Chapter 9

¹ Peti anðeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj kljuèi zjala Bezdanova. ²Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peæi goleme te pomrèa sunce i zrak od dima iz zjala. ³Iz dima pak iziðoše na zemlju skakavci i dana im je moæ kakvu imaju štipavci zemaljski. ⁴I zapovjeðeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju peèata Božjega na èelu. ⁵I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muèe pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda štipavaca. ⁶U one æe dane ljudi iskati smrt, ali je neæe naæi; poželjet æe umrijeti, ali smrt æe bježati od njih. ⁷Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi, ⁸kose kao u žena, a zubi kao u lavova. ⁹Imahu oklope kao od željeza, a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure. ¹⁰Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moæ da ude ljudima pet mjeseci. ¹¹Nad njima je kralj, anðeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grèki Apolion - Upropastitelj. ¹²Prvi Jao proðe. Evo, za njim dolaze još dva druga Jao. ¹³Šesti anðeo zatrubi. I zaèujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom. ¹⁴Govoraše šestom anðelu koji je držao trublju: "Odriješi ona èetiri anðela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu." ¹⁵I odriješena bijahu èetiri anðela, spremna za taj èas i dan i mjesec i godinu, da pobiju treæinu ljudi. ¹⁶A broj èeta konjanièkih, kako sam èuo, bijaše dvije mirijade mirijada. ¹⁷Ovako u viðenju vidjeh konje i njihove jahaèe: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. ¹⁸Od ovih triju zala poginu treæina ljudi - od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta. ¹⁹Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude. ²⁰Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zala, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima - ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti vide niti èuju nit hodaju - ²¹i ne obratiše se od svojih ubojstava ni od svojih èaranja ni od svoga bluda niti od svojih kraða.