Chapter 10

¹ Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošæu i obazrivošæu Kristovom - ja koji sam licem u lice meðu vama "skroman", a nenazoèan prema vama "odvažan" - ²molim da, jednom nazoèan, ne moram biti odvažan smionošæu kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo. ³Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. ⁴Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja ⁵i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; ⁶i spremni smo kazniti svaku nepokornost èim bude savršena vaša pokornost. ⁷Gledajte što je oèito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. ⁸Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašæu - koju nam Gospodin dade za vaše izgraðivanje, a ne rušenje - ne bih se morao stidjeti. ⁹Samo da se ne bi èinilo kao da vas zastrašujem poslanicama! ¹⁰Jer "poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazoènost nemoæna i rijeè bezvrijedna". ¹¹Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazoèni rijeèju u poslanicama, takvi smo i nazoèni djelom. ¹²Ne usuðujemo se, doista, izjednaèiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporuèuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom usporeðuju. ¹³Mi se pak neæemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. ¹⁴Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanðeljem Kristovim. ¹⁵Ne hvalimo se u bezmjerje, tuðim naporima. A nadamo se da æemo s uzrastom vaše vjere meðu vama i mi - po našem mjerilu - prerasti u izobilje: ¹⁶i preko vaših granica navijestiti evanðelje, a ne hvastati se onim što je veæ uèinjeno na tuðem podruèju. ¹⁷Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. ¹⁸Ta nije prokušan tko sam sebe preporuèuje, nego koga preporuèuje Gospodin.