Chapter 2

¹ Sami doista znate, braæo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan. ²Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrðeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanðelje Božje. ³Uistinu, naše poticanje ne proistjeèe iz zablude, ni neèistoæe, ni prijevare, ⁴nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanðelje, tako ga i navješæujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuðuje srca naša. ⁵Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom rijeèju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom. ⁶Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih - ⁷premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo meðu vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. ⁸Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanðelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. ⁹Sjeæate se doista, braæo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanðelje Božje i radili noæu i danju da ne bismo opteretili koga od vas. ¹⁰Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. ¹¹Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, ¹²poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu. ¹³Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste rijeè poruke Božje, primili ne rijeè ljudsku, nego kakva uistinu jest, rijeè Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. ¹⁴Doista, vi ste, braæo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, ¹⁵koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugaðaju i svim se ljudima protive ¹⁶kad nam prijeèe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sruèio se na njih konaèni gnjev. ¹⁷A mi, braæo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj èežnji, požurismo ugledati vaše lice. ¹⁸Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je sprijeèio Sotona. ¹⁹Ta tko li æe biti naša nada, radost ili vijenac dièni - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku? ²⁰Vi ste doista slava naša i radost!