Chapter 8

¹ Bildan iz Šuaha progovori tad i reèe: ²"Dokad æeš jošte govoriti tako, dokle æe ti rijeè kao vihor biti? ³TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni? ⁴Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu. ⁵Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš; ⁶ako li budeš èist i neporoèan, odsad æe svagda on nad tobom bdjeti i obnovit æe kuæu pravedniku. ⁷Bit æe malena tvoja sreæa prošla prema buduæoj što te oèekuje. ⁸No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost preða njihovih pripazi. ⁹Od juèer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani. ¹⁰Oni æe te pouèit' i reæi ti, iz srca æe svog izvuæi besjede: ¹¹'Izvan moèvare zar æe rogoz niæi? Zar æe bez vode trstika narasti? ¹²Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave. ¹³To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika: ¹⁴Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuæa paukova. ¹⁵Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši. ¹⁶Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle. ¹⁷Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena. ¹⁸A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga nijeèe: 'Nikada te ne vidjeh!' ¹⁹I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje veæ nièe iz zemlje. ²⁰Ne, Bog neæe odbacit' neporoène, niti æe rukom poduprijet' opake. ²¹Smijeh æe ti opet ispuniti usta, s usana æe odjeknuti klicanje. ²²Dušmane æe ti odjenut' sramota i šatora æe nestat' zlikovaèkog.'"