Chapter 1

¹ Rijeèi Jeremije, sina Hilkijina, sveæenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj. ²Njemu doðe rijeè Jahvina, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova: ³zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva. ⁴Doðe mi rijeè Jahvina: ⁵"Prije nego što te oblikovah u majèinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majèina izaðe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te." ⁶A ja rekoh: "Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam." ⁷A Jahve mi odvrati: "Ne govori: 'Dijete sam!' Veæ idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što æu ti narediti. ⁸Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim," rijeè je Jahvina. ⁹I tada Jahve pruži ruku, dotaèe se usta mojih i reèe: "Evo, u usta tvoja stavljam rijeèi svoje. ¹⁰Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš." ¹¹I doðe mi rijeè Jahvina: "Što vidiš, Jeremija?" A ja æu: "Vidim granu bademovu." ¹²Tada mi Jahve reèe: "Dobro vidiš, jer ja bdim nad rijeèima svojim da ih ispunim!" ¹³I doðe mi rijeè Jahvina: "Što vidiš?" A ja æu: "Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever." ¹⁴I Jahve mi reèe: "Sa sjevera buknut æe zlo protiv svih stanovnika ove zemlje. ¹⁵Jer evo, ja æu sazvati sva sjeverna kraljevstva" - rijeè je Jahvina. "I ona æe doæi: svako æe od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih. ¹⁶I sudit æu im za sve opaèine njihove; zato što me ostaviše, zato što kadiše drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih. ¹⁷Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa æeš im govoriti sve što æu tebi zapovjediti. Ne dršæi pred njima, da ne bih morao uèiniti da uzdršæeš pred njima. ¹⁸Danas te, evo, postavljam kao grad utvrðeni, kao stup željezni, k'o zidinu bronèanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, sveæenika i naroda ove zemlje. ¹⁹I borit æe se s tobom, al' te neæe nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim," rijeè je Jahvina.