Chapter 2

¹ Nato se Ana pomoli ovako: "Klièe srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoæi tvojoj. ²Nitko nije svet kao što je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što Bog je naš. ³Ne govorite mnogo hvastavih rijeèi, neka ne izlazi drskost iz usta vaših, jer Jahve je sveznajuæi Bog, pravo on prosuðuje djela. ⁴Lomi se luk junacima, nemoæni se snagom opasuju. ⁵Nekoæ siti sad se za kruh muèe, nekoæ gladni ne gladuju više. Nerotkinja raða sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi. ⁶Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže. ⁷Jahve èini uboga i bogata, obara èovjeka i uzvisuje. ⁸Diže slabiæa iz prašine, iz bunjišta izvlaèi uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi poèasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet. ⁹Korake èuva svojih vjernika, zlikovce stiže propast u mraku (svojom snagom èovjek ne stjeèe pobjede). ¹⁰Koji se protive Jahvi, padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi meðama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga." ¹¹Potom se Ana vrati u Ramu, a djeèak ostade da služi Jahvi pod okom sveæenika Elija. ¹²A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu ¹³ni za prava sveæenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi sluga sveæenikov, dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci ¹⁴i zabadao njom u kotliæ ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i što god bi se nabolo na vilicu, uzimao je sveæenik sebi. Tako su èinili svim Izraelcima što su dolazili onamo, u Šilo. ¹⁵Tako i prije nego bi se spalilo salo, došao bi sluga sveæenikov i rekao èovjeku koji je prinosio žrtvu: "Daj mi mesa da ispeèem sveæeniku! On neæe od tebe kuhana mesa nego samo sirovo." ¹⁶Ako bi mu èovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda uzmi što ti duša želi", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne daš, uzet æu silom." ¹⁷Grijeh je mladiæa bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali žrtvu koja se prinosila Jahvi. ¹⁸A Samuel služaše pred Jahvom, još dijete u opleæku lanenom. ¹⁹Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake godine kad bi dolazila s mužem svojim da prinese godišnju žrtvu. ²⁰A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ženu govoreæi: "Neka ti Jahve dade poroda od te žene na uzdarje za dar što ga je dala Jahvi." Nato bi se vraæali svojoj kuæi. ²¹Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kæeri. A mladi je Samuel rastao pred Jahvom. ²²Eli je bio veæ vrlo star, ali je ipak èuo sve što su njegovi sinovi èinili svemu Izraelu. ²³I on im reèe: "Zašto radite takvo što da o tome moram slušati od svega ovog naroda? ²⁴Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi što ih èujem ... Sablažnjujete narod Jahvin. ²⁵Ako èovjek zgriješi èovjeku, Bog æe prosuditi. Ali ako èovjek zgriješi Jahvi, tko æe se zauzeti za njega?" Ali sinovi ne poslušaše glasa oca svojega, jer je Jahve odluèio da ih pogubi. ²⁶A mladi je Samuel sve više rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i pred ljudima. ²⁷Uto doðe jedan Božji èovjek k Eliju i reèe mu: "Ovako govori Jahve: 'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kuæi faraonovoj? ²⁸Odabrao sam ih izmeðu svih plemena Izraelovih da mi budu sveæenici, da se uspinju na moj žrtvenik, da prinose žrtve paljenice i da nose opleæak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene žrtve sinova Izraelovih. ²⁹Zašto gledaš zavidnim okom žrtvu i prinos što sam ih odredio za svoj Dom? I zašto paziš sinove svoje više nego mene, toveæi ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela? ³⁰Zato sam - rijeè je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduše da æe dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rijeè je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja èastim one koji mene èaste, a koji mene preziru, bit æe osramoæeni. ³¹Gle, dolaze dani kad æu odsjeæi mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više neæe biti starca u tvom domu. ³²Ti æeš kivnim okom gledati na sve dobro kojim æu obasuti Izraela, i nikada više neæe biti starca u tvom domu. ³³Zadržat æu ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oèi i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut æe od ljudskoga maèa. ³⁴Znak æe ti biti ono što æe stiæi oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica æe poginuti istoga dana. ³⁵Ja æu sebi podiæi vjerna sveæenika koji æe raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu æu sazdati trajan dom, i on æe svagda stupati pred pomazanikom mojim. ³⁶A koji god ostane od tvoga doma, dolazit æe da mu se pokloni i da izmoli srebrn novèiæ ili hljeb kruha i kazat æe: 'Molim te, primi me u kakvu god službu sveæenièku, da imam zalogaj kruha.'"