Chapter 10
1 I vidjeh drugoga jednog, snažnog anðela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje; 2u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakoraèi desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav rièe. 3I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. 4A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali zaèujem glas s neba: "Zapeèati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!" 5I onaj anðeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu 6i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: "Neæe više biti vremena! 7Nego - u dane kad se oglasi sedmi anðeo, èim zatrubi, dovršit æe se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima." 8I glas što ga zaèuh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anðela što stoji na moru i na zemlji!" 9Pristupim k anðelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on æe mi: "Uzmi je i progutaj! Zagorèit æe ti utrobu, ali æe ti u ustima biti slatka kao med." 10Uzeh knjižicu iz ruke anðelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorèi mi utrobu. 11I reèeno mi je: "Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!"