Chapter 4

¹ Gorgija povede sa sobom pet tisuæa pješaka i tisuæu poizbor konjanika; ta je vojska krenula noæu ²da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodièi joj bijahu stanovnici Tvrðe. ³Kad je to doèuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari ⁴dok su joj pripadnici još izvan tabora. ⁵Gorgija je pak došao noæu u Judin tabor i nije našao nikoga, pa je zato stao Židove tražiti po gorama, jer, kako je rekao, "oni bježe pred nama". ⁶U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuæe ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oružja ni maèeva. ⁷Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrðen: opkoljavali ga konjanici, ljudi vièni boju. ⁸Juda reèe svojim ljudima: "Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja. ⁹Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom. ¹⁰Zavapimo sada k Nebu: ono æe nam se možda smilovati, sjetit æe se svog Saveza s našim ocima, pa æe danas pred nama tu vojsku satrti. ¹¹Tada æe svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava Izraela." ¹²Stranci podigoše oèi: opazivši kako im Židovi dolaze s protivne strane, ¹³iziðoše iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubiše u trube i zametnuše boj. ¹⁴Razbijeni, pogani nagnuše u bijeg prema ravnici. ¹⁵Ali svi na zalaznici padoše od maèa. Ostale pognaše sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuæe ljudi. ¹⁶Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na èelu, ¹⁷reèe narodu: "Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat. ¹⁸Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom æete bez brige pokupiti plijen." ¹⁹Juda je još bio u rijeèi kadli jedan odred proviri s gorskog visa. ²⁰Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedoèio dim koji se vidio. ²¹Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj, ²²svi pobjegoše u filistejsku zemlju. ²³Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago. ²⁴Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreæi: "Ono je dobro i njegova je ljubav vjeèna!" ²⁵Bijaše to dan velike izraelske pobjede. ²⁶Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli doðoše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo. ²⁷Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj. ²⁸Zato je iduæe godine Lizija sabrao šezdeset tisuæa poizbor pješaka i pet tisuæa konjanika da svlada Židove. ²⁹Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziðe protiv njih sa deset tisuæa ljudi. ³⁰Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: "Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše. ³¹Predaj i ovu vojsku u šake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pješaci i konjanici. ³²Posij strah u njihovim redovima, uništi uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom. ³³Obori ih maèem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju Ime!" ³⁴I poèeše bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisuæa ljudi. ³⁵Videæi kako mu se osula vojska i kako su neustrašivi Judini junaci, koji su bili spremni junaèki živjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unovaèi najamnike da iznova, s pojaèanom vojskom, provali u Judeju. ³⁶Juda pak i njegova braæa rekoše: "Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da oèistimo Svetište i posvetimo ga." ³⁷Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion. ³⁸Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a æelije porušene. ³⁹Razdrli su na sebi odjeæu, zakukali i glavu posuli pepelom. ⁴⁰Potom padoše nièice pa na znak truba zavapiše k Nebu. ⁴¹Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrði sve dok on Svetište ne oèisti. ⁴²Zatim je izabrao sveæenike neokaljane, vjerne Zakonu. ⁴³Oèistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na neèisto mjesto. ⁴⁴Potom se vijeæalo što da se uèini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen. ⁴⁵Doðoše na dobru misao da ga uklone, bojeæi se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik. ⁴⁶Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne doðe prorok koji æe o njem odluèiti. ⁴⁷Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji. ⁴⁸Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje. ⁴⁹Pošto su naèinili novo sveto posuðe, unijeli su u Hram svijeænjak, kadioni žrtvenik i stol. ⁵⁰Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijeænjaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama. ⁵¹Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli. ⁵²Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto èetrdeset i osme ustadoše u rano jutro ⁵³i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli. ⁵⁴Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli. ⁵⁵Sav je narod pao nièice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio. ⁵⁶Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve prièesnice i zahvalnice. ⁵⁷Uresili su proèelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i æelije i postavili im vrata. ⁵⁸Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani. ⁵⁹Juda je sa svojom braæom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, poèevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika. ⁶⁰U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojeæi se da pogani ne doðu ta mjesta oskvrnuti kao i prije. ⁶¹Juda je ondje smjestio posadu da èuva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvrðu protiv Idumeje.