Contents

Holy Bible

Croatian Translation

Old Testament

Genesis

Chapter 1

1 U poèetku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 3I reèe Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noæ. Tako bude veèer, pa jutro - dan prvi. 6I reèe Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. 7Bog naèini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8A svod prozva Bog nebo. Tako bude veèer, pa jutro - dan drugi. 9I reèe Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. 10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. 11I reèe Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. 12I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13Tako bude veèer, pa jutro - dan treæi. 14I reèe Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luèe dan od noæi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. 16I naèini Bog dva velika svjetlila - veæe da vlada danom, manje da vlada noæu - i zvijezde. 17I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 18da vladaju danom i noæu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19Tako bude veèer, pa jutro - dan èetvrti. 20I reèe Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. 21Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22I blagoslovi ih govoreæi: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" 23Tako bude veèer, pa jutro - dan peti. 24I reèe Bog: "Neka zemlja izvede živa biæa, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. 25I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 26I reèe Bog: "Naèinimo èovjeka na svoju sliku, sebi slièna, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" 27Na svoju sliku stvori Bog èovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28I blagoslovi ih Bog i reèe im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" 29I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. 31I vidje Bog sve što je uèinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude veèer, pa jutro - dan šesti.

Chapter 2

1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje uèini. I poèinu u sedmi dan od svega djela koje uèini. 3I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poèinu od svega djela svoga koje uèini. 4To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 5još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo èovjeka da zemlju obraðuje. 6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. 7Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane èovjek živa duša. 8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti èovjeka koga je napravio. 9Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. 10Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u èetiri kraka. 11Prvom je ime Pišon, a optjeèe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. 12Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. 13Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeèe svu zemlju Kuš. 14Treæa je rijeka Tigris, a teèe na istok od Ašura; èetvrta je Eufrat. 15Jahve, Bog, uzme èovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obraðuje i èuva. 16Jahve, Bog, zapovjedi èovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo æeš umrijeti!" 18I reèe Jahve, Bog: "Nije dobro da èovjek bude sam: naèinit æu mu pomoæ kao što je on." 19Tada Jahve, Bog, naèini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih èovjeku da vidi kako æe koju nazvati, pa kako koje stvorenje èovjek prozove, da mu tako bude ime. 20Èovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No èovjeku se ne naðe pomoæ kao što je on. 21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na èovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22Od rebra što ga je uzeo èovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede èovjeku. 23Nato èovjek reèe: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od èovjeka kad je uzeta!" 24Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit æe njih dvoje jedno tijelo. 25A bijahu oboje goli - èovjek i njegova žena - ali ne osjeæahu stida.

Chapter 3

1 Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reèe ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" 2Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. 3Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" 4Nato æe zmija ženi: "Ne, neæete umrijeti! 5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit æe vam se oèi, i vi æete biti kao bogovi koji razluèuju dobro i zlo." 6Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oèi zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 7Tada se obadvoma otvore oèi i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišæa i naprave sebi pregaèe. 8Uto èuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - èovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, meðu stabla u vrtu. 9Jahve, Bog, zovne èovjeka: "Gdje si?" - reèe mu. 10On odgovori: "Èuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." 11Nato mu reèe: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" 12Èovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." 13Jahve, Bog, reèe ženi: "Što si to uèinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena. 14Nato Jahve, Bog, reèe zmiji: "Kad si to uèinila, prokleta bila meðu svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat æeš i zemlju jesti sveg života svog! 15Neprijateljstvo ja zameæem izmeðu tebe i žene, izmeðu roda tvojeg i roda njezina: on æe ti glavu satirati, a ti æeš mu vrebati petu." 16A ženi reèe: "Trudnoæi tvojoj muke æu umnožit, u mukama djecu æeš raðati. Žudnja æe te mužu tjerati, a on æe gospodariti nad tobom." 17A èovjeku reèe: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æeš se od nje hraniti svega vijeka svog! 18Raðat æe ti trnjem i korovom, a hranit æeš se poljskim raslinjem. 19U znoju lica svoga kruh svoj æeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah æeš se i vratiti." 20Svojoj ženi èovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. 21I naèini Jahve, Bog, èovjeku i njegovoj ženi odjeæu od krzna pa ih odjenu. 22Zatim reèe Bog: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas - znajuæi dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" 23Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraðuje zemlju iz koje je i uzet. 24Istjera, dakle, èovjeka i nastani ga istoèno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni maè koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.

Chapter 4

1 Èovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zaèe i rodi Kajina, pa reèe: "Muško sam èedo stekla pomoæu Jahve!" 2Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoèar, a Kajin zemljoradnik. 3I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. 4A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 5a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. 6I Jahve reèe Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgoðeno? 7Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." 8Kajin pak reèe svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoèi na brata Abela te ga ubi. 9Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja èuvar brata svoga?" 10Jahve nastavi: "Što si uèinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni vièe. 11Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! 12Obraðivat æeš zemlju, ali ti više neæe davati svoga roda. Vjeèni æeš skitalica na zemlji biti!" 13A Kajin reèe Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi. 14Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vjeèni lutalac na zemlji - tko me god naðe, može me ubiti." 15A Jahve mu reèe: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu æe se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. 16Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoèno od Edena, i ondje se nastani. 17Kajin pozna svoju ženu te ona zaèe i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. 18Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteèe Metušael, od Metušaela Lamek. 19Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. 20Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom. 21Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. 22Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama. 23Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, èujte mi besjedu: Èovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. 24Ako æe Kajin biti osveæen sedmerostruko, Lamek æe sedamdeset i sedam puta!" 25Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reèe ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin." 26Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se poèelo zazivati ime Jahvino.

Chapter 5

1 Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio èovjeka, napravio ga je na priliku svoju; 2stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - èovjek. 3Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu slièan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. 4Po roðenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 5Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije. 6Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš. 7Po roðenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 8Šet poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije. 9Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan. 10Po roðenju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 11Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije. 12Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel. 13Po roðenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i èetrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 14Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije. 15Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered. 16Po roðenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 17Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije. 18Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok. 19Po roðenju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 20Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije. 21Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. 22Henok je hodio s Bogom. Po roðenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 23Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. 24Henok je hodio s Bogom, potom išèeznu; Bog ga uze. 25Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek. 26Po roðenju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kæeri. 27Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije. 28Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin. 29Nadjene mu ime Noa, govoreæi: "Ovaj æe nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo." 30Po roðenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 31Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije. 32Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet.

Chapter 6

1 Kad su se ljudi poèeli širiti po zemlji i kæeri im se narodile, 2opaze sinovi Božji da su kæeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. 3Onda Jahve reèe: "Neæe moj duh u èovjeku ostati dovijeka; èovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina." 4U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi opæili s ljudskim kæerima pa im one raðale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. 5Vidje Jahve kako je èovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloæa. 6Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je naèinio èovjeka na zemlji. 7Reèe Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat æu s lica zemlje - od èovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." 8Ali je Noa našao milost u oèima Jahvinim. 9Ovo je povijest Noina: Noa je bio èovjek pravedan i neporoèan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. 10Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet. 11U oèima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. 12I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biæe na zemlji izopaèilo - 13reèe Bog Noi: "Odluèio sam da bude kraj svim biæima jer se zemlja napunila opaèinom; i, evo, uništit æu ih zajedno sa zemljom. 14Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naèini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom. 15A pravit æeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. 16Na korablji naèini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji naèini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. 17Ja æu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biæe pod nebom, sve u èemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. 18A s tobom æu uèiniti Savez; ti æeš uæi u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. 19A od svega što je živo - od svih biæa - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. 20Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uðe k tebi da preživi. 21Sa sobom uzmi svega za jelo pa èuvaj da bude hrane tebi i njima." 22Noa uèini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

Chapter 7

1 Onda Jahve reèe Noi: "Uði ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. 2Uzmi sa sobom od svih èistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. 3Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme saèuva na zemlji. 4Jer æu do sedam dana pustiti dažd po zemlji èetrdeset dana i èetrdeset noæi te æu istrijebiti s lica zemlje svako živo biæe što sam ga naèinio." 5Noa uèini sve kako mu je Jahve naredio. 6Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju. 7I pred vodama potopnim uðu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih. 8Od èistih životinja i od životinja koje nisu èiste, od ptica, od svega što zemljom puzi, 9uðe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi. 10A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji. 11U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. 12I udari dažd na zemlju da pljušti èetrdeset dana i èetrdeset noæi. 13Onog dana uðe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima; 14oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, 15uðu u korablju s Noom, po dvoje od svih biæa što u sebi imaju dah života. 16Što uðe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih biæa, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata. 17Pljusak je na zemlju padao èetrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. 18Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. 19Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. 20Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. 21Izgiboše sva biæa što se po zemlji kreæu: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. 22Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. 23Istrijebi se svako biæe s površja zemaljskog: èovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. 24Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.

Chapter 8

1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. 2Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. 3Polako se povlaèile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, 4a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. 5Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci. 6Kad je izminulo èetrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je naèinio na korablji; 7ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. 8Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. 9Ali golubica ne naðe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. 10Poèeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. 11Prema veèeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. 12Još poèeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila. 13Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. 14A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. 15Tada Bog reèe Noi: 16"Iziði iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. 17Sa sobom izvedi sva živa biæa, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!" 18I Noa iziðe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. 19Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom mièu - iziðu iz korablje, vrsta za vrstom. 20I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih èistih životinja i od svih èistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. 21Jahve omirisa miris ugodni pa reèe u sebi: "Nikad više neæu zemlju u propast strovaliti zbog èovjeka, tÓa èovjeèje su misli opake od njegova poèetka; niti æu ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam uèinio. 22Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vruæine, ljeta, zime, dani, noæi nikada prestati neæe."

Chapter 9

1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reèe im: "Plodite se i množite i zemlju napunite. 2Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreæe i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. 3Sve što se kreæe i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. 4Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv. 5A za vašu krv, za vaš život, tražit æu obraèun: tražit æu ga od svake životinje; i od èovjeka za njegova druga tražit æu obraèun za ljudski život. 6Tko prolije krv èovjekovu, njegovu æe krv èovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je èovjek! 7A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!" 8Još reèe Bog Noi i njegovim sinovima s njim: 9"A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas 10i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji. 11Držat æu se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neæe uništiti živa biæa niti æe ikad više potop zemlju opustošiti." 12I reèe Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam izmeðu sebe i vas i svih živih biæa što su s vama, za naraštaje buduæe: 13Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeðu mene i zemlje. 14Kad oblake nad zemlju navuèem i duga se u oblaku pokaže, 15spomenut æu se Saveza svoga, Saveza izmeðu mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neæe biti da uništi svako biæe. 16U oblaku kad se pojavi duga, ja æu je vidjeti i vjekovnog æu se sjeæati Saveza izmeðu Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji." 17I reèe Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio izmeðu sebe i svih živih biæa što su na zemlji." 18Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. 19Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao. 20Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. 21Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora. 22Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braæe vani. 23Šem i Jafet uzmu ogrtaè, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, iduæi natraške, pokriju oèevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola. 24Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je uèinio najmlaði sin, reèe: 25"Neka je proklet Kanaanac, braæi svojoj najniži sluga nek' bude!" 26Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga! 27Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!" 28Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina. 29U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.

Chapter 10

1 Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa. 2Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. 3A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. 4Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. 5Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima. 6Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan. 7Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan. 8Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji. 9Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve." 10Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu. 11Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah 12i Resen izmeðu Ninive i Kalaha (to je glavni grad). 13Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, 14pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci. 15Od Kanaana potjeèe Sidon, njegov prvenac, i Het. 16Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani, 17Hivijci, Arkijci, Sinijci, 18Arvaðani, Semarjani i Hamaæani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše, 19tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše. 20To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima. 21A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi. 22Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. 23A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš. 24Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera. 25Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. 26Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, 27Hadoram, Uzal, Dikla, 28Obal, Abimael, Šeba, 29Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi. 30Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku. 31To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim narodima. 32To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.

Chapter 11

1 Sva je zemlja imala jedan jezik i rijeèi iste. 2Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiðu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. 3Jedan drugome reèe: "Hajdemo praviti opeke te ih peæi da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 4Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!" 5Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi èovjeèji. 6Jahve reèe. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek poèetak njihovih nastojanja. Sad im ništa neæe biti neostvarivo što god naume izvesti. 7Hajde da siðemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." 8Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 9Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. 10Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad. 11Po roðenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 12Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah. 13Po roðenju Šelahovu Arpakšad je živio èetiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kæeri. 14Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber. 15Po roðenju Eberovu Šelah je živio èetiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kæeri. 16Kad su Eberu bile trideset i èetiri godine, rodi mu se Peleg. 17Po roðenju Pelegovu Eber je živio èetiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 18Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu. 19Po roðenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 20Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug. 21Po roðenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 22Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. 23Po roðenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 24Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah. 25Po roðenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 26Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran. 27Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. 28Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. 29Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kæi Harana, oca Milke i Jiske. 30Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda. 31Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. 32Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.

Chapter 12

1 Jahve reèe Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavièaja i doma oèinskog, u krajeve koje æu ti pokazati. 2Velik æu narod od tebe uèiniti, blagoslovit æu te, ime æu ti uzvelièati, i sam æeš biti blagoslov. 3Blagoslivljat æu one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih æu proklinjati; sva plemena na zemlji tobom æe se blagoslivljati." 4Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. 5Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratiæa Lota, svu imovinu što su je namakli i svu èeljad koju su stekli u Haranu te svi poðu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, 6Abram proðe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. 7Jahve se javi Abramu pa mu reèe: "Tvome æu potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. 8Odatle prijeðe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi izmeðu Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. 9Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu. 10Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom. 11Kad je bio na ulazu u Egipat, reèe svojoj ženi Saraji: "Znam da si lijepa žena. 12Kad te Egipæani vide, reæi æe: 'To je njegova žena', i mene æe ubiti, a tebe na životu ostaviti. 13Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život." 14Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipæani vide da je žena veoma lijepa. 15Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. 16Abramu poðe dobro zbog nje; steèe on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva. 17Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje. 18I faraon pozva Abrama pa reèe: "Što si mi to uèinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena? 19Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!" 20Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo.

Chapter 13

1 Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim. 2Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. 3Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela, 4do mjesta na kojem je bio postavio šator, izmeðu Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino. 5I Lot, koji iðaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, 6tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. 7Svaða je nastajala izmeðu pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. 8Zato Abram reèe Lotu: "Neka ne bude svaðe izmeðu mene i tebe, izmeðu pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braæa! 9Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja æu nadesno; ako æeš ti nadesno, ja æu nalijevo." 10Lot podiže oèi i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. - 11Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. 12Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. 13A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve. 14Jahve reèe Abramu, pošto se Lot od njega rastao: "Oèi svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; 15jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat æu tebi i tvome potomstvu zauvijek. 16Potomstvo æu tvoje uèiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje æe potomstvo moæi prebrojiti. 17Na noge! Proði zemljom uzduž i poprijeko jer æu je tebi predati." 18Abram digne šatore i doðe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi.

Chapter 14

1 Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima, 2povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru. 3I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more. 4Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu se na ustanak. 5U èetrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu, 6Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju. 7Onda se povuku natrag i stignu u En Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amaleèana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar. 8Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu: 9Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara - èetiri kralja protiv pet. 10Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaèu, a ostali izmaknu u planine. 11Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu. 12Pograbe i Lota, Abramova bratiæa - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiðu. 13A bjegunac neki - roðak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre. 14Kad je Abram èuo da mu je bratiæ zarobljen, skupi svoju momèad - roðenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa poðe u potjeru do Dana. 15Podijeli svoje momke u dvije èete, napadne noæu te one potuèe. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska. 16Povrati sve blago, svoga bratiæa Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet. 17Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziðe kralj Sodome. 18A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio sveæenik Boga Svevišnjega. 19Blagoslovi ga govoreæi: "Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! 20I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!" Abram mu dade desetinu od svega. 21Tada kralj Sodome reèe Abramu: "Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!" 22Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, 23da neæu uzeti ni konèiæa, ni remena od obuæe, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio. 24Ne, meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momèad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio."

Chapter 15

1 Poslije tih dogaðaja Jahve uputi Abramu rijeè u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit æe vrlo velika!" 2Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, èemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kuæi nasljednik Eliezer Damašèanin? 3Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan æe, eto, od mojih ukuæana postati moj baštinik." 4Ali mu Jahve opet uputi rijeè: "Taj neæe biti tvoj baštinik, nego æe ti baštinik biti tvoj potomak." 5Izvede ga van i reèe: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko æe biti tvoje potomstvo." 6Abram povjerova Jahvi, i on mu to uraèuna u pravednost. 7Tada mu on reèe: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed." 8A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako æu ja doznati da æu je zaposjesti?" 9Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubiæa." 10Sve mu to donese, rasijeèe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. 11Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. 12Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. 13Tada Bog reèe Abramu: "Dobro znaj da æe tvoji potomci biti stranci u tuðoj zemlji; robovat æe i biti tlaèeni èetiri stotine godina, 14ali narodu kojem budu služili ja æu suditi; i konaèno æe iziæi s velikim blagom. 15A ti æeš k ocima svojim u miru poæi, u sretnoj starosti bit æeš sahranjen. 16Oni æe se ovamo vratiti za èetvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila." 17Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruæa zublja te proðu izmeðu onih dijelova. 18Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata: 19Kenijce, Kenižane, Kadmonce, 20Hetite, Perižane, Refaimce, 21Amorejce, Kanaance, Girgašane, Jebusejce."

Chapter 16

1 Abramova žena Saraja nije mu raðala djece. A imaše ona sluškinju Egipæanku - zvala se Hagara. 2I reèe Saraja Abramu: "Vidiš, Jahve me uèinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda æu imati djece." Abram posluša rijeè Sarajinu. 3Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipæanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. 4Uðe on k Hagari te ona zaèe. A kad je vidjela da je zaèela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu. 5Tada reèe Saraja Abramu: "Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!" 6Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se èini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe. 7Anðeo Jahvin naðe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru - 8pa je zapita: "Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" "Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona. 9Nato joj anðeo Jahvin reèe: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!" 10Još joj reèe anðeo Jahvin: "Tvoje æu potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neæe moæi ni prebrojiti." 11Dalje joj je anðeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit æeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve èu jad tvoj. 12On æe biti kao divlje magare: ruka æe se njegova dizati na svakoga i svaèija ruka na njega; i pred licem sve mu braæe on æe stan sebi podiæi." 13A Jahvu koji joj govoraše nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer - reèe ona - "vidjeh Boga i nakon viðenja - još živim!" 14Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga izmeðu Kadeša i Bereda. 15Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael. 16Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela.

Chapter 17

1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reèe: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporoèan budi. 2A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno æu te razmnožiti." 3Abram pade nièice dok mu Bog govoraše dalje: 4"A ovo je Savez moj s tobom: postat æeš ocem mnogim narodima; 5i neæeš se više zvati Abram - veæ Abraham æe ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. 6Silno æu te rodnim uèiniti; narode æu iz tebe izvesti; i kraljevi æe od tebe izaæi. 7Savez svoj sklapam izmeðu sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja æu biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. 8Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja æu biti njihov Bog." 9Još reèe Bog Abrahamu: "A ti Savez èuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. 10A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji æeš vršiti: svako muško meðu vama neka bude obrezano. 11Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza izmeðu mene i vas. 12Svako muško meðu vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, roðen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. 13Da, i rob roðen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako æe moj Savez na vašem tijelu ostati vjeènim Savezom. 14Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez." 15Još reèe Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara æe joj ime biti. 16Nju æu ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov æu na nju izliti te æe se narodi od nje razviti; kraljevi æe narodima od nje poteæi." 17Abraham pade nièice pa se nasmija i reèe u sebi: "Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar æe Sara u devedesetoj rod raðati!" 18Abraham reèe Bogu: "Neka tvojom milošæu Jišmael poživi!" 19A Bog reèe: "Ipak æe ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime æu sklopiti, Savez vjeèni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. 20I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim æu ga uèiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest æe knezova od njega postati i u velik æe narod izrasti. 21Ali æu držati svoj Savez s Izakom, koga æe ti roditi Sara dogodine u ovo doba." 22Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiže. 23Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili roðeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške ukuæane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao. 24Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao, 25a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza. 26Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael; 27i svi muškarci njegova doma, roðeni u njegovoj kuæi ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.

Chapter 18

1 Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. 2Podigavši oèi, opazi tri èovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Èim ih spazi, potrèa s ulaza šatora njima u susret. Pade nièice na zemlju 3pa reèe: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oèima, nemoj mimoiæi svoga sluge! 4Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpoèinite. 5Donijet æu kruha da se okrijepite prije nego poðete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, uèini kako si rekao!" 6Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reèe: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!" 7Zatim Abraham otrèa govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 8Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. 9"Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori. 10Onda on reèe: "Vratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe; a tvoja žena Sara imat æe sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala. 11Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. 12Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!" 13Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako æu rod roditi ja starica?' 14Zar je Jahvi išta nemoguæe? Navratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe: Sara æe imati sina." 15Sara se napravi nevještom govoreæi: "Nisam se smijala." Jer se prestrašila. Ali on reèe: "Jesi, smijala si se!" 16Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poðe s njima da ih isprati. 17Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što æu uèiniti 18kad æe od Abrahama nastati velik i brojan narod te æe se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? 19Njega sam izluèio zato da pouèi svoju djecu i svoju buduæu obitelj kako æe hoditi putem Jahvinim, radeæi što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obeæao." 20Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. 21Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti." 22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. 23Nato se Abraham primaèe bliže i reèe: "Hoæeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? 24Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar æeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? 25Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi proðu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" 26"Ako naðem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih æu poštedjeti cijelo mjesto." 27"Ja se, evo, usuðujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! 28Da sluèajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neæu ga uništiti ako ih ondje naðem èetrdeset i pet", odgovori. 29"Ako ih se ondje možda naðe samo èetrdeset?" - opet æe Abraham. "Neæu to uèiniti zbog èetrdesetorice", odgovori. 30"Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje naðe možda samo trideset?" - opet æe on. "Neæu to uèiniti", odgovori, "ako ih ondje naðem samo trideset." 31"Evo se opet usuðujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se sluèajno ondje naðe samo dvadeset?" "Neæu ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." 32"Neka se Gospodin ne ljuti", on æe opet, "ako reèem još samo jednom: Ako ih je sluèajno ondje samo deset?" "Neæu ga uništiti zbog njih deset", odgovori. 33Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.

Chapter 19

1 Ona dva anðela stignu naveèer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poðe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, 2a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noæ æemo provesti na trgu." 3Ali ih on uporno navraæaše, i oni se uvratiše k njemu i uðoše u njegovu kuæu. On ih ugosti, ispeèe pogaèu te blagovaše. 4Još ne bijahu legli na poèinak, kad graðani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg èovjeka, opkole kuæu. 5Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noæas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?" 6Lot iziðe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. 7"Braæo moja," reèe on, "molim vas, ne èinite toga zla! 8Imam, evo, dvije kæeri s kojima još èovjek nije imao dodira: njih æu vam izvesti pa èinite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa uèiniti jer su došli pod sjenu moga krova." 9"Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se veæ postavlja. Sad æemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. 10Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuæu i zatvore vrata; 11a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naæi vrata. 12Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kæeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! 13Jer mi æemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo." 14Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu. 15Kako zora puèe, anðeli navale na Lota govoreæi: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kæeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" 16Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 17Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" 18Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! 19Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim oèima - a toliko milosrðe veæ si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeæi u brdo a da me nesreæa ne snaðe i ne poginem. 20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" 21Odgovori mu: "Uslišat æu ti i tu molbu i neæu zatrti grada o kojemu govoriš. 22Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa èiniti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. 23Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, 24Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem 25i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. 26A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. 27Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, 28upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klaèine. 29Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. 30Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kæeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kæeri živjeli su u peæini. 31Starija reèe mlaðoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je obièaj po svem svijetu. 32Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leæi: tako æemo s ocem saèuvati potomstvo." 33One noæi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. 34Sutradan starija reèe mlaðoj: "Sinoæ sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noæas, pa idi ti i s njim lezi: tako æemo ocu saèuvati potomstvo." 35Opiju oca vinom i one noæi te mlaða ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. 36Tako obje Lotove kæeri zanesu s ocem. 37Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. 38I mlaða rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.

Chapter 20

1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmeðu Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, 2rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. 3Ali Bog doðe Abimeleku noæu u snu te mu reèe: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata." 4A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reèe: "Gospodine, zar æeš pravednika pogubiti? 5Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' Èiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uèinio." 6Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to uèinio èiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš. 7Sada vrati èovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit æe se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da æeš umrijeti, ti i svi tvoji." 8Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše. 9Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reèe: "Što si nam uèinio! Èime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. 10Što si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?" 11Abraham uzvrati: "Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa æe me ljudi ubiti zbog moje žene. 12A onda, ona je uistinu moja sestra: kæi je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me. 13A kad me Bog udaljio od doma oèeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu uèini: kamo god doðemo, reci o meni da sam ti brat." 14Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru. 15Abimelek zatim reèe: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!" 16A Sari reèe: "Evo tisuæu srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred oèima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana." 17Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu raðati. 18Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu.

Chapter 21

1 Jahve se sjeti Sare kako je rekao i uèini joj kako je obeæao: 2Sara zaèe i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog oznaèio. 3Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. 4I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio. 5Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. 6Sara reèe: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to èuje nasmijat æe mi se." 7Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu æe ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti". 8Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. 9Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipæanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, 10pa reèe Abrahamu: "Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!" 11To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. 12Ali Bog reèe Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog djeèaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer æe Izakovo potomstvo tebi ovjekovjeèiti ime. 13I od sina tvoje sluškinje podiæi æu velik narod, jer je tvoj potomak." 14Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s djeèakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. 15Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, 16a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: "Neæu da vidim kako dijete umire." Sjedeæi tako, udari u jecanje. 17Bog èu plaè djeèaka te anðeo Božji zovne s neba Hagaru i reèe joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog èuo plaè djeèaka u njegovoj nevolji. 18Na noge! Digni djeèaka i utješi ga, jer od njega æu podiæi velik narod." 19Tada joj Bog otvori oèi pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji djeèaka. 20Bog je bio s djeèakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. 21Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske. 22U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - reèe Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu što radiš. 23Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da neæeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da æeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio." 24"Kunem se", odgovori Abraham. 25Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile. 26A Abimelek reèe: "Ne znam tko je to uèinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome èuo, osim danas." 27Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez. 28Potom Abraham razluèi napose sedam janjaca od stada. 29Nato Abimelek zapita Abrahama: "Što znaèi ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?" 30A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac." 31Zato se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše. 32Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. 33Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vjeènoga. 34Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica.

Chapter 22

1 Poslije tih dogaðaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" 2Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i poði u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje æu ti pokazati." 3Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaèio. 4Treæi dan Abraham podigne oèi i opazi mjesto izdaleka. 5Abraham onda reèe slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i djeèak odosmo gore da se poklonimo, pa æemo se vratiti k vama". 6Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako poðu obojica zajedno. 7Onda Izak reèe svome ocu Abrahamu: "Oèe!" "Evo me, sine!" - javi se on. "Evo kremena i drva," opet æe sin, "ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?" 8"Bog æe veæ providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave put. 9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 10Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11Uto ga zovne s neba anðeo Jahvin i povièe: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. 12"Ne spuštaj ruku na djeèaka", reèe, "niti mu što èini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." 13Podiže Abraham oèi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 14Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve proviða". Zato se danas veli: "Na brdu Jahvina proviðanja." 15Anðeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 16i reèe: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to uèinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 17svoj æu blagoslov na te izliti i uèiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji æe potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. 18Buduæi da si poslušao moju zapovijed, svi æe se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom." 19Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani. 20Poslije tih dogaðaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: 21njegova prvoroðenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova, 22Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela." 23Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu. 24A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

Chapter 23

1 Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina. 2Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uðe u žalost za Sarom i naricaše za njom. 3Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim: 4"Premda sam ja meðu vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob meðu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je." 5A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu: 6"Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neæe odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu." 7Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni 8te im reèe: "Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, èujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, 9da mi proda spilju Makpelu što njemu pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj nazoènosti, proda u vlasništvo za sahranjivanje." 10A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga èuju sinovi Hetovi svojim ušima - svi koji su sjedili u vijeæu onoga grada: 11"Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu." 12Abraham se duboko nakloni mještanima, 13a onda progovori Efronu da mještani èuju na svoje uši: "Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!" 14Efron odgovori Abrahamu: 15"Èuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti od èetiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!" 16Abraham se složi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo tako da su na svoje uši èuli sinovi Hetovi - èetiri stotine srebrnika trgovaèke mjere. 17I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i sva stabla što su bila na poljani - 18prijeðe u vlasništvo Abrahamovo u nazoènosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vijeæu svoga grada. 19A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj. 20Tako je poljana i spilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za sahranjivanje.

Chapter 24

1 Abraham bijaše veæ ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu. 2Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuæi, pod èijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno 3da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu neæeš nabaviti za ženu ni jednu od kæeri Kanaanaca, meðu kojima boravim, 4nego æeš otiæi u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku." 5A sluga mu reèe: "A što ako žena ne htjedne za mnom iæi u ovu zemlju? Hoæu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?" 6Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina! 7Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuæe moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obeæao: 'Tvome æu potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom æe poslati svog anðela, i odande æeš ti dovesti ženu mome sinu. 8A ako žena ne bude htjela za tobom poæi, ti æeš biti osloboðen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!" 9Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune. 10Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. 11Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše veèer, kad žene izlaze da crpu vodu. 12Onda reèe: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziði mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži! 13Evo me kraj studenca, a kæeri onih iz grada dolaze crpsti vodu; 14pa neka djevojka kojoj ja reèem: 'Molim te, spusti svoj vrè da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve æu ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako æu saznati da si iskazao milost mome gospodaru." 15Tek što on izreèe svoje, gle, doðe Rebeka, kæi Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Doðe ona s krèagom na ramenu. 16Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siðe ona k vrelu, napuni krèag i eto je opet gore. 17Sluga joj potrèa u susret i reèe: "Daj mi malo vode iz svog vrèa!" 18"Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krèag na ruku i dade mu piti. 19Kad je njega napojila, reèe: "Nalit æu i tvojim devama da se napoje." 20Izlivši brzo krèag u korito, otrèa natrag zdencu da ponovo zahvaæa, i tako nali svim njegovim devama. 21Èovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije. 22Kad su deve prestale piti, èovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. 23Zatim reèe: "Kaži mi èija si kæi. Ima li u kuæi tvoga oca mjesta za nas da prenoæimo?" 24Ona mu odgovori: "Ja sam kæi Betuela, koga je Milka rodila Nahoru." 25Još mu doda: "Ima slame i p§iæe kod nas u obilju, a i mjesta za prenoæište." 26Èovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi 27i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuæu brata moga gospodara." 28Djevojka otrèa i sve ovo ispripovjedi u kuæi svoje majke. 29A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k èovjeku kod studenca. 30Èim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te èuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je èovjek govorio", on poðe onome koji je još stajao kod deva na studencu. 31Reèe on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuæu i mjesto za deve." 32Tako èovjek uðe u kuæu. Rastovare deve i dadu im slame i p§iæe, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge. 33Ali kad su preda nj stavili hranu, reèe: "Neæu jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu reèe: "Onda kazuj!" 34"Ja sam sluga Abrahamov", poèe on. 35"Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. 36Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. 37Potom mene moj gospodar zakune rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, 38nego otiði k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da naðeš ženu mome sinu.' 39A ja rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne poðe?' 40On mi odgovori: 'Jahve, pred èijim sam licem hodio, poslat æe s tobom svog anðela i tvoje æe putovanje dovesti k cilju, a ti æeš naæi ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. 41Jedino æeš ovako biti osloboðen moje zakletve: ako doðeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboðen.' 42Danas doðoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo, 43ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doðe vodu crpsti i ja joj reèem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrèa! - 44i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim æu devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.' 45Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrèem na ramenu; siðe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!' 46Ona brzo spusti vrè i odvrati: 'Pij! A napojit æu i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. 47Pitao sam je: 'Èija si kæi?' Odgovorila je: 'Kæi sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke. 48Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kæer brata moga gospodara njegovu sinu. 49A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo." 50Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reæi ni da ni ne. 51Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao." 52Kad Abrahamov sluga èu njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi. 53Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. 54Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noæ. Kad su ujutro ustali, on reèe: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!" 55A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga poði!" 56On im reèe: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!" 57Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!" 58Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoæeš li poæi s ovim èovjekom?" Ona odgovori: "Hoæu." 59I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. 60Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisuæama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!" 61Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te poðoše za èovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode. 62Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba. 63U predveèerje iziðe Izak da se poljem prošeta; diže oèi i ugleda deve gdje dolaze. 64Kad Rebeka, podigavši svoje oèi, opazi Izaka, sjaha s deve 65pa zapita slugu: "Tko je onaj èovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. 66Sluga isprièa Izaku sve što je uèinio. 67Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

Chapter 25

1 Abraham je sebi uzeo još jednu ženu; zvala se Ketura. 2Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. 3A od Jokšana rodili se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci: Ašurci, Letušci i Leumci. 4Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini. 5Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka; 6a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istoèni kraj. 7Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio: stotinu sedamdeset i pet godina. 8Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridružen svojim precima. 9Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri: 10to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara. 11Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja. 12Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela, koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egipæanka Hagara. 13A ovo su sinovi Jišmaelovi, svaki po svom imenu i po svom roðenju: Jišmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam, 14Mišma, Duma, Masa, 15Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma. 16To su Jišmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena. 17A ovo je duljina Jišmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima. 18Potomstvo mu se naselilo od Havile do Šura, koji je na istok Egiptu iduæi prema Ašuru. Nastaniše se nasuprot svojoj braæi. 19Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama. 20Izaku je bilo èetrdeset godina kad se oženio Rebekom, kæerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana. 21Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zaèe. 22No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zašto æu živjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. 23I Jahve joj reèe: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva æe se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod æe nad narodom gospodovati, stariji æe služiti mlaðemu." 24Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi. 25Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtaè. Stoga mu nadjenuše ime Ezav. 26Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni roðeni. 27Kad su djeèaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, èovjek pustare. Jakov je bio èovjek krotak i boravio je u šatorima. 28Izaku je Ezav bio draži jer je volio divljaè, a Rebeka je više voljela Jakova. 29Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan. 30Reèe Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom. 31A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!" 32Ezav reèe: "Evo me skoro na smrti; što æe mi prvorodstvo!" 33Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. 34Tada Jakov dade Ezavu kruha i èorbe od soèivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.

Chapter 26

1 U zemlji zavlada glad, razlièita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru. 2Jahve mu se ukaza i reèe: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju æu ti oznaèiti. 3U ovoj se zemlji nastani, ja æu s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat æu sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu. 4Tvoje æu potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome æu potomstvu predati sve ove krajeve, tako da æe se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje; 5a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!" 6Tako Izak ostane u Geraru. 7Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, reèe: "Ona mi je sestra." Bojao se reæi: "Ona mi je žena", misleæi: "Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je lijepa." 8Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ženu Rebeku. 9Nato Abimelek pozove Izaka te reèe: "Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reæi da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti." 10Abimelek reèe: "Zašto si nam to uèinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju." 11Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog èovjeka i njegove žene, glavu æe izgubiti." 12Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao 13te je èovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat. 14Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinèad, tako da su mu Filistejci zavidjeli. 15Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom. 16Onda Abimelek reèe Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo moæniji od nas!" 17Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje. 18Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac. 19Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom, 20pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreæi: "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili. 21A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svaðali, nazva ga imenom Sitna. 22Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svaðali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumaèi: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo." 23Odande se popne u Beer Šebu. 24Iste mu se noæi ukaže Jahve i reèe: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit æu te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega." 25Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge poènu kopati bunar. 26Uto mu doðe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske. 27Izak ih upita: "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?" 28Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza izmeðu nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez: 29ti nama neæeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom." 30On im priredi gozbu te su jeli i pili. 31Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru. 32Toga istog dana doðu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: "Našli smo vodu." 33On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba. 34Kad je Ezavu bilo èetrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kæer Hetita Beerija, i Basematu, kæer Hetita Elona. 35One postadoše izvor ogorèenja Izaku i Rebeki.

Chapter 27

1 Ostarje Izak, vid mu se oèinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reèe mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!" 2A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. 3Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljaèi. 4Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem." 5Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljaèi svome ocu, 6Rebeka reèe svome sinu Jakovu: "Upravo sam èula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu: 7'Donesi mi divljaèi te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.' 8A sad, sine moj, poslušaj me i uèini kako ti naredim. 9Otiði k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja æu od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli. 10Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre." 11Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka! 12Možda me se moj otac dotakne te æu u njegovim oèima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov." 13Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiði i donesi!" 14Ode on, naðe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio. 15Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kuæi imala, pa u nj odjene svoga mlaðeg sina Jakova. 16U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata. 17Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova. 18Ode on k ocu i reèe: "Oèe!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?" 19A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvoroðenac; uèinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti." 20Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv." 21Potom Izak reèe Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi." 22Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reèe: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." 23Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, 24upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam." 25Potom reèe Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. 26Poslije toga reèe mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!" 27Kad se primaèe i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeæe pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi. 28Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. 29Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braæom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!" 30Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav doðe iz lova. 31I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reèe svome ocu: "Ustani, oèe moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!" 32A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvoroðenac Ezav!" 33Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj što je divljaèi ulovio i meni veæ donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen æe ostati." 34Kad je Ezav èuo rijeèi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reèe svome ocu: "I mene blagoslovi, oèe!" 35A on odvrati: "Brat tvoj doðe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov." 36"Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me veæ prevario", reèe Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi saèuvao nikakva blagoslova?" 37Izak odgovori Ezavu: "Njega sam veæ postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braæu predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu uèiniti, sine moj?" 38Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oèe, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oèe moj!" Ezav jecaše na sav glas. 39Tada otac njegov Izak progovori i reèe: "Daleko od plodna tla dom tvoj æe biti, daleko od rose s neba. 40Od maèa svoga æeš živjeti, brata svoga æeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram æeš njegov stresti sa svog vrata." 41Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reèe u sebi: "Èim doðu dani žalosti za mojim ocem, ubit æu ja svoga brata Jakova." 42Kada su Rebeki javili te rijeèi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlaðeg sina Jakova te mu reèe: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako æe te ubiti. 43Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran. 44Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja, 45dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu uèinio. Ja æu onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!" 46Potom Rebeka reèe Izaku: "Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove uroðenice, Hetitkinjom, što æe mi onda život!"

Chapter 28

1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka. 2Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kæeri Labana, brata svoje majke. 3A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te uèini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda. 4Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!" 5Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. 6Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, nareðujuæi mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka", 7i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram, 8Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku. 9Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje veæ imaše, oženi Mahalatom, kæerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom. 10Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. 11Stigne u neko mjesto i tu prenoæi, jer sunce bijaše veæ zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. 12I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anðeli Božji po njima se penju i silaze. 13Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat æu tebi i tvome potomstvu. 14Tvojih æe potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit æete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom æe se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. 15Dobro znaj: ja sam s tobom; èuvat æu te kamo god poðeš te æu te dovesti natrag u ovu zemlju; i neæu te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obeæao." 16Jakov se probudi od sna te reèe: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!" 17Potresen, uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuæa Božja, ovo su vrata nebeska!" 18Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. 19Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz. 20Tada uèini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i ušèuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaèim, 21te se zdravo vratim kuæi svoga oca, Jahve æe biti moj Bog. 22A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit æe kuæa Božja. A od svega što mi budeš davao za te æu odlagati desetinu."

Chapter 29

1 Jakov nastavi put i doðe u zemlju istoènu. 2Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru. 3Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca. 4"Odakle ste, braæo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore. 5"Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore. 6"Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kæi Rahela sa stadom", odgovore. 7"Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraæati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?" 8"Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce." 9Dok je on još s njima govorio, doðe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica. 10Kako Jakov ugleda Rahelu, kæer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primaèe i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana. 11Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plaè. 12Potom Jakov kaza Raheli da je on sestriæ njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrèa i obavijesti oca. 13Kad je Laban èuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrèa mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuæu. Isprièa Labanu sve što mu se dogodilo. 14A onda Laban reèe. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana, 15Laban reèe Jakovu: "Zar æeš me zato što si mi sestriæ badava služiti! Kaži mi koliko æeš tražiti za najam?" 16A Laban imaše dvije kæeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlaðoj Rahela. 17Lea imala slabe oèi, a Rahela bila stasita i lijepa. 18Kako je Jakov volio Rahelu, reèe: "Služit æu ti sedam godina za tvoju mlaðu kæer Rahelu." 19Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!" 20Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se uèinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana. 21Poslije toga Jakov reèe Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj." 22Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu. 23Ali naveèer uzme svoju kæer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priðe k njoj. 24Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kæeri Lei za sluškinju. 25Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reèe Labanu: "Zašto si mi to uèinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?" 26Laban odgovori: "U našem mjestu nije obièaj da se mlaða udaje prije starije. 27Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda æu ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene." Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu. 28Onda mu Laban dade i svoju kæer Rahelu za ženu. 29Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kæeri Raheli za sluškinju. 30Jakov nato priðe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina. 31Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uèini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. 32Lea zaèe i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znaèi, kako je ona protumaèila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga æe me sada muž moj ljubiti." 33Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Jahve je èuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun. 34Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Sad æe se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi. 35A kad je još jednom zaèela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit æu Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade raðati.

Chapter 30

1 Vidjevši Rahela da Jakovu ne raða djece, postade zavidna svojoj sestri pa reèe Jakovu: "Daj mi djecu! Inaèe æu svisnuti!" 2Jakov se razljuti na Rahelu te reèe. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?" 3A ona odgovori: "Evo moje sluškinje Bilhe: uði k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj." 4Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priðe k njoj. 5Bilha zaèe te Jakovu rodi sina. 6Tada Rahela reèe: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan. 7Rahelina sluškinja Bilha opet zaèe i rodi Jakovu drugoga sina. 8Tada Rahela reèe: "Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali. 9A vidjevši Lea da je prestala raðati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu. 10I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina, 11Lea uskliknu: "Koje sreæe!" Tako mu nadjenu ime Gad. 12Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina, 13i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene æe me zvati blaženom!" Tako mu nadjenu ime Ašer. 14Jednoga dana, u vrijeme pšeniène žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavèice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reèe Lei: "Daj mi od ljubavèica svoga sina!" 15A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoæeš da od mene uzmeš i ljubavèice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom noæas leži u zamjenu za ljubavèice tvog sina." 16Kad je Jakov naveèer stigao iz polja, Lea mu iziðe u susret pa reèe: "Treba da doðeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavèice moga sina." One je noæi on s njom ležao. 17Bog usliša Leu; ona zaèe te Jakovu rodi petog sina. 18Onda Lea reèe: "Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar. 19Lea opet zaèe i rodi Jakovu šestoga sina. 20Onda Lea reèe: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada æe mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova." Tako mu nadjenu ime Zebulun. 21Zatim rodi kæer te joj nadjenu ime Dina. 22Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu. 23Ona zaèe i rodi sina te reèe: "Ukloni Bog moju sramotu!" 24Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!" 25Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reèe Labanu: "Pusti me da idem u svoj zavièaj! 26Daj mi moje žene za koje sam te služio i moju djecu da mogu otiæi: tÓa dobro znaš kako sam te služio." 27A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe." 28I nadoda: "Odredi plaæu koju želiš od mene, i dat æu ti." 29On mu odgovori: "Ti dobro znaš što je moja služba znaèila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom. 30Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao poveæala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom." 31On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti ništa! Ako mi uèiniš ovo, opet æu na pašu goniti i èuvati tvoje stado. 32Daj da proðem danas kroz tvoje stado i od njega izluèim svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaæa! 33A ubuduæe kad budeš svojim oèima provjeravao moju naplatu, moje æe poštenje biti svjedok za mene: naðe li se meðu mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili meðu ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!" 34Laban reèe: "Dobro, neka bude kako si kazao." 35Ali toga dana Laban izluèi naprugane i šarene jarce i sve riðaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima. 36I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja tri dana hoda. 37A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama. 38Pruæe tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila, 39to su se jarci parili uz pruæe, pa su koze kozile prugaste, riðaste i šarene kozliæe. 40Tako je i ovce Jakov bio izluèio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima. 41Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruæe u korita, baš pred oèi živine, tako da se pari pred pruæem. 42Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova. 43Èovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad.

Chapter 31

1 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo." 2A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije. 3Tada Jahve reèe Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavièaj, i ja æu biti s tobom!" 4Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu, 5pa im reèe: "Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. 6I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; 7pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaæu mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu. 8Ako bi on rekao: 'Svaka šarena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za plaæu', onda bi cijelo stado mladilo prugaste. 9Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao. 10Jednom, kad se stado oploðivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimièno bijeli i šareni. 11Još u snu anðeo Božji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh. 12A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimièno bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban èinio. 13Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi uèinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavièaj!'" 14Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar još imamo baštinskog dijela u svome oèinskom domu? 15Zar nas otac nije smatrao tuðinkama? TÓa on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio! 16Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!" 17Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene; 18pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku. 19Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kuæne kumire koji su pripadali njezinu ocu. 20Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da æe bježati. 21I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeðe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu. 22Treæeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao. 23On povede sa sobom svoje roðake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. 24Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noæu u snu, te mu reèe. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!" 25Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu. 26Onda Laban reèe Jakovu: "Što si to htio zavaravajuæi me i odvodeæi mi kæeri kao zarobljenice na maèu? 27Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. 28Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kæeri i svoju unuèad! Zbilja si ludo postupio. 29U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noæas mi reèe: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!' 30Sada dobro, otišao si jer si èeznuo za svojim oèinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?" 31Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kæeri. 32A kumire svoje u koga naðeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braæom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. 33Tako Laban uðe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne naðe. Izišavši iz Leina šatora, uðe u šator Rahelin. 34A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne naðe. 35Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što je red kod žena." I tako je pretraživao, ali kumira nije našao. 36Sad se Jakov ražesti i zaðe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reèe Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš? 37Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kuæanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci meðu nama dvojicom. 38Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. 39Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noæu. 40Èesto sam danju skapavao od žeði, a obnoæ od studeni. San je bježao od mojih oèiju. 41Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kuæi èetrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kæeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. 42Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoæ dosudio." 43Nato Laban odgovori Jakovu: "Kæeri su moje kæeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu uèiniti ovim svojim kæerima ili djeci koju su rodile? 44Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok izmeðu mene i tebe." 45Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, 46a onda reèe svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali. 47Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". 48Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izmeðu mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed, 49ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali. 50Ako budeš loše postupao prema mojim kæerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kæeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da æe Bog biti svjedok izmeðu mene i tebe." 51Potom Laban reèe Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio izmeðu sebe i tebe: 52ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neæu iæi na te iza ove gomile i da ti neæeš iæi na me iza ove gomile i ovog stupa. 53Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. 54Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noæ na Glavici.

Chapter 32

1 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kæeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. 2Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izaðu anðeli Božji. 3Kad ih Jakov opazi, reèe: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim.

4Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, 5i naloži im: "Ovako æete reæi mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poruèuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. 6Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim oèima.'" 7Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa èetiri stotine momaka." 8Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. 9Raèunao je: ako Ezav naiðe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. 10Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja æu ti biti dobrostiv!' 11Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim štapom nekoæ prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. 12Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inaèe se bojim da bi mogao doæi i umlatiti i mene, i majke, i djecu. 13Ti si rekao: 'Obilnim æu te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.'" 14Ondje provede onu noæ; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu: 15dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; 16trideset deva dojilica s njihovim mladima; èetrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca. 17Stado po stado preda svojim slugama. Onda reèe svojim slugama: "Idite preda mnom, ali držite razmak meðu stadima!" 18A prvom izda naredbu rekavši: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'Èiji si ti? Kamo ideš? Èije je ovo pred tobom?' 19odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'" 20Tako je naredio i drugome, pa treæemu i svima drugima koji su išli za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš. 21Još mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suoèim, možda æe mi oprostiti." 22Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noæi u taborištu. 23One noæi on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeðe Jabok preko gaza. 24Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. 25Jakov ostane sam. I neki se èovjek rvao s njim dok nije zora svanula. 26Videæi da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk išèašio dok su se rvali. 27Potom reèe: "Pusti me jer zora sviæe!" Ali on odgovori: "Neæu te pustiti dok me ne blagosloviš." 28Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." 29Onaj reèe. "Više se neæeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." 30Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi. 31Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reèe - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh." 32Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka. 33Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, buduæi da je Jakovljev bedreni zglob bio išèašen u kukovnoj tetivi.

Chapter 33

1 Jakov podiže oèi i opazi gdje dolazi Ezav i s njime èetiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu meðu Leu, Rahelu i dvije sluškinje; 2postavi sluškinje i njihovu djecu na èelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga. 3Sam proðe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primaèe svome bratu. 4Ezav mu potrèa u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka. 5Onda podiže oèi i vidje žene i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita. On odgovori: "Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu." 6Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone. 7Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone. 8Ezav upita: "Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?" Odgovori: "Naæi naklonost svoga gospodara." 9Ezav odgovori: "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje." 10A Jakov reèe: "Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim oèima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje. 11Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. 12"Poðimo na put", reèe Ezav, "i ja æu s tobom putovati." 13Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. 14Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja æu iæi polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir." 15Onda reèe Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "Èemu to? Neka ja samo naðem milost u oèima svoga gospodara!" 16Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir, 17dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuæu, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot. 18Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom. 19A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita. 20Tu podiže žrtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov".

Chapter 34

1 Dina, kæi koju je Lea rodila Jakovu, iziðe da posjeti neke žene onoga kraja. 2Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. 3Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kæer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojèino srce. 4Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!" 5Jakov sazna da je Šekem obešèastio njegovu kæer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne doðu. 6Uto doðe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije, 7upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraæali iz polja. Kad su èuli vijest, ljudi su bili ojaðeni i vrlo ljuti. Što je Šekem uèinio - legavši s Jakovljevom kæeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. 8Hamor im reèe. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kæer. Dajte mu je za ženu! 9Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kæeri, a naše kæeri uzimajte sebi! 10Tako možete živjeti meðu nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno kreæete i stjeèete imovinu!" 11Potom Šekem reèe njezinu ocu i njezinoj braæi: "Da naðem milost u vašim oèima, dat æu vam što zatražite. 12Tražite od mene koliko hoæete: sve što god zapitate dat æu, samo mi dajte djevojku za ženu." 13Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obešèastio njihovu sestru Dinu - 14te im rekoše: "Ne možemo pristati da svoju sestru damo èovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. 15Jedino æemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce. 16Onda vam možemo davati svoje kæeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod. 17A ako ne pristajete na obrezanje, uzet æemo svoju kæer i otiæi." 18Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev uèini povoljan. 19Mladiæ nije èasio da zahtjev izvrši, jer je èeznuo za Jakovljevom kæeri; a bio je najuvaženiji od svih u oèevu domu. 20Tako Hamor i njegov sin Šekem doðu u svoje gradsko vijeæe i obrate se svojim sugraðanima ovako: 21"Ovaj je svijet prijazan; neka se meðu nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreæu; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kæeri sebi za žene, a njima davati svoje. 22No ljudi æe pristati da meðu nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani. 23Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se meðu nama nasele!" 24Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaæi na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaæi na gradska vrata. 25A treæega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braæa, pograbe svaki svoj maè i nesmetano doðu u grad te poubijaju sve muškarce. 26Sasijeku maèem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuæe i odu. 27Ostali Jakovljevi sinovi doðu na ubijene i opustoše grad što je njihova sestra bila obešèašæena. 28Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju; 29opljaèkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kuæama - odvedu u roblje. 30Jakov reèe Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit æe me s mojim domom." 31Oni odgovore: "Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?"

Chapter 35

1 Bog reèe Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Naèini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!" 2I Jakov reèe svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tuðe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; oèistite se i preobucite. 3Idemo gore u Betel; ondje æu naèiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio." 4Oni predaju Jakovu sve tuðe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema. 5Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima. 6Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim. 7Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bježaše pred svojim bratom Ezavom. 8Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tužni hrast". 9Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. 10Bog mu reèe: "Ime ti je Jakov, ali se odsad neæeš zvati Jakov nego æe Izrael biti tvoje ime." Tako ga prozva Izraelom. 11Onda mu Bog reèe: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteæi æe narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog æe izaæi krila. 12Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju æu ovu dati." 13A onda Bog ode od njega gore. 14Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja. 15A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel. 16Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se naðe pri poroðaju. Napali je teški trudovi. 17Kad su joj poroðajni bolovi bili najteži, reèe joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!" 18Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. 19Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. 20A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj što je na Rahelinu grobu do danas. 21Izrael krenu dalje te razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera. 22Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova. 23S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvoroðenac, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna; 24s Rahelom: Josipa i Benjamina; 25s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija; 26sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi što su mu se rodili u Padan Aramu. 27Jakov doðe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice. 28Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije. 29Izak izdahne i umre, starac i godinama zasiæen, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.

Chapter 36

1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom. 2Ezav je uzeo sebi žene od kanaanskih djevojaka: Adu, kæer Hetita Elona; Oholibamu, kæer Ane, unuku Sibeona Horijca; 3i Basematu, kæer Jišmaelovu, sestru Nebajotovu. 4Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela, 5Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi koji se rodiše u zemlji kanaanskoj. 6Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kæeri, svu èeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova. 7Njihov se, naime, posjed jako uveæao te nisu mogli ostati zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdržavati zbog njihova blaga. 8Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru. 9Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju Seiru. 10Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove žene Ade; Reuel, sin Ezavove žene Basemate. 11Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz. 12Timna je bila inoèa Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila Amaleka. To su potomci Ezavove žene Ade. 13A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Oni su bili sinovi Ezavove žene Basemate. 14A ovo su opet sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kæeri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeuša, Jalama i Koraha. 15Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvoroðenca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz, 16knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini. 17A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez Zerah, knez Šama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji edomskoj; to su potomci Ezavove žene Basemate. 18A ovo su potomci Ezavove žene Oholibame: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove žene Oholibame, kæeri Anine. 19To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi. 20A ovo su sinovi Seira Horijca, žitelji one zemlje: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, 21Dišon, Eser i Dišan. To su koljenoviæi Horijci, sinovi Seirovi, u zemlji edomskoj. 22Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je Timna. 23Ovo su bili sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam. 24Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je našao vruæa vrela u pustari dok je èuvao magarad svoga oca Sibeona. 25Ovo su bila djeca Ane: sin Dišon i Anina kæi Oholibama. 26Ovo su bili sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran. 27Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan. 28A sinovi Dišanovi bili su: Uz i Aran. 29Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana, 30knez Dišon, knez Eser i knez Dišan. To su bili knezovi Horijaca, glavar za glavarom, u zemlji seirskoj. 31Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih. 32Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba. 33Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha iz Bosre. 34Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje. 35Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit. 36Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke. 37Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci. 38Kad umrije Šaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin. 39Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vladaše Hadad. Ime je njegovu gradu bilo Pai. Žena mu se zvala Mehetabela. Bila je kæi Matredova, iz Me Zahaba. 40Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i smještaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet, 41knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, 42knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar, 43knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca.

Chapter 37

1 A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj. 2Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladiæ, u dobi od sedamnaest godina, Josip je èuvao stada sa svojom braæom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. 3Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staraèke dobi; i on mu napravi kiæenu haljinu. 4Kako njegova braæa opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rijeè progovoriti. 5Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braæi, a oni ga zbog toga još više zamrze. 6"Poslušajte", reèe im, "san što sam ga usnio! 7Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu." 8Njegova ga braæa upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoæeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova prièanja o snovima. 9Usni on još jedan san te ga isprièa svojoj braæi: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!" 10Kad je to isprièao svome ocu, ukori ga otac i reèe mu: "Što znaèi taj san što si ga usnuo? Zar æemo doæi ja, tvoja majka i tvoja braæa pa ti se do zemlje klanjati?" 11I dok su braæa od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu. 12Jednom njegova braæa odu èuvati oèeva stada blizu Šekema. 13Izrael reèe Josipu: "Tvoja braæa èuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem." 14Potom æe mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braæa i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem. 15Neki èovjek naðe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš?" 16"Tražim braæu", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje èuvaju stada?" 17A èovjek reèe: "Odavde su otišli. Èuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braæom i naðe ih u Dotanu. 18Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, poènu se dogovarati da ga ubiju. 19I jedan drugom reèe: "Eno stiže onaj sanjar! 20Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu èatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet æemo što æe biti od njegovih snova!" 21Ali kad je to èuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reèe: "Nemojmo oduzimati njegova života! 22Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u èatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu. 23Ali kad je Josip stigao braæi, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kiæenu što je bila na njemu; 24pograbe ga i bace u èatrnju. Èatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. 25Potom sjednu da ruèaju. Kako podignu svoje oèi, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. 26Tada reèe Juda svojoj braæi: "Što æemo postiæi ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? 27Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso." Braæa ga poslušaju. 28Uto naiðu ljudi, midjanski trgovci. Braæa izvuku Josipa iz èatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat. 29Kad se Ruben vratio k èatrnji i vidio da Josipa nema u èatrnji, razdere svoju odjeæu. 30A kad se vratio svojoj braæi, povika: "Djeèaka nema! Kamo æu ja sad?" 31A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoèe u krv. 32Kiæenu haljinu otpreme ocu i poruèe: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije." 33Prepozna je on pa reèe: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!" 34I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokornièku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. 35Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u Šeol tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac. 36A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.

Chapter 38

1 Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braæe te okrenu nekom Adulamcu komu ime bijaše Hira. 2Tu Juda zapazi kæer jednog Kanaanca - zvao se Šua - i njome se oženi. Priðe njoj 3te ona zaèe i rodi sina, komu dade ime Er. 4Opet ona zaèe, rodi sina i dade mu ime Onan. 5Još jednog sina rodi te mu nadjene ime Šela. Nalazila se u Kezibu kad je njega rodila. 6Juda oženi svoga prvoroðenca Era djevojkom kojoj bijaše ime Tamara. 7Ali Judin prvoroðenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi. 8Tada reèe Juda Onanu: "Priði k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako oèuvaj lozu svome bratu!" 9Ali Onan, znajuæi da se sjeme neæe raèunati kao njegovo, ispuštaše ga na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva svome bratu. 10To što je èinio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi. 11Onda Juda reèe svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braæa. I tako Tamara ode da živi u oèevu domu. 12Dugo vremena poslije toga umre Šuina kæi, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da striže svoje ovce. 13Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", rekoše joj, "na putu u Timnu da striže ovce." 14Ona svuèe udovièko ruho, navuèe koprenu i zamota se pa sjede na ulazu u Enajim, što je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je Šela odrastao, ali nju još ne udaše za nj. 15Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice. 16Svrati se on k njoj i reèe: "Daj da ti priðem!" Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori: "Što æeš mi dati da uðeš k meni?" 17"Spremit æu ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da ostaviš jamèevinu dok ga ne pošalješ." 18A on zapita: "Kakvu jamèevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj peèatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a onda priðe k njoj i ona po njem zaèe. 19Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u svoje udovièko ruho. 20Uto Juda pošalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi jamèevinu iz ruku žene, ali je nije mogao naæi. 21Upita ljude u mjestu: "Gdje je bludnica što se nalazila uz put u Enajim?" Oni mu odgovore: "Ovdje nije nikad bilo bludnice." 22Tako se on vrati k Judi pa reèe: "Nisam je mogao naæi. Osim toga, ljudi mi u mjestu rekoše da ondje nije nikad bilo bludnice." 23Onda reèe Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drži! Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi našao." 24Otprilike poslije tri mjeseca donesoše vijest Judi: "Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; èak je u bludnièenju i zaèela." "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se spali!" 25Dok su je izvodili, ona poruèi svekru: "Zaèela sam po èovjeku èije je ovo." Još doda: "Vidi èiji je ovaj peèatnjak o vrpci i ovaj štap!" 26Juda ih prepozna pa reèe: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu." Ali više s njom nije imao posla. 27Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance. 28Dok je raðala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govoreæi: "Ovaj je izišao prvi." 29Ali baš tada on uvuèe ruku te iziðe njegov brat. A ona reèe: "Kakav li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres. 30Poslije iziðe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah.

Chapter 39

1 Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipæanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže. 2Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreæu: Egipæanin ga uzme k sebi u kuæu. 3Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh; 4zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak. 5I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipæaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kuæi i u polju. 6I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladiæ stasit i naoèit. 7Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reèe mu: "Legni sa mnom!" 8On se oprije i reèe ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kuæi; sve što ima meni je povjerio. 9On u ovoj kuæi nema više vlasti negoli ja i ništa mi ne krati, osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao uèiniti tako veliku opaèinu i sagriješiti protiv Boga!" 10Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio. 11Jednog dana Josip uðe u kuæu na posao. Kako nikog od služinèadi nije bilo u kuæi, 12ona ga uhvati za ogrtaè i reèe: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj ogrtaè u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van. 13Vidjevši ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtaè i pobjegao van, 14zovne svoje sluge te im reèe: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni doðe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula. 15A èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobježe van." 16Uza se je držala njegov ogrtaè dok mu je gospodar došao kuæi. 17Onda i njemu kaza istu prièu: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo doðe k meni da sa mnom ljubaka! 18Ali èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobježe van." 19Kad je njegov gospodar èuo pripovijest svoje žene koja reèe: "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se. 20Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamnièenici. I osta u tamnici. 21Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on naðe milost u oèima upravitelja tamnice. 22Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamnièenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega. 23Buduæi da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.

Chapter 40

1 Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogriješe o svoga gospodara, kralja egipatskog. 2Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i glavnog pekara, 3te ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne straže - u istu tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren. 4Zapovjednik tjelesne straže odredi Josipa da ih poslužuje. Pošto su proveli u zatvoru neko vrijeme, 5obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamnièenici - usnu san jedne te iste noæi. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imao svoje znaèenje. 6Kad je Josip ujutro došao k njima, opazi da su neraspoloženi. 7Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi njegova gospodara: "Zašto ste danas tako potišteni?" 8Odgovore mu: "Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protumaèi." Josip im reèe: "Zar tumaèenje ne spada na Boga? Dajte, prièajte mi!" 9Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da je preda mnom lozov trs. 10Na trsu bile tri mladice. I tek što je propupao, procvjeta i na njegovim grozdovima sazru bobe. 11Kako sam u ruci držao faraonov pehar, uzmem grožða, istiještim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku." 12Josip mu reèe: "Ovo ti je znaèenje: tri mladice tri su dana. 13Poslije tri dana faraon æe te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto; opet æeš stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio peharnik. 14Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi uèini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove kuæe. 15Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam ništa skrivio, a baciše me u tamnicu." 16Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumaèenje, reèe mu: "Usnuh da su mi na glavi tri bijele košare. 17U najgornjoj bilo svakovrsna peciva što ga pekar pripravlja faraonu, ali su ptice jele iz košare povrh moje glave." 18Josip odgovori: "Ovo je znaèenje: tri košare tri su dana. 19Poslije tri dana faraon æe uzdiæi tvoju glavu i o drvo te objesiti te æe ptice jesti meso s tebe." 20I zaista, treæega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje službenike - bio mu je roðendan - iz sredine svojih službenika izluèi glavnog peharnika i glavnog pekara. 21Vrati glavnog peharnika u peharnièku službu te je i dalje stavljao pehar u faraonovu ruku, 22a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumaèio. 23Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj.

Chapter 41

1 Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila. 2Iz Nila iziðe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu. 3Ali odmah poslije njih iz Nila iziðe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila. 4Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi. 5Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici. 6Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istoènjakom opaljenih. 7Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san. 8Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve èarobnjake i sve mudrace egipatske: isprièa im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaèiti. 9Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust. 10Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. 11Usnusmo san iste noæi, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog znaèenja. 12Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Isprièasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaèi: kaza svakom znaèenje njegova sna. 13Kako nam ih je protumaèio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše." 14Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona. 15Onda faraon reèe Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne može protumaèiti. Èuo sam o tebi da možeš protumaèiti san èim ga èuješ." 16"Ništa ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego æe Bog dati pravi odgovor faraonu." 17Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila. 18I gle! Iz Nila iziðe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu. 19Poslije njih izaðe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj! 20I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava. 21Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim. 22Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. 23Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrèenih, šturih, istoènjakom opaljenih. 24I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vraèarima, ali nema nikoga da mi razjasni." 25Onda Josip reèe faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani uèiniti. 26Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san. 27Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istoènjakom opaljenih klasova, oznaèuje sedam gladnih godina. 28To je ono što sam veæ faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani uèiniti. 29Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. 30A poslije njih nastat æe sedam gladnih godina, kada æe se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. 31Kako glad bude harala zemljom, neæe se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja æe doæi - jer æe biti vrlo velika. 32A što se faraonov san ponovio, znaèi da se Bog na to zaista odluèio i da æe to uskoro provesti. 33Zato neka faraon izabere sposobna i mudra èovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. 34Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji æe kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. 35Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima. 36Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što æe snaæi zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne." 37Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima. 38Zato faraon reèe svojim službenicima: "Zar bismo mogli naæi drugoga kao što je on, èovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?" 39A onda faraon reèe Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. 40Ti æeš biti upravitelj moga dvora: sav æe se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja æu biti veæi od tebe. 41Postavljam te, evo," reèe faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." 42Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peèatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeæom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. 43Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. 44Još faraon reèe Josipu: "Premda sam ja faraon, neæe nitko diæi svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." 45Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kæer Poti-Fere, sveæenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. 46Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. 47Za sedam rodnih godina zemlja je raðala u obilju; 48on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kÓupio od razlièite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajuæi u svakom gradu urod iz okolnih polja. 49Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše. 50Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kæi Poti-Fere, sveæenika u Onu. 51Prvoroðencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reèe, "dao te sam zaboravio svoje teškoæe i svoj oèinski dom." 52Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reèe, "uèinio rodnim u zemlji moje nevolje." 53Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska doðe kraju, 54a primaèe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. 55A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reèe Egipæanima: "Idite k Josipu i što god vam rekne, èinite!" 56Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipæane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. 57Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu.

Chapter 42

1 Kad je Jakov èuo da u Egiptu ima žita, reèe svojim sinovima: "Što tu zurite jedan u drugoga? 2Èujem da ima žita u Egiptu. Otiðite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na životu i ne pomremo." 3Tako desetero Josipove braæe siðe da nabavi žita iz Egipta. 4Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga ne bi zadesila kakva nesreæa", govorio je. 5Meðu onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi. 6Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Doðu tako i Josipova braæa i poklone mu se licem do zemlje. 7Josip prepozna braæu èim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane." 8Iako je Josip prepoznao svoju braæu, oni njega nisu prepoznali. 9Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reèe im: "Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje." 10Oni mu odgovore: "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane. 11Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode." 12On æe im opet: "Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje." 13Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braæe - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaði je sad s ocem, a jednoga više nema." 14No Josip im dobaci: "Onako kako sam vam veæ rekao: vi ste uhode! 15Ovako æu vas iskušati: odavde, tako mi faraona, neæete iziæi ako vaš najmlaði brat ne doðe ovamo! 16Pošaljite jednoga izmeðu sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako æu iskušati vaše rijeèi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inaèe, tako mi faraona, vi ste uhode!" 17Potom ih baci u zatvor na tri dana. 18Treæi im dan reèe Josip: "Izvršite to, i ostat æete na životu, jer sam ja èovjek bogobojazan. 19Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima. 20Poslije toga dovedite mi svoga najmlaðeg brata, tako da se obistine vaše rijeèi te da ne izginete." Oni pristanu. 21Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla." 22Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladiæa! Ali vi niste slušali. Sad se traži raèun za njegovu krv." 23Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumaèa. 24On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna izmeðu njih i naredi da bude svezan na njihove oèi.

25Potom Josip zapovjedi da im vreæe napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vreæu i da im daju poputninu. Tako im uèine. 26Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande. 27Kad na prenoæištu jedan od njih otvori svoju vreæu da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vreæi. 28"Moj je novac vraæen!" - povika braæi. - "Evo ga u mojoj vreæi!" Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: "Što nam ovo Bog uradi!" 29Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaše mu sve što ih je snašlo. 30"Èovjek koji je gospodar one zemlje", rekoše, "oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode. 31Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode. 32Bilo nas je dvanaestero braæe, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlaði sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj. 33Ali èovjek koji je gospodar one zemlje reèe nam: 'Ovim æu doznati da ste pošteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite što vam treba za izgladnjele domove, pa idite. 34Onda mi dovedite svoga najmlaðeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit æu vam vašeg brata, i vi æete se moæi slobodno kretati u ovoj zemlji.'" 35Kako su praznili svoje vreæe, svaki naðe u vreæi svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah - i oni i njihov otac. 36"Mene vi ostavljate bez djece!" - reèe im njihov otac. - "Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!" 37Onda Ruben reèe svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja æu ti ga vratiti!" 38"Moj sin neæe s vama!" - uzvrati on. - "Njegov je pravi brat veæ mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji æete poæi snašla nesreæa, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol."

Chapter 43

1 Strašna glad pritisla zemlju. 2Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reèe: "Idite opet i nabavite nam malo hrane." 3Nato æe mu Juda: "Onaj nam je èovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.' 4Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi æemo otiæi dolje i kupit æemo ti žita. 5Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.'" 6"Zašto ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavši onom èovjeku da imate još jednoga brata?" 7Oni odgovore: "Èovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: 'Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?' Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da æe reæi : 'Dovedite svoga brata!'" 8Potom Juda reèe svome ocu Izraelu: "Pusti djeèaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako æemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. 9Ja za nj jamèim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit æu ti kriv svega vijeka. 10TÓa da nismo toliko oklijevali, mogli smo se veæ i dvaput vratiti." 11Njihov otac Izrael reèe im: "Kad je tako, neka bude, ali uèinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom èovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. 12Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreæa. Možda je ono bila zabuna. 13Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom èovjeku. 14Neka Bog Svemoguæi, El Šadaj, potakne onog èovjeka na milosrðe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem." 15Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siðu u Egipat i stupe pred Josipa. 16Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Odvedi ljude u kuæu, zakolji jedno živinèe i pripremi, jer æe ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!" 17Èovjek uèini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. 18Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vreæama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove." 19Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuæu, reknu: 20"Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; 21i kad smo stigli na prenoæište i otvorili svoje vreæe, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreæi, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. 22A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreæe." 23"Budite mirni", reèe im on. "Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreæe. Vaš je novac k meni stigao." Potom im izvede Šimuna. 24Èovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuæu; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§iæe. 25Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su èuli da æe ondje ruèati. 26Kad je Josip došao u kuæu, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. 27Upita ih on za zdravlje te æe dalje: "A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?" 28"Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujuæi poštovanje. 29Podigavši svoje oèi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlaði brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" 30Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplaèe. Uðe u jednu sobu i tu se isplaka. 31Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajuæi se, naredi: "Poslužite ruèak!" 32Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipæanima koji su s njim jeli. Egipæani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipæanima bilo odvratno. 33I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlaði prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. 34I nareðivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veæi od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.

Chapter 44

1 Onda Josip naredi upravitelju svoga kuæanstva: "Napuni vreæe ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreæe. 2A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreæe najmlaðega, zajedno s njegovim novcem za žito." On uèini kako mu je Josip naredio. 3Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce. 4Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Na noge! Poði za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: 'Zašto uzvraæate zlo za dobro? 5Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne èita iz njega proricanje? Zlo ste uèinili!'" 6Stigavši ih, ponovi im te rijeèi. 7Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da uèine takvo što! 8Èak i novac koji smo našli u svojim vreæama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuæe tvoga gospodara! 9Onaj u koga se od tvojih slugu naðe, neka se usmrti, a mi drugi postat æemo robovi tvome gospodaru." 10"Premda je ono što predlažeš pravo", preuzme on, "ipak æe samo onaj u koga se ukradeno pronaðe biti moj rob, a ostali bit æete slobodni." 11Brže spustiše vreæe na zemlju i svaki svoju otvori. 12On je pretraživao, poèevši s najstarijim i završivši s najmlaðim. Pehar se naðe u Benjaminovoj vreæi. 13Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad. 14Kad su Juda i njegova braæa ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju. 15Onda im Josip reèe: "Kakvo je to djelo što ste ga uèinili? Zar ne znate da se èovjek kao što sam ja bavi proricanjem?" 16Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli reæi svome gospodaru? Što možemo kazati, èime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar." 17"Daleko od mene da uèinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se našao pehar bit æe moj rob, a vi drugi poðite mirno k svome ocu!" 18Onda mu se Juda primaèe i reèe: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne rijeè ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. TÓa ti si ravan faraonu. 19Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili još kojega brata?' 20Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, roðena u njegovoj staraèkoj dobi. Taj je najmlaði. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.' 21Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oèi?' 22A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeèak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.' 23Nato si rekao svojim slugama: 'Ako vaš najmlaði brat s vama ne doðe ovamo, više ne smijete preda me.' 24Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeèi moga gospodara. 25Naš nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!' 26Odgovorili smo: 'Ne možemo onamo. Samo ako s nama poðe naš najmlaði brat, siæi æemo, jer ne smijemo pred onoga èovjeka ako ne bude s nama naš najmlaði brat.' 27Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, žena mi je rodila dva sina. 28Jedan je nestao, te sam zakljuèio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio. 29Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreæa snaðe, moju æete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Šeol.' 30Ako sad doðem k tvome sluzi, ocu svome, a mladiæ - èiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama, 31on æe svisnuti kad vidi da djeèaka nema s nama; tako æe tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol. 32Jer tvoj je sluga zajamèio ocu svome za djeèaka, rekavši: 'Ako ti ga ne vratim, bit æu kriv svome ocu svega vijeka.' 33Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a djeèak neka ide natrag s braæom. 34Jer, kako mogu k svome ocu ako djeèaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca."

Chapter 45

1 Josip se više nije mogo svladavati pred onima koji su ga okruživali pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se oèitovao svojoj braæi. 2Briznuo je u glasan plaè, da su ga i Egipæani mogli èuti. Doznalo se za to i na faraonovu dvoru. 3"Ja sam Josip", reèe Josip svojoj braæi. "Otac mi je, dakle, još na životu!" Ali mu braæa nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim. 4Onda æe opet Josip svojoj braæi: "Primaknite se k meni!" Kad su se primakli, nastavi: "Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. 5Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu. 6Dvije su veæ godine što je glad došla na zemlju, a još pet godina neæe biti ni oranja ni žetve u zemlji. 7Zato me Bog poslao pred vama da vam se saèuva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem. 8Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom. 9Žurite se k mome ocu te mu recite: 'Ovo ti poruèuje tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; siði k meni bez oklijevanja. 10Nastanit æeš se u kraju Gošenu. Tako æeš biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unuèad, tvoje ovce i goveda i sve što je tvoje. 11Ondje æu se za te brinuti, jer æe glad potrajati još pet godina. Tako neæeš oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.' 12Ta svojim oèima možete vidjeti, kao što vidi i moj brat Benjamin, da vam to moja usta govore. 13Pripovjedite ocu o mome visokom položaju u Egiptu i sve što ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!" 14Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin obisnuvši mu oko vrata. 15Izljubi zatim svu svoju braæu, u naruèju im se rasplaka. Poslije toga njegova braæa zaðu s njim u razgovor. 16Glas se proèuje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braæa!" Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima. 17Onda faraon reèe Josipu: "Kaži svojoj braæi neka uèine ovo: 'Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku. 18Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni doðite! Ja æu vam dati najbolju zemlju u Egiptu te æete uživati od obilja ove zemlje.' 19A naredi i ovo: 'Ovako uèinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola za svoju djecu i svoje žene, uzmite oca i doðite. 20Neka vam se oèi ne rastužuju za vašim stvarima, jer sve što je u Egiptu najbolje bit æe vaše.'" 21Sinovi Izraelovi tako uèine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade kola i popudbinu. 22Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petore haljine. 23Isto tako pošalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put. 24Isprativši svoju braæu na put, reèe im: "Nemojte se putem svaðati!" 25I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu. 26Kad mu rekoše: "Josip je živ i èak vlada nad svom zemljom egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati. 27Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. 28"Dosta", reèe Izrael. "Sin moj Josip još je živ! Moram poæi i vidjeti ga prije nego umrem."

Chapter 46

1 Tako Izrael krene na put sa svim što bijaše njegovo i stigne u Beer Šebu te prinese žrtvu Bogu svoga oca Izaka. 2U noænom viðenju zovne Bog Izraela: "Jakove! Jakove!" On odgovori: "Evo me!" 3"Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se siæi u Egipat, jer æu ondje od tebe proizvesti velik narod. 4Ja æu siæi u Egipat s tobom i sam æu te vratiti ovamo; a Josip æe ti svojom rukom oèi zaklopiti." 5I Jakov krene iz Beer Šebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kola što ih je faraon poslao da ga prevezu. 6Uzmu sa sobom svoje blago i dobra što ih bijahu stekli u zemlji kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat. 7Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje kæeri i kæeri svojih sinova, sve svoje potomstvo. 8Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji su stigli u Egipat: Jakovljev prvoroðenac Ruben. 9Rubenovi sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi. 10Sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. 11Sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari. 12Sinovi Judini: Er, Onan, Šela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul. 13Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Jašub i Šimron. 14Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel. 15To su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i još kæerka Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i kæeri trideset i troje. 16Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli. 17Sinovi Ašerovi: Jimna, Jišva, Jišvi, Berija i sestra im Serah. Sinovi Berijini: Heber i Malkiel. 18To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kæeri Lei. Ona je tako rodila Jakovu šesnaest duša. 19Sinovi Jakovljeve žene Rahele: Josip i Benjamin. 20Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manaše i Efrajim. Rodila mu ih je kæi onskog sveæenika Poti-Fere. 21Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard. 22To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih èetrnaest. 23Danov je sin Hušim. 24Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i Šilem. 25To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kæeri Raheli. Ona je Jakovu rodila sedam potomaka. 26Tako je sve Jakovljeve èeljadi što je od njega poteklo i u Egipat doselilo - ne ukljuèujuæi žena Jakovljevih sinova - u svemu šezdeset i šest osoba. 27I k tome dva sina Josipova što su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve èeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša. 28Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi u Gošenu. Kad stignu u gošenski kraj, 29Josip upregne svoja kola i zaputi se u Gošen - u susret svome ocu Izraelu. Stupivši preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao. 30Onda Izrael reèe Josipu: "Sada, pošto sam roðenim oèima vidio da si još živ, mogu umrijeti." 31Zatim Josip reèe svojoj braæi i oèevoj obitelji: "Otiæi æu i obavijestiti faraona; reæi æu mu: 'Moja braæa i obitelj moga oca, koji su bili u zemlji kanaanskoj, došli su k meni. 32Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stoèarstvom; dotjerali su sa sobom svoja stada i sve što im pripada.' 33Tako, kad vas faraon pozove i zapita: 'Èime se bavite?' 34odgovorite: 'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od poèetka do sad bavimo stoèarstvom; i mi i naši preci', tako da se možete naseliti u gošenskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipæanima mrski."

Chapter 47

1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braæa stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju." 2I uzevši petoricu izmeðu svoje braæe, uvede ih faraonu. 3Onda faraon zapita njegovu braæu: "Èime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje su sluge stoèari, baš kao što su bili naši preci. 4Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoše faraonu, "jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju." 5[5a] Faraon reèe Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da meðu njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to èu, reèe Josipu: "Buduæi da su tvoj otac i tvoja braæa došli k tebi, 6[6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braæu u najboljem kraju." 7Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona. 8A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?" 9Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalaèkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca." 10Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega. 11Tako Josip nastani svoga oca i svoju braæu davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio. 12A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braæu i svu oèevu obitelj sve do najmanjega. 13Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmuèi ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku. 14Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor. 15Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipæani doðu k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim oèima? Novca više nema." 16Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa æu vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo." 17Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago. 18Kad je ona godina prošla, doðu k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su veæ ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. 19Zašto da uništimo na tvoje oèi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako æemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!" 20Tako Josip steèe faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipæanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo, 21a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem. 22Jedino nije preuzeo sveæenièkih imanja, jer je faraon davao sveæenicima odreðeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja. 23Onda Josip reèe svijetu: "Buduæi da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju. 24A kad bude pobiranje ljetine, faraonu æete davati jednu petinu, dok æe èetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci." 25Oni odgovore: "Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi." 26Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino sveæenièka imanja nisu prešla faraonu. 27Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži. 28U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto èetrdeset i sedam godina. 29A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu reèe: "Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu! 30Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!" "Uèinit æu kako si rekao", odgovori. 31"Zakuni mi se!" - reèe. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.

Chapter 48

1 Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima. 2Kad Jakovu rekoše: "Evo ti je došao sin Josip", Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju. 3Reèe Jakov Josipu: "Bog Svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade, 4a potom mi reèe: 'Uèinit æu te rodnim i mnogobrojnim, uèinit æu da postaneš skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat æu ovu zemlju u posjed zauvijek.' 5Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun! 6A djeca što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braæe. 7Kad sam se, naime, vraæao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem." 8Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?" 9Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", reèe. 10Izraelu oèi oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli. 11Potom Izrael reèe Josipu: "Nisam oèekivao da æu još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke." 12Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni. 13Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu primaèe. 14Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlaði, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu - tako je držao ruke unakrst - iako je Manaše bio prvoroðenac. 15Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreæi: "Bog, èijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, 16anðeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih preða Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!" 17Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se oèima to uèini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu. 18"Ne tako, oèe moj," reèe Josip svome ocu, "jer ovo je prvoroðenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!" 19Ali njegov otac to odbije rekavši: "Znam ja, sine moj, znam; i od njega æe postati narod i bit æe velik. Ali njegov mlaði brat bit æe veæi od njega, a njegovo æe potomstvo biti mnoštvo." 20Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: "Vama nek' se Izrael blagoslivlja govoreæi: Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek' i tebi Bog uèini!" Tako stavi Efrajima pred Manašea. 21Poslije Izrael reèe Josipu: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti; no Bog æe biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca. 22A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braæi, što sam ga svojim maèem i lukom osvojio od Amorejaca."

Chapter 49

1 Jakov zatim sazva svoje sinove te reèe: "Skupite se da vam kažem što æe vas snaæi u kasnije vrijeme: 2Okupite se, èujte, sinovi Jakovljevi, èujte oca svoga Izraela! 3Ti Rubene, moj prvoroðenèe, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Istièeš, se ponosom, snagom se istièeš, 4no, poput vode nabujao, neæeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet. 5Šimun i Levi braæa su prava! Maèevi im oruðe nasilja. 6Na njihova vijeæanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili. 7Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit æu ih po Jakovu, Izraelom raspršiti. 8Judo! Tvoja braæa slavit æe te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi æe se klanjat. 9Judo, laviæu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio? 10Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalaèka od nogu njegovih udaljiti neæe dok ne doðe onaj kome pripada - kome æe se narodi pokoriti. 11Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za èokot. U vinu on kupa svoju odjeæu svoju halju u krvi od grožða. 12Oèi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka. 13Zebulun æe stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit æe brodarima, uz bok njegov Sidon æe ležati. 14Jisakar je košèat magarac polegao meðu ogradama. 15Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leða svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade. 16Dan æe narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo. 17Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze što æe konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak æe pasti. 18U spas tvoj se, Jahve, uzdam! 19Gada æe pljaèkat razbojnici, pljaèkom æe im za petama biti. 20U Ašera bit æe hrane, poslastica za kraljeve. 21Naftali je košuta lakonoga koja krasnu lanad mladi. 22Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida. 23Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljaèkali. 24Ali luk mu èvrst ostaje, mišice mu ojaèale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela, 25Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba! 26Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vjeènih brežuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmeðu braæe posveæenog! 27Benjamin je vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a naveèer plijen dijeli." 28Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom. 29Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro æu se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, 30u spilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. 31Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. 32Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita." 33Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuèe noge natrag na postelju te izdahnu - pridruži se svojim precima.

Chapter 50

1 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. 2Poslije toga Josip naredi lijeènicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela. 3Trebalo je èetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipæani oplakivali. 4A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reèe onima u dvoru faraonovu: "Uèinite mi milost i prenesite faraonu ovo: 5Moj me otac zakleo govoreæi: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda æu se vratiti." 6Faraon odgovori: "Otiði gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo." 7Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odliènici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; 8sva Josipova obitelj, njegova braæa i oèeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. 9S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka. 10Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i sveèano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem. 11Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: "To ti je sveèano naricanje Egipæana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana. 12Jakovljevi sinovi uèine kako im je naredio otac: 13odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje. 14Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braæa i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju. 15Kad su Josipova braæa vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?" 16Stoga poruèe Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: 17'Ovako recite Josipu: Oprosti braæi svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijeèi Josip brizne u plaè. 18Tada sama njegova braæa doðu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!" 19Josip im odvrati: "Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga! 20Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da uèini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu. 21Zato se ne bojte! Ja æu se brinuti za vas i za vašu djecu." Tako ih je smirio ljubeznim rijeèima. 22Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oèevim. Poživje Josip stotinu i deset godina. 23Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treæeg koljena; a raðala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima. 24Napokon reèe Josip svojoj braæi: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti. Ali æe se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu." 25Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog æe se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!" 26Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes.

Exodus

Chapter 1

1 Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojim domom: 2Ruben, Šimun, Levi i Juda; 3Jisakar, Zebulun i Benjamin; 4Dan i Naftali; Gad i Ašer. 5U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip je veæ bio u Egiptu. 6I umre Josip, a pomru i sva njegova braæa i sav onaj naraštaj. 7Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojaèali, tako da su napuèili zemlju. 8Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. 9I reèe on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moæniji od nas. 10Hajde, postupimo mudro s njima: sprijeèimo im porast, da se u sluèaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje." 11I postaviše nad njima nadglednike da ih tlaèe teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. 12Ali što su ih više tlaèili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipæani strahovali od Izraelaca. 13I Egipæani se okrutno obore na Izraelce. 14Ogorèavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, razlièitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu. 15Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im naredi: 16"Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi. 17Ali su se babice bojale Boga i nisu èinile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu. 18Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: "Zašto ste tako radile i na životu ostavljale mušku djecu?" 19Nato babice odgovore faraonu: "Hebrejke nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica doðe k njima, one veæ rode." 20Bog je to babicama za dobro primio. Narod se množio i silno porastao. 21A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom. 22Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: "Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu."

Chapter 2

1 Neki èovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom. 2Žena zaèe i rodi sina. Vidjevši kako je krasan, krila ga je tri mjeseca. 3Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke. 4Njegova sestra stane podalje da vidi što æe s njime biti. 5Faraonova kæi siðe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluškinje šetale uz obalu Rijeke. Opazi ona košaricu u trstici, pa pošalje sluškinju da je donese. 6Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško èedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. "Bit æe to hebrejsko dijete", reèe. 7Onda njegova sestra rekne faraonovoj kæeri: "Hoæeš li da ti potražim dojilju meðu Hebrejkama da ti dijete doji?" 8"Idi!" - odgovori joj faraonova kæi. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku. 9"Uzmi ovo dijete", rekne joj faraonova kæi, "i odgoji mi ga, a ja æu te plaæati." Tako žena uzme dijete i othrani ga. 10Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kæeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, "jer sam ga", reèe, "iz vode izvadila". 11Jednog dana, kad je Mojsije veæ odrastao, doðe meðu svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipæanin tuèe jednoga Hebrejca - brata njegova. 12Okrene se tamo-amo i, vidjevši da nikoga nema, ubije Egipæanina i zatrpa ga u pijesak. 13Izaðe on i sutradan te zateèe dva Hebrejca kako se tuku. "Zašto tuèeš svoga druga?" - rekne napadaèu. 14Ovaj odvrati: "Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipæanina?" Mojsije se uplaši pa æe u sebi: "Tako! Ipak se saznalo." 15Kad je faraon to doèuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj nekog studenca. 16Midjanski je sveæenik imao sedam kæeri. Doðu one da zahvate vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca. 17Ali doðu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado im napoji. 18Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: "Kako ste se danas tako brzo vratile?" 19One odgovore: "Neki Egipæanin obrani nas od pastira i još nam zahvati vode i stado nam napoji." 20"Gdje je?" - zapita on svoje kæeri. "Zašto ste ostavile toga èovjeka? Pozovite ga na objed." 21Mojsije pristane da ostane kod toga èovjeka. On oženi Mojsija svojom kæeri Siporom. 22A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Geršon, "jer sam", reèe, "stranac u tuðoj zemlji".

23Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoæ sred ropstva uzlazio je k Bogu. 24Bog je èuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. 25I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih.

Chapter 3

1 Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveæenika. Goneæi tako stado po pustari, doðe do Horeba, brda Božjega. 2Anðeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. 3"Hajde da priðem, " reèe Mojsije, "i promotrim ovaj èudni prizor: zašto grm ne sagorijeva." 4Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se. 5"Ne prilazi ovamo!" - reèe. "Izuj obuæu s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. 6Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. 7"Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i èuo mu tužbu na tlaèitelje njegove. Znane su mi muke njegove. 8Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teèe med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. 9Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipæani tlaèe. 10Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta." 11"Tko sam ja da se uputim faraonu", odgovori Mojsije Bogu, "i izvedem Izraelce iz Egipta!" 12"Ja æu biti s tobom", nastavi. "I ovo æe ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu æete iskazati štovanje na ovome brdu." 13Nato Mojsije reèe Bogu: "Ako doðem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - što æu im odgovoriti?" 14"Ja sam koji jesam", reèe Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama." 15Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako æe me zvati od koljena do koljena." 16"Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: 'Jahve, Bog otaca - Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se èini u Egiptu. 17Odluèio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojom teèe med i mlijeko!' 18Oni æe te poslušati. Onda poði sa starješinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svojemu.' 19Znam ja da vas egipatski kralj neæe pustiti ako ne bude natjeran teškom šakom. 20Zato æu ja pružiti svoju šaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim èudesima što æu ih u njemu izvesti. Poslije æe vas pustiti. 21Dobro æu raspoložiti Egipæane prema ovome narodu, pa kad poðete, neæete poæi praznih ruku. 22Svaka æe žena zatražiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kuæi nakita srebrnog i zlatnog i odjeæe. To stavite na svoje sinove i kæeri. Tako æete oplijeniti Egipæane."

Chapter 4

1 Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'" 2"Što ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "Štap", odgovori. 3"Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmaèe. 4Onda Jahve reèe Mojsiju: "Pruži ruku i uhvati je za rep." I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci. 5"Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio." 6Još mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuèe ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg. 7"Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela. 8"Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat æe poruci drugoga znamenja. 9A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu æe se u krv pretvoriti." 10"Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio èovjek rjeèit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak." 11"Tko je dao èovjeku usta?" - reèe mu Jahve. "Tko ga èini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve! 12Idi, dakle! Ja æu biti s tobom kad budeš govorio i kazivat æu ti što æeš govoriti." 13"Oprosti, Gospodine", opet æe Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!" 14Razljuti se Jahve na Mojsija i reèe: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rjeèit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat æe se u srcu. 15Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeèi. Ja æu biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat æu obojici što æete raditi. 16Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on æe tebi biti mjesto usta, a ti æeš njemu biti mjesto Boga. 17Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja." 18Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reèe: "Pusti me da se vratim braæi u Egipat da vidim jesu li još na životu." "Poði u miru!" - reèe Jitro Mojsiju. 19I Jahve reèe Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život." 20Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Božji štap. 21Jahve opet reèe Mojsiju: "Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva èudesa za koja sam ti dao moæ, premda æu ja tvrdim uèiniti njegovo srce, tako te neæe pustiti narod da ode. 22Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvoroðenac. 23Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja æu ubiti tvoga prvoroðenca.'" 24Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoæi, navali na nj Jahve da ga ubije. 25Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav muž", reèe. 26I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav muž". 27Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga. 28Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih uèini. 29Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca. 30Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naoèigled naroda. 31Narod je bio uvjeren, i pošto èuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše nièice i pokloniše se.

Chapter 5

1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju èast slavi svetkovinu.'" 2"Tko je taj Jahve da ga ja poslušam", odvrati faraon, "i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti æu pustiti Izraelce." 3"Bog Hebreja objavio nam se", rekoše. "Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili maèem." 4Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone, zašto odvraæate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. 5Sad kad se svjetina tako umnožila", nastavi faraon, "vi biste ih od posla odvratili?" 6Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima: 7"Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju. 8A zahtijevajte od njih istu kolièinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenèine su. Zato vièu: 'Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!' 9Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraæaju pažnje klevetama!" 10Sad doðu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: "Ovako poruèuje faraon: 'Neæu vam više nabavljati slame. 11Vi sami morate iæi i tražiti je gdje god je možete naæi. Ali zato neæu smanjiti vaš posao.'" 12Stoga se narod raziðe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame. 13A nadglednici ih gonili: "Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali." 14A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: "Zašto niste ni juèer ni danas napravili opeke koliko i prije?" 15Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: "Zašto ovako postupaš sa svojim slugama? 16Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Èak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!" 17"Lijenèine ste vi! Lijenèine!" - odgovori faraon. "Stoga i kažete: 'Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!' 18Nosite se na posao! Slama vam se neæe davati, ali morate praviti odreðene kolièine opeke." 19Bilježnici Izraelaca naðu se na muci zbog naredbe: "Svakodnevnu kolièinu opeke ne smijete smanjiti!" 20Otišavši od faraona, naiðu na Mojsija i Arona, koji su ih èekali. 21"Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im maè u ruke da nas pobiju." 22Mojsije se vrati Jahvi i reèe: "Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao? 23Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod."

Chapter 6

1 Jahve reèe Mojsiju: "Naskoro æeš vidjeti kako æu ja s faraonom! Pod jakom rukom pustit æe ih da odu; pod jakom rukom sam æe ih iz svoje zemlje istjerati." 2Još reèe Bog Mojsiju: "Ja sam Jahve. 3Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj. Ali njima se nisam oèitovao pod svojim imenom - Jahve. 4I sklopio sam svoj Savez s njima da æu im dati kanaansku zemlju, zemlju gdje su živjeli kao pridošlice. 5A sada, pošto sam èuo uzdisaje Izraelaca koje Egipæani drže u ropstvu, sjetih se svoga Saveza. 6Kaži, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da æu vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipæani nametnuli. Oslobodit æu vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit æu vas udarajuæi jako i kažnjavajuæi strogo. 7Za svoj æu vas narod uzeti i bit æu vašim Bogom. Tada æete znati da sam vas ja, Jahve, vaš Bog, izbavio od egipatske tlake. 8Dovest æu vas u zemlju za koju sam se zakleo da æu je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat æu vam je u baštinu, ja, Jahve." 9Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomuæeni od teškoga ropstva. 10Onda Jahve reèe Mojsiju: 11"Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz svoje zemlje." 12Mojsije prozbori Jahvi: "Kad me Izraelci nisu slušali, kako æe me, spora u govoru, saslušati faraon!" 13Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta. 14Ovo su glave njihovih domova. Sinovi Izraelova prvoroðenca Rubena: Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su obitelji potekle od Rubena. 15A sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. To su obitelji potekle od Šimuna. 16Ovo su imena Levijevih sinova s njihovim potomstvom: Geršon, Kehat i Merari. Levi je živio sto trideset i sedam godina. 17Sinovi su Geršonovi: Libni i Šimi sa svojim obiteljima. 18Sinovi su Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat je živio sto trideset i tri godine. 19Merarijevi su sinovi: Mahli i Muši. To su Levijeve obitelji s njihovim potomcima. 20Amram se oženi svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona i Mojsija. Amram je živio sto trideset i sedam godina. 21Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri. 22A sinovi su Uzielovi: Mišael, Elsafan i Sitri. 23Aron se oženi Elišebom, kæerkom Aminadabovom, a sestrom Nahšonovom, koja mu rodi: Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara. 24Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahovi potomci. 25Aronov sin Eleazar oženi se jednom Putielovom kæeri, koja mu rodi Pinhasa. To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima. 26To je onaj Aron i Mojsije kojima je Jahve zapovjedio da izvedu Izraelce iz Egipta po njihovim èetama. 27To su oni isti, Mojsije i Aron, koji su govorili faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.

28U dan kad je Jahve govorio s Mojsijem u egipatskoj zemlji, 29rekao mu je: "Ja sam Jahve. Izvijesti faraona, egipatskoga kralja, o svemu što ti kažem." 30Mojsije se pred Jahvom isprièavao: "Spor sam ja u govoru. Kako æe me faraon poslušati?"

Chapter 7

1 Mojsiju je Jahve odgovorio: "Vidi! Faraonu æu te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit æe tvoj prorok. 2Ti kazuj sve što ti nareðujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje. 3Ja æu uèiniti da otvrdne srce faraonu i umnožit æu znakove i èudesa u zemlji egipatskoj. 4Kako vas faraon neæe poslušati, ja æu staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajuæi, izbavit æu svoje èete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje. 5Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada æe Egipæani spoznati da sam ja Jahve." 6Mojsije i Aron poslušaše: kako im je Jahve naredio, upravo tako uèiniše. 7Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su faraonu postavili svoje zahtjeve. 8Još doda Jahve Mojsiju i Aronu: 9"Kad faraon zatraži od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu da uzme svoj štap i baci ga pred faraona, a štap æe se pretvoriti u zmiju." 10Doðu Mojsije i Aron pred faraona i uèine kako im je Jahve naredio. Aron baci pred faraona i njegove službenike svoj štap, koji se pretvori u zmiju. 11Zovne faraon mudrace i vraèare. I zaista, egipatski vraèari svojim vraèanjem uèine isto: 12svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap proguta njihove štapove. 13Faraon bijaše tvrdokorna srca: ne htjede poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 14Tada Jahve reèe Mojsiju: "Faraonovo je srce okorjelo; odbija da pusti narod. 15Ujutro poði k faraonu. Kad izaðe k vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku štap što se bio u zmiju pretvorio. 16Reci mu: 'Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pustiš moj narod da mi iskaže štovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi poslušao. 17Ovako Jahve poruèuje: Ovim æeš spoznati da sam ja Jahve. Gledaj! Štapom koji imam u ruci mlatnut æu po vodi u Rijeci i pretvorit æe se u krv. 18Ribe æe u Rijeci pocrkati; Rijeka æe se usmrdjeti, i grstit æe se Egipæanima piti vodu iz Rijeke.'" 19Još Jahve reèe Mojsiju: "Reci Aronu da uzme svoj štap i pruži svoju ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih jezeraca, svih njihovih vodenih stjecišta, da se pretvore u krv; po svoj zemlji egipatskoj neka je krv, èak i u drvenim i kamenim posudama." 20Mojsije i Aron uèiniše kako im je Jahve naredio. Podiže Aron svoj štap i naoèigled faraona i njegovih službenika mlatnu po vodi u Rijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv. 21Ribe u Rijeci pocrkaše; Rijeka se usmrdje, tako da Egipæani nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj. 22Ali egipatski vraèari svojim vraèanjem uèiniše isto. Tako faraon ostade tvrdokorna srca: nije htio poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 23Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajuæi ni to k srcu. 24Svi su Egipæani poèeli kopati oko Rijeke tražeæi pitke vode jer nisu mogli piti vode iz Rijeke. 25Kad je prošlo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci, 26opet Jahve reèe Mojsiju: "Poði k faraonu i reci mu: 'Ovako govori Jahve: Pusti moj narod da ode i štovanje mi iskaže. 27Ako odbiješ da ih pustiš, svu æu ti zemlju kazniti žabama. 28Rijeka æe vrvjeti žabama. One æe iziæi i prodrijeti u tvoj dvor, u ložnicu, u tvoju postelju, u kuæe tvojih službenika i tvoga naroda, pod saèeve i naæve tvoje. 29Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim službenicima skakat æe žabe.'"

Chapter 8

1 Onda Jahve reèe Mojsiju: "Reci Aronu neka ispruži svoju ruku sa štapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i uèini da žabe navale na egipatsku zemlju." 2Aron pruži svoju ruku povrh egipatskih voda, i žabe iziðoše i prekriše zemlju egipatsku. 3Ali i vraèari uèiniše tako svojim vraèanjem, te žabe navališe na egipatsku zemlju. 4Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni žabe od mene i moga puka, a ja æu pustiti narod da prinese žrtvu Jahvi." 5Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoæeš da molim za te, za tvoje službenike i za tvoj narod da se žabe odstrane od tebe i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci." 6"Sutra", reèe. "Neka bude kako kažeš", odvrati Mojsije, "da znaš kako nitko nije kao Jahve, Bog naš. 7Žabe æe otiæi od tebe, od tvojih službenika i tvoga naroda; ostat æe samo u Rijeci." 8Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog žaba kojima je kaznio faraona. 9I Jahve usliša Mojsija, te žabe pocrkaju po kuæama, dvorištima i njivama. 10Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela. 11Kad je faraon vidio da je nastupilo olakšanje, srce mu otvrdnu te ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 12Onda æe opet Jahve Mojsiju: "Reci Aronu neka zamahne svojim štapom i udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj." 13I uèine tako: zamahne Aron rukom i štapom te udari po prahu na tlu. Komarci navale na ljude i životinje. Sav prah na tlu pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj. 14Vraèari pokušaše da svojim vraèanjem stvore komarce, ali nisu mogli. Ljudi i životinje postanu plijenom komaraca. 15Tada vraèari reknu faraonu: "To je prst Božji!" Ali je faraonovo srce bilo okorjelo, pa nije poslušao Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 16Onda Jahve reèe Mojsiju: "Podrani ujutro, iziði pred faraona kad krene k vodi, i reci mu: 'Ovako poruèuje Jahve: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže. 17Ako ne pustiš moga naroda, pripustit æu obade na te, na tvoje službenike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo na kojem stoje vrvjet æe od obada. 18Ali æu toga dana izuzeti gošenski kraj, u kojem živi moj narod, te se ondje obadi neæe pojaviti, tako da znaš da sam ja Jahve u središtu zemlje. 19Tu æu razliku napraviti izmeðu svoga i tvoga naroda. To æe znamenje biti sutra.'" 20I uèini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove njegovih službenika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od obada. 21Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: "Idite, prinesite žrtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji." 22"Ne dolikuje da tako uèinimo", odgovori Mojsije. "Žrtve koje mi prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipæane su svetogrðe. Kad bismo, dakle, na njihove oèi prinosili žrtve koje su Egipæanima svetogrdne, zar nas ne bi kamenovali? 23Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti žrtvu Jahvi, Bogu svome, kako nam je zapovjedio." 24"Pustit æu vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete žrtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!" 25Nato odvrati Mojsije: "Èim odem od tebe, zazvat æu Jahvu da sutra nestane obada s faraona, njegovih službenika i njegova puka. Ali neka faraon više ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese žrtvu Jahvi." 26Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi. 27I Jahve uèini kako je Mojsije tražio: s faraona, s njegovih službenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao. 28Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode.

Chapter 9

1 Tada Jahve reèe Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako poruèuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže. 2Ako ga ne pustiš, nego ga i dalje budeš zadržavao, 3ruka Jahvina udarit æe strašnim pomorom po tvome blagu što je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci. 4Razlikovat æe Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipæana, tako da ništa što pripada Izraelcima neæe stradati.'" 5Jahve je odredio i vrijeme, rekavši: "Sutra æe Jahve izvesti ovo u zemlji." 6Sutradan Jahve tako i uèini. Sva stoka Egipæana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo. 7Faraon je istraživao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda. 8Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: "Zagrabite pune pregršti pepela iz peæi, pa neka ga Mojsije pred faraonovim oèima baci prema nebu. 9Od toga æe nastati sitna prašina po svoj zemlji egipatskoj, i na ljudima æe i na životinjama izazivati otekline i stvarati èireve s kraja na kraj Egipta." 10Tako oni uzeše pepela iz peæi i doðoše pred faraona. Onda Mojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s èirevima prekriše ljude i životinje. 11Ni èarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i èarobnjaci, kao i ostali Egipæani, bili prekriveni èirevima. 12Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao. 13Tada Jahve reèe Mojsiju: "Podrani ujutro, iziði pred faraona i reci mu: 'Ovako poruèuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi štovanje iskaže. 14Ako ih ne pustiš, sva zla svoja navalit æu ovaj put na te, na tvoje službenike i tvoj puk, tako da spoznaš da nema nikoga na svoj zemlji kao što sam ja. 15Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo bi te sa zemlje. 16Poštedio sam te da ti pokažem svoju moæ i da se hvali moje ime po svoj zemlji. 17Ali se ti previše uzdižeš nad mojim narodom i prijeèiš mu da ode. 18Sutra u ovo doba pustit æu tuèu tako strašnu kakve u Egiptu još nije bilo otkad je postao do sada. 19Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve što je vani, na otvorenu. Sve što se naðe u polju, bilo èovjek bilo živinèe, ne bude li uvedeno unutra, poginut æe kad tuèa zaspe po njima.'" 20Faraonovi službenici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju svoje sluge i svoje blago unutra. 21Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge i stoku. 22Onda rekne Jahve Mojsiju: "Pruži ruku prema nebu da udari tuèa po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, životinjama i svemu bilju u zemlji egipatskoj." 23Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuèu i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuèu po zemlji Egipæana. 24Tuèa je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. 25Tuèa pobi po svem Egiptu sve što je ostalo vani, ljude i životinje; uništi sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi. 26Samo u gošenskom kraju, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo tuèe. 27Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reèe: "Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo. 28Molite Jahvu da ustavi gromove i tuèu, a ja æu vas pustiti da idete. Neæete više dugo ostati." 29"Kad iziðem iz grada", reèe mu Mojsije, "diæi æu ruke prema Jahvi, pa æe gromovi prestati, a ni tuèe više neæe biti, tako da znaš da zemlja pripada Jahvi. 30Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, još se ne bojite Boga Jahve." 31I tako propade lan i jeèam: jer jeèam bijaše u klasu, a lan u cvatu. 32Pšenica i raž nisu nastradali jer su ozima žita. 33Otišavši od faraona, Mojsije iziðe iz grada i podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tuèa, a ni kiša više nije padala na zemlju. 34Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tuèa i kiša, opet padne u grijeh: i on i njegovi službenici opet otvrdnu srcem. 35Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i prorekao preko Mojsija.

Chapter 10

1 Reèe Jahve Mojsiju: "Idi k faraonu. Uèinio sam da njemu i njegovim službenicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja meðu njima; 2da možeš pripovjedati svome sinu i svome unuku što sam uèinio Egipæanima i kakva sam znamenja izvodio meðu njima, kako biste znali da sam ja Jahve." 3Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i kažu mu: "Ovako poruèuje Jahve, Bog Hebreja: 'Dokle æeš odbijati da se preda mnom poniziš? Pusti moj narod da mi iskaže štovanje. 4Jer ako ne pustiš moga naroda, sutra æu navesti skakavce na tvoju zemlju. 5Tako æe prekriti površinu da se zemlja od njih neæe vidjeti. Pojest æe ono što vam je iza tuèe ostalo; i ogolit æe vam sva stabla što po polju rastu. 6Ispunit æe ti sav dvor, kuæe tvojih službenika i domove svih ostalih Egipæana - takvo što ne vidješe ni tvoji oèevi ni oèevi tvojih oèeva u ovoj zemlji od svojih vremena do danas.'" Okrene se i ode od faraona. 7"Dokle æe nam ovaj èovjek biti stupica?" - rekoše faraonu njegovi službenici. - "Pusti te ljude neka idu i iskažu štovanje Jahvi, svome Bogu! Zar ne vidiš kako Egipat srlja u propast?" 8Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reèe: "Idite! Iskažite štovanje Jahvi, svome Bogu! A tko æe sve iæi?" 9"Svi idemo", odgovori Mojsije, "i mlado i staro. Odlazimo sa svojim sinovima i svojim kæerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo održati sveèanost Jahvi." 10"Jahve bio s vama isto kao što i ja pustio da s vama poðu i djeca!" - odgovori im. "Oèito se vidi da vam nakana nije èista. 11Neæemo tako! Nego muškarci neka odu i štovanje iskažu Jahvi. To ste i tražili." I otjeraju ih od faraona. 12Tada reèe Jahve Mojsiju: "Pruži ruku povrh zemlje egipatske da navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje što još ostade nakon tuèe!" 13Tako Mojsije podigne svoj štap povrh egipatske zemlje, a Jahve navrati istoèni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele noæi. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce. 14Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima Egipta u silnoj gustoæi: toliko ih mnoštvo nikad prije nije bilo niti æe kada biti. 15Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u polju i sve plodove sa stabala što su bili ostali iza tuèe. Ništa se više nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu. 16Brže-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reèe: "Sagriješio sam protiv Jahve, vašega Boga, i vas! 17Oprostite mi uvredu još samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni biè!" 18Kad je Mojsije otišao od faraona, zazva Jahvu 19i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta. 20Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca. 21"Pruži ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja æe se moæi opipati." 22Mojsije pruži ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. 23Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli sjala svjetlost. 24Pozva onda faraon Mojsija i reèe: "Idi i štovanje iskaži Jahvi! Ali vaša stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaša djeca neka idu s vama!" 25"Ti nas sam moraš opskrbiti prinosima i žrtvama paljenicama koje æemo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu", odgovori Mojsije. 26"Zato æemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neæe ostati ovdje. Od njih nam valja izabrati za žrtvovanje Jahvi, Bogu našemu, a ne znamo, dok onamo ne stignemo, što moramo Jahvi prinijeti." 27Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu. 28"Odlazi!" - vikne faraon na Mojsija. "I da mi više na oèi ne dolaziš! Onoga dana kad mi se opet pojaviš na oèi, zaglavit æeš!" 29"Dobro si kazao!" - uzvrati Mojsije. "Lica tvoga više neæu vidjeti!"

Chapter 11

1 "Još æu samo jednom nedaæom udariti faraona i Egipat", reèe Jahve Mojsiju. "Poslije toga pustit æe vas odavde. I više: sam æe vas odavde potjerati. 2Kaži svijetu neka svaki èovjek ište od svoga susjeda i svaka žena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti." 3Jahve uèini te Egipæani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane vrlo uvažen u egipatskoj zemlji, u oèima faraonovih službenika i u oèima naroda. 4A onda Mojsije navijesti: "Ovako poruèuje Jahve: 'O ponoæi proæi æu Egiptom. 5Svaki æe prvoroðenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvoroðenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvoroðenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut æe i sve prvine od stoke. 6U svoj æe zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo niti æe kad poslije biti. 7Meðu Izraelcima ni pas neæe zalajati na živo stvorenje: ni na èovjeka ni na životinju.' Po tome æete znati da Jahve luèi Izraelca od Egipæanina. 8Onda æe svi ovi tvoji dvorani k meni doæi, preda me se baciti i vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga æu otiæi." I gnjevan ode od faraona. 9"Neæe vas faraon poslušati", reèe Jahve Mojsiju, "a to da bi se umnožila moja znamenja u zemlji egipatskoj." 10Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali je Jahve okorio srce faraonu, tako te on nije puštao Izraelaca da odu iz njegove zemlje.

Chapter 12

1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: 2"Ovaj mjesec neka vam bude poèetak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. 3Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinèe. Tako, jedno na obitelj. 4Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona prikljuèi svome susjedu, najbližoj kuæi, prema broju osoba. Podijelite živinèe prema tome koliko koja osoba može pojesti. 5Živinèe neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. 6Èuvajte ga do èetrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. 7Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuæe u kojoj se bude blagovalo. 8Meso, peèeno na vatri, neka se pojede te iste noæi sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. 9Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri peèeno: s glavom, nogama i ponutricom. 10Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti. 11A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obuæom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. 12Te æu, naime, noæi ja proæi egipatskom zemljom i pobiti sve prvoroðence u zemlji egipatskoj - i èovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit æu i sva egipatska božanstva. 13Krv neka oznaèuje kuæe u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proæi æu vas; tako æete vi izbjeæi bièu zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku." 14"Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u èast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena. 15Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga veæ dana uklonite kvasac iz svojih kuæa. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti izmeðu Izraelaca. 16Prvoga dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, možete pripraviti. 17Držite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo vaše èete iz zemlje egipatske. Držite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena: to je vjeèna naredba. 18Od veèeri èetrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do veèeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh. 19Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac. 20Ništa ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite nekvasan kruh." 21Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reèe: "Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pashu. 22Onda uzmite kitu izopa, zamoèite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kuænih vrata do jutra. 23Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipæane, zapazit æe krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa æe mimoiæi ta vrata i neæe dopustiti da Zatornik uðe u vaše kuæe da hara. 24Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju. 25I kad doðete u zemlju koju æe vam Jahve dati kako je obeæao, vršite ovaj obred. 26Kad vas vaša djeca zapitaju: Što vam taj obred oznaèuje? 27odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u èast Jahvi koji je prolazio mimo kuæe Izraelaca kad je usmræivao Egipæane, a naše kuæe pošteðivao." Tada narod popada nièice i pokloni se. 28Potom Izraelci odu i poslušaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu naredio, tako i uèine. 29U ponoæi Jahve pobije sve prvoroðence po zemlji egipatskoj: od prvoroðenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvoroðenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke. 30Noæu ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipæani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuæe u kojoj nije ležao mrtvac. 31Faraon pozva u noæi Mojsija i Arona te im reèe: "Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte štovanje Jahvi, kako ste tražili. 32Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!" 33Egipæani nagonili narod da brže ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi", govorahu oni. 34Tako narod ponese svoje još neukislo tijesto; naæve, uvijene u ogrtaèe, ponesoše na ramenima. 35I uèiniše Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatražiše od Egipæana srebrnine, i zlatnine, i odjeæe. 36Jahve je uèinio te Egipæani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako su Egipæane oplijenili. 37Poðu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuæa pješaka, osim žena i djece. 38A mnogo i drugoga svijeta poðe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna. 39Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgaðati, i tako nisu sebi spremili poputninu. 40Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je èetiri stotine i trideset godina. 41I kad se navrši èetiri stotine i trideset godina - toèno onoga dana - sve èete Jahvine iziðoše iz zemlje egipatske. 42Ona noæ koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noæ bdjenja u èast Jahvi. 43Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka je ovo pravilo za pashalnu žrtvu: ni jedan stranac ne smije od nje jesti! 44Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti. 45Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti! 46Blagujte je u jednoj te istoj kuæi; iz kuæe ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti. 47Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje! 48Ako bi stranac koji meðu vama boravi htio svetkovati Pashu u èast Jahvi, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti. 49Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji meðu vama boravi." 50Svi Izraelci poslušaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako su i uèinili. 51Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim èetama iz zemlje egipatske.

Chapter 13

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Meni posvetite svakoga prvoroðenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!" 3A onda Mojsije reèe narodu: "Sjeæajte se ovoga dana u koji ste izbavljeni iz Egipta, iz kuæe ropstva, jer vas Jahve izbavi odande svojom jakom mišicom. Ukvasani kruh neka se ne jede! 4Ovoga dana mjeseca Abiba vaše je izbavljenje. 5Stoga: kad te Jahve uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da æe ti je dati - zemlju kojom teèe med i mlijeko - ovoga mjeseca obavi ovakav obred: 6sedam dana jedi nekvasan kruh, a sedmoga dana neka se slavi svetkovina u èast Jahvi. 7Sedam dana neka se jede nekvasan kruh; ukvasanog kruha neka ne bude kod tebe; i neka se nigdje ne vidi kvasac na tvome podruèju. 8Svome sinu toga dana objasni: to je za ono što mi je Jahve uèinio kad sam se iz Egipta izbavio. 9Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvome èelu: da Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima. Jer te rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta. 10Ovaj propis vršite svake godine u odreðeno vrijeme." 11"A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam se zakle, tebi i tvojim ocima - i kada ti je preda, 12ustupajte Jahvi prvoroðence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade - svako muško pripada Jahvi! 13Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. A svakoga prvoroðenca izmeðu svoje djece otkupi. 14Kad te sin tvoj sutra zapita: Što znaèi to? - odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuæe ropstva. 15Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je poubijao sve prvoroðence u zemlji egipatskoj: prvoroðence ljudi i prvine stoke. Eto zato Jahvi žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvoroðenca od svojih sinova otkupljujem. 16Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred èela da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta." 17Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbliže. Bog je, naime, rekao: "Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje." 18Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoružani od glave do pete. 19Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bijaše zakleo Izraelce rijeèima: "Bog æe se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kosti odavde ponesite sa sobom!" 20Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje. 21Jahve je išao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put pokazuje, a noæu u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noæu. 22I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja noæu.

Chapter 14

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, izmeðu Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more. 3Faraon æe reæi: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila.' 4Ja æu otvrdnuti faraonu srce, i on æe za njima poæi u potjeru. Ali ja æu se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako æe Egipæani spoznati da sam ja Jahve." Izraelci tako uèine. 5Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i njegovi dvorani predomisliše se o narodu. "Što ovo uèinismo!" - rekoše. "Pustismo Izraelce i više nam neæe služiti." 6Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku. 7Uze šest stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u svima bijahu štitonoše. 8Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice. 9Egipæani, dakle, poðu za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici. 10Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipæani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I povièu Izraelci Jahvi: 11"Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu uèinio što si nas izveo iz Egipta! 12Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit æemo Egipæane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti." 13"Ne bojte se!" - reèe Mojsije narodu. "Stojte èvrsto pa æete vidjeti što æe vam Jahve uèiniti da vas danas spasi: Egipæane koje danas vidite nikad više neæete vidjeti. 14Jahve æe se boriti za vas. Budite mirni!" 15"Zašto zapomažete prema meni?" - reèe Jahve Mojsiju. "Reci Izraelcima da krenu na put. 16A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proæi posred mora po suhu. 17Ja æu otvrdnuti srce Egipæana, i oni æe poæi za njima, a ja æu se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. 18Neka znaju Egipæani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima." 19Anðeo Božji, koji je išao na èelu izraelskih èeta, promijeni mjesto i stupi im za leða. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leða. 20Smjesti se izmeðu vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noæ, tako te ne mogoše jedni drugima priæi cijele noæi. 21Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noæ na stranu valjao vode jakim istoènim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, 22Izraelci siðoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. 23Egipæani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. 24Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. 25Zakoèi toèkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bježimo od Izraelaca!" - povièu Egipæani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipæana!" Tada æe Jahve Mojsiju: 26"Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipæane, na njihova kola i konjanike." 27Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipæani, bježeæi, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. 28Tako vode, slijevajuæi se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. 29A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. 30Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipæane na morskome žalu. 31Osvjedoèi se Izrael i o silnoj moæi koju Jahve pokaza nad Egipæanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju.

Chapter 15

1 Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U èast Jahvi zapjevat æu, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao. 2Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja æu slaviti, on je Bog oca moga, njega æu velièati. 3Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo. 4Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih štitonoša More crveno proguta. 5Valovi ih prekriše; poput kamena u morske potonuše dubine. 6Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodièi; desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmana. 7Velièanstvom svojim obaraš ti protivnike; puštaš svoj gnjev i on ih k'o slamu proždire. 8Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše. 9Mislio je neprijatelj: 'Gonit æu ih, stiæi, plijen æu podijelit', duša æe moja sita ga biti; trgnut æu maè, uništit' ih rukom svojom.' 10A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane. 11Tko je kao ti, Jahve meðu bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u djelima strašan, divan u èudima? 12Desnicu si pružio i zemlja ih proguta! 13Milošæu svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio. 14Kada to èuše, prodrhtaše narodi; Filistejce muke spopadoše. 15Užas je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i tresu se svi koji žive u Kanaanu. 16Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je dok narod tvoj, Jahve, ne proðe, dok ne proðe narod tvoj koji si otkupio. 17Dovest æeš ih i posaditi na gori svoje baštine, na mjestu koje ti, Jahve, svojim uèini Boravištem, Svetištem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim. 18Vazda i dovijeka Jahve æe kraljevati." 19Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu. 20Tada Aronova sestra, proroèica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešuæi. 21Mirjam je zaèinjala pjesmu: "Zapjevajte Jahvi jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao." 22Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i poðu na put kroz pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli. 23Doðu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. 24Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: "Što æemo piti?" 25A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju. 26Zatim reèe: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeæi što je pravo u njegovim oèima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipæane na vas neæu puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje." 27Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore.

Chapter 16

1 Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica doðe u pustinju Sin, koja je izmeðu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske. 2U pustinji sva izraelska zajednica poène mrmljati protiv Mojsija i Arona. 3"Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - rekoše im. "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!" 4Tada reèe Jahve Mojsiju: "Uèinit æu da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako æu ih kušati i vidjeti hoæe li se držati moga zakona ili neæe. 5A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit æe dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan." 6Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: "Veèeras æete poznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske, 7a ujutro æete vidjeti svojim oèima Jahvinu slavu, jer vas je èuo Jahve kako ste protiv njega mrmljali. Što smo mi da protiv nas mrmljate? 8Veèeras æe vam Jahve dati mesa da jedete", nastavi Mojsije, "a ujutro kruha do mile volje, jer je Jahve èuo vaše mrmljanje protiv njega. Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve." 9Poslije toga rekne Mojsije Aronu: "Reci svoj izraelskoj zajednici: 'Skupite se pred Jahvu, jer je èuo vaše mrmljanje!'" 10I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava. 11Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reèe mu: 12"Èuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: 'Veèeras æete jesti meso, a ujutro æete se nasititi kruha. Tada æete poznati da sam ja Jahve, Bog vaš.'" 13I doista! Naveèer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. 14Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. 15Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "Što je to?" Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reèe: "To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu. 16A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: 'Nakupite koliko kome treba za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju èlanova koji su mu u šatoru.'" 17Izraelci tako uradiše. Neki nakupe više, neki manje. 18Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo. 19"Neka nitko ne ostavlja ništa za ujutro!" - rekne im Mojsije. 20Ali oni nisu poslušali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti. 21Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad bi sunce ogrijalo, mÓana bi se rastopila. 22Onda šestoga dana nakupiše dvostruku kolièinu hrane - po dva gomera na svakoga. Kad su starješine zajednice došle da izvijeste Mojsija, 23on im reèe: "Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posveæena. Ispecite što želite peæi; skuhajte što želite kuhati. Sve što vam preteèe ostavite za sutra." 24Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo niti su se crvi pojavili. 25"Jedite to danas", reèe im Mojsije, "jer je ovaj dan subota u èast Jahve; danas neæete naæi mÓane na polju. 26Šest je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neæe je biti." 27Bijaše nekih koji su i sedmoga dana išli da je nakupe, ali ništa ne naðoše. 28Zato Jahve reèe Mojsiju: "Dokle æete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima? 29Pogledajte! Zato što vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane šestoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana." 30Tako se sedmoga dana narod odmarao. 31Dom je Izraelov tu hranu prozvao mÓanom. Bijaše kao zrno korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolaèiæa. 32Onda rekne Mojsije: "Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite tim jedan gomer i èuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske." 33I naredi Mojsije Aronu: "Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer mane, a onda je položi pred Jahvu da se saèuva za vaše potomke." 34Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedoèanstvo na èuvanje. 35Izraelci su se hranili manom èetrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske. 36Gomer je deseti dio efe.

Chapter 17

1 Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. 2Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: "Daj nam vode da pijemo!" A Mojsije im odgovori: "Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?" 3Ali je narod žeðao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: "Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeðom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?" 4"Što æu s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Još malo pa æe me kamenovati." 5"Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i poði. 6A ja æu stajati pred tobom ondje, na peæini na Horebu. Udari po peæini: iz nje æe poteæi voda, pa neka se narod napije." Mojsije uèini tako naoèigled izraelskih starješina. 7Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreæi: "Je li Jahve meðu nama ili nije?" 8Uto doðu Amaleèani i zarate s Izraelcima kod Refidima. 9A Mojsije reèe Jošui: "Odaberi momèad pa poði i zapodjeni borbu s Amaleèanima. Ja æu sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci." 10Jošua uèini kako mu je Mojsije rekao te zaðe u borbu s Amaleèanima, a Mojsije, Aron i Hur uzaðoše na vrh brda. 11I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaèavali; a kad bi ruke spustio, nadjaèavali bi Amaleèani. 12Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunèanog zalaska. 13I Jošua oštricom maèa svlada Amaleka i njegov narod. 14Onda Jahve reèe Mojsiju: "Zapiši ovo u knjigu na sjeæanje i utuvi u uši Jošui da æu ja spomen na Amaleèane sasvim izbrisati pod nebom!" 15Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg! 16"Jer", reèe, "Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amaleèana od naraštaja do naraštaja!"

Chapter 18

1 A Jitro, midjanski sveæenik, tast Mojsijev, èu sve što uèini Bog Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz Egipta. 2Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu ženu - koju Mojsije bijaše otpustio - 3i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Geršon, a to æe reæi: "Bijah došljak u tuðoj zemlji." 4Drugi se zvao Eliezer, to jest: "Bog oca moga bio mi je u pomoæi i spasio me od faraonova maèa." 5Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije bio utaborio na Božjem brdu, njegove sinove i njegovu ženu. 6Poruèi on Mojsiju: "Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom ženom i s oba njezina sina." 7Izaðe Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni i zagrli ga. Pošto su se upitali za zdravlje, uðu pod šator. 8Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu što je Jahve uèinio faraonu i Egipæanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama što su ih snašle na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio. 9Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve uèinio Izraelcima i što ih je oslobodio od egipatskih šaka. 10"Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih šaka i od šaka faraonovih", reèe Jitro. 11"Sada znam da je Jahve veæi od svih bogova jer je izbavio narod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali." 12Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos. Uto doðe Aron i sve izraelske starješine da s Mojsijevim tastom blaguju gozbu pred Bogom. 13Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je oko njega stajao od jutra do mraka. 14Vidjevši Mojsijev tast sav trud što ga on za narod èini, rekne mu: "Što to imaš toliko s narodom? I zašto ti sam sjediš, a sav narod stoji oko tebe od jutra do mraka?" 15"Narod dolazi k meni", odgovori Mojsije, "da se s Bogom posavjetuje. 16Kad zaðu u prepirku, doðu k meni. Ja onda rasudim izmeðu jednoga i drugoga; izložim im Božje zakone i odredbe." 17"Nije dobro kako radiš", odgovori Mojsiju tast. 18"I ti i taj narod s tobom potpuno æete se iscrpsti. Taj je posao za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati. 19Poslušaj me. Svjetovat æu te, i Bog æe biti s tobom! Ti zastupaj narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice. 20Pouèavaj ih o zakonima i odredbama; svraæaj ih na put kojim moraju iæi, upuæuj ih na djela koja moraju vršiti. 21Onda proberi izmeðu svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike. 22Neka sude narodu u svako doba. Sve veæe sluèajeve neka preda te iznose, a u manjima neka sami rasuðuju. Olakšaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose. 23Ako tako uradiš - i Bog ti to odobri - moæi æeš izdržati, a sav ovaj narod odlazit æe kuæi u miru." 24Mojsije posluša savjet svoga tasta i uèini sve kako ga svjetova. 25Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike. 26Oni su sudili narodu u svako doba. Teže sluèajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje rješavali sami. 27Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju.

Chapter 19

1 Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju. 2Iduæi od Refidima, doðu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, 3a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: "Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: 4'Vi ste vidjeli što sam uèinio Egipæanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. 5Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi æete mi biti predraga svojina mimo sve narode - tÓa moj je sav svijet! - 6vi æete mi biti kraljevstvo sveæenika, narod svet.' Tim rijeèima oslovi Izraelce." 7Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio. 8A sav narod uzvrati jednoglasno: "Vršit æemo sve što je Jahve naredio." Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi. 9Nato Jahve reèe Mojsiju: "Ja æu, evo, doæi k tebi u gustom oblaku da narod èuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda. 10"Poði k narodu", reèe Jahve Mojsiju, "i posveæuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeæu; 11neka bude gotov prekosutra, jer æe prekosutra siæi Jahve na brdo Sinaj naoèigled svega puka. 12Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotièete! Tko se god brda dotakne, smrt æe ga snaæi. 13Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio èovjek ili živinèe, neka na životu ne ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju." 14Mojsije siðe s brda k narodu i poèe posveæivati narod. Oni operu svoju odjeæu. 15"Budite gotovi za prekosutra!" - rekne Mojsije narodu. "Ne primièite se ženi!" 16A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajeèa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. 17Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. 18Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peæi. Sve se brdo silno treslo. 19Zvuk trube bivao sve jaèi. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. 20Jahve siðe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe. 21Sad Jahve reèe Mojsiju: "Siði i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. 22I sami sveæenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oèistiti, da ih Jahve ne uništi." 23"Narod se ne može popeti na brdo Sinaj", odgovori Mojsije Jahvi, "jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim.'" 24"Siði pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali neka sveæenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu." 25Mojsije siðe k narodu i sve mu kaza.

Chapter 20

1 Onda Bog izgovori sve ove rijeèi: 2"Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva. 3Nemoj imati drugih bogova uz mene. 4Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treæeg i èetvrtog koljena, 6a iskazujem milosrðe tisuæama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 7Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 8Sjeti se da svetkuješ dan subotni. 9Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 10A sedmoga je dana subota, poèinak posveæen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se naðe unutar tvojih vrata. 11Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana poèinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. 12Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. 13Ne ubij! 14Ne uèini preljuba! 15Ne ukradi! 16Ne svjedoèi lažno na bližnjega svoga! 17Ne poželi kuæe bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!" 18Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi èuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. 19Onda rekoše Mojsiju: "Ti nam govori, a mi æemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!" 20"Ne bojte se", reèe Mojsije narodu. "Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite." 21Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. 22"Ovako reci Izraelcima", progovori Jahve Mojsiju. "Sami ste vidjeli da sam s vama govorio s neba. 23Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od zlata. 24Naèini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve prièesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja æu doæi k tebi da te blagoslovim. 25Ako mi budeš gradio kameni žrtvenik, nemoj ga graditi od klesanoga kamena, jer èim na nj spustiš svoje dlijeto, oskvrnit æeš ga. 26Ne uzlazi na moj žrtvenik po stepenicama, da se ne pokaže na njemu golotinja tvoja."

Chapter 21

1 "Ovo su propisi koje treba da im izložiš: 2Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. 3Ako doðe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena. 4Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kæeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam. 5Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neæu da budem slobodan', 6neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi. 7Kad èovjek proda svoju kæer za ropkinju, neka se ona ne oslobaða kao i muški robovi. 8Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran. 9A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa kæeri. 10Ako se oženi drugom, ne smije prvoj uskraæivati hrane, odjeæe ili njezinih braènih prava. 11Ne bude li joj èinio ovo troje, neka je slobodna da ode bez otkupnine." 12"Tko god udari èovjeka pa ga usmrti, neka se smræu kazni. 13Ali ako to ne uèini hotimièno, nego Bog pripusti da padne u njegovu šaku, odredit æu ti mjesto kamo može pobjeæi. 14Tko hotimièno navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga žrtvenika da se pogubi. 15Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smræu. 16Tko otme èovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni smræu. 17Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smræu." 18"Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili šakom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju, 19ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa štapom, onda onome koji ga je udario neka je oprošteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemašnje izljeèenje. 20Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod njegovom šakom, mora snositi osvetu. 21Ali ako rob preživi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob njegovo vlasništvo. 22Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu te ona pobaci, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž. On neka plati kako suci odrede. 23Bude li drugog zla, neka je kazna: život za život, 24oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, 25opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu. 26Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga, neka ga oslobodi zbog oka. 27Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi zbog zuba." 28"Kad goveèe ubode èovjeka ili ženu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oprošteno. 29Ali ako je to goveèe i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan, nije ga èuvao, pa ono usmrti èovjeka ili ženu, neka se to goveèe kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti. 30Ako se vlasniku oznaèi otkupna cijena da svoj život iskupi, neka plati koliko mu se odredi. 31Ubode li goveèe djeèaka ili djevojèicu, neka se prema njemu postupi isto prema ovome pravilu. 32Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru trideset srebrnih šekela, a goveèe neka se kamenuje. 33Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga, pa u nj upadne goveèe ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu: 34neka isplati vlasniku u novcu, a uginula životinja neka njemu pripadne. 35Kad neèije goveèe ubode goveèe drugome te ono ugine, onda neka prodaju živo goveèe, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo goveèe neka meðu sebe podijele. 36Ali ako se zna da je to goveèe i prije bolo, a njegov ga gospodar nije èuvao, onda mora nadoknaditi goveèe za goveèe, dok æe uginulo živinèe biti njegovo." 37"Tko ukrade goveèe ili marvinèe od sitne stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno goveèe neka se vrati petero goveda, a za malo marvinèe èetvero marvinèadi.

Chapter 22

1 Ako se lopov zateèe gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osveæivati. 2No ako je veæ izišlo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora štetu nadoknaditi. Ako nema ništa, njega za njegovu kraðu treba prodati. 3Naðe li se ukradeno živinèe živo u njegovu vlasništvu - goveèe, magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko." 4"Tko opustoši njivu ili vinograd pustivši svoju stoku da obrsti tuðe, neka nadoknadi onim što najbolje naðe na svojoj njivi i u svome vinogradu. 5Tko zapali vatru pa ona zahvati draè te izgori žito u snopu, u klasu ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora štetu nadoknaditi. 6Kad tko položi kod znanca novac ili stvari na èuvanje, pa budu pokradene iz njegove kuæe, ako se lopov pronaðe, mora dvostruko platiti. 7Ako se lopov ne pronaðe, vlasnik kuæe neka se primakne k Bogu, da se dokaže kako on nije spustio svoje ruke na dobra svoga bližnjega. 8Za svaki prekršaj pronevjere - radilo se o goveèetu, magaretu, sitnoj stoci, odjeæi ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim neka plati dvostruko drugome. 9Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveèe, glavu sitne stoke ili bilo kakvo živinèe, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a da ne bude svjedoka, 10zakletva pred Jahvom neka odluèi meðu obojicom je li èuvar posegao za dobrom svoga bližnjega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno, a èuvar nije dužan da nadoknaðuje. 11Naðe li se da je on ukrao, mora štetu nadoknaditi. 12Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za razderano ne daje odštete. 13Kad tko posudi živinu na izor od svoga susjeda, pa se ona osakati ili ugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati odštetu. 14Je li vlasnik bio s njom, odštete mu ne daje; ali ako je bila unajmljena na izor, neka doðe po svoju nadnicu." 15"Ako tko zavede djevojku koja nije zaruèena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu. 16Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku. 17Ne dopuštaj da vraèarica živi! 18Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smræu. 19Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izruèen prokletstvu, potpuno uništen. 20Ne tlaèi pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. 21Ne cvilite udovice i siroèeta! 22Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno æu njihove vapaje uslišati. 23Moj æe se gnjev raspaliti i maèem æu vas pogubiti. Tako æe vam žene ostati udovice a djeca siroèad. 24Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameæi mu kamata! 25Uzmeš li svome susjedu ogrtaè u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. 26TÓa to mu je jedini pokrivaè kojim omata svoje tijelo i u kojem može leæi. Ako k meni zavapi, uslišat æu ga jer sam ja milostiv! 27Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda. 28Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj prvoroðenca od svojih sinova. 29Isto uèini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao! 30Budite narod meni posveæen! Zato nemojte jesti mesa od životinje koju je rastrgala zvjerad nego je bacite pašèadi!"

Chapter 23

1 "Nemojte davati lažne izjave! Ne pomaži zlikovcu svjedoèeæi krivo! 2Ne povodi se za mnoštvom da èiniš zlo; niti svjedoèi u parnici stajuæi na stranu veæine protiv pravde. 3Ne smiješ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici. 4Kad nabasaš na zalutalo goveèe ili magare svoga neprijatelja, moraš mu ga natrag dovesti. 5Ako opaziš magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim tovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom moraš mu pomoæi da se digne. 6Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj parnici. 7Stoj daleko od lažne optužbe; ne ubijaj nedužna i pravedna, jer ja zlikovcu ne praštam. 8Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledaju i upropašæuje pravo pravednika. 9Ne ugnjetavaj pridošlicu! TÓa znate kako je pridošlici; i sami ste bili pridošlice u zemlji egipatskoj." 10"Šest godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri, 11a sedme je godine pusti da poèiva neobraðena. Neka se s nje hrani sirotinja tvoga naroda, a što njoj ostane, neka pojede poljska živina. Radi tako i sa svojim vinogradom i svojim maslinikom. 12Šest dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala odustani, da ti otpoèine vo i magarac i da odahne sin tvoje sluškinje i pridošlica. 13Pripazite na sve što sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih bogova. Neka se to i ne èuje iz tvojih usta." 14"Triput na godinu održavaj u moju èast svetkovinu. 15Slavi Blagdan beskvasnoga kruha. U odreðeno vrijeme u mjesecu Abibu - jer si u njemu iz Egipta izišao - sedam dana jedi beskvasan kruh, kako sam ti naredio. Neka nitko ne stupa preda me praznih ruku! 16Onda slavi Blagdan žetve - prvina što ih donose polja koja zasijavaš. Zatim Blagdan berbe na koncu godine, kad s polja pokupiš plodove svoga truda. 17Triput na godinu neka svi tvoji muški stupe pred Gospodara Jahvu. 18Krv žrtve koju u moju èast žrtvuješ nemoj prinositi s ukvasanim kruhom; salo od žrtve prinesene na moju svetkovinu ne ostavljaj za sutradan. 19Donosi u kuæu Jahve, svoga Boga, najbolje prvine sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke." 20"Šaljem, evo, svog anðela pred tobom da te èuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. 21Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neæe opraštati prekršaje: tÓa moje je ime u njemu. 22Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve što sam naredio, ja æu biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. 23Anðeo æe moj iæi pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim. 24Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj štovanje; ne postupaj kako oni rade nego njihove kumire poruši i stupove im porazbijaj. 25Iskazujte štovanje Jahvi, Bogu svome, pa æu blagoslivati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest. 26U tvojoj zemlji neæe biti pometkinje; ja æu uèiniti punim broj tvojih dana. 27Pred tobom æu odaslati stravu svoju; u metež æu baciti sav svijet meðu koji dospiješ i uèinit æu da svi tvoji neprijatelji bježe pred tobom. 28Stršljene æu pred tobom odašiljati da ispred tebe tjeraju u bijeg Hivijce, Kanaance i Hetite. 29Neæu ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti i divlje se životinje ne razmnože na tvoju štetu. 30Tjerat æu ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo ne odraste, tako da zemlju zaposjedneš. 31Postavit æu ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od pustinje pa do Rijeke. Predat æu, naime, stanovništvo zemlje u tvoje šake, a ti ga ispred sebe tjeraj. 32Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima. 33Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv mene. Ako bi štovao njihove kumire, to bi ti bila stupica."

Chapter 24

1 Potom reèe Mojsiju: "Uzaði k Jahvi - ti, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite se izdaljega! 2Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi! Oni neka se ne primièu, a puk neka se s njim ne penje." 3Doðe Mojsije i kaza narodu sve rijeèi Jahvine i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: "Sve rijeèi što ih Jahve reèe, vršit æemo." 4Tada Mojsije popiše sve rijeèi Jahvine. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih. 5Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Jahvi junce kao žrtve prièesnice. 6Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije po žrtveniku. 7Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno proèita, a narod uzvrati: "Sve što je Jahve rekao, izvršit æemo i poslušat æemo." 8Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreæi: "Ovo je krv Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih rijeèi." 9Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa sedamdeset starješina Izraelovih. 10Oni vidješe Boga Izraelova: podnožje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo. 11Ni ruke svoje nije pružio na izabranike Izraelaca: slobodno su Boga motrili i jeli i pili. 12Onda Jahve reèe Mojsiju: "Popni se k meni na brdo i prièekaj ondje. Dat æu ti kamene ploèe sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu pouku napisao." 13Ustane Mojsije i njegov pomoænik Jošua te se Mojsije popne na brdo Božje. 14A starješinama reèe: "Èekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Eto je s vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na njih." 15Zatim Mojsije uzaðe na brdo, a onda oblak prekri brdo. 16Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu i oblak ga obavijaše šest dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija isred oblaka. 17Slava Jahvina na vrhuncu brda bijaše oèima Izraelaca kao vatra koja sažiže. Mojsije zaðe u oblak i uspne se na brdo. 18Èetrdeset dana i èetrdeset noæi boravio je Mojsije na brdu.

Chapter 25

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju èast od svakoga koji daje od srca. 3A primajte ove darove: zlato, srebro i tuè; 4ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan; 5uèinjene ovnujske kože, pa fine kože; bagremovo drvo; 6ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kaðenje; 7oniks i drugo drago kamenje koje æe se umetnuti u opleæak i naprsnik. 8Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti meðu njima. 9Pri gradnji Prebivališta i svega u njemu postupi toèno prema uzorku koji ti pokažem." 10"Od bagremova drva neka naprave Kovèeg: dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po visok. 11Okuj ga èistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi naokolo završni pojas od zlata. 12Salij za nj èetiri zlatna koluta; prikuj ih za èetiri njegove noge; dva koluta s jedne strane, a dva s druge. 13Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj. 14Onda provuci motke kroz kolutove sa strana Kovèega da se na njima Kovèeg nosi. 15Neka motke ostanu u kolutima Kovèega; neka se iz njih ne izvlaèe. 16Svjedoèanstvo koje æu ti predati - u Kovèeg položi." 17"Pomirilište napravi takoðer od èistoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, a široko lakat i pol. 18Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta. 19Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Prièvrsti ih na oba kraja Pomirilišta da s njim saèinjavaju jedan komad. 20Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilište. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirilište. 21Stavi na Kovèeg Pomirilište, a u Kovèeg položi ploèe Svjedoèanstva što æu ti ih dati. 22Tu æu se ja s tobom sastajati i ozgo æu ti, iznad Pomirilišta - izmeðu ona dva kerubina što su na Kovèegu ploèa Svjedoèanstva - saopæavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima." 23"Napravi od bagremova drva stol dva lakta dug, lakat širok, a lakat i pol visok. 24U èisto ga zlato obloži i naèini mu naokolo završni pojas od zlata. 25Naokolo mu naèini obrub, podlanicu širok, a onda po obrubu stavi završni pojas od zlata. 26Nadalje, uspravi mu èetiri koluta od zlata pa mu ih prièvrsti na njegova èetiri nožna ugla. 27Neka su kolutovi tik pod obrubom da služe kao kvake motkama za nošenje stola. 28Motke napravi od bagremova drva i u zlato ih okuj. O njima æe se stol nositi. 29Za nj onda napravi: zdjele, varjaèe, vrèeve i pehare za izlijevanje prinosa. Naèini ih od èistoga zlata. 30Na stol svagda stavljaj pred moje lice prineseni kruh." 31"Naèini svijeænjak od èistoga zlata. Svijeænjak neka bude skovan. Njegovo podnožje, njegov stalak, njegove èaše, èaške i latice - sve neka bude od jednoga komada. 32Šest krakova neka mu izbija sa strana: tri kraka s jedne strane stalka, a tri kraka s druge strane stalka. 33Na jednome kraku neka budu tri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka s èaškom i laticama. Tako za svih šest krakova što budu izbijali iz stalka svijeænjaka. 34Na samome svijeænjaku neka budu èetiri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka s èaškom i laticama. 35Èaška ispod dva kraka, saèinjavajuæi jedan komad s njime; onda èaška ispod druga dva kraka, od jednoga komada s njime, pa èaška ispod dva posljednja kraka, od jednoga komada s njime. Tako za svih šest krakova što iz stalka budu izbijali. 36Njihove èaške i njihovi krakovi saèinjavat æe jedan komad s njim - sve skovano u jednome komadu od èistoga zlata. 37Napravi i sedam svjetiljaka za njih. Svjetiljke neka tako budu postavljene da osvjetljuju prostor sprijeda. 38Usekaèi i pepeljare za njih neka su od èistoga zlata. 39Upotrijebi talenat èistoga zlata za svijeænjak i sav njegov pribor. 40Pazi! Naèini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan."

Chapter 26

1 "Prebivalište naèini od deset zavjesa: od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni likovi kerubina - djelo umjetnika. 2Dužina svake zavjese neka je dvadeset i osam lakata, neka joj je širina èetiri lakta. Sve zavjese neka su iste mjere. 3Pet zavjesa neka su sastavljene jedna s drugom, a drugih pet zavjesa opet jedna s drugom. 4Napravi petlje od ljubièaste vune pri rubu krajnje zavjese u sastavljenom komadu. 5Napravi pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa, a pedeset pri rubu drugoga. Neka su petlje naèinjene jedna spram druge. 6Onda napravi pedeset kopèa od zlata. Zavjese zatim kopèama sastavi jednu s drugom. Tako æe Prebivalište biti jedna cjelina. 7Naèini zatim zavjese od kostrijeti za Šator povrh Prebivališta. Naèini ih jedanaest. 8Neka duljina svake zavjese bude trideset lakata, a širina svake zavjese èetiri lakta. Tih jedanaest zavjesa neka bude iste mjere. 9Sastavi pet zavjesa napose, a onda opet drugih šest zavjesa napose. Šestu zavjesu podvostruèi na proèelju Šatora. 10Ušij pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa, a pedeset na rubu drugoga. 11Izradi pedeset kopèa od tuèa, zapni kopèe za petlje da sastaviš Šator u cjelinu. 12A kako æe zavjese od Šatora pretjecati, neka se polovina zavjesa što preostane spušta na zadnjem dijelu Prebivališta. 13Od onoga što preteèe na dužini šatorskih zavjesa neka po jedan lakat visi na obje strane svetoga Šatora da ga zaklanja. 14Napokon napravi Šatoru pokrov od uèinjenih i u crveno obojenih ovnujskih koža, a povrh njega pokrov od finih koža. 15Trenice što æe nauzgor stajati za Prebivalište napravi od bagremova drva. 16Svaka trenica neka bude deset lakata duga, a lakat i pol široka. 17Svaka trenica neka ima dva klina da je uspravno drže. Tako napravi na svakoj trenici za Prebivalište. 18Trenice za Prebivalište postavi: dvadeset trenica s juga, prema podnevu; 19onda pod dvadeset trenica napravi èetrdeset podnožja od srebra, dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom, dva podnožja za dva klina svake slijedeæe trenice. 20Za drugu stranu Prebivališta, sa sjevera: dvadeset trenica 21i èetrdeset srebrnih podnožja, dva podnožja za dva klina prve trenice, i tako redom, dva podnožja za svaku trenicu. 22Na stražnjoj strani Prebivališta, sa zapada, postavi šest trenica. 23Napravi i dvije trenice za stražnje uglove Prebivališta. 24Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga koluta neka budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva ugla. 25Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podnožjima: šesnaest podnožja, dva podnožja pod prvom trenicom, a dva opet podnožja pod svakom slijedeæom trenicom. 26Nadalje napravi prijeènice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne strane Prebivališta, 27a pet prijeènica s druge strane Prebivališta; onda pet prijeènica za trenice Prebivališta straga prema zapadu. 28Srednja prijeènica neka ide sredinom trenica s jednoga kraja na drugi. 29Trenice obloži zlatom, a i kolutove za njih, kroz koje æe se prijeènice provlaèiti, naèini od zlata. Prijeènice onda obloži zlatom. 30Tako, dakle, podigni Prebivalište prema nacrtu koji ti je pokazan na brdu." 31"Napravi zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini. 32Objesi je na èetiri stupa od bagremova drva, zlatom obložena, s kopèama od zlata, a na èetiri podnožja od srebra. 33Objesi zavjesu za kvake. Onda unesi Kovèeg svjedoèanstva tu za zavjesu. Neka ti tako zavjesa odjeljuje Svetište od Svetišta nad svetištima. 34Stavi Pomirilište na Kovèeg svjedoèanstva u Svetinji nad svetinjama. 35Postavi zatim stol van pred zavjesu, a svijeænjak na južnu stranu Prebivališta, prema stolu. Stol stavi na sjevernu stranu. 36A na ulazu u Šator napravi zastorak od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana - vezom izvezen. 37Za zastorak isteši pet stupèiæa od bagrenova drva pa ih obloži zlatom. Kopèe za njih neka budu od zlata. Salij za njih pet podnožja od tuèa."

Chapter 27

1 "Naèini žrtvenik od bagremova drva, pet lakata dug, pet lakata širok - prava èetvorina - i tri lakta visok. 2Na njegova èetiri ugla naèini rogove. Neka mu rogovi budu u jednome komadu s njim. I tuèem ga okuj. 3Dalje, naèini za žrtvenik posude za zgrtanje otpadaka: strugaèe, kotliæe, viljuške i kadionike. Sve potrepštine za žrtvenik naèini od tuèa. 4Onda naèini za nj rešetku od tuèa, u obliku mrežice, 5a na èetiri ugla mrežicu ispod izboèine žrtvenika, tako da zahvati do sredine žrtvenika. 6Napravi zatim motke za žrtvenik, motke od bagremova drva, pa ih tuèem okuj. 7Neka se motke provuku kroz kolutove, tako da doðu na obje strane žrtvenika kad se nosi. 8Naèini ga šuplja, od dasaka: kako ti je pokazano na brdu, onako neka je i napravljen." 9"Napravi i dvorište Prebivališta. Na južnoj strani napravi zavjese od prepredenog lana, sto lakata u dužinu s te strane. 10Njihovih dvadeset stupova neka stoji na dvadeset podnožja od tuèa i neka imaju kopèe i šipke od srebra. 11Isto tako za sjevernu stranu naèini plahte sto lakata duge. Njihovih dvadeset stupova i dvadeset podnožja od tuèa, ali kopèe i šipke neka su od srebra. 12Širini dvorišta sa zapadne strane trebat æe zavjese pedeset lakata duge, sa deset stupova i deset podnožja. 13Širina dvorišta prema istoènoj strani neka bude pedeset lakata. 14Nadalje, zavjese s jedne strane vrata neka su petnaest lakata duge, sa svoja tri stupa i njihova tri podnožja. 15A s druge strane neka su zavjese opet petnaest lakata, sa svoja tri stupa i njihova tri podnožja. 16Za dvorišni ulaz: vezen zastor od dvadeset lakata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; i sa svoja èetiri stupa i njihova èetiri podnožja. 17Svi stupovi naokolo dvorišta neka su povezani srebrnim šipkama. Neka su im kopèe od srebra, a podnožja od tuèa. 18Neka je dvorište u duljinu sto lakata, u širinu pedeset, a u visinu pet lakata. Neka su mu plahte od prepredenog lana, podnožja od tuèa. 19Sve potrepštine u Prebivalištu za opæu upotrebu i svi njegovi koèiæi, a tako i koèiæi u dvorištu, neka su od tuèa." 20"Nadalje, naredi Izraelcima da ti za svjetlo donose èistoga ulja od istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori. 21Aron i njegovi sinovi neka ga postavljaju u Šator sastanka izvan zavjese što zaklanja Svjedoèanstvo da gori pred Jahvom od veèeri do jutra. Neka je to neopoziva naredba za izraelske naraštaje."

Chapter 28

1 "A onda dovedi k sebi izmeðu Izraelaca svoga brata Arona zajedno s njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom da mi služe kao sveæenici. 2Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na èast i ukras. 3Obrati se svim vještacima koje sam obdario mudrošæu neka naprave haljine Aronu da bi se posvetio i vršio sveæenièku službu u moju èast. 4Neka ovu odjeæu naprave: naprsnik, opleæak, ogrtaè, košulju resama obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeæu za tvoga brata Arona i njegove sinove da mi služe kao sveæenici. 5Stoga neka oni primaju zlato, ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan." 6"Opleæak neka naprave od zlata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana - vješto izraðen. 7Neka na njemu budu dvije poramenice, prièvršæene za njegove krajeve. 8Tkanica što bude na njemu neka je napravljena kao i on: od zlata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana, a neka s njim saèinjava jedan komad. 9Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih ureži imena Izraelovih sinova: 10šest njihovih imena na jednome dragom kamenu, a preostalih šest imena na drugome dragom kamenu, prema njihovu roðenju. 11Kao što rezbar dragulja urezuje peèate na prstene, tako ti ureži imena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub, 12pa prièvrsti oba draga kamena za poramenice opleæka da budu spomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako neka Aron nosi njihova imena o svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjeæa. 13Naèini zlatne okvire 14i dva lanèiæa od èistoga zlata. Naèini ih kao zasukane uzice i onda zasukane lanèiæe prièvrsti za okvire." 15"Naprsnik za presuðivanje izradi umjetnièki; izvedi to kao i posao na opleæku: od zlata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana. 16Neka bude èetvorinast i dvostruk; jedan pedalj neka mu je duljina, a pedalj širina. 17Na njemu poredaj èetiri reda dragulja. U prvome redu neka bude: rubin, topaz i alem; 18u drugome redu: smaragd, safir i ametist; 19u treæem redu: hijacint, ahat i ledac; 20a u èetvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u zlatne okvire. 21Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih sinova. Neka budu urezani kao i peèati na prstenju, svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena. 22Napravi za naprsnik lanèiæe od èistoga zlata, zasukane kao uzice. 23Zatim napravi za naprsnik dva kolutiæa od zlata i prièvrsti ih na dva gornja ugla naprsnika. 24Onda priveži dvije zlatne uzice za ta dva kolutiæa koja budu prièvršæena za uglove naprsnika. 25Druga dva kraja uzica priveži za dva okvira. Sad ih tako prièvrsti za poramenice opleæka sprijeda. 26Napravi dva kolutiæa od zlata pa ih prièvrsti za dva donja ugla naprsnika, uz rub iznutra koji je okrenut prema opleæku. 27Napravi još dva kolutiæa od zlata i prièvrsti ih za donji, prednji kraj poramenice opleæka, uz njegov šav povrh tkanice opleæka. 28Neka se naprsnik sveže za svoje kolutiæe s kolutiæima opleæka vrpcom od modroga grimiza, tako da naprsnik stoji iznad tkanice i da se ne može odvajati od opleæka. 29Neka tako Aron, kada god ulazi u Svetište, na svome srcu nosi imena sinova Izraelovih na naprsniku za presuðivanje da ih uvijek doziva u sjeæanje pred Jahvom. 30U naprsnik za presuðivanje neka se stave i 'Urim' i 'Tumim' da i oni budu na Aronovu srcu kad bude dolazio pred Jahvu. Tako neka Aron uvijek na svom srcu pred Jahvom nosi presudu sinova Izraelovih." 31"Ogrtaè za opleæak sav napravi od ljubièastog prediva. 32Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokolo proreza neka bude opšiven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtaè ne podere. 33Na njegovu rubu sve naokolo naèini šipke od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, a izmeðu njih zvonca od zlata naokolo; 34zlatno zvonce pa šipak, zlatno zvonce pa šipak naokolo ogrtaèa uz rub. 35Neka budu na Aronu dok vrši službu, da se èuje kad ulazi u Svetište pred Jahvu i kad izlazi; tako neæe umrijeti." 36"Napravi potom jednu ploèu od èistoga zlata i na njoj ureži, kao što se urezuje na peèatnom prstenu: 'Jahvi posveæen'. 37Za mitru je priveži modrom vrpcom da stoji s proèelja mitre. 38Neka stoji na Aronovu èelu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke koji bi mogli okaljati sve svete prinose što ih Izraelci posveæuju. Neka uvijek stoji na njegovu èelu da za njih stjeèe blagonaklonost Jahvinu. 39Košulju s resama napravi od lana, od lana napravi i mitru, a pas vezom izvezi. 40I za Aronove sinove napravi haljine, pasove i turbane, njima na èast i ukras. 41U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ih pomaži, ispuni im ruke vlašæu i posveti ih da mi služe kao sveæenici. 42Napravi za njih gaæice od lana da im pokriju golo tijelo. Neka sežu od bedara do stegna. 43Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi kad ulaze u Šator sastanka ili kad se primièu žrtveniku za službu u Svetištu da ne navuku na se krivnju i umru. To neka bude vjeèna naredba za nj i za njegovo potomstvo poslije njega."

Chapter 29

1 "Ovo je obred koji æeš obaviti na njima da ih posvetiš za moje sveæenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane; 2onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolaèa zamiješenih u ulju i beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga pšeniènog brašna. 3Naslaži ih u košaricu i u košarici prinesi ih s juncem i oba ovna." 4"Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Šator sastanka i operi ih u vodi. 5Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u košulju; stavi na nj ogrtaè opleæka, opleæak i naprsnik i opaši ga tkanicom opleæka. 6Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac. 7Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomaži ga. 8Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u košulje; 9opaši ih u pasove i obvij im turbane. Sveæeništvo neka im pripada vjeènom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!" 10"Dovedi zatim junca pred Šator sastanka, pa neka Aron i njegovi sinovi stave ruke juncu na glavu. 11Onda pred Jahvom, na ulazu u Šator sastanka, junca zakolji. 12Uzmi junèeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove žrtvenika. Ostatak krvi izlij podno žrtvenika. 13Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko njih, pa spali na žrtveniku. 14Meso od junca, njegovu kožu i njegovu neèist spali na vatri izvan taborišta. To je žrtva okajnica. 15Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave na njegovu glavu svoje ruke. 16Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome žrtvenik sa svih strana. 17Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i položi ih na njegove ostale dijelove i glavu. 18I onda cijeloga ovna spali na žrtveniku. Žrtva je to paljenica u èast Jahvi, miris ugodan, žrtva ognjena. 19Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. 20Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaži resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni žrtvenik naokolo. 21Uzmi onda krvi što je ostala na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Tako æe biti posveæen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovih sinova." 22"Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleæe - jer je to ovan prinesen za sveæenièko posveæenje - 23zatim jedan okrugli kruh, jedan kolaè na ulju i jednu prevrtu iz košarice beskvasnoga kruha što je pred Jahvom. 24Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi žrtvu prikaznicu pred Jahvom. 25Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na žrtveniku, povrh žrtve paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena žrtva u èast Jahvi. 26Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posveæenje i prinesi ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio. 27Posveti grudi što su bile prinesene kao žrtva prikaznica i pleæe što je bilo prineseno kao žrtva podizanica od ovna prinesena za posveæenje Arona i njegovih sinova. 28Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za sva vremena. TÓa to je ujam koji æe Izraelci davati od svojih prièesnica - ujam koji Jahvi pripada. 29Aronova posveæena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije njega da u njima budu pomazani i posveæeni. 30Sin koji postane sveæenikom mjesto njega, kad uðe u Šator sastanka da vrši službu u Svetištu, neka ih nosi sedam dana." 31"Uzmi onda ovna za posveæenje i skuhaj njegovo meso na posveæenome mjestu. 32Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz košarice na ulazu u Šator sastanka. 33Neka jedu od onoga što je poslužilo za njihovo oèišæenje, da im se ruke ispune vlašæu i da budu posveæeni. Nijedan svjetovnjak neka ne jede od toga jer je posveæeno. 34Ako bi ostalo što mesa od sveæenièkog posveæenja ili što od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posveæeno." 35"Toèno tako uèini Aronu i njegovim sinovima kako sam ti naredio. Posveæuj ih sedam dana. 36Svakoga dana prinesi jednoga junca kao žrtvu okajnicu - za pomirenje. I prinesi žrtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga pomaži da bude posveæen. 37Sedam dana prinosi žrtvu pomirnicu za žrtvenik i posveæuj ga. Tako æe žrtvenik postati presvet, i sve što se žrtvenika dotakne bit æe posveæeno." 38"A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida. 39Jedno janje žrtvuj ujutro, a drugo uveèer. 40Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena u èetvrtini hina istupanog ulja i žrtvu ljevanicu od èetvrtine hina vina. 41Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi žrtvu prinosnicu s njezinom žrtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, žrtvu u èast Jahvi paljenu. 42Neka to bude trajna žrtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu u Šator sastanka, pred Jahvom. Tu æu se ja s tobom sastajati da ti govorim. 43I s Izraelcima æu se tu sastajati, i moja æe ih slava posveæivati. 44Ja æu posvetiti Šator sastanka i žrtvenik; posvetit æu Arona i njegove sinove da mi služe kao sveæenici. 45Ja æu prebivati meðu Izraelcima i biti njihov Bog. 46Upoznat æe oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je izbavio iz zemlje egipatske da prebivam meðu njima - ja, Jahve, Bog njihov."

Chapter 30

1 "Napravi i žrtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova drva. 2Neka bude lakat dug, lakat širok, u pravokut, i dva lakta visok. Neka mu rošèiæi budu od jednoga komada s njim. 3Obloži mu u èisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane naokolo i njegove rošèiæe. Naèini mu zlatan završni pojas naokolo. 4Naèini mu dva zlatna koluta. Prièvrsti mu ih s dviju suprotnih strana ispod završnog pojasa. Kroz njih æe se provlaèiti motke za nošenje. 5Motke naèini od bagremova drva i zlatom ih obloži. 6Postavi žrtvenik pred zavjesu što zastire Kovèeg Svjedoèanstva - nasuprot Pomirilištu nad Svjedoèanstvom - gdje æu se ja s tobom sastajati. 7Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kad priprema svjetla; 8neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to bude svagdašnje kadiono prinošenje pred Jahvom u sve vaše naraštaje. 9Ne prinosi na njemu ni neposveæenoga tamjana, ni paljenice, ni prinosnice, ni ljevanice! 10Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovim rošèiæima. Krvlju žrtve koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu, neka obavi obred pomirenja za žrtvenik. Tako èinite u sve naraštaje. Jer oltar je presveta svetinja Jahvina." 11Nadalje Jahve reèe Mojsiju: 12"Kad budeš pravio popis Izraelaca prilikom novaèenja, neka svatko da Jahvi otkupninu za se kad se upiše, da ih kakvo zlo ne snaðe zbog novaèenja. 13Tko god potpada pod novaèenje, ovoliko neka dadne: pola šekela - prema hramskom šekelu, gdje je dvadeset gera u šekelu. To pola šekela neka bude kao prinos Jahvi. 14Tko god potpada pod novaèenje, od dvadeset godina starosti pa naviše, neka dadne prinos Jahvi. 15Bogataš neka ne plaæa više niti siromah manje od pola šekela kad daju prinos Jahvi kao otkup za se. 16Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i odreðuj ga za potrebe Šatora sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeæa Izraelaca i da im bude milostiv." 17Reèe Jahve Mojsiju: 18"Napravi umivaonik od tuèa i podnožje od tuèa za umivanje. Postavi ga izmeðu Šatora sastanka i žrtvenika. Nalij u nj vode 19pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega. 20Kad moradnu ulaziti u Šator sastanka, ili kad se moradnu primicati žrtveniku za službu da spaljuju žrtve u èast Jahvi paljene, neka se vodom operu da ne poginu. 21Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraštaje." 22Još reèe Jahve Mojsiju: 23"Nabavi najboljih mirodija: pet stotina šekela smirne samotoka, pola te težine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset mirisave trstike, 24pet stotina - prema hramskom šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja. 25Od toga napravi posveæeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da ju je pravio pomastar. Neka to bude posveæeno ulje za pomazanje. 26Time onda pomaži: Šator sastanka i Kovèeg Svjedoèanstva; 27stol i sav njegov pribor; svijeænjak i sav njegov pribor; žrtvenik kadioni; 28žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak: 29posveti ih, i oni æe tako postati posveæeni; i što god ih se dotakne, posveæeno æe postati. 30Pomaži Arona i njegove sinove i posveti ih meni za sveæenike. 31Onda kaži Izraelcima ovako: 'Ovo je moje posveæeno ulje za pomazanje od koljena do koljena. 32Ne smije se polijevati po tijelu obiènoga èovjeka; ne smijete praviti drugoga ovakva sastava! To je posveæeno i neka vam bude sveto! 33Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka se odstrani od svog naroda!'" 34Jahve još reèe Mojsiju: "Nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od ovih mirodija i èistoga tamjana, 35sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kaðenje, smjesu mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, èistu, svetu. 36Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedoèanstvo, u Šator sastanka, gdje æu se ja s tobom sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom! 37A miomiris koji napraviš prema ovome sastavu za svoju upotrebu ne smijete praviti. To drži za svetinju Jahvi! 38Tko sebi napravi što takvo da mu miriše, neka se iskorijeni iz svoga naroda."

Chapter 31

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina. 3Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: 4da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i tuèa; 5za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve. 6Dodao sam još Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vještinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve što sam ti naredio: 7Šator sastanka, Kovèeg Svjedoèanstva, povrh njega Pomirilište i sav namještaj Šatora; 8stol i sav njegov pribor, èisti svijeænjak sa svim njegovim priborom; 9kadioni žrtvenik, žrtvenik za žrtve paljenice i njegov pribor, onda umivaonik i njegovo podnožje; 10odijela za službu, posveæena odijela za sveæenika Arona i odijela za njegove sinove, za njihovu sveæenièku službu; 11pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Svetište. Sve neka naèine kako sam ti naredio." 12Jahve opet reèe Mojsiju: 13"Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak izmeðu mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveæujem. 14Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. 15Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posveæen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. 16Stoga neka Izraelci drže subotu - svetkujuæi je od naraštaja do naraštaja - kao vjeèni savez. 17Neka je ona znak, zauvijek, izmeðu mene i Izraelaca. TÓa Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." 18Kad Jahve svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploèe Svjedoèanstva, ploèe kamene, ispisane prstom Božjim.

Chapter 32

1 A narod, videæi gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: "Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim èovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske." 2"Poskidajte zlatne naušnice što vise o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kæeri", odgovori im Aron, "pa ih meni donesite." 3Sav svijet skine zlatne naušnice što ih je o ušima imao i donese Aronu. 4Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i naèini saliveno tele. A oni povièu: "Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske." 5Vidjevši to Aron, sagradi pred njim žrtvenik a onda najavi: "Sutra neka se priredi sveèanost u èast Jahvi!" 6Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve prièesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja. 7"Požuri se dolje!" - progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. 8Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali nièice i žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!' 9Dobro vidim", reèe dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod tvrde šije. 10Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda æu od tebe razviti velik narod." 11Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: "O Jahve! Èemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! 12Zašto bi Egipæani morali reæi: 'U zloj ih je namjeri i odveo, tako da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! 13Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obeæao im: 'Razmnožit æu vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obeæao dat æu vašem potomstvu i ona æe zavazda biti njihova baština.'" 14I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreæu kojom mu bijaše zaprijetio. 15Mojsije se okrene i siðe s brda. U rukama su mu bile dvije ploèe Svjedoèanstva, ploèe ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s druge strane. 16Ploèe su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u ploèama urezano. 17A Jošua èu viku naroda koji je buèio pa reèe Mojsiju: "Bojna vika u taboru!" 18Mojsije mu odgovori: "Niti vièu pobjednici, niti tuže pobijeðeni: tu ja samo pjesmu èujem." 19Èim se približi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploèe i razbije ih na podnožju brda. 20Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju. 21"Što ti je ovaj puk uèinio", reèe Mojsije Aronu, "da si tako velik grijeh na nj svalio?" 22"Neka se moj gospodar srdžbom ne raspaljuje", odgovori Aron. "Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon. 23Rekoše mi: 'Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim èovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.' 24Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine!' Tako mi ga dadoše, a ja ga bacih u vatru te izaðe ovo tele." 25Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - tÓa Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo meðu svojim neprijateljima - 26stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega. 27On im reèe: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripaše maè o bedro i poðe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'" 28Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuæe ljudi. 29"Danas ste se posvetili Jahvi za službu", reèe Mojsije, "tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje blagoslov." 30Sutradan reèe Mojsije narodu: "Težak ste grijeh poèinili. Ipak æu se Jahvi popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim." 31Mojsije se vrati Jahvi pa reèe: "Jao! Narod onaj težak je grijeh poèinio napravivši sebi boga od zlata. 32Ipak im taj grijeh oprosti... Ako neæeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao." 33Nato Jahve odgovori Mojsiju: "Onoga koji je protiv mene sagriješio izbrisat æu iz svoje knjige. 34Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anðeo æe moj pred tobom iæi. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova æu ih grijeha kazniti." 35Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta što im ga Aron naèini.

Chapter 33

1 Jahve reèe Mojsiju: "Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da æu je dati njihovim potomcima. 2Pred tobom æu poslati anðela; istjerat æu Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. 3Idite u zemlju kojom teèe mlijeko i med. Ja s vama neæu poæi - jer ste narod tvrde šije - da vas putem ne istrijebim." 4Kad narod èu ove oštre rijeèi, poèe tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita. 5Jer reèe Jahve Mojsiju: "Kaži Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde šije. Kad bih ja s vama išao samo èas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja æu vidjeti što æu s vama uèiniti.'" 6Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita. 7Mojsije uze Šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga Šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora. 8Kad bi god Mojsije pošao u Šator, sav bi se narod digao; svatko bi stajao kod ulaza u svoj šator i gledao za Mojsijem dok ne bi ušao u Šator. 9A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao. 10Videæi kako stup oblaka stoji na ulazu Šatora, sav bi se narod tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga šatora. 11Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što èovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se njegov pomoænik Jošua, sin Nunov, mlaðarac, iz Šatora ne bi micao. 12Mojsije oslovi Jahvu: "Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod', ali mi nisi objavio koga æeš sa mnom poslati. Još si mi rekao: 'Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.' 13Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim i da dalje uživam tvoju blagonaklonost. Promisli takoðer da je ova svjetina tvoj narod." 14"Ja æu osobno s tobom poæi", odgovori Jahve, "i poèinak ti priuštiti." 15"Ako ti ne poðeš", nadoda Mojsije, "odavde nas i ne izvodi. 16TÓa kako æe se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time æemo se samo razlikovati ja i tvoj narod meðu svim narodima koji su na licu zemlje." 17"I ovo što si zatražio, uèinit æu", odgovori Jahve Mojsiju. "TÓa ti uživaš moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem." 18"Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije. 19"Dopustit æu da ispred tebe proðe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom æu izustiti svoje ime Jahve. Bit æu milostiv kome hoæu da milostiv budem; smilovat æu se komu hoæu da se smilujem. 20A ti", doda, "moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može èovjek mene vidjeti i na životu ostati. 21Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na peæinu! 22Dok moja slava bude prolazila, stavit æu te u pukotinu peæine i svojom te rukom zakloniti dok ne proðem. 23Onda æu ja svoju ruku maknuti, pa æeš me s leða vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti."

Chapter 34

1 Reèe Jahve Mojsiju: "Okleši dvije kamene ploèe kao i prijašnje pa æu ja na ploèe napisati rijeèi koje su bile na prvim ploèama što si ih razbio. 2Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje æeš, navrh brda, stupiti preda me. 3Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne pokaže. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda." 4Mojsije okleše dvije kamene ploèe kao i prijašnje; rano jutrom ustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevši u ruke dvije kamene ploèe, kako mu je Jahve naredio. 5Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: "Jahve!" 6Jahve proðe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošæu, 7iskazuje milost tisuæama, podnosi opaèinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opaèinu otaca na djeci - èak na unuèadi do treæega i èetvrtog koljena." 8Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. 9Onda reèe: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim oèima, onda, o Gospodine, poði s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opaèine i primi nas za svoju baštinu!" 10"Dobro", odgovori, "sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom èinit æu èudesa kakva se nisu dogaðala ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu. Sav narod koji te okružuje vidjet æe što može Jahve, jer ono što æu s tobom uèiniti bit æe strašno. 11Vrši, dakle, što ti danas nalažem! Gle, protjerat æe ispred tebe Amorejce, Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. 12Èuvaj se da ne praviš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ideš; da ne budu zamkom u tvojoj sredini. 13Nego porušite njihove žrtvenike, oborite njihove stupove, poèupajte im ašere! 14Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. TÓa Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran. 15Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju bludnosti sa svojim bogovima i žrtve im budu prinosili, ne bi pozivali, a ti pristao da jedeš od prinesene žrtve; 16da ne bi uzimao njihove djevojke za žene svojim sinovima, da one - odajuæi se bludništvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i tvoje sinove. 17Ne pravi sebi livenih bogova! 18Drži Blagdan beskvasnoga kruha - jeduæi beskvasni kruh sedam dana, kako sam ti naredio - u odreðeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si u mjesecu Abibu izišao iz Egipta. 19Svako prvoroðenèe materinjega krila meni pripada: svako muško, svaki prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga. 20Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga ne otkupiš, moraš mu šijom zavrnuti. A sve prvoroðence od svojih sinova otkupljuj. Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku! 21Šest dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba oranja ili u vrijeme žetve. 22Svetkuj Blagdan sedmica - prvine pšeniène žetve - i Blagdan berbe na prekretu godine. 23Triput na godinu neka se svi muškarci pojave pred Gospodinom Jahvom, Bogom Izraelovim. 24Jer æu protjerati narode ispred tebe i proširiti tvoje meðe te nitko neæe hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini budeš uzlazio da se pokažeš pred Jahvom, Bogom svojim. 25Od žrtve koju mi namjenjuješ ne prinosi krvi ni s èim ukvasanim; niti ostavljaj žrtve prinesene na blagdan Pashe da prenoæi do jutra. 26U kuæu Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke. 27Zapiši ove rijeèi", reèe Jahve Mojsiju, "jer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez." 28Mojsije ostade ondje s Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset noæi. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploèe ispisao rijeèi Saveza - Deset zapovijedi. 29Napokon Mojsije siðe sa Sinajskog brda. Silazeæi s brda, nosio je u rukama ploèe Svjedoèanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost. 30Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost, ne usudiše se k njemu pristupiti. 31Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu doðoše Aron i sve starješine zajednice. I Mojsije razgovaraše s njima. 32Poslije k njemu doðoše i svi Izraelci, pa im on priopæi sve što mu je naložio Jahve na Sinajskom brdu. 33Kad je Mojsije završio razgovor s njima, prevuèe preko svoga lica koprenu. 34Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara, koprenu bi skinuo dok opet ne bi izišao. Kad bi izlazio da Izraelcima kaže što mu je nareðeno, 35Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uðe da s Jahvom govori.

Chapter 35

1 Mojsije sazva svu zajednicu sinova Izraelovih pa im reèe: "Ovo vam je Jahve naložio da èinite: 2Neka se posao obavlja šest dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan, dan potpunog poèinka u èast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni smræu. 3Na subotnji dan ni vatre ne ložite po svojim stanovima." 4Nadalje Mojsije reèe svoj zajednici izraelskoj: "Ovo je Jahve naredio: 5Meðu sobom pokupite prinos Jahvi! Tko god je plemenita srca neka Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tuèa; 6ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; 7uèinjenih ovnujskih koža, onda finih koža, bagremova drva, 8ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan; 9oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleæak i naprsnik. 10A svi koji su meðu vama vješti neka doðu praviti što je Jahve naredio: 11Prebivalište, njegov Šator i pokrov; njegove kuke i trenice, njegove prijeènice i stupce; njegova podnožja; 12njegov Kovèeg i motke; Pomirilište pa zavjesu za zaklon; 13stol s njegovim motkama i sve njegove potrepštine; prinesene hljebove; 14svijeænjak za svjetlo, njegov pribor i njegove svijeæe, onda ulje za svjetlo; 15kadioni žrtvenik i njegove motke; ulje za pomazanje i miomirisni tamjan; zastorak na ulazu u Prebivalište; 16žrtvenik za žrtve paljenice s njegovom rešetkom od tuèa; motke za nj i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak; 17zastore za dvorište; stupce i njihova podnožja, pa zastor na ulazu u dvorište; 18koèiæe za Prebivalište i koèiæe za dvorište s njihovim uzicama; 19sveèano ruho za vršenje službe u Svetištu - posveæena odijela za sveæenika Arona i odijela za sveæenièku službu njegovih sinova." 20Nato se sva izraelska zajednica povuèe ispred Mojsija. 21A onda svatko koga je srce vuklo i duša poticala doðe noseæi svoj prinos u èast Jahvi za gradnju Šatora sastanka, za svaku službu u njemu i za posveæena odijela. 22Strèaše se muževi i žene: svi koje je srce vuklo donesoše zapinjaèa, naušnica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnog nakita; svi koji bijahu zavjetovali kakvu zlatninu u èast Jahvi. 23Svi kod kojih se našlo ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, uèinjenih ovnujskih koža ili finih koža donesoše svoje. 24Nadalje, svatko tko je mogao dati kakav dar u srebru ili tuèu donese to kao prinos u èast Jahvi. Svatko u koga se našlo bagremova drva za upotrebu u bilo kojem poslu, donese ga. 25Sve žene koje su bile vješte prele su svojim rukama i donosile što bijahu oprele: ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. 26Sve opet žene koje je njihovo srce poticalo zbog njihove vještine prele su kostrijet. 27Glavari su donosili oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleæak i naprsnik; 28pa mirodije i ulje za svjetlo, ulje za pomazanje i miomirisni tamjan. 29I tako Izraelci - svi ljudi i sve žene koje je srce poticalo da pridonesu bilo što poslu koji je Jahve po Mojsiju naredio da se izvrši - donesoše to kao dragovoljan prinos u èast Jahvi. 30Potom reèe Mojsije Izraelcima: "Vidite! Jahve je po imenu pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina. 31Njega je napunio duhom Božjim, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima: 32da zamišlja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuèa; 33da reže dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umješno radi svaki posao. 34Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i sposobnost da pouèavaju druge. 35Obdari ih umještvom u svakom poslu rezbarskom, krojaèkom, veziljskom i tkalaèkom; oni tkaju tkanine od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vješti u nacrtima.

Chapter 36

1 Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vještaci koje je Jahve obdario vještinom i sposobnošæu da vješto izvedu sve poslove oko podizanja Svetišta obave sve kako je Jahve naredio." 2Mojsije onda pozva Besalela, Oholiaba i sve one što ih je Jahve obdario vještinom; sve koje je srce poticalo da se prihvate posla i izvedu ga. 3Oni preuzmu od Mojsija sve prinose koje Izraelci bijahu donijeli da se izvedu poslovi oko podizanja Svetišta. Ali kako su oni i dalje donosili prinose jutro za jutrom, 4svi majstori koji su gradili Svetište doðu - svaki s posla na kojem je radio - 5i reknu Mojsiju: "Svijet donosi mnogo više nego što je potrebno za izvoðenje posla koji nam je Jahve naredio da izvedemo." 6Zato Mojsije izda naredbu koju po taboru proglase: "Neka više nijedan èovjek ni žena ne donosi nikakva priloga za Svetište!" Tako ustave narod te nije donosio novih darova. 7Što imahu bijaše dosta da se izvede sve djelo; i još je pretjecalo. 8I tako najvještiji ljudi meðu radnicima naprave Prebivalište. Naèine ga od deset zavjesa od prepredenog lana i ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva. Na njima bijahu izvezeni likovi kerubina. 9Dužina je svake zavjese iznosila dvadeset osam lakata, a širina svake zavjese èetiri lakta. Sve su zavjese bile iste mjere. 10Pet zavjesa sastave jednu s drugom, a pet drugih zavjesa sastave opet jednu s drugom. 11Na rubu posljednje od zavjesa sastavljenih u jedno naèine petlje od modre vune; jednako ih naèine i na rubu posljednje zavjese drugoga dijela; 12naèine pedeset petlji na jednome komadu, a pedeset na rubu zavjese drugoga komada. Petlje su stajale jedna spram druge. 13Onda naprave pedeset zlatnih kopèa pa sastave zavjese kopèama jednu s drugom. Tako je Prebivalište bilo kao jedna cjelina. 14Zatim za Šator povrh Prebivališta naèine zavjese od kostrijeti; naèine ih jedanaest. 15Dužina svake zavjese bila je trideset lakata, a širina èetiri lakta. Tih jedanaest zavjesa bilo je iste mjere. 16Sastave pet zavjesa za se, a šest drugih opet za se. 17Naprave pedeset petlji na rubu zavjese jednoga komada, a pedeset naèine na rubu drugoga komada. 18Naèine i pedeset kopèa od tuèa da sastave Šator zajedno, tako da bude jedna cjelina. 19Zatim naprave pokrov za Šator od uèinjenih ovnujskih koža, a povrh njega drugi, od finih koža. 20Trenice nauzgor za Prebivalište izrade od bagremova drva. 21Duljina je svake trenice bila deset lakata, a širina lakat i pol. 22Svaka je trenica imala dva klina da je drže uspravno. To su napravili na svakoj trenici za Šator. 23Trenice za Prebivalište napravili su ovako: dvadeset trenica za južnu stranu; 24napravili su èetrdeset podnožja od srebra pod dvadeset trenica - dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina i dva podnožja pod svaku slijedeæu trenicu za njezina dva klina. 25Za drugu, sjevernu, stranu Prebivališta naprave dvadeset trenica 26i za njih èetrdeset podnožja od srebra - dva podnožja pod prvu trenicu, a po dva podnožja pod svaku slijedeæu trenicu. 27Prebivalištu straga, prema zapadu, napraviše šest trenica. 28Naprave i dvije trenice za uglove Prebivališta straga. 29Pri dnu su bile rastavljene, ali su se pri vrhu, kod prvoga koluta, sastajale. Tako su ih obje postavili za dva ugla. 30Bilo je osam trenica s njihovim podnožjima od srebra: šesnaest podnožja, pod svakom trenicom dva. 31Naèine prijeènice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne strane Prebivališta, 32a pet opet prijeènica za trenice s druge strane Prebivališta te pet prijeènica za trenice Prebivalištu straga, prema zapadu. 33Onda naèine središnju prijeènicu što je prolazila sredinom trenica s kraja na kraj. 34Trenice oblože zlatom, a njihove kolutove, kroz koje su prijeènice bile provuèene, naèine od zlata. I prijeènice oblože zlatom. 35Naprave zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; naèine je s izvezenim kerubinima. 36Za nju naprave èetiri stupa od bagremova drva i oblože ih zlatom. Kuke su im bile od zlata, a saliju im i èetiri podnožja od srebra. 37Na ulazu u Šator naprave zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, umjetnièki protkanu, i za nju pet stupèiæa s njihovim kukama. Vrhove stupèiæa i njihove šipke oblože zlatom, dok im pet podnožja naprave od tuèa.

Chapter 37

1 Besalel napravi Kovèeg od bagremova drva, dug dva i pol lakta, širok lakat i pol, a lakat i pol visok. 2Iznutra ga i izvana okuje èistim zlatom. Naokolo mu napravi zlatan završni pojas. 3I salije mu èetiri koluta na njegova èetiri ugla: dva koluta s jedne strane, a dva koluta s njegove druge strane. 4Napravi i motke od bagremova drva i u zlato ih okuje; 5onda provuèe motke kroz kolutove Kovèegu sa strane za nošenje Kovèega. 6Zatim napravi Pomirilište od èistoga zlata, dva i pol lakta dugo, a lakat i pol široko. 7Napravi i dva kerubina od kovanoga zlata, na dva kraja Pomirilišta: 8jednoga kerubina na jednome kraju, a drugoga kerubina na drugome kraju. Kerubine na oba kraja naèini u jednome komadu s Pomirilištem. 9Kerubini imali uzdignuta i raširena krila, zaklanjali njima Pomirilište. Bili su licem okrenuti jedan prema drugome, tako da su im lica gledala u Pomirilište. 10Od bagremova drva naèini stol, dva lakta dug, lakat širok, a lakat i pol visok. 11Obloži ga èistim zlatom i od zlata mu naokolo naèini završni pojas. 12I naèini mu obrub unaokolo, podlanicu širok. A za obrub naokolo naèini zlatan završni pojas. 13Salije mu èetiri zlatna koluta. Kolutove onda prièvrsti za njegova èetiri nožna ugla. 14Kolutovi su bili tik pod obrubom, kao kvake za motke, da se stol može nositi. 15Motke za nošenje stola naèinio je od bagremova drva i zlatom ih obložio. 16A pribor što se držao na stolu - njegove zdjele, varjaèe, vrèeve i pehare za izlijevanje prinosa - napravio je od èistoga zlata. 17Od èistoga zlata naèini i svijeænjak. Svijeænjak - njegovo podnožje i stalak - skova. Njegove èaše - èaške i latice - bile su u jednome komadu s njim. 18Šest je krakova izbijalo s njegovih strana: tri kraka svijeænjaka s jedne strane, a tri kraka svijeænjaka s druge strane. 19Na jednome kraku bile su tri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka sa svojom èaškom i laticama. Na drugome opet kraku bile su tri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka s èaškom i laticama. Tako je bilo na svih šest krakova što izbijahu iz svijeænjaka. 20Na samome svijeænjaku bile su èetiri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka s èaškom i laticama: 21èaška, u jednom komadu s njim, pod prva dva kraka; pa konaèno èaška, u jednom komadu s njim, pod zadnja dva kraka. Tako na svih šest krakova što su iz njega izbijali. 22Njihove èaške i njihove peteljke bile su u jednom komadu s njim; sve to od èistoga kovanog zlata. 23A od èistoga zlata napravi mu i sedam svjetiljaka, usekaèe i pepeljare. 24Svijeænjak i sav njegov pribor naèini od jednoga talenta èistoga zlata. 25Kadioni je žrtvenik napravio od bagremova drva, lakat dug, lakat širok - u èetvorinu - a dva lakta visok. Rošèiæi su mu bili u jednom komadu s njim. 26Obloži mu èistim zlatom plohu, strane naokolo i njegove rošèiæe. Naèini mu naokolo završni pojas od zlata. 27Na njemu naèini i dva zlatna koluta na opreènim stranama, ispod završnog pojasa, da služe motkama za kvake kad se na njima nosi. 28Motke naèini od bagremova drva pa ih obloži zlatom. 29Onda pripravi posveæeno ulje za pomazanje i èisti kad mirisni, onako kako ga pravi pomastar.

Chapter 38

1 Od bagremova drva napravi žrtvenik za žrtve paljenice, pet lakata dug, pet lakata širok - u èetvorinu - a tri lakta visok. 2Na njegova èetiri ugla naèini mu èetiri roga. Rogovi su bili u jednom komadu s njim. Onda ga obloži tuèem. 3A naèini i sav pribor za žrtvenik: lonce, strugaèe, kotliæe, viljuške i kadionike; sav mu je ovaj pribor naèinio od tuèa. 4Za žrtvenik zatim naèini rešetku u obliku mrežice od tuèa ispod izboèine; zahvaæala mu je do sredine. 5Salije èetiri koluta na èetiri ugla tuèane rešetke da služe kao kvake za motke. 6Motke naèini od bagremova drva pa ih obloži tuèem. 7Onda provuèe motke kroz kolutove na objema stranama žrtvenika da se na njima nosi. Napravio ga je šuplja - od dasaka. 8A zatim, od zrcala žena koje su posluživale na vratima Šatora sastanka, naèini tuèani umivaonik i tuèani stalak za nj. 9Onda naèini dvorište. Na južnoj strani dvorišta bijahu zavjese od prepredenog lana, stotinu lakata duge. 10Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnožja bilo je od tuèa, dok su kuke na stupovima i njihove šipke bile od srebra. 11Od stotinu lakata bile su zavjese i sa sjeverne strane. Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnožja bilo je od tuèa, dok su kuke na stupovima i njihove šipke bile od srebra. 12Sa zapadne strane bijahu zavjese od pedeset lakata, sa deset stupova i deset njihovih podnožja. Kuke su na stupovima i njihove šipke bile od srebra. 13Sprijeda, s istoka, zavjese od pedeset lakata. 14S jedne strane vrata zavjese su bile petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podnožja. 15Tako i s druge strane - dakle, na obje strane dvorišnih vrata - bile su zavjese od petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podnožja. 16Sve su zavjese oko dvorišta bile od prepredenog lana. 17Podnožja za stupove bila su od tuèa, a kuke na stupovima i njihove šipke od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloženi. Sve šipke na dvorišnim stupovima bijahu od srebra. 18Zavjesa na dvorišnim vratima - izvezena - bila je od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Dvadeset je lakata bila duga; visoka, po širini, pet lakata kao i dvorišne zavjese. 19Bila su èetiri njihova stupa sa èetiri podnožja od tuèa. Kuke na stupovima bile su od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloženi, a njihove šipke bile su srebrne. 20Svi koèiæi unutar Prebivališta bili su od tuèa. 21To je popis stvari za Prebivalište - Prebivalište Svjedoèanstva, koji je sastavljen na zapovijed Mojsijevu trudom levita pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona. 22Besalel, Urijev sin, iz koljena Hurova od plemena Judina napravio je sve što je Jahve Mojsiju naredio. 23S njim je bio Oholiab, sin Ahisamakov, iz plemena Danova, rezbar, krojaè i vezilac za ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. 24Sve zlato što je utrošeno u radove oko Svetišta - zlato posveæeno prinosom - iznosilo je: dvadeset i devet talenata i sedam stotina trideset šekela u hramskim šekelima. 25A srebro, sabrano prigodom upisivanja zajednice - 26to jest beku po glavi, odnosno pola šekela prema hramskom šekelu, od svakoga koji je bio upisan, od dvadeset godina pa naprijed - iznosilo je: stotinu talenata i tisuæu sedam stotina sedamdeset i pet šekela u hramskim šekelima. Bilo je upisanih: šest stotina tri tisuæe i petsto pedeset. 27Stotinu talenata srebra otišlo je za salijevanje podnožja Svetištu i zavjesi: sto podnožja od sto talenata - talenat za podnožje. 28A od tisuæu sedam stotina sedamdeset i pet šekela naèinio je kuke za stupove, obložio njihove vrhove i napravio šipke za njih. 29Tuè od žrtve prikaznice iznosio je sedamdeset talenata i dvije tisuæe èetiri stotine šekela. 30Od njega je naèinio: podnožja za ulaz u Šator sastanka, žrtvenik od tuèa s njegovom tuèanom rešetkom i sav pribor za žrtvenik; 31dalje, podnožja oko dvorišta, podnožja za dvorišni ulaz; sve koèiæe za Prebivalište i sve koèiæe oko dvorišta.

Chapter 39

1 Od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepo izraðeno ruho za službu u Svetištu; naprave svetu odjeæu Aronu, kako je Jahve naredio Mojsiju. 2Opleæak naprave od zlata, ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. 3Skuju zlatne ploèice, a onda ih na niti izrežu da ih vještaèki uvezu u ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. 4Za opleæak naprave poramenice koje su bile s njim sastavljene na svoja dva kraja; 5tkanica što je na njemu stajala bila je napravljena od zlata, ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana kao i on, i u jednome komadu s njim, kako je Jahve naredio Mojsiju. 6Kamenje oniksa optoèe obrubom od zlata. Na njima su, kao što se režu peèati, bila urezana imena Izraelovih sinova. 7Njih stave na poramenice opleæka da budu spomen-kamenje sinovima Izraelovim, kako je Jahve naredio Mojsiju. 8I naprsnik izrade radovima vještaka kao i opleæak: od zlata, ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. 9Naprsnik naèiniše èetverouglast, dvostruk; bio je pedalj dug, pedalj širok, a predvostruèen. 10Umetnu u nj èetiri reda dragulja. Prvi red bijaše od rubina, topaza i alema; 11drugi red od smaragda, safira i ametista; 12treæi red od hijacinta, ahata i leca; 13a èetvrti red od krizolita, oniksa i jaspisa. Sve je bilo zlatom obrubljeno. 14Na kamenima su bila imena Izraelovih sinova. Na broj ih je bilo dvanaest, kao i njihovih imena. Bila su urezana kao i peèati - svaki kamen s imenom jednoga od dvanaest plemena. 15Za naprsnik naprave lanèiæe od èistoga zlata kao zasukane uzice. 16Naprave zatim dva zlatna okvira i dva zlatna kolutiæa pa prièvrste oba kolutiæa za dva gornja ugla naprsnika. 17Sad privežu ovdje zasukane uzice od zlata za dva kolutiæa što su bila prièvšæena za uglove naprsnika. 18Druga dva kraja zasukanih uzica prièvrste za dva okvira. Tako ih povežu za poramenice opleæka sprijeda. 19Potom naèine dva zlatna kolutiæa pa ih prièvrste za dva kraja naprsnika uz nutarnji rub, okrenut prema opleæku. 20Još naprave dva zlatna kolutiæa te ih prièvrste za donji, prednji kraj poramenice opleæka, pokraj mjesta gdje se veže, povrh tkanice opleæka. 21Svežu kolutiæe naprsnika s kolutiæima opleæka modrom vrpcom, tako da naprsnik stoji nad tkanicom opleæka i da se s opleæka ne mogne odvojiti, kako je Jahve Mojsiju naredio. 22Naprave i ogrtaè za opleæak, sav satkan od ljubièastog prediva. 23U sredini je ogrtaèa bio prorez kao otvor na oklopu, prorez naokolo opšiven, da se ogrtaè ne podere. 24O donjem rubu ogrtaèa naèine šipke od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. 25A naèine i zvonca od èistog zlata, pa zvonca privežu meðu šipke; sve naokolo donjeg ruba ogrtaèa izmeðu šipaka: 26zvonce pa šipak, zvonce pa šipak okolo donjeg ruba ogrtaèa za vršenje službe, kako je Jahve naredio Mojsiju. 27Zatim od otkanog lana naèine košulje Aronu i njegovim sinovima; 28a naprave i mitru od lana i kape od lana; platnene gaæe naèine od prepredenog lana. 29I pasovi su bili od prepredenog lana i od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, iglama izvezeni, kako je Jahve Mojsiju naredio. 30Naèine i ploèu, sveti vijenac, od èistoga zlata i na njoj urežu natpis kako se urezuje na peèatnome prstenu: "Posveæen Jahvi." 31Za nju privežu modru vrpcu da je mogu svezati na vrhu mitre, kako je Jahve naredio Mojsiju. 32Tako su bili završeni svi radovi na Prebivalištu, Šatoru sastanka. Izraelci su sve naèinili onako kako je Jahve Mojsiju naredio da naèine. 33Onda donesu Mojsiju Prebivalište, Šator i sav njegov pribor: njegove kuke, njegove trenice, njegove prijeènice, njegove stupove i njegova podnožja; 34pokrov od uèinjenih ovnujskih koža, pokrov od finih koža, zavjesu za zaklon; 35Kovèeg svjedoèanstva s njegovim motkama i Pomirilištem; 36stol i sav njegov pribor, prinesene hljebove, 37svijeænjak od èistoga zlata s njegovim svijeæama - svijeæe veæ u red stavljene - i sav njegov pribor i ulje za svjetlo; 38zlatni žrtvenik, ulje za pomazanje, miomirisni tamjan i zavjesu za ulaz Šatora; 39žrtvenik od tuèa s tuèanom rešetkom; njegove motke i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak; 40zavjese za dvorište; njihove stupove i njihova podnožja, zavjesu za dvorišni ulaz, njegova užeta i njihove koèiæe - sav pribor za službu u Prebivalištu, za Šator sastanka; 41lijepo izraðeno ruho za službu u Svetištu - svetu odjeæu za sveæenika Arona i odijela za sveæenièku službu njegovih sinova. 42Upravo kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci sav posao obavili. 43Mojsije pregleda sve radove i utvrdi da su ih dovršili: kako je Jahve naredio, onako su ih i napravili. I Mojsije ih blagoslovi.

Chapter 40

1 Reèe Jahve Mojsiju: 2"Na prvi dan prvoga mjeseca podigni Prebivalište, Šator sastanka. 3Ondje postavi Kovèeg svjedoèanstva, onda Kovèeg zakloni zavjesom. 4Potom unesi stol i što na nj spada poredaj; unesi i svijeænjak i svijeæe mu pripremi. 5A zlatni žrtvenik za kaðenje postavi pred Kovèeg svjedoèanstva. Onda objesi zastor nad ulazom u Prebivalište. 6Stavi žrtvenik za žrtve paljenice pred ulaz Prebivališta, Šatora sastanka. 7Izmeðu Šatora sastanka i žrtvenika smjesti umivaonik i u nj nalij vode. 8Naokolo napravi dvorište i objesi zastor nad dvorišnim ulazom. 9Zatim uzmi ulja za pomazanje pa pomaži Prebivalište i sve što je u njemu; posveti ga i sav njegov pribor, pa æe svetim postati. 10Pomaži potom žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; posveti žrtvenik i presvetim æe žrtvenik postati. 11Pomaži umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga! 12Dovedi zatim Arona i njegove sinove na ulaz Šatora sastanka pa ih operi vodom. 13Stavi onda na Arona posveæenu odjeæu; pomaži ga i posveti da mi služi kao sveæenik. 14Dovedi i njegove sinove, na njih stavi košulje 15i pomaži ih, kako si pomazao i njihova oca, da mi služe kao sveæenici. Njihovo pomazanje neka ih uvede u vjeèno sveæenstvo u sve njihove naraštaje." 16Tako Mojsije uèini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako i uèinio. 17Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivalište bi podignuto. 18Ovako Mojsije namjesti Prebivalište: razmjesti njegova podnožja, onda uspravi njegove trenice, zatim postavi prijeènice i podiže stupove. 19Zatim raspne Šator nad Prebivalište, a povrh njega stavi pokrov Šatora, kako je Jahve Mojsiju naredio. 20Uze onda Svjedoèanstvo i stavi ga u Kovèeg; na Kovèeg postavi motke; onda stavi Pomirilište ozgo na Kovèeg. 21Potom unese Kovèeg u Prebivalište; objesi zavjesu za zaklon. Tako zastre Kovèeg svjedoèanstva, kako je Jahve i naredio Mojsiju. 22Zatim postavi stol u Šator sastanka, Prebivalištu sa sjeverne strane, ali izvan zavjese. 23Po njemu poreda kruhove pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju. 24Onda smjesti svijeænjak u Šator sastanka naprama stolu, na južnoj strani Prebivališta. 25I postavi svjetiljke pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju. 26Zlatni žrtvenik smjesti u Šator sastanka, pred zavjesu. 27Na njemu zapali miomirisnog tamjana, kako je Jahve naredio Mojsiju. 28Poslije toga stavi zavjesu na ulaz u Prebivalište. 29Kod ulaza u Prebivalište, u Šator sastanka, postavi žrtvenik za žrtve paljenice. Na njemu prinese žrtvu paljenicu i žrtvu od žita, kako je Jahve naredio Mojsiju. 30Izmeðu Šatora sastanka i žrtvenika smjesti umivaonik pa u nj ulije vode za pranje. 31Iz njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i svoje noge. 32A prali su se kad su ulazili u Šator sastanka i kad su pristupali k žrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju. 33Napokon Mojsije napravi dvorište oko Prebivališta i žrtvenika i postavi zavjesu na dvorišnim vratima. Tako Mojsije završi taj posao. 34A onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište. 35Mojsije nije mogao uæi u Šator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivalište. 36Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s Prebivališta, Izraelci bi krenuli; 37ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do dana dok se ne bi digao. 38Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin danju stajaše nad Prebivalištem, a noæu bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domu Izraelovu.

Leviticus

Chapter 1

1 Zovnu Jahve Mojsija te mu iz Šatora sastanka reèe: 2"Govori Izraelcima i kaži im: 'Kad tko od vas želi prinijeti Jahvi žrtvu od stoke, prinijet æe je ili od krupne ili od sitne stoke. 3Ako njegov prinos za žrtvu paljenicu bude od krupne stoke, neka prinese muško bez mane. Neka ga dovede k ulazu u Šator sastanka da pred Jahvom bude primljen. 4Neka stavi svoju ruku na glavu žrtve paljenice da mu za njegovo ispaštanje bude primljena. 5Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, sveæenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane žrtvenika koji stoji pred ulazom u Šator sastanka. 6Potom neka se žrtva sadre i rasijeèe na dijelove. 7Neka sinovi Aronovi, sveæenici, nalože vatru na žrtveniku i na vatru metnu drva. 8Neka zatim sinovi Aronovi, sveæenici, naslažu dijelove, s glavom i lojem, na drva što su na vatri na žrtveniku. 9Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka sveæenik sve sažeže u kad na žrtveniku. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.' 10Ako bi htio prinijeti za žrtvu paljenicu od sitne stoke - od ovaca ili koza - neka prinese muško bez mane. 11Neka ga zakolje pred Jahvom, na žrtveniku sa sjeverne strane. Neka zatim Aronovi sinovi, sveæenici, zapljusnu žrtvenik krvlju sa svih strana. 12Potom neka je rasijeku na dijelove, a sveæenik neka ih, s glavom i lojem, naslaže na drva što su na vatri na žrtveniku. 13Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda sveæenik neka sve prinese i na žrtveniku sažeže. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 14Ako bi hto prinijeti Jahvi ptice kao žrtvu paljenicu, neka onda prinese grlicu ili golubiæa. 15Neka ga sveæenik prinese k žrtveniku i, zavrnuvši mu vratom, otkine glavu i na žrtveniku sažeže. Zatim neka mu krv iscijedi žrtveniku sa strane. 16Neka mu gušu i perje ukloni i pobaca ih na istoènu stranu žrtvenika, na mjesto za otpatke. 17Neka ga raspori duž obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka ga sveæenik na žrtveniku sažeže na drvima što su na vatri. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris."

Chapter 2

1 "Kad tko želi prinijeti Jahvi žrtvu prinosnicu, neka njegov dar bude od najboljeg brašna; neka ga polije uljem i na nj stavi tamjana. 2Neka ga onda donese Aronovim sinovima, sveæenicima. Zatim neka zagrabi šaku od toga brašna i ulja i sav tamjan, pa neka sveæenik na žrtveniku to sažeže u kad za spomen-žrtvu. To je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 3A što od žrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od žrtava Jahvi paljenih. 4Ako za žrtvu prinosnicu želiš prinijeti tijesta peèena u peæi, neka to budu beskvasne pogaèe od najboljeg brašna, zamiješene u ulju, ili beskvasne prevrte uljem namazane. 5Ako tvoj dar bude žrtva prinosnica peèena na tavi, neka bude od najboljeg brašna, neukvasana i u ulju zamiješena. 6U komade je izlomi i po njima ulja polij: žrtva je to prinosnica. 7Bude li tvoja prinosnica kuhana u kotluši, neka bude od najboljeg brašna, pripravljena s uljem. 8Donosi Jahvi žrtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se preda sveæeniku, a on æe je polagati na žrtvenik. 9Neka sveæenik odvoji od žrtve prinosnice dio kao spomen-žrtvu, pa neka ga sažeže u kad na žrtveniku - kao žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris! 10A što od žrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od žrtava Jahvi paljenih. 11Nikakva žrtva prinosnica koju budeš prinosio Jahvi neka ne bude prireðivana s kvasom, jer ne smiješ u kad sažigati ni kvasa ni meda kao žrtvu paljenicu. 12Prinosite ih Jahvi kao prvine plodova, ali neka se sa žrtvenika ne viju na ugodan miris. 13Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinesi i sol. 14Ako prinosiš Jahvi žrtvu prinosnicu od prvina, prinesi tu žrtvu od prvina svojih plodova u obliku klasa pržena na vatri ili brašna od samljevenog zrnja. 15Dodaj još ulja i na nju stavi tamjana. To je žrtva prinosnica. 16Onda neka sveæenik sažeže u kad za spomen-žrtvu dio kruha i ulja i sav tamjan kao žrtvu Jahvi paljenu."

Chapter 3

1 "Ako tko prinosi žrtvu prièesnicu te ako prinosi goveèe - žensko ili muško - neka je bez mane što prinosi pred Jahvom. 2Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i zakolje je na ulazu u Šator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, sveæenici, zapljusnu krvlju sve strane žrtvenika. 3Od žrtve prièesne, kao žrtvu paljenu, neka prinese loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 4oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi. 5Zatim neka Aronovi sinovi te dijelove sažegu na žrtveniku sa žrtvom paljenicom koja bude na drvima na vatri. To neka je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 6Ako tko prinosi za žrtvu prièesnicu od sitne stoke Jahvi, neka prinese bez mane, bilo muško ili žensko. 7Ako na dar prinosi ovcu, neka je prinese pred Jahvom. 8Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i neka je zakolje pred Šatorom sastanka. Zatim neka Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju sve strane žrtvenika. 9Od žrtve prièesnice neka prinesu žrtvu paljenu Jahvi: njezin loj, cio pretili rep, otkinuvši ga tik uz hrptenjaèu; loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 10oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi. 11Onda neka sveæenik to sažeže na žrtveniku u kad - kao hranu vatre u èast Jahvi. 12Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Jahvom: 13neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i neka je zakolje pred Šatorom sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju sve strane žrtvenika. 14Onda neka od nje prinese, kao paljenu žrtvu Jahvi, loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 15oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre; neka i njega s bubrezima izvadi. 16Onda neka ih sveæenik sažeže na žrtveniku - žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi. 17Neka ovo bude zakon za sva vremena svim vašim naraštajima u kojem god mjestu budete boravili: nipošto ne smijete jesti ni loja ni krvi."

Chapter 4

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Ovako kaži Izraelcima: 'Ako se tko nehotice ogriješi o bilo koju Jahvinu zapovijed te uèini što je zabranjeno èiniti: 3Bude li to pomazanjem posveæeni sveæenik koji pogriješi i navuèe tako krivnju na narod, onda za grijeh koji uèini neka prinese Jahvi jedno grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao žrtvu okajnicu. 4Neka junca dovede pred Jahvu do ulaza u Šator sastanka; neka juncu na glavu položi svoju ruku i onda junca zakolje pred Jahvom. 5Zatim neka pomazanjem posveæeni sveæenik uzme krvi od junca i donese je u Šator sastanka. 6Onda neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam puta poškropi prednju stranu zavjese Svetišta, pred Jahvom. 7Potom neka sveæenik stavi te krvi na rogove žrtvenika za miomirisni kad koji se dimi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv od junca neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka. 8Iz junca što ga prinosi kao žrtvu okajnicu neka izvadi: loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 9oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama, privjesak s jetre; neka i njega izvadi s bubrezima; 10onako kako se uzima dio iz vola žrtve prièesnice. Neka ih zatim sveæenik sažeže u kad na žrtveniku za žrtve paljenice. 11Kožu od junca, sve meso od njega, njegovu glavu, njegove noge, drobinu i njegovu neèist 12- svega junca - neka iznese na èisto mjesto izvan tabora gdje se pepeo izasiplje i neka ga spali na vatri od drva; tu na pepelu neka se junac spali.'" 13"Ako sva izraelska zajednica nehotièno pogriješi poèinivši štogod što je Jahve zabranio pa tako postanu krivi a ne budu svjesni krivnje, 14onda, kad se sazna za uèinjeni prijestup, neka zajednica prinese jedno grlo krupne stoke - jednoga junca bez mane - kao žrtvu okajnicu. Neka ga dovedu pred Šator sastanka. 15Tu pred Jahvom neka starješine zajednice polože svoje ruke juncu na glavu. Neka se onda junac zakolje pred Jahvom. 16Neka zatim pomazanjem posveæeni sveæenik donese krvi od junca u Šator sastanka; 17neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i sedam puta poškropi prednju stranu zavjese, pred Jahvom. 18Neka zatim stavi krvi na rogove žrtvenika koji se nalazi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka. 19S junca neka skine sav loj i sažeže ga u kad na žrtveniku. 20I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem žrtve okajnice - tako neka uèini i s tim. I pošto sveæenik nad èlanovima zajednice izvrši obred pomirenja, bit æe im oprošteno. 21Neka odnese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvoga junca. To je žtrva za prijestup zajednice." 22"Ako nehotièno pogriješi glavar i uèini štogod što je Jahve, Bog njegov, zabranio i tako sagriješi, 23onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poèinio, neka kao svoj prinos donese muško jare bez mane. 24Položivši svoju ruku jaretu na glavu, neka ga zakolje na mjestu gdje se kolju pred Jahvom žrtve paljenice. To je žrtva okajnica. 25Sveæenik neka uzme na svome prstu krvi od žrtve okajnice pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice. 26Sav loj neka sažeže u kad na žrtveniku kao i loj sa žrtve prièesnice. Neka tako sveæenik nad glavarom izvrši obred pomirenja za njegov grijeh, pa æe mu biti oprošteno." 27"Ako tko od obiènoga puka nehotièno pogriješi uèinivši štogod što je Jahve zabranio i tako sagriješi, 28onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poèinio, neka kao svoj prinos za grijeh koji je poèinio donese žensko jare bez mane. 29Neka stavi svoju ruku na glavu okajnice i zakolje žrtvu okajnicu na mjestu za žrtve paljenice. 30Neka sveæenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika. 31Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve prièesnice; neka ga onda sveæenik sažeže u kad na žrtveniku kao ugodan miris Jahvi. Kad sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja, bit æe mu oprošteno. 32Ako bi tko htio dovesti janje kao žrtvu okajnicu, neka dovede žensko bez mane. 33Položivši svoju ruku na glavu žrtve okajnice, neka je zakolje kao žrtvu okajnicu na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice. 34Neka onda sveæenik uzme krvi od žrtve okajnice na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika. 35Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve prièesnice. Neka to sveæenik sažeže u kad povrh žrtava paljenih Jahvi u èast. Neka tako sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja za grijeh koji je poèinio, pa æe mu biti oprošteno."

Chapter 5

1 "Zgriješi li tko tako što èuje rijeèi proklinjanja a odbije da svjedoèi iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosi krivnju na sebi; 2ili ako tko dirne kakav neèist predmet, strv neèiste zvijeri, strv neèista živinèeta ili strv neèista puzavca - i u neznanju postane neèist i odgovoran; 3ili kad se tko dotakne neèistoæe èovjeèje, bilo to što mu drago od èega se neèistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva odgovoran; 4nadalje, kad tko nepromišljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na što se veæ èovjek nepromišljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan, onda, kad dozna, biva odgovoran; 5ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo èemu od toga, neka prizna poèinjeni grijeh. 6I neka prinese Jahvi kao žrtvu naknadnicu za poèinjeni grijeh jednu ženku od sitne stoke, janje ili kozle, kao žrtvu okajnicu. Neka sveæenik izvrši nad njim obred pomirenja koji æe ga osloboditi od njegova grijeha." 7"Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi glavu sitne stoke, neka Jahvi, kao naknadnicu za poèinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva golubiæa; jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. 8Neka ih donese sveæeniku, a on neka najprije prinese ono što je odreðeno kao žrtva okajnica. Stisnuvši ga za vrat, neka mu slomi šiju, ali neka glave ne otkida. 9Neka krvlju žrtve poškropi žrtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se iscijedi podno žrtvenika. To je žrtva okajnica. 10Onda neka drugo prinese kao žrtvu paljenicu prema propisu. Neka tako sveæenik nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja za grijeh koji je poèinio, i bit æe mu oprošteno. 11Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi dvije grlice ili dva golubiæa, neka Jahvi, u zadovoljštinu za poèinjeni grijeh, prinese jednu desetinu efe njaboljeg brašna. Ulja u nj neka ne ulijeva niti na nj tamjana stavlja jer je žrtva okajnica. 12Kada to donese sveæeniku, neka sveæenik zagrabi punu pregršt kao spomen-žrtvu i na žrtveniku sažeže u èast Jahvi povrh paljenih žrtava. To je žrtva okajnica. 13Neka tako sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja za grijeh koji je poèinio u bilo kojem od tih sluèajeva, pa æe mu biti oprošteno. Ono ostalo neka pripadne sveæeniku kao i od žrtve prinosnice." 14Još reèe Jahve Mojsiju: 15"Ako tko poèini pronevjerenje ogriješivši se nehotièno o svete stvari Jahvine, neka za naknadu, kao žrtvu naknadnicu, prinese Jahvi, iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje dva šekela srebra - prema cijeni hramskog šekela. 16Neka nadoknadi koliko se ogriješio o svete stvari i tome doda još petinu i neka dadne sveæeniku. Neka sveæenik nad njim izvrši obred pomirenja ovnom žrtve naknadnice, i bit æe mu oprošteno. 17Ako tko i ne znajuæi pogriješi i uèini štogod što je Jahve zabranio, kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje. 18Neka sveæeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane, prema tvojoj procjeni. Neka sveæenik nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja za pogrešku što je poèinio u neznanju, i bit æe mu oprošteno. 19To je žrtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi." 20Jahve još reèe Mojsiju: 21"Kad se tko ogriješi i poèini pronevjeru prema Jahvi prevarivši svoga bližnjega u pologu ili pohrani, a tako i kraðom ili iskorištavanjem svoga bližnjega; 22ili, naðe li što je bilo izgubljeno pa slaže i krivo se zakune u bilo kojem grijehu što ga èovjek može uèiniti; 23ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je kraðom oduzeo ili što je iskorištavanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao; 24ili ono za što se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju. 25Neka potom sveæeniku za naknadu, kao žrtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni, 26a sveæenik neka nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja pred Jahvom, i bit æe mu oprošteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac."

Chapter 6

1 Jahve još reèe Mojsiju: 2"Naredi Aronu i njegovim sinovima: 'Ovakav je obred za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka ostane na žeravi na žrtveniku svu noæ do jutra; i vatra neka neprestano gori na žrtveniku. 3Neka sveæenik stavi na se lanenu košulju, na svoje tijelo neka navuèe lanene gaæe; zatim neka zgrne zamašæeni pepeo u što je vatra pretvorila žrtvu paljenicu na žrtveniku i neka ga stavi pokraj žrtvenika. 4Potom neka svuèe svoje ruho i na se obuèe drugo te neka odnese zamašæeni pepeo na èisto mjesto izvan tabora. 5Vatra na žrtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka svako jutro sveæenik na nju naloži drva i onda na nju naslaže žrtvu paljenicu. Tu neka u kad sažiže loj sa žrtava prièesnica. 6Neka na žrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.'" 7"Ovo je obred za žrtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose u nazoènosti Jahve pred žrtvenikom. 8Pošto jedan od njih zagrabi pregršt najboljeg brašna i ulja sa žrtve prinosnice i sav tamjan što bude na njoj, pošto to sažeže na žrtveniku kao spomen-žrtvu, ugodan miris Jahvi, 9neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi sinovi; neka ga jedu na posveæenu mjestu - u dvorištu Šatora sastanka. 10Neka se ne peèe s kvascem. To je dio žrtava meni paljenih što im ga ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i žrtva okajnica i kao žrtva naknadnica. 11Svaki muškarac Aronova potomstva može jesti taj dio od žrtava paljenih Jahvi, i to je vjeèni zakon za sve vaše naraštaje: i tko ih se god dotakne, bit æe posveæen." 12Jahve još reèe Mojsiju: 13"Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu Jahvi ovaj prinos: desetinu efe najboljeg brašna kao redovitu žrtvu prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uveèer. 14Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namoèenu i prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao žrtvu prinosnicu od više komada. 15Neka je tako pripravi sveæenik koji od njegovih sinova bude pomazan da ga naslijedi. To je vjeèni zakon. Neka se ta žrtva Jahvi sva sažeže! 16Svaka sveæenièka žrtva prinosnica treba da bude posve spaljena; neka se od nje ne jede." 17Još reèe Jahve Mojsiju: 18"Kaži Aronu i njegovim sinovima: 'Ovo je obred žrtvovanja za grijeh: žrtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica - presveta je! 19Sveæenik koji prinosi tu žrtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se ona jede na posveæenu mjestu, u dvorištu Šatora sastanka. 20Tko se god dotakne njezina mesa bit æe posveæen; ako krv poštrapa odijelo, poštrapani dio neka se ispere na posveæenu mjestu. 21A posuda od ilovaèe u kojoj bude meso kuhano neka se razbije; a ako bude kuhano u posudi od tuèa, neka se istare i vodom ispere. 22Svaki muški od sveæenièke loze može od nje jesti - presveta je! 23Ali nijedna žrtva okajnica od koje je krv donesena u Šator sastanka za obred pomirenja u Svetištu neka se ne jede, nego na vatri spali.'"

Chapter 7

1 "Ovo je obred za žrtvu naknadnicu. 2Nadasve je sveta! Neka se žrtva naknadnica zakolje na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice, a njezinom krvlju neka sveæenik zapljusne sve strane žtrvenika. 3Zatim neka prinese sav loj s nje: pretili rep, loj što omotava drobinu, 4oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega izvadi s bubrezima! 5Neka ih sveæenik sažeže na žrtveniku kao žrtvu u èast Jahvi paljenu. To je žrtva naknadnica. 6Svaki muški od sveæenièke loze može od nje jesti. Neka je jedu na posveæenu mjestu - presveta je! 7Kakva je žrtva okajnica, takva je i žrtva naknadnica; jedno je pravilo za njih: neka pripadne sveæeniku koji njome vrši obred pomirenja. 8Tako isto koža od žrtve koju tko preda sveæeniku da bude prinesena za žrtvu paljenicu neka pripadne sveæeniku. 9Nadalje, svaka žrtva prinosnica što bude peèena u peæi, kao i svaka što bude zgotovljena u kotluši ili na tavi, neka pripadne sveæeniku koji je prinosi. 10A svaka žrtva prinosnica, zamiješena s uljem ili nasuho, neka pripadne svim Aronovim sinovima bez razlike!" 11"Ovo je obred za žrtvu prièesnicu koja æe se prinositi Jahvi. 12Ako se prinosi u zahvalu, neka se zajedno sa žrtvom zahvalnicom prinesu i beskvasne pogaèe uljem zamiješene; beskvasne prevrte uljem namazane i kolaèi od najboljeg brašna, zamiješeni uljem. 13Ovaj prinos, nadopunjen kolaèima od ukvasanoga tijesta, neka se prinosi zajedno sa žrtvom prièesnicom u zahvalu. 14Od svake ovakve žrtve neka se prinese po jedan kolaè na dar Jahvi. To neka bude za sveæenika koji zapljuskuje krv od žrtve prièesnice. 15A meso žrtve prièesnice neka se pojede istoga dana kad bude žrtvovana; neka se od nje ne ostavlja ništa za sutradan. 16A bude li prinos žrtva zavjetnica ili žrtva dragovoljna, neka se jede na dan kad se žrtva prinosi. Što ostane od nje neka se jede sutradan. 17A što još mesa od žrtve preteèe, neka se treæi dan na vatri spali." 18"Ako bi tko jeo meso žrtve prièesnice i treæi dan, žrtva neæe biti primljena niti æe onome koji je prinosi biti uraèunata. To je meso kvarno, i onaj koji od toga jede neka i posljedice krivnje snosi! 19Meso koje se dotakne bilo èega neèista neka se ne jede nego na vatri spali! Inaèe, tko je god èist može jesti meso. 20A tko bi neèist jeo mesa od žrtve prièesnice što je bila Jahvi prinesena takav neka se iskorijeni iz svoga naroda. 21Kad se tko dotakne bilo èega neèista - bila to neèist èovjeèja, kakva neèista životinja ili bilo kakvo neèisto stvorenje - pa pojede mesa od žrtve prièesnice koja je prinesena Jahvi takav neka se iskorijeni iz svoga naroda!" 22Reèe Jahve Mojsiju: 23"Ovako kaži Izraelcima: 'Ne jedite loja ni volujskoga, ni ovèjega, ni kozjega. 24Loj sa životinje koja ugine, ili koju divlje zvijeri razderu, može se upotrijebiti za bilo što, ali ga ne smijete jesti. 25Tko god jede loj od životinje koja se može prinijeti Jahvi kao žrtva paljenica takav neka se iskorijeni iz svoga naroda. 26Ne smijete uživati krvi ni od ptica ni od stoke ni u kojem svome prebivalištu. 27Tko bi god uživao bilo kakvu krv neka se iskorijeni iz svoga naroda.'" 28Jahve još reèe Mojsiju: 29"Ovako kaži Izraelcima: 'Prinos Jahvi od žrtve prièesnice mora donijeti onaj koji Jahvi prinosi žrtvu prièesnicu. 30Svojim vlastitim rukama neka prinese Jahvi žrtvu paljenicu; neka prinese loj i grudi; grudi neka se prinesu pred Jahvom kao žrtva prikaznica. 31Neka sveæenik sažeže loj na žrtveniku, a grudi neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. 32Desno pleæe od svojih žrtava prièesnica dajte sveæeniku na dar. 33Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa žrtve prièesnice neka u dio pripadne desno pleæe. 34Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od žrtava prièesnica što se prinose kao žrtva prikaznica i pleæe žrtve podizanice te ih predajem sveæeniku Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce. 35To je dohodak Aronov i njegovih sinova od žrtava paljenih u èast Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vrše sveæenièku službu u èast Jahvi. 36Jahve je naredio da im se od dana kad budu pomazani to daje kao pristojbina od Izraelaca. To je trajna odredba za njihove naraštaje'." 37To je obred za žrtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu, žrtvu posvetnicu i žrtvu prièesnicu 38koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapovjedio Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose žrtve.

Chapter 8

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja, junca žrtve okajnice, dva ovna i košaru beskvasnih kruhova 3te skupi svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka." 4Mojsije uèini kako mu je Jahve naredio, i zajednica se sabra na ulazu u Šator sastanka. 5Tada Mojsije progovori zajednici: "Ovo je Jahve zpovjedio da se uèini." 6Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra. 7Obuèe na nj haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtaèem i stavi mu opleæak. Zatim ga opasa tkanicom opleæka i njome pritegnu uza nj opleæak. 8Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim. 9Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu ploèicu - sveti vijenac - kako je Jahve naredio Mojsiju. 10Uzme zatim Mojsije ulje pomazanja te pomaže Prebivalište i sve što je u njemu da ih posveti. 11Sedam puta poškropi njime žrtvenik te pomaže žrtvenik i sav njegov pribor, umivaonik s njegovim stalkom da ih posveti. 12Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga pomaže da ga posveti. 13Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obuèe haljine, pasovima ih opaše i poveze im zavije, kako je Jahve Mojsiju naredio. 14Dovede potom junce žrtve okajnice. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke na glavu juncu žrtve okajnice. 15Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme krvi pa je svojim prstom stavi na rogove oko žrtvenika. Tako žrtvenik oèisti. Zatim izlije krv podno žrtvenika; posveti ga, izvršivši na njemu obred pomirenja. 16Zatim Mojsije uzme sav loj što je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj, pa to sažeže u kad na žrtveniku. 17A kožu od junca, njegovo meso i njegovu neèist spali u vatri izvan tabora, kako je Jahve naredio Mojsiju. 18Dovede potom ovna za žrtvu paljenicu. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. 19Sad ga Mojsije zakolje. Onda krvlju zapljusne žrtvenik sa svih strana. 20Pošto isijeèe ovna na dijelove, Mojsije sažeže u kad glavu, dijelove i loj. 21U vodi opere drobinu i noge pa u kad sažeže na žrtveniku svega ovna. Bila je to žrtva paljenica na ugodan miris - žrtva u èast Jahvi paljena - kako je Jahve naredio Mojsiju. 22Zatim dovede drugoga ovna, ovna za žrtvu posvetnicu. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. 23Mojsije ga zakolje. Onda uzme krvi pa stavi na resu Aronova desnog uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge. 24Potom Mojsije dovede Aronove sinove, pa im stavi iste krvi na resu desnog uha, na palac desne ruke i na palac desne noge. Zatim Mojsije krvlju zapljusne žrtvenik sa svih strana. 25Poslije toga uzme loj, pretili rep, loj što je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj - i desno pleæe; 26a iz košare beskvasnih kruhova, što je stajala pred Jahvom, uzme jednu beskvasnu pogaèu, jednu prevrtu s uljem i jedan kolaè i postavi ih na loj i desno pleæe. 27Sve to položi na ruke Arona i na ruke njegovih sinova pa to prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. 28Potom Mojsije opet to uzme s njihovih ruku i sažeže u kad na žrtveniku povrh žrtve paljenice. Bila je to žrtva posvetnica na ugodan miris, žrtva u èast Jahvi paljena. 29Naposljetku Mojsije uzme grudi i prinese ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. To je bila pristojbina Mojsiju od ovna žrtve posvetnice, kako je Jahve Mojsiju naredio. 30Zatim Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi što je bila na žrtveniku te poškropi Arona i njegove haljine, a tako i njegove sinove i njihove haljine. Tako posveti Arona i njegove haljine; njegove sinove i njihove haljine. 31Onda reèe Mojsije Aronu i njegovim sinovima: "Skuhajte to meso na ulazu u Šator sastanka i ondje ga blagujte s kruhom što je u košari za žrtvu posvetnicu, kako sam naredio. Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi! 32A što od mesa i kruha ostane, spalite na vatri. 33Sedam dana ne odlazite s ulaza Šatora sastanka - do dana kad se navrši rok vašega sveæenièkog posveæenja. Jer sedam dana treba za vaše posveæenje. 34Kako se radilo danas, Jahve je naredio da se tako radi dalje, da se nad vama izvrši obred pomirenja. 35Zato ostanite na ulazu Šatora sastanka sedam dana, danju i noæu vršeæi što je Jahve naredio, da ne pomrete. Takvu sam ja zapovijed dobio." 36Aron i njegovi sinovi uèiniše sve što je Jahve naredio preko Mojsija.

Chapter 9

1 Osmoga dana Mojsije pozva Arona, njegove sinove i starješine Izraelove 2i reèe Aronu: "Uzmi jedno tele za žrtvu okajnicu, jednoga ovna za žrtvu paljenicu, oboje bez mane, i dovedi ih pred Jahvu. 3A Izraelcima reci ovako: 'Uzmite jednoga jarca za žrtvu okajnicu, tele i janje od godine, oboje bez mane, za žrtvu paljenicu; 4a junca i ovna za žrtvu prièesnicu da žrtvujete pred Jahvom; napokon prinosnicu, s uljem zamiješenu; jer æe vam se danas Jahve ukazati.'" 5Dovedu oni pred Šator sastanka što je Mojsije naredio; naprijed stupi sva zajednica i stane pred Jahvu. 6"Ovo je zapovijed", reèe Mojsije, "koju je Jahve izdao. Izvršite je, da vam se pokaže slava Jahvina." 7Zatim Mojsije reèe Aronu: "Stupi k žrtveniku, prinesi svoju žrtvu okajnicu i svoju žrtvu paljenicu i tako izvrši obred pomirenja za se i svoj dom; onda prinesi dar naroda i za nj izvrši obred pomirenja, kako je Jahve naredio." 8Aron se primaèe žrtveniku i zakla tele žrtve za svoj vlastiti grijeh. 9Zatim mu Aronovi sinovi donesu krvi. On u nju zamoèi svoj prst i stavi je na rogove žrtvenika. Potom ostalu krv izli podno žrtvenika. 10A loj, bubrege i privjesak s jetre žrtve okajnice sažeže u kad na žrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju. 11Meso i kožu spali na vatri izvan tabora. 12Zakolje poslije toga žrtvu paljenicu, od koje mu sinovi Aronovi pruže krv. On njome zapljusne žrtvenik sa svih strana. 13Dodaju mu i žrtvu paljenicu, dio po dio, a tako i glavu, i on je sažeže u kad na žrtveniku. 14Drobinu i noge opere pa i njih na žrtveniku sažeže u kad povrh žrtve paljenice. 15Zatim prinese dar naroda. Uze jarca žrtve okajnice za grijehe naroda, zakla ga i prinese kao žrtvu okajnicu, isto onako kao i prijašnju. 16Donese potom žrtvu paljenicu i prinese je prema propisu. 17Donijevši poslije toga žrtvu prinosnicu, od nje zagrabi pregršt i sažeže na žrtveniku u kad povrh jutarnje žrtve paljenice. 18Napokon zakolje junca i ovna kao žrtvu prièesnicu za narod. Aronovi mu sinovi pruže krv, a on zapljusne žrtvenik sa svih strana; 19dodaju mu i loj s junca i ovna, pretili rep, loj oko drobine, bubrege i privjesak s jetre. 20Metnuvši te masne dijelove na grudi, sažga ih u kad na žrtveniku. 21A grudi i desno pleæe Aron prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom, kako je Mojsije naredio. 22Tada Aron podiže ruke spram naroda i blagoslovi ga. Pošto prinese žrtvu okajnicu, paljenicu i prièesnicu, siðe. 23Poslije toga Mojsije i Aron uðoše u Šator sastanka. Kad iziðoše, blagosloviše narod. Slava Jahvina pokaza se svemu narodu. 24Ispred Jahve izbi oganj i sažga žrtvu paljenicu i masne komade na žrtveniku. A sav narod, vidjevši to, viknu od veselja i pade nièice.

Chapter 10

1 A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; stave u nj vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvom neposveæenu vatru, koju im on ne bijaše propisao. 2Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginuše oni pred Jahvom. 3Nato æe Mojsije Aronu: "To je ono što je Jahve navijestio: Po onima koji su mi blizu svetim æu se pokazati; pred svim æu se pukom proslaviti." Aron je šutio. 4Mojsije zovnu Mišaela i Elsafana, sinove Aronova strica Uziela, pa im reèe: "Doðite i odnesite svoju braæu ispred Svetišta u polje izvan tabora!" 5Oni doðu i odnesu ih u njihovim košuljama u polje izvan tabora, kako je Mojsije rekao. 6Poslije toga Mojsije reèe Aronu i njegovim sinovima, Eleazaru i Itamaru: "Ne rašèupavajte svoje kose niti razdirite svojih haljina da ne poginete i da se On ne razljuti na svekoliku zajednicu. Vaša braæa i sav dom Izraelov neka oplakuje one koje je vatra Jahvina sažegla. 7Ne smijete odlaziti s ulaza u Šator sastanka da ne pomrete, jer na vama je Jahvino ulje pomazanja." Oni uèine po rijeèi Mojsijevoj. 8Jahve reèe Aronu: 9"Kad ulazite u Šator sastanka, nemojte piti vina niti opojnoga piæa, ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako neæete poginuti. To je trajan zakon za vaše naraštaje; 10da možete luèiti posveæeno od obiènoga, èisto od neèistoga; 11da možete uèiti Izraelce svim zakonima što ih je Jahve predao preko Mojsija." 12Onda Mojsije rekne Aronu i njegovim preživjelim sinovima, Eleazaru i Itamaru: "Uzimajte od žrtve prinosnice što preostaje nakon prinesene žrtve u èast Jahvi paljene i beskvasnu je uza žrtvenik jedite jer je vrlo sveta. 13Blagujte je u svetom mjestu, jer to je - tako je meni nareðeno - pristojbina tvoja i pristojbina tvojih sinova od žrtava paljenih u èast Jahvi. 14A grudi žrtve prikaznice i pleæe žrtve podizanice ti i tvoji sinovi i tvoje kæeri s tobom jedite na bilo kojem èistom mjestu. Jer to je dodijeljeno za pristojbinu tebi i tvojim sinovima od izraelskih žrtava prièesnica. 15Pleæe žrtve podizanice i grudi žrtve prikaznice što se donose zajedno s lojem, na vatri paljenim - pošto budu prineseni za žrtvu prikaznicu pred Jahvom - neka pripadnu tebi i tvojim sinovima s tobom. To je, kako je Jahve naredio, trajan zakon." 16Potom se Mojsije potanje raspita o jarcu žrtve okajnice. Veæ je bio spaljen. On se razljuti na Eleazara i Itamara, Aronove preživjele sinove, pa rekne: 17"Zašto ste jeli žrtvu okajnicu na svetome mjestu? Vrlo ja sveta! To vam je dao Jahve da uklanjate krivnju sa zajednice vršeæi nad njom obred pomirenja pred Jahvom. 18Buduæi da krv žrtve nije bila unesena unutar Svetišta, morali ste je blagovati u Svetištu, kako mi je bilo zapovjeðeno." 19Nato æe Aron Mojsiju: "Danas su, eto, prinijeli svoju žrtvu okajnicu i svoju žrtvu paljenicu pred Jahvom! Što bi se meni dogodilo da sam ja danas jeo od žrtve okajnice? Bi li to bilo milo Jahvi?" 20Kad Mojsije to èu, odobri.

Chapter 11

1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 2"Ovako kažite Izraelcima: 'Ovo su životinje koje izmeðu svih èetveronožaca na zemlji možete jesti: 3svaku koja ima papke, ali papke razdvojene, i koja preživa možete jesti. 4Ali ove, iako preživaju ili papke imaju, ne smijete jesti: devu, jer iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je neèista; 5svisca, jer iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je neèist; 6arnebeta, iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je neèist. 7A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne preživa - za vas je neèista. 8Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove strvine doticati - za vas su one neèiste.'" 9Od svih vodenih životinja ove možete jesti: sve što živi u vodi, bilo u morima, bilo u rijekama, a ima peraje i ljuske možete jesti. 10A što u morima i rijekama nema peraja i ljusaka - sve životinjice u vodi, sva živa vodena biæa - neka su vam odvratna 11i odvratna neka vam ostanu! Mesa od njih nemojte jesti, a njihove strvine držite za odvratnost. 12Sve, dakle, što je u vodi a nema peraja i ljusaka neka je za vas odvratno." 13"Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu - odvratnost su: orao, orao strvinar i jastreb, 14tetrijeb i sokol bilo koje vrste; 15gavran svih vrsta; 16noj, kobac i galeb; lastavica svake vrste; 17sova, gnjurac, ušara, 18labud, pelikan, droplja; 19roda, èaplja svake vrste; pupavac i šišmiš." 20"Svi krilati kukci što hodaju èetveronoške neka su vam odvratni! 21Od svih tih krilatih kukaca što hodaju èetveronoške možete jesti samo one koji imaju na svojim nožicama listove za skakutanje po zemlji. 22Od njih možete jesti: svaku vrstu skakavaca, cvrèaka i zrikavaca. 23A svi drugi krilati kukci na èetiri nožice neka su vam odvratni! 24I od njih æete se oneèistiti: tko se god dotakne njihove crkotine, neka je neèist do veèeri; 25tko god ponese crkotinu bilo koje od njih, neka opere svoju odjeæu i neèistim se smatra do veèeri; 26i životinje s nerazdvojenim papkom što ne preživaju za vas su neèiste, i tko ih se dotakne neka je neèist! 27Onda, èetveronožne životinje koje hodaju na èetiri šape za vas su neèiste. Tko se dotakne njihova strva, neka je neèist do veèeri. 28A onaj koji ponese njihov strv, neka opere svoju odjeæu i bude neèist do veèeri. Za vas su one neèiste." 29"Od životinja što po zemlji gmižu neka su za vas ove neèiste: krtica, miš i svaka vrsta guštera; 30zidni macaklin, kameleon, daždevnjak, zelembaæ i tinšamet. 31Te su životinje od svih što gmižu za vas neèiste. Tko ih se mrtvih dotakne neka je neèist do veèeri. 32A na što koja od njih mrtva padne, neka je oneèišæeno: bio to kakav drveni predmet ili odjeæa, koža ili vreæa. Svaki takav predmet koji se upotrebljava neka se zamoèi u vodu i ostane neèist do veèeri. Onda æe postati èist. 33Upadne li što od njih u kakvu zemljanu posudu, razbijte je; sve je u njoj oneèišæeno. 34A bilo kakva hrana što se jede, ako na nju kapne voda iz te posude, bit æe oneèišæena. Svaka tekuæina što se pije u svakoj takvoj posudi neka se smatra neèistom. 35A sve na što padne bilo što od njihove crkotine neka je neèisto; bude li to peæ ili ognjište, neka se sruše: oneèišæeni su za vas i neka neèisti budu. 36A vrelo ili èatrnja koja drži vodu neka se smatraju èistima. Ali tko dirne strvinu životinje neka je neèist. 37Ako što od njihova strva padne na žitno sjemenje što æe se sijati, ono ostaje èisto; 38ali ako se sjemenje nakvasi vodom, a onda na nj padne što od njihove crkotine, neka je za vas neèisto. 39Ako ugine koja životinja što vam služi za hranu, onaj koji dotakne njezinu strvinu neka je neèist do veèeri; 40a koji pojede od njezine strvine neka opere svoju odjeæu i bude neèist do veèeri; koji ponese njezinu strvinu neka opere svoju odjeæu i bude neèist do veèeri. 41Svaka životinja što po tlu gmiže odvratna je. Neka se ne jede! 42Ništa što puže na trbuhu, ništa što god ide na èetiri noge ili na više nogu - nikakve puzavce što po tlu gmižu nemojte jesti jer su odvratni! 43Nemojte sami sebe poganiti svim tim puzavcima što gmižu; ne prljajte se njima, da i vi zbog njih ne postanete neèisti. 44Ta ja - Jahve - Bog sam vaš! Posveæujte se, dakle, da sveti budete, jer svet sam ja! Nijednim se puzavcem što po tlu gmiže ne prljajte! 45Jest, ja sam Jahve; izveo sam vas iz zemlje egipatske da vam budem Bog. Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!" 46To je odredba koja se odnosi na ptice i sva živa biæa što se u vodi kreæu i na sve stvorove koji po zemlji gmižu. 47Svrha joj je da se razlikuje neèisto od èistoga; životinja koja se može jesti od životinje koja se ne smije jesti.

Chapter 12

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Kaži Izraelcima: 'Kad koja žena zatrudni i rodi muško èedo, neka je neèista sedam dana, kako je neèista u vrijeme svoga mjeseènog pranja. 3Osmoga dana neka se dijete obreže. 4A ona neka ostane još trideset i tri dana da se oèisti od svoje krvi; ne smije dirati ništa posveæeno niti dolaziti u Svetište dok se ne navrši vrijeme njezina èišæenja. 5Ako rodi žensko èedo, neka je neèista dva tjedna, kao za svoga mjeseènog pranja, i neka ostane još šezdeset i šest dana da se oèisti od svoje krvi. 6A kad se navrši vrijeme njezina èišæenja - bilo za sinèiæa, bilo za kæerkicu - neka donese sveæeniku na ulaz u Šator sastanka jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubiæa ili grlicu za žrtvu okajnicu. 7Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvrši obred pomirenja. Tako æe ona biti oèišæena od svoga krvarenja. To je odredba koja se odnosi na ženu kad rodi bilo muško bilo žensko èedo. 8Ali ako ne može da naðe dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubiæa - jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu okajnicu. Neka sveæenik izvrši nad njom obred pomirenja, i ona æe biti oèišæena'."

Chapter 13

1 Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: 2"Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede sveæeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova sveæenika. 3Neka sveæenik pregleda zaraženo mjesto na koži njegova tijela. Ako je dlaka na zaraženom mjestu postala bijela i uèini se da je ono dublje od kože njegova tijela, onda je to guba. Pošto ga sveæenik pregleda, neka ga proglasi neèistim. 4Ali ako se pokaže da bjelkasta pjega na koži njegova tijela nije dublja nego i koža, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda sveæenik bolesnika osami sedam dana. 5Neka ga sedmoga dana opet sveæenik pregleda. Ako ustanovi svojim oèima da zaraza još postoji, ali da se po koži dalje ne širi, neka ga osami još sedam dana. 6Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zaraženo mjesto manje upadno, a bolest se kožom ne bude proširila, neka ga proglasi èistim: to je samo lišaj. Pošto opere svoje haljine, bit æe èist. 7Ali ako se lišaj kožom proširi, pošto je sveæenik bolesnika pregledao i proglasio ga èistim, neka se ponovo pokaže sveæeniku. 8Neka ga sveæenik pregleda. Bude li se lišaj proširio po koži, neka ga sveæenik proglasi neèistim: to je guba. 9Ako se na èovjeku pokaže guba, neka ga dovedu sveæeniku. 10Neka ga sveæenik pregleda. Ako po koži bude bjelkasta oteklina s pobijeljelom dlakom i napetim èirom, 11to je duboko ukorijenjena guba po koži njegova tijela. Neka ga sveæenik proglasi neèistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno neèist. 12Ako guba izbije po koži tako da bolesniku prekrije svu kožu od glave do pete - sve što sveæenikove oèi vide - 13neka sveæenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovo tijelo, neka ga proglasi èistim. Buduæi da je sav pobijelio, èist je. 14Ali onog dana kad se na njemu pokaže èir, bit æe neèist. 15Kad sveæenik vidi taj èir, neka bolesnika proglasi neèistim: èir je neèista stvar, to je guba. 16Ali ako se èir promijeni u bijelo, neka èovjek doðe k sveæeniku. 17Sveæenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, neka sveæenik proglasi bolesnika èistim - èist i jest." 18"Kad se kome na koži napne èir i zacijeli, 19i ondje gdje je bio èir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjesto izblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka se taj èovjek pokaže sveæeniku. 20Neka ga sveæenik pregleda. Pronaðe li da je tu koža udubljenija a dlaka pobijeljela, neka ga sveæenik proglasi neèistim - to je onda guba što je izbila u èiru. 21Ali ako sveæenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da koža nije udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami sedam dana. 22Proširi li mu se bolest po koži, neka ga sveæenik proglasi neèistim - to je guba. 23Ako pjega ostane na mjestu i ne proširi se, to je ožiljak od èira. Neka toga èovjeka sveæenik proglasi èistim." 24"Kome na koži bude opeklina, pa mjesto opekline postane pjega bijelocrvenkasta ili bjelkasta, 25neka to sveæenik pregleda. Ako dlaka na mjestu bude pobijeljela i uèini se da je to mjesto udubljenije od kože, onda je to guba što je u opeklini izbila. Neka ga sveæenik proglasi neèistim; to je guba. 26Ali ako sveæenik ustanovi da dlaka nije pobijeljela, da mjesto nije udubljenije od kože i da tamni, neka ga osami sedam dana. 27Sedmoga dana neka ga pregleda. Ako se pjega po koži proširi, neka ga sveæenik proglasi neèistim: to je guba. 28Ostane li ozljeda na mjestu i proširi se po koži, to je onda oteklina od opekline. Neka èovjeka sveæenik proglasi èistim: to je ožiljak od opekline." 29"Ako se na glavi ili na bradi kojega èovjeka ili žene pokaže bolest, 30neka sveæenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od kože i da je tu dlaka požutjela i otanèala, neka bolesnika sveæenik proglasi neèistim. To je šuga, to jest guba na glavi ili na bradi. 31Ali ako sveæenik, pregledavši oboljelo mjesto, ustanovi da nije dublje od kože, ali da tu ipak nema crne dlake, neka sveæenik odstrani šugavca sedam dana. 32Sedmoga dana neka ga sveæenik pregleda. Ako se šuga nije proširila niti dlaka požutjela, te ako se èini da šuga nije dublja od kože, 33neka se bolesnik obrije - ali ošugano mjesto da ne brije! - i neka ga sveæenik odstrani od drugih sedam dana. 34Sedmoga dana neka opet sveæenik pregleda šugavo mjesto. Ako se šuga kožom ne bude proširila i uèini se da nije dublja od kože, neka tog bolesnika sveæenik proglasi èistim. On neka opere svoju odjeæu i bude èist. 35Proširi li se šuga po koži pošto je bio èistim proglašen, 36neka ga sveæenik ponovo pregleda. Ako se šuga kožom bude proširila - sveæenik neka više i ne traži žute dlake - bolesnik ja neèist. 37Ali ako opazi da je šuga stala i da je nikla crna dlaka, šuga je zacijeljela - on je èist. Neka ga sveæenik proglasi èistim." 38"Ako se na koži kojeg èovjeka ili žene pokažu pjege te ako su te pjege bijele, 39neka ih sveæenik pregleda. Ako te pjege po koži budu tamnobijele, onda je to osip što je izbio po koži: bolesnik je èist." 40"Ako èovjeku opadne kosa s glave, oæelavio mu je zatiljak, ali je èist. 41Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, oæelavio je na èelu, ali je èist. 42Ali ako se po æelavu zatiljku ili po oæelavljelu èelu pojavi crvenkastobijela bolest, to je guba što je izbila po njegovu æelavom zatiljku ili oæelavljelu èelu. 43Neka ga sveæenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na æelavu zatiljku ili po oæelavljelu èelu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i guba na koži tijela - 44èovjek se ogubavio, neèist je. Sveæenik ga mora proglasiti neèistim - guba mu je na glavi." 45"Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeæu; kosa neka mu je rašèupana; gornju usnu neka prekrije i vièe: "Neèist! Neèist!" 46Sve dok na njemu bude bolest, neka neèistim ostane, a kako je neèist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora." 47"Kad se zaraza gube pokaže na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu, 48na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na koži; ili na bilo kakvu predmetu od kože; 49pa ako mrlja na odijelu ili koži, na osnovi ili na potki, ili na bilo kakvu predmetu od kože, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba i neka se sveæeniku pokaže. 50Neka sveæenik, pošto pregleda što je zaraženo, to stavi na osamu sedam dana. 51Onda neka sedmoga dana zarazu pregleda. Ako se zaraza proširi po odijelu, po osnovi ili potki, ili po koži, ili po kakvu god predmetu od kože, to je zarazna guba. Stvar je neèista. 52To odijelo - bilo osnova bilo potka, od vune ili lana - ili kakav kožni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka na vatri izgori. 53Ali ako sveæenik opazi da se zaraza nije proširila na odijelu - na osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu kožnom predmetu, 54onda neka naredi da se zaražena stvar opere. Neka je zatim stavi nasamo drugih sedam dana. 55A ako, pošto je stvar bila oprana, sveæenik opazi da se zaraženo mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije raširila, stvar je neèista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana. 56Opazi li sveæenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to mjesto izreže, bilo ono na odijelu ili na koži, na osnovi ili na potki. 57Ako se na odijelu opet pojavi, u osnovi ili potki, ili bilo kakvu kožnom predmetu, onda je to zaraza, i zaraženi predmet neka u vatri izgori. 58Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakva kožnoga predmeta pošto je bio opran, neka se opere opet, pa neka je èist." 59To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - u osnovi ili potki - ili bilo kakvu predmetu od kože da se proglase èistim ili neèistim.

Chapter 14

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Neka ovo bude obred za gubavca na dan njegova èišæenja: neka se dovede sveæeniku; 3neka sveæenik iziðe iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi da je gubavac od gube ozdravio, 4neka naredi da se za èovjeka koji se ima èistiti uzmu dvije ptice, èiste i žive, cedrovine, grimiznog prediva i izopa. 5Neka zatim sveæenik naredi da se jedna ptica zakolje nad živom vodom u zemljanoj posudi. 6Potom neka uzme živu pticu, a onda zajedno živu pticu, cedrovinu, grimizno predivo i izop zamoèi u krv ptice što je bila zaklana povrh žive vode. 7Sada neka sedam puta poškropi onoga koji se od gube èisti, a onda ga èistim proglasi. Poslije toga neka pusti živu pticu na otvorenu polju. 8Onaj koji se èisti neka opere svoju odjeæu, obrije sve svoje dlake i u vodi se okupa. Tako neka je èist. Poslije toga neka uðe u tabor, ali sedam dana neka stanuje izvan svoga šatora. 9Sedmi dan neka obrije sve svoje dlake: kosu, bradu i obrve; neka obrije sve ostale svoje dlake. Pošto u vodi opere svoju odjeæu i okupa se, neka je èist. 10Osmoga dana neka uzme muško janje bez mane, jedno žensko janje od godine dana, takoðer bez mane, tri desetine efe najboljeg brašna zamiješena u ulju za žrtvu prinosnicu i jedan log ulja. 11Sveæenik koji vrši èišæenje neka ih stavi pred Jahvu na ulazu u Šator sastanka s èovjekom koji se ima èistiti. 12Neka zatim sveæenik uzme jedno muško janje pa ga s ono ulja u logu prinese kao žrtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu. 13Neka janje zakolje ondje gdje se kolju žrtve okajnice i žrtve paljenice - na svetome mjestu, jer žrtva naknadnica kao i okajnica pripada sveæeniku: vrlo je sveta! 14Potom neka sveæenik uzme krvi od žrtve naknadnice, pa neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. 15Poslije toga neka uzme log s uljem i izlije na dlan svoje lijeve ruke. 16Zamoèivši sveæenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci, neka uljem sa svoga prsta obavi škropljenje pred Jahvom sedam puta. 17Od ulja što mu preostane u ruci neka sveæenik, po krvi od žrtve naknadnice, pomaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. 18Ostatak ulja sa svoje ruke neka sveæenik metne na glavu onoga koji se èisti. Tako æe sveæenik nad njim izvršiti obred pomirenja pred Jahvom. 19Neka sveæenik poslije toga prinese žrtvu okajnicu i nad onim koji se èisti neka obavi obred pomirenja za njegovu neèistoæu. Napokon neka zakolje žrtvu paljenicu, 20a onda neka sveæenik žrtvu paljenicu i žrtvu prinosnicu podigne na žrtvenik. Kad tako sveæenik nad njim obavi obred pomirenja, neka je èist. 21Ako bude siromašan te ne mogne to priskrbiti, neka uzme samo jedno muško janje za žrtvu naknadnicu i neka se ono prinese kao žrtva prinosnica da se nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja. I neka uzme samo desetinu efe najboljeg brašna zamiješena u ulju za žrtvu prinosnicu, jedan log ulja, 22k tome dvije grlice ili dva golubiæa - prema svojim moguænostima - jedno za žrtvu okajnicu, a drugo za žrtvu paljenicu. 23Osam dana nakon svoga oèišæenja neka ih donese sveæeniku na ulaz u Šator sastanka pred Jahvu. 24Neka sveæenik uzme janje za žrtvu naknadnicu i log s uljem pa ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu. 25Neka se onda zakolje janje žrtve naknadnice, a sveæenik neka uzme njegove krvi i neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. 26Poslije toga neka sveæenik izlije ulje na dlan svoje lijeve ruke. 27A onda neka od ulja što mu je na dlanu lijeve ruke obavi škropljenje sedam puta prstom svoje desne ruke pred Jahvom. 28Od ulja iz svoje ruke neka sveæenik, po krvi žrtve naknadnice, namaže resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. 29Ostatak ulja što bude na dlanu neka sveæenik stavi na glavu onoga koji se èisti, vršeæi nad njim obred pomirenja pred Jahvom. 30Neka zatim prinese jednu od dviju grlica ili jednoga od dvaju golubiæa - što je veæ mogao pribaviti - 31kao žrtvu okajnicu, a drugu kao žrtvu paljenicu zajedno sa žrtvom prinosnicom. Neka tako sveæenik izvrši obred pomirenja pred Jahvom nad onim koji se èisti." 32To je propis za onoga koji je gubom zaražen a ne može priskrbiti sve za svoje oèišæenje. 33Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 34"Kad uðete u kanaansku zemlju koju æu vam dati u posjed, a ja pustim gubu na koju kuæu u zemlji što je budete zaposjeli, 35onda onaj èija je kuæa neka doðe sveæeniku i kaže: 'Èini mi se da je moja kuæa zaražena gubom.' 36Neka sveæenik naredi da se kuæa isprazni prije nego on doðe da bolest pregleda, da ne bi sve što je u kuæi bilo proglašeno neèistim; poslije toga neka sveæenik uðe da kuæu pregleda. 37Ako nakon pregleda zapazi da je bolest na kuænim zidovima od zelenkastih ili crvenkastih udubina i prièini mu se da idu dublje od površine zida, 38neka sveæenik iziðe iz kuæe na kuæna vrata i neka kuæu zatvori sedam dana. 39Sedmi dan neka sveæenik opet doðe i pregleda: ako se bolest bude proširila po zidovima kuæe, 40neka sveæenik naredi da se povadi zaraženo kamenje i baci na koje neèisto mjesto izvan grada. 41Zatim neka zapovjedi da se svi unutarnji zidovi kuæe ostružu i da se sastrugani prah baci na koje neèisto mjesto izvan grada. 42Onda neka se uzme drugo kamenje i umetne namjesto onoga kamenja. Potom neka se uzme druga žbuka i kuæa ponovo ožbuka. 43Ako se pošast na kuæi opet pojavi pošto je kamenje bilo povaðeno i kuæa ostrugana i opet ožbukana, 44neka sveæenik ode da pregleda: bude li se bolest po kuæi proširila, to je onda u kuæi zarazna guba; kuæa je neèista. 45Neka se kuæa poruši, a njezino kamenje, njezina drvena graða i sva žbuka s kuæe neka se odnese izvan grada na koje neèisto mjesto. 46Tko uðe u kuæu dok je zatvorena, neka je neèist do veèeri. 47Tko u kuæi legne, mora oprati svoju odjeæu. I tko u kuæi objeduje, mora svoju odjeæu oprati. 48Ako li sveæenik doðe i vidi da se bolest po kuæi nije proširila pošto je kuæa opet bila ožbukana, neka sveæenik kuæu proglasi èistom, jer se bolest izlijeèila. 49A za oèišæenje kuæe neka uzme: dvije ptice, cedrovine, grimizna prediva i izopa. 50Jednu od ptica neka zakolje nad živom vodom u zemljanoj posudi. 51Potom neka uzme: cedrovinu, izop, grimizno predivo i pticu živu te ih zamoèi u krv ptice zaklane i u živu vodu pa kuæu poškropi sedam puta. 52Oèistivši tako od grijeha kuæu krvlju ptice, živom vodom, živom pticom, cedrovinom, izopom i grimiznim predivom, 53neka pticu živu pusti izvan grada na otvorenu polju. Kad tako obavi obred pomirenja nad kuæom, bit æe èista." 54To je propis za svaku vrst gube i šuge, 55za gubu odjeæe ili kuæe, 56za otekline, lišaje ili pjege. 57On odreðuje vrijeme neèistoæe i èistoæe. To je zakon o gubi.

Chapter 15

1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 2"Govorite Izraelcima i kažite im: 'Kad koji èovjek imadne izljev iz svoga tijela, njegov je izljev neèist. 3Evo u èemu je njegova neèistoæa ako ima taj izljev: ispusti li njegovo tijelo izljev ili ga zadrži, on je neèist. 4Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je neèista; i svaki predmet na koji sjedne neka je neèist. 5A svaki koji se dotakne njegove posteljine neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri. 6Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji je imao izljev neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri. 7Tko se dotakne tijela onoga koji je imao izljev neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i do veèeri neèistim ostane. 8Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je èist neka taj opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri. 9Neka je neèisto i svako sjedalo na koje za vožnje sjedne onaj koji ima izljev; 10i tko se dotakne èega što je pod tim bolesnikom bilo neka je neèist do veèeri. Tko ponese štogod takvo neka svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i ostane neèistim do veèeri. 11A svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neopranih ruku neka svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i ostane neèistim do veèeri. 12Zemljana posuda koje se dotakne onaj s izljevom neka se razbije, a svaki drveni sud neka se vodom ispere. 13Kad se onaj koji ima izljev od toga izlijeèi, neka onda nabroji sedam dana za svoje oæišæenje; neka opere svoju odjeæu, okupa se u živoj vodi i neka je èist. 14Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa, doðe pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka pa ih sveæeniku preda. 15Neka ih sveæenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. Time æe sveæenik izvršiti obred pomirenja nad tim èovjekom za njegov izljev. 16Kad èovjek imadne sjemeni izljev, neka u vodi okupa cijelo svoje tijelo i ostane neèistim do veèeri. 17Svaka haljina i svaka koža na koju dospije takav sjemeni izljev neka se u vodi opere i ostane neèistom do veèeri. 18Ako koja žena legne s kojim èovjekom i on ispusti sjeme, neka se okupaju u vodi i budu neèisti do veèeri'." 19"Kad žena imadne krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane u svojoj neèistoæi sedam dana; tko se god nje dotakne neka je neèist do veèeri. 20Na što god bi legla za svoje neèistoæe neka je neèisto; na što god sjedne neka je neèisto. 21Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i do veèeri ostane neèistim. 22Tko god dotakne bilo koji predmet na kojemu je ona sjedila neka svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i neèist ostane do veèeri. 23A ako bi se dotakao èega što je bilo na njezinoj postelji ili na predmetu na kojem je ona sjedila, neka je neèist do veèeri. 24Ako koji èovjek s njom legne, njezina neèistoæa za nj prianja, pa neka je neèist sedam dana. Svaka postelja na koju on legne neka je neèista. 25Ako žena imadne krvarenje dulje vremena izvan svoga mjeseènog pranja, ili ako se njezino mjeseèno pranje produžuje, neka se smatra neèistom sve vrijeme krvarenja kao da su dani njezina mjeseènog pranja. 26Svaka postelja na koju legne za sve vrijeme svoga krvarenja bit æe joj kao i postelja za njezina mjeseènog pranja. I svaki predmet na koji sjedne neka postane neèistim kao što bi bio neèist u vrijeme njezina mjeseènog pranja. 27A svatko tko ih se dotakne neka je neèist; neka opere svoju odjeæu, okupa se u vodi i ostane neèistim do veèeri. 28Ako ozdravi od svog krvarenja, neka namiri sedam dana, a poslije toga neka je èista. 29Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa te ih donese sveæeniku na ulaz u Šator sastanka. 30Neka jedno sveæenik prinese kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. Tako æe sveæenik obaviti pred Jahvom obred pomirenja nad njom, za njezino neèisto krvarenje." 31"Odvraæajte Izraelce od njihovih neèistoæa, da ne bi zbog njih pomrli oskvrnjujuæi moje Prebivalište koje se nalazi meðu njima. 32To je propis za èovjeka koji ima izljev; za onoga koga èini neèistim sjemeni izljev; 33za ženu u vrijeme neèistoæe njezina mjeseènog pranja; za svakoga - bilo muško bilo žensko - tko imadne izljev, a tako i za èovjeka koji legne s oneèišæenom ženom."

Chapter 16

1 Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseæi pred Jahvom neposveæenu vatru, progovori Jahve Mojsiju. 2Jahve reèe Mojsiju: "Kaži svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba u Svetište iza zavjese, pred Pomirilište koje se nalazi na Kovèegu, da ne pogine. Jer ja æu se pojavljivati nad Pomirilištem u oblaku. 3Neka Aron ulazi u Svetište ovako: s juncem za žrtvu okajnicu i ovnom za žrtvu paljenicu. 4Neka se obuèe u posveæenu košulju od lana; na svoje tijelo neka navuèe gaæe od lana; neka se opaše lanenim pasom, a na glavu stavi mitru od lana. To je posveæeno ruho koje ima obuæi pošto se okupa u vodi. 5Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za žrtvu okajnicu i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. 6Pošto Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh i izvrši obred pomirenja za se i za svoj dom, 7neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka. 8Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a drugoga Azazelu. 9Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za žrtvu okajnicu. 10A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti živ pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u pustinju. 11Zatim neka Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh; i obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh. 12Potom neka uzme kadionik pun užarena ugljevlja sa žrtvenika ispred Jahve i dvije pune pregršti miomirisnoga tamjana u prah smrvljenoga. Neka to unese iza zavjese. 13Sad neka stavi tamjan na vatru pred Jahvom da oblak od tamjana zastre Pomirilište što je na Svjedoèanstvu. Tako neæe poginuti. 14Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom poškropi istoènu stranu Pomirilišta; a ispred Pomirilišta neka svojim prstom poškropi sedam puta tom krvlju. 15Neka potom zakolje jarca za žrtvu okajnicu za grijeh naroda; neka unese njegovu krv za zavjesu te s njegovom krvi uèini kako je uèinio s krvlju od junca: neka njome poškropi po Pomirilištu i pred njim. 16Tako æe obaviti obred pomirenja nad Svetištem zbog neèistoæa Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako neka uèini i za Šator sastanka što se meðu njima nalazi, sred njihovih neèistoæa. 17Kad on uðe da obavi obred pomirenja u Svetištu, neka nikoga drugog ne bude u Šatoru sastanka dok on ne iziðe. Obavivši obred pomirenja za se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu, 18neka ode k žrtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nad žrtvenikom obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca pa stavi na rogove oko žrtvenika. 19Neka svojim prstom poškropi žrtvenik istom krvlju sedam puta. Tako æe ga oèistiti od neèistoæa Izraelaca i posvetiti. 20Kad svrši obred pomirenja Svetišta, Šatora sastanka i žrtvenika, neka primakne jarca živoga. 21Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim èovjekom. 22Tako æe jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj. Otpremivši jarca u pustinju, 23neka se Aron vrati u Šator sastanka, sa sebe svuèe lanenu odjeæu u koju se bio obukao kad je ulazio u Svetište i neka je ondje ostavi. 24Neka potom opere svoje tijelo vodom na posveæenu mjestu, na se obuèe svoju odjeæu te iziðe da prinese svoju žrtvu paljenicu i žrtvu paljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod. 25Loj sa žrtve okajnice neka sažeže u kad na žrtveniku. 26Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeæu, svoje tijelo u vodi okupa i poslije toga može opet doæi u tabor. 27A junca žrtve okajnice i jarca žrtve okajnice od kojih je krv bila donesena u Svetište da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvan tabora pa neka na vatri spale njihove kože, njihovo meso i njihovu neèist. 28Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeæu, svoje tijelo okupa u vodi i poslije toga može opet doæi u tabor. 29Ovaj zakon neka za vas trajno vrijedi. U sedmom mjesecu, deseti dan toga mjeseca, postite i ne obavljajte nikakva posla: ni domorodac ni stranac koji meðu vama boravi. 30Jer toga dana nad vama se ima izvršiti obred pomirenja da se oèistite od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budete èisti. 31Neka je to za vas subotnji poèinak kad postite. Trajan je to zakon. 32Neka obred pomirenja obavi onaj sveæenik koji bude pomazan i posveæen za vršenje sveæenièke službe namjesto svoga oca. Neka se obuèe u posveæeno laneno ruho; 33on neka obavi obred pomirenja za posveæeno Svetište, za Šator sastanka i za žrtvenik. Zatim neka izvrši obred pomirenja nad sveæenicima i nad svim narodom zajednice. 34Tako neka to bude za vas trajan zakon; jednom na godinu neka se nad Izraelcima obavi obred pomirenja za sve njihove grijehe." Mojsije je uèinio kako mu je Jahve naredio.

Chapter 17

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori Aronu, njegovim sinovima i svima Izraelcima te im reci: 'Evo što je zapovjedio Jahve: 3svaki onaj od Izraelova doma koji u taboru ili izvan tabora zakolje vola, ili ovcu, ili kozu, 4a ne donese ih na ulaz u Šator sastanka da se prinesu na dar Jahvi pred njegovim Prebivalištem, svaki takav neka je odgovoran: prolio je krv i neka se odstrani iz svoga naroda.' 5Zato neka Izraelci svoje žrtve koje bi htjeli klati vani u polju dovedu na ulaz u Šator sastanka, k sveæeniku, i neka ih prinose kao žrtve prièesnice. 6Neka sveæenik izlije krv po Jahvinu žrtveniku koji se nalazi na ulazu u Šator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi, 7tako da ubuduæe ne prinose svojih žrtava klanica jarcima s kojima se odaju bludu. Neka je ovo trajan zakon za njih i njihove naraštaje. 8I kaži im: 'Svaki pojedinac od Izraelova doma, ili stranac koji meðu vama boravi, koji prinese paljenicu ili klanicu 9a ne donese je na ulaz u Šator sastanka da se prinese Jahvi, taj neka se odstrani iz svoga naroda.'" 10"Nadalje, protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a tako i protiv svakoga pridošlice meðu vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, ja æu se okrenuti, svakoga tko blaguje krv odstranit æu iz njegova naroda. 11Jer je život živoga biæa u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život. 12Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi; neka ni stranac koji meðu vama bude ne jede krvi. 13Tko god, Izraelac ili stranac koji meðu vama boravi, uhvati u lovu kakvu zvijer ili pticu što se može jesti neka joj prolije krv i zatrpa zemljom. 14Jer život svakoga živog biæa jest njegova krv. Zato sam i rekao Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva živog biæa, jer život svakoga živog biæa jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se odstrani. 15Tko bi god, Izraelac ili stranac, jeo što je uginulo ili što su zvijeri rastrgale neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i ostane neèistim do veèeri. Tada æe postati èist. 16Ali ako je ne opere i ne okupa svoga tijela, neka snosi posljedice svoje krivnje."

Chapter 18

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ja sam Jahve, Bog vaš. 3Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne povodite se za njihovim obièajima! 4Vršite moje naredbe; vršite moje zapovijedi; prema njima hodite. Ja sam Jahve, Bog vaš. 5Zato držite moje zakone i moje naredbe; tko ih vrši - u njima æe naæi život. Ja sam Jahve! 6Neka se nitko od vas ne približuje svojoj krvnoj rodbini da otkriva njezinu golotinju. Ja sam Jahve! 7Ne otkrivaj golotinje svoga oca ni golotinje svoje majke. Majka ti je, ne otkrivaj njezine golotinje! 8Ne otkrivaj golotinje žene svoga oca! I to je golotinja tvoga oca! 9Ne otkrivaj golotinje svoje sestre - kæeri svoga oca ili kæeri svoje majke - bila roðena u kuæi ili izvan nje! 10Ne otkrivaj golotinje kæeri svoga sina niti golotinje kæeri svoje kæeri! TÓa njihova je golotinja tvoja vlastita golotinja. 11Ne otkrivaj golotinje kæeri žene svoga oca! Jer, roðena od tvog oca, ona ti je sestra. 12Ne otkrivaj golotinje sestre svoga oca! Ona je krv tvoga oca. 13Ne otkrivaj ni golotinje sestre svoje majke! Ta i ona je krv tvoje majke! 14Ne otkrivaj golotinje svoga strica! To jest, nemoj se približavati njegovoj ženi. Ta ona je tvoja strina. 15Ne otkrivaj golotinje svoje snahe! Ona je žena tvoga sina. Ne otkrivaj golotinje njezine. 16Ne otkrivaj golotinje žene svoga brata! Ta to je golotinja tvoga brata. 17Ne otkrivaj golotinje koje žene i njezine kæeri! Nemoj se ženiti kæerju njezina sina niti kæerju njezine kæeri te im golotinju otkrivati. Oni su krvna rodbina. To bi bila pokvarenost. 18Ne uzimaj sebi koju ženu u isto vrijeme kad i njezinu sestru da je ljubomorom žalostiš otkrivajuæi golotinju ovoj preko nje za njezina života! 19Ne približuj se ni jednoj ženi kad je u neèistoæi svoga mjeseènog pranja da joj otkrivaš golotinju! 20Ne lijegaj sa ženom bližnjega svoga; od nje bi postao neèist. 21Ne smiješ dopuštati da koje tvoje dijete bude žrtvovano Moleku; ne smiješ tako obešèašæivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve! 22Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom! To bi bila grozota. 23Da nisi legao ni s jednom životinjom - od nje bi postao neèist. Žena ne smije stati pred životinju da se s njom pari. To bi bila krajnja opaèina. 24Nièim se od toga nemojte oneèišæavati! Ta svim su se tim oneèišæavali narodi koje ja ispred vas tjeram. 25I zemlja je postala neèista. Zato æu kazniti njezinu opaèinu, i zemlja æe ispljuvati svoje stanovnike. 26Vi pak držite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opaèina nemojte poèinjati - ni vi ni stranac koji meðu vama boravi. 27Sve je te zloæe poèinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas te je zemlja postala neèista. 28Neæe li, ako je uèinite neèistom, zemlja ispljuvati i vas kako je ispljuvala narod koji je bio prije vas? 29Jest, svi koji bi poèinili bilo koju od tih zloæa bit æe odstranjeni iz svoga naroda. 30Zato držite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednome od onih odvratnih obièaja što su se održavali prije vas; tako se njima neæete oneèistiti. Ja sam Jahve, Bog vaš!'"

Chapter 19

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: 'Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš! 3Svoje se majke i svoga oca svaki bojte! Subote moje držite! Ja sam Jahve, Bog vaš! 4Ne obraæajte se na ništavila! Ne pravite sebi lijevanih kumira! Ja sam Jahve, Bog vaš! 5Kad prinosite Jahvi žrtvu prièesnicu, prinesite je tako da budete primljeni. 6Neka se pojede na dan kad je prinosite ili sutradan. Što preostane za prekosutra neka se spali na vatri. 7Kad bi se jelo od toga jela treæi dan, bilo bi odvratno i žrtva ne bi bila primljena. 8A onaj koji je ipak jede neka snosi posljedice svoje krivnje. Buduæi da je oskvrnuo ono što je Jahvi posveæeno, neka se takav odstrani iz svoga naroda. 9Kad žetvu žanjete po svojoj zemlji, ne žanjite dokraja svoje njive; niti pabirèite ostatke poslije svoje žetve. 10Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po svom vinogradu palih boba nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! Ja sam Jahve, Bog vaš. 11Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bližnjega. 12Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga Boga. Ja sam Jahve! 13Ne iskorišæuj svoga bližnjega niti ga pljaèkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. 14Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se Boga boj! Ja sam Jahve! 15Ne poèinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima; po pravdi sudi svome bližnjemu! 16Ne raznosi klevete meðu svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega. Ja sam Jahve! 17Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako neæeš pasti u grijeh zbog njega. 18Ne osveæuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve! 19Držite moje zapovijedi! Ne daj svome blagu da se pari s drugom vrstom. Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjeæe od dvije vrste tkanine. 20Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaruèena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni osloboðena, treba ga kazniti, ali ne smræu, jer ona nije slobodna. 21Neka on na ulazu u Šator sastanka prinese Jahvi žrtvu naknadnicu, to jest jednoga ovna kao žrtvu naknadnicu. 22Neka sveæenik tim ovnom žrtve naknadnice izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja pred Jahvom za poèinjeni grijeh. I grijeh koji je poèinio bit æe mu oprošten. 23Kad uðete u zemlju i zasadite bilo kakvu voæku, smatrajte njezine plodove za neobrezane. Tri godine neka vam budu neobrezani: neka se ne jedu. 24Èetvrte godine neka se svi njezini plodovi posvete na svetkovinu zahvale Jahvi. 25Istom pete godine jedite njezin plod i ubirite sebi njezin urod. Ja sam Jahve, Bog vaš! 26Ništa s krvlju nemojte jesti! Ne gatajte! Ne èarajte! 27Ne zaokružujte kose na svojim sljepooènicama; ne šišajte okrajka svoje brade. 28Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve! 29Ne obešèašæuj svoje kæeri dajuæi je za javnu bludnicu. Tako se zemlja neæe podati bludnosti niti æe se napuniti pokvarenošæu. 30Držite moje subote; štujte moje Svetište. Ja sam Jahve! 31Ne obraæajte se na zazivaèe duhova i vraèare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaš! 32Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve! 33Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. 34Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. TÓa i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Jahve, Bog vaš. 35Ne poèinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu, težinu i obujam. 36Neka su vam mjerila toèna; utezi jednaki; efa prava; prav hin. Ja sam Jahve, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske. 37Držite sve moje zakone i sve moje naredbe; vršite ih. Ja sam Jahve!'"

Chapter 20

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Kaži Izraelcima: 'Tko god, Izraelac, ili stranac koji živi s Izraelcima, ustupi svoje èedo Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje neka ga kamenuje. 3Ja æu se okrenuti protiv toga èovjeka i odstraniti ga iz njegova naroda, jer je on, ustupivši svoje èedo Moleku, okaljao moje Svetište i obešèastio moje sveto ime. 4A ako narod zatvori svoje oèi nad tim èovjekom kad svoje èedo ustupi Moleku te ga ne smakne, 5ja æu se suprotstaviti tome èovjeku i njegovoj obitelji; odstranit æu ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega poðu za Molekom da se podaju bludu s Molekom. 6Ako se tko obrati na zazivaèe duhova i vraèare da se za njima poda javnom bludu, ja æu se okrenuti protiv takva èovjeka i odstranit æu ga iz njegova naroda. 7Posveæujte se da budete sveti! TÓa ja sam Jahve, Bog vaš. 8Držite moje zakone i vršite ih. Ja, Jahve, posveæujem vas'." 9"Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne. Jer je oca svoga i majku svoju prokleo, neka njegova krv padne na nj. 10Èovjek koji poèini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smræu - i preljubnik i preljubnica. 11Èovjek koji bi legao sa ženom svoga oca - otkrio bi golotinju svoga oca - neka se oboje kazne smræu, krv njihova neka padne na njih. 12Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smræu. Uèinili su rodoskvrnuæe i neka krv njihova padne na njih. 13Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi poèinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih. 14Èovjek koji se oženi kæerju i njezinom majkom - krajnja je to pokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da meðu vama ne bude pokvarenosti. 15Èovjek koji bi spolno opæio sa životinjom ima se smaknuti. Životinju ubijte! 16Ako bi se žena primakla bilo kakvoj životinji da se s njom pari, ubij i ženu i životinju. Neka se smaknu i njihova krv neka padne na njih. 17Èovjek koji bi se oženio svojom sestrom, kæerju svoga oca ili kæerju svoje majke te vidio njezinu golotinju, a ona vidjela njegovu - pogrdno je to djelo! - neka se istrijebe pred oèima naroda. Otkrio je golotinju svoje sestre, pa neka snosi i posljedice svoje krivnje. 18Èovjek koji bi legao sa ženom za njezina mjeseènog pranja te otkrio njezinu golotinju - razgolio izvor njezine krvi i ona sama otkrila izvor svoje krvi - neka se oboje odstrane iz svoga naroda. 19Ne otkrivaj golotinje sestre svoje majke niti sestre svoga oca - to je otkrivanje golotinje svoga roda, neka snose posljedice svoje krivnje. 20Èovjek koji bi legao sa svojom strinom otkrio bi golotinju svoga strica. Neka snose posljedice svoga grijeha: neka umru bez poroda. 21Èovjek koji bi se oženio ženom svoga brata - golotinju bi svoga brata otkrio - i to je neèisto. Neka ostanu bez poroda." 22"Zato držite sve moje zakone, sve moje naredbe i vršite ih da vas ne ispljune zemlja u koju vas vodim da se u njoj nastanite. 23Nemojte živjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram. TÓa oni su èinili sve to, i zato mi se zgadili. 24A vama sam ja rekao: vi æete zaposjesti njihovu zemlju; vama æu je predati u posjed - zemlju kojom teèe mlijeko i med. Ja sam Jahve, vaš Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda. 25Pravite, dakle, razliku izmeðu èiste životinje i neèiste; izmeðu èiste ptice i neèiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni životinjom, ni pticom, ni bilo èim što zemljom puže: što sam vam ja odluèio kao neèisto. 26Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio od tih naroda da budete moji. 27Èovjek ili žena koji meðu vama postanu zazivaèi duhova ili vraèari neka se kazne smræu; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih."

Chapter 21

1 Jahve još reèe Mojsiju: "Govori sveæenicima, Aronovim sinovima, i reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu, 2osim svoje najbliže rodbine: svoje majke, svoga oca, svoga sina, svoje kæeri i svojega brata. 3I svojom sestrom, djevicom, koja mu je takoðer najbliža, jer nije bila udata, može se okaljati. 4Ali neka se ne okalja svojom svojtom i tako se oskvrne. 5Neka ne briju glave; neka ne šišaju okrajke svojih brada niti prave ureze na svome tijelu. 6Neka budu posveæeni svome Bogu; neka ne oskvrnjuju ime svoga Boga, jer oni prinose žrtve u èast Jahvi paljene, hranu Boga svoga. Zato moraju biti sveti. 7Neka se ne žene javnom bludnicom i obešèašæenom ženom; niti se smiju ženiti onom koju je njezin muž otpustio. Jer je sveæenik posveæen svome Bogu. 8Svetim ga drži, jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti je svet, jer sam svet ja, Jahve, koji vas posveæujem. 9Ako se kæi kojeg sveæenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti." 10"A sveæenik koji je najveæi meðu svojom braæom, na èiju je glavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posveæen da nosi svetu odjeæu, neka ne ide rašèupane kose niti razdire svoje odjeæe. 11Neka ne ulazi nijednom mrtvacu; ne smije se okaljati ni za svojim ocem ni za svojom majkom. 12Neka ne izlazi iz Svetišta, tako da ne oskvrne Svetište svoga Boga, jer na sebi nosi posveæenje uljem pomazanja Boga svoga. Ja sam Jahve! 13Neka za ženu uzme djevicu. 14Udovicom, otpuštenicom, obešèašæenom i bludnicom ne smije se ženiti. Jedino djevicom izmeðu svoga naroda neka se ženi; 15tako neæe oskvrnuti svoga potomstva meðu svojim narodom, jer ja, Jahve, njega posveæujem." 16Jahve reèe Mojsiju: 17"Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih naraštaja, koji imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu svoga Boga. 18Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji je slijep ili sakat; nitko izoblièen ili iznakažena kojeg uda; 19nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku; 20ni poguren, ni kržljav, ni bolesnih oèiju, ni lišajav, ni krastav, niti uškopljenik. 21Dakle, ni jedan od potomaka sveæenika Arona koji imadne manu neka se ne primièe da prinosi u èast Jahvi paljenu žrtvu; buduæi da ima manu, neka se ne primièe da prinosi hranu svoga Boga. 22Može blagovati hranu svoga Boga i od žrtava presvetih, i svetih, 23ali neka ne dolazi k zavjesi niti se žrtveniku primièe jer ima manu. Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.'" 24Mojsije to kaza Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima.

Chapter 22

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetim prinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni - ta moje je! - moraju svetiti. Ja sam Jahve! 3Reci im: 'Ako se ikad tko od vaših naraštaja primakne u stanju neèistoæe k svetim prinosima što ih Izraelci posveæuju Jahvi, taj æe biti uklonjen od moje nazoènosti. Ja sam Jahve!' 4Neka nitko od Aronovih potomaka koji bude gubav ili imadne izljev ne blaguje svetih prinosa dok ne postane èist. Onaj koji se dotakne bilo èega što je mrtvo tijelo okaljalo ili onaj koji iz sebe prospe sjemeni izljev; 5onaj koji se dotakne kakva puzavca koji ga oneèisti; ili èovjeka od kojega se okalja bilo kakvom neèistoæom - 6onaj koji se dotakne èega takva neka je neèist do veèeri i neka ne blaguje svetih prinosa dok ne okupa svoje tijelo u vodi. 7Èim sunce zaðe, èist je. Poslije toga može blagovati od svetih prinosa jer mu je to hrana. 8Neka ne jede ni strva ni što je zvjerad rastrgla. Time bi se okaljao. 9Neka drže moje naredbe, da ne navuku na se krivnju i zbog nje, oskvrnuvši se, ne poginu. Ta ja, Jahve, njih posveæujem." 10"Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukuæanin ni sveæenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa. 11Ali ako sveæenik steèe koga novcem u svoje vlasništvo, taj to može jesti kao onaj što se rodi u njegovoj kuæi; oni mogu jesti od njegove hrane. 12Ako se sveæenikova kæi uda za svjetovnjaka, ne smije blagovati od podizanih svetih prinosa. 13Ali ako sveæenikova kæi obudovi ili bude otpuštena, a nema djece pa se vrati u oèevu kuæu, može se hraniti oèevom hranom kao u svojoj mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije što od toga jesti. 14Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadi sveæeniku dodajuæi petinu. 15Neka ne oskvrnjuju svetih prinosa što ih Izraelci Jahvi podižu. 16Jeduæi ih, navukli bi na se krivnju koja bi ih obvezivala na nadoknadu, jer ja, Jahve, posvetio sam te prinose." 17Jahve reèe Mojsiju: 18"Govori Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima i reci im: 'Svaki èovjek doma Izraelova ili stranac u Izraelu koji donosi svoj prinos kao zavjet ili kao dragovoljan dar da se prinese Jahvi kao žrtva paljenica - da bude primljen - 19mora prinijeti muško bez mane, bilo to goveèe, ovca ili koza. 20Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi jer vam to neæe biti primljeno. 21Ako tko prinosi Jahvi žrtvu prièesnicu da izvrši kakav zavjet ili uèini dragovoljan prinos, bilo od krupne ili sitne stoke, ta životinja, da bude primljena, mora biti bez mane; nikakve mane na njoj ne smije biti. 22Nikakvu slijepu, ili hromu, ili osakaæenu, gušavu, šugavu ili krastavu životinju, nikakvu takvu Jahvi nemoj prinositi niti ikakvu takvu na žrtvenik kao paljenu žrtvu Jahvi polagati. 23Junca ili ovcu s kakvim udom protegnutim ili prikaæenim možeš prinijeti kao dragovoljan prinos, ali kao žrtva zavjetnica neæe biti primljena. 24Jahvi nemojte prinositi životinje sa zgnjeèenim, stuèenim, rastrgnutim ili odsjeèenim mošnjama. To u svoj zemlji ne èinite 25niti takvo što primajte od stranca da to prinesete kao hranu svoga Boga. S manom su jer su osakaæene. Zato vam neæe biti primljene.'" 26Jahve reèe Mojsiju: 27"Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dana neka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana može biti primljeno kao paljena žrtva Jahvi. 28Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim. 29Kad Jahvi žrtvujete žrtvu zahvalnicu, žrtvujte je tako da budete primljeni. 30Neka se žrtva blaguje onoga istog dana; od nje ništa ne ostavljajte za ujutro. Ja sam Jahve!" 31"Moje zapovijedi držite i vršite ih. Ja sam Jahve! 32Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budem proglašen svetim meðu Izraelcima - ja, Jahve, koji vas posveæujem. 33Ja koji sam vas izbavio iz zemlje egipatske da budem vaš Bog, ja, Jahve."

Chapter 23

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Kaži Izraelcima i reci im: Blagdani Jahvini koje imate sazivati jesu sveti zborovi. Ovo su moji blagdani: 3Šest dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota - dan potpunog odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva posla. Gdje god boravili, subota je Jahvina." 4"A ovo su blagdani Jahvini - sveti zborovi - koje imate proglasiti u njihovo odreðeno vrijeme: 5U prvom mjesecu èetrnaestoga dana u suton jest Pasha u èast Jahvi; 6petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih kruhova u èast Jahvi - sedam dana jedite beskvasan kruh. 7Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva težaèkog posla nemojte raditi. 8Sedam dana prinosite paljenu žrtvu u èast Jahvi, a sedmoga dana neka opet bude sveti zbor; nikakva težaèkog posla ne radite." 9Jahve reèe Mojsiju: 10"Kaži Izraelcima i reci im: 'Kad uðete u zemlju koju vam dajem i u njoj žetvu požanjete, prvi snop svoje žetve donesite sveæeniku. 11Neka ga on prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom da budete primljeni. Sutradan po suboti neka ga sveæenik prinese kao žrtvu prikaznicu. 12A u dan kad budete prinosili snop kao žrtvu prikaznicu, prinesite Jahvi jednogodišnjeg janjca bez mane kao žrtvu paljenicu. 13Uz to žrtva prinosnica neka bude: dvije desetine efe najboljeg brašna zamiješena u ulju, kao paljena žrtva Jahvi na ugodan miris; a s njom ljevanica od vina neka bude èetvrt hina. 14Prije toga dana - dok ne donesete prinose svoga Boga - ne smijete jesti ni kruha, ni pržena zrnja, ni svježa klasja. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili.'" 15"A poèevši od sutrašnjega dana po suboti - dana u koji donesete snop za žrtvu prikaznicu - nabrojte punih sedam tjedana. 16Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesite Jahvi novu žrtvu. 17Donesite iz svojih stanova po dva kruha za žrtvu prikaznicu. Neka svaki bude od dvije desetine efe najboljeg brašna; neka budu ispeèeni ukvas, kao prvine Jahvi. 18S kruhom prinesite sedam jednogodišnjih janjaca bez mane, jednoga junca i dva ovna kao žrtvu paljenicu Jahvi zajedno sa žrtvom prinosnicom i ljevanicom, žrtvom paljenom na ugodan miris Jahvi. 19Prinesite i jednoga jarca kao žrtvu okajnicu, a dva janjca od godine dana za žrtvu prièesnicu. 20Neka ih sveæenik prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu povrh kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne sveæeniku. 21Toga istog dana sazovite zbor. Neka vam to bude posveæen zbor - nikakva težaèkog posla ne radite. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili. 22Kad budete želi žetvu sa svoje zemlje, nemoj žeti dokraja svoje njive niti pabirèiti poslije svoje žetve. Ostavi to sirotinji i strancu. Ja sam Jahve, Bog vaš." 23Jahve reèe Mojsiju: 24"Govori Izraelcima i reci: 'Sedmoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, neka vam je potpun odmor, proglašen glasom trube, sveti zbor. 25Nikakva teškog posla ne radite; u èast Jahvi paljenu žrtvu prinesite.'" 26Reèe Jahve Mojsiju: 27"Povrh toga, u deseti dan toga sedmog mjeseca pada Dan pomirenja. Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite u èast Jahvi paljenu žrtvu. 28Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je, naime, Dan pomirenja, kada æe se za vas obaviti obred pomirenja pred Jahvom, Bogom vašim. 29Jest, tko god ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz svoga naroda. 30A tko bi god radio kakav posao na taj dan, toga æu ja istrijebiti iz njegova naroda. 31Nikakva posla nemojte raditi. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili. 32Neka vam je to subotnji poèinak. Postite! Naveèer devetoga dana u mjesecu - od veèeri do veèeri - prestanite raditi." 33Jahve reèe Mojsiju: 34"Reci Izraelcima: 'Od petnaestoga dana toga sedmog mjeseca neka se sedam dana drži Blagdan sjenica u èast Jahvi. 35Prvoga dana, u dan svetoga zbora, nikakva težaèkog posla nemojte raditi. 36Sedam dana prinosite paljenu žrtvu u èast Jahvi. Osmi dan neka vam bude sveti zbor, kada æete u èast Jahvi prinijeti paljenu žrtvu. To je sveèani zbor; nikakva težaèkog posla nemojte obavljati.'" 37"To su blagdani Jahvini koje imate sazvati - sveti zborovi odreðeni za prinošenje žrtava u èast Jahvi; žrtava paljenica, prinosnica, žrtava klanica i ljevanica; svaku na njezin pravi dan, 38povrh Jahvinih subota, povrh vlastitih prinosa, povrh svojih zavjetnih i dragovoljnih darova koje inaèe prinosite Jahvi." 39"Osim toga, petnaestoga dana mjeseca sedmoga, pošto pokupite sa zemlje plodove, svetkujte Jahvin blagdan sedam dana. Na prvi dan i na osmi dan neka je potpun poèinak. 40Uzmite veæ prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana, granèica s lisnatih drveta i potoène vrbovine pa se veselite u nazoènosti Jahve, Boga svoga, sedam dana. 41Svetkujte tako blagdan u èast Jahvi sedam dana svake godine. Neka je to trajan zakon za vaše naraštaje. Svetkujte taj blagdan sedmoga mjeseca. 42Sedam dana stanujte u sjenicama. Svi Izraelovi domoroci neka proborave u sjenicama, 43da vaši potomci znaju kako sam ja uèinio da Izraelci žive u sjenicama kad sam ih izbavio iz zemlje egipatske. Ja sam Jahve, Bog vaš." 44I tako Mojsije objavi Izraelcima Jahvine blagdane.

Chapter 24

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Naredi Izraelcima da ti za svijeænjak donose èistoga ulja od istupanih maslina, da se uvijek održava svjetlo. 3Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od veèeri do jutra u Šatoru sastanka, pred zavjesom Svjedoèanstva. Neka je ovo trajan zakon vašim naraštajima. 4Neka Aron neprekidno održava svjetlila na èistome svijeænjaku pred Jahvom." 5"Potom uzmi najboljeg brašna i od njega ispeci dvanaest pogaèa. Neka u svakoj pogaèi budu dvije desetine efe. 6Onda ih poredaj u dva reda - po šest u redu - na èistome stolu što je pred Jahvom. 7Na svaki red stavi èistoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao spomen - paljena žrtva Jahvi. 8Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka Izraelci vrše zbog vjeènoga Saveza. 9Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na posveæenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih žrtava. To neka bude trajna odredba." 10A sin jedne Izraelke, komu otac bijaše Egipæanin, iziðe meðu Izraelce i zametne u taboru svaðu s nekim Izraelcem. 11Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. - Mati mu se zvala Šelomit, a bila je kæi Dibrijeva iz plemena Danova. - 12Stave ga u zatvor dok im se ne oèituje volja Jahvina. 13Onda Jahve reèe Mojsiju: 14"Izvedi psovaèa iz tabora. Potom svi oni koji su ga èuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje. 15Poslije toga æeš ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju; 16tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora mrijeti. 17Ako èovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti. 18Tko usmrti živinèe mora ga nadomjestiti: život za život. 19Tko ozlijedi svoga bližnjega neka mu se uèini kako je on uèinio: 20lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu. 21Tko usmrti živinèe mora ga nadoknaditi, ali tko ubije èovjeka mora umrijeti. 22Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog vaš." 23Pošto je Mojsije to izložio Izraelcima, oni izvedu psovaèa izvan tabora i zaspu ga kamenjem. Uèine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsiju naredio.

Chapter 25

1 Jahve reèe Mojsiju na Sinajskom brdu: 2"Govori Izraelcima i kaži im: Kad uðete u zemlju koju vam dajem, neka ta zemlja održava Jahvin subotni poèinak. 3Šest godina zasijavaj svoju njivu, šest godina svoj vinograd obrezuj i beri njegov plod. 4Ali sedme godine neka i zemlja uživa subotnji poèinak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda. 5Što samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj žeti niti beri grožðe s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina poèivanja. 6Zemljišni poèinak neka vam priskrbi prehranu: tebi, tvome sluzi, tvojoj sluškinji, tvome najamniku koji s tobom živi; 7a i tvojoj stoci i zvjeradi u tvojoj zemlji neka njezini plodovi služe za hranu." 8"Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit æe ti èetrdeset devet godina. 9A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu širom svoje zemlje. 10Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobaðanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju oèevinu; neka se svatko vrati k svome rodu! 11Ta pedesetogodišnjica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte žeti što samo od sebe uzraste niti berite grožðe s neobrezane loze. 12Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim što njiva donese od sebe. 13Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju oèevinu. 14Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga sunarodnjaka, nemojte nanositi štete svome bratu! 15Od svoga sunarodnjaka kupuj, odbivši samo broj godina poslije jubileja, a on neka ti proda prema broju proizvodnih godina. 16Što više godina, više i cijenu povisi; što manje godina, neka je i cijena manja. Jer, ono što ti on prodaje jest broj ljetina. 17Neka nitko od vas ne nanosi štete svome sunarodnjaku, nego se boj Boga svoga! Jer ja sam Jahve, Bog vaš. 18Vršite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa æete u sigurnosti živjeti na zemlji. 19Zemlja æe davati svoj rod, jest æete do sitosti i živjet æete u sigurnosti. 20Ako biste rekli: 'Èime æemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?' 21evo, blagoslov æu svoj pustiti na vas: šesta godina rodom æe roditi za tri godine. 22Kad budete sijali osme godine, hranit æete se starim prihodom sve do devete godine; dok ne doðe njezin prihod, jest æete stari." 23"Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene. 24Zato u svakome kraju gdje imate zemljišne posjede morate dopustiti otkupljivanje zemlje. 25Ako tvoj brat zapadne u škripac te moradne prodati dio svoje oèevine, neka doðe njegov najbliži izbavitelj i otkupi što je njegov brat prodao. 26Ako nema koga da mu ga otkupi, a poslije i sam postane imuæan te stekne sredstva da je otkupi, 27neka prebroji godine od prodaje, isplati kupcu svotu za preostalo vrijeme i vrati se na svoju oèevinu. 28Ako nema sredstava da je vrati, onda prodano neka ostane u rukama kupca do jubilejske godine. A stupivši u jubilej, neka se vrati na svoju oèevinu. 29Ako tko proda stojnu kuæu u gradu zidom obzidanu, može je otkupiti dokle se ne navrši godina poslije prodaje; otkupni rok neka je, dakle, jedna godina. 30Ako je ne otkupi u roku od godine, onda kuæa u gradu zidom opasana prelazi potpuno kupcu i njegovim potomcima: ni za jubileja neka se ne vraæa. 31Ali kuæe po selima što nemaju zidova oko sebe neka se smatraju kao posjedi u polju; mogu se otkupljivati. U jubileju kupac mora iz njih iziæi. 32Kuæe koje u levitskim gradovima pripadaju levitima mogu leviti otkupiti u svako vrijeme. 33Ako se koji levit ne posluži svojim pravom otkupa, onda æe kuæa što bude prodana u gradu njegova vlasništva biti za jubileja vraæena. Jer kod Izraelaca kuæe u gradovima levita njihovo su vlasništvo. 34Neograðena zemlja oko njihovih gradova ne može se prodati, jer je ona njihovo vlasništvo za sva vremena." 35"Ako tvoj brat zapadne u škripac i ne mogne održavati svoje odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom živi kao stranac ili gost. 36Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, i neka tvoj brat živi s tobom! 37Ne uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski davaj svoju hranu. 38Ja, Jahve, Bog vaš, izbavio sam vas iz zemlje egipatske da vam dadem zemlju kanaansku i budem vaš Bog. 39Ako li tvoj brat padne u škripac dok je s tobom u urednim odnosima te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da služi kao rob; neka bude kod tebe kao najamnik ili nadnièar. 40Neka služi kod tebe do jubilejske godine. 41Onda neka bude slobodan da ode od tebe - i on i njegova djeca s njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu. 42TÓa oni su moji službenici, ja sam ih izbavio iz zemlje egipatske; oni se ne smiju prodavati kao robovi. 43Nemoj s njim grubo postupati! Boga se svoga boj! 44A robove i ropkinje, budeš li ih htio imati, možete kupiti, i muške i ženske, od naroda koji su oko vas. 45Možete ih kupovati i od pridošlica koji s vama borave; od njihovih obitelji što žive s vama i roðeni su u vašoj zemlji. Takvi mogu postati vašim vlasništvom. 46Njih možete predati u nasljedstvo svojoj djeci da ih zavazda naslijede u baštinu. Prema njima možete postupati kao prema robovima. Ali prema svojoj braæi, Izraelcima, nitko ne smije grubo postupati. 47Ako se stranac s tobom nastanjen obogati, a tvoj brat, u svojim odnosima prema njemu, zapadne u škripac te se proda strancu koji je s tobom nastanjen ili kojemu god potomku stranèeve obitelji, 48on ima pravo i nakon prodaje biti otkupljen. Neka ga otkupi netko od njegove braæe; 49ili neka ga otkupi njegov stric, njegov roðak ili bilo tko od njegove obitelji koji bude od njegove krvi. Ili, ako ima sredstava, neka se sam otkupi. 50Sa svojim kupcem neka proraèuna vrijeme od godine kad mu se prodao do jubilejske godine. Cijena za njegovo osloboðenje neka bude prema broju godina. Vrijeme što ga je proveo sa svojim vlasnikom neka se procijeni kao vrijeme jednog najamnika. 51Ako ostaje još mnogo godina, neka isplati za svoju otkupninu u omjeru svoje prodajne svote. 52A ako ostaje samo nekoliko godina do jubilejske godine, neka izraèuna pa isplati za svoj otkup prema godinama službe. 53Prema njemu neka bude kao prema najamniku koji se iznajmljuje od godine na godinu. Neka se na tvoje oèi s njim ne postupa grubo. 54Ne bude li iskupljen ovako, onda i on i njegova djeca s njim neka odu u jubilejskoj godini. 55Jer Izraelci su moji službenici; oni su moji službenici koje sam ja izveo iz zemlje egipatske, ja, Jahve, Bog vaš."

Chapter 26

1 "Ne pravite sebi kumira; ne podižite sebi ni kipa ni spomen-stupa; ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih padate. 2Održavajte moje subote; poštujte moje Svetište - jer ja sam Jahve, Bog vaš." 3"Budete li živjeli prema mojim zakonima, održavali moje zapovijedi i u djelo ih provodili, 4davat æu vam kiše u pravo vrijeme te æe zemlja raðati rodom a stabla po polju donositi plodove. 5Vršidba æe vam stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jest æete kruh svoj do sitosti i u svojoj æete zemlji živjeti u sigurnosti. 6Zemlji æu dati mir; tako æete poèivati a da vas nitko ne plaši. Štetne æu životinje iz zemlje ukloniti; maè neæe prolaziti vašom zemljom. 7U bijeg æete nagoniti svoje neprijatelje, a oni æe padati pred vama od maèa. 8Petorica vas nagonit æe u bijeg stotinu njih, a stotina vas nagonit æe u bijeg deset tisuæa njih. Da, vaši æe neprijatelji padati pred vama od maèa. 9K vama æu se okrenuti te vas rodnima èiniti i razmnažati. Držat æu svoj Savez s vama. 10Starom æete se zalihom hraniti; štoviše, trebat æe vam zalihe ispražnjavati da mognete sasipati novo žito. 11Meðu vama æu postaviti svoje Prebivalište i neæu vas odbaciti; 12meðu vama æu hoditi i bit æu vam Bog, a vi æete mi biti narod. 13Ja, Jahve, Bog vaš, izveo sam vas iz zemlje egipatske da im više ne budete roblje; polomio sam palice vaših jarmova i uèinio da hodate uspravno." 14"Ali ako me ne poslušate i u djelo ne provedete sve ove moje zapovijedi; 15ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekršite moj Savez, ne provodeæi u djelo sve moje zapovijedi, 16evo što æu ja uèiniti vama: podvrgnut æu vas strepnji, iznemoglosti i groznici što oèi troše a život gase. 17Sjetve æete svoje uzalud sijati - neprijatelji vaši njima æe se hraniti. Ja æu se protiv vas okrenuti, a vaši æe vas neprijatelji ametice tuæi. Oni koji vas mrze gospodarit æe nad vama. Bježat æete i onda kad vas nitko ne bude progonio. 18Pa ako me i unatoè tome ne poslušate, ja æu vas sedmerostruko kažnjavati za vaše grijehe. 19Slomit æu ja vašu drsku silu. Vaša æu nebesa uèiniti poput gvožða, a zemlju vašu poput tuèa. 20Uzalud æe se trošiti vaša snaga. Zemlja vam više neæe davati svoga roda niti æe stabla na zemlji donositi svojih plodova. 21Budete li se još i dalje protivili, ne htjednete li me poslušati, sedmerostruko æu još na vama povisiti rane za vaše grijehe. 22Na vas æu pustiti šumsku zvjerad da vas liši djece, blago vam podavi a vas prorijedi tako da vam putovi postanu pusti. 23Ako vas ni to ne popravi nego nastavite življenje koje se meni protivi, 24onda æu se i ja suprotstaviti vama i sam æu vas još sedmerostruko udariti za vaše grijehe. 25Na vas æu dovesti maè neka se iskali osvetom za Savez. A kad se zbijete u svoje gradove, poslat æu na vas kugu i bit æete predani u ruke neprijatelju. 26Još kad vam obustavim namicanje kruha, deset žena moæi æe vam peæi kruh u jednoj peæi i na mjeru æe vam kruh davati. Jest æete, ali se neæete nasititi. 27Ako me ni tada ne poslušate nego mi se dalje budete suprotstavljali, 28i ja æu se vama suprotstaviti - sedmerostruko æu vas kazniti za vaše grijehe. 29Jest æete meso od svojih sinova, jest æete meso od svojih kæeri. 30Porušit æu vaše idolske uzvišice; oborit æu vaše kadione žrtvenike, zgrnut æu vaša mrtva trupla na trupla vaših kumira i odbacit æu vas. 31Gradove æu vaše pretvoriti u ruševine; svetišta æu vaša opustošiti, vaš ugodni miris neæu više mirisati. 32Zemlju æu ja pretvoriti u zgarište tako da æe se vaši neprijatelji koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom. 33Vas æu rasijati po narodima; izvuæi æu protiv vas maè iz korica tako da æe vam se zemlja pretvoriti u pustaru a gradovi u ruševine. 34Tada æe zemlja namiriti svoje subote za sve vrijeme dok bude pusta i vi budete u zemlji svojih neprijatelja. Otpoèinut æe tada zemlja i moæi æe namiriti svoje subote. 35Sve dok bude pusta, imat æe poèinak koji nije imala za vaših subota dok ste vi u njoj stanovali. 36A onima od vas koji na životu ostanu po zemljama svojih neprijatelja, njima æu strah u srce utjerati. U bijeg æe ih nagoniti šuštaj lista što zatrepti. Bježat æe kao što se bježi od maèa; padat æe, iako ih nitko neæe progoniti. 37Spoticat æe se jedan o drugoga kao kad se bježi ispred maèa, premda ih nitko neæe progoniti. Neæete se održati pred svojim neprijateljima; 38izginut æete meðu narodima - proždrijet æe vas zemlja vaših neprijatelja. 39A koji od vas prežive venut æe u zemljama svojih neprijatelja zbog svojih opaèina; venut æe i zbog opaèina svojih otaca. 40Priznat æe tada svoju opaèinu i opaèinu svojih otaca što su je protiv mene poèinili izdajom, što su mi se protivili. 41I ja sam sa morao suprotstaviti njima i odvesti ih u zemlju njihovih neprijatelja." "Onda æe se napokon njihovo tvrdokorno srce poniziti; ispaštat æe oni svoju krivnju. 42Tada æu se ja sjetiti svoga Saveza s Jakovom i svoga Saveza s Izakom; sjetit æu se svoga Saveza s Abrahamom - zemlje æu se sjetiti. 43Zemlja æe, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostane pusta zbog njih. A oni æe ispaštati svoju krivnju što su odbacili moje zapovijedi; što su prezreli moje zakone. 44Ali ni onda dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neæu ih zabaciti niti æu ih prezreti tako da ih posve uništim i da prekršim svoj Savez s njima. TÓa ja sam Jahve, Bog njihov. 45Radi njih sjetit æu se Saveza s njihovim precima koje sam izveo iz zemlje egipatske naoèigled naroda da budem njihov Bog, ja Jahve." 46To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio izmeðu sebe i Izraelaca po Mojsiju na Sinajskome brdu.

Chapter 27

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko zaželi podmiriti Jahvi zavjet što vrijedi koliko èovjek, 3neka ti je mjerilo: muškarca od dvadeset do šezdeset godina starosti procijeni pedeset šekela u srebru, prema hramskom šekelu, 4a žensku procijeni trideset šekela. 5A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za muškarca dvadeset šekela, a za žensku deset šekela. 6Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za muško pet šekela u srebru, a procjena za žensko tri šekela u srebru. 7Bude li u starosti od šezdeset godina ili više, neka ti je procjena: za muškarca petnaest šekela, a za žensku deset šekela. 8Ali ako je tko siromašan te ne može platiti svoju cijenu, neka ga dovedu pred sveæenika i neka ga sveæenik procijeni. Ali neka sveæenik procijeni prema onome što zavjetovalac može dati. 9Ako zavjetovani prinos bude od životinja koje se mogu Jahvi prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit æe posveæena stvar. 10Neka se ne nadomješta niti zamjenjuje za što drugo - bilo dobro za loše, bilo loše za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga živinèeta za drugo, onda æe i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti posveæena stvar. 11Bude li zavjetovani prinos od neèiste životinje koja se ne može Jahvi prinositi, neka se takvo živinèe dovede k sveæeniku 12pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako sveæenik procijeni, neka tako bude. 13Zaželi li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu. 14Ako tko posveti svoju kuæu zavjetovavši je Jahvi, neka sveæenik procijeni da li je dobra ili loša. Kako sveæenik prosudi, neka tako ostane. 15Ako onaj koji je svoju kuæu zavjetovao zaželi da je otkupi, neka dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude njegova. 16Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemljišta od svoga vlasništva, procijeni ga prema njegovu usjevu: za jedan homer jeèmena sjemena pedeset šekela u srebru. 17Zavjetuje li zemljište za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj procjeni. 18Ali ako zemljište zavjetuje poslije jubilejske godine, neka sveæenik proraèuna cijenu prema godinama što preostaju do jubilejske godine i prema tome smanji procjenu. 19Ako onaj tko je zemljište zavjetovao zaželi da ga otkupi, neka doda jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane. 20Ako zemljište ne otkupi nego ga proda drugome, ne može se više otkupiti. 21Kad zemljište bude osloboðeno u jubilejskoj godini, neka se posveti Jahvi kao zavjetovano zemljište i postane sveæenikov posjed. 22Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemljište koje nije dio njegove oèevine, 23neka mu sveæenik proraèuna razmjernu procjenu do jubilejske godine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posveæenu Jahvi. 24U jubilejskoj godini zemljište se ima vratiti onome od koga je kupljeno - kome pripada zemljišno vlasništvo. 25Svaka procjena neka se vrši prema hramskom šekelu: dvadeset gera jedan šekel. 26Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. TÓa prvina ionako pripada Jahvi - Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga. 27Bude li od neèiste stoke, može se otkupiti prema procjeni, dometnuvši petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni proda. 28Ali ništa od 'herema', od onog što je Jahvi izruèeno, bio to èovjek ili živinèe ili njegovo baštinjeno zemljište, ništa što je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne može se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom posveæena stvar najveæa je Jahvina svetinja. 29Nijedno ljudsko biæe koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti. 30Svaka desetina sa zemljišta, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveæeno. 31Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati jednu petinu cijene. 32Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto od svega što prolazi ispod pastirskog štapa, neka bude posveæeno Jahvi. 33Neka se ne gleda je li dobro ili rðavo; i neka se ne zamjenjuje. Ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posveæeno i ne smije se otkupljivati.'" 34To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na Sinajskome brdu.

Numbers

Chapter 1

1 U Sinajskoj pustinji, u Šatoru sastanka, reèe Jahve Mojsiju prvoga dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske: 2"Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodicama, navodeæi imena svih muškaraca, glavu po glavu. 3Od dvadeset godina naviše, za borbu sposobne u Izraelu, ti i Aron pobilježite prema njihovim jedinicama. 4Neka s vama bude po jedan èovjek od svakoga plemena, glavari svoga pradjedovskog doma. 5Ovo su imena ljudi koji æe vam pomagati: Elisur, sin Šedeurov, za pleme Rubenovo; 6Šelumiel, sin Surišadajev, za pleme Šimunovo; 7Nahšon, sin Aminadabov, za pleme Judino; 8Netanel, sin Suarov, za pleme Jisakarovo; 9Eliab, sin Helonov, za pleme Zebulunovo. 10Za Josipove sinove: Elišama, sin Amihudov, za pleme Efrajimovo; Gamliel, sin Pedahsurov, za pleme Manašeovo; 11Abidan, sin Gidonijev, za pleme Benjaminovo; 12Ahiezer, sin Amišadajev, za pleme Danovo; 13Pagiel, sin Okranov, za pleme Ašerovo; 14Elijasaf, sin Deuelov, za pleme Gadovo; 15Ahira, sin Enanov, za pleme Naftalijevo." 16To bijahu sazivaèi zajednice, knezovi pradjedovskih plemena i glavari rodova izraelskih. 17Mojsije i Aron onda uzmu one ljude što su po imenu bili odreðeni 18te prvoga dana drugoga mjeseca sazovu svu zajednicu. Tada se u popis prema rodovima i porodicama po redu unosio broj osoba starijih od dvadeset godina. 19Kako je Jahve naredio Mojsiju, tako ih je on pobilježio u Sinajskoj pustinji. 20Kad se utvrdi potomstvo Rubena, Izraelova prvoroðenca, prema njegovim rodovima i porodicama, pribilježiše, glavu po glavu, imena svih muškaraca od dvadeset godina naviše, svih za borbu sposobnih. 21Popisanih od Rubenova plemena bilo je èetrdeset i šest tisuæa i pet stotina. 22Bili su popisani Šimunovi potomci prema njihovim rodovima i porodicama: pribilježiše se, glava po glava, imena svih muškaraca od dvadeset godina naviše, svih za borbu sposobnih. 23Popisanih od Šimunova plemena bilo je pedeset i devet tisuæa i tri stotine. 24Kad se utvrdi potomstvo sinova Gadovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 25Popisanih od Gadova plemena bilo je èetrdeset i pet tisuæa i šest stotina i pedeset. 26Kad se utvrdi potomstvo sinova Judinih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 27Popisanih od Judina plemena bilo je sedamdeset i èetiri tisuæe i šest stotina. 28Kad se utvrdi potomstvo sinova Jisakarovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 29Popisanih od Jisakarova plemena bilo je pedeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine. 30Kad se utvrdi potomstvo sinova Zebulunovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 31Popisanih od Zebulunova plemena bilo je pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine. 32Josipovi sinovi: Kad se utvrdi potomstvo sinova Efrajimovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 33Popisanih od Efrajimova plemena bilo je èetrdeset tisuæa i pet stotina. 34Kad se utvrdi potomstvo sinova Manašeovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 35Popisanih od Manašeova plemena bilo je trideset i dvije tisuæe i dvjesta. 36Kad se utvrdi potomstvo sinova Benjaminovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 37Popisanih od Benjaminova plemena bilo je trideset i pet tisuæa i èetiri stotine. 38Kad se utvrdi potomstvo sinova Danovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 39Popisanih od Danova plemena bilo je šezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina. 40Kad se utvrdi potomstvo sinova Ašerovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 41Popisanih od Ašerova plemena bila je èetrdeset i jedna tisuæa i pet stotina. 42Kad se utvrdi potomstvo sinova Naftalijevih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 43Popisanih od Naftalijeva plemena bilo je pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine. 44To su oni koje popisaše Mojsije i Aron sa dvanaest knezova izraelskih, po jedan na svaki pradjedovski dom. 45Bili su popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima, od dvadeset godina i više, svi za borbu sposobni u Izraelu. 46Bilo je, dakle, svih popisanih šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. 47Meðu te nisu se ubrojili Levijevci prema svojem pradjedovskom plemenu. 48Jahve je, naime, rekao Mojsiju: 49"Nipošto nemoj popisivati Levijeva plemena niti ga unosi u popis Izraelaca. 50Nego ti sam odredi Levijevce za službu u Prebivalištu svjedoèanstva; za sav njegov namještaj i sve što na nj spada; neka oni nose Prebivalište i sav njegov namještaj; neka oni u njemu poslužuju i oko njega tabore. 51Kad se Prebivalište mora premještati, neka ga Levijevci rastave; a kad se s Prebivalištem treba utaboriti, neka ga Levijevci opet podignu. Svjetovnjak koji bi mu se primakao neka se pogubi. 52Neka Izraelci logoruju svatko u svome taboru; svatko kod svoje zastave, po èetama. 53Levijevci neka borave oko Prebivališta svjedoèanstva, da se gnjev ne obori na izraelsku zajednicu. Neka tako Levijevci stražu straže oko Prebivališta svjedoèanstva." 54Izraelci uèine kako je Jahve Mojsiju naredio. U svemu tako urade.

Chapter 2

1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 2"Neka Izraelci logoruju svatko kod svoje zastave, pod znakovima svojih pradjedovskih domova; neka se utabore oko Šatora sastanka, ali malo podalje. 3Sprijeda, s istoène strane, zastava Judina tabora, prema njihovim èetama. Glavar je Judinih potomaka Nahšon, sin Aminadabov. 4Njegova vojska broji sedamdeset i èetiri tisuæe i šest stotina popisanih. 5Do njega neka taboruje Jisakarovo pleme. Glavar je Jisakarovih potomaka Netanel, sin Suarov. 6Njegova vojska broji pedeset èetiri tisuæe i èetiri stotine popisanih. 7Onda pleme Zebulunovo. Glavar je Zebulunovih potomaka Eliab, sin Helonov. 8Njegova vojska broji pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine popisanih. 9Prema njihovim èetama, svih je upisanih u Judinu taboru sto osamdeset i šest tisuæa i èetiri stotine. Neka oni prvi stupaju! 10S juga je zastava tabora Rubenova, prema njihovim èetama. Glavar je Rubenovih potomaka Elisur, sin Šedeurov. 11Njegova vojska broji èetrdeset i šest tisuæa i pet stotina popisanih. 12Do njega neka taboruje pleme Šimunovo. Glavar je Šimunovih potomaka Šelumiel, sin Surišadajev. 13Njegova vojska broji pedeset i devet tisuæa i tri stotine popisanih. 14Onda pleme Gadovo. Glavar je Gadovih potomaka Elijasaf, sin Deuelov. 15Njegova vojska broji èetrdeset i pet tisuæa šest stotina i pedeset popisanih. 16Prema njihovim èetama, svih je upisanih u taboru Rubenovu sto pedeset i jedna tisuæa èetiri stotine i pedeset. Neka oni stupaju drugi! 17Potom neka ide Šator sastanka, tako da tabor levitski bude usred drugih tabora. Kako taboruju, onako neka i stupaju: svatko pod svojom zastavom. 18Sa zapada, zastava tabora Efrajimova, prema njihovim èetama. Glavar je Efrajimovih potomaka Elišama, sin Amihudov. 19Njegova vojska broji èetrdeset tisuæa i pet stotina popisanih. 20Do njega je pleme Manašeovo. Glavar je Manašeovih potomaka Gamliel, sin Pedahsurov. 21Njegova vojska broji trideset i dvije tisuæe i dvjesta popisanih. 22Onda je pleme Benjaminovo. Glavar je potomaka Benjaminovih Abidan, sin Gidonijev. 23Njegova vojska broji trideset i pet tisuæa i èetiri stotine popisanih. 24Prema njihovim èetama, svih je upisanih u Efrajimovu taboru sto i osam tisuæa i sto. Oni neka stupaju treæi! 25Sa sjevera, zastava tabora Danova, prema njihovim èetama. Glavar je Danovih potomaka Ahiezer, sin Amišadajev. 26Njegova vojska broji šezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina popisanih. 27Do njega neka se utabori pleme Ašerovo. Glavar je Ašerovih potomaka Pagiel, sin Okranov. 28Njegova vojska broji èetrdeset i jednu tisuæu i pet stotina popisanih. 29Onda pleme Naftalijevo. Glavar je Naftalijevih potomaka Ahira, sin Enanov. 30Njegova vojska broji pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine popisanih. 31Svih je popisanih u taboru Danovu sto pedeset i sedam tisuæa i šest stotina. Neka oni stupaju posljednji pod svojim zastavama." 32To su popisani Izraelci prema pradjedovskim domovima. Svih je upisanih u taborima, po njihovim èetama, šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. 33Levijevci nisu bili upisivani s Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju. 34U svemu su Izraelci uèinili kako je Jahve naredio Mojsiju. Tako su taborovali pod svojim zastavama i tako išli, svatko prema svom rodu i porodici.

Chapter 3

1 Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je Jahve Mojsiju govorio na Sinajskom brdu. 2Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvoroðenac Nadab, zatim Abihu, Eleazar i Itamar. 3To su imena Aronovih sinova, sveæenika pomazanih, za sveæeništvo posveæenih. 4Ali Nadab i Abihu umriješe pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji pred njim prinosili neposveæenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su Eleazar i Itamar služili kao sveæenici u nazoènosti svoga oca Arona. 5Jahve reèe Mojsiju: 6"Dozovi pleme Levijevo neka stane pred sveæenika Arona. Neka mu poslužuju; 7neka vrše njegovu dužnost i dužnost sve zajednice pred Šatorom sastanka, služeæi Prebivalištu. 8Neka se brinu za sav namještaj u Šatoru sastanka, za dužnost sinova izraelovih, i obavljaju službu u Prebivalištu. 9Podaj levite Aronu i njegovim sinovima. Neka mu ih Izraelci potpuno daruju. 10Arona i njegove sinove postavi da vrše svoju sveæenièku službu. A svjetovnjak koji bi se tome približio neka se pogubi." 11Jahve reèe Mojsiju: 12"Ja, evo, uzimam Levijevce izmeðu Izraelaca namjesto svih prvoroðenaca - onih koji otvaraju materinju utrobu kod Izraelaca. Moji su, dakle, Levijevci! 13Meni, naime, pripada svaki prvoroðenac. Onoga dana kad sam pobio sve prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvoroðence u Izraelu - i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve." 14Jahve reèe Mojsiju u Sinajskoj pustinji: 15"Popiši Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popiši sve muškarce od jednoga mjeseca i više." 16Na zapovijed Jahvinu Mojsije ih popisa, kako mu je bilo nareðeno. 17Ovo su poimenice bili sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari. 18A ovo su imena Geršonovih sinova po njihovim rodovima: Libni i Šimi. 19A sinovi su Kehatovi po svojim rodovima: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. 20Sinovi su Merarijevi po svojim rodovima: Mahli i Muši. To su Levijevi rodovi po svojim porodicama. 21Od Geršona lozu vuèe rod Libnijev i rod Šimijev. To su rodovi Geršonovaca. 22Njih je u popisu svih muškaraca od jednoga mjeseca naviše ubilježeno sedam tisuæa i pet stotina. 23Rodovi Geršonovaca taborovali su za Prebivalištem prema zapadu. 24Glava porodice Geršonovaca bijaše Elijasaf, sin Laelov. 25Geršonovci su se u Šatoru sastanka brinuli za Prebivalište, za Šator i njegov krov, za zavjese na ulazu u Šator sastanka; 26onda za dvorišne zavjese, za zavjesu na ulazu u dvorište što je oko Prebivališta i žrtvenika, za njihova užeta i za sve što spada na tu službu. 27Od Kehata potjeèe rod Amramov, rod Jisharov, rod Hebronov i rod Uzielov. To su rodovi Kehatovaca. 28Kad se popisaše svi muškarci od jednoga mjeseca naviše, bilo ih je osam tisuæa i šest stotina. Oni su se brinuli za Svetište. 29Rodovi Kehatovaca taborovali su s južne strane Prebivališta. 30Glava rodova u domu Kehatovu bijaše Elisafan, sin Uzielov. 31Oni su se brinuli za Kovèeg, stol, svijeænjak, žrtvenik i sveti pribor kojim su se služili i, konaèno, za zavjesu i za sve što joj pripada. 32Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin sveæenika Arona. On je vršio nadzor nad onima koji su se brinuli za Svetište. 33Od Merarija potjeèe rod Mahlijev i rod Mušijev. To su Merarijevi rodovi. 34Njih je u popisu svih muškaraca od jednoga mjeseca i više ubilježeno šest tisuæa i dvije stotine. 35Glava rodova u domu Merarijevu bijaše Suriel, sin Abihajilov. Oni su taborovali sa sjeverne strane Prebivališta. 36Merarijevci su se brinuli za trenice Prebivališta, za njegove prijeènice, za stupce i njihova podnožja, za sav njegov pribor i za sve što spada na njegovu službu. 37Povrh toga, za stupove uokolo predvorja, njihova podnožja, koèiæe i užeta. 38Pred Prebivalištem prema istoku, pred Šatorom sastanka s istoène strane, utaborivali se Mojsije, Aron i njihovi sinovi, kojima je u ime Izraelaca bila povjerena služba u Svetištu. Svjetovnjak koji bi se približio imao se pogubiti. 39Svih popisanih Levijevaca od jednoga mjeseca naviše, koje je na Jahvinu zapovijed po njihovim rodovima popisao Mojsije i Aron, bijaše dvadeset i dvije tisuæe. 40Jahve rekne Mojsiju: "Popiši sve muške prvoroðence izraelske od jednoga mjeseca naviše te naèini popis njihovih imena. 41I levite dodijeli meni - ja sam Jahve - namjesto svih prvoroðenaca izraelskih, a stoku levitsku namjesto sve prvenèadi stoke izraelske." 42Tako Mojsije popiše sve prvoroðence izraelske, kako mu je Jahve naredio. 43Svih muških prvoroðenaca od jednoga mjeseca naviše bijaše u popisu imena dvadeset i dvije tisuæe i dvije stotine sedamdeset i tri. 44Tada Jahve reèe Mojsiju: 45"Uzmi levite namjesto svih prvoroðenaca izraelskih, a stoku levitsku namjesto stoke njihove; leviti neka budu moji. Ja sam Jahve. 46A za otkupninu dvjesta sedamdeset i triju izraelskih prvoroðenaca što ih je više nego levita, 47uzmi pet šekela po glavi, uzmi ih prema hramskom šekelu: dvadeset gera - jedan šekel. 48Onda podaj taj novac Aronu i njegovim sinovima za otkupninu onih kojih je odviše." 49Tako Mojsije primi taj novac kao otkupninu za prvoroðence koji su nadilazili broj onih koje su leviti otkupili. 50Od izraelskih je prvoroðenaca primio u srebru tisuæu trista šezdeset i pet šekela hramske mjere. 51Po nalogu Jahvinu Mojsije predade novac te otkupnine Aronu i njegovim sinovima, kako je Jahve Mojsiju naredio.

Chapter 4

1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 2"Izdvojite izmeðu sinova Levijevih glavare Kehatovih sinova po rodovima i porodicama njihovim: 3od trideset godina naviše, sve do pedeset godina - sve koji mogu uæi u red da vrše službe u Šatoru sastanka. 4A služba je Kehatovih sinova u Šatoru sastanka: briga za svetinje nad svetinjama. 5Kad se tabor diže na put, neka uðu Aron i njegovi sinovi te skinu zaštitnu zavjesu i njom pokriju Kovèeg svjedoèanstva. 6Neka onda na nj stave pokrivalo od fine kože, a po njemu neka razastru platno, potpuno ljubièasto. Potom neka Kovèegu namjeste motke. 7Po stolu prinošenja neka prostru ljubièasto platno. Onda neka na nj stave zdjele, žlice, krèage i vrèeve za ljevanice. Kruh neprekidnog prinošenja neka takoðer bude na njemu. 8To neka prekriju tamnocrvenim platnom, a preko njega neka prebace pokrivalo od fine kože. Potom neka stolu namjeste motke. 9Neka zatim uzmu ljubièasto platno i pokriju svijeænjak za svjetlo i njegove svjetiljke, njegove usekaèe, njegove lugare i sve posude za ulje kojima se ono poslužuje. 10Neka ga stave sa svim njegovim priborom na pokrivalo od fine kože pa polože na nosiljku. 11Po zlatnom žrtveniku neka razastru ljubièasto platno i prekriju ga pokrivalom od fine kože. Potom neka mu namjeste motke. 12Neka sad uzmu sav pribor što se upotrebljava za službu u Svetištu pa ga stave na ljubièasto platno i onda prekriju pokrivaèem od fine kože. Zatim neka sve to polože na nosiljku. 13Neka pometu pepeo sa žrtvenika i po njemu razastru crveno platno. 14Na nj neka postave sav pribor što se upotrebljava za službu: kadionike, viljuške, lopatice i zdjele - sve posuðe za žrtvenik. Po njemu onda neka razastru pokrivalo od fine kože. Zatim neka namjeste motke. 15Pošto Aron i njegovi sinovi završe pokrivanje Svetišta i svega svetog posuða, u èasu kad imadne tabor krenuti na put, neka doðu potomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticati da ne poginu. To je dužnost Kehatovih potomaka u Šatoru sastanka. 16A Eleazar, sin sveæenika Arona, neka se brine za ulje svijeænjaka, za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja; neka se brine za sve Prebivalište, za sve što je u njemu - za Svetište i njegovo posuðe." 17Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 18"Ne dopustite da nestane pleme rodova Kehatovih izmeðu levita. 19Ovako postupajte s njima, da žive i ne izginu primièuæi se najveæim svetinjama: neka doðu Aron i njegovi sinovi da postave svakoga od njih na njegovu službu i uz njegovu dužnost. 20Oni neka ne ulaze ni da zaèas pogledaju Svetište da ne bi poginuli." 21Jahve reèe Mojsiju: 22"Popiši i Geršonove sinove po njihovim porodicama i njihovim rodovima, od trideset godina naviše, sve do pedesete godine; 23popiši ih sve koji mogu iæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka. 24A ovo je služba rodova Geršonovaca pri radu i prenošenju: 25neka nose zavjese Prebivališta, Šator sastanka s njegovim krovom, pokrivalo od fine kože što je povrh njega, i zavjesu na ulazu u Šator sastanka; 26onda, dvorišne zavjese, zavjesu s vrata na ulazu u predvorje što opkoljuje Prebivalište i žrtvenik, konopce i sav pribor za njihovu službu; što god treba oko tih stvari raditi, neka uèine. 27Neka Geršonovci obavljaju sve svoje dužnosti - sve što imaju nositi i sve što imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovoj brizi povjerite sve što treba da nose. 28To je služba rodova Geršonovaca u Šatoru sastanka. Njihova služba neka bude pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona." 29"Sinove Merarijeve popiši po rodovima i porodicama njihovim. 30Popiši ih od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, koji mogu uæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka. 31Za sve njihove službe u Šatoru sastanka dužnost im je da nose trenice za Prebivalište, njegove prijeènice, njegove stupce i njegova podnožja; 32stupce što okružuju predvorje, njihova podnožja, njihove koèiæe, njihove konopce, sa svim priborom za njihovu službu. Poimenièno popišite predmete što su im povjereni da ih nose. 33To je služba rodova Merarijevaca u svemu što imaju èiniti u Šatoru sastanka pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona." 34Mojsije, Aron i glavari zajednice popisali su Kehatove sinove po njihovim rodovima i porodicama - 35sve koji mogu uæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka, od trideset godina naviše, sve do pedeset godina. 36I popisanih po njihovim rodovima bijaše dvije tisuæe sedam stotina i pedeset. 37To je popis rodova Kehatovaca, svih koji su služili u Šatoru sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na zapovijed što je Jahve dade Mojsiju. 38Popisanih sinova Geršonovih po njihovim rodovima i porodicama, 39od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, svih koji mogu uæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka - 40popisanih, dakle, po njihovim rodovima i porodicama bijaše dvije tisuæe šest stotina i pedeset. 41To je popis rodova Geršonovaca, svih koji su služili u Šatoru sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na Jahvinu zapovijed. 42Popis rodova Merarijevih sinova po njihovim rodovima i porodicama, 43od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, svih koji mogu uæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka - 44popisanih, dakle, po njihovim rodovima bijaše tri tisuæe dvjesta. 45To je popis Merarijevaca što su ga sastavili Mojsije i Aron na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju. 46Svih, dakle, popisanih levita koje su popisali Mojsije, Aron i glavari izraelski po njihovim rodovima i porodicama, od trideset godina naviše do pedeset godina - 47svih koji su ušli u službu posluživanja i službu prenošenja u Šatoru sastanka - 48bilo je osam tisuæa pet stotina i osamdeset. 49Na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju svakoga su unijeli u popis prema onom u èemu je služio i što je prenosio. Popisali su ih kako je Jahve zapovjedio Mojsiju.

Chapter 5

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca, svakoga koji imadne izljev i svakoga koji se oneèisti mrtvim tijelom. 3Odstranite i muške i ženske! Izvan tabora ih istjerajte da ne oneèiste svoje tabore u kojima ja boravim meðu njima." 4Izraelci tako uèine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekao Mojsiju, tako Izraelci uèine. 5Jahve reèe Mojsiju: 6"Kaži Izraelcima: Kad koji èovjek ili žena poèini bilo kakav grijeh na štetu èovjeka ogriješivši se protiv Jahve, i osjeti se krivim, 7neka prizna poèinjeni grijeh, nadoknadi štetu što bolje može te još doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu. 8Ako èovjek ne bi imao bližeg roðaka kome bi se nadoknada mogla uruèiti, dužna nadoknada pripada Jahvi za sveæenika, ne raèunajuæi u to pomirbenoga ovna kojim æe sveæenik izvršiti nad krivcem obred pomirenja. 9I svaka podizanica od svih posveæenih stvari što ih Izraelci sveæeniku donose njemu pripada. 10Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka sveæeniku bude ono što njemu tko dadne." 11Jahve reèe Mojsiju: 12"Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome žena poðe stranputicom te mu se iznevjeri 13i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno oèima njezina muža i žena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude svjedoka buduæi da u èinu nije bila uhvaæena - 14i sad muža obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju ženu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu a da se ona nije oskvrnula - 15neka taj muž dovede svoju ženu sveæeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe jeèmenog brašna. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomen-prinosnica da podsjeti na grijeh. 16Neka sveæenik povede tu ženu i postavi je pred Jahvu. 17Sad neka sveæenik uzme posveæene vode u kakvu zemljanu posudu i, uzevši prašine što je na podu Prebivališta, neka je sveæenik ubaci u vodu. 18Pošto je sveæenik postavio ženu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest žitnu prinosnicu za ljubomoru, s sveæenik neka drži u ruci vodu gorèine i prokletstva. 19Zatim neka sveæenik ženu zakune. Neka joj reèe: 'Ako nikad èovjek s tobom nije ležao te ako nisi išla stranputicom i oskvrnula se dok si bila pod vlašæu svoga muža, budi pošteðena od ove vode gorèine i prokletstva! 20Ali ako si išla stranputicom dok si bila pod vlašæu svoga muža te se oskvrnula; ako je koji èovjek osim tvoga muža legao s tobom ...' 21Ovdje neka sveæenik zakune ženu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu meðu tvojim narodom, uèinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme! 22Neka ova voda prokletstva zaðe u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje naduo, a rodnica uvenula! - A žena neka poprati: Amen! Amen! 23Potom neka ta prokletstva sveæenik napiše na list pa ih ispere u vodu gorèine. 24Onda neka ženu napoji vodom gorèine i prokletstva, da bi se voda gorèine po njoj razišla i napunila je gorkošæu. 25Neka sveæenik onda uzme iz ženine ruke prinosnicu za ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu te je donese na žrtvenik. 26Zagrabivši od prinosnice punu pregršt kao spomen-žrtvu, neka to sažeže u kad na žrtveniku. Napokon, neka ženu napoji vodom. 27Pošto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivši se svome mužu, voda prokletstva uæi æe u nju i napunit æe je gorèinom; njezina æe se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta æe žena postati prokletstvom u svome narodu. 28A ako žena ne bude oskvrnuta nego nevina, neæe joj biti ništa i imat æe djece. 29To je obred u sluèaju ljubomore, kad žena poðe stranputicom i oskvrne se dok je pod vlašæu svoga muža; 30ili kad kojega èovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu. Neka, dakle, postavi svoju ženu pred Jahvu, a sveæenik neka nad njom izvrši sav ovaj obred. 31Neka je muž slobodan od krivnje, a žena neka snosi svoju krivnju."

Chapter 6

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko, bilo èovjek ili žena, položi nazirejski zavjet te se posveti Jahvi, 3neka se suzdržava od vina i svakoga opojnog piæa. Neka ne pije ni ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog piæa; a niti kakva soka od grožða neka ne pije; neka ne jede grožða, ni svježa ni suha. 4Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti ništa što raða lozov trs - od zelena grožða do komine.' 5Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazi preko njegove glave; dok se ne navrši vrijeme što ga je Jahvi zavjetovao, neka bude posveæen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi. 6Za sve vrijeme svoga zavjeta Jahvi neka se ne primièe nikakvu mrtvacu. 7Neka se ne oneèišæuje ni zbog svoga oca, ni zbog svoje majke, svoga brata ili svoje sestre ako bi umrli, jer na svojoj glavi nosi posveæenje svoga Boga. 8Sve vrijeme svoga nazireata on je posveæen Jahvi. 9Umre li tko nenadanom smræu pokraj njega, oneèistivši tako njegovu posveæenu glavu, neka na dan svoga oèišæenja obrije svoju glavu - neka je obrije sedmoga dana. 10A osmoga dana neka donese sveæeniku, na ulazu u Šator sastanka, dvije grlice ili dva golubiæa. 11Neka sveæenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu, zatim neka nad njim izvrši obred pomirenja zbog ljage kojom se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu; 12neka zavjetuje Jahvi dane svoga nazireata; neka donese jednogodišnjeg janjca kao žrtvu naknadnicu. Prijašnje vrijeme neka se ne raèuna, jer je njegov nazireat bio oskvrnjen. 13Ovo je obred za nazirejca: na dan kad se navrši vrijeme njegova nazireata, neka ga dovedu na ulaz Šatora sastanka. 14Kao svoj prinos neka Jahvi donese: jednogodišnjeg janjca bez mane za žrtvu paljenicu; jednogodišnje žensko janje, bez mane, za žrtvu okajnicu; jednoga ovna, bez mane, za žrtvu prièesnicu; 15nadalje, košaru neukvasanih pogaèa od najboljeg brašna, u ulju zamiješenih i neukvasanih kolaèa, namazanih uljem, s njihovim prinosnicama i ljevanicama. 16Sveæenik, pošto to donese pred Jahvu, neka prinese njegovu okajnicu i paljenicu. 17Zatim neka prinese ovna Jahvi kao žrtvu prièesnicu zajedno s košarom neukvasanih pogaèa. I njegovu prinosnicu i njegovu ljevanicu neka prinese sveæenik. 18Na ulazu u Šator sastanka neka nazirejac obrije svoju posveæenu glavu i, uzevši uvojke sa svoje posveæene glave, neka ih stavi na vatru što gori pred žrtvom prièesnicom. 19Zatim neka sveæenik uzme kuhano pleæe ovna, jednu neukvasanu pogaèu iz košare i jedan neukvasani kolaè i stavi to na ruke nazirejcu pošto ovaj obrije svoje posveæene kose. 20Neka to sveæenik prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. To je svetinja što pripada sveæeniku, osim grudi prikaznice i stegna podizanice. Poslije toga nazirejac može piti vina." 21Ovo je obred nazirejca, ne raèunajuæi ono što bi još mogla prinijeti njegova ruka. Ako je povrh svoga nazireata obeæao kakav dar, neka povrh obreda svoga nazireata uèini kako je zavjetovao. 22Jahve reèe Mojsiju: 23"Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreæi im: 24Neka te blagoslovi Jahve i neka te èuva! 25Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude! 26Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!' Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja æu ih blagoslivljati."

Chapter 7

1 U onaj dan kad Mojsije završi podizanje Prebivališta i kad ga pomaza i posveti sa svim njegovim posuðem, a tako i žrtvenik sa svim njegovim priborom, 2pristupe glavari izraelski, starješine njihovih pradjedovskih domova, to jest knezovi plemenski koji su vodili popisivanje, 3i dovedu svoje prinose pred Jahvu: šestora teretna kola i dvanaest volova - jedna kola za dvojicu glavara i vola za svakoga pojedinoga. Dovedu ih pred Prebivalište. 4Tada Jahve progovori Mojsiju: 5"Primi to od njih za upotrebu pri službi u Šatoru sastanka; onda to podaj svakome levitu prema njegovoj službi." 6Mojsije uze kola i volove pa ih dade levitima. 7Dvoja kola i èetiri vola dade Geršonovcima prema njihovoj službi, 8a èetvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovoj službi pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona. 9Kehatovcima nije dao ništa, jer je njihova zadaæa bila nositi posveæene predmete na ramenima. 10Tada glavari prinesu prinos za posvetu žrtvenika na dan njegova pomazanja. Dok su glavari prinosili svoje prinose pred žrtvenik, 11Jahve progovori Mojsiju: "Svakoga dana neka po jedan glavar donese svoj prinos za posvetu žrtvenika!" 12Prvoga dana donese svoj prinos Nahšon, sin Aminadabov, od plemena Judina. 13Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; jedno i drugo bijaše napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu. 14Onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 15jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 16jedan jarac za žrtvu okajnicu, 17a za žrtvu prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Nahšona, Aminadabova sina. 18Drugoga dana donese svoj prinos Netanel, sin Suarov, glavar Jisakarovaca. 19Za svoj prinos donio je: jednu srebrnu zdjelu tešku sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; 20onda jednu zlatnu posudicu od deset šekela punu tamjana; 21jednog junca, jednoga ovna, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 22jednog jarca za okajnicu, 23a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Netanela, Suarova sina. 24Treæega dana donese svoj prinos glavar Zebulunovaca, Eliab, sin Helonov. 25Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; 26jedna zlatna posudica puna tamjana; 27jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 28jedan jarac za okajnicu, 29a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Eliaba, Helonova sina. 30Èetvrtog dana donese svoj prinos glavar Rubenovaca, Elisur, sin Šedeurov. 31Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; 32onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 33jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 34jedan jarac za okajnicu, 35a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elisura, Šedeurova sina. 36Petoga dana donese svoj prinos glavar Šimunovaca, Šelumiel, sim Surišadajev. 37Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 38onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 39jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 40jedan jarac za okajnicu, 41a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Šelumiela, Surišadajeva sina. 42Šestoga dana donese svoj prinos glavar Gadovaca, Elijasaf, sin Deuelov. 43Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 44onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 45jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 46jedan jarac za okajnicu, 47a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elijasafa, Deuelova sina. 48Sedmoga dana donese svoj prinos glavar Efrajimovaca, Elišama, sin Amihudov. 49Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; 50onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 51jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu, 52jedan jarac za okajnicu, 53a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elišama, Amihudova sina. 54Osmoga dana donese svoj prinos glavar Manašeovaca, Gamliel, sin Pedahsurov. 55Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 56onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 57jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 58jedan jarac za okajnicu, 59a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Gamliela, Pedahsurova sina. 60Devetoga dana donese svoj prinos glavar Benjaminovaca, Abidan, sin Gidonijev. 61Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 62onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana, 63jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 64jedan jarac za okajnicu, 65a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Abidana, Gidonijeva sina. 66Desetoga dana donese svoj prinos glavar Danovaca, Ahiezer, sin Amišadajev. 67Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prikaznicu; 68onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 69jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 70jedan jarac za okajnicu, 71a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Ahiezera, Amišadajeva sina. 72Jedanaestoga dana donese svoj prinos glavar Ašerovaca, Pagiel, sin Okranov. 73Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 74onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 75jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 76jedan jarac za okajnicu, 77a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Pagiela, Okranova sina. 78Dvanaestoga dana donese svoj prinos glavar Naftalijevaca, Ahira, sin Enanov. 79Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 80onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 81jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 82jedan jarac za okajnicu, 83a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Ahire, Enanova sina. 84To su bili prinosi glavara izraelskih za posvetu žrtvenika na dan kad bijaše pomazan: dvanaest srebrnih zdjela, dvanaest srebrnih kotliæa i dvanaest zlatnih posudica. 85Svaka srebrna zdjela težila je sto trideset šekela; svaki kotliæ sedamdeset šekela. Svega srebra u posuðu bilo je dvije tisuæe i èetiri stotine hramskih šekela. 86Zlatnih posudica punih tamjana bilo je dvanaest, svaka posudica težila je deset hramskih šekela. Sve zlato u posudicama težilo je sto dvadeset šekela. 87Sve stoke za paljenicu: dvanaest junaca, dvanaest ovnova, dvanaest jednogodišnjih janjaca s njihovim prinosima. Za okajnicu dvanaest jaraca. 88Sve stoke za prièesnicu: dvadeset i èetiri vola, šezdeset ovnova, šezdeset kozliæa i šezdeset janjaca od godine dana. To je bio prinos za posvetu žrtvenika pošto bijaše pomazan. 89Kad bi Mojsije ulazio u Šator sastanka da razgovara s Njim, slušao bi glas kako mu govori ozgo s Pomirilišta što je bilo na Kovèegu svjedoèanstva, meðu dva kerubina. Tada bi mu govorio.

Chapter 8

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori Aronu i reci mu: 'Kad budeš palio svjetionice, neka sedam svjetionica svijetli na prednjoj strani svijeænjaka.'" 3Aron i uèini tako: smjesti svjetionice na prednju stranu svijeænjaka, kako je Jahve Mojsiju naredio. 4Svijeænjak bijaše skovan od zlata; skovan od svoga podnožja do svoje èaške. Svijeænjak je bio napravljen prema uzorku što ga je Jahve pokazao Mojsiju. 5Jahve reèe Mojsiju: 6"Uzmi levite izmeðu Izraelaca i oèisti ih! 7Ovako s njima postupi da ih oèistiš: poškropi ih vodom za okajavanje; a oni neka se obriju po svemu svome tijelu, neka operu svoju odjeæu i bit æe èisti. 8Neka zatim uzmu jednog junca i prinosnicu od najboljeg brašna, zamiješena u ulju. A ti uzmi drugog junca za okajnicu. 9Dovedi onda levite pred Šator sastanka i skupi svu izraelsku zajednicu. 10Kad dovedeš levite pred Jahvu, neka Izraelci stave na njih svoje ruke. 11Neka zatim Aron prinese levite, kao prikaznicu pred Jahvom, u ime Izraelaca. Tako æe njihov posao biti da služe Jahvi. 12Neka potom leviti stave svoje ruke juncima na glave; onda jednoga prinesi kao okajnicu, a drugoga kao paljenicu Jahvi, da se izvrši obred pomirenja nad levitima. 13Stavivši levite pred Arona i njegove sinove, prikaži ih Jahvi žrtvom prikaznicom. 14Odvoji tako levite izmeðu Izraelaca da budu moji. 15Poslije toga, pošto ih oèistiš i prineseš žrtvom prikaznicom, neka leviti uðu u službu Šatora sastanka. 16Jer oni su izmeðu Izraelaca meni potpuno darovani; njih sam sebi uzeo namjesto svih koji otvaraju majèinu utrobu, svih izraelskih prvoroðenaca. 17Svako, naime, prvoroðenèe meðu Izraelcima, kako èedo tako i živinèe, moje je; sebi sam ih posvetio onoga dana kad sam pobio svu prvoroðenèad u zemlji egipatskoj. 18Tako sam uzeo levite namjesto svih izraelskih prvoroðenaca. 19I predao sam levite izmeðu Izraelaca kao dar Aronu i njegovim sinovima da mjesto Izraelaca obavljaju službu u Šatoru sastanka; da nad njima obavljaju obred pomirenja, tako da kakva nedaæa ne bi pogodila Izraelce što bi se približili Svetištu." 20Mojsije, Aron i sva izraelska zajednica uèine tako s levitima; kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako im Izraelci i uèine. 21Leviti se oèiste i operu svoju odjeæu; onda ih Aron prinese pred Jahvu žrtvom prikaznicom. Aron nad njima obavi obred pomirenja da ih oèisti. 22Poslije toga uðu leviti u službu u Šator sastanka, u nazoènosti Arona i njegovih sinova. Kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako su s njima i uradili. 23Jahve reèe Mojsiju: 24"I ovo se tièe levita: od dvadeset i pet godina naviše neka leviti po redu preuzimaju službu u Šatoru sastanka. 25A kad kome bude pedeset godina, neka istupi iz službe i neka više ne služi. 26Ali može pomagati svojoj braæi u vršenju njihovih dužnosti u Šatoru sastanka, no sam ne mora vršiti službe. Tako postupi prema levitima za njihove dužnosti!"

Chapter 9

1 Prvoga mjeseca druge godine nakon izlaska iz zemlje egipatske Jahve reèe Mojsiju u Sinajskoj pustinji: 2"Neka Izraelci slave Pashu u njezino vrijeme. 3Slavite je u njezino vrijeme, u suton, èetrnaestoga dana ovoga mjeseca; slavite je prema svim njezinim propisima i obièajima." 4Tako Mojsije reèe Izraelcima da slave Pashu. 5I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca, èetrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci i uèinili. 6A bijaše ljudi oneèišæenih mrtvacem; ti nisu mogli slaviti Pashu onoga dana. Doðu tako pred Mojsija i Arona istoga dana 7pa reknu: "Mrtvacem smo se oneèistili; ipak, zašto bi nam bilo uskraæeno prinositi Jahvi žrtvu u njezino vrijeme usred Izraelovih sinova?" 8Mojsije im reèe: "Strpite se da èujem što æe Jahve za vas odrediti." 9I Jahve reèe Mojsiju: 10"Ovako kaži Izraelcima: 'Kad se tko izmeðu vas ili vaših potomaka oneèisti mrtvacem ili je na daleku putu, neka ipak slavi Pashu Jahvi. 11Neka je slave u suton èetrnaestog dana drugoga mjeseca. Neka je blaguju s neukvasanim kruhom i gorkim zeljem; 12neka ništa od nje ne ostavljaju za ujutro; neka ni jedne kosti na njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe. 13Onaj koji je èist a ne bude na putovanju pa ipak propusti proslaviti Pashu, neka se iskorijeni iz svoga naroda. Buduæi da nije prinio Jahvi žrtve u njezino vrijeme, takav neka snosi svoju krivnju. 14Ako s vama boravi stranac i Pashu prinosi Jahvi, neka je prinosi prema propisima i obièajima njezinim. Neka bude jedan zakon za vas, bio to stranac ili domorodac.'" 15Na dan kad je podignuto Prebivalište oblak prekri Prebivalište, Šator svjedoèanstva. Od veèeri do jutra stajao je u obliku ognja nad Prebivalištem. 16Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a noæu bijaše poput ognja. 17Kad bi se god oblak digao sa Šatora, Izraelci bi poslije toga krenuli. A gdje bi oblak stao, tu bi se i Izraelci utaborili. 18Na zapovijed Jahvinu Izraelci su kretali na put i na Jahvinu se zapovijed utaborivali. Sve vrijeme što bi oblak stajao nad Prebivalištem oni su taborovali. 19Ako bi oblak dugo stajao nad Prebivalištem, Izraelci su slušali Jahvin nalog i ne bi polazili na put. 20Ali ako bi se dogodilo da oblak ostane nad Prebivalištem malo vremena, oni bi se na Jahvinu zapovijed utaborili i na Jahvinu zapovijed opet krenuli na put. 21Ako bi se oblak digao pošto se zadržao od veèeri do jutra, oni bi tada ujutro krenuli na put. Danju ili noæu, kad bi se oblak digao, oni bi krenuli na put. 22Dva dana ili mjesec ili godinu - dok bi oblak ostajao nad Prebivalištem - Izraelci su taborovali, ne kreæuæi na put, a èim bi se digao, oni bi krenuli. 23Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj kretahu na put. Držali su se Jahvina naloga, kako Jahve bijaše zapovjedio Mojsiju.

Chapter 10

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti služe za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora. 3Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u Šator sastanka. 4Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski, tisuænici. 5Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logori utaboreni na istoènoj strani. 6Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, neka krenu logori utaboreni s južne strane: neka se trubljenje poprati bojnim poklikom da oni krenu. 7Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika. 8Neka u trube trube sveæenici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude trajnom uredbom za vaše naraštaje. 9Kad u svojoj zemlji poðete u rat na neprijatelja koji vas pritisne, zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog vaš, sjetit æe se vas i bit æete izbavljeni od svojih neprijatelja. 10Na dan svoje sveèanosti, svojih blagdana ili svojih mjeseèevih mlaðaka, dok prinosite svoje paljenice i prièesnice, trubite u trube. Neka to za vas bude spomen pred Bogom vašim. Ja sam Jahve, Bog vaš." 11Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu diže se oblak iznad Prebivališta svjedoèanstva. 12Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja. Oblak se zaustavi u pustinji Paranu. 13Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenuše prvi put. 14Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim èetama. Nad njihovom vojskom bijaše Nahšon, sin Aminadabov; 15nad vojskom plemena Jisakarovaca stajaše Netanel, sin Suarov, 16a nad vojskom plemena Zebulunovaca bijaše Eliab, sin Helonov. 17Zatim, pošto je rastavljeno Prebivalište, krenuše Geršonovci i Merarijevci noseæi Prebivalište. 18Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim èetama. Nad njihovom vojskom bijaše Elisur, sin Šedeurov; 19nad vojskom plemena Šimunovaca stajao je Šelumiel, sin Surišadajev; 20nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov. 21Potom krenuše Kehatovci noseæi posveæene predmete. Tako je Prebivalište bilo podignuto prije njihova dolaska. 22Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim èetama. Nad njihovom vojskom bijaše Elišama, sin Amihudov, 23nad vojskom plemena Manašeovaca stajaše Gamliel, sin Pedahsurov; 24nad vojskom plemena Benjaminovaca bijaše Abidan, sin Gidonijev. 25A kao zalazna straža za sve tabore krenu, u svojim èetama, zastava tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sin Amišadajev. 26Nad vojskom plemena Ašerovaca bio je Pagiel, sin Okranov; 27a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov. 28Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje èete. Tako su putovali. 29Mojsije reèe Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta: "Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat æu vam ga!' Poði s nama i dobro æemo ti èiniti, jer je Jahve obeæao sreæu Izraelu." 30"Ne idem", odgovori mu, "nego se vraæam u svoju zemlju; k svojima se vraæam." 31"Molim te, ne ostavljaj nas!" - reèe. "Buduæi da znaš gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat æeš nam kao oèi. 32Ako s nama poðeš, dobroèinstva koja nam Jahve bude udijelio s tobom æemo dijeliti." 33Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Kovèeg Jahvina saveza išao je pred njima ta tri dana hoda da im potraži mjesto odmora. 34Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora zaputili. 35Kad bi Kovèeg polazio, Mojsije bi rekao: "Ustani, Jahve! Neprijatelji tvoji neka se rasprše! Koji tebe mrze nek' bježe pred tobom!" 36A kad bi se zaustavljao, popratio bi: "Vrati se, o Jahve! Izraelu ti si tisuæe bezbrojne!"

Chapter 11

1 I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to èu Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi meðu njima i spali jedan kraj tabora. 2Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša. 3Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih. 4Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreæi: "Tko æe nas nasititi mesom? 5Sjeæamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prÓase, luka i èešnjaka. 6Sad nam život vene; nema nièega, osim mÓane, pred našim oèima." 7MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij. 8Narod išao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploèi ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolaèe. Okus joj bijaše kao okus kolaèa zgotovljena u ulju. 9Kad bi se noæu spuštala rosa po taborištu, s njome bi se spustila i mÓana. 10Mojsije je slušao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator. Gnjev Jahvin žestoko planu i Mojsije se ražalosti. 11"Zašto zlostavljaš slugu svoga?" - upravi Mojsije rijeè Jahvi. "Zašto nisam stekao milost u tvojim oèima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? 12Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: 'Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenèe, u zemlju što sam je pod zakletvom obeæao njihovim oèevima!' 13Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plaèe oko mene govoreæi: 'Daj nam mesa da jedemo!' 14Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me. 15Ako æeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim oèima, da više ne gledam svoga jada." 16Onda Jahve reèe Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset muževa izmeðu starješina izraelskih za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. 17Ja æu siæi i ondje s tobom govoriti; uzet æu nešto duha koji je na tebi i stavit æu ga na njih. Tako æe s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sam. 18Nadalje, kaži narodu: Za sutra se posvetite i jest æete mesa, jer ste mrmljali u uši Jahvi govoreæi: 'Tko æe nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve æe vam, dakle, dati mesa da jedete. 19Neæete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, 20nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je meðu vama mrmljajuæi pred njim rijeèima: 'Zašto smo uopæe odlazili iz Egipta!'" 21"Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima šest stotina tisuæa pješaka, a ti kažeš: 'Mesa æu im dati da jedu mjesec dana.' 22Može li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?" 23Jahve reèe Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad æeš vidjeti hoæe li se obistiniti moja rijeè ili neæe." 24Mojsije izaðe i kaza narodu Jahvine rijeèi. Onda skupi sedamdeset muževa izmeðu narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. 25Jahve siðe u oblaku i poèe s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh poèinu na njima, poèeše prorokovati, ali to više nikad ne uèiniše. 26Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima poèinuo - bili su i oni meðu upisanima, premda nisu došli u tabor - te poèeše u taboru prorokovati. 27Neki mladiæ otrèa te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reèe, "prorokuju u taboru!" 28Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reèe: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!" 29Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!" 30Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor. 31Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje. 32Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noæ i cio sutrašnji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera. 33Zatim ih razastriješe oko tabora. Meso još bijaše meðu njihovim zubima - još ga nisu prožvakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod strašnim pomorom. 34Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili. 35Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu.

Chapter 12

1 A Mirjam i Aron uzeše rogoboriti protiv Mojsija zbog žene Kušanke kojom se oženio; jer bijaše uzeo za ženu jednu Kušanku. 2"Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?" - rekoše mu. "Zar i nama nije govorio?" Jahve to èu. 3Mojsije je bio veoma skroman èovjek, najskromniji èovjek na zemlji. 4I odmah reèe Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: "Vas se troje pojavite u Šatoru sastanka." Njih se troje pojavi. 5U stupu oblaka siðe Jahve te stade na ulazu u Šator. Zovnu Arona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed, 6reèe Jahve: "Saslušajte rijeèi moje: Naðe li se meðu vama prorok, u viðenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. 7Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kuæi mojoj najvjerniji je on. 8Iz usta u usta njemu ja govorim, oèevidnošæu, a ne zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?" 9Uskipjevši gnjevom na njih, Jahve ode. 10Èim se od šatora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj. 11Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti poèinili i kojega smo krivci. 12Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je veæ na izlasku iz majèine utrobe meso napol uništeno!" 13Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Bože, molim te, ozdravi je!" 14"Da joj je otac njezin pljunuo u lice", reèe Jahve Mojsiju, "zar se ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti." 15Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na put polazio dok Mirjam nije opet bila pripuštena. 16Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu.

Chapter 13

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Pošalji ljude, po jednoga èovjeka iz pojedinog pradjedovskog plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Pošaljite sve njihove glavare!" 3Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi ti ljudi bijahu glavari Izraelaca. 4A ovo su njihova imena: Šamua, sin Zakurov, od plemena Rubenova; 5Šafat, sin Horijev, od plemena Šimunova; 6Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina; 7Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova; 8Hošea, sin Nunov, od plemena Efrajimova; 9Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova; 10Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulunova; 11Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, od plemena Manašeova; 12Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova; 13Setur, sin Mikaelov, od plemena Ašerova; 14Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva; 15Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova. 16To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. A Hošeu, sina Nunova, Mojsije prozva Jošuom. 17Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im reèe: "Idite gore u Negeb, onda se popnite na brdo. 18Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj živi jak ili slab, malobrojan ili mnogobrojan? 19Kakva je zemlja u kojoj živi: dobra ili rðava? Kakvi su gradovi u kojima borave: otvoreni ili utvrðeni? 20Kakvo je tlo: plodno ili mršavo? Ima li po njemu drveæa ili nema? Odvažni budite i ponesite plodova te zemlje." Bilo je upravo vrijeme ranog grožða. 21Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba, koji je na ulazu u Hamat. 22Popnu se u Negeb i doðu do Hebrona, gdje su se nalazili Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi potomci. - Hebron je osnovan sedam godina prije nego Soan u Egiptu. - 23Kada stigoše u Dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s grozdom i ponesoše ga, udvoje, na motki; ponesoše i mogranja i smokava. 24Ono se mjesto prozva Dolina Eškol zbog grozda koji su ondje Izraelci odrezali. 25Nakon èetrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviðali. 26Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeš, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvještaj, a onda im pokažu plodove zemlje. 27Izvijeste ga oni: "Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teèe med i mlijeko. Evo njezinih plodova. 28Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrðeni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove. 29Amaleèani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duž Jordana." 30Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: "Krenimo ne oklijevajuæi i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!" 31Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: "Ne možemo iæi na onaj narod jer je jaèi od nas." 32I poènu ozloglašivati Izraelcima zemlju koju su izviðali: "Zemlja kroz koju smo prošli da je izvidimo zemlja je što proždire svoje stanovništvo. Sav narod što ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa. 33Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. Èinilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima."

Chapter 14

1 Tada zagraja sva zajednica i poèe vikati. I te noæi narod plakaše. 2Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sreæe da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! 3Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maèa a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!" 4Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi voðu i vratimo se u Egipat!" 5Mojsije i Aron padoše nièice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom. 6A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meðu onima što su izviðali zemlju, razderaše svoju odjeæu. 7Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. 8Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu æe nas zemlju dovesti i dat æe nam je. To je zemlja u kojoj teèe med i mlijeko. 9Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: tÓa on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!"

10I dok je sva zajednica veæ mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim. 11Tada reèe Mojsiju: "Dokle æe me taj narod prezirati? Dokle mi neæe vjerovati unatoè svim znamenjima što sam ih meðu njima izvodio? 12Udarit æu ih pomorom i istrijebiti, a od tebe æu uèiniti narod veæi i moæniji od njega." 13Onda Mojsije reèe Jahvi: "Egipæani su shvatili da si ti, svojom moæi, izveo ovaj narod izmeðu njih. 14Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Veæ su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oèituješ licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoæ u stupu od ognja ideš pred njima. 15Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga èovjeka, narodi koji su èuli glas o tebi reæi æe: 16'Jahve je bio nemoæan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obeæao, i zato ih je poubijao u pustinji.' 17Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši: 18'Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrðem; podnosi opaèinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opaèinu otaca kažnjava na djeci do treæega i èetvrtog koljena.' 19Oprosti krivnju ovome narodu po velièini svoga milosrða, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde." 20"Opraštam po rijeèi tvojoj", reèe Jahve. 21"Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja, 22ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali veæ deset puta ne hoteæi poslušati moj glas, 23neæe vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obeæao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neæe je vidjeti. 24A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukèiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega æu ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi æe je potomci zaposjesti! Neka Amaleèani i Kanaanci samo ostanu u dolini. 25Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora." 26Još reèe Jahve Mojsiju i Aronu: 27"Dokle æe ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Èuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu. 28Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uši govorili, tako æu vam i uèiniti. 29U ovoj pustinji popadat æe vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. 30Neæete uæi u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. 31A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih æu uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli. 32A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji! 33Vaši sinovi neka lutaju pustinjom èetrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. 34Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana èetrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispaštajte svoje opaèine èetrdeset godina. Iskusite što znaèi mene napustiti. 35Ja, Jahve, to kažem: tako æu postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine." 36A oni ljudi koje Mojsije bijaše poslao da istraže zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglašujuæi zemlju; 37oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom. 38Od onih ljudi koji su išli da istraže zemlju ostadoše na životu jedino Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov. 39Kad je Mojsije prenio te rijeèi svim Izraelcima, narod se uvelike ražalosti. 40I uranivši ujutro poènu se uspinjati na vrh brda govoreæi. "Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgriješili." 41A Mojsije rekne: "Zašto kršite zapovijed Jahvinu? Neæete uspjeti. 42Ne penjite se, da vas ne potuku vaši neprijatelji, jer Jahve nije meðu vama. 43Ta ondje se pred vama nalaze Amaleèani i Kanaanci te æete od maèa pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neæe biti s vama." 44Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovèeg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora. 45Amaleèani i Kanaanci koji su živjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i rasprše ih sve do Horme.

Chapter 15

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad uðete u zemlju gdje æete boraviti i koju vam ja dajem, 3pa budete prinosili Jahvi paljenu žrtvu, paljenicu ili klanicu, zavjetnicu ili dragovoljnu žrtvu, ili žrtvu prigodom svojih svetkovina - praveæi tako od krupne ili sitne stoke ugodan miris Jahvi - 4neka prinositelj prinese svoj dar Jahvi: prinosnicu od desetine efe najboljeg brašna, zamiješena u èetvrtini hina ulja. 5Uz paljenicu ili uz klanicu prinesi èevrtinu hina vina za ljevanicu na svako janje. 6Povrh ovna prinesi kao prinosnicu dvije desetine efe najboljeg brašna, zamiješena u jednoj treæini hina ulja; 7i vina za ljevanicu prinesi treæinu hina na ugodan miris Jahvi. 8Ako Jahvi prinosiš junca kao paljenicu ili kao klanicu da izvršiš zavjet ili kao prièesnicu, 9neka se onda uz junca prinesu tri desetine efe najboljeg brašna, zamiješena u pola hina ulja, 10a za ljevanicu prinesi pola hina vina kao paljenu žrtvu na ugodan miris Jahvi. 11Neka se tako postupi uza svakoga vola i uza svakoga ovna, uza svaku glavu sitne stoke, ovce ili koze: 12koliko ih god prinesete, za svako pojedino tako uèinite, veæ prema njihovu broju. 13Svaki domorodac neka postupa ovako kad prinosi žrtvu paljenu na ugodan miris Jahvi. 14I ako koji stranac koji živi meðu vama, ili æe biti meðu vašim potomcima, htjedne prinijeti žrtvu paljenu na ugodan miris Jahvi, neka radi kako i vi radite. 15Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi. To je trajan zakon za vaše naraštaje: pred Jahvom, kako je s vama, tako neka bude i sa strancem. 16Jedan zakon i jedno pravo neka vrijedi za vas i za stranca koji s vama boravi.'" 17Jahve reèe Mojsiju: 18"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad doðete u zemlju u koju vas vodim 19i budete jeli kruh te zemlje, prinesite podizanicu Jahvi. 20Kao prvinu iz svojih naæava prinesite jedan kolaè kao podizanicu; prinesite ga kao i podizanicu s gumna. 21Od prvine svojih naæava davajte Jahvi podizanicu od naraštaja do naraštaja.'" 22"Ako nehotice pogriješite te ne budete obdržavali koju od zapovijedi što ih je Jahve objavio po Mojsiju - 23sve što vam je Jahve zapovjedio po Mojsiju, odonda kad vam je izdao zapovijedi pa dalje od koljena do koljena - 24onda: ako je to poèinjeno nepažnjom zajednice, neka sva zajednica prinese jednoga junca kao paljenicu na ugodan miris Jahvi s propisanom prikaznicom i ljevanicom i jednoga jarca kao okajnicu. 25Neka sveæenik obavi obred pomirenja nad svom izraelskom zajednicom, pa æe im biti oprošteno. Bila je samo nepažnja, a oni su prinijeli svoj dar - paljenu žrtvu Jahvi - i okajnicu pred Jahvom za svoju nepažnju. 26Bit æe oprošteno svoj izraelskoj zajednici, a tako i strancu koji meðu njima boravi, jer se sav narod iz nepažnje ogriješio. 27Pogriješi li iz nepažnje pojedinac, neka prinese jedno žensko kozle od godine dana kao okajnicu. 28Neka sveæenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nad osobom koja je nehotice pogriješila od nepažnje. Kad nad njom obavi obred pomirenja, bit æe joj oprošteno. 29Kada tko pogriješi nepažnjom, neka vam jedan zakon vrijedi i za domoroca i za stranca koji boravi meðu vama. 30Ali onaj koji nešto uèini naumice, bio on domorodac ili stranac, taj na Jahvu huli. Takav neka se istrijebi izmeðu svoga naroda 31jer je prezreo Jahvinu rijeè i prekršio njegovu zapovijed. Neka se takav iskorijeni. Neka njegova krivnja padne na nj!" 32Kad su Izraelci bili u pustinji, naðu èovjeka kako kupi drva u subotnji dan. 33I oni koji su ga našli da kupi drva dovedu ga Mojsiju i Aronu i svoj zajednici. 34Stave ga pod stražu, jer još nije bilo odreðeno što treba s njim uèiniti. 35"Toga èovjeka treba pogubiti!" - reèe Jahve Mojsiju. "Neka ga kamenjem zaspe izvan tabora sva zajednica." 36Sva ga zajednica izvede izvan tabora i zasu ga kamenjem te on poginu, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju. 37Reèe Jahve Mojsiju: 38"Govori Izraelcima i reci im: neka od naraštaja do naraštaja prave rese na skutovima svojih haljina, a za resu svakoga skuta neka privezuju ljubièastu vrpcu. 39Imat æete rese zato da vas pogled na njih sjeæa svih Jahvinih zapovijedi. Vršite ih, a ne zanosite se svojim srcem i svojim oèima, što vas tako lako zavode na bludnost. 40Tako æete se sjeæati svih mojih zapovijedi, vršit æete ih i bit æete posveæeni svome Bogu. 41Ja sam Jahve, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam budem Bogom. Ja, Jahve, Bog vaš."

Chapter 16

1 Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram, sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov - potomci Rubenovi - 2ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca, glavara zajednice, uglednih na skupštini i ljudi na glasu. 3Oni se sjate oko Mojsija i Arona govoreæi im: "Vi prelazite mjeru! Sva je zajednica, svi njezini èlanovi, posveæena i meðu njima je Jahve. Zašto se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!" 4Kad to èu Mojsije, pade nièice. 5Zatim reèe Korahu i svoj njegovoj družini: "Sutra æe Jahve pokazati tko je njegov i tko je posveæen, kome dopušta da mu se približi. Koga sebi izabere, k sebi æe ga i pustiti. 6Uèinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova družina; 7sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom. Koga Jahve odabere, taj neka bude posveæen. Vi prelazite mjeru, Levijevci!" 8Potom Mojsije reèe Korahu: "Poslušajte, Levijevci! 9Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove zajednice da vas približi k sebi te da vršite službu u Jahvinu prebivalištu i da stojite pred zajednicom služeæi joj? 10Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braæu Levijevce, a vi još tražite i sveæeništvo! 11Ti i sva tvoja družina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer što je Aron da protiv njega rogoborite?" 12Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni odgovore: "Neæemo doæi! 13Zar je malo što si nas odveo iz zemlje kojom teèe med i mlijeko da nas pobiješ u ovoj pustinji, pa hoæeš da nasilno zagospodariš nad nama? 14Nisi nas uveo u zemlju kojom teèe med i mlijeko i nisi nam dao u posjed njive i vinograde! Misliš li iskopati oèi ovim ljudima? Neæemo doæi!" 15Mojsije se vrlo razljuti i reèe Jahvi: "Ne obaziri se na njihovu prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam ijednoga od njih oštetio." 16Zatim Mojsije reèe Korahu: "Ti i sva tvoja družina stupite sutra pred Jahvu; ti, i oni, i Aron. 17Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj tamjana i neka svaki donese svoj kadionik pred Jahvu - dvjesta i pedeset kadionika. A i ti i Aron donesite svaki svoj kadionik." 18Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u Šator sastanka. 19Kad, naprama njima, sabra Korah svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina. 20I reèe Jahve Mojsiju i Aronu: 21"Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!" 22Oni popadoše nièice i povikaše: "Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar æeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio!" 23Onda Jahve reèe Mojsiju: 24"Reci toj zajednici: 'Uklonite se iz okolice prebivališta Koraha, Datana i Abirama!'" 25Mojsije ustade i poðe k Datanu i Abiramu. Za njim krenuše izraelske starješine. 26Zatim ovako progovori zajednici: "Odstupite od šatora tih opakih ljudi! Ne dotièite se nièega što je njihovo, da ne budete uništeni zbog svih njihovih grijeha." 27Tako se oni udalje iz okolice prebivališta Korahova, Datanova i Abiramova. Uto izaðu Datan i Abiram te stanu na ulazu svojih šatora sa svojim ženama, svojim sinovima i svojom nejaèadi.