Chapter 1

¹ Ovo su rijeèi knjige koju u Babilonu napisa Baruh, sin Nerije, sina Maaseje, sina Sidkije, sina Hasadije, sina Hilkije, ²pete godine, sedmoga dana u mjesecu, u vrijeme kada su Kaldejci osvojili Jeruzalem i spalili ga. ³Baruh proèita rijeèi ove knjige pred Jekonijom, sinom Jojakimovim, kraljem Judinim, i pred èitavim narodom koji bijaše došao na èitanje knjige; ⁴pred moguænicima i kraljevim sinovima, pred starješinama, ukratko, pred svim narodom, malim i velikim, pred svima koji su živjeli u Babilonu, na obalama rijeke Suda. ⁵Èuvši, plakali su, postili i molili se pred Gospodom. ⁶Sabraše i novca, koliko tko mogaše, ⁷i poslaše ga u Jeruzalem sveæeniku Jojakimu, sinu Hilkije, Šalumova sina, i ostalim sveæenicima i svemu narodu koji se s njim nalazio u Jeruzalemu. ⁸Desetoga dana mjeseca Sivana Baruh je spasio posuðe kuæe Gospodnje što bijaše ugrabljeno iz Hrama da bi ga odnio natrag u zemlju Judinu - srebrno posuðe što ga je naèinio Sidkija, sin Jošijin, kralj Judin, ⁹kad je Nabukodonozor, kralj babilonski, odveo iz Jeruzalema i u Babilon doveo Jekoniju s knezovima, kljuèarima, moguænicima i svim narodom. ¹⁰I napisaše: Evo, šaljemo vam novac da njime kupite žrtve paljenice i tamjan; pripravite žrtve i prinesite ih za grijehe na žrtveniku Gospoda, Boga našega. ¹¹I molite se za život Nabukodonozora, kralja babilonskog, i za život sina njegova Baltazara da im dani na zemlji budu kao dani neba; ¹²neka nam Gospod dade snage i prosvijetli oèi naše da bismo živjeli u sjeni Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u sjeni njegova sina Baltazara, da bismo ih dugo služili te našli milost pred njima. ¹³Molite se i za nas Gospodu, Bogu našem, jer smo ga uvrijedili i do danas se gnjev i srdžba Gospodnja nije odvratila od nas. ¹⁴Èitajte, dakle, knjigu koju vam šaljemo i obznanite je u kuæi Gospodnjoj, na blagdan i u dane Zborovanja. ¹⁵Recite tada: Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi - nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim, ¹⁶našim kraljevima i knezovima, našim sveæenicima i prorocima i našim ocima, ¹⁷jer smo griješili pred Gospodom, bili mu nepokorni ¹⁸i nismo slušali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovjedima koje Gospod bijaše stavio pred nas. ¹⁹Od dana kada je oce naše izveo iz Egipta pa do dana današnjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da èujemo njegov glas. ²⁰Tada navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teèe med i mlijeko. I tako je to do danas. ²¹Nismo bili poslušali glas Gospoda, Boga svojega, ni rijeèi njegovih preko proroka koje nam je on slao; ²²svaki je od nas hodio po nagnuæu svoga opakog srca, služeæi drugim bogovima i èineæi što nije po volji Gospodu, Bogu našem.