Chapter 8

¹ Juda Makabej i njegovi ljudi stali su krišom obilaziti sela te sazivati svoje roðake i prikupljati one koji su ostali vjerni židovstvu. I tako se skupilo kojih šest tisuæa ljudi. ²Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potlaèen, da se smiluje Hramu koji oskvrnuše bezbožni ljudi; ³da se sažali na grad kojemu prijeti propast i opasnost da ga sravne sa zemljom; da usliši krv koja vapi k njemu; ⁴da se spomene zloèinaèkog pokolja nejaèadi; da osveti pogrde svoga Imena. ⁵Kad je Makabej stao na èelo svoje vojske, pogani mu nisu mogli odolijevati buduæi da se Gospodinov gnjev preokrenuo u milosrðe. ⁶Vršio je prepade na gradove i sela i spaljivao ih; zauzimao je pogodne položaje i neprijatelja èesto tjerao u bijeg. ⁷Takve je navale najradije vršio pod plaštem noæi. Glas o njegovu junaštvu pronosio se na sve strane. ⁸Videæi da taj èovjek u kratko vrijeme nezaustavno napreduje i sve više uspijeva, Filip zatraži pismeno od Ptolemeja, upravitelja Celesirije i Fenicije, da kraljevoj stvari pritekne u pomoæ. ⁹Taj izabra Patroklova sina Nikanora, jednoga od svojih prvih prijatelja, i posla ga smjesta, na èelu od najmanje dvadeset tisuæa ljudi skupljenih od razlièitih naroda, da istrijebi sav židovski narod. Pridružio mu je Gorgiju, vojskovoðu od zanata, vješta bojnim poslovima. ¹⁰Nikanor je napose namjeravao da prodajom židovskih zarobljenika isplati kraljev danak od dvije tisuæe talenata što ih dugovaše Rimljanima. ¹¹Zato žurno pozva primorske gradove na prodaju židovskog roblja. Obeæa ih devedeset za jedan talenat. Nije ni slutio kakva æe ga kazna stiæi od ruke Svemoguæega. ¹²Uto je Juda doznao za Nikanorov dolazak. Kad je svojim ljudima saopæio da se približava neprijateljska vojska, ¹³pobjegoše kukavice i oni koji se nisu pouzdavali u Božju pravdu. ¹⁴Drugi pak prodaše sve što im je preostalo i zavapiše Gospodinu da ih izbavi od bezbožnoga Nikanora, koji ih je prodao još prije nego što je došlo do boja; ¹⁵neka ih izbavi, ako i ne zbog njih samih, a ono zbog Saveza s njihovim ocima i zbog toga što se zovu njegovim svetim i velièanstvenim Imenom. ¹⁶Kad je, dakle, Makabej prikupio oko sebe šest tisuæa ljudi, stao ih je hrabriti da se ne plaše neprijatelja niti boje mnoštva pogana koji ih nepravedno napadaju nego neka se junaèki bore. ¹⁷Neka imaju pred oèima kako su oni zloèinaèki osramotili Sveto mjesto i kako su zlostavljali i ruglu izvrgli Grad, a pradjedovske obièaje uništili. ¹⁸"Oni se uzdaju", dodao je, "u oružje i smionost, a mi u Boga Svevladara koji jednim migom oka može oboriti naše napadaèe i sav svijet." ¹⁹Nabrojio im je sluèajeve u kojima se Bog udostojao zaštititi njihove pretke: onaj što se zbio pod Sanheribom kad je poginulo stotinu osamdeset i pet tisuæa ljudi, ²⁰pa onaj u Babiloniji, u bici protiv Galaæana, gdje se borilo osam tisuæa ljudi s pomoæu èetiri tisuæe Makedonaca, i dok su Makedonci došli u škripac, onih samih osam tisuæa, zahvaljujuæi pomoæi s Neba, porazilo je stotinu i dvadeset tisuæa neprijatelja i zadobilo velik plijen. ²¹Kad ih je tim rijeèima osokolio i pripremio da za svoje zakone i za domovinu i poginu, razdijelio je svoju vojsku na èetiri odreda. ²²Na èelo svakom odredu stavio je svoju braæu: Šimuna, Josipa i Jonatana, i dao svakomu po tisuæu i pet stotina ljudi. ²³Osim toga, naredi Eleazaru da im proèita Svetu knjigu, a onda je, davši im bojni zov: "S Božjom pomoæu!" stao na èelo prvog odreda i napao Nikanora. ²⁴Buduæi da im je Svemoguæi u boju bio suborac, pobili su preko devet tisuæa neprijatelja, izranili i osakatili veæi dio Nikanorove vojske i nagnali sve u bijeg. ²⁵Zaplijenili su i novac onih koji su ih došli kupovati. Pošto su ih podugo tjerali, vratiše se natrag jer nisu imali vremena. ²⁶Bilo je, naime, uoèi subote, pa ih nisu dalje gonili. ²⁷Pokupiše još neprijateljsko oružje i poskidaše plijen, a onda svetkovahu subotu, obilno hvaleæi i slaveæi Gospodina koji ih je tog dana izbavio i opet im poèeo iskazivati svoju milost. ²⁸Poslije subote podijelili su dio plijena žrtvama progonstva, pa udovicama i siroèadi, a ono što je preostalo podijelili su meðu sobom i meðu svojom djecom. ²⁹Završivši taj posao, okupiše se na zajednièku molitvu i zavapiše milosrdnom Gospodinu da se posve izmiri sa svojim slugama. ³⁰U kreševu s Timotejevim i Bakidovim vojnicima pobili su ih dvadeset tisuæa i osvojili vrlo visoke tvrðave. Velik plijen razdijelili su na dva jednaka dijela - jedan za sebe, drugi za žrtve progonstva, siroèad i udovice - a ne zaboraviše ni staraca. ³¹Zatim su brižno pokupili neprijateljsko oružje i pohranili ga na prikladnim mjestima. Što je od plijena preostalo, odnijeli su u Jeruzalem. ³²Ubili su voðu Timotejevih èeta, èovjeka bezbožna, koji je Židovima nanio mnogo zala. ³³Dok su u domovini slavili pobjedu, spališe one koji su zapalili Sveta vrata, zajedno s Kalistenom, koji bijaše utekao u neku kuæicu. Tako je za svoje svetogrðe primio zasluženu plaæu. ³⁴A onaj trostruki zlikovac Nikanor, koji je doveo tri tisuæe trgovaca da kupuju Židove, ³⁵bio je Božjom pomoæu ponižen od onih koje je najviše podcjenjivao: morao je skinuti svoju èasnièku odoru te je tako, po osamljenim putovima, poput odbjegla roba, stigao u Antiohiju - sretno umaknuvši, dok mu je sva vojska bila poražena. ³⁶I on, koji je cijenom jeruzalemskih zarobljenika obeæao platiti danak Rimljanima, sad je morao razglasiti da Židovi imaju Borca koji se za njih bori i da su Židovi upravo zato neranjivi što slijede zakone koje im je On postavio.