Chapter 20

¹ Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samariju i udari na nju. ²Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu ³i reèe mu: "Ovako veli Ben-Hadad: 'Tvoje srebro i tvoje zlato moje je, a žene tvoje i djeca ostaju tebi.'" ⁴Izraelski kralj ovako mu odgovori: "Na tvoju zapovijed, gospodaru kralju! Tvoj sam ja sa svime što mi pripada." ⁵Ali se glasnici vratiše i rekoše: "Ovako kaže Ben-Hadad i poruèuje ti: 'Daj mi svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu. ⁶Budi siguran da æu sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni æe pretražiti tvoju kuæu i kuæe tvojih sluga i stavit æe svoju ruku na sve što im se svidi i to æe odnijeti.'" ⁷Izraelski kralj sazva sve starješine zemaljske i reèe: "Promislite i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Traži od mene moje žene i djecu, premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato." ⁸Starješine mu i sav narod odgovoriše: "Nemoj poslušati! Nemoj pristati!" ⁹Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: "Recite gospodaru kralju: 'Sve što si prvi put tražio od svoga sluge, ja æu uèiniti, ali ovo drugo ne mogu.'" I poslanici odoše i odnesoše odgovor. ¹⁰Tada mu Ben-Hadad poruèi: "Neka mi bogovi uèine zlo i neka pridaju još toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede dobiju po pregršt!" ¹¹Ali mu kralj izraelski odgovori: "Kaže se: 'Neka se ne hvali koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje!'" ¹²A kad je Ben-Hadad to èuo - upravo je pio s kraljevima pod šatorima - zapovjedi svojim slugama: "Na svoja mjesta!" I oni zauzeše svoje položaje protiv grada. ¹³Tada potraži jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Jesi li vidio ono silno mnoštvo? Ja æu ti ga danas evo predati u ruke i ti æeš spoznati da sam ja Jahve.'" ¹⁴Ahab reèe: "Po kome?" On odgovori: "Ovako veli Jahve: po momcima pokrajinskih namjesnika." Ahab upita: "Tko æe poèeti boj?" On odgovori: "Ti!" ¹⁵Ahab izvrši smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijaše ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvršio je smotru sve vojske svih Izraelaca. Bijaše ih sedam tisuæa. ¹⁶Oni iziðoše u podne, dok je Ben-Hadad pio u šatorima sa trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici. ¹⁷Momci pokrajinskih upravitelja iziðoše prvi. Obavijestiše Ben-Hadada: "Izišli su ljudi iz Samarije." ¹⁸On reèe: "Ako su izišli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izišli u boj, opet ih uhvatite žive!" ¹⁹Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izišli iz grada, za njima je slijedila ostala vojska ²⁰i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bježali, a Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju zajedno s nekim konjanicima. ²¹Tada je izišao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio Aramejcima težak poraz. ²²Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reèe mu: "Hajdemo! Ohrabri se i razmisli dobro što ti je èiniti, jer æe dogodine aramejski kralj napasti na te." ²³Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i zato su bili jaèi od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, sigurno æemo mi biti jaèi od njih. ²⁴Uèinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto upravitelje. ²⁵Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio, toliko konja i toliko kola. Tada æemo se pobiti s njima u ravnici, i sigurno æemo ih nadvladati." On ih posluša i uèini tako. ²⁶Na poèetku godine Ben-Hadad podiže Aramejce i poðe na Afek da vojuje s Izraelom. ²⁷Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju. ²⁸Tada pristupi Božji èovjek izraelskom kralju i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Zato što Aramejci kažu za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja æu predati u tvoje ruke ovo silno mnoštvo da spoznate da sam ja Jahve'." ²⁹Sedam dana bijahu utaboreni jedni suèelice drugima. Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaše Aramejce, stotinu tisuæa pješaka u jedan jedini dan. ³⁰Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuæa ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo. ³¹Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo èuli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa izaðimo pred kralja izraelskog: možda æe ti poštedjeti život." ³²I svezaše kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih glava. Otišli su pred izraelskog kralja i rekli: "Tvoj sluga Ben-Hadad kaže: 'Ostavi me na životu!'" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat." ³³Ljudi su to uzeli kao dobar znak i požurili se da ga uhvate za rijeè govoreæi: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite ga!" Ben-Hadad doðe i on ga uze na kola. ³⁴Ben-Hadad reèe mu tada: "Vratit æu ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat æe ti na raspolaganju èetvrti u Damasku, kao što ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga. ³⁵Neki od proroèkih sinova reèe po Jahvinoj zapovijedi svome drugu: "Udari me!" Ali èovjek ne htjede da ga tuèe. ³⁶Tada mu onaj reèe: "Buduæi da nisi slušao glasa Jahvina, evo, kad odeš od mene, lav æe te razderati." Tek što se udaljio od njega, naiðe na lava koji ga razdera. ³⁷Prorok naðe drugoga èovjeka i reèe: "Udari me!" Èovjek ga izudara i izrani. ³⁸Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko oèiju navuèe povez da ga ne prepoznaju. ³⁹Kad je kralj prolazio, on povika: "Tvoj je sluga bio izišao u boj, kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog èovjeka govoreæi: 'Èuvaj ovoga èovjeka! Ako nestane, tvoj æe život biti za njegov život, ili æeš platiti srebrni talenat.' ⁴⁰I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo." Tada mu reèe kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!" ⁴¹Nato onaj odmah ukloni povez s oèiju i kralj izraelski vidje da je to jedan od proroka. ⁴²A on reèe kralju: "Ovako veli Jahve: 'Buduæi da si pustio da ti iz ruke utekne èovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj æe život biti za njegov život, tvoj narod za njegov narod.'" ⁴³I kralj izraelski ode svojoj kuæi, mrk i srdit, i uðe u Samariju.