Chapter 4

¹ Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji æe trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj æe živjeti; tko ga napusti, taj æe umrijeti. ²Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti: ³ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuðemu. ⁴Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji! ⁵Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov! ⁶Bili ste prodani narodima, ali ne na uništenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izruèeni neprijateljima; ⁷Stvoritelja svog ste izazvali žrtvujuæi zlodusima, a ne Bogu. ⁸Zaboravili ste Boga vjeènog, svoga hranioca! Ožalostili ste i Jeruzalem - majku koja vas je othranila. ⁹Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: "Slušajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod. ¹⁰Vidjeh gdje mi u sužanjstvo izruèi Vjeèni sinove i kæeri. ¹¹S radošæu sam ih hranila, s tugom i plaèem gledam gdje odlaze. ¹²Nitko nek' se nada mnom ne raduje što obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenuše od Božjeg Zakona. ¹³Nisu marili za njegove zapovijedi niti išli putovima njegovih propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti. ¹⁴Doðite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u sužanjstvo predaje Vjeèni sinove i kæeri! ¹⁵Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuðega jezika, bez poštovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu; ¹⁶odvedoše udovi ljubimce, ostaviše je samu, bez kæeri. ¹⁷Kako bih vam mogla ja pomoæi? ¹⁸Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas može iz ruku neprijatelja. ¹⁹Idite, djeco, otiðite svojim putem! Ja ostajem napuštena, samotna; ²⁰skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane svoje zazivat æu Vjeènoga. ²¹Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on æe vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijatelja. ²²Jer u Vjeènog se uzdam, on æe vas spasiti; od Svetoga oèekujem radost: uskoro na vas æe se smilovati, Vjeèni, Spasitelj vaš. ²³S tugom i plaèem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog æe vas meni vratiti s radošæu i klicanjem za sva vremena. ²⁴Kao što susjede sionske vidješe gdje vas zasužnjuju, tako æe naskoro vidjeti gdje æe vas izbaviti Bog, koji æe doæi u velikoj slavi i sjaju Vjeènoga. ²⁵Djeco moja, podnesite pokaranje što se obori na vas od Boga. Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet æeš njegovu propast, na njegovu æeš šiju staviti nogu. ²⁶Moja su nježna djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado što ga ote neprijatelj. ²⁷Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on æe vas se spomenuti. ²⁸Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošæu deseterostrukom. ²⁹Jer onaj koji je na vas nesreæu doveo, vašim æe spasenjem vratiti vam vjeènu radost. ³⁰Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit æe te onaj koji ti dade ime. ³¹Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti! ³²Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, teško onom koji ti odvede sinove! ³³Jer kao što je uživao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako æe tugovati nad svojim opustošenjem. ³⁴Neæe se veseliti mnogome puèanstvu, obijest æe mu se preobratit' u tugovanje, ³⁵od Vjeènoga na nj æe doæi oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit æe stan zlodusima. ³⁶Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga. ³⁷Evo, vraæaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i klièu u slavu Božju.