Chapter 38

¹ Èasti lijeènika èašæu koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio. ²Lijeèenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva. ³Znanje uzdiže glavu lijeèniku i moænici ga poštuju. ⁴Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih èovjek ne odbacuje. ⁵Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuæ' tako svoju moæ? ⁶Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih. ⁷Njima se lijeèi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema. ⁸Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje širi svijetom. ⁹Sine moj, u bolesti ne budi potišten, veæ se Bogu moli jer on zdravlje daje. ¹⁰Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha oèisti srce. ¹¹Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu i pretio dar prema imanju svojem. ¹²Ali i lijeèniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije daleko od tebe, jer i on je potreban. ¹³Katkad je spas u ruci njihovoj, ¹⁴jer se i oni Bogu utjeèu da im poda milost izljeèenja i lijek za spas života. ¹⁵Tko griješi pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke lijeènièke. ¹⁶Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema obièaju i ne uskrati poèasti grobu njegovu. ¹⁷Gorko plaèi i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje. ¹⁸Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu. ¹⁹Neka žalost proðe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv. ²⁰Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak. ²¹I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš. ²²Misli na njegovu kob koja je i tvoja: juèer meni, danas tebi. ²³Kad mrtvac poèine, nek' poèine i spomen njegov i utješi se kad izaðe njegov duh. ²⁴U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar. ²⁵Kako æe omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi: ²⁶um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi. ²⁷Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noæ: oni koji rezbare peèatnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što veæom sliènošæu uzoru i bde noæu da usavrše svoje djelo. ²⁸Tako i kovaè koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja peèe mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže; zvuk èekiæa zaglušuje uho njegovo, oèi upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svršetak posla svog i noæu bdi da ga usavrši. ²⁹Tako i lonèar koji sjedi kod posla svog i okreæe toèak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane. ³⁰Rukom daje oblik glini, a nogama je gnjeèi; srcem misli na laštenja i bdi noæu da peæ oèisti. ³¹Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vièan svome poslu. ³²Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja. ³³Ali njih ne pitaju u vijeæu narodnom i ne istièu se u opæini. Ne sjede na stolici sudaèkoj i ne shvaæaju Zakona zavjetnoga. ³⁴Ne istièu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih meðu tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.