Chapter 16

¹ Job progovori i reèe: ²"Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi muèni tješioci! ³Ima li kraja tim rijeèima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš? ⁴I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti rijeèima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom; ⁵i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana. ⁶Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar æe me minuti? ⁷Zlopakost me sada shrvala posvema, èitava se rulja oborila na me. ⁸Ustao je proti meni da svjedoèi i u lice mi se baca klevetama. ⁹Jarošæu me svojom razdire i goni, škrguæuæ' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me oèima, ¹⁰prijeteæi, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno æuškaju, u èoporu svi tad navaljuju na me. ¹¹Da, zloæudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izruèio. ¹²Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me šèepa da bi me slomio. ¹³Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuèi zemlju žednu natopi. ¹⁴Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasræe na mene. ¹⁵Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam èelo svoje u prašinu. ¹⁶Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeða mi je pala. ¹⁷A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek èista. ¹⁸O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da poèine. ¹⁹Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj. ²⁰Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju: ²¹o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega. ²²No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.