Chapter 2

¹ Zato je Gospod izvršio prijetnju koju je naviještao protiv nas, protiv naših sudaca koji su sudili Izraelu, protiv naših kraljeva i knezova, protiv naroda Izraelova i Judina: ²pod èitavim nebom nije se još dogodilo ništa slièno onome što se dogodilo u Jeruzalemu, prema onome što bijaše zapisano u Mojsijevu Zakonu - ³da se jelo meso sina i kæeri. ⁴Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na porugu i prokletstvo meðu svim okolnim narodima kamo ih je raspršio Gospod. ⁵Bijahu podjarmljeni umjesto da budu gospodari, jer - sagriješismo Gospodu, Bogu svojemu, ne poslušavši glasa njegova. ⁶Da, pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama - nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi, nama i ocima našim. ⁷Oborila se na nas sva zla kojima nam Gospod bijaše zaprijetio. ⁸Mi pak nismo umolili lice Gospodnje odvrativši se od misli svojih opakih srdaca. ⁹Gospod tada uze bdjeti nad nevoljama koje je navalio na nas; jer pravedan je Gospod u svim djelima koja nam je naložio, ¹⁰ali mi nismo slušali njegova glasa niti smo hodili po zapovijedima koje je Gospod pred nas stavio. ¹¹A sada, Gospode, Bože Izraelov, koji si snažnom rukom izveo narod svoj iz Egipta znamenjima i èudesima, velikom snagom i ispruženom desnicom, proslavivši tako ime svoje do dana današnjega: ¹²mi smo sagriješili, bezbožni smo bili i nepravedni pred svim tvojim zapovijedima, Gospode, Bože naš! ¹³Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak meðu narodima kamo si nas raspršio. ¹⁴Usliši, Gospode, molitvu našu i vapaj: izbavi nas poradi sebe i udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u sužanjstvo odveli, ¹⁵da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog naš, jer Izrael i njegov rod nosi tvoje ime. ¹⁶Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivališta i svrni misao na nas, prikloni uho i poslušaj, ¹⁷otvori oèi i pogledaj: tÓa mrtvi u podzemnom svijetu - kojima je iz utrobe oduzet dah - ne, oni više ne kazuju slave i pravednosti Gospodnje; ¹⁸samo duša ojaðena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih oèiju, duša pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost! ¹⁹O Gospode, Bože naš! Ne upravljamo svoje prošnje tvome licu zbog zasluga svojih otaca i svojih kraljeva; ²⁰nego jer si ti poslao na nas gnjev svoj i srdžbu svoju, kako si bio navijestio po prorocima, slugama svojim, ovim rijeèima: ²¹"Ovako govori Gospod: Prignite šiju i služite kralju babilonskom, da ostanete u zemlji koju sam dao ocima vašim. ²²Ne poslušate li nalog Gospodnji da služite kralju babilonskom, ²³uèinit æu da iz gradova judejskih i s trgova jeruzalemskih nestane pjesme radosti i pjesme veselja, pjesme zaruènika i pjesme zaruènice, i sva æe zemlja postati pustoš bez stanovnika." ²⁴Ali mi nismo poslušali glasa tvog da služimo kralju babilonskom, i ti si tada izvršio prijetnje koje si navijestio po prorocima, slugama svojim, da æe kosti kraljeva naših i kosti naših otaca biti izbaèene iz svog poèivališta. ²⁵I doista, one bjehu izbaèene na žegu dana i studen noæi. I umiralo se u strašnim mukama od kuge, gladi i maèa. ²⁶A od kuæe koja nosi Ime tvoje uèinio si ono što je ona danas, zbog zloæe kuæe Izraelove i kuæe Judine. ²⁷Pa ipak, Gospode, Bože naš, postupio si s nama po svoj svojoj dobroti i prevelikoj blagosti, ²⁸kako si obeæao po sluzi svome Mojsiju onoga dana kada si mu zapovjedio da napiše Zakon tvoj za sinove Izraela ovim rijeèima: ²⁹"Ako ne poslušate glasa mog, ovo veliko i bezbrojno mnoštvo zacijelo æe se smanjiti meðu narodima kamo æu ih raspršiti; ³⁰a znam, taj narod tvrde šije neæe poslušati. Ali u zemlji svog sužanjstva oni æe se opametiti ³¹i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat æu im srce i uši da èuju. ³²Oni æe me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat æe se moga imena; obratit æe se, i smekšat æe im se tvrda šija, ³³i odvratit æe se od opakih svojih djela, jer sjetit æe se sudbine otaca svojih kad su griješili Gospodu. ³⁴Tada æu ih dovesti natrag u zemlju koju sam obeæao zaklevši se njihovim ocima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da gospodare njome. I umnožit æu ih, i oni se više neæe smanjivati. ³⁵I uspostavit æu s njima vjeèni Savez: ja æu biti njihov Bog, a oni æe biti moj narod. I neæu više izgoniti svog naroda Izraela iz zemlje koju sam im dao."