Contents

« Prev Job 21 Next »

Chapter 21

1 Job progovori i reèe: 2"Slušajte, slušajte dobro što æu reæi, utjehu mi takvu barem udijelite. 3Otrpite da rijeè jednu ja izreèem, kad završim, tad se rugajte slobodno. 4Zar protiv èovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim? 5Pogledajte na me: užas æe vas spopast', rukom æete svoja zakloniti usta; 6pomislim li na to, prestravim se i sam i èitavim svojim tad protrnem tijelom. 7Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moæniji bivaju? 8Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred oèima. 9Strah nikakav kuæe njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. 10Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. 11K'o jagnjad djeca im slobodno skakuæu, veselo igraju njihovi sinovi. 12Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. 13Dane svoje završavaju u sreæi, u Podzemlje oni silaze spokojno. 14A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! 15TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?' 16Zar svoju sreæu u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni? 17Zar se luè opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreæa? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu? 18Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi? 19Hoæe l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti! 20Vlastitim oèima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga! 21TÓa što poslije smrti on za dom svoj mari kad æe se presjeæ' niz njegovih mjeseci? 22Ali tko æe Boga uèiti mudrosti, njega koji sudi najvišim biæima? 23Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru, 24bokova od pretiline otežalih i kostiju soène moždine prepunih. 25A drugi umire s gorèinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreæe. 26Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba. 27O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. 28Jer pitate: 'Gdje je kuæa plemiæeva, šator u kojem stanovahu opaki?' 29Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedoèanstvo ne primate: 30'Opaki je u dan nesreæe pošteðen i u dan Božje jarosti veseo je.' 31Al' na postupcima tko æe mu predbacit' i tko æe mu vratit' što je poèinio? 32A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu. 33Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide èitavo puèanstvo. 34O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!"

« Prev Job 21 Next »
VIEWNAME is workSection