Chapter 9

¹ Kad je Demetrije doèuo da je u borbi poginuo Nikanor i njegova vojska, ponovo je poslao Bakida i Alkima u Judeju, na èelu desnoga krila. ²Oni se uputiše prema Galileji i opsjednuše Mesalot na podruèju Arbele. Pošto su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika. ³Prvoga mjeseca godine sto pedeset i druge utaborili su se pred Jeruzalemom, ⁴a potom su sa dvadeset tisuæa pješaka i dvije tisuæe konjanika otišli u Beerzet. ⁵Juda se sa tri tisuæe odabranih ratnika utaborio u Eleasi. ⁶Videæi velik broj neprijatelja, uplašiše se. Mnogi pobjegoše iz tabora. U njem nije ostalo više od osam stotina ljudi. ⁷Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce jer više nije imao vremena da je sakupi. ⁸Onako zabrinut reèe onima koji su preostali: "Ustanimo! Hajdemo na protivnike! Možda æemo ih ipak suzbiti." ⁹Oni su ga odvraæali rijeèima: "Zasad možemo samo spasiti život, tako da se sa svojom braæom vratimo i nastavimo borbu. Sad nas je zaista premalo." ¹⁰Juda odvrati: "Ne, toga neæu nikad uèiniti da od njih bježim! Ako nam je došlo vrijeme, poginimo junaèki za svoju braæu i ne ostavljajmo ljage na svojoj slavi!" ¹¹Vojska je krenula iz tabora i stala prema njima. Konjanici se razdijelili na dva odreda, praæari i strijelci stupiše na èelo vojske, a tako i udarne èete, sve sami junaci. Bakid je držao desno krilo, ¹²bojni se red približavo uza zvuk trube sa dva boka. ¹³Oni na Judinoj strani i sami zatrubiše, potresla se zemlja od bojnog tutnja. Bitka se zapodjela ujutro i trajala do veèera. ¹⁴Juda je opazio da je Bakid s jezgrom svoje vojske nadesno: oko njega se okupili svi srèani ljudi ¹⁵i razbili su desno krilo i gonili ga do gore Azara. ¹⁶Ali kad su Sirci s lijevoga krila opazili da im je desno krilo provaljeno, nagnuše za Judom i njegovim ljudima i napadoše ih s leða. ¹⁷Zametnula se ogorèena borba i ranjeni su mnogi s jedne i druge strane. ¹⁸I Juda je pao, a ostali se razbjegli. ¹⁹Jonatan i Šimun podigli su svog brata Judu i pokopali ga u grobu svojih otaca u Modinu. ²⁰Oplakivao ga je sav Izrael i ljuto tužio za njim, narièuæi više dana ovako: ²¹"O, kako pade junak, Izraelov spas!" ²²Ostala Judina djela, njegovi ratovi, junaštva koja je izvršio i dokazi njegove slave nisu zapisani jer ih bijaše u obilju. Ê(160.-143. prije Krista) ²³Kad je poginuo Juda, podigli su glave svi bezakonici na svem izraelskom podruèju i ponovo se pojavili svi zlotvori. ²⁴Kako je u to vrijeme pritisnula veoma velika glad, zemlja je prešla na njihovu stranu. ²⁵Bakid je namjerno izabirao bezbožne ljude da upravljaju zemljom. ²⁶Ti su kod Judinih prijatelja vršili premetaèine i istrage i dovodili ih Bakidu, koji ih je kažnjavao i izvrgavao ruglu. ²⁷Tada se u Izraelu razbjesnilo takvo ugnjetavanje kakva nije bilo u sve vrijeme otkad se više nije pojavljivao prorok. ²⁸Onda se okupiše svi Judini prijatelji i rekoše Jonatanu: ²⁹"Otkako je umro tvoj brat Juda, nema više èovjeka slièna njemu da se opre našim neprijateljima, Bakidu i mrziteljima našega naroda. ³⁰Zato te, dakle, danas biramo na njegovo mjesto da nam budeš poglavar i voða u borbi koju smo poduzeli." ³¹Tako je Jonatan prihvatio vodstvo i naslijedio svoga brata Judu. ³²Kad je Bakid za to doznao, samo je gledao da ubije Jonatana. ³³Èim je za to doèuo, Jonatan je sa svojim bratom Šimunom i sa svima onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj vode Asfara. ³⁴Bakid je to saznao u subotnji dan, pa je i on sa svim svojim vojnicima prešao preko Jordana. ³⁵Jonatan je poslao svoga brata, kao voðu pratnje, da zamoli prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu. ³⁶Ali Amrajevi sinovi, oni iz Medabe, iziðoše i uhvatiše Ivana sa svim što je imao i otiðoše s tim plijenom. ³⁷Poslije tih dogaðaja javili su Jonatanu i njegovu bratu Šimunu da Amrajevi sinovi slave veliku svadbu i da vrlo sveèano iz Nadabata vode nevjestu, kæer jednoga od uglednih ljudi u Kanaanu. ³⁸Tada se oni sjetiše krvavog svršetka svoga brata Ivana. Popeše se i sakriše u gori. ³⁹Podigoše oèi i vidješe gdje se usred nejasna žagora pomalja velika povorka, kako za njom slijedi ženik sa svojim prijateljima i braæom, a prate ih bubnjevima, glazbalima i bogatom opremom. ⁴⁰Židovi su nasrnuli na njih iz zasjede i stali ih ubijati. Mnogi su stradali, a ostali utekoše u goru. Odneseno im je sve što su imali. ⁴¹Tako im se svadba okrenula u žalost, a zvuk glazbe u plaè. ⁴²Pošto su ljuto osvetili krv svoga brata, vratiše se na muljevite obale Jordana. ⁴³Kad je to èuo Bakid, došao je u subotnji dan s mnogom vojskom na obalu Jordana. ⁴⁴Tada Jonatan reèe svojim ljudima: "Na noge! Borimo se za svoje živote, jer danas nije kao što je bilo juèer i prekjuèer. ⁴⁵Eto, rat je pred nama i za nama. Posvuda je voda Jordana, mulj i šikarje: nema uzmaka. ⁴⁶Zato sad zavapite k Nebu da izbjegnete sili svojih neprijatelja!" ⁴⁷Boj se zametnuo. Jonatan je pružio ruku da udari Bakida, ali mu je ovaj izmakao: skoèio je unazad. ⁴⁸Onda se Jonatan sa svojim ljudima baci u Jordan i prepliva na drugu stranu, ali protivnici nisu za njima prelazili preko Jordana. ⁴⁹Taj je dan na Bakidovoj strani palo oko tisuæu ljudi. ⁵⁰Vrativši se u Jeruzalem, Bakid poèe u Judeji graditi tvrde gradove, tvrðavu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu, Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama. ⁵¹U svakoj je ostavio posadu da divlja protiv Izraela. ⁵²Utvrdio je Betsur, Gezer i Tvrðu. Po njima je razmjestio vojnike i zalihe hrane. ⁵³Pokupio je za taoce sinove zemaljskih starješina i stavio ih pod stražu u jeruzalemskoj Tvrði. ⁵⁴Godine stotinu pedeset i treæe, drugoga mjeseca, zapovjedio je Alkim da sruše zid unutarnjeg dvorišta Svetišta. Tako je uništio djela proroka i poèeo razaranje. ⁵⁵U to je vrijeme Alkima udarila kap i sprijeèila njegove pothvate. Usta mu zamuknuše: onako uzet, nije više mogao istisnuti ni rijeèi niti je mogao svojoj kuæi davati naloge. ⁵⁶I Alkim tako umrije u živim mukama. ⁵⁷Kad je Bakid vidio da je Alkim umro, vratio se kralju i judejska je zemlja poèinula dvije godine. ⁵⁸Svi su se bezakonici savjetovali ovim rijeèima: "Gle, Jonatan i njegovi žive mirno i bezbrižno. Hajde da sad dovedemo Bakida neka ih u jednoj noæi pohvata sve." ⁵⁹Potom su otišli i posavjetovali se s njim. ⁶⁰Bakid se podigao s velikom vojskom i tajno pisao svim svojim pristalicama u Judeji da pohvataju Jonatana i njegove ljude. Ali ne mogoše tako, jer su oni doznali za njihovu namjeru. ⁶¹Štoviše, uhvatili su pedesetak ljudi u zemlji, poèinitelje te opaèine, pa su ih pogubili. ⁶²Potom se Jonatan i Šimun sa svojim ljudima skloniše u Betbasi u pustinji. Tu su popravili ono što je ondje bilo opustošeno i mjesto utvrdiše. ⁶³Kad je za to doznao Bakid, skupio je sve svoje ljude i pozvao svoje pristaše u Judeji. ⁶⁴Otišao se utaboriti kod Betbasija, opsjedao ga više dana i izradio bojne naprave. ⁶⁵Jonatan je u gradu ostavio svoga brata Šimuna, a sam je sa šakom ljudi izišao na obilazak po okolini. ⁶⁶Tukao je Odomeru i njegovu braæu i Fasironove sinove u njihovu taborištu. Poèeli su vojevati i uzlažahu s vojskom. ⁶⁷Šimun je sa svojim ljudima provalio iz grada i spalio bojne naprave. ⁶⁸Udarivši na Bakida, razbiše ga i teško ga ojadiše, pomrsiše mu namjeru i vojni pohod. ⁶⁹Razgnjevi se on protiv odmetnika koji su mu savjetovali da doðe u tu zemlju, pobi mnoge te sa svojim ljudima odluèi da se vrati kuæi. ⁷⁰Na tu vijest posla Jonatan k njemu poslanike da s njim uglave mir i povratak zarobljenika. ⁷¹On na to pristade i ostade vjeran svojim obvezama. Zakle mu se da više nikad, dok god živi, neæe protiv njega ništa poduzimati. ⁷²Pošto mu je predao roblje što ga je prije u judejskoj zemlji zarobio, Bakid se vratio u svoju zemlju i više nije dolazio na židovsko podruèje. ⁷³Maè je otpoèinuo u Izraelu. Jonatan se nastani u Mikmasu, gdje je poèeo suditi narodu. Iz Izraela je istrijebio bezbožnike.