Chapter 39

¹ Ali je drukèije s onim koji posveæuje dušu svoju i razmišljanje svoje Zakonu Svevišnjega, istražuje mudrost drevnu i bavi se proroštvima. ²On pamti govore glasovitih muževa i prodire u tanèine mudrih izreka; ³istražuje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba. ⁴On služi meðu velikašima i viða se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, iskušava dobro i zlo meðu ljudima. ⁵U zoru srce svoje uzdiže Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred Svevišnjim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje. ⁶Ako to veliki Gospod hoæe, napunja ga duhom razbora i on daždi rijeèima mudrosti i molitvom slavi Gospoda. ⁷Gospod upravlja savjetom i spoznajom njegovom, a on razmišlja o otajstvima Gospodnjim. ⁸On izlaže pouku koju je primio i hvali se Zakonom Saveza Gospodnjeg. ⁹Mnogi hvale umnost njegovu, nikad neæe u zaborav pasti niti æe mu spomen ikad propasti, nego æe mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja. ¹⁰Narodi æe proglasiti mudrost njegovu i hvalom æe ga slaviti zajednica. ¹¹Ako dugo živi, ime mu nadvisuje tisuæe ostalih, a ako umre, i to æe dostajati. ¹²Još jednom želim iznijeti misli svoje jer sam njima ispunjen kao mjesec pun. ¹³Slušajte me, djeco pobožna, i cvjetajte kao ruža što nièe na obali toka vodenog. ¹⁴Mirišite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, širite miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospoda za sva djela njegova. ¹⁵Dajte slavu imenu njegovu, hvalite ga i slavite pjesmama i harfom i ovako mu u pohvalu recite: ¹⁶Kako su velièanstvena sva djela Gospodnja! I sve se naredbe njegove pravovremeno izvršuju. Ne smije se pitati: "Što je ovo? Zašto to?" jer sve æe dobro doæi u svoje vrijeme. ¹⁷Na rijeè njegovu voda se kao nasip zaustavlja, i na besjedu usta njegovih nastaje spremište voda. ¹⁸Kad on zapovjedi štogod, volja mu se ispunja i nitko ne može umanjiti njegovo spasenje. ¹⁹Pred njim su djela svakog stvora i ništa nije skriveno oèima njegovim. ²⁰Njegov se pogled pruža od vjeènosti do vjeènosti i ništa nema èudesno pred oèima njegovim. ²¹Ne smije se reæi: "Što je ovo? I zašto to?" jer sve što je stvoreno svrhu ima. ²²Kao što se blagoslov njegov prelijeva poput rijeke i natapa zemlju kao poplava, ²³tako je srdžba njegova baština narodima, kao kad je vode pretvorio u sol. ²⁴Kao što su njegovi putovi ravni pobožnicima, tako su neprohodni opakima. ²⁵Kao što je od poèetka stvoreno dobro za dobre, tako i zlo za opake. ²⁶Najvažnije su potrebe ljudima za život voda i vatra, željezo i sol, brašno pšenièno, mlijeko i med, sok grožða, ulje i odijelo: ²⁷sve je to dobro dobrima, a pretvara se u zlo zlima. ²⁸Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bièeve bijesa svoga; oni æe u vrijeme svršetka snagu razviti i umiriti gnjev svoga Stvoritelja. ²⁹Vatra i tuèa, glad i kuga - sve je to za kaznu stvoreno. ³⁰Oènjaci u zvijeri, štipavci i guje, i osvetni maè na propast bezbožnicima ³¹vesele se zapovijedi njegovoj i pripravno èekaju na zemlji: i kad vrijeme doðe, ne opiru se rijeèi njegovoj. ³²Stoga bijah od poèetka osvjedoèen pa razmislih i zapisan u knjigu: ³³"Sva su djela Gospodnja dobra, svakoj potrebi Gospod u pravo vrijeme udovoljava." ³⁴Ne smije se reæi: "Ovo je gore nego ono", jer sve je dobro u pravi èas. ³⁵A sad iz puna srca i usta zapjevajte i blagoslovite ime Gospodnje!