Chapter 20

¹ Sofar iz Naamata progovori tad i reèe: ²"Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuðenje ³dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um æe moj veæ naæi. ⁴Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je èovjek na zemlju stavljen bio, ⁵da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren proðe sreæa bezbožnièka. ⁶Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka, ⁷poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?' ⁸Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviðenja noænog. ⁹Nijedno ga oko više gledat neæe, niti æe ga mjesto njegovo vidjeti ¹⁰Njegovu æe djecu gonit' siromasi: rukama æe svojim vraæati oteto. ¹¹Kosti su njegove bujale mladošæu; gle, zajedno s njome pokošen je sada. ¹²Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao; ¹³sladio se pazeæ' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga. ¹⁴Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje. ¹⁵Blago progutano mora izbljuvati. Bog æe ga istjerat' njemu iz utrobe. ¹⁶Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina. ¹⁷Potoke ulja on gledat' više neæe, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku. ¹⁸Vratit æe dobitak ne okusivši ga, neæe uživat' u plodu trgovine. ¹⁹Jer je sirotinju gnjeo i tlaèio, otimao kuæe koje ne sazida, ²⁰jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neæe izbaviti. ²¹Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreæa njegova dugo trajat neæe. ²²Sred izobilja u škripcu æe se naæi, svom æe snagom na nj se oboriti bijeda. ²³I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog æe na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo. ²⁴Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk æe mjedeni njega prostrijeliti. ²⁵Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leða, a šiljak blistavi viri mu iz žuèi. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju, ²⁶na njega tmine sve tajom oèekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom. ²⁷Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i èitava zemlja na njega se diže. ²⁸Njegovu æe kuæu raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti. ²⁹Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuðuje."