Chapter 40

¹ Nevoljna je sudbina dodijeljena svima ljudima, težak jaram sinovima ljudskim od dana kad izaðu iz utrobe majèine do dana kad se vrate majci svega živog. ²Predmet misli njihove, strah srca njihova - tjeskobno je išèekivanje dana smrtnoga. ³Od onoga koji sjedi na prijestolju slavnom do onoga koji sjedi u prahu i pepelu; ⁴od onoga koji nosi krunu i grimiz do onoga koji nosi prtenu odjeæu - ⁵sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir, strah od smrti, svaðe i borba. I kad poèiva na svojoj postelji, san mu noæni samo izmjenjuje brige: ⁶tek što je legao, a ono u snu kao na svjetlosti danjoj opsjedaju ga strahotni prizori, kao bjegunca što je iz boja utekao. ⁷I kad se probudi u èasu izbavljenja, èudi se svojem ispraznomu strahu. ⁸Jer stvorovima svima, od ljudi do životinja, a sedmerostruko grešnicima - prijeti ⁹smrt i krv, i boj i maè, nesreæe, glad, patnja, kuga. ¹⁰Sve je to stvoreno za grešnike, i zbog njih je do potopa došlo. ¹¹Sve što je iz zemlje u zemlju se vraæa i što je iz vode došlo u more odlazi. ¹²Svako mito i nepravda propadaju, a poštenje traje dovijeka. ¹³Blago nepravednièko nestaje kao bujica i kao trijesak groma za nevremena. ¹⁴Kad otvori svoje ruke, on se raduje, tako i grešnici srljaju u svoju propast. ¹⁵Izdanak bezbožnièki ne tjera mladice, jer neèisto korijenje nalazi samo tvrdo stijenje. ¹⁶Trska što raste na svakoj vodi i obali kosi se prije svake druge trave. ¹⁷A milost je kao perivoj blagoslova i milosrðe traje dovijeka. ¹⁸Nezavisan èovjek i radnik imaju ugodan život, ali od obojice bolji ima onaj tko pronaðe blago. ¹⁹Djeca i sazidan grad proslavljuju ime, ali je nad obojim otkriæe mudrosti. Stoka i vinogradi donose glasovitost, ali više od oboga uzorna žena. ²⁰Vino i glazba vesele srce, ali još više ljubav prema mudrosti. ²¹Frula i harfa zaslaðuju pjesmu, ali je nad obojim skladan glas. ²²Ljepota i ljupkost vesele oèi, ali još više zelenilo polja. ²³Prijatelj ili drug - sretnu se u pravi èas, ali su nad obojicom žena i muž. ²⁴Braæa i pomoænici u nevolji dobro doðu, ali od obojih bolje izbavlja milostinja. ²⁵Zlato i srebro uèvršæuju korak, ali je od obadvoga bolji dobar savjet. ²⁶Bogatstvo i moæ osnažuju srce, ali od obadvoga bolje strah Gospodnji. Sa strahom Gospodnjim èovjek sve ima i s njime mu ne treba nikakva pomoænika. ²⁷Strah je Gospodnji kao perivoj blagoslova: on èovjeka štiti više od svake slave. ²⁸Sine moj, ne živi od prosjaèenja; bolje je umrijeti nego prosjaèiti. ²⁹Èovjek koji neprestano gleda na tuði stol ne živi životom života dostojnim. On kalja svoje grlo jelima tuðinskim, a obrazovan i odgojen èovjek toga se kloni. ³⁰Slatko je prosjaèenje usnama bestidnika, ali ga u utrobi pali kao vatra.