Chapter 3

¹ Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi vièe duša tjeskobna, duh uznemiren: ²Èuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom. ³Ti vladaš vjeèito, a mi propadamo bez prestanka. ⁴Gospode svemoguæi, Bože Izraelov, èuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. ⁵Ne spominji se opaèina naših otaca, veæ se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga. ⁶Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoæemo slaviti, Gospode. ⁷TÓa zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloæu naših otaca, koji su sagriješili pred tobom. ⁸Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opaèina naših. ⁹Èuj, Izraele, životne propise, prisluhni da nauèiš mudrost. ¹⁰Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuðini, ¹¹oneèišæujuæ' se mrtvacima, ubrojen meðu one koji su u Podzemlju? ¹²Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio! ¹³Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru. ¹⁴Nauèi stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u èemu je dugovjeènost i život i gdje je svjetlost oèinja i mir. ¹⁵Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice? ¹⁶Gdje su vladari narodÄa, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, ¹⁷gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u što se ljudi uzdaju - te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu? ¹⁸I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? ¹⁹Išèezli su, otišli u Podzemlje! Na njihovo mjesto doðoše drugi. ²⁰Mlaði ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkriše; ²¹staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se - sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina. ²²Nije se èulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu; ²³ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici prièa, ni istraživaèi umnosti ne spoznaše puta Mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih. ²⁴Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova? ²⁵Veliko i bezgranièno, visoko - neizmjerno! ²⁶Ondje se rodiše divovi, èuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju; ²⁷ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja; ²⁸izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti. ²⁹Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine? ³⁰Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najèistije zlato? ³¹Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaæa. ³²Sveznajuæi - samo je on poznaje, svojim je umom pronièe: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio; ³³on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, poðe; natrag je zovne, i dršæuæ' ona ga posluša. ³⁴Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama; ³⁵zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju. ³⁶On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može. ³⁷On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu. ³⁸Potom se ona na zemlji pojavila, meðu ljudima udomila.