Chapter 32

¹ Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi: ²svaki je kao zavjetrina, utoèište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari. ³Oèi vidovitih neæe više biti slijepe, uši onih što èuju slušat æe pozorno; ⁴srce nerazumnih shvaæat æe mudrost, mucavci æe govorit' okretno i razgovijetno; ⁵pokvarenjaka neæe više zvati plemenitim, varalicu neæe više držat' odliènikom. ⁶Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da poèini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati. ⁷U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje. ⁸U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje. ⁹Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kæeri lakoumne, èujte mi besjedu. ¹⁰Za godinu i nekoliko dana drhtat æete, lakoumnice, jer jematve neæe biti, plodovi se neæe brati. ¹¹Dršæite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite! ¹²Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda; ¹³zbog njiva naroda mojega što raðaju trnjem i draèem; zbog svih kuæa veselih, grada razigranog. ¹⁴Jer, napuštena bit æe palaèa, opustjet æe buèni grad; Ofel i kula postat æe brlog dovijeka - bit æe radost divljim magarcima, paša stadima, ¹⁵dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad æe pustinja postat' voænjak, a voænjak se u šumu pretvorit'. ¹⁶U pustinji æe se nastaniti pravo, i pravda æe prebivati u voænjaku. ¹⁷Mir æe biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje. ¹⁸Narod æe moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim poèivalištima. ¹⁹A šuma æe biti oborena, grad æe biti snižen. ²⁰Blago vama: sijat æete kraj svih voda, puštajuæi vola i magarca da slobodno idu!