Chapter 24

¹ Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici? ²Bezbožnici pomièu granice, otimaju stado i pasu ga. ³Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu. ⁴Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje. ⁵K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane. ⁶Po tuðem polju oni pabirèe, paljetkuju vinograd opakog. ⁷Goli noæe, nemaju haljine, ni pokrivaèa protiv studeni. ⁸Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju. ⁹Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe. ¹⁰Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuðe snoplje nose. ¹¹Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama. ¹²Samrtnici hropæu iz gradova, ranjenici u pomoæ zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje. ¹³Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih. ¹⁴Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noæi lopov skiæe [16a] i u tmini provaljuje kuæe. ¹⁵Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neæe', kaže on i zastire velom svoje lice. ¹⁶[16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neæe da za svjetlost znaju. ¹⁷Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata. ¹⁸Prije nego svane, on veæ hitro bježi kloneæi se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji. ¹⁹K'o što vruæina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike. ²⁰Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opaèina. ²¹Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije uèinio dobra. ²²Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi. ²³Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze. ²⁴Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posjeèeni kao glave klasovima." ²⁵Nije li tako? Tko æe me u laž utjerat'? Tko moje rijeèi poništiti može?"