Chapter 5

¹ Kad su okolni narodi èuli da je žrtvenik ponovo sagraðen a Svetište uspostavljeno kao i prije, vrlo se razgnjeviše ²i naumiše istrijebiti Jakovljevo pokoljenje što je živjelo meðu njima; poèeli su ubijati i progoniti taj narod. ³Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer su opsjedali Izraelce. Žestoko ih je porazio, ponizio i doèepao se plijena. ⁴Sjetio se i zloæe Bajanovih sinova, koji su zasjedama na putovima narodu postavljali zamke i zapreke. ⁵Pošto ih je opkolio u kulama, opsjedao ih je i predao ih prokletstvu. Zapalio je i sažgao njihove kule i sve one koji su bili u njima. ⁶Zatim krenu na Amonce, u kojih je naišao na jaku vojsku i mnogi narod pod poglavarem Timotejem. ⁷Zapodjeo je s njima mnoge bojeve, potukao ih i slomio im silu. ⁸Zauze Jazer sa selima njegova podruèja, a zatim se vrati u Judeju.

⁹Pogani u Galaadu udružiše se protiv Izraelaca koji su živjeli u njihovim krajevima da ih istrijebe; a Izraelci pobjegoše u tvrðavu Datemu. ¹⁰Poslali su Judi i njegovoj braæi pisma ovako sastavljena: "Pogani koji nas okružuju udružili se protiv nas da nas unište. ¹¹Spremaju se da osvoje tvrðavu u koju smo se sklonili. Timotej zapovijeda njihovom vojskom. ¹²Doði sad i izbavi nas iz njihovih ruku, jer mnogo je naših veæ palo. ¹³Pogubili su svu našu braæu naseljenu u Tobijinoj zemlji, odveli u ropstvo žene i djecu, imanje im oduzeli i ondje pogubili oko tisuæu ljudi." ¹⁴Dok se to pismo još èitalo, doðoše drugi glasnici, iz Galileje, razdrte odjeæe, donoseæi iste vijesti: ¹⁵"Udružili se protiv nas iz Ptolemaide i Tira i Sidona sa svim narodima Galileje da nas istrijebe." ¹⁶A kad su Juda i narod to èuli, sazvaše veliku skupštinu da vijeæaju što da uèine za svoju braæu izvrgnutu nevoljama i napadajima neprijatelja. ¹⁷Juda tada reèe bratu Šimunu: "Izaberi sebi ljude pa idi, izbavi svoju braæu u Galileji! A ja i brat Jonatan poæi æemo u Galaaditidu." ¹⁸Za obranu Judeje ostavi Zaharijina sina Josipa i Azarju, poglavara naroda, s preostalom vojskom. ¹⁹I zapovjedi im: "Upravljajte ovim narodom, ali se ne upuštajte u rat protiv poganskih naroda dok se mi ne vratimo." ²⁰Šimunu su dali tri tisuæe ljudi za Galileju, a Judi osam tisuæa ljudi za Galaaditidu. ²¹Pošto je otišao u Galileju, Šimun je zametnuo mnoge bojeve protiv pogana, porazio ih i natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata Ptolemaide. ²²Ostavili su na bojištu oko tri tisuæe ljudi, od kojih je pokupio plijen. ²³Poveo je sa sobom Židove iz Galileje i Arbate sa ženama i djecom i svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom radošæu. ²⁴A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijeðoše preko Jordana i tri su dana išli pustinjom. ²⁵Sretoše Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili sve što se dogodilo njihovoj braæi u Galaaditidi: ²⁶kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu, Makedu i Karnainu, a to su sve utvrðeni veliki gradovi; ²⁷kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je neprijatelj odluèio da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u jednom danu istrijebi sve koji se nalaze u njima. ²⁸Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i spali ga pošto pobi sve muško oštricom maèa i pokupi plijen. ²⁹Odande je krenuo dalje noæu i približio se tvrðavi. ³⁰Kad je svanula zora a oni podigli oèi, ugledaše bezbrojno mnoštvo kako namješta ljestve i sprave da zauzmu tvrðavu; veæ su napadali. ³¹Videæi da je napadaj poèeo i da se urnebesna vika, pomiješana sa zvukom truba, diže iz grada prema nebu, ³²Juda reèe ljudima svoje vojske: "Borite se danas za svoju braæu!" ³³Svrsta ih u tri skupine i tako krenuše na neprijateljsku zalaznicu. Trube odjeknuše i zazivi se podigoše. ³⁴Timotejeva vojska, razabravši da je to Makabej, pobježe pred njim. On ih porazi do nogu: toga dana ostade ih na bojištu oko osam tisuæa. ³⁵Pošto je zatim skrenuo na Alemu, napade je, zauze, pobi sve muško, oplijeni je i spali. ³⁶Odande se digao da zauzme Kasfo, Maked, Bosor i ostale gradove Galaaditide. ³⁷Poslije tih dogaðaja Timotej prikupi drugu vojsku i utabori se pred Rafonom s one strane potoka. ³⁸Juda je poslao svoje da izvide tabor i oni mu javiše: "Oko ovog poglavara skupili su se svi pogani koji nas okružuju i stvorili su golemu vojsku; ³⁹najmili su i Arape kao pomoæne odrede; utaborili su se preko potoka, pripravni da te napadnu." Juda krenu da ih presretne. ⁴⁰Timotej reèe zapovjednicima svoje vojske kad su se Juda i njegove èete približili vodi: "Ako prvi prijeðe i udari na nas, neæemo mu moæi odoljeti jer æe imati prednost; ⁴¹a ako se poboji i utabori s one strane potoka, prijeæi æemo mi, udariti i nadvladati ga." ⁴²Kad se približio toku vode, Juda postavi uz potok narodne pisare i naloži im: "Ne dopustite nikomu da razapinje šatora, nego neka idu svi u boj." ⁴³On prijeðe prvi onamo, a za njim je slijedio sav narod. Potjera pred sobom sve pogane. Oni pobacaše oružje i pobjegoše da se sklone u karnainski hram. ⁴⁴Židovi su najprije osvojili grad, zatim spalili hram sa svima koji su bili u njemu. Tako je oboren Karnain i odonda se Judi nije moglo odoljeti. ⁴⁵Juda sabra sve Izraelce koji su bili u Galaadu, od najmanjeg do najveæeg, njihove žene i djecu i imanje, i to se golemo mnoštvo uputilo prema judejskoj zemlji. ⁴⁶Stigli su u Efron, važan i vrlo jak grad što se nalazio na putu. Kako ga nije bilo moguæe zaobiæi ni desno ni lijevo, nije bilo druge nego kroza nj. ⁴⁷Stanovnici su im uskratili prolaz i vrata zagradili kamenjem. ⁴⁸Juda im posla poruku sastavljenu ovim miroljubivim rijeèima: "Pustite nas da proðemo preko vaše zemlje, da doðemo u svoju; nitko vam neæe uèiniti nikakve štete, samo æemo proæi." Ali im nisu htjeli otvoriti. ⁴⁹Tada Juda oglasi po vojsci neka svatko ostane na svojem mjestu. ⁵⁰Junaci vojske zauzeše položaje. Juda je cio dan i cijelu noæ napadao, i grad mu pade u ruke. ⁵¹Posjekao je sve muško oštricom maèa, porušio grad do temelja, oplijenio ga i prošao tim mjestom po tjelesima pobijenih. ⁵²Židovi su pregazili Jordan na velikoj ravnici nasuprot Betšanu. ⁵³Juda je cijelim putem pribirao zaostale i bodrio narod sve dok nije stigao u judejsku zemlju. ⁵⁴Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice zato što su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao. ⁵⁵Dok su Juda i Jonatan bili u galaadskoj zemlji a Šimun, njihov brat, u Galileji pred Ptolemaidom, ⁵⁶Josip, Zaharijin sin, i Azarja, zapovjednici vojske, èuli su za njihova sjajna djela i bojeve koje su vodili te rekoše: ⁵⁷"Proslavimo se i mi, poðimo protiv pogana što su oko nas!" ⁵⁸I tako dadoše naloge èetama kojima su zapovijedali i krenuše na Jamniju. ⁵⁹Gorgija iziðe iz grada sa svojim ljudima da se s njima pobije. ⁶⁰Josip i Azarja biše natjerani u bijeg i gonjeni sve do judejskih meða. Palo je u taj dan meðu izraelskim narodom oko dvije tisuæe ljudi. ⁶¹Bio je to velik poraz za narod: nisu slušali Judu i njegovu braæu, nego mišljahu da æe se istaknuti hrabrošæu. ⁶²Ali, eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih je dolazio spas Izraelu. ⁶³Plemeniti Juda i njegova braæa uživali su veliku èast pred svim Izraelom i svim poganima gdje su god èuli za njihova imena. ⁶⁴Ljudi se natiskivali oko njih i klicali im. ⁶⁵Juda je sa svojom braæom otišao na jug da vojuje protiv Ezavovih sinova. Zauzeo je Hebron i njegova sela, srušio tvrðave, a kule naokolo sve popalio. ⁶⁶Digavši tabor, ode da osvoji filistejsku zemlju i proðe Marisu. ⁶⁷Toga su dana u boju pali sveæenici koji su se htjeli istaæi hrabrošæu pa se nepromišljeno upustili u boj. ⁶⁸Juda se uputio u Azot u filistejskom podruèju i ondje je razrušio žrtvenike, izrezbarene likove njihovih bogova popalio, opljaèkao gradove, a onda se vratio u judejsku zemlju.