Chapter 33

¹ Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljaèkaš nepljaèkan, kad prestaneš, tebe æe opustošiti, opljaèkat' te kad prestaneš pljaèkati. ²Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje. ³Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci ⁴i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj æe navaliti kao jato skakavaca. ⁵Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošæu. ⁶Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo. ⁷Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaèu gorko. ⁸Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira. ⁹Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe. ¹⁰"Sada æu ustati", veli Jahve, "sada æu se diæi, sada uzvisiti. ¹¹Zaèeste sijeno, rodit æete slamu; dah moj proždrijet æe vas kao oganj. ¹²Narodi æe biti sažgani u vapno, kao posjeèeno trnje što gori u vatri. ¹³Èujte, vi koji ste daleko, što sam uèinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!" ¹⁴Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko æe od nas opstati pred ognjem zatornim, tko æe od nas opstati pred žarom vjeènim?" ¹⁵Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne èuje o krvoproliæu, koji zatvara oèi da ne vidi zlo: ¹⁶on æe prebivati u visinama, tvrðe na stijenama bit æe mu utoèište, imat æe dosta kruha i vode æe mu svagda dotjecati. ¹⁷Oèi æe ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat æe zemlju nepreglednu. ¹⁸Srce æe ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiæe? ¹⁹Neæeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije. ²⁰Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oèi æe ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštiæeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolèiæi nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida. ²¹Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neæe onud proæi nijedna laða s veslima niti æe koji bojni brod projedriti. ²²Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on æe nas spasiti. ²³Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti æe se naplijeniti plijena! ²⁴I nijedan graðanin neæe reæi: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja æe se oprostiti.