Chapter 9

¹ Job progovori i reèe: ²"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom èovjek ima pravo? ³Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuæu. ⁴Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro? ⁵On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreæe. ⁶Pokreæe on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove. ⁷Kad zaprijeti suncu, ono se ne raða, on peèatom svojim i zvijezde peèati. ⁸Jedini on je nebesa razapeo i puèinom morskom samo on hodao. ⁹Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiæe i zvijezða na južnome nebu. ¹⁰Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih èudesa koja se izbrojit' ne mogu. ¹¹Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam. ¹²Ugrabi li što, tko æe mu to prijeèit, i tko ga pitat smije: 'Što si uèinio?' ¹³Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim ponièu saveznici Rahaba. ¹⁴Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijeè da protiv njega izaberem? ¹⁵I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio. ¹⁶A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša. ¹⁷Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava. ¹⁸Ni èasa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorèinom napaja! ¹⁹Ako je na snagu - tÓa on je najjaèi! Ako je na pravdu - tko æe njega na sud? ²⁰Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila. ²¹A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao! ²²Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokonèava. ²³I biè smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih. ²⁴U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oèi sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda? ²⁵Od skoroteèe su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videæ.' ²⁶K'o èamci od rogoza hitro promièu, k'o orao na plijen kada se zaleti. ²⁷Kažem li: zaboravit æu jadikovku, razvedrit æu lice i veseo biti, ²⁸od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim. ²⁹Ako li sam grešan, tÓa èemu onda da zalud muèim sebe. ³⁰Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, ³¹u veæu bi me neèist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine! ³²Nije èovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parnièiti. ³³Niti kakva suca ima meðu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu, ³⁴da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši! ³⁵Govorit æu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim oèima!