Chapter 1

¹ U poèetku stvori Bog nebo i zemlju. ²Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. ³I reèe Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. ⁴I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. ⁵Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noæ. Tako bude veèer, pa jutro - dan prvi. ⁶I reèe Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. ⁷Bog naèini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. ⁸A svod prozva Bog nebo. Tako bude veèer, pa jutro - dan drugi. ⁹I reèe Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. ¹⁰Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. ¹¹I reèe Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. ¹²I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. ¹³Tako bude veèer, pa jutro - dan treæi. ¹⁴I reèe Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luèe dan od noæi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, ¹⁵i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. ¹⁶I naèini Bog dva velika svjetlila - veæe da vlada danom, manje da vlada noæu - i zvijezde. ¹⁷I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, ¹⁸da vladaju danom i noæu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. ¹⁹Tako bude veèer, pa jutro - dan èetvrti. ²⁰I reèe Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. ²¹Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. ²²I blagoslovi ih govoreæi: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" ²³Tako bude veèer, pa jutro - dan peti. ²⁴I reèe Bog: "Neka zemlja izvede živa biæa, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. ²⁵I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. ²⁶I reèe Bog: "Naèinimo èovjeka na svoju sliku, sebi slièna, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" ²⁷Na svoju sliku stvori Bog èovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. ²⁸I blagoslovi ih Bog i reèe im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" ²⁹I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! ³⁰A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. ³¹I vidje Bog sve što je uèinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude veèer, pa jutro - dan šesti.