Holy Bible

Croatian Translation

Old Testament

Genesis

Chapter 1

¹ U poèetku stvori Bog nebo i zemlju. ²Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. ³I reèe Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. ⁴I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. ⁵Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noæ. Tako bude veèer, pa jutro - dan prvi. ⁶I reèe Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. ⁷Bog naèini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. ⁸A svod prozva Bog nebo. Tako bude veèer, pa jutro - dan drugi. ⁹I reèe Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. ¹⁰Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. ¹¹I reèe Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. ¹²I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. ¹³Tako bude veèer, pa jutro - dan treæi. ¹⁴I reèe Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luèe dan od noæi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, ¹⁵i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. ¹⁶I naèini Bog dva velika svjetlila - veæe da vlada danom, manje da vlada noæu - i zvijezde. ¹⁷I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, ¹⁸da vladaju danom i noæu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. ¹⁹Tako bude veèer, pa jutro - dan èetvrti. ²⁰I reèe Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. ²¹Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. ²²I blagoslovi ih govoreæi: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" ²³Tako bude veèer, pa jutro - dan peti. ²⁴I reèe Bog: "Neka zemlja izvede živa biæa, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. ²⁵I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. ²⁶I reèe Bog: "Naèinimo èovjeka na svoju sliku, sebi slièna, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" ²⁷Na svoju sliku stvori Bog èovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. ²⁸I blagoslovi ih Bog i reèe im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" ²⁹I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! ³⁰A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. ³¹I vidje Bog sve što je uèinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude veèer, pa jutro - dan šesti.

Chapter 2

¹ Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. ²I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje uèini. I poèinu u sedmi dan od svega djela koje uèini. ³I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poèinu od svega djela svoga koje uèini. ⁴To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, ⁵još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo èovjeka da zemlju obraðuje. ⁶Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. ⁷Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane èovjek živa duša. ⁸I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti èovjeka koga je napravio. ⁹Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. ¹⁰Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u èetiri kraka. ¹¹Prvom je ime Pišon, a optjeèe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. ¹²Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. ¹³Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeèe svu zemlju Kuš. ¹⁴Treæa je rijeka Tigris, a teèe na istok od Ašura; èetvrta je Eufrat. ¹⁵Jahve, Bog, uzme èovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obraðuje i èuva. ¹⁶Jahve, Bog, zapovjedi èovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ¹⁷ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo æeš umrijeti!" ¹⁸I reèe Jahve, Bog: "Nije dobro da èovjek bude sam: naèinit æu mu pomoæ kao što je on." ¹⁹Tada Jahve, Bog, naèini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih èovjeku da vidi kako æe koju nazvati, pa kako koje stvorenje èovjek prozove, da mu tako bude ime. ²⁰Èovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No èovjeku se ne naðe pomoæ kao što je on. ²¹Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na èovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. ²²Od rebra što ga je uzeo èovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede èovjeku. ²³Nato èovjek reèe: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od èovjeka kad je uzeta!" ²⁴Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit æe njih dvoje jedno tijelo. ²⁵A bijahu oboje goli - èovjek i njegova žena - ali ne osjeæahu stida.

Chapter 3

¹ Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reèe ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" ²Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. ³Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" ⁴Nato æe zmija ženi: "Ne, neæete umrijeti! ⁵Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit æe vam se oèi, i vi æete biti kao bogovi koji razluèuju dobro i zlo." ⁶Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oèi zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. ⁷Tada se obadvoma otvore oèi i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišæa i naprave sebi pregaèe. ⁸Uto èuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - èovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, meðu stabla u vrtu. ⁹Jahve, Bog, zovne èovjeka: "Gdje si?" - reèe mu. ¹⁰On odgovori: "Èuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." ¹¹Nato mu reèe: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" ¹²Èovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." ¹³Jahve, Bog, reèe ženi: "Što si to uèinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena. ¹⁴Nato Jahve, Bog, reèe zmiji: "Kad si to uèinila, prokleta bila meðu svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat æeš i zemlju jesti sveg života svog! ¹⁵Neprijateljstvo ja zameæem izmeðu tebe i žene, izmeðu roda tvojeg i roda njezina: on æe ti glavu satirati, a ti æeš mu vrebati petu." ¹⁶A ženi reèe: "Trudnoæi tvojoj muke æu umnožit, u mukama djecu æeš raðati. Žudnja æe te mužu tjerati, a on æe gospodariti nad tobom." ¹⁷A èovjeku reèe: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æeš se od nje hraniti svega vijeka svog! ¹⁸Raðat æe ti trnjem i korovom, a hranit æeš se poljskim raslinjem. ¹⁹U znoju lica svoga kruh svoj æeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah æeš se i vratiti." ²⁰Svojoj ženi èovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. ²¹I naèini Jahve, Bog, èovjeku i njegovoj ženi odjeæu od krzna pa ih odjenu. ²²Zatim reèe Bog: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas - znajuæi dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" ²³Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraðuje zemlju iz koje je i uzet. ²⁴Istjera, dakle, èovjeka i nastani ga istoèno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni maè koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.

Chapter 4

¹ Èovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zaèe i rodi Kajina, pa reèe: "Muško sam èedo stekla pomoæu Jahve!" ²Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoèar, a Kajin zemljoradnik. ³I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. ⁴A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, ⁵a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. ⁶I Jahve reèe Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgoðeno? ⁷Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." ⁸Kajin pak reèe svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoèi na brata Abela te ga ubi. ⁹Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja èuvar brata svoga?" ¹⁰Jahve nastavi: "Što si uèinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni vièe. ¹¹Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! ¹²Obraðivat æeš zemlju, ali ti više neæe davati svoga roda. Vjeèni æeš skitalica na zemlji biti!" ¹³A Kajin reèe Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi. ¹⁴Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vjeèni lutalac na zemlji - tko me god naðe, može me ubiti." ¹⁵A Jahve mu reèe: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu æe se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. ¹⁶Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoèno od Edena, i ondje se nastani. ¹⁷Kajin pozna svoju ženu te ona zaèe i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. ¹⁸Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteèe Metušael, od Metušaela Lamek. ¹⁹Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. ²⁰Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom. ²¹Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. ²²Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama. ²³Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, èujte mi besjedu: Èovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. ²⁴Ako æe Kajin biti osveæen sedmerostruko, Lamek æe sedamdeset i sedam puta!" ²⁵Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reèe ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin." ²⁶Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se poèelo zazivati ime Jahvino.

Chapter 5

¹ Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio èovjeka, napravio ga je na priliku svoju; ²stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - èovjek. ³Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu slièan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. ⁴Po roðenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ⁵Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije. ⁶Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš. ⁷Po roðenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ⁸Šet poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije. ⁹Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan. ¹⁰Po roðenju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ¹¹Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije. ¹²Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel. ¹³Po roðenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i èetrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ¹⁴Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije. ¹⁵Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered. ¹⁶Po roðenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ¹⁷Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije. ¹⁸Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok. ¹⁹Po roðenju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ²⁰Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije. ²¹Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. ²²Henok je hodio s Bogom. Po roðenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ²³Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. ²⁴Henok je hodio s Bogom, potom išèeznu; Bog ga uze. ²⁵Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek. ²⁶Po roðenju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kæeri. ²⁷Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije. ²⁸Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin. ²⁹Nadjene mu ime Noa, govoreæi: "Ovaj æe nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo." ³⁰Po roðenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ³¹Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije. ³²Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet.

Chapter 6

¹ Kad su se ljudi poèeli širiti po zemlji i kæeri im se narodile, ²opaze sinovi Božji da su kæeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. ³Onda Jahve reèe: "Neæe moj duh u èovjeku ostati dovijeka; èovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina." ⁴U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi opæili s ljudskim kæerima pa im one raðale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. ⁵Vidje Jahve kako je èovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloæa. ⁶Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je naèinio èovjeka na zemlji. ⁷Reèe Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat æu s lica zemlje - od èovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." ⁸Ali je Noa našao milost u oèima Jahvinim. ⁹Ovo je povijest Noina: Noa je bio èovjek pravedan i neporoèan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. ¹⁰Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet. ¹¹U oèima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. ¹²I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biæe na zemlji izopaèilo - ¹³reèe Bog Noi: "Odluèio sam da bude kraj svim biæima jer se zemlja napunila opaèinom; i, evo, uništit æu ih zajedno sa zemljom. ¹⁴Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naèini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom. ¹⁵A pravit æeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. ¹⁶Na korablji naèini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji naèini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. ¹⁷Ja æu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biæe pod nebom, sve u èemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. ¹⁸A s tobom æu uèiniti Savez; ti æeš uæi u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. ¹⁹A od svega što je živo - od svih biæa - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. ²⁰Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uðe k tebi da preživi. ²¹Sa sobom uzmi svega za jelo pa èuvaj da bude hrane tebi i njima." ²²Noa uèini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

Chapter 7

¹ Onda Jahve reèe Noi: "Uði ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. ²Uzmi sa sobom od svih èistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. ³Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme saèuva na zemlji. ⁴Jer æu do sedam dana pustiti dažd po zemlji èetrdeset dana i èetrdeset noæi te æu istrijebiti s lica zemlje svako živo biæe što sam ga naèinio." ⁵Noa uèini sve kako mu je Jahve naredio. ⁶Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju. ⁷I pred vodama potopnim uðu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih. ⁸Od èistih životinja i od životinja koje nisu èiste, od ptica, od svega što zemljom puzi, ⁹uðe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi. ¹⁰A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji. ¹¹U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. ¹²I udari dažd na zemlju da pljušti èetrdeset dana i èetrdeset noæi. ¹³Onog dana uðe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima; ¹⁴oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, ¹⁵uðu u korablju s Noom, po dvoje od svih biæa što u sebi imaju dah života. ¹⁶Što uðe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih biæa, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata. ¹⁷Pljusak je na zemlju padao èetrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. ¹⁸Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. ¹⁹Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. ²⁰Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. ²¹Izgiboše sva biæa što se po zemlji kreæu: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. ²²Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. ²³Istrijebi se svako biæe s površja zemaljskog: èovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. ²⁴Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.

Chapter 8

¹ Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. ²Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. ³Polako se povlaèile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, ⁴a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. ⁵Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci. ⁶Kad je izminulo èetrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je naèinio na korablji; ⁷ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. ⁸Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. ⁹Ali golubica ne naðe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. ¹⁰Poèeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. ¹¹Prema veèeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. ¹²Još poèeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila. ¹³Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. ¹⁴A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. ¹⁵Tada Bog reèe Noi: ¹⁶"Iziði iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. ¹⁷Sa sobom izvedi sva živa biæa, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!" ¹⁸I Noa iziðe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. ¹⁹Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom mièu - iziðu iz korablje, vrsta za vrstom. ²⁰I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih èistih životinja i od svih èistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. ²¹Jahve omirisa miris ugodni pa reèe u sebi: "Nikad više neæu zemlju u propast strovaliti zbog èovjeka, tÓa èovjeèje su misli opake od njegova poèetka; niti æu ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam uèinio. ²²Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vruæine, ljeta, zime, dani, noæi nikada prestati neæe."

Chapter 9

¹ Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reèe im: "Plodite se i množite i zemlju napunite. ²Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreæe i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. ³Sve što se kreæe i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. ⁴Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv. ⁵A za vašu krv, za vaš život, tražit æu obraèun: tražit æu ga od svake životinje; i od èovjeka za njegova druga tražit æu obraèun za ljudski život. ⁶Tko prolije krv èovjekovu, njegovu æe krv èovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je èovjek! ⁷A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!" ⁸Još reèe Bog Noi i njegovim sinovima s njim: ⁹"A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas ¹⁰i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji. ¹¹Držat æu se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neæe uništiti živa biæa niti æe ikad više potop zemlju opustošiti." ¹²I reèe Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam izmeðu sebe i vas i svih živih biæa što su s vama, za naraštaje buduæe: ¹³Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeðu mene i zemlje. ¹⁴Kad oblake nad zemlju navuèem i duga se u oblaku pokaže, ¹⁵spomenut æu se Saveza svoga, Saveza izmeðu mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neæe biti da uništi svako biæe. ¹⁶U oblaku kad se pojavi duga, ja æu je vidjeti i vjekovnog æu se sjeæati Saveza izmeðu Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji." ¹⁷I reèe Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio izmeðu sebe i svih živih biæa što su na zemlji." ¹⁸Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. ¹⁹Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao. ²⁰Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. ²¹Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora. ²²Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braæe vani. ²³Šem i Jafet uzmu ogrtaè, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, iduæi natraške, pokriju oèevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola. ²⁴Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je uèinio najmlaði sin, reèe: ²⁵"Neka je proklet Kanaanac, braæi svojoj najniži sluga nek' bude!" ²⁶Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga! ²⁷Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!" ²⁸Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina. ²⁹U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.

Chapter 10

¹ Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa. ²Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. ³A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. ⁴Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. ⁵Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima. ⁶Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan. ⁷Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan. ⁸Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji. ⁹Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve." ¹⁰Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu. ¹¹Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah ¹²i Resen izmeðu Ninive i Kalaha (to je glavni grad). ¹³Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, ¹⁴pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci. ¹⁵Od Kanaana potjeèe Sidon, njegov prvenac, i Het. ¹⁶Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani, ¹⁷Hivijci, Arkijci, Sinijci, ¹⁸Arvaðani, Semarjani i Hamaæani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše, ¹⁹tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše. ²⁰To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima. ²¹A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi. ²²Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. ²³A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš. ²⁴Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera. ²⁵Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. ²⁶Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, ²⁷Hadoram, Uzal, Dikla, ²⁸Obal, Abimael, Šeba, ²⁹Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi. ³⁰Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku. ³¹To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim narodima. ³²To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.

Chapter 11

¹ Sva je zemlja imala jedan jezik i rijeèi iste. ²Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiðu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. ³Jedan drugome reèe: "Hajdemo praviti opeke te ih peæi da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. ⁴Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!" ⁵Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi èovjeèji. ⁶Jahve reèe. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek poèetak njihovih nastojanja. Sad im ništa neæe biti neostvarivo što god naume izvesti. ⁷Hajde da siðemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." ⁸Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. ⁹Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. ¹⁰Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad. ¹¹Po roðenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ¹²Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah. ¹³Po roðenju Šelahovu Arpakšad je živio èetiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kæeri. ¹⁴Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber. ¹⁵Po roðenju Eberovu Šelah je živio èetiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kæeri. ¹⁶Kad su Eberu bile trideset i èetiri godine, rodi mu se Peleg. ¹⁷Po roðenju Pelegovu Eber je živio èetiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ¹⁸Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu. ¹⁹Po roðenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ²⁰Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug. ²¹Po roðenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ²²Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. ²³Po roðenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ²⁴Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah. ²⁵Po roðenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. ²⁶Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran. ²⁷Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. ²⁸Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. ²⁹Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kæi Harana, oca Milke i Jiske. ³⁰Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda. ³¹Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. ³²Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.

Chapter 12

¹ Jahve reèe Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavièaja i doma oèinskog, u krajeve koje æu ti pokazati. ²Velik æu narod od tebe uèiniti, blagoslovit æu te, ime æu ti uzvelièati, i sam æeš biti blagoslov. ³Blagoslivljat æu one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih æu proklinjati; sva plemena na zemlji tobom æe se blagoslivljati." ⁴Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. ⁵Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratiæa Lota, svu imovinu što su je namakli i svu èeljad koju su stekli u Haranu te svi poðu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, ⁶Abram proðe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. ⁷Jahve se javi Abramu pa mu reèe: "Tvome æu potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. ⁸Odatle prijeðe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi izmeðu Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. ⁹Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu. ¹⁰Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom. ¹¹Kad je bio na ulazu u Egipat, reèe svojoj ženi Saraji: "Znam da si lijepa žena. ¹²Kad te Egipæani vide, reæi æe: 'To je njegova žena', i mene æe ubiti, a tebe na životu ostaviti. ¹³Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život." ¹⁴Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipæani vide da je žena veoma lijepa. ¹⁵Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. ¹⁶Abramu poðe dobro zbog nje; steèe on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva. ¹⁷Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje. ¹⁸I faraon pozva Abrama pa reèe: "Što si mi to uèinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena? ¹⁹Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!" ²⁰Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo.

Chapter 13

¹ Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim. ²Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. ³Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela, ⁴do mjesta na kojem je bio postavio šator, izmeðu Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino. ⁵I Lot, koji iðaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, ⁶tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. ⁷Svaða je nastajala izmeðu pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. ⁸Zato Abram reèe Lotu: "Neka ne bude svaðe izmeðu mene i tebe, izmeðu pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braæa! ⁹Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja æu nadesno; ako æeš ti nadesno, ja æu nalijevo." ¹⁰Lot podiže oèi i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. - ¹¹Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. ¹²Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. ¹³A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve. ¹⁴Jahve reèe Abramu, pošto se Lot od njega rastao: "Oèi svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; ¹⁵jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat æu tebi i tvome potomstvu zauvijek. ¹⁶Potomstvo æu tvoje uèiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje æe potomstvo moæi prebrojiti. ¹⁷Na noge! Proði zemljom uzduž i poprijeko jer æu je tebi predati." ¹⁸Abram digne šatore i doðe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi.

Chapter 14

¹ Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima, ²povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru. ³I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more. ⁴Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu se na ustanak. ⁵U èetrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu, ⁶Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju. ⁷Onda se povuku natrag i stignu u En Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amaleèana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar. ⁸Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu: ⁹Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara - èetiri kralja protiv pet. ¹⁰Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaèu, a ostali izmaknu u planine. ¹¹Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu. ¹²Pograbe i Lota, Abramova bratiæa - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiðu. ¹³A bjegunac neki - roðak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre. ¹⁴Kad je Abram èuo da mu je bratiæ zarobljen, skupi svoju momèad - roðenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa poðe u potjeru do Dana. ¹⁵Podijeli svoje momke u dvije èete, napadne noæu te one potuèe. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska. ¹⁶Povrati sve blago, svoga bratiæa Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet. ¹⁷Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziðe kralj Sodome. ¹⁸A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio sveæenik Boga Svevišnjega. ¹⁹Blagoslovi ga govoreæi: "Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! ²⁰I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!" Abram mu dade desetinu od svega. ²¹Tada kralj Sodome reèe Abramu: "Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!" ²²Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, ²³da neæu uzeti ni konèiæa, ni remena od obuæe, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio. ²⁴Ne, meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momèad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio."

Chapter 15

¹ Poslije tih dogaðaja Jahve uputi Abramu rijeè u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit æe vrlo velika!" ²Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, èemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kuæi nasljednik Eliezer Damašèanin? ³Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan æe, eto, od mojih ukuæana postati moj baštinik." ⁴Ali mu Jahve opet uputi rijeè: "Taj neæe biti tvoj baštinik, nego æe ti baštinik biti tvoj potomak." ⁵Izvede ga van i reèe: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko æe biti tvoje potomstvo." ⁶Abram povjerova Jahvi, i on mu to uraèuna u pravednost. ⁷Tada mu on reèe: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed." ⁸A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako æu ja doznati da æu je zaposjesti?" ⁹Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubiæa." ¹⁰Sve mu to donese, rasijeèe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. ¹¹Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. ¹²Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. ¹³Tada Bog reèe Abramu: "Dobro znaj da æe tvoji potomci biti stranci u tuðoj zemlji; robovat æe i biti tlaèeni èetiri stotine godina, ¹⁴ali narodu kojem budu služili ja æu suditi; i konaèno æe iziæi s velikim blagom. ¹⁵A ti æeš k ocima svojim u miru poæi, u sretnoj starosti bit æeš sahranjen. ¹⁶Oni æe se ovamo vratiti za èetvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila." ¹⁷Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruæa zublja te proðu izmeðu onih dijelova. ¹⁸Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata: ¹⁹Kenijce, Kenižane, Kadmonce, ²⁰Hetite, Perižane, Refaimce, ²¹Amorejce, Kanaance, Girgašane, Jebusejce."

Chapter 16

¹ Abramova žena Saraja nije mu raðala djece. A imaše ona sluškinju Egipæanku - zvala se Hagara. ²I reèe Saraja Abramu: "Vidiš, Jahve me uèinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda æu imati djece." Abram posluša rijeè Sarajinu. ³Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipæanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. ⁴Uðe on k Hagari te ona zaèe. A kad je vidjela da je zaèela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu. ⁵Tada reèe Saraja Abramu: "Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!" ⁶Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se èini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe. ⁷Anðeo Jahvin naðe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru - ⁸pa je zapita: "Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" "Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona. ⁹Nato joj anðeo Jahvin reèe: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!" ¹⁰Još joj reèe anðeo Jahvin: "Tvoje æu potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neæe moæi ni prebrojiti." ¹¹Dalje joj je anðeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit æeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve èu jad tvoj. ¹²On æe biti kao divlje magare: ruka æe se njegova dizati na svakoga i svaèija ruka na njega; i pred licem sve mu braæe on æe stan sebi podiæi." ¹³A Jahvu koji joj govoraše nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer - reèe ona - "vidjeh Boga i nakon viðenja - još živim!" ¹⁴Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga izmeðu Kadeša i Bereda. ¹⁵Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael. ¹⁶Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela.

Chapter 17

¹ Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reèe: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporoèan budi. ²A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno æu te razmnožiti." ³Abram pade nièice dok mu Bog govoraše dalje: ⁴"A ovo je Savez moj s tobom: postat æeš ocem mnogim narodima; ⁵i neæeš se više zvati Abram - veæ Abraham æe ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. ⁶Silno æu te rodnim uèiniti; narode æu iz tebe izvesti; i kraljevi æe od tebe izaæi. ⁷Savez svoj sklapam izmeðu sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja æu biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. ⁸Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja æu biti njihov Bog." ⁹Još reèe Bog Abrahamu: "A ti Savez èuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. ¹⁰A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji æeš vršiti: svako muško meðu vama neka bude obrezano. ¹¹Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza izmeðu mene i vas. ¹²Svako muško meðu vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, roðen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. ¹³Da, i rob roðen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako æe moj Savez na vašem tijelu ostati vjeènim Savezom. ¹⁴Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez." ¹⁵Još reèe Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara æe joj ime biti. ¹⁶Nju æu ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov æu na nju izliti te æe se narodi od nje razviti; kraljevi æe narodima od nje poteæi." ¹⁷Abraham pade nièice pa se nasmija i reèe u sebi: "Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar æe Sara u devedesetoj rod raðati!" ¹⁸Abraham reèe Bogu: "Neka tvojom milošæu Jišmael poživi!" ¹⁹A Bog reèe: "Ipak æe ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime æu sklopiti, Savez vjeèni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. ²⁰I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim æu ga uèiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest æe knezova od njega postati i u velik æe narod izrasti. ²¹Ali æu držati svoj Savez s Izakom, koga æe ti roditi Sara dogodine u ovo doba." ²²Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiže. ²³Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili roðeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške ukuæane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao. ²⁴Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao, ²⁵a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza. ²⁶Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael; ²⁷i svi muškarci njegova doma, roðeni u njegovoj kuæi ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.

Chapter 18

¹ Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. ²Podigavši oèi, opazi tri èovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Èim ih spazi, potrèa s ulaza šatora njima u susret. Pade nièice na zemlju ³pa reèe: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oèima, nemoj mimoiæi svoga sluge! ⁴Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpoèinite. ⁵Donijet æu kruha da se okrijepite prije nego poðete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, uèini kako si rekao!" ⁶Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reèe: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!" ⁷Zatim Abraham otrèa govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. ⁸Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. ⁹"Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori. ¹⁰Onda on reèe: "Vratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe; a tvoja žena Sara imat æe sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala. ¹¹Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. ¹²Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!" ¹³Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako æu rod roditi ja starica?' ¹⁴Zar je Jahvi išta nemoguæe? Navratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe: Sara æe imati sina." ¹⁵Sara se napravi nevještom govoreæi: "Nisam se smijala." Jer se prestrašila. Ali on reèe: "Jesi, smijala si se!" ¹⁶Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poðe s njima da ih isprati. ¹⁷Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što æu uèiniti ¹⁸kad æe od Abrahama nastati velik i brojan narod te æe se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? ¹⁹Njega sam izluèio zato da pouèi svoju djecu i svoju buduæu obitelj kako æe hoditi putem Jahvinim, radeæi što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obeæao." ²⁰Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. ²¹Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti." ²²Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. ²³Nato se Abraham primaèe bliže i reèe: "Hoæeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? ²⁴Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar æeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? ²⁵Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi proðu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" ²⁶"Ako naðem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih æu poštedjeti cijelo mjesto." ²⁷"Ja se, evo, usuðujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! ²⁸Da sluèajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neæu ga uništiti ako ih ondje naðem èetrdeset i pet", odgovori. ²⁹"Ako ih se ondje možda naðe samo èetrdeset?" - opet æe Abraham. "Neæu to uèiniti zbog èetrdesetorice", odgovori. ³⁰"Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje naðe možda samo trideset?" - opet æe on. "Neæu to uèiniti", odgovori, "ako ih ondje naðem samo trideset." ³¹"Evo se opet usuðujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se sluèajno ondje naðe samo dvadeset?" "Neæu ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." ³²"Neka se Gospodin ne ljuti", on æe opet, "ako reèem još samo jednom: Ako ih je sluèajno ondje samo deset?" "Neæu ga uništiti zbog njih deset", odgovori. ³³Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.

Chapter 19

¹ Ona dva anðela stignu naveèer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poðe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, ²a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noæ æemo provesti na trgu." ³Ali ih on uporno navraæaše, i oni se uvratiše k njemu i uðoše u njegovu kuæu. On ih ugosti, ispeèe pogaèu te blagovaše. ⁴Još ne bijahu legli na poèinak, kad graðani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg èovjeka, opkole kuæu. ⁵Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noæas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?" ⁶Lot iziðe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. ⁷"Braæo moja," reèe on, "molim vas, ne èinite toga zla! ⁸Imam, evo, dvije kæeri s kojima još èovjek nije imao dodira: njih æu vam izvesti pa èinite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa uèiniti jer su došli pod sjenu moga krova." ⁹"Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se veæ postavlja. Sad æemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. ¹⁰Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuæu i zatvore vrata; ¹¹a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naæi vrata. ¹²Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kæeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! ¹³Jer mi æemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo." ¹⁴Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu. ¹⁵Kako zora puèe, anðeli navale na Lota govoreæi: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kæeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" ¹⁶Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. ¹⁷Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" ¹⁸Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! ¹⁹Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim oèima - a toliko milosrðe veæ si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeæi u brdo a da me nesreæa ne snaðe i ne poginem. ²⁰Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" ²¹Odgovori mu: "Uslišat æu ti i tu molbu i neæu zatrti grada o kojemu govoriš. ²²Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa èiniti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. ²³Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, ²⁴Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem ²⁵i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. ²⁶A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. ²⁷Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, ²⁸upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klaèine. ²⁹Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. ³⁰Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kæeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kæeri živjeli su u peæini. ³¹Starija reèe mlaðoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je obièaj po svem svijetu. ³²Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leæi: tako æemo s ocem saèuvati potomstvo." ³³One noæi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. ³⁴Sutradan starija reèe mlaðoj: "Sinoæ sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noæas, pa idi ti i s njim lezi: tako æemo ocu saèuvati potomstvo." ³⁵Opiju oca vinom i one noæi te mlaða ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. ³⁶Tako obje Lotove kæeri zanesu s ocem. ³⁷Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. ³⁸I mlaða rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.

Chapter 20

¹ Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmeðu Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, ²rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. ³Ali Bog doðe Abimeleku noæu u snu te mu reèe: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata." ⁴A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reèe: "Gospodine, zar æeš pravednika pogubiti? ⁵Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' Èiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uèinio." ⁶Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to uèinio èiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš. ⁷Sada vrati èovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit æe se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da æeš umrijeti, ti i svi tvoji." ⁸Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše. ⁹Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reèe: "Što si nam uèinio! Èime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. ¹⁰Što si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?" ¹¹Abraham uzvrati: "Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa æe me ljudi ubiti zbog moje žene. ¹²A onda, ona je uistinu moja sestra: kæi je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me. ¹³A kad me Bog udaljio od doma oèeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu uèini: kamo god doðemo, reci o meni da sam ti brat." ¹⁴Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru. ¹⁵Abimelek zatim reèe: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!" ¹⁶A Sari reèe: "Evo tisuæu srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred oèima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana." ¹⁷Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu raðati. ¹⁸Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu.

Chapter 21

¹ Jahve se sjeti Sare kako je rekao i uèini joj kako je obeæao: ²Sara zaèe i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog oznaèio. ³Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. ⁴I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio. ⁵Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. ⁶Sara reèe: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to èuje nasmijat æe mi se." ⁷Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu æe ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti". ⁸Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. ⁹Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipæanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, ¹⁰pa reèe Abrahamu: "Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!" ¹¹To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. ¹²Ali Bog reèe Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog djeèaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer æe Izakovo potomstvo tebi ovjekovjeèiti ime. ¹³I od sina tvoje sluškinje podiæi æu velik narod, jer je tvoj potomak." ¹⁴Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s djeèakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. ¹⁵Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, ¹⁶a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: "Neæu da vidim kako dijete umire." Sjedeæi tako, udari u jecanje. ¹⁷Bog èu plaè djeèaka te anðeo Božji zovne s neba Hagaru i reèe joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog èuo plaè djeèaka u njegovoj nevolji. ¹⁸Na noge! Digni djeèaka i utješi ga, jer od njega æu podiæi velik narod." ¹⁹Tada joj Bog otvori oèi pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji djeèaka. ²⁰Bog je bio s djeèakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. ²¹Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske. ²²U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - reèe Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu što radiš. ²³Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da neæeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da æeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio." ²⁴"Kunem se", odgovori Abraham. ²⁵Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile. ²⁶A Abimelek reèe: "Ne znam tko je to uèinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome èuo, osim danas." ²⁷Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez. ²⁸Potom Abraham razluèi napose sedam janjaca od stada. ²⁹Nato Abimelek zapita Abrahama: "Što znaèi ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?" ³⁰A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac." ³¹Zato se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše. ³²Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. ³³Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vjeènoga. ³⁴Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica.

Chapter 22

¹ Poslije tih dogaðaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" ²Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i poði u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje æu ti pokazati." ³Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaèio. ⁴Treæi dan Abraham podigne oèi i opazi mjesto izdaleka. ⁵Abraham onda reèe slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i djeèak odosmo gore da se poklonimo, pa æemo se vratiti k vama". ⁶Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako poðu obojica zajedno. ⁷Onda Izak reèe svome ocu Abrahamu: "Oèe!" "Evo me, sine!" - javi se on. "Evo kremena i drva," opet æe sin, "ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?" ⁸"Bog æe veæ providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave put. ⁹Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. ¹⁰Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. ¹¹Uto ga zovne s neba anðeo Jahvin i povièe: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. ¹²"Ne spuštaj ruku na djeèaka", reèe, "niti mu što èini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." ¹³Podiže Abraham oèi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. ¹⁴Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve proviða". Zato se danas veli: "Na brdu Jahvina proviðanja." ¹⁵Anðeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put ¹⁶i reèe: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to uèinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, ¹⁷svoj æu blagoslov na te izliti i uèiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji æe potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. ¹⁸Buduæi da si poslušao moju zapovijed, svi æe se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom." ¹⁹Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani. ²⁰Poslije tih dogaðaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: ²¹njegova prvoroðenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova, ²²Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela." ²³Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu. ²⁴A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

Chapter 23

¹ Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina. ²Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uðe u žalost za Sarom i naricaše za njom. ³Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim: ⁴"Premda sam ja meðu vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob meðu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je." ⁵A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu: ⁶"Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neæe odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu." ⁷Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni ⁸te im reèe: "Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, èujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, ⁹da mi proda spilju Makpelu što njemu pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj nazoènosti, proda u vlasništvo za sahranjivanje." ¹⁰A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga èuju sinovi Hetovi svojim ušima - svi koji su sjedili u vijeæu onoga grada: ¹¹"Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu." ¹²Abraham se duboko nakloni mještanima, ¹³a onda progovori Efronu da mještani èuju na svoje uši: "Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!" ¹⁴Efron odgovori Abrahamu: ¹⁵"Èuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti od èetiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!" ¹⁶Abraham se složi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo tako da su na svoje uši èuli sinovi Hetovi - èetiri stotine srebrnika trgovaèke mjere. ¹⁷I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i sva stabla što su bila na poljani - ¹⁸prijeðe u vlasništvo Abrahamovo u nazoènosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vijeæu svoga grada. ¹⁹A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj. ²⁰Tako je poljana i spilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za sahranjivanje.

Chapter 24

¹ Abraham bijaše veæ ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu. ²Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuæi, pod èijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno ³da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu neæeš nabaviti za ženu ni jednu od kæeri Kanaanaca, meðu kojima boravim, ⁴nego æeš otiæi u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku." ⁵A sluga mu reèe: "A što ako žena ne htjedne za mnom iæi u ovu zemlju? Hoæu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?" ⁶Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina! ⁷Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuæe moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obeæao: 'Tvome æu potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom æe poslati svog anðela, i odande æeš ti dovesti ženu mome sinu. ⁸A ako žena ne bude htjela za tobom poæi, ti æeš biti osloboðen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!" ⁹Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune. ¹⁰Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. ¹¹Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše veèer, kad žene izlaze da crpu vodu. ¹²Onda reèe: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziði mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži! ¹³Evo me kraj studenca, a kæeri onih iz grada dolaze crpsti vodu; ¹⁴pa neka djevojka kojoj ja reèem: 'Molim te, spusti svoj vrè da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve æu ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako æu saznati da si iskazao milost mome gospodaru." ¹⁵Tek što on izreèe svoje, gle, doðe Rebeka, kæi Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Doðe ona s krèagom na ramenu. ¹⁶Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siðe ona k vrelu, napuni krèag i eto je opet gore. ¹⁷Sluga joj potrèa u susret i reèe: "Daj mi malo vode iz svog vrèa!" ¹⁸"Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krèag na ruku i dade mu piti. ¹⁹Kad je njega napojila, reèe: "Nalit æu i tvojim devama da se napoje." ²⁰Izlivši brzo krèag u korito, otrèa natrag zdencu da ponovo zahvaæa, i tako nali svim njegovim devama. ²¹Èovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije. ²²Kad su deve prestale piti, èovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. ²³Zatim reèe: "Kaži mi èija si kæi. Ima li u kuæi tvoga oca mjesta za nas da prenoæimo?" ²⁴Ona mu odgovori: "Ja sam kæi Betuela, koga je Milka rodila Nahoru." ²⁵Još mu doda: "Ima slame i p§iæe kod nas u obilju, a i mjesta za prenoæište." ²⁶Èovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi ²⁷i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuæu brata moga gospodara." ²⁸Djevojka otrèa i sve ovo ispripovjedi u kuæi svoje majke. ²⁹A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k èovjeku kod studenca. ³⁰Èim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te èuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je èovjek govorio", on poðe onome koji je još stajao kod deva na studencu. ³¹Reèe on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuæu i mjesto za deve." ³²Tako èovjek uðe u kuæu. Rastovare deve i dadu im slame i p§iæe, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge. ³³Ali kad su preda nj stavili hranu, reèe: "Neæu jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu reèe: "Onda kazuj!" ³⁴"Ja sam sluga Abrahamov", poèe on. ³⁵"Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. ³⁶Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. ³⁷Potom mene moj gospodar zakune rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, ³⁸nego otiði k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da naðeš ženu mome sinu.' ³⁹A ja rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne poðe?' ⁴⁰On mi odgovori: 'Jahve, pred èijim sam licem hodio, poslat æe s tobom svog anðela i tvoje æe putovanje dovesti k cilju, a ti æeš naæi ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. ⁴¹Jedino æeš ovako biti osloboðen moje zakletve: ako doðeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboðen.' ⁴²Danas doðoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo, ⁴³ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doðe vodu crpsti i ja joj reèem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrèa! - ⁴⁴i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim æu devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.' ⁴⁵Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrèem na ramenu; siðe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!' ⁴⁶Ona brzo spusti vrè i odvrati: 'Pij! A napojit æu i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. ⁴⁷Pitao sam je: 'Èija si kæi?' Odgovorila je: 'Kæi sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke. ⁴⁸Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kæer brata moga gospodara njegovu sinu. ⁴⁹A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo." ⁵⁰Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reæi ni da ni ne. ⁵¹Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao." ⁵²Kad Abrahamov sluga èu njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi. ⁵³Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. ⁵⁴Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noæ. Kad su ujutro ustali, on reèe: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!" ⁵⁵A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga poði!" ⁵⁶On im reèe: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!" ⁵⁷Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!" ⁵⁸Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoæeš li poæi s ovim èovjekom?" Ona odgovori: "Hoæu." ⁵⁹I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. ⁶⁰Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisuæama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!" ⁶¹Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te poðoše za èovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode. ⁶²Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba. ⁶³U predveèerje iziðe Izak da se poljem prošeta; diže oèi i ugleda deve gdje dolaze. ⁶⁴Kad Rebeka, podigavši svoje oèi, opazi Izaka, sjaha s deve ⁶⁵pa zapita slugu: "Tko je onaj èovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. ⁶⁶Sluga isprièa Izaku sve što je uèinio. ⁶⁷Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

Chapter 25

¹ Abraham je sebi uzeo još jednu ženu; zvala se Ketura. ²Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. ³A od Jokšana rodili se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci: Ašurci, Letušci i Leumci. ⁴Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini. ⁵Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka; ⁶a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istoèni kraj. ⁷Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio: stotinu sedamdeset i pet godina. ⁸Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridružen svojim precima. ⁹Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri: ¹⁰to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara. ¹¹Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja. ¹²Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela, koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egipæanka Hagara. ¹³A ovo su sinovi Jišmaelovi, svaki po svom imenu i po svom roðenju: Jišmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam, ¹⁴Mišma, Duma, Masa, ¹⁵Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma. ¹⁶To su Jišmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena. ¹⁷A ovo je duljina Jišmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima. ¹⁸Potomstvo mu se naselilo od Havile do Šura, koji je na istok Egiptu iduæi prema Ašuru. Nastaniše se nasuprot svojoj braæi. ¹⁹Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama. ²⁰Izaku je bilo èetrdeset godina kad se oženio Rebekom, kæerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana. ²¹Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zaèe. ²²No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zašto æu živjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. ²³I Jahve joj reèe: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva æe se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod æe nad narodom gospodovati, stariji æe služiti mlaðemu." ²⁴Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi. ²⁵Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtaè. Stoga mu nadjenuše ime Ezav. ²⁶Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni roðeni. ²⁷Kad su djeèaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, èovjek pustare. Jakov je bio èovjek krotak i boravio je u šatorima. ²⁸Izaku je Ezav bio draži jer je volio divljaè, a Rebeka je više voljela Jakova. ²⁹Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan. ³⁰Reèe Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom. ³¹A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!" ³²Ezav reèe: "Evo me skoro na smrti; što æe mi prvorodstvo!" ³³Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. ³⁴Tada Jakov dade Ezavu kruha i èorbe od soèivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.

Chapter 26

¹ U zemlji zavlada glad, razlièita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru. ²Jahve mu se ukaza i reèe: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju æu ti oznaèiti. ³U ovoj se zemlji nastani, ja æu s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat æu sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu. ⁴Tvoje æu potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome æu potomstvu predati sve ove krajeve, tako da æe se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje; ⁵a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!" ⁶Tako Izak ostane u Geraru. ⁷Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, reèe: "Ona mi je sestra." Bojao se reæi: "Ona mi je žena", misleæi: "Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je lijepa." ⁸Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ženu Rebeku. ⁹Nato Abimelek pozove Izaka te reèe: "Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reæi da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti." ¹⁰Abimelek reèe: "Zašto si nam to uèinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju." ¹¹Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog èovjeka i njegove žene, glavu æe izgubiti." ¹²Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao ¹³te je èovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat. ¹⁴Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinèad, tako da su mu Filistejci zavidjeli. ¹⁵Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom. ¹⁶Onda Abimelek reèe Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo moæniji od nas!" ¹⁷Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje. ¹⁸Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac. ¹⁹Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom, ²⁰pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreæi: "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili. ²¹A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svaðali, nazva ga imenom Sitna. ²²Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svaðali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumaèi: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo." ²³Odande se popne u Beer Šebu. ²⁴Iste mu se noæi ukaže Jahve i reèe: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit æu te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega." ²⁵Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge poènu kopati bunar. ²⁶Uto mu doðe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske. ²⁷Izak ih upita: "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?" ²⁸Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza izmeðu nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez: ²⁹ti nama neæeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom." ³⁰On im priredi gozbu te su jeli i pili. ³¹Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru. ³²Toga istog dana doðu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: "Našli smo vodu." ³³On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba. ³⁴Kad je Ezavu bilo èetrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kæer Hetita Beerija, i Basematu, kæer Hetita Elona. ³⁵One postadoše izvor ogorèenja Izaku i Rebeki.

Chapter 27

¹ Ostarje Izak, vid mu se oèinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reèe mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!" ²A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. ³Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljaèi. ⁴Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem." ⁵Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljaèi svome ocu, ⁶Rebeka reèe svome sinu Jakovu: "Upravo sam èula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu: ⁷'Donesi mi divljaèi te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.' ⁸A sad, sine moj, poslušaj me i uèini kako ti naredim. ⁹Otiði k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja æu od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli. ¹⁰Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre." ¹¹Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka! ¹²Možda me se moj otac dotakne te æu u njegovim oèima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov." ¹³Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiði i donesi!" ¹⁴Ode on, naðe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio. ¹⁵Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kuæi imala, pa u nj odjene svoga mlaðeg sina Jakova. ¹⁶U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata. ¹⁷Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova. ¹⁸Ode on k ocu i reèe: "Oèe!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?" ¹⁹A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvoroðenac; uèinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti." ²⁰Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv." ²¹Potom Izak reèe Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi." ²²Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reèe: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." ²³Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, ²⁴upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam." ²⁵Potom reèe Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. ²⁶Poslije toga reèe mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!" ²⁷Kad se primaèe i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeæe pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi. ²⁸Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. ²⁹Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braæom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!" ³⁰Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav doðe iz lova. ³¹I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reèe svome ocu: "Ustani, oèe moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!" ³²A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvoroðenac Ezav!" ³³Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj što je divljaèi ulovio i meni veæ donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen æe ostati." ³⁴Kad je Ezav èuo rijeèi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reèe svome ocu: "I mene blagoslovi, oèe!" ³⁵A on odvrati: "Brat tvoj doðe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov." ³⁶"Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me veæ prevario", reèe Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi saèuvao nikakva blagoslova?" ³⁷Izak odgovori Ezavu: "Njega sam veæ postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braæu predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu uèiniti, sine moj?" ³⁸Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oèe, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oèe moj!" Ezav jecaše na sav glas. ³⁹Tada otac njegov Izak progovori i reèe: "Daleko od plodna tla dom tvoj æe biti, daleko od rose s neba. ⁴⁰Od maèa svoga æeš živjeti, brata svoga æeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram æeš njegov stresti sa svog vrata." ⁴¹Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reèe u sebi: "Èim doðu dani žalosti za mojim ocem, ubit æu ja svoga brata Jakova." ⁴²Kada su Rebeki javili te rijeèi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlaðeg sina Jakova te mu reèe: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako æe te ubiti. ⁴³Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran. ⁴⁴Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja, ⁴⁵dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu uèinio. Ja æu onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!" ⁴⁶Potom Rebeka reèe Izaku: "Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove uroðenice, Hetitkinjom, što æe mi onda život!"

Chapter 28

¹ Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka. ²Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kæeri Labana, brata svoje majke. ³A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te uèini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda. ⁴Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!" ⁵Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. ⁶Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, nareðujuæi mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka", ⁷i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram, ⁸Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku. ⁹Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje veæ imaše, oženi Mahalatom, kæerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom. ¹⁰Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. ¹¹Stigne u neko mjesto i tu prenoæi, jer sunce bijaše veæ zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. ¹²I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anðeli Božji po njima se penju i silaze. ¹³Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat æu tebi i tvome potomstvu. ¹⁴Tvojih æe potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit æete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom æe se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. ¹⁵Dobro znaj: ja sam s tobom; èuvat æu te kamo god poðeš te æu te dovesti natrag u ovu zemlju; i neæu te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obeæao." ¹⁶Jakov se probudi od sna te reèe: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!" ¹⁷Potresen, uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuæa Božja, ovo su vrata nebeska!" ¹⁸Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. ¹⁹Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz. ²⁰Tada uèini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i ušèuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaèim, ²¹te se zdravo vratim kuæi svoga oca, Jahve æe biti moj Bog. ²²A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit æe kuæa Božja. A od svega što mi budeš davao za te æu odlagati desetinu."

Chapter 29

¹ Jakov nastavi put i doðe u zemlju istoènu. ²Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru. ³Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca. ⁴"Odakle ste, braæo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore. ⁵"Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore. ⁶"Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kæi Rahela sa stadom", odgovore. ⁷"Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraæati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?" ⁸"Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce." ⁹Dok je on još s njima govorio, doðe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica. ¹⁰Kako Jakov ugleda Rahelu, kæer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primaèe i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana. ¹¹Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plaè. ¹²Potom Jakov kaza Raheli da je on sestriæ njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrèa i obavijesti oca. ¹³Kad je Laban èuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrèa mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuæu. Isprièa Labanu sve što mu se dogodilo. ¹⁴A onda Laban reèe. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana, ¹⁵Laban reèe Jakovu: "Zar æeš me zato što si mi sestriæ badava služiti! Kaži mi koliko æeš tražiti za najam?" ¹⁶A Laban imaše dvije kæeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlaðoj Rahela. ¹⁷Lea imala slabe oèi, a Rahela bila stasita i lijepa. ¹⁸Kako je Jakov volio Rahelu, reèe: "Služit æu ti sedam godina za tvoju mlaðu kæer Rahelu." ¹⁹Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!" ²⁰Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se uèinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana. ²¹Poslije toga Jakov reèe Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj." ²²Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu. ²³Ali naveèer uzme svoju kæer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priðe k njoj. ²⁴Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kæeri Lei za sluškinju. ²⁵Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reèe Labanu: "Zašto si mi to uèinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?" ²⁶Laban odgovori: "U našem mjestu nije obièaj da se mlaða udaje prije starije. ²⁷Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda æu ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene." Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu. ²⁸Onda mu Laban dade i svoju kæer Rahelu za ženu. ²⁹Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kæeri Raheli za sluškinju. ³⁰Jakov nato priðe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina. ³¹Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uèini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. ³²Lea zaèe i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znaèi, kako je ona protumaèila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga æe me sada muž moj ljubiti." ³³Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Jahve je èuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun. ³⁴Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Sad æe se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi. ³⁵A kad je još jednom zaèela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit æu Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade raðati.

Chapter 30

¹ Vidjevši Rahela da Jakovu ne raða djece, postade zavidna svojoj sestri pa reèe Jakovu: "Daj mi djecu! Inaèe æu svisnuti!" ²Jakov se razljuti na Rahelu te reèe. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?" ³A ona odgovori: "Evo moje sluškinje Bilhe: uði k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj." ⁴Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priðe k njoj. ⁵Bilha zaèe te Jakovu rodi sina. ⁶Tada Rahela reèe: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan. ⁷Rahelina sluškinja Bilha opet zaèe i rodi Jakovu drugoga sina. ⁸Tada Rahela reèe: "Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali. ⁹A vidjevši Lea da je prestala raðati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu. ¹⁰I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina, ¹¹Lea uskliknu: "Koje sreæe!" Tako mu nadjenu ime Gad. ¹²Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina, ¹³i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene æe me zvati blaženom!" Tako mu nadjenu ime Ašer. ¹⁴Jednoga dana, u vrijeme pšeniène žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavèice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reèe Lei: "Daj mi od ljubavèica svoga sina!" ¹⁵A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoæeš da od mene uzmeš i ljubavèice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom noæas leži u zamjenu za ljubavèice tvog sina." ¹⁶Kad je Jakov naveèer stigao iz polja, Lea mu iziðe u susret pa reèe: "Treba da doðeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavèice moga sina." One je noæi on s njom ležao. ¹⁷Bog usliša Leu; ona zaèe te Jakovu rodi petog sina. ¹⁸Onda Lea reèe: "Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar. ¹⁹Lea opet zaèe i rodi Jakovu šestoga sina. ²⁰Onda Lea reèe: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada æe mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova." Tako mu nadjenu ime Zebulun. ²¹Zatim rodi kæer te joj nadjenu ime Dina. ²²Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu. ²³Ona zaèe i rodi sina te reèe: "Ukloni Bog moju sramotu!" ²⁴Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!" ²⁵Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reèe Labanu: "Pusti me da idem u svoj zavièaj! ²⁶Daj mi moje žene za koje sam te služio i moju djecu da mogu otiæi: tÓa dobro znaš kako sam te služio." ²⁷A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe." ²⁸I nadoda: "Odredi plaæu koju želiš od mene, i dat æu ti." ²⁹On mu odgovori: "Ti dobro znaš što je moja služba znaèila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom. ³⁰Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao poveæala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom." ³¹On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti ništa! Ako mi uèiniš ovo, opet æu na pašu goniti i èuvati tvoje stado. ³²Daj da proðem danas kroz tvoje stado i od njega izluèim svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaæa! ³³A ubuduæe kad budeš svojim oèima provjeravao moju naplatu, moje æe poštenje biti svjedok za mene: naðe li se meðu mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili meðu ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!" ³⁴Laban reèe: "Dobro, neka bude kako si kazao." ³⁵Ali toga dana Laban izluèi naprugane i šarene jarce i sve riðaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima. ³⁶I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja tri dana hoda. ³⁷A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama. ³⁸Pruæe tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila, ³⁹to su se jarci parili uz pruæe, pa su koze kozile prugaste, riðaste i šarene kozliæe. ⁴⁰Tako je i ovce Jakov bio izluèio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima. ⁴¹Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruæe u korita, baš pred oèi živine, tako da se pari pred pruæem. ⁴²Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova. ⁴³Èovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad.

Chapter 31

¹ Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo." ²A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije. ³Tada Jahve reèe Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavièaj, i ja æu biti s tobom!" ⁴Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu, ⁵pa im reèe: "Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. ⁶I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; ⁷pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaæu mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu. ⁸Ako bi on rekao: 'Svaka šarena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za plaæu', onda bi cijelo stado mladilo prugaste. ⁹Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao. ¹⁰Jednom, kad se stado oploðivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimièno bijeli i šareni. ¹¹Još u snu anðeo Božji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh. ¹²A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimièno bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban èinio. ¹³Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi uèinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavièaj!'" ¹⁴Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar još imamo baštinskog dijela u svome oèinskom domu? ¹⁵Zar nas otac nije smatrao tuðinkama? TÓa on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio! ¹⁶Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!" ¹⁷Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene; ¹⁸pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku. ¹⁹Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kuæne kumire koji su pripadali njezinu ocu. ²⁰Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da æe bježati. ²¹I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeðe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu. ²²Treæeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao. ²³On povede sa sobom svoje roðake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. ²⁴Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noæu u snu, te mu reèe. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!" ²⁵Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu. ²⁶Onda Laban reèe Jakovu: "Što si to htio zavaravajuæi me i odvodeæi mi kæeri kao zarobljenice na maèu? ²⁷Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. ²⁸Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kæeri i svoju unuèad! Zbilja si ludo postupio. ²⁹U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noæas mi reèe: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!' ³⁰Sada dobro, otišao si jer si èeznuo za svojim oèinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?" ³¹Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kæeri. ³²A kumire svoje u koga naðeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braæom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. ³³Tako Laban uðe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne naðe. Izišavši iz Leina šatora, uðe u šator Rahelin. ³⁴A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne naðe. ³⁵Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što je red kod žena." I tako je pretraživao, ali kumira nije našao. ³⁶Sad se Jakov ražesti i zaðe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reèe Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš? ³⁷Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kuæanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci meðu nama dvojicom. ³⁸Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. ³⁹Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noæu. ⁴⁰Èesto sam danju skapavao od žeði, a obnoæ od studeni. San je bježao od mojih oèiju. ⁴¹Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kuæi èetrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kæeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. ⁴²Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoæ dosudio." ⁴³Nato Laban odgovori Jakovu: "Kæeri su moje kæeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu uèiniti ovim svojim kæerima ili djeci koju su rodile? ⁴⁴Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok izmeðu mene i tebe." ⁴⁵Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, ⁴⁶a onda reèe svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali. ⁴⁷Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". ⁴⁸Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izmeðu mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed, ⁴⁹ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali. ⁵⁰Ako budeš loše postupao prema mojim kæerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kæeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da æe Bog biti svjedok izmeðu mene i tebe." ⁵¹Potom Laban reèe Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio izmeðu sebe i tebe: ⁵²ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neæu iæi na te iza ove gomile i da ti neæeš iæi na me iza ove gomile i ovog stupa. ⁵³Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. ⁵⁴Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noæ na Glavici.

Chapter 32

¹ Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kæeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. ²Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izaðu anðeli Božji. ³Kad ih Jakov opazi, reèe: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim.

⁴Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, ⁵i naloži im: "Ovako æete reæi mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poruèuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. ⁶Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim oèima.'" ⁷Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa èetiri stotine momaka." ⁸Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. ⁹Raèunao je: ako Ezav naiðe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. ¹⁰Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja æu ti biti dobrostiv!' ¹¹Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim štapom nekoæ prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. ¹²Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inaèe se bojim da bi mogao doæi i umlatiti i mene, i majke, i djecu. ¹³Ti si rekao: 'Obilnim æu te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.'" ¹⁴Ondje provede onu noæ; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu: ¹⁵dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; ¹⁶trideset deva dojilica s njihovim mladima; èetrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca. ¹⁷Stado po stado preda svojim slugama. Onda reèe svojim slugama: "Idite preda mnom, ali držite razmak meðu stadima!" ¹⁸A prvom izda naredbu rekavši: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'Èiji si ti? Kamo ideš? Èije je ovo pred tobom?' ¹⁹odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'" ²⁰Tako je naredio i drugome, pa treæemu i svima drugima koji su išli za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš. ²¹Još mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suoèim, možda æe mi oprostiti." ²²Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noæi u taborištu. ²³One noæi on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeðe Jabok preko gaza. ²⁴Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. ²⁵Jakov ostane sam. I neki se èovjek rvao s njim dok nije zora svanula. ²⁶Videæi da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk išèašio dok su se rvali. ²⁷Potom reèe: "Pusti me jer zora sviæe!" Ali on odgovori: "Neæu te pustiti dok me ne blagosloviš." ²⁸Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." ²⁹Onaj reèe. "Više se neæeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." ³⁰Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi. ³¹Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reèe - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh." ³²Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka. ³³Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, buduæi da je Jakovljev bedreni zglob bio išèašen u kukovnoj tetivi.

Chapter 33

¹ Jakov podiže oèi i opazi gdje dolazi Ezav i s njime èetiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu meðu Leu, Rahelu i dvije sluškinje; ²postavi sluškinje i njihovu djecu na èelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga. ³Sam proðe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primaèe svome bratu. ⁴Ezav mu potrèa u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka. ⁵Onda podiže oèi i vidje žene i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita. On odgovori: "Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu." ⁶Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone. ⁷Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone. ⁸Ezav upita: "Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?" Odgovori: "Naæi naklonost svoga gospodara." ⁹Ezav odgovori: "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje." ¹⁰A Jakov reèe: "Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim oèima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje. ¹¹Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. ¹²"Poðimo na put", reèe Ezav, "i ja æu s tobom putovati." ¹³Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. ¹⁴Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja æu iæi polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir." ¹⁵Onda reèe Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "Èemu to? Neka ja samo naðem milost u oèima svoga gospodara!" ¹⁶Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir, ¹⁷dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuæu, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot. ¹⁸Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom. ¹⁹A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita. ²⁰Tu podiže žrtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov".

Chapter 34

¹ Dina, kæi koju je Lea rodila Jakovu, iziðe da posjeti neke žene onoga kraja. ²Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. ³Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kæer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojèino srce. ⁴Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!" ⁵Jakov sazna da je Šekem obešèastio njegovu kæer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne doðu. ⁶Uto doðe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije, ⁷upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraæali iz polja. Kad su èuli vijest, ljudi su bili ojaðeni i vrlo ljuti. Što je Šekem uèinio - legavši s Jakovljevom kæeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. ⁸Hamor im reèe. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kæer. Dajte mu je za ženu! ⁹Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kæeri, a naše kæeri uzimajte sebi! ¹⁰Tako možete živjeti meðu nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno kreæete i stjeèete imovinu!" ¹¹Potom Šekem reèe njezinu ocu i njezinoj braæi: "Da naðem milost u vašim oèima, dat æu vam što zatražite. ¹²Tražite od mene koliko hoæete: sve što god zapitate dat æu, samo mi dajte djevojku za ženu." ¹³Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obešèastio njihovu sestru Dinu - ¹⁴te im rekoše: "Ne možemo pristati da svoju sestru damo èovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. ¹⁵Jedino æemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce. ¹⁶Onda vam možemo davati svoje kæeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod. ¹⁷A ako ne pristajete na obrezanje, uzet æemo svoju kæer i otiæi." ¹⁸Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev uèini povoljan. ¹⁹Mladiæ nije èasio da zahtjev izvrši, jer je èeznuo za Jakovljevom kæeri; a bio je najuvaženiji od svih u oèevu domu. ²⁰Tako Hamor i njegov sin Šekem doðu u svoje gradsko vijeæe i obrate se svojim sugraðanima ovako: ²¹"Ovaj je svijet prijazan; neka se meðu nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreæu; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kæeri sebi za žene, a njima davati svoje. ²²No ljudi æe pristati da meðu nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani. ²³Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se meðu nama nasele!" ²⁴Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaæi na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaæi na gradska vrata. ²⁵A treæega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braæa, pograbe svaki svoj maè i nesmetano doðu u grad te poubijaju sve muškarce. ²⁶Sasijeku maèem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuæe i odu. ²⁷Ostali Jakovljevi sinovi doðu na ubijene i opustoše grad što je njihova sestra bila obešèašæena. ²⁸Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju; ²⁹opljaèkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kuæama - odvedu u roblje. ³⁰Jakov reèe Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit æe me s mojim domom." ³¹Oni odgovore: "Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?"

Chapter 35

¹ Bog reèe Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Naèini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!" ²I Jakov reèe svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tuðe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; oèistite se i preobucite. ³Idemo gore u Betel; ondje æu naèiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio." ⁴Oni predaju Jakovu sve tuðe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema. ⁵Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima. ⁶Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim. ⁷Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bježaše pred svojim bratom Ezavom. ⁸Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tužni hrast". ⁹Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. ¹⁰Bog mu reèe: "Ime ti je Jakov, ali se odsad neæeš zvati Jakov nego æe Izrael biti tvoje ime." Tako ga prozva Izraelom. ¹¹Onda mu Bog reèe: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteæi æe narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog æe izaæi krila. ¹²Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju æu ovu dati." ¹³A onda Bog ode od njega gore. ¹⁴Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja. ¹⁵A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel. ¹⁶Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se naðe pri poroðaju. Napali je teški trudovi. ¹⁷Kad su joj poroðajni bolovi bili najteži, reèe joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!" ¹⁸Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. ¹⁹Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. ²⁰A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj što je na Rahelinu grobu do danas. ²¹Izrael krenu dalje te razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera. ²²Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova. ²³S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvoroðenac, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna; ²⁴s Rahelom: Josipa i Benjamina; ²⁵s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija; ²⁶sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi što su mu se rodili u Padan Aramu. ²⁷Jakov doðe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice. ²⁸Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije. ²⁹Izak izdahne i umre, starac i godinama zasiæen, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.

Chapter 36

¹ Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom. ²Ezav je uzeo sebi žene od kanaanskih djevojaka: Adu, kæer Hetita Elona; Oholibamu, kæer Ane, unuku Sibeona Horijca; ³i Basematu, kæer Jišmaelovu, sestru Nebajotovu. ⁴Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela, ⁵Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi koji se rodiše u zemlji kanaanskoj. ⁶Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kæeri, svu èeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova. ⁷Njihov se, naime, posjed jako uveæao te nisu mogli ostati zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdržavati zbog njihova blaga. ⁸Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru. ⁹Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju Seiru. ¹⁰Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove žene Ade; Reuel, sin Ezavove žene Basemate. ¹¹Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz. ¹²Timna je bila inoèa Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila Amaleka. To su potomci Ezavove žene Ade. ¹³A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Oni su bili sinovi Ezavove žene Basemate. ¹⁴A ovo su opet sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kæeri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeuša, Jalama i Koraha. ¹⁵Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvoroðenca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz, ¹⁶knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini. ¹⁷A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez Zerah, knez Šama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji edomskoj; to su potomci Ezavove žene Basemate. ¹⁸A ovo su potomci Ezavove žene Oholibame: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove žene Oholibame, kæeri Anine. ¹⁹To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi. ²⁰A ovo su sinovi Seira Horijca, žitelji one zemlje: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, ²¹Dišon, Eser i Dišan. To su koljenoviæi Horijci, sinovi Seirovi, u zemlji edomskoj. ²²Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je Timna. ²³Ovo su bili sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam. ²⁴Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je našao vruæa vrela u pustari dok je èuvao magarad svoga oca Sibeona. ²⁵Ovo su bila djeca Ane: sin Dišon i Anina kæi Oholibama. ²⁶Ovo su bili sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran. ²⁷Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan. ²⁸A sinovi Dišanovi bili su: Uz i Aran. ²⁹Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana, ³⁰knez Dišon, knez Eser i knez Dišan. To su bili knezovi Horijaca, glavar za glavarom, u zemlji seirskoj. ³¹Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih. ³²Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba. ³³Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha iz Bosre. ³⁴Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje. ³⁵Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit. ³⁶Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke. ³⁷Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci. ³⁸Kad umrije Šaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin. ³⁹Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vladaše Hadad. Ime je njegovu gradu bilo Pai. Žena mu se zvala Mehetabela. Bila je kæi Matredova, iz Me Zahaba. ⁴⁰Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i smještaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet, ⁴¹knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, ⁴²knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar, ⁴³knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca.

Chapter 37

¹ A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj. ²Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladiæ, u dobi od sedamnaest godina, Josip je èuvao stada sa svojom braæom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. ³Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staraèke dobi; i on mu napravi kiæenu haljinu. ⁴Kako njegova braæa opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rijeè progovoriti. ⁵Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braæi, a oni ga zbog toga još više zamrze. ⁶"Poslušajte", reèe im, "san što sam ga usnio! ⁷Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu." ⁸Njegova ga braæa upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoæeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova prièanja o snovima. ⁹Usni on još jedan san te ga isprièa svojoj braæi: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!" ¹⁰Kad je to isprièao svome ocu, ukori ga otac i reèe mu: "Što znaèi taj san što si ga usnuo? Zar æemo doæi ja, tvoja majka i tvoja braæa pa ti se do zemlje klanjati?" ¹¹I dok su braæa od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu. ¹²Jednom njegova braæa odu èuvati oèeva stada blizu Šekema. ¹³Izrael reèe Josipu: "Tvoja braæa èuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem." ¹⁴Potom æe mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braæa i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem. ¹⁵Neki èovjek naðe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš?" ¹⁶"Tražim braæu", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje èuvaju stada?" ¹⁷A èovjek reèe: "Odavde su otišli. Èuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braæom i naðe ih u Dotanu. ¹⁸Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, poènu se dogovarati da ga ubiju. ¹⁹I jedan drugom reèe: "Eno stiže onaj sanjar! ²⁰Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu èatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet æemo što æe biti od njegovih snova!" ²¹Ali kad je to èuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reèe: "Nemojmo oduzimati njegova života! ²²Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u èatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu. ²³Ali kad je Josip stigao braæi, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kiæenu što je bila na njemu; ²⁴pograbe ga i bace u èatrnju. Èatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. ²⁵Potom sjednu da ruèaju. Kako podignu svoje oèi, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. ²⁶Tada reèe Juda svojoj braæi: "Što æemo postiæi ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? ²⁷Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso." Braæa ga poslušaju. ²⁸Uto naiðu ljudi, midjanski trgovci. Braæa izvuku Josipa iz èatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat. ²⁹Kad se Ruben vratio k èatrnji i vidio da Josipa nema u èatrnji, razdere svoju odjeæu. ³⁰A kad se vratio svojoj braæi, povika: "Djeèaka nema! Kamo æu ja sad?" ³¹A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoèe u krv. ³²Kiæenu haljinu otpreme ocu i poruèe: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije." ³³Prepozna je on pa reèe: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!" ³⁴I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokornièku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. ³⁵Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u Šeol tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac. ³⁶A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.

Chapter 38

¹ Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braæe te okrenu nekom Adulamcu komu ime bijaše Hira. ²Tu Juda zapazi kæer jednog Kanaanca - zvao se Šua - i njome se oženi. Priðe njoj ³te ona zaèe i rodi sina, komu dade ime Er. ⁴Opet ona zaèe, rodi sina i dade mu ime Onan. ⁵Još jednog sina rodi te mu nadjene ime Šela. Nalazila se u Kezibu kad je njega rodila. ⁶Juda oženi svoga prvoroðenca Era djevojkom kojoj bijaše ime Tamara. ⁷Ali Judin prvoroðenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi. ⁸Tada reèe Juda Onanu: "Priði k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako oèuvaj lozu svome bratu!" ⁹Ali Onan, znajuæi da se sjeme neæe raèunati kao njegovo, ispuštaše ga na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva svome bratu. ¹⁰To što je èinio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi. ¹¹Onda Juda reèe svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braæa. I tako Tamara ode da živi u oèevu domu. ¹²Dugo vremena poslije toga umre Šuina kæi, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da striže svoje ovce. ¹³Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", rekoše joj, "na putu u Timnu da striže ovce." ¹⁴Ona svuèe udovièko ruho, navuèe koprenu i zamota se pa sjede na ulazu u Enajim, što je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je Šela odrastao, ali nju još ne udaše za nj. ¹⁵Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice. ¹⁶Svrati se on k njoj i reèe: "Daj da ti priðem!" Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori: "Što æeš mi dati da uðeš k meni?" ¹⁷"Spremit æu ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da ostaviš jamèevinu dok ga ne pošalješ." ¹⁸A on zapita: "Kakvu jamèevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj peèatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a onda priðe k njoj i ona po njem zaèe. ¹⁹Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u svoje udovièko ruho. ²⁰Uto Juda pošalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi jamèevinu iz ruku žene, ali je nije mogao naæi. ²¹Upita ljude u mjestu: "Gdje je bludnica što se nalazila uz put u Enajim?" Oni mu odgovore: "Ovdje nije nikad bilo bludnice." ²²Tako se on vrati k Judi pa reèe: "Nisam je mogao naæi. Osim toga, ljudi mi u mjestu rekoše da ondje nije nikad bilo bludnice." ²³Onda reèe Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drži! Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi našao." ²⁴Otprilike poslije tri mjeseca donesoše vijest Judi: "Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; èak je u bludnièenju i zaèela." "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se spali!" ²⁵Dok su je izvodili, ona poruèi svekru: "Zaèela sam po èovjeku èije je ovo." Još doda: "Vidi èiji je ovaj peèatnjak o vrpci i ovaj štap!" ²⁶Juda ih prepozna pa reèe: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu." Ali više s njom nije imao posla. ²⁷Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance. ²⁸Dok je raðala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govoreæi: "Ovaj je izišao prvi." ²⁹Ali baš tada on uvuèe ruku te iziðe njegov brat. A ona reèe: "Kakav li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres. ³⁰Poslije iziðe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah.

Chapter 39

¹ Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipæanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže. ²Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreæu: Egipæanin ga uzme k sebi u kuæu. ³Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh; ⁴zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak. ⁵I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipæaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kuæi i u polju. ⁶I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladiæ stasit i naoèit. ⁷Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reèe mu: "Legni sa mnom!" ⁸On se oprije i reèe ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kuæi; sve što ima meni je povjerio. ⁹On u ovoj kuæi nema više vlasti negoli ja i ništa mi ne krati, osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao uèiniti tako veliku opaèinu i sagriješiti protiv Boga!" ¹⁰Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio. ¹¹Jednog dana Josip uðe u kuæu na posao. Kako nikog od služinèadi nije bilo u kuæi, ¹²ona ga uhvati za ogrtaè i reèe: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj ogrtaè u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van. ¹³Vidjevši ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtaè i pobjegao van, ¹⁴zovne svoje sluge te im reèe: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni doðe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula. ¹⁵A èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobježe van." ¹⁶Uza se je držala njegov ogrtaè dok mu je gospodar došao kuæi. ¹⁷Onda i njemu kaza istu prièu: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo doðe k meni da sa mnom ljubaka! ¹⁸Ali èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobježe van." ¹⁹Kad je njegov gospodar èuo pripovijest svoje žene koja reèe: "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se. ²⁰Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamnièenici. I osta u tamnici. ²¹Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on naðe milost u oèima upravitelja tamnice. ²²Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamnièenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega. ²³Buduæi da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.

Chapter 40

¹ Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogriješe o svoga gospodara, kralja egipatskog. ²Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i glavnog pekara, ³te ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne straže - u istu tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren. ⁴Zapovjednik tjelesne straže odredi Josipa da ih poslužuje. Pošto su proveli u zatvoru neko vrijeme, ⁵obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamnièenici - usnu san jedne te iste noæi. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imao svoje znaèenje. ⁶Kad je Josip ujutro došao k njima, opazi da su neraspoloženi. ⁷Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi njegova gospodara: "Zašto ste danas tako potišteni?" ⁸Odgovore mu: "Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protumaèi." Josip im reèe: "Zar tumaèenje ne spada na Boga? Dajte, prièajte mi!" ⁹Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da je preda mnom lozov trs. ¹⁰Na trsu bile tri mladice. I tek što je propupao, procvjeta i na njegovim grozdovima sazru bobe. ¹¹Kako sam u ruci držao faraonov pehar, uzmem grožða, istiještim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku." ¹²Josip mu reèe: "Ovo ti je znaèenje: tri mladice tri su dana. ¹³Poslije tri dana faraon æe te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto; opet æeš stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio peharnik. ¹⁴Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi uèini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove kuæe. ¹⁵Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam ništa skrivio, a baciše me u tamnicu." ¹⁶Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumaèenje, reèe mu: "Usnuh da su mi na glavi tri bijele košare. ¹⁷U najgornjoj bilo svakovrsna peciva što ga pekar pripravlja faraonu, ali su ptice jele iz košare povrh moje glave." ¹⁸Josip odgovori: "Ovo je znaèenje: tri košare tri su dana. ¹⁹Poslije tri dana faraon æe uzdiæi tvoju glavu i o drvo te objesiti te æe ptice jesti meso s tebe." ²⁰I zaista, treæega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje službenike - bio mu je roðendan - iz sredine svojih službenika izluèi glavnog peharnika i glavnog pekara. ²¹Vrati glavnog peharnika u peharnièku službu te je i dalje stavljao pehar u faraonovu ruku, ²²a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumaèio. ²³Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj.

Chapter 41

¹ Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila. ²Iz Nila iziðe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu. ³Ali odmah poslije njih iz Nila iziðe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila. ⁴Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi. ⁵Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici. ⁶Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istoènjakom opaljenih. ⁷Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san. ⁸Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve èarobnjake i sve mudrace egipatske: isprièa im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaèiti. ⁹Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust. ¹⁰Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. ¹¹Usnusmo san iste noæi, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog znaèenja. ¹²Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Isprièasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaèi: kaza svakom znaèenje njegova sna. ¹³Kako nam ih je protumaèio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše." ¹⁴Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona. ¹⁵Onda faraon reèe Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne može protumaèiti. Èuo sam o tebi da možeš protumaèiti san èim ga èuješ." ¹⁶"Ništa ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego æe Bog dati pravi odgovor faraonu." ¹⁷Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila. ¹⁸I gle! Iz Nila iziðe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu. ¹⁹Poslije njih izaðe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj! ²⁰I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava. ²¹Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim. ²²Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. ²³Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrèenih, šturih, istoènjakom opaljenih. ²⁴I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vraèarima, ali nema nikoga da mi razjasni." ²⁵Onda Josip reèe faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani uèiniti. ²⁶Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san. ²⁷Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istoènjakom opaljenih klasova, oznaèuje sedam gladnih godina. ²⁸To je ono što sam veæ faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani uèiniti. ²⁹Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. ³⁰A poslije njih nastat æe sedam gladnih godina, kada æe se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. ³¹Kako glad bude harala zemljom, neæe se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja æe doæi - jer æe biti vrlo velika. ³²A što se faraonov san ponovio, znaèi da se Bog na to zaista odluèio i da æe to uskoro provesti. ³³Zato neka faraon izabere sposobna i mudra èovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. ³⁴Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji æe kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. ³⁵Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima. ³⁶Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što æe snaæi zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne." ³⁷Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima. ³⁸Zato faraon reèe svojim službenicima: "Zar bismo mogli naæi drugoga kao što je on, èovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?" ³⁹A onda faraon reèe Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. ⁴⁰Ti æeš biti upravitelj moga dvora: sav æe se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja æu biti veæi od tebe. ⁴¹Postavljam te, evo," reèe faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." ⁴²Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peèatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeæom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. ⁴³Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. ⁴⁴Još faraon reèe Josipu: "Premda sam ja faraon, neæe nitko diæi svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." ⁴⁵Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kæer Poti-Fere, sveæenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. ⁴⁶Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. ⁴⁷Za sedam rodnih godina zemlja je raðala u obilju; ⁴⁸on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kÓupio od razlièite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajuæi u svakom gradu urod iz okolnih polja. ⁴⁹Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše. ⁵⁰Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kæi Poti-Fere, sveæenika u Onu. ⁵¹Prvoroðencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reèe, "dao te sam zaboravio svoje teškoæe i svoj oèinski dom." ⁵²Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reèe, "uèinio rodnim u zemlji moje nevolje." ⁵³Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska doðe kraju, ⁵⁴a primaèe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. ⁵⁵A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reèe Egipæanima: "Idite k Josipu i što god vam rekne, èinite!" ⁵⁶Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipæane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. ⁵⁷Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu.

Chapter 42

¹ Kad je Jakov èuo da u Egiptu ima žita, reèe svojim sinovima: "Što tu zurite jedan u drugoga? ²Èujem da ima žita u Egiptu. Otiðite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na životu i ne pomremo." ³Tako desetero Josipove braæe siðe da nabavi žita iz Egipta. ⁴Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga ne bi zadesila kakva nesreæa", govorio je. ⁵Meðu onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi. ⁶Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Doðu tako i Josipova braæa i poklone mu se licem do zemlje. ⁷Josip prepozna braæu èim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane." ⁸Iako je Josip prepoznao svoju braæu, oni njega nisu prepoznali. ⁹Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reèe im: "Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje." ¹⁰Oni mu odgovore: "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane. ¹¹Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode." ¹²On æe im opet: "Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje." ¹³Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braæe - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaði je sad s ocem, a jednoga više nema." ¹⁴No Josip im dobaci: "Onako kako sam vam veæ rekao: vi ste uhode! ¹⁵Ovako æu vas iskušati: odavde, tako mi faraona, neæete iziæi ako vaš najmlaði brat ne doðe ovamo! ¹⁶Pošaljite jednoga izmeðu sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako æu iskušati vaše rijeèi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inaèe, tako mi faraona, vi ste uhode!" ¹⁷Potom ih baci u zatvor na tri dana. ¹⁸Treæi im dan reèe Josip: "Izvršite to, i ostat æete na životu, jer sam ja èovjek bogobojazan. ¹⁹Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima. ²⁰Poslije toga dovedite mi svoga najmlaðeg brata, tako da se obistine vaše rijeèi te da ne izginete." Oni pristanu. ²¹Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla." ²²Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladiæa! Ali vi niste slušali. Sad se traži raèun za njegovu krv." ²³Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumaèa. ²⁴On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna izmeðu njih i naredi da bude svezan na njihove oèi.

²⁵Potom Josip zapovjedi da im vreæe napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vreæu i da im daju poputninu. Tako im uèine. ²⁶Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande. ²⁷Kad na prenoæištu jedan od njih otvori svoju vreæu da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vreæi. ²⁸"Moj je novac vraæen!" - povika braæi. - "Evo ga u mojoj vreæi!" Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: "Što nam ovo Bog uradi!" ²⁹Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaše mu sve što ih je snašlo. ³⁰"Èovjek koji je gospodar one zemlje", rekoše, "oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode. ³¹Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode. ³²Bilo nas je dvanaestero braæe, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlaði sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj. ³³Ali èovjek koji je gospodar one zemlje reèe nam: 'Ovim æu doznati da ste pošteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite što vam treba za izgladnjele domove, pa idite. ³⁴Onda mi dovedite svoga najmlaðeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit æu vam vašeg brata, i vi æete se moæi slobodno kretati u ovoj zemlji.'" ³⁵Kako su praznili svoje vreæe, svaki naðe u vreæi svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah - i oni i njihov otac. ³⁶"Mene vi ostavljate bez djece!" - reèe im njihov otac. - "Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!" ³⁷Onda Ruben reèe svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja æu ti ga vratiti!" ³⁸"Moj sin neæe s vama!" - uzvrati on. - "Njegov je pravi brat veæ mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji æete poæi snašla nesreæa, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol."

Chapter 43

¹ Strašna glad pritisla zemlju. ²Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reèe: "Idite opet i nabavite nam malo hrane." ³Nato æe mu Juda: "Onaj nam je èovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.' ⁴Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi æemo otiæi dolje i kupit æemo ti žita. ⁵Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.'" ⁶"Zašto ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavši onom èovjeku da imate još jednoga brata?" ⁷Oni odgovore: "Èovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: 'Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?' Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da æe reæi : 'Dovedite svoga brata!'" ⁸Potom Juda reèe svome ocu Izraelu: "Pusti djeèaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako æemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. ⁹Ja za nj jamèim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit æu ti kriv svega vijeka. ¹⁰TÓa da nismo toliko oklijevali, mogli smo se veæ i dvaput vratiti." ¹¹Njihov otac Izrael reèe im: "Kad je tako, neka bude, ali uèinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom èovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. ¹²Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreæa. Možda je ono bila zabuna. ¹³Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom èovjeku. ¹⁴Neka Bog Svemoguæi, El Šadaj, potakne onog èovjeka na milosrðe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem." ¹⁵Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siðu u Egipat i stupe pred Josipa. ¹⁶Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Odvedi ljude u kuæu, zakolji jedno živinèe i pripremi, jer æe ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!" ¹⁷Èovjek uèini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. ¹⁸Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vreæama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove." ¹⁹Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuæu, reknu: ²⁰"Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; ²¹i kad smo stigli na prenoæište i otvorili svoje vreæe, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreæi, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. ²²A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreæe." ²³"Budite mirni", reèe im on. "Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreæe. Vaš je novac k meni stigao." Potom im izvede Šimuna. ²⁴Èovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuæu; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§iæe. ²⁵Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su èuli da æe ondje ruèati. ²⁶Kad je Josip došao u kuæu, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. ²⁷Upita ih on za zdravlje te æe dalje: "A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?" ²⁸"Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujuæi poštovanje. ²⁹Podigavši svoje oèi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlaði brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" ³⁰Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplaèe. Uðe u jednu sobu i tu se isplaka. ³¹Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajuæi se, naredi: "Poslužite ruèak!" ³²Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipæanima koji su s njim jeli. Egipæani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipæanima bilo odvratno. ³³I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlaði prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. ³⁴I nareðivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veæi od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.

Chapter 44

¹ Onda Josip naredi upravitelju svoga kuæanstva: "Napuni vreæe ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreæe. ²A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreæe najmlaðega, zajedno s njegovim novcem za žito." On uèini kako mu je Josip naredio. ³Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce. ⁴Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Na noge! Poði za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: 'Zašto uzvraæate zlo za dobro? ⁵Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne èita iz njega proricanje? Zlo ste uèinili!'" ⁶Stigavši ih, ponovi im te rijeèi. ⁷Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da uèine takvo što! ⁸Èak i novac koji smo našli u svojim vreæama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuæe tvoga gospodara! ⁹Onaj u koga se od tvojih slugu naðe, neka se usmrti, a mi drugi postat æemo robovi tvome gospodaru." ¹⁰"Premda je ono što predlažeš pravo", preuzme on, "ipak æe samo onaj u koga se ukradeno pronaðe biti moj rob, a ostali bit æete slobodni." ¹¹Brže spustiše vreæe na zemlju i svaki svoju otvori. ¹²On je pretraživao, poèevši s najstarijim i završivši s najmlaðim. Pehar se naðe u Benjaminovoj vreæi. ¹³Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad. ¹⁴Kad su Juda i njegova braæa ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju. ¹⁵Onda im Josip reèe: "Kakvo je to djelo što ste ga uèinili? Zar ne znate da se èovjek kao što sam ja bavi proricanjem?" ¹⁶Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli reæi svome gospodaru? Što možemo kazati, èime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar." ¹⁷"Daleko od mene da uèinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se našao pehar bit æe moj rob, a vi drugi poðite mirno k svome ocu!" ¹⁸Onda mu se Juda primaèe i reèe: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne rijeè ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. TÓa ti si ravan faraonu. ¹⁹Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili još kojega brata?' ²⁰Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, roðena u njegovoj staraèkoj dobi. Taj je najmlaði. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.' ²¹Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oèi?' ²²A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeèak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.' ²³Nato si rekao svojim slugama: 'Ako vaš najmlaði brat s vama ne doðe ovamo, više ne smijete preda me.' ²⁴Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeèi moga gospodara. ²⁵Naš nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!' ²⁶Odgovorili smo: 'Ne možemo onamo. Samo ako s nama poðe naš najmlaði brat, siæi æemo, jer ne smijemo pred onoga èovjeka ako ne bude s nama naš najmlaði brat.' ²⁷Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, žena mi je rodila dva sina. ²⁸Jedan je nestao, te sam zakljuèio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio. ²⁹Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreæa snaðe, moju æete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Šeol.' ³⁰Ako sad doðem k tvome sluzi, ocu svome, a mladiæ - èiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama, ³¹on æe svisnuti kad vidi da djeèaka nema s nama; tako æe tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol. ³²Jer tvoj je sluga zajamèio ocu svome za djeèaka, rekavši: 'Ako ti ga ne vratim, bit æu kriv svome ocu svega vijeka.' ³³Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a djeèak neka ide natrag s braæom. ³⁴Jer, kako mogu k svome ocu ako djeèaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca."

Chapter 45

¹ Josip se više nije mogo svladavati pred onima koji su ga okruživali pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se oèitovao svojoj braæi. ²Briznuo je u glasan plaè, da su ga i Egipæani mogli èuti. Doznalo se za to i na faraonovu dvoru. ³"Ja sam Josip", reèe Josip svojoj braæi. "Otac mi je, dakle, još na životu!" Ali mu braæa nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim. ⁴Onda æe opet Josip svojoj braæi: "Primaknite se k meni!" Kad su se primakli, nastavi: "Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. ⁵Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu. ⁶Dvije su veæ godine što je glad došla na zemlju, a još pet godina neæe biti ni oranja ni žetve u zemlji. ⁷Zato me Bog poslao pred vama da vam se saèuva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem. ⁸Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom. ⁹Žurite se k mome ocu te mu recite: 'Ovo ti poruèuje tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; siði k meni bez oklijevanja. ¹⁰Nastanit æeš se u kraju Gošenu. Tako æeš biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unuèad, tvoje ovce i goveda i sve što je tvoje. ¹¹Ondje æu se za te brinuti, jer æe glad potrajati još pet godina. Tako neæeš oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.' ¹²Ta svojim oèima možete vidjeti, kao što vidi i moj brat Benjamin, da vam to moja usta govore. ¹³Pripovjedite ocu o mome visokom položaju u Egiptu i sve što ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!" ¹⁴Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin obisnuvši mu oko vrata. ¹⁵Izljubi zatim svu svoju braæu, u naruèju im se rasplaka. Poslije toga njegova braæa zaðu s njim u razgovor. ¹⁶Glas se proèuje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braæa!" Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima. ¹⁷Onda faraon reèe Josipu: "Kaži svojoj braæi neka uèine ovo: 'Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku. ¹⁸Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni doðite! Ja æu vam dati najbolju zemlju u Egiptu te æete uživati od obilja ove zemlje.' ¹⁹A naredi i ovo: 'Ovako uèinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola za svoju djecu i svoje žene, uzmite oca i doðite. ²⁰Neka vam se oèi ne rastužuju za vašim stvarima, jer sve što je u Egiptu najbolje bit æe vaše.'" ²¹Sinovi Izraelovi tako uèine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade kola i popudbinu. ²²Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petore haljine. ²³Isto tako pošalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put. ²⁴Isprativši svoju braæu na put, reèe im: "Nemojte se putem svaðati!" ²⁵I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu. ²⁶Kad mu rekoše: "Josip je živ i èak vlada nad svom zemljom egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati. ²⁷Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. ²⁸"Dosta", reèe Izrael. "Sin moj Josip još je živ! Moram poæi i vidjeti ga prije nego umrem."

Chapter 46

¹ Tako Izrael krene na put sa svim što bijaše njegovo i stigne u Beer Šebu te prinese žrtvu Bogu svoga oca Izaka. ²U noænom viðenju zovne Bog Izraela: "Jakove! Jakove!" On odgovori: "Evo me!" ³"Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se siæi u Egipat, jer æu ondje od tebe proizvesti velik narod. ⁴Ja æu siæi u Egipat s tobom i sam æu te vratiti ovamo; a Josip æe ti svojom rukom oèi zaklopiti." ⁵I Jakov krene iz Beer Šebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kola što ih je faraon poslao da ga prevezu. ⁶Uzmu sa sobom svoje blago i dobra što ih bijahu stekli u zemlji kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat. ⁷Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje kæeri i kæeri svojih sinova, sve svoje potomstvo. ⁸Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji su stigli u Egipat: Jakovljev prvoroðenac Ruben. ⁹Rubenovi sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi. ¹⁰Sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. ¹¹Sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari. ¹²Sinovi Judini: Er, Onan, Šela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul. ¹³Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Jašub i Šimron. ¹⁴Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel. ¹⁵To su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i još kæerka Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i kæeri trideset i troje. ¹⁶Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli. ¹⁷Sinovi Ašerovi: Jimna, Jišva, Jišvi, Berija i sestra im Serah. Sinovi Berijini: Heber i Malkiel. ¹⁸To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kæeri Lei. Ona je tako rodila Jakovu šesnaest duša. ¹⁹Sinovi Jakovljeve žene Rahele: Josip i Benjamin. ²⁰Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manaše i Efrajim. Rodila mu ih je kæi onskog sveæenika Poti-Fere. ²¹Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard. ²²To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih èetrnaest. ²³Danov je sin Hušim. ²⁴Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i Šilem. ²⁵To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kæeri Raheli. Ona je Jakovu rodila sedam potomaka. ²⁶Tako je sve Jakovljeve èeljadi što je od njega poteklo i u Egipat doselilo - ne ukljuèujuæi žena Jakovljevih sinova - u svemu šezdeset i šest osoba. ²⁷I k tome dva sina Josipova što su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve èeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša. ²⁸Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi u Gošenu. Kad stignu u gošenski kraj, ²⁹Josip upregne svoja kola i zaputi se u Gošen - u susret svome ocu Izraelu. Stupivši preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao. ³⁰Onda Izrael reèe Josipu: "Sada, pošto sam roðenim oèima vidio da si još živ, mogu umrijeti." ³¹Zatim Josip reèe svojoj braæi i oèevoj obitelji: "Otiæi æu i obavijestiti faraona; reæi æu mu: 'Moja braæa i obitelj moga oca, koji su bili u zemlji kanaanskoj, došli su k meni. ³²Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stoèarstvom; dotjerali su sa sobom svoja stada i sve što im pripada.' ³³Tako, kad vas faraon pozove i zapita: 'Èime se bavite?' ³⁴odgovorite: 'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od poèetka do sad bavimo stoèarstvom; i mi i naši preci', tako da se možete naseliti u gošenskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipæanima mrski."

Chapter 47

¹ Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braæa stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju." ²I uzevši petoricu izmeðu svoje braæe, uvede ih faraonu. ³Onda faraon zapita njegovu braæu: "Èime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje su sluge stoèari, baš kao što su bili naši preci. ⁴Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoše faraonu, "jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju." ⁵[5a] Faraon reèe Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da meðu njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to èu, reèe Josipu: "Buduæi da su tvoj otac i tvoja braæa došli k tebi, ⁶[6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braæu u najboljem kraju." ⁷Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona. ⁸A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?" ⁹Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalaèkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca." ¹⁰Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega. ¹¹Tako Josip nastani svoga oca i svoju braæu davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio. ¹²A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braæu i svu oèevu obitelj sve do najmanjega. ¹³Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmuèi ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku. ¹⁴Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor. ¹⁵Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipæani doðu k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim oèima? Novca više nema." ¹⁶Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa æu vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo." ¹⁷Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago. ¹⁸Kad je ona godina prošla, doðu k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su veæ ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. ¹⁹Zašto da uništimo na tvoje oèi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako æemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!" ²⁰Tako Josip steèe faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipæanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo, ²¹a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem. ²²Jedino nije preuzeo sveæenièkih imanja, jer je faraon davao sveæenicima odreðeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja. ²³Onda Josip reèe svijetu: "Buduæi da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju. ²⁴A kad bude pobiranje ljetine, faraonu æete davati jednu petinu, dok æe èetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci." ²⁵Oni odgovore: "Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi." ²⁶Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino sveæenièka imanja nisu prešla faraonu. ²⁷Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži. ²⁸U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto èetrdeset i sedam godina. ²⁹A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu reèe: "Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu! ³⁰Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!" "Uèinit æu kako si rekao", odgovori. ³¹"Zakuni mi se!" - reèe. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.

Chapter 48

¹ Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima. ²Kad Jakovu rekoše: "Evo ti je došao sin Josip", Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju. ³Reèe Jakov Josipu: "Bog Svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade, ⁴a potom mi reèe: 'Uèinit æu te rodnim i mnogobrojnim, uèinit æu da postaneš skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat æu ovu zemlju u posjed zauvijek.' ⁵Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun! ⁶A djeca što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braæe. ⁷Kad sam se, naime, vraæao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem." ⁸Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?" ⁹Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", reèe. ¹⁰Izraelu oèi oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli. ¹¹Potom Izrael reèe Josipu: "Nisam oèekivao da æu još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke." ¹²Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni. ¹³Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu primaèe. ¹⁴Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlaði, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu - tako je držao ruke unakrst - iako je Manaše bio prvoroðenac. ¹⁵Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreæi: "Bog, èijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, ¹⁶anðeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih preða Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!" ¹⁷Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se oèima to uèini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu. ¹⁸"Ne tako, oèe moj," reèe Josip svome ocu, "jer ovo je prvoroðenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!" ¹⁹Ali njegov otac to odbije rekavši: "Znam ja, sine moj, znam; i od njega æe postati narod i bit æe velik. Ali njegov mlaði brat bit æe veæi od njega, a njegovo æe potomstvo biti mnoštvo." ²⁰Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: "Vama nek' se Izrael blagoslivlja govoreæi: Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek' i tebi Bog uèini!" Tako stavi Efrajima pred Manašea. ²¹Poslije Izrael reèe Josipu: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti; no Bog æe biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca. ²²A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braæi, što sam ga svojim maèem i lukom osvojio od Amorejaca."

Chapter 49

¹ Jakov zatim sazva svoje sinove te reèe: "Skupite se da vam kažem što æe vas snaæi u kasnije vrijeme: ²Okupite se, èujte, sinovi Jakovljevi, èujte oca svoga Izraela! ³Ti Rubene, moj prvoroðenèe, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Istièeš, se ponosom, snagom se istièeš, ⁴no, poput vode nabujao, neæeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet. ⁵Šimun i Levi braæa su prava! Maèevi im oruðe nasilja. ⁶Na njihova vijeæanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili. ⁷Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit æu ih po Jakovu, Izraelom raspršiti. ⁸Judo! Tvoja braæa slavit æe te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi æe se klanjat. ⁹Judo, laviæu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio? ¹⁰Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalaèka od nogu njegovih udaljiti neæe dok ne doðe onaj kome pripada - kome æe se narodi pokoriti. ¹¹Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za èokot. U vinu on kupa svoju odjeæu svoju halju u krvi od grožða. ¹²Oèi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka. ¹³Zebulun æe stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit æe brodarima, uz bok njegov Sidon æe ležati. ¹⁴Jisakar je košèat magarac polegao meðu ogradama. ¹⁵Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leða svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade. ¹⁶Dan æe narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo. ¹⁷Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze što æe konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak æe pasti. ¹⁸U spas tvoj se, Jahve, uzdam! ¹⁹Gada æe pljaèkat razbojnici, pljaèkom æe im za petama biti. ²⁰U Ašera bit æe hrane, poslastica za kraljeve. ²¹Naftali je košuta lakonoga koja krasnu lanad mladi. ²²Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida. ²³Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljaèkali. ²⁴Ali luk mu èvrst ostaje, mišice mu ojaèale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela, ²⁵Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba! ²⁶Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vjeènih brežuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmeðu braæe posveæenog! ²⁷Benjamin je vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a naveèer plijen dijeli." ²⁸Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom. ²⁹Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro æu se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, ³⁰u spilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. ³¹Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. ³²Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita." ³³Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuèe noge natrag na postelju te izdahnu - pridruži se svojim precima.

Chapter 50

¹ Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. ²Poslije toga Josip naredi lijeènicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela. ³Trebalo je èetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipæani oplakivali. ⁴A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reèe onima u dvoru faraonovu: "Uèinite mi milost i prenesite faraonu ovo: ⁵Moj me otac zakleo govoreæi: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda æu se vratiti." ⁶Faraon odgovori: "Otiði gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo." ⁷Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odliènici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; ⁸sva Josipova obitelj, njegova braæa i oèeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. ⁹S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka. ¹⁰Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i sveèano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem. ¹¹Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: "To ti je sveèano naricanje Egipæana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana. ¹²Jakovljevi sinovi uèine kako im je naredio otac: ¹³odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje. ¹⁴Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braæa i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju. ¹⁵Kad su Josipova braæa vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?" ¹⁶Stoga poruèe Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: ¹⁷'Ovako recite Josipu: Oprosti braæi svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijeèi Josip brizne u plaè. ¹⁸Tada sama njegova braæa doðu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!" ¹⁹Josip im odvrati: "Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga! ²⁰Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da uèini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu. ²¹Zato se ne bojte! Ja æu se brinuti za vas i za vašu djecu." Tako ih je smirio ljubeznim rijeèima. ²²Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oèevim. Poživje Josip stotinu i deset godina. ²³Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treæeg koljena; a raðala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima. ²⁴Napokon reèe Josip svojoj braæi: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti. Ali æe se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu." ²⁵Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog æe se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!" ²⁶Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes.

Exodus

Chapter 1

¹ Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojim domom: ²Ruben, Šimun, Levi i Juda; ³Jisakar, Zebulun i Benjamin; ⁴Dan i Naftali; Gad i Ašer. ⁵U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip je veæ bio u Egiptu. ⁶I umre Josip, a pomru i sva njegova braæa i sav onaj naraštaj. ⁷Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojaèali, tako da su napuèili zemlju. ⁸Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. ⁹I reèe on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moæniji od nas. ¹⁰Hajde, postupimo mudro s njima: sprijeèimo im porast, da se u sluèaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje." ¹¹I postaviše nad njima nadglednike da ih tlaèe teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. ¹²Ali što su ih više tlaèili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipæani strahovali od Izraelaca. ¹³I Egipæani se okrutno obore na Izraelce. ¹⁴Ogorèavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, razlièitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu. ¹⁵Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im naredi: ¹⁶"Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi. ¹⁷Ali su se babice bojale Boga i nisu èinile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu. ¹⁸Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: "Zašto ste tako radile i na životu ostavljale mušku djecu?" ¹⁹Nato babice odgovore faraonu: "Hebrejke nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica doðe k njima, one veæ rode." ²⁰Bog je to babicama za dobro primio. Narod se množio i silno porastao. ²¹A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom. ²²Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: "Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu."

Chapter 2

¹ Neki èovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom. ²Žena zaèe i rodi sina. Vidjevši kako je krasan, krila ga je tri mjeseca. ³Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke. ⁴Njegova sestra stane podalje da vidi što æe s njime biti. ⁵Faraonova kæi siðe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluškinje šetale uz obalu Rijeke. Opazi ona košaricu u trstici, pa pošalje sluškinju da je donese. ⁶Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško èedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. "Bit æe to hebrejsko dijete", reèe. ⁷Onda njegova sestra rekne faraonovoj kæeri: "Hoæeš li da ti potražim dojilju meðu Hebrejkama da ti dijete doji?" ⁸"Idi!" - odgovori joj faraonova kæi. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku. ⁹"Uzmi ovo dijete", rekne joj faraonova kæi, "i odgoji mi ga, a ja æu te plaæati." Tako žena uzme dijete i othrani ga. ¹⁰Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kæeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, "jer sam ga", reèe, "iz vode izvadila". ¹¹Jednog dana, kad je Mojsije veæ odrastao, doðe meðu svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipæanin tuèe jednoga Hebrejca - brata njegova. ¹²Okrene se tamo-amo i, vidjevši da nikoga nema, ubije Egipæanina i zatrpa ga u pijesak. ¹³Izaðe on i sutradan te zateèe dva Hebrejca kako se tuku. "Zašto tuèeš svoga druga?" - rekne napadaèu. ¹⁴Ovaj odvrati: "Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipæanina?" Mojsije se uplaši pa æe u sebi: "Tako! Ipak se saznalo." ¹⁵Kad je faraon to doèuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj nekog studenca. ¹⁶Midjanski je sveæenik imao sedam kæeri. Doðu one da zahvate vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca. ¹⁷Ali doðu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado im napoji. ¹⁸Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: "Kako ste se danas tako brzo vratile?" ¹⁹One odgovore: "Neki Egipæanin obrani nas od pastira i još nam zahvati vode i stado nam napoji." ²⁰"Gdje je?" - zapita on svoje kæeri. "Zašto ste ostavile toga èovjeka? Pozovite ga na objed." ²¹Mojsije pristane da ostane kod toga èovjeka. On oženi Mojsija svojom kæeri Siporom. ²²A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Geršon, "jer sam", reèe, "stranac u tuðoj zemlji".

²³Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoæ sred ropstva uzlazio je k Bogu. ²⁴Bog je èuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. ²⁵I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih.

Chapter 3

¹ Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveæenika. Goneæi tako stado po pustari, doðe do Horeba, brda Božjega. ²Anðeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. ³"Hajde da priðem, " reèe Mojsije, "i promotrim ovaj èudni prizor: zašto grm ne sagorijeva." ⁴Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se. ⁵"Ne prilazi ovamo!" - reèe. "Izuj obuæu s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. ⁶Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. ⁷"Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i èuo mu tužbu na tlaèitelje njegove. Znane su mi muke njegove. ⁸Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teèe med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. ⁹Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipæani tlaèe. ¹⁰Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta." ¹¹"Tko sam ja da se uputim faraonu", odgovori Mojsije Bogu, "i izvedem Izraelce iz Egipta!" ¹²"Ja æu biti s tobom", nastavi. "I ovo æe ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu æete iskazati štovanje na ovome brdu." ¹³Nato Mojsije reèe Bogu: "Ako doðem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - što æu im odgovoriti?" ¹⁴"Ja sam koji jesam", reèe Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama." ¹⁵Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako æe me zvati od koljena do koljena." ¹⁶"Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: 'Jahve, Bog otaca - Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se èini u Egiptu. ¹⁷Odluèio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojom teèe med i mlijeko!' ¹⁸Oni æe te poslušati. Onda poði sa starješinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svojemu.' ¹⁹Znam ja da vas egipatski kralj neæe pustiti ako ne bude natjeran teškom šakom. ²⁰Zato æu ja pružiti svoju šaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim èudesima što æu ih u njemu izvesti. Poslije æe vas pustiti. ²¹Dobro æu raspoložiti Egipæane prema ovome narodu, pa kad poðete, neæete poæi praznih ruku. ²²Svaka æe žena zatražiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kuæi nakita srebrnog i zlatnog i odjeæe. To stavite na svoje sinove i kæeri. Tako æete oplijeniti Egipæane."

Chapter 4

¹ Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'" ²"Što ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "Štap", odgovori. ³"Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmaèe. ⁴Onda Jahve reèe Mojsiju: "Pruži ruku i uhvati je za rep." I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci. ⁵"Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio." ⁶Još mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuèe ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg. ⁷"Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela. ⁸"Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat æe poruci drugoga znamenja. ⁹A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu æe se u krv pretvoriti." ¹⁰"Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio èovjek rjeèit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak." ¹¹"Tko je dao èovjeku usta?" - reèe mu Jahve. "Tko ga èini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve! ¹²Idi, dakle! Ja æu biti s tobom kad budeš govorio i kazivat æu ti što æeš govoriti." ¹³"Oprosti, Gospodine", opet æe Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!" ¹⁴Razljuti se Jahve na Mojsija i reèe: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rjeèit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat æe se u srcu. ¹⁵Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeèi. Ja æu biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat æu obojici što æete raditi. ¹⁶Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on æe tebi biti mjesto usta, a ti æeš njemu biti mjesto Boga. ¹⁷Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja." ¹⁸Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reèe: "Pusti me da se vratim braæi u Egipat da vidim jesu li još na životu." "Poði u miru!" - reèe Jitro Mojsiju. ¹⁹I Jahve reèe Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život." ²⁰Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Božji štap. ²¹Jahve opet reèe Mojsiju: "Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva èudesa za koja sam ti dao moæ, premda æu ja tvrdim uèiniti njegovo srce, tako te neæe pustiti narod da ode. ²²Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvoroðenac. ²³Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja æu ubiti tvoga prvoroðenca.'" ²⁴Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoæi, navali na nj Jahve da ga ubije. ²⁵Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav muž", reèe. ²⁶I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav muž". ²⁷Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga. ²⁸Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih uèini. ²⁹Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca. ³⁰Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naoèigled naroda. ³¹Narod je bio uvjeren, i pošto èuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše nièice i pokloniše se.

Chapter 5

¹ Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju èast slavi svetkovinu.'" ²"Tko je taj Jahve da ga ja poslušam", odvrati faraon, "i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti æu pustiti Izraelce." ³"Bog Hebreja objavio nam se", rekoše. "Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili maèem." ⁴Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone, zašto odvraæate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. ⁵Sad kad se svjetina tako umnožila", nastavi faraon, "vi biste ih od posla odvratili?" ⁶Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima: ⁷"Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju. ⁸A zahtijevajte od njih istu kolièinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenèine su. Zato vièu: 'Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!' ⁹Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraæaju pažnje klevetama!" ¹⁰Sad doðu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: "Ovako poruèuje faraon: 'Neæu vam više nabavljati slame. ¹¹Vi sami morate iæi i tražiti je gdje god je možete naæi. Ali zato neæu smanjiti vaš posao.'" ¹²Stoga se narod raziðe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame. ¹³A nadglednici ih gonili: "Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali." ¹⁴A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: "Zašto niste ni juèer ni danas napravili opeke koliko i prije?" ¹⁵Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: "Zašto ovako postupaš sa svojim slugama? ¹⁶Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Èak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!" ¹⁷"Lijenèine ste vi! Lijenèine!" - odgovori faraon. "Stoga i kažete: 'Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!' ¹⁸Nosite se na posao! Slama vam se neæe davati, ali morate praviti odreðene kolièine opeke." ¹⁹Bilježnici Izraelaca naðu se na muci zbog naredbe: "Svakodnevnu kolièinu opeke ne smijete smanjiti!" ²⁰Otišavši od faraona, naiðu na Mojsija i Arona, koji su ih èekali. ²¹"Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im maè u ruke da nas pobiju." ²²Mojsije se vrati Jahvi i reèe: "Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao? ²³Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod."

Chapter 6

¹ Jahve reèe Mojsiju: "Naskoro æeš vidjeti kako æu ja s faraonom! Pod jakom rukom pustit æe ih da odu; pod jakom rukom sam æe ih iz svoje zemlje istjerati." ²Još reèe Bog Mojsiju: "Ja sam Jahve. ³Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj. Ali njima se nisam oèitovao pod svojim imenom - Jahve. ⁴I sklopio sam svoj Savez s njima da æu im dati kanaansku zemlju, zemlju gdje su živjeli kao pridošlice. ⁵A sada, pošto sam èuo uzdisaje Izraelaca koje Egipæani drže u ropstvu, sjetih se svoga Saveza. ⁶Kaži, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da æu vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipæani nametnuli. Oslobodit æu vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit æu vas udarajuæi jako i kažnjavajuæi strogo. ⁷Za svoj æu vas narod uzeti i bit æu vašim Bogom. Tada æete znati da sam vas ja, Jahve, vaš Bog, izbavio od egipatske tlake. ⁸Dovest æu vas u zemlju za koju sam se zakleo da æu je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat æu vam je u baštinu, ja, Jahve." ⁹Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomuæeni od teškoga ropstva. ¹⁰Onda Jahve reèe Mojsiju: ¹¹"Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz svoje zemlje." ¹²Mojsije prozbori Jahvi: "Kad me Izraelci nisu slušali, kako æe me, spora u govoru, saslušati faraon!" ¹³Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta. ¹⁴Ovo su glave njihovih domova. Sinovi Izraelova prvoroðenca Rubena: Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su obitelji potekle od Rubena. ¹⁵A sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. To su obitelji potekle od Šimuna. ¹⁶Ovo su imena Levijevih sinova s njihovim potomstvom: Geršon, Kehat i Merari. Levi je živio sto trideset i sedam godina. ¹⁷Sinovi su Geršonovi: Libni i Šimi sa svojim obiteljima. ¹⁸Sinovi su Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat je živio sto trideset i tri godine. ¹⁹Merarijevi su sinovi: Mahli i Muši. To su Levijeve obitelji s njihovim potomcima. ²⁰Amram se oženi svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona i Mojsija. Amram je živio sto trideset i sedam godina. ²¹Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri. ²²A sinovi su Uzielovi: Mišael, Elsafan i Sitri. ²³Aron se oženi Elišebom, kæerkom Aminadabovom, a sestrom Nahšonovom, koja mu rodi: Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara. ²⁴Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahovi potomci. ²⁵Aronov sin Eleazar oženi se jednom Putielovom kæeri, koja mu rodi Pinhasa. To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima. ²⁶To je onaj Aron i Mojsije kojima je Jahve zapovjedio da izvedu Izraelce iz Egipta po njihovim èetama. ²⁷To su oni isti, Mojsije i Aron, koji su govorili faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.

²⁸U dan kad je Jahve govorio s Mojsijem u egipatskoj zemlji, ²⁹rekao mu je: "Ja sam Jahve. Izvijesti faraona, egipatskoga kralja, o svemu što ti kažem." ³⁰Mojsije se pred Jahvom isprièavao: "Spor sam ja u govoru. Kako æe me faraon poslušati?"

Chapter 7

¹ Mojsiju je Jahve odgovorio: "Vidi! Faraonu æu te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit æe tvoj prorok. ²Ti kazuj sve što ti nareðujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje. ³Ja æu uèiniti da otvrdne srce faraonu i umnožit æu znakove i èudesa u zemlji egipatskoj. ⁴Kako vas faraon neæe poslušati, ja æu staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajuæi, izbavit æu svoje èete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje. ⁵Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada æe Egipæani spoznati da sam ja Jahve." ⁶Mojsije i Aron poslušaše: kako im je Jahve naredio, upravo tako uèiniše. ⁷Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su faraonu postavili svoje zahtjeve. ⁸Još doda Jahve Mojsiju i Aronu: ⁹"Kad faraon zatraži od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu da uzme svoj štap i baci ga pred faraona, a štap æe se pretvoriti u zmiju." ¹⁰Doðu Mojsije i Aron pred faraona i uèine kako im je Jahve naredio. Aron baci pred faraona i njegove službenike svoj štap, koji se pretvori u zmiju. ¹¹Zovne faraon mudrace i vraèare. I zaista, egipatski vraèari svojim vraèanjem uèine isto: ¹²svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap proguta njihove štapove. ¹³Faraon bijaše tvrdokorna srca: ne htjede poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. ¹⁴Tada Jahve reèe Mojsiju: "Faraonovo je srce okorjelo; odbija da pusti narod. ¹⁵Ujutro poði k faraonu. Kad izaðe k vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku štap što se bio u zmiju pretvorio. ¹⁶Reci mu: 'Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pustiš moj narod da mi iskaže štovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi poslušao. ¹⁷Ovako Jahve poruèuje: Ovim æeš spoznati da sam ja Jahve. Gledaj! Štapom koji imam u ruci mlatnut æu po vodi u Rijeci i pretvorit æe se u krv. ¹⁸Ribe æe u Rijeci pocrkati; Rijeka æe se usmrdjeti, i grstit æe se Egipæanima piti vodu iz Rijeke.'" ¹⁹Još Jahve reèe Mojsiju: "Reci Aronu da uzme svoj štap i pruži svoju ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih jezeraca, svih njihovih vodenih stjecišta, da se pretvore u krv; po svoj zemlji egipatskoj neka je krv, èak i u drvenim i kamenim posudama." ²⁰Mojsije i Aron uèiniše kako im je Jahve naredio. Podiže Aron svoj štap i naoèigled faraona i njegovih službenika mlatnu po vodi u Rijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv. ²¹Ribe u Rijeci pocrkaše; Rijeka se usmrdje, tako da Egipæani nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj. ²²Ali egipatski vraèari svojim vraèanjem uèiniše isto. Tako faraon ostade tvrdokorna srca: nije htio poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. ²³Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajuæi ni to k srcu. ²⁴Svi su Egipæani poèeli kopati oko Rijeke tražeæi pitke vode jer nisu mogli piti vode iz Rijeke. ²⁵Kad je prošlo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci, ²⁶opet Jahve reèe Mojsiju: "Poði k faraonu i reci mu: 'Ovako govori Jahve: Pusti moj narod da ode i štovanje mi iskaže. ²⁷Ako odbiješ da ih pustiš, svu æu ti zemlju kazniti žabama. ²⁸Rijeka æe vrvjeti žabama. One æe iziæi i prodrijeti u tvoj dvor, u ložnicu, u tvoju postelju, u kuæe tvojih službenika i tvoga naroda, pod saèeve i naæve tvoje. ²⁹Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim službenicima skakat æe žabe.'"

Chapter 8

¹ Onda Jahve reèe Mojsiju: "Reci Aronu neka ispruži svoju ruku sa štapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i uèini da žabe navale na egipatsku zemlju." ²Aron pruži svoju ruku povrh egipatskih voda, i žabe iziðoše i prekriše zemlju egipatsku. ³Ali i vraèari uèiniše tako svojim vraèanjem, te žabe navališe na egipatsku zemlju. ⁴Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni žabe od mene i moga puka, a ja æu pustiti narod da prinese žrtvu Jahvi." ⁵Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoæeš da molim za te, za tvoje službenike i za tvoj narod da se žabe odstrane od tebe i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci." ⁶"Sutra", reèe. "Neka bude kako kažeš", odvrati Mojsije, "da znaš kako nitko nije kao Jahve, Bog naš. ⁷Žabe æe otiæi od tebe, od tvojih službenika i tvoga naroda; ostat æe samo u Rijeci." ⁸Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog žaba kojima je kaznio faraona. ⁹I Jahve usliša Mojsija, te žabe pocrkaju po kuæama, dvorištima i njivama. ¹⁰Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela. ¹¹Kad je faraon vidio da je nastupilo olakšanje, srce mu otvrdnu te ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. ¹²Onda æe opet Jahve Mojsiju: "Reci Aronu neka zamahne svojim štapom i udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj." ¹³I uèine tako: zamahne Aron rukom i štapom te udari po prahu na tlu. Komarci navale na ljude i životinje. Sav prah na tlu pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj. ¹⁴Vraèari pokušaše da svojim vraèanjem stvore komarce, ali nisu mogli. Ljudi i životinje postanu plijenom komaraca. ¹⁵Tada vraèari reknu faraonu: "To je prst Božji!" Ali je faraonovo srce bilo okorjelo, pa nije poslušao Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. ¹⁶Onda Jahve reèe Mojsiju: "Podrani ujutro, iziði pred faraona kad krene k vodi, i reci mu: 'Ovako poruèuje Jahve: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže. ¹⁷Ako ne pustiš moga naroda, pripustit æu obade na te, na tvoje službenike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo na kojem stoje vrvjet æe od obada. ¹⁸Ali æu toga dana izuzeti gošenski kraj, u kojem živi moj narod, te se ondje obadi neæe pojaviti, tako da znaš da sam ja Jahve u središtu zemlje. ¹⁹Tu æu razliku napraviti izmeðu svoga i tvoga naroda. To æe znamenje biti sutra.'" ²⁰I uèini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove njegovih službenika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od obada. ²¹Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: "Idite, prinesite žrtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji." ²²"Ne dolikuje da tako uèinimo", odgovori Mojsije. "Žrtve koje mi prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipæane su svetogrðe. Kad bismo, dakle, na njihove oèi prinosili žrtve koje su Egipæanima svetogrdne, zar nas ne bi kamenovali? ²³Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti žrtvu Jahvi, Bogu svome, kako nam je zapovjedio." ²⁴"Pustit æu vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete žrtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!" ²⁵Nato odvrati Mojsije: "Èim odem od tebe, zazvat æu Jahvu da sutra nestane obada s faraona, njegovih službenika i njegova puka. Ali neka faraon više ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese žrtvu Jahvi." ²⁶Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi. ²⁷I Jahve uèini kako je Mojsije tražio: s faraona, s njegovih službenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao. ²⁸Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode.

Chapter 9

¹ Tada Jahve reèe Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako poruèuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže. ²Ako ga ne pustiš, nego ga i dalje budeš zadržavao, ³ruka Jahvina udarit æe strašnim pomorom po tvome blagu što je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci. ⁴Razlikovat æe Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipæana, tako da ništa što pripada Izraelcima neæe stradati.'" ⁵Jahve je odredio i vrijeme, rekavši: "Sutra æe Jahve izvesti ovo u zemlji." ⁶Sutradan Jahve tako i uèini. Sva stoka Egipæana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo. ⁷Faraon je istraživao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda. ⁸Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: "Zagrabite pune pregršti pepela iz peæi, pa neka ga Mojsije pred faraonovim oèima baci prema nebu. ⁹Od toga æe nastati sitna prašina po svoj zemlji egipatskoj, i na ljudima æe i na životinjama izazivati otekline i stvarati èireve s kraja na kraj Egipta." ¹⁰Tako oni uzeše pepela iz peæi i doðoše pred faraona. Onda Mojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s èirevima prekriše ljude i životinje. ¹¹Ni èarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i èarobnjaci, kao i ostali Egipæani, bili prekriveni èirevima. ¹²Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao. ¹³Tada Jahve reèe Mojsiju: "Podrani ujutro, iziði pred faraona i reci mu: 'Ovako poruèuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi štovanje iskaže. ¹⁴Ako ih ne pustiš, sva zla svoja navalit æu ovaj put na te, na tvoje službenike i tvoj puk, tako da spoznaš da nema nikoga na svoj zemlji kao što sam ja. ¹⁵Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo bi te sa zemlje. ¹⁶Poštedio sam te da ti pokažem svoju moæ i da se hvali moje ime po svoj zemlji. ¹⁷Ali se ti previše uzdižeš nad mojim narodom i prijeèiš mu da ode. ¹⁸Sutra u ovo doba pustit æu tuèu tako strašnu kakve u Egiptu još nije bilo otkad je postao do sada. ¹⁹Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve što je vani, na otvorenu. Sve što se naðe u polju, bilo èovjek bilo živinèe, ne bude li uvedeno unutra, poginut æe kad tuèa zaspe po njima.'" ²⁰Faraonovi službenici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju svoje sluge i svoje blago unutra. ²¹Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge i stoku. ²²Onda rekne Jahve Mojsiju: "Pruži ruku prema nebu da udari tuèa po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, životinjama i svemu bilju u zemlji egipatskoj." ²³Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuèu i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuèu po zemlji Egipæana. ²⁴Tuèa je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. ²⁵Tuèa pobi po svem Egiptu sve što je ostalo vani, ljude i životinje; uništi sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi. ²⁶Samo u gošenskom kraju, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo tuèe. ²⁷Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reèe: "Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo. ²⁸Molite Jahvu da ustavi gromove i tuèu, a ja æu vas pustiti da idete. Neæete više dugo ostati." ²⁹"Kad iziðem iz grada", reèe mu Mojsije, "diæi æu ruke prema Jahvi, pa æe gromovi prestati, a ni tuèe više neæe biti, tako da znaš da zemlja pripada Jahvi. ³⁰Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, još se ne bojite Boga Jahve." ³¹I tako propade lan i jeèam: jer jeèam bijaše u klasu, a lan u cvatu. ³²Pšenica i raž nisu nastradali jer su ozima žita. ³³Otišavši od faraona, Mojsije iziðe iz grada i podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tuèa, a ni kiša više nije padala na zemlju. ³⁴Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tuèa i kiša, opet padne u grijeh: i on i njegovi službenici opet otvrdnu srcem. ³⁵Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i prorekao preko Mojsija.

Chapter 10

¹ Reèe Jahve Mojsiju: "Idi k faraonu. Uèinio sam da njemu i njegovim službenicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja meðu njima; ²da možeš pripovjedati svome sinu i svome unuku što sam uèinio Egipæanima i kakva sam znamenja izvodio meðu njima, kako biste znali da sam ja Jahve." ³Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i kažu mu: "Ovako poruèuje Jahve, Bog Hebreja: 'Dokle æeš odbijati da se preda mnom poniziš? Pusti moj narod da mi iskaže štovanje. ⁴Jer ako ne pustiš moga naroda, sutra æu navesti skakavce na tvoju zemlju. ⁵Tako æe prekriti površinu da se zemlja od njih neæe vidjeti. Pojest æe ono što vam je iza tuèe ostalo; i ogolit æe vam sva stabla što po polju rastu. ⁶Ispunit æe ti sav dvor, kuæe tvojih službenika i domove svih ostalih Egipæana - takvo što ne vidješe ni tvoji oèevi ni oèevi tvojih oèeva u ovoj zemlji od svojih vremena do danas.'" Okrene se i ode od faraona. ⁷"Dokle æe nam ovaj èovjek biti stupica?" - rekoše faraonu njegovi službenici. - "Pusti te ljude neka idu i iskažu štovanje Jahvi, svome Bogu! Zar ne vidiš kako Egipat srlja u propast?" ⁸Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reèe: "Idite! Iskažite štovanje Jahvi, svome Bogu! A tko æe sve iæi?" ⁹"Svi idemo", odgovori Mojsije, "i mlado i staro. Odlazimo sa svojim sinovima i svojim kæerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo održati sveèanost Jahvi." ¹⁰"Jahve bio s vama isto kao što i ja pustio da s vama poðu i djeca!" - odgovori im. "Oèito se vidi da vam nakana nije èista. ¹¹Neæemo tako! Nego muškarci neka odu i štovanje iskažu Jahvi. To ste i tražili." I otjeraju ih od faraona. ¹²Tada reèe Jahve Mojsiju: "Pruži ruku povrh zemlje egipatske da navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje što još ostade nakon tuèe!" ¹³Tako Mojsije podigne svoj štap povrh egipatske zemlje, a Jahve navrati istoèni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele noæi. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce. ¹⁴Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima Egipta u silnoj gustoæi: toliko ih mnoštvo nikad prije nije bilo niti æe kada biti. ¹⁵Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u polju i sve plodove sa stabala što su bili ostali iza tuèe. Ništa se više nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu. ¹⁶Brže-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reèe: "Sagriješio sam protiv Jahve, vašega Boga, i vas! ¹⁷Oprostite mi uvredu još samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni biè!" ¹⁸Kad je Mojsije otišao od faraona, zazva Jahvu ¹⁹i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta. ²⁰Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca. ²¹"Pruži ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja æe se moæi opipati." ²²Mojsije pruži ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. ²³Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli sjala svjetlost. ²⁴Pozva onda faraon Mojsija i reèe: "Idi i štovanje iskaži Jahvi! Ali vaša stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaša djeca neka idu s vama!" ²⁵"Ti nas sam moraš opskrbiti prinosima i žrtvama paljenicama koje æemo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu", odgovori Mojsije. ²⁶"Zato æemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neæe ostati ovdje. Od njih nam valja izabrati za žrtvovanje Jahvi, Bogu našemu, a ne znamo, dok onamo ne stignemo, što moramo Jahvi prinijeti." ²⁷Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu. ²⁸"Odlazi!" - vikne faraon na Mojsija. "I da mi više na oèi ne dolaziš! Onoga dana kad mi se opet pojaviš na oèi, zaglavit æeš!" ²⁹"Dobro si kazao!" - uzvrati Mojsije. "Lica tvoga više neæu vidjeti!"

Chapter 11

¹ "Još æu samo jednom nedaæom udariti faraona i Egipat", reèe Jahve Mojsiju. "Poslije toga pustit æe vas odavde. I više: sam æe vas odavde potjerati. ²Kaži svijetu neka svaki èovjek ište od svoga susjeda i svaka žena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti." ³Jahve uèini te Egipæani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane vrlo uvažen u egipatskoj zemlji, u oèima faraonovih službenika i u oèima naroda. ⁴A onda Mojsije navijesti: "Ovako poruèuje Jahve: 'O ponoæi proæi æu Egiptom. ⁵Svaki æe prvoroðenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvoroðenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvoroðenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut æe i sve prvine od stoke. ⁶U svoj æe zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo niti æe kad poslije biti. ⁷Meðu Izraelcima ni pas neæe zalajati na živo stvorenje: ni na èovjeka ni na životinju.' Po tome æete znati da Jahve luèi Izraelca od Egipæanina. ⁸Onda æe svi ovi tvoji dvorani k meni doæi, preda me se baciti i vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga æu otiæi." I gnjevan ode od faraona. ⁹"Neæe vas faraon poslušati", reèe Jahve Mojsiju, "a to da bi se umnožila moja znamenja u zemlji egipatskoj." ¹⁰Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali je Jahve okorio srce faraonu, tako te on nije puštao Izraelaca da odu iz njegove zemlje.

Chapter 12

¹ Jahve reèe Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: ²"Ovaj mjesec neka vam bude poèetak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. ³Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinèe. Tako, jedno na obitelj. ⁴Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona prikljuèi svome susjedu, najbližoj kuæi, prema broju osoba. Podijelite živinèe prema tome koliko koja osoba može pojesti. ⁵Živinèe neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. ⁶Èuvajte ga do èetrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. ⁷Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuæe u kojoj se bude blagovalo. ⁸Meso, peèeno na vatri, neka se pojede te iste noæi sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. ⁹Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri peèeno: s glavom, nogama i ponutricom. ¹⁰Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti. ¹¹A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obuæom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. ¹²Te æu, naime, noæi ja proæi egipatskom zemljom i pobiti sve prvoroðence u zemlji egipatskoj - i èovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit æu i sva egipatska božanstva. ¹³Krv neka oznaèuje kuæe u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proæi æu vas; tako æete vi izbjeæi bièu zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku." ¹⁴"Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u èast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena. ¹⁵Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga veæ dana uklonite kvasac iz svojih kuæa. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti izmeðu Izraelaca. ¹⁶Prvoga dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, možete pripraviti. ¹⁷Držite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo vaše èete iz zemlje egipatske. Držite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena: to je vjeèna naredba. ¹⁸Od veèeri èetrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do veèeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh. ¹⁹Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac. ²⁰Ništa ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite nekvasan kruh." ²¹Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reèe: "Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pashu. ²²Onda uzmite kitu izopa, zamoèite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kuænih vrata do jutra. ²³Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipæane, zapazit æe krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa æe mimoiæi ta vrata i neæe dopustiti da Zatornik uðe u vaše kuæe da hara. ²⁴Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju. ²⁵I kad doðete u zemlju koju æe vam Jahve dati kako je obeæao, vršite ovaj obred. ²⁶Kad vas vaša djeca zapitaju: Što vam taj obred oznaèuje? ²⁷odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u èast Jahvi koji je prolazio mimo kuæe Izraelaca kad je usmræivao Egipæane, a naše kuæe pošteðivao." Tada narod popada nièice i pokloni se. ²⁸Potom Izraelci odu i poslušaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu naredio, tako i uèine. ²⁹U ponoæi Jahve pobije sve prvoroðence po zemlji egipatskoj: od prvoroðenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvoroðenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke. ³⁰Noæu ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipæani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuæe u kojoj nije ležao mrtvac. ³¹Faraon pozva u noæi Mojsija i Arona te im reèe: "Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte štovanje Jahvi, kako ste tražili. ³²Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!" ³³Egipæani nagonili narod da brže ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi", govorahu oni. ³⁴Tako narod ponese svoje još neukislo tijesto; naæve, uvijene u ogrtaèe, ponesoše na ramenima. ³⁵I uèiniše Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatražiše od Egipæana srebrnine, i zlatnine, i odjeæe. ³⁶Jahve je uèinio te Egipæani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako su Egipæane oplijenili. ³⁷Poðu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuæa pješaka, osim žena i djece. ³⁸A mnogo i drugoga svijeta poðe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna. ³⁹Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgaðati, i tako nisu sebi spremili poputninu. ⁴⁰Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je èetiri stotine i trideset godina. ⁴¹I kad se navrši èetiri stotine i trideset godina - toèno onoga dana - sve èete Jahvine iziðoše iz zemlje egipatske. ⁴²Ona noæ koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noæ bdjenja u èast Jahvi. ⁴³Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka je ovo pravilo za pashalnu žrtvu: ni jedan stranac ne smije od nje jesti! ⁴⁴Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti. ⁴⁵Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti! ⁴⁶Blagujte je u jednoj te istoj kuæi; iz kuæe ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti. ⁴⁷Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje! ⁴⁸Ako bi stranac koji meðu vama boravi htio svetkovati Pashu u èast Jahvi, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti. ⁴⁹Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji meðu vama boravi." ⁵⁰Svi Izraelci poslušaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako su i uèinili. ⁵¹Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim èetama iz zemlje egipatske.

Chapter 13

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Meni posvetite svakoga prvoroðenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!" ³A onda Mojsije reèe narodu: "Sjeæajte se ovoga dana u koji ste izbavljeni iz Egipta, iz kuæe ropstva, jer vas Jahve izbavi odande svojom jakom mišicom. Ukvasani kruh neka se ne jede! ⁴Ovoga dana mjeseca Abiba vaše je izbavljenje. ⁵Stoga: kad te Jahve uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da æe ti je dati - zemlju kojom teèe med i mlijeko - ovoga mjeseca obavi ovakav obred: ⁶sedam dana jedi nekvasan kruh, a sedmoga dana neka se slavi svetkovina u èast Jahvi. ⁷Sedam dana neka se jede nekvasan kruh; ukvasanog kruha neka ne bude kod tebe; i neka se nigdje ne vidi kvasac na tvome podruèju. ⁸Svome sinu toga dana objasni: to je za ono što mi je Jahve uèinio kad sam se iz Egipta izbavio. ⁹Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvome èelu: da Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima. Jer te rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta. ¹⁰Ovaj propis vršite svake godine u odreðeno vrijeme." ¹¹"A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam se zakle, tebi i tvojim ocima - i kada ti je preda, ¹²ustupajte Jahvi prvoroðence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade - svako muško pripada Jahvi! ¹³Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. A svakoga prvoroðenca izmeðu svoje djece otkupi. ¹⁴Kad te sin tvoj sutra zapita: Što znaèi to? - odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuæe ropstva. ¹⁵Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je poubijao sve prvoroðence u zemlji egipatskoj: prvoroðence ljudi i prvine stoke. Eto zato Jahvi žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvoroðenca od svojih sinova otkupljujem. ¹⁶Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred èela da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta." ¹⁷Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbliže. Bog je, naime, rekao: "Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje." ¹⁸Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoružani od glave do pete. ¹⁹Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bijaše zakleo Izraelce rijeèima: "Bog æe se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kosti odavde ponesite sa sobom!" ²⁰Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje. ²¹Jahve je išao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put pokazuje, a noæu u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noæu. ²²I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja noæu.

Chapter 14

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, izmeðu Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more. ³Faraon æe reæi: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila.' ⁴Ja æu otvrdnuti faraonu srce, i on æe za njima poæi u potjeru. Ali ja æu se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako æe Egipæani spoznati da sam ja Jahve." Izraelci tako uèine. ⁵Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i njegovi dvorani predomisliše se o narodu. "Što ovo uèinismo!" - rekoše. "Pustismo Izraelce i više nam neæe služiti." ⁶Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku. ⁷Uze šest stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u svima bijahu štitonoše. ⁸Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice. ⁹Egipæani, dakle, poðu za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici. ¹⁰Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipæani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I povièu Izraelci Jahvi: ¹¹"Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu uèinio što si nas izveo iz Egipta! ¹²Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit æemo Egipæane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti." ¹³"Ne bojte se!" - reèe Mojsije narodu. "Stojte èvrsto pa æete vidjeti što æe vam Jahve uèiniti da vas danas spasi: Egipæane koje danas vidite nikad više neæete vidjeti. ¹⁴Jahve æe se boriti za vas. Budite mirni!" ¹⁵"Zašto zapomažete prema meni?" - reèe Jahve Mojsiju. "Reci Izraelcima da krenu na put. ¹⁶A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proæi posred mora po suhu. ¹⁷Ja æu otvrdnuti srce Egipæana, i oni æe poæi za njima, a ja æu se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. ¹⁸Neka znaju Egipæani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima." ¹⁹Anðeo Božji, koji je išao na èelu izraelskih èeta, promijeni mjesto i stupi im za leða. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leða. ²⁰Smjesti se izmeðu vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noæ, tako te ne mogoše jedni drugima priæi cijele noæi. ²¹Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noæ na stranu valjao vode jakim istoènim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, ²²Izraelci siðoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. ²³Egipæani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. ²⁴Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. ²⁵Zakoèi toèkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bježimo od Izraelaca!" - povièu Egipæani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipæana!" Tada æe Jahve Mojsiju: ²⁶"Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipæane, na njihova kola i konjanike." ²⁷Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipæani, bježeæi, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. ²⁸Tako vode, slijevajuæi se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. ²⁹A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. ³⁰Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipæane na morskome žalu. ³¹Osvjedoèi se Izrael i o silnoj moæi koju Jahve pokaza nad Egipæanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju.

Chapter 15

¹ Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U èast Jahvi zapjevat æu, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao. ²Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja æu slaviti, on je Bog oca moga, njega æu velièati. ³Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo. ⁴Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih štitonoša More crveno proguta. ⁵Valovi ih prekriše; poput kamena u morske potonuše dubine. ⁶Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodièi; desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmana. ⁷Velièanstvom svojim obaraš ti protivnike; puštaš svoj gnjev i on ih k'o slamu proždire. ⁸Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše. ⁹Mislio je neprijatelj: 'Gonit æu ih, stiæi, plijen æu podijelit', duša æe moja sita ga biti; trgnut æu maè, uništit' ih rukom svojom.' ¹⁰A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane. ¹¹Tko je kao ti, Jahve meðu bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u djelima strašan, divan u èudima? ¹²Desnicu si pružio i zemlja ih proguta! ¹³Milošæu svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio. ¹⁴Kada to èuše, prodrhtaše narodi; Filistejce muke spopadoše. ¹⁵Užas je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i tresu se svi koji žive u Kanaanu. ¹⁶Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je dok narod tvoj, Jahve, ne proðe, dok ne proðe narod tvoj koji si otkupio. ¹⁷Dovest æeš ih i posaditi na gori svoje baštine, na mjestu koje ti, Jahve, svojim uèini Boravištem, Svetištem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim. ¹⁸Vazda i dovijeka Jahve æe kraljevati." ¹⁹Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu. ²⁰Tada Aronova sestra, proroèica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešuæi. ²¹Mirjam je zaèinjala pjesmu: "Zapjevajte Jahvi jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao." ²²Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i poðu na put kroz pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli. ²³Doðu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. ²⁴Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: "Što æemo piti?" ²⁵A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju. ²⁶Zatim reèe: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeæi što je pravo u njegovim oèima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipæane na vas neæu puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje." ²⁷Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore.

Chapter 16

¹ Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica doðe u pustinju Sin, koja je izmeðu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske. ²U pustinji sva izraelska zajednica poène mrmljati protiv Mojsija i Arona. ³"Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - rekoše im. "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!" ⁴Tada reèe Jahve Mojsiju: "Uèinit æu da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako æu ih kušati i vidjeti hoæe li se držati moga zakona ili neæe. ⁵A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit æe dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan." ⁶Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: "Veèeras æete poznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske, ⁷a ujutro æete vidjeti svojim oèima Jahvinu slavu, jer vas je èuo Jahve kako ste protiv njega mrmljali. Što smo mi da protiv nas mrmljate? ⁸Veèeras æe vam Jahve dati mesa da jedete", nastavi Mojsije, "a ujutro kruha do mile volje, jer je Jahve èuo vaše mrmljanje protiv njega. Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve." ⁹Poslije toga rekne Mojsije Aronu: "Reci svoj izraelskoj zajednici: 'Skupite se pred Jahvu, jer je èuo vaše mrmljanje!'" ¹⁰I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava. ¹¹Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reèe mu: ¹²"Èuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: 'Veèeras æete jesti meso, a ujutro æete se nasititi kruha. Tada æete poznati da sam ja Jahve, Bog vaš.'" ¹³I doista! Naveèer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. ¹⁴Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. ¹⁵Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "Što je to?" Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reèe: "To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu. ¹⁶A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: 'Nakupite koliko kome treba za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju èlanova koji su mu u šatoru.'" ¹⁷Izraelci tako uradiše. Neki nakupe više, neki manje. ¹⁸Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo. ¹⁹"Neka nitko ne ostavlja ništa za ujutro!" - rekne im Mojsije. ²⁰Ali oni nisu poslušali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti. ²¹Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad bi sunce ogrijalo, mÓana bi se rastopila. ²²Onda šestoga dana nakupiše dvostruku kolièinu hrane - po dva gomera na svakoga. Kad su starješine zajednice došle da izvijeste Mojsija, ²³on im reèe: "Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posveæena. Ispecite što želite peæi; skuhajte što želite kuhati. Sve što vam preteèe ostavite za sutra." ²⁴Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo niti su se crvi pojavili. ²⁵"Jedite to danas", reèe im Mojsije, "jer je ovaj dan subota u èast Jahve; danas neæete naæi mÓane na polju. ²⁶Šest je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neæe je biti." ²⁷Bijaše nekih koji su i sedmoga dana išli da je nakupe, ali ništa ne naðoše. ²⁸Zato Jahve reèe Mojsiju: "Dokle æete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima? ²⁹Pogledajte! Zato što vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane šestoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana." ³⁰Tako se sedmoga dana narod odmarao. ³¹Dom je Izraelov tu hranu prozvao mÓanom. Bijaše kao zrno korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolaèiæa. ³²Onda rekne Mojsije: "Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite tim jedan gomer i èuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske." ³³I naredi Mojsije Aronu: "Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer mane, a onda je položi pred Jahvu da se saèuva za vaše potomke." ³⁴Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedoèanstvo na èuvanje. ³⁵Izraelci su se hranili manom èetrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske. ³⁶Gomer je deseti dio efe.

Chapter 17

¹ Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. ²Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: "Daj nam vode da pijemo!" A Mojsije im odgovori: "Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?" ³Ali je narod žeðao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: "Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeðom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?" ⁴"Što æu s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Još malo pa æe me kamenovati." ⁵"Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i poði. ⁶A ja æu stajati pred tobom ondje, na peæini na Horebu. Udari po peæini: iz nje æe poteæi voda, pa neka se narod napije." Mojsije uèini tako naoèigled izraelskih starješina. ⁷Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreæi: "Je li Jahve meðu nama ili nije?" ⁸Uto doðu Amaleèani i zarate s Izraelcima kod Refidima. ⁹A Mojsije reèe Jošui: "Odaberi momèad pa poði i zapodjeni borbu s Amaleèanima. Ja æu sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci." ¹⁰Jošua uèini kako mu je Mojsije rekao te zaðe u borbu s Amaleèanima, a Mojsije, Aron i Hur uzaðoše na vrh brda. ¹¹I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaèavali; a kad bi ruke spustio, nadjaèavali bi Amaleèani. ¹²Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunèanog zalaska. ¹³I Jošua oštricom maèa svlada Amaleka i njegov narod. ¹⁴Onda Jahve reèe Mojsiju: "Zapiši ovo u knjigu na sjeæanje i utuvi u uši Jošui da æu ja spomen na Amaleèane sasvim izbrisati pod nebom!" ¹⁵Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg! ¹⁶"Jer", reèe, "Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amaleèana od naraštaja do naraštaja!"

Chapter 18

¹ A Jitro, midjanski sveæenik, tast Mojsijev, èu sve što uèini Bog Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz Egipta. ²Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu ženu - koju Mojsije bijaše otpustio - ³i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Geršon, a to æe reæi: "Bijah došljak u tuðoj zemlji." ⁴Drugi se zvao Eliezer, to jest: "Bog oca moga bio mi je u pomoæi i spasio me od faraonova maèa." ⁵Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije bio utaborio na Božjem brdu, njegove sinove i njegovu ženu. ⁶Poruèi on Mojsiju: "Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom ženom i s oba njezina sina." ⁷Izaðe Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni i zagrli ga. Pošto su se upitali za zdravlje, uðu pod šator. ⁸Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu što je Jahve uèinio faraonu i Egipæanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama što su ih snašle na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio. ⁹Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve uèinio Izraelcima i što ih je oslobodio od egipatskih šaka. ¹⁰"Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih šaka i od šaka faraonovih", reèe Jitro. ¹¹"Sada znam da je Jahve veæi od svih bogova jer je izbavio narod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali." ¹²Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos. Uto doðe Aron i sve izraelske starješine da s Mojsijevim tastom blaguju gozbu pred Bogom. ¹³Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je oko njega stajao od jutra do mraka. ¹⁴Vidjevši Mojsijev tast sav trud što ga on za narod èini, rekne mu: "Što to imaš toliko s narodom? I zašto ti sam sjediš, a sav narod stoji oko tebe od jutra do mraka?" ¹⁵"Narod dolazi k meni", odgovori Mojsije, "da se s Bogom posavjetuje. ¹⁶Kad zaðu u prepirku, doðu k meni. Ja onda rasudim izmeðu jednoga i drugoga; izložim im Božje zakone i odredbe." ¹⁷"Nije dobro kako radiš", odgovori Mojsiju tast. ¹⁸"I ti i taj narod s tobom potpuno æete se iscrpsti. Taj je posao za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati. ¹⁹Poslušaj me. Svjetovat æu te, i Bog æe biti s tobom! Ti zastupaj narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice. ²⁰Pouèavaj ih o zakonima i odredbama; svraæaj ih na put kojim moraju iæi, upuæuj ih na djela koja moraju vršiti. ²¹Onda proberi izmeðu svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike. ²²Neka sude narodu u svako doba. Sve veæe sluèajeve neka preda te iznose, a u manjima neka sami rasuðuju. Olakšaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose. ²³Ako tako uradiš - i Bog ti to odobri - moæi æeš izdržati, a sav ovaj narod odlazit æe kuæi u miru." ²⁴Mojsije posluša savjet svoga tasta i uèini sve kako ga svjetova. ²⁵Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike. ²⁶Oni su sudili narodu u svako doba. Teže sluèajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje rješavali sami. ²⁷Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju.

Chapter 19

¹ Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju. ²Iduæi od Refidima, doðu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, ³a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: "Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: ⁴'Vi ste vidjeli što sam uèinio Egipæanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. ⁵Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi æete mi biti predraga svojina mimo sve narode - tÓa moj je sav svijet! - ⁶vi æete mi biti kraljevstvo sveæenika, narod svet.' Tim rijeèima oslovi Izraelce." ⁷Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio. ⁸A sav narod uzvrati jednoglasno: "Vršit æemo sve što je Jahve naredio." Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi. ⁹Nato Jahve reèe Mojsiju: "Ja æu, evo, doæi k tebi u gustom oblaku da narod èuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda. ¹⁰"Poði k narodu", reèe Jahve Mojsiju, "i posveæuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeæu; ¹¹neka bude gotov prekosutra, jer æe prekosutra siæi Jahve na brdo Sinaj naoèigled svega puka. ¹²Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotièete! Tko se god brda dotakne, smrt æe ga snaæi. ¹³Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio èovjek ili živinèe, neka na životu ne ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju." ¹⁴Mojsije siðe s brda k narodu i poèe posveæivati narod. Oni operu svoju odjeæu. ¹⁵"Budite gotovi za prekosutra!" - rekne Mojsije narodu. "Ne primièite se ženi!" ¹⁶A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajeèa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. ¹⁷Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. ¹⁸Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peæi. Sve se brdo silno treslo. ¹⁹Zvuk trube bivao sve jaèi. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. ²⁰Jahve siðe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe. ²¹Sad Jahve reèe Mojsiju: "Siði i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. ²²I sami sveæenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oèistiti, da ih Jahve ne uništi." ²³"Narod se ne može popeti na brdo Sinaj", odgovori Mojsije Jahvi, "jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim.'" ²⁴"Siði pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali neka sveæenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu." ²⁵Mojsije siðe k narodu i sve mu kaza.

Chapter 20

¹ Onda Bog izgovori sve ove rijeèi: ²"Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva. ³Nemoj imati drugih bogova uz mene. ⁴Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. ⁵Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treæeg i èetvrtog koljena, ⁶a iskazujem milosrðe tisuæama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. ⁷Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. ⁸Sjeti se da svetkuješ dan subotni. ⁹Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. ¹⁰A sedmoga je dana subota, poèinak posveæen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se naðe unutar tvojih vrata. ¹¹Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana poèinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. ¹²Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. ¹³Ne ubij! ¹⁴Ne uèini preljuba! ¹⁵Ne ukradi! ¹⁶Ne svjedoèi lažno na bližnjega svoga! ¹⁷Ne poželi kuæe bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!" ¹⁸Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi èuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. ¹⁹Onda rekoše Mojsiju: "Ti nam govori, a mi æemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!" ²⁰"Ne bojte se", reèe Mojsije narodu. "Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite." ²¹Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. ²²"Ovako reci Izraelcima", progovori Jahve Mojsiju. "Sami ste vidjeli da sam s vama govorio s neba. ²³Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od zlata. ²⁴Naèini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve prièesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja æu doæi k tebi da te blagoslovim. ²⁵Ako mi budeš gradio kameni žrtvenik, nemoj ga graditi od klesanoga kamena, jer èim na nj spustiš svoje dlijeto, oskvrnit æeš ga. ²⁶Ne uzlazi na moj žrtvenik po stepenicama, da se ne pokaže na njemu golotinja tvoja."

Chapter 21

¹ "Ovo su propisi koje treba da im izložiš: ²Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. ³Ako doðe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena. ⁴Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kæeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam. ⁵Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neæu da budem slobodan', ⁶neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi. ⁷Kad èovjek proda svoju kæer za ropkinju, neka se ona ne oslobaða kao i muški robovi. ⁸Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran. ⁹A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa kæeri. ¹⁰Ako se oženi drugom, ne smije prvoj uskraæivati hrane, odjeæe ili njezinih braènih prava. ¹¹Ne bude li joj èinio ovo troje, neka je slobodna da ode bez otkupnine." ¹²"Tko god udari èovjeka pa ga usmrti, neka se smræu kazni. ¹³Ali ako to ne uèini hotimièno, nego Bog pripusti da padne u njegovu šaku, odredit æu ti mjesto kamo može pobjeæi. ¹⁴Tko hotimièno navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga žrtvenika da se pogubi. ¹⁵Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smræu. ¹⁶Tko otme èovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni smræu. ¹⁷Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smræu." ¹⁸"Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili šakom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju, ¹⁹ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa štapom, onda onome koji ga je udario neka je oprošteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemašnje izljeèenje. ²⁰Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod njegovom šakom, mora snositi osvetu. ²¹Ali ako rob preživi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob njegovo vlasništvo. ²²Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu te ona pobaci, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž. On neka plati kako suci odrede. ²³Bude li drugog zla, neka je kazna: život za život, ²⁴oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, ²⁵opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu. ²⁶Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga, neka ga oslobodi zbog oka. ²⁷Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi zbog zuba." ²⁸"Kad goveèe ubode èovjeka ili ženu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oprošteno. ²⁹Ali ako je to goveèe i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan, nije ga èuvao, pa ono usmrti èovjeka ili ženu, neka se to goveèe kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti. ³⁰Ako se vlasniku oznaèi otkupna cijena da svoj život iskupi, neka plati koliko mu se odredi. ³¹Ubode li goveèe djeèaka ili djevojèicu, neka se prema njemu postupi isto prema ovome pravilu. ³²Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru trideset srebrnih šekela, a goveèe neka se kamenuje. ³³Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga, pa u nj upadne goveèe ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu: ³⁴neka isplati vlasniku u novcu, a uginula životinja neka njemu pripadne. ³⁵Kad neèije goveèe ubode goveèe drugome te ono ugine, onda neka prodaju živo goveèe, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo goveèe neka meðu sebe podijele. ³⁶Ali ako se zna da je to goveèe i prije bolo, a njegov ga gospodar nije èuvao, onda mora nadoknaditi goveèe za goveèe, dok æe uginulo živinèe biti njegovo." ³⁷"Tko ukrade goveèe ili marvinèe od sitne stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno goveèe neka se vrati petero goveda, a za malo marvinèe èetvero marvinèadi.

Chapter 22

¹ Ako se lopov zateèe gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osveæivati. ²No ako je veæ izišlo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora štetu nadoknaditi. Ako nema ništa, njega za njegovu kraðu treba prodati. ³Naðe li se ukradeno živinèe živo u njegovu vlasništvu - goveèe, magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko." ⁴"Tko opustoši njivu ili vinograd pustivši svoju stoku da obrsti tuðe, neka nadoknadi onim što najbolje naðe na svojoj njivi i u svome vinogradu. ⁵Tko zapali vatru pa ona zahvati draè te izgori žito u snopu, u klasu ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora štetu nadoknaditi. ⁶Kad tko položi kod znanca novac ili stvari na èuvanje, pa budu pokradene iz njegove kuæe, ako se lopov pronaðe, mora dvostruko platiti. ⁷Ako se lopov ne pronaðe, vlasnik kuæe neka se primakne k Bogu, da se dokaže kako on nije spustio svoje ruke na dobra svoga bližnjega. ⁸Za svaki prekršaj pronevjere - radilo se o goveèetu, magaretu, sitnoj stoci, odjeæi ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim neka plati dvostruko drugome. ⁹Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveèe, glavu sitne stoke ili bilo kakvo živinèe, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a da ne bude svjedoka, ¹⁰zakletva pred Jahvom neka odluèi meðu obojicom je li èuvar posegao za dobrom svoga bližnjega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno, a èuvar nije dužan da nadoknaðuje. ¹¹Naðe li se da je on ukrao, mora štetu nadoknaditi. ¹²Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za razderano ne daje odštete. ¹³Kad tko posudi živinu na izor od svoga susjeda, pa se ona osakati ili ugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati odštetu. ¹⁴Je li vlasnik bio s njom, odštete mu ne daje; ali ako je bila unajmljena na izor, neka doðe po svoju nadnicu." ¹⁵"Ako tko zavede djevojku koja nije zaruèena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu. ¹⁶Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku. ¹⁷Ne dopuštaj da vraèarica živi! ¹⁸Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smræu. ¹⁹Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izruèen prokletstvu, potpuno uništen. ²⁰Ne tlaèi pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. ²¹Ne cvilite udovice i siroèeta! ²²Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno æu njihove vapaje uslišati. ²³Moj æe se gnjev raspaliti i maèem æu vas pogubiti. Tako æe vam žene ostati udovice a djeca siroèad. ²⁴Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameæi mu kamata! ²⁵Uzmeš li svome susjedu ogrtaè u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. ²⁶TÓa to mu je jedini pokrivaè kojim omata svoje tijelo i u kojem može leæi. Ako k meni zavapi, uslišat æu ga jer sam ja milostiv! ²⁷Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda. ²⁸Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj prvoroðenca od svojih sinova. ²⁹Isto uèini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao! ³⁰Budite narod meni posveæen! Zato nemojte jesti mesa od životinje koju je rastrgala zvjerad nego je bacite pašèadi!"

Chapter 23

¹ "Nemojte davati lažne izjave! Ne pomaži zlikovcu svjedoèeæi krivo! ²Ne povodi se za mnoštvom da èiniš zlo; niti svjedoèi u parnici stajuæi na stranu veæine protiv pravde. ³Ne smiješ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici. ⁴Kad nabasaš na zalutalo goveèe ili magare svoga neprijatelja, moraš mu ga natrag dovesti. ⁵Ako opaziš magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim tovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom moraš mu pomoæi da se digne. ⁶Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj parnici. ⁷Stoj daleko od lažne optužbe; ne ubijaj nedužna i pravedna, jer ja zlikovcu ne praštam. ⁸Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledaju i upropašæuje pravo pravednika. ⁹Ne ugnjetavaj pridošlicu! TÓa znate kako je pridošlici; i sami ste bili pridošlice u zemlji egipatskoj." ¹⁰"Šest godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri, ¹¹a sedme je godine pusti da poèiva neobraðena. Neka se s nje hrani sirotinja tvoga naroda, a što njoj ostane, neka pojede poljska živina. Radi tako i sa svojim vinogradom i svojim maslinikom. ¹²Šest dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala odustani, da ti otpoèine vo i magarac i da odahne sin tvoje sluškinje i pridošlica. ¹³Pripazite na sve što sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih bogova. Neka se to i ne èuje iz tvojih usta." ¹⁴"Triput na godinu održavaj u moju èast svetkovinu. ¹⁵Slavi Blagdan beskvasnoga kruha. U odreðeno vrijeme u mjesecu Abibu - jer si u njemu iz Egipta izišao - sedam dana jedi beskvasan kruh, kako sam ti naredio. Neka nitko ne stupa preda me praznih ruku! ¹⁶Onda slavi Blagdan žetve - prvina što ih donose polja koja zasijavaš. Zatim Blagdan berbe na koncu godine, kad s polja pokupiš plodove svoga truda. ¹⁷Triput na godinu neka svi tvoji muški stupe pred Gospodara Jahvu. ¹⁸Krv žrtve koju u moju èast žrtvuješ nemoj prinositi s ukvasanim kruhom; salo od žrtve prinesene na moju svetkovinu ne ostavljaj za sutradan. ¹⁹Donosi u kuæu Jahve, svoga Boga, najbolje prvine sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke." ²⁰"Šaljem, evo, svog anðela pred tobom da te èuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. ²¹Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neæe opraštati prekršaje: tÓa moje je ime u njemu. ²²Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve što sam naredio, ja æu biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. ²³Anðeo æe moj iæi pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim. ²⁴Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj štovanje; ne postupaj kako oni rade nego njihove kumire poruši i stupove im porazbijaj. ²⁵Iskazujte štovanje Jahvi, Bogu svome, pa æu blagoslivati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest. ²⁶U tvojoj zemlji neæe biti pometkinje; ja æu uèiniti punim broj tvojih dana. ²⁷Pred tobom æu odaslati stravu svoju; u metež æu baciti sav svijet meðu koji dospiješ i uèinit æu da svi tvoji neprijatelji bježe pred tobom. ²⁸Stršljene æu pred tobom odašiljati da ispred tebe tjeraju u bijeg Hivijce, Kanaance i Hetite. ²⁹Neæu ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti i divlje se životinje ne razmnože na tvoju štetu. ³⁰Tjerat æu ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo ne odraste, tako da zemlju zaposjedneš. ³¹Postavit æu ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od pustinje pa do Rijeke. Predat æu, naime, stanovništvo zemlje u tvoje šake, a ti ga ispred sebe tjeraj. ³²Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima. ³³Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv mene. Ako bi štovao njihove kumire, to bi ti bila stupica."

Chapter 24

¹ Potom reèe Mojsiju: "Uzaði k Jahvi - ti, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite se izdaljega! ²Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi! Oni neka se ne primièu, a puk neka se s njim ne penje." ³Doðe Mojsije i kaza narodu sve rijeèi Jahvine i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: "Sve rijeèi što ih Jahve reèe, vršit æemo." ⁴Tada Mojsije popiše sve rijeèi Jahvine. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih. ⁵Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Jahvi junce kao žrtve prièesnice. ⁶Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije po žrtveniku. ⁷Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno proèita, a narod uzvrati: "Sve što je Jahve rekao, izvršit æemo i poslušat æemo." ⁸Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreæi: "Ovo je krv Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih rijeèi." ⁹Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa sedamdeset starješina Izraelovih. ¹⁰Oni vidješe Boga Izraelova: podnožje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo. ¹¹Ni ruke svoje nije pružio na izabranike Izraelaca: slobodno su Boga motrili i jeli i pili. ¹²Onda Jahve reèe Mojsiju: "Popni se k meni na brdo i prièekaj ondje. Dat æu ti kamene ploèe sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu pouku napisao." ¹³Ustane Mojsije i njegov pomoænik Jošua te se Mojsije popne na brdo Božje. ¹⁴A starješinama reèe: "Èekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Eto je s vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na njih." ¹⁵Zatim Mojsije uzaðe na brdo, a onda oblak prekri brdo. ¹⁶Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu i oblak ga obavijaše šest dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija isred oblaka. ¹⁷Slava Jahvina na vrhuncu brda bijaše oèima Izraelaca kao vatra koja sažiže. Mojsije zaðe u oblak i uspne se na brdo. ¹⁸Èetrdeset dana i èetrdeset noæi boravio je Mojsije na brdu.

Chapter 25

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju èast od svakoga koji daje od srca. ³A primajte ove darove: zlato, srebro i tuè; ⁴ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan; ⁵uèinjene ovnujske kože, pa fine kože; bagremovo drvo; ⁶ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kaðenje; ⁷oniks i drugo drago kamenje koje æe se umetnuti u opleæak i naprsnik. ⁸Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti meðu njima. ⁹Pri gradnji Prebivališta i svega u njemu postupi toèno prema uzorku koji ti pokažem." ¹⁰"Od bagremova drva neka naprave Kovèeg: dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po visok. ¹¹Okuj ga èistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi naokolo završni pojas od zlata. ¹²Salij za nj èetiri zlatna koluta; prikuj ih za èetiri njegove noge; dva koluta s jedne strane, a dva s druge. ¹³Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj. ¹⁴Onda provuci motke kroz kolutove sa strana Kovèega da se na njima Kovèeg nosi. ¹⁵Neka motke ostanu u kolutima Kovèega; neka se iz njih ne izvlaèe. ¹⁶Svjedoèanstvo koje æu ti predati - u Kovèeg položi." ¹⁷"Pomirilište napravi takoðer od èistoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, a široko lakat i pol. ¹⁸Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta. ¹⁹Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Prièvrsti ih na oba kraja Pomirilišta da s njim saèinjavaju jedan komad. ²⁰Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilište. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirilište. ²¹Stavi na Kovèeg Pomirilište, a u Kovèeg položi ploèe Svjedoèanstva što æu ti ih dati. ²²Tu æu se ja s tobom sastajati i ozgo æu ti, iznad Pomirilišta - izmeðu ona dva kerubina što su na Kovèegu ploèa Svjedoèanstva - saopæavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima." ²³"Napravi od bagremova drva stol dva lakta dug, lakat širok, a lakat i pol visok. ²⁴U èisto ga zlato obloži i naèini mu naokolo završni pojas od zlata. ²⁵Naokolo mu naèini obrub, podlanicu širok, a onda po obrubu stavi završni pojas od zlata. ²⁶Nadalje, uspravi mu èetiri koluta od zlata pa mu ih prièvrsti na njegova èetiri nožna ugla. ²⁷Neka su kolutovi tik pod obrubom da služe kao kvake motkama za nošenje stola. ²⁸Motke napravi od bagremova drva i u zlato ih okuj. O njima æe se stol nositi. ²⁹Za nj onda napravi: zdjele, varjaèe, vrèeve i pehare za izlijevanje prinosa. Naèini ih od èistoga zlata. ³⁰Na stol svagda stavljaj pred moje lice prineseni kruh." ³¹"Naèini svijeænjak od èistoga zlata. Svijeænjak neka bude skovan. Njegovo podnožje, njegov stalak, njegove èaše, èaške i latice - sve neka bude od jednoga komada. ³²Šest krakova neka mu izbija sa strana: tri kraka s jedne strane stalka, a tri kraka s druge strane stalka. ³³Na jednome kraku neka budu tri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka s èaškom i laticama. Tako za svih šest krakova što budu izbijali iz stalka svijeænjaka. ³⁴Na samome svijeænjaku neka budu èetiri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka s èaškom i laticama. ³⁵Èaška ispod dva kraka, saèinjavajuæi jedan komad s njime; onda èaška ispod druga dva kraka, od jednoga komada s njime, pa èaška ispod dva posljednja kraka, od jednoga komada s njime. Tako za svih šest krakova što iz stalka budu izbijali. ³⁶Njihove èaške i njihovi krakovi saèinjavat æe jedan komad s njim - sve skovano u jednome komadu od èistoga zlata. ³⁷Napravi i sedam svjetiljaka za njih. Svjetiljke neka tako budu postavljene da osvjetljuju prostor sprijeda. ³⁸Usekaèi i pepeljare za njih neka su od èistoga zlata. ³⁹Upotrijebi talenat èistoga zlata za svijeænjak i sav njegov pribor. ⁴⁰Pazi! Naèini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan."

Chapter 26

¹ "Prebivalište naèini od deset zavjesa: od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni likovi kerubina - djelo umjetnika. ²Dužina svake zavjese neka je dvadeset i osam lakata, neka joj je širina èetiri lakta. Sve zavjese neka su iste mjere. ³Pet zavjesa neka su sastavljene jedna s drugom, a drugih pet zavjesa opet jedna s drugom. ⁴Napravi petlje od ljubièaste vune pri rubu krajnje zavjese u sastavljenom komadu. ⁵Napravi pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa, a pedeset pri rubu drugoga. Neka su petlje naèinjene jedna spram druge. ⁶Onda napravi pedeset kopèa od zlata. Zavjese zatim kopèama sastavi jednu s drugom. Tako æe Prebivalište biti jedna cjelina. ⁷Naèini zatim zavjese od kostrijeti za Šator povrh Prebivališta. Naèini ih jedanaest. ⁸Neka duljina svake zavjese bude trideset lakata, a širina svake zavjese èetiri lakta. Tih jedanaest zavjesa neka bude iste mjere. ⁹Sastavi pet zavjesa napose, a onda opet drugih šest zavjesa napose. Šestu zavjesu podvostruèi na proèelju Šatora. ¹⁰Ušij pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa, a pedeset na rubu drugoga. ¹¹Izradi pedeset kopèa od tuèa, zapni kopèe za petlje da sastaviš Šator u cjelinu. ¹²A kako æe zavjese od Šatora pretjecati, neka se polovina zavjesa što preostane spušta na zadnjem dijelu Prebivališta. ¹³Od onoga što preteèe na dužini šatorskih zavjesa neka po jedan lakat visi na obje strane svetoga Šatora da ga zaklanja. ¹⁴Napokon napravi Šatoru pokrov od uèinjenih i u crveno obojenih ovnujskih koža, a povrh njega pokrov od finih koža. ¹⁵Trenice što æe nauzgor stajati za Prebivalište napravi od bagremova drva. ¹⁶Svaka trenica neka bude deset lakata duga, a lakat i pol široka. ¹⁷Svaka trenica neka ima dva klina da je uspravno drže. Tako napravi na svakoj trenici za Prebivalište. ¹⁸Trenice za Prebivalište postavi: dvadeset trenica s juga, prema podnevu; ¹⁹onda pod dvadeset trenica napravi èetrdeset podnožja od srebra, dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom, dva podnožja za dva klina svake slijedeæe trenice. ²⁰Za drugu stranu Prebivališta, sa sjevera: dvadeset trenica ²¹i èetrdeset srebrnih podnožja, dva podnožja za dva klina prve trenice, i tako redom, dva podnožja za svaku trenicu. ²²Na stražnjoj strani Prebivališta, sa zapada, postavi šest trenica. ²³Napravi i dvije trenice za stražnje uglove Prebivališta. ²⁴Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga koluta neka budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva ugla. ²⁵Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podnožjima: šesnaest podnožja, dva podnožja pod prvom trenicom, a dva opet podnožja pod svakom slijedeæom trenicom. ²⁶Nadalje napravi prijeènice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne strane Prebivališta, ²⁷a pet prijeènica s druge strane Prebivališta; onda pet prijeènica za trenice Prebivališta straga prema zapadu. ²⁸Srednja prijeènica neka ide sredinom trenica s jednoga kraja na drugi. ²⁹Trenice obloži zlatom, a i kolutove za njih, kroz koje æe se prijeènice provlaèiti, naèini od zlata. Prijeènice onda obloži zlatom. ³⁰Tako, dakle, podigni Prebivalište prema nacrtu koji ti je pokazan na brdu." ³¹"Napravi zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini. ³²Objesi je na èetiri stupa od bagremova drva, zlatom obložena, s kopèama od zlata, a na èetiri podnožja od srebra. ³³Objesi zavjesu za kvake. Onda unesi Kovèeg svjedoèanstva tu za zavjesu. Neka ti tako zavjesa odjeljuje Svetište od Svetišta nad svetištima. ³⁴Stavi Pomirilište na Kovèeg svjedoèanstva u Svetinji nad svetinjama. ³⁵Postavi zatim stol van pred zavjesu, a svijeænjak na južnu stranu Prebivališta, prema stolu. Stol stavi na sjevernu stranu. ³⁶A na ulazu u Šator napravi zastorak od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana - vezom izvezen. ³⁷Za zastorak isteši pet stupèiæa od bagrenova drva pa ih obloži zlatom. Kopèe za njih neka budu od zlata. Salij za njih pet podnožja od tuèa."

Chapter 27

¹ "Naèini žrtvenik od bagremova drva, pet lakata dug, pet lakata širok - prava èetvorina - i tri lakta visok. ²Na njegova èetiri ugla naèini rogove. Neka mu rogovi budu u jednome komadu s njim. I tuèem ga okuj. ³Dalje, naèini za žrtvenik posude za zgrtanje otpadaka: strugaèe, kotliæe, viljuške i kadionike. Sve potrepštine za žrtvenik naèini od tuèa. ⁴Onda naèini za nj rešetku od tuèa, u obliku mrežice, ⁵a na èetiri ugla mrežicu ispod izboèine žrtvenika, tako da zahvati do sredine žrtvenika. ⁶Napravi zatim motke za žrtvenik, motke od bagremova drva, pa ih tuèem okuj. ⁷Neka se motke provuku kroz kolutove, tako da doðu na obje strane žrtvenika kad se nosi. ⁸Naèini ga šuplja, od dasaka: kako ti je pokazano na brdu, onako neka je i napravljen." ⁹"Napravi i dvorište Prebivališta. Na južnoj strani napravi zavjese od prepredenog lana, sto lakata u dužinu s te strane. ¹⁰Njihovih dvadeset stupova neka stoji na dvadeset podnožja od tuèa i neka imaju kopèe i šipke od srebra. ¹¹Isto tako za sjevernu stranu naèini plahte sto lakata duge. Njihovih dvadeset stupova i dvadeset podnožja od tuèa, ali kopèe i šipke neka su od srebra. ¹²Širini dvorišta sa zapadne strane trebat æe zavjese pedeset lakata duge, sa deset stupova i deset podnožja. ¹³Širina dvorišta prema istoènoj strani neka bude pedeset lakata. ¹⁴Nadalje, zavjese s jedne strane vrata neka su petnaest lakata duge, sa svoja tri stupa i njihova tri podnožja. ¹⁵A s druge strane neka su zavjese opet petnaest lakata, sa svoja tri stupa i njihova tri podnožja. ¹⁶Za dvorišni ulaz: vezen zastor od dvadeset lakata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; i sa svoja èetiri stupa i njihova èetiri podnožja. ¹⁷Svi stupovi naokolo dvorišta neka su povezani srebrnim šipkama. Neka su im kopèe od srebra, a podnožja od tuèa. ¹⁸Neka je dvorište u duljinu sto lakata, u širinu pedeset, a u visinu pet lakata. Neka su mu plahte od prepredenog lana, podnožja od tuèa. ¹⁹Sve potrepštine u Prebivalištu za opæu upotrebu i svi njegovi koèiæi, a tako i koèiæi u dvorištu, neka su od tuèa." ²⁰"Nadalje, naredi Izraelcima da ti za svjetlo donose èistoga ulja od istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori. ²¹Aron i njegovi sinovi neka ga postavljaju u Šator sastanka izvan zavjese što zaklanja Svjedoèanstvo da gori pred Jahvom od veèeri do jutra. Neka je to neopoziva naredba za izraelske naraštaje."

Chapter 28

¹ "A onda dovedi k sebi izmeðu Izraelaca svoga brata Arona zajedno s njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom da mi služe kao sveæenici. ²Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na èast i ukras. ³Obrati se svim vještacima koje sam obdario mudrošæu neka naprave haljine Aronu da bi se posvetio i vršio sveæenièku službu u moju èast. ⁴Neka ovu odjeæu naprave: naprsnik, opleæak, ogrtaè, košulju resama obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeæu za tvoga brata Arona i njegove sinove da mi služe kao sveæenici. ⁵Stoga neka oni primaju zlato, ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan." ⁶"Opleæak neka naprave od zlata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana - vješto izraðen. ⁷Neka na njemu budu dvije poramenice, prièvršæene za njegove krajeve. ⁸Tkanica što bude na njemu neka je napravljena kao i on: od zlata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana, a neka s njim saèinjava jedan komad. ⁹Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih ureži imena Izraelovih sinova: ¹⁰šest njihovih imena na jednome dragom kamenu, a preostalih šest imena na drugome dragom kamenu, prema njihovu roðenju. ¹¹Kao što rezbar dragulja urezuje peèate na prstene, tako ti ureži imena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub, ¹²pa prièvrsti oba draga kamena za poramenice opleæka da budu spomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako neka Aron nosi njihova imena o svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjeæa. ¹³Naèini zlatne okvire ¹⁴i dva lanèiæa od èistoga zlata. Naèini ih kao zasukane uzice i onda zasukane lanèiæe prièvrsti za okvire." ¹⁵"Naprsnik za presuðivanje izradi umjetnièki; izvedi to kao i posao na opleæku: od zlata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana. ¹⁶Neka bude èetvorinast i dvostruk; jedan pedalj neka mu je duljina, a pedalj širina. ¹⁷Na njemu poredaj èetiri reda dragulja. U prvome redu neka bude: rubin, topaz i alem; ¹⁸u drugome redu: smaragd, safir i ametist; ¹⁹u treæem redu: hijacint, ahat i ledac; ²⁰a u èetvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u zlatne okvire. ²¹Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih sinova. Neka budu urezani kao i peèati na prstenju, svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena. ²²Napravi za naprsnik lanèiæe od èistoga zlata, zasukane kao uzice. ²³Zatim napravi za naprsnik dva kolutiæa od zlata i prièvrsti ih na dva gornja ugla naprsnika. ²⁴Onda priveži dvije zlatne uzice za ta dva kolutiæa koja budu prièvršæena za uglove naprsnika. ²⁵Druga dva kraja uzica priveži za dva okvira. Sad ih tako prièvrsti za poramenice opleæka sprijeda. ²⁶Napravi dva kolutiæa od zlata pa ih prièvrsti za dva donja ugla naprsnika, uz rub iznutra koji je okrenut prema opleæku. ²⁷Napravi još dva kolutiæa od zlata i prièvrsti ih za donji, prednji kraj poramenice opleæka, uz njegov šav povrh tkanice opleæka. ²⁸Neka se naprsnik sveže za svoje kolutiæe s kolutiæima opleæka vrpcom od modroga grimiza, tako da naprsnik stoji iznad tkanice i da se ne može odvajati od opleæka. ²⁹Neka tako Aron, kada god ulazi u Svetište, na svome srcu nosi imena sinova Izraelovih na naprsniku za presuðivanje da ih uvijek doziva u sjeæanje pred Jahvom. ³⁰U naprsnik za presuðivanje neka se stave i 'Urim' i 'Tumim' da i oni budu na Aronovu srcu kad bude dolazio pred Jahvu. Tako neka Aron uvijek na svom srcu pred Jahvom nosi presudu sinova Izraelovih." ³¹"Ogrtaè za opleæak sav napravi od ljubièastog prediva. ³²Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokolo proreza neka bude opšiven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtaè ne podere. ³³Na njegovu rubu sve naokolo naèini šipke od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, a izmeðu njih zvonca od zlata naokolo; ³⁴zlatno zvonce pa šipak, zlatno zvonce pa šipak naokolo ogrtaèa uz rub. ³⁵Neka budu na Aronu dok vrši službu, da se èuje kad ulazi u Svetište pred Jahvu i kad izlazi; tako neæe umrijeti." ³⁶"Napravi potom jednu ploèu od èistoga zlata i na njoj ureži, kao što se urezuje na peèatnom prstenu: 'Jahvi posveæen'. ³⁷Za mitru je priveži modrom vrpcom da stoji s proèelja mitre. ³⁸Neka stoji na Aronovu èelu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke koji bi mogli okaljati sve svete prinose što ih Izraelci posveæuju. Neka uvijek stoji na njegovu èelu da za njih stjeèe blagonaklonost Jahvinu. ³⁹Košulju s resama napravi od lana, od lana napravi i mitru, a pas vezom izvezi. ⁴⁰I za Aronove sinove napravi haljine, pasove i turbane, njima na èast i ukras. ⁴¹U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ih pomaži, ispuni im ruke vlašæu i posveti ih da mi služe kao sveæenici. ⁴²Napravi za njih gaæice od lana da im pokriju golo tijelo. Neka sežu od bedara do stegna. ⁴³Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi kad ulaze u Šator sastanka ili kad se primièu žrtveniku za službu u Svetištu da ne navuku na se krivnju i umru. To neka bude vjeèna naredba za nj i za njegovo potomstvo poslije njega."

Chapter 29

¹ "Ovo je obred koji æeš obaviti na njima da ih posvetiš za moje sveæenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane; ²onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolaèa zamiješenih u ulju i beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga pšeniènog brašna. ³Naslaži ih u košaricu i u košarici prinesi ih s juncem i oba ovna." ⁴"Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Šator sastanka i operi ih u vodi. ⁵Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u košulju; stavi na nj ogrtaè opleæka, opleæak i naprsnik i opaši ga tkanicom opleæka. ⁶Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac. ⁷Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomaži ga. ⁸Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u košulje; ⁹opaši ih u pasove i obvij im turbane. Sveæeništvo neka im pripada vjeènom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!" ¹⁰"Dovedi zatim junca pred Šator sastanka, pa neka Aron i njegovi sinovi stave ruke juncu na glavu. ¹¹Onda pred Jahvom, na ulazu u Šator sastanka, junca zakolji. ¹²Uzmi junèeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove žrtvenika. Ostatak krvi izlij podno žrtvenika. ¹³Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko njih, pa spali na žrtveniku. ¹⁴Meso od junca, njegovu kožu i njegovu neèist spali na vatri izvan taborišta. To je žrtva okajnica. ¹⁵Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave na njegovu glavu svoje ruke. ¹⁶Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome žrtvenik sa svih strana. ¹⁷Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i položi ih na njegove ostale dijelove i glavu. ¹⁸I onda cijeloga ovna spali na žrtveniku. Žrtva je to paljenica u èast Jahvi, miris ugodan, žrtva ognjena. ¹⁹Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. ²⁰Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaži resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni žrtvenik naokolo. ²¹Uzmi onda krvi što je ostala na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Tako æe biti posveæen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovih sinova." ²²"Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleæe - jer je to ovan prinesen za sveæenièko posveæenje - ²³zatim jedan okrugli kruh, jedan kolaè na ulju i jednu prevrtu iz košarice beskvasnoga kruha što je pred Jahvom. ²⁴Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi žrtvu prikaznicu pred Jahvom. ²⁵Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na žrtveniku, povrh žrtve paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena žrtva u èast Jahvi. ²⁶Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posveæenje i prinesi ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio. ²⁷Posveti grudi što su bile prinesene kao žrtva prikaznica i pleæe što je bilo prineseno kao žrtva podizanica od ovna prinesena za posveæenje Arona i njegovih sinova. ²⁸Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za sva vremena. TÓa to je ujam koji æe Izraelci davati od svojih prièesnica - ujam koji Jahvi pripada. ²⁹Aronova posveæena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije njega da u njima budu pomazani i posveæeni. ³⁰Sin koji postane sveæenikom mjesto njega, kad uðe u Šator sastanka da vrši službu u Svetištu, neka ih nosi sedam dana." ³¹"Uzmi onda ovna za posveæenje i skuhaj njegovo meso na posveæenome mjestu. ³²Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz košarice na ulazu u Šator sastanka. ³³Neka jedu od onoga što je poslužilo za njihovo oèišæenje, da im se ruke ispune vlašæu i da budu posveæeni. Nijedan svjetovnjak neka ne jede od toga jer je posveæeno. ³⁴Ako bi ostalo što mesa od sveæenièkog posveæenja ili što od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posveæeno." ³⁵"Toèno tako uèini Aronu i njegovim sinovima kako sam ti naredio. Posveæuj ih sedam dana. ³⁶Svakoga dana prinesi jednoga junca kao žrtvu okajnicu - za pomirenje. I prinesi žrtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga pomaži da bude posveæen. ³⁷Sedam dana prinosi žrtvu pomirnicu za žrtvenik i posveæuj ga. Tako æe žrtvenik postati presvet, i sve što se žrtvenika dotakne bit æe posveæeno." ³⁸"A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida. ³⁹Jedno janje žrtvuj ujutro, a drugo uveèer. ⁴⁰Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena u èetvrtini hina istupanog ulja i žrtvu ljevanicu od èetvrtine hina vina. ⁴¹Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi žrtvu prinosnicu s njezinom žrtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, žrtvu u èast Jahvi paljenu. ⁴²Neka to bude trajna žrtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu u Šator sastanka, pred Jahvom. Tu æu se ja s tobom sastajati da ti govorim. ⁴³I s Izraelcima æu se tu sastajati, i moja æe ih slava posveæivati. ⁴⁴Ja æu posvetiti Šator sastanka i žrtvenik; posvetit æu Arona i njegove sinove da mi služe kao sveæenici. ⁴⁵Ja æu prebivati meðu Izraelcima i biti njihov Bog. ⁴⁶Upoznat æe oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je izbavio iz zemlje egipatske da prebivam meðu njima - ja, Jahve, Bog njihov."

Chapter 30

¹ "Napravi i žrtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova drva. ²Neka bude lakat dug, lakat širok, u pravokut, i dva lakta visok. Neka mu rošèiæi budu od jednoga komada s njim. ³Obloži mu u èisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane naokolo i njegove rošèiæe. Naèini mu zlatan završni pojas naokolo. ⁴Naèini mu dva zlatna koluta. Prièvrsti mu ih s dviju suprotnih strana ispod završnog pojasa. Kroz njih æe se provlaèiti motke za nošenje. ⁵Motke naèini od bagremova drva i zlatom ih obloži. ⁶Postavi žrtvenik pred zavjesu što zastire Kovèeg Svjedoèanstva - nasuprot Pomirilištu nad Svjedoèanstvom - gdje æu se ja s tobom sastajati. ⁷Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kad priprema svjetla; ⁸neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to bude svagdašnje kadiono prinošenje pred Jahvom u sve vaše naraštaje. ⁹Ne prinosi na njemu ni neposveæenoga tamjana, ni paljenice, ni prinosnice, ni ljevanice! ¹⁰Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovim rošèiæima. Krvlju žrtve koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu, neka obavi obred pomirenja za žrtvenik. Tako èinite u sve naraštaje. Jer oltar je presveta svetinja Jahvina." ¹¹Nadalje Jahve reèe Mojsiju: ¹²"Kad budeš pravio popis Izraelaca prilikom novaèenja, neka svatko da Jahvi otkupninu za se kad se upiše, da ih kakvo zlo ne snaðe zbog novaèenja. ¹³Tko god potpada pod novaèenje, ovoliko neka dadne: pola šekela - prema hramskom šekelu, gdje je dvadeset gera u šekelu. To pola šekela neka bude kao prinos Jahvi. ¹⁴Tko god potpada pod novaèenje, od dvadeset godina starosti pa naviše, neka dadne prinos Jahvi. ¹⁵Bogataš neka ne plaæa više niti siromah manje od pola šekela kad daju prinos Jahvi kao otkup za se. ¹⁶Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i odreðuj ga za potrebe Šatora sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeæa Izraelaca i da im bude milostiv." ¹⁷Reèe Jahve Mojsiju: ¹⁸"Napravi umivaonik od tuèa i podnožje od tuèa za umivanje. Postavi ga izmeðu Šatora sastanka i žrtvenika. Nalij u nj vode ¹⁹pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega. ²⁰Kad moradnu ulaziti u Šator sastanka, ili kad se moradnu primicati žrtveniku za službu da spaljuju žrtve u èast Jahvi paljene, neka se vodom operu da ne poginu. ²¹Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraštaje." ²²Još reèe Jahve Mojsiju: ²³"Nabavi najboljih mirodija: pet stotina šekela smirne samotoka, pola te težine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset mirisave trstike, ²⁴pet stotina - prema hramskom šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja. ²⁵Od toga napravi posveæeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da ju je pravio pomastar. Neka to bude posveæeno ulje za pomazanje. ²⁶Time onda pomaži: Šator sastanka i Kovèeg Svjedoèanstva; ²⁷stol i sav njegov pribor; svijeænjak i sav njegov pribor; žrtvenik kadioni; ²⁸žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak: ²⁹posveti ih, i oni æe tako postati posveæeni; i što god ih se dotakne, posveæeno æe postati. ³⁰Pomaži Arona i njegove sinove i posveti ih meni za sveæenike. ³¹Onda kaži Izraelcima ovako: 'Ovo je moje posveæeno ulje za pomazanje od koljena do koljena. ³²Ne smije se polijevati po tijelu obiènoga èovjeka; ne smijete praviti drugoga ovakva sastava! To je posveæeno i neka vam bude sveto! ³³Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka se odstrani od svog naroda!'" ³⁴Jahve još reèe Mojsiju: "Nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od ovih mirodija i èistoga tamjana, ³⁵sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kaðenje, smjesu mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, èistu, svetu. ³⁶Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedoèanstvo, u Šator sastanka, gdje æu se ja s tobom sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom! ³⁷A miomiris koji napraviš prema ovome sastavu za svoju upotrebu ne smijete praviti. To drži za svetinju Jahvi! ³⁸Tko sebi napravi što takvo da mu miriše, neka se iskorijeni iz svoga naroda."

Chapter 31

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina. ³Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: ⁴da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i tuèa; ⁵za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve. ⁶Dodao sam još Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vještinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve što sam ti naredio: ⁷Šator sastanka, Kovèeg Svjedoèanstva, povrh njega Pomirilište i sav namještaj Šatora; ⁸stol i sav njegov pribor, èisti svijeænjak sa svim njegovim priborom; ⁹kadioni žrtvenik, žrtvenik za žrtve paljenice i njegov pribor, onda umivaonik i njegovo podnožje; ¹⁰odijela za službu, posveæena odijela za sveæenika Arona i odijela za njegove sinove, za njihovu sveæenièku službu; ¹¹pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Svetište. Sve neka naèine kako sam ti naredio." ¹²Jahve opet reèe Mojsiju: ¹³"Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak izmeðu mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveæujem. ¹⁴Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. ¹⁵Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posveæen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. ¹⁶Stoga neka Izraelci drže subotu - svetkujuæi je od naraštaja do naraštaja - kao vjeèni savez. ¹⁷Neka je ona znak, zauvijek, izmeðu mene i Izraelaca. TÓa Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." ¹⁸Kad Jahve svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploèe Svjedoèanstva, ploèe kamene, ispisane prstom Božjim.

Chapter 32

¹ A narod, videæi gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: "Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim èovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske." ²"Poskidajte zlatne naušnice što vise o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kæeri", odgovori im Aron, "pa ih meni donesite." ³Sav svijet skine zlatne naušnice što ih je o ušima imao i donese Aronu. ⁴Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i naèini saliveno tele. A oni povièu: "Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske." ⁵Vidjevši to Aron, sagradi pred njim žrtvenik a onda najavi: "Sutra neka se priredi sveèanost u èast Jahvi!" ⁶Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve prièesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja. ⁷"Požuri se dolje!" - progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. ⁸Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali nièice i žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!' ⁹Dobro vidim", reèe dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod tvrde šije. ¹⁰Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda æu od tebe razviti velik narod." ¹¹Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: "O Jahve! Èemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! ¹²Zašto bi Egipæani morali reæi: 'U zloj ih je namjeri i odveo, tako da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! ¹³Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obeæao im: 'Razmnožit æu vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obeæao dat æu vašem potomstvu i ona æe zavazda biti njihova baština.'" ¹⁴I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreæu kojom mu bijaše zaprijetio. ¹⁵Mojsije se okrene i siðe s brda. U rukama su mu bile dvije ploèe Svjedoèanstva, ploèe ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s druge strane. ¹⁶Ploèe su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u ploèama urezano. ¹⁷A Jošua èu viku naroda koji je buèio pa reèe Mojsiju: "Bojna vika u taboru!" ¹⁸Mojsije mu odgovori: "Niti vièu pobjednici, niti tuže pobijeðeni: tu ja samo pjesmu èujem." ¹⁹Èim se približi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploèe i razbije ih na podnožju brda. ²⁰Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju. ²¹"Što ti je ovaj puk uèinio", reèe Mojsije Aronu, "da si tako velik grijeh na nj svalio?" ²²"Neka se moj gospodar srdžbom ne raspaljuje", odgovori Aron. "Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon. ²³Rekoše mi: 'Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim èovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.' ²⁴Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine!' Tako mi ga dadoše, a ja ga bacih u vatru te izaðe ovo tele." ²⁵Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - tÓa Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo meðu svojim neprijateljima - ²⁶stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega. ²⁷On im reèe: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripaše maè o bedro i poðe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'" ²⁸Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuæe ljudi. ²⁹"Danas ste se posvetili Jahvi za službu", reèe Mojsije, "tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje blagoslov." ³⁰Sutradan reèe Mojsije narodu: "Težak ste grijeh poèinili. Ipak æu se Jahvi popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim." ³¹Mojsije se vrati Jahvi pa reèe: "Jao! Narod onaj težak je grijeh poèinio napravivši sebi boga od zlata. ³²Ipak im taj grijeh oprosti... Ako neæeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao." ³³Nato Jahve odgovori Mojsiju: "Onoga koji je protiv mene sagriješio izbrisat æu iz svoje knjige. ³⁴Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anðeo æe moj pred tobom iæi. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova æu ih grijeha kazniti." ³⁵Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta što im ga Aron naèini.

Chapter 33

¹ Jahve reèe Mojsiju: "Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da æu je dati njihovim potomcima. ²Pred tobom æu poslati anðela; istjerat æu Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. ³Idite u zemlju kojom teèe mlijeko i med. Ja s vama neæu poæi - jer ste narod tvrde šije - da vas putem ne istrijebim." ⁴Kad narod èu ove oštre rijeèi, poèe tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita. ⁵Jer reèe Jahve Mojsiju: "Kaži Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde šije. Kad bih ja s vama išao samo èas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja æu vidjeti što æu s vama uèiniti.'" ⁶Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita. ⁷Mojsije uze Šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga Šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora. ⁸Kad bi god Mojsije pošao u Šator, sav bi se narod digao; svatko bi stajao kod ulaza u svoj šator i gledao za Mojsijem dok ne bi ušao u Šator. ⁹A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao. ¹⁰Videæi kako stup oblaka stoji na ulazu Šatora, sav bi se narod tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga šatora. ¹¹Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što èovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se njegov pomoænik Jošua, sin Nunov, mlaðarac, iz Šatora ne bi micao. ¹²Mojsije oslovi Jahvu: "Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod', ali mi nisi objavio koga æeš sa mnom poslati. Još si mi rekao: 'Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.' ¹³Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim i da dalje uživam tvoju blagonaklonost. Promisli takoðer da je ova svjetina tvoj narod." ¹⁴"Ja æu osobno s tobom poæi", odgovori Jahve, "i poèinak ti priuštiti." ¹⁵"Ako ti ne poðeš", nadoda Mojsije, "odavde nas i ne izvodi. ¹⁶TÓa kako æe se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time æemo se samo razlikovati ja i tvoj narod meðu svim narodima koji su na licu zemlje." ¹⁷"I ovo što si zatražio, uèinit æu", odgovori Jahve Mojsiju. "TÓa ti uživaš moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem." ¹⁸"Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije. ¹⁹"Dopustit æu da ispred tebe proðe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom æu izustiti svoje ime Jahve. Bit æu milostiv kome hoæu da milostiv budem; smilovat æu se komu hoæu da se smilujem. ²⁰A ti", doda, "moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može èovjek mene vidjeti i na životu ostati. ²¹Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na peæinu! ²²Dok moja slava bude prolazila, stavit æu te u pukotinu peæine i svojom te rukom zakloniti dok ne proðem. ²³Onda æu ja svoju ruku maknuti, pa æeš me s leða vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti."

Chapter 34

¹ Reèe Jahve Mojsiju: "Okleši dvije kamene ploèe kao i prijašnje pa æu ja na ploèe napisati rijeèi koje su bile na prvim ploèama što si ih razbio. ²Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje æeš, navrh brda, stupiti preda me. ³Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne pokaže. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda." ⁴Mojsije okleše dvije kamene ploèe kao i prijašnje; rano jutrom ustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevši u ruke dvije kamene ploèe, kako mu je Jahve naredio. ⁵Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: "Jahve!" ⁶Jahve proðe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošæu, ⁷iskazuje milost tisuæama, podnosi opaèinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opaèinu otaca na djeci - èak na unuèadi do treæega i èetvrtog koljena." ⁸Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. ⁹Onda reèe: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim oèima, onda, o Gospodine, poði s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opaèine i primi nas za svoju baštinu!" ¹⁰"Dobro", odgovori, "sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom èinit æu èudesa kakva se nisu dogaðala ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu. Sav narod koji te okružuje vidjet æe što može Jahve, jer ono što æu s tobom uèiniti bit æe strašno. ¹¹Vrši, dakle, što ti danas nalažem! Gle, protjerat æe ispred tebe Amorejce, Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. ¹²Èuvaj se da ne praviš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ideš; da ne budu zamkom u tvojoj sredini. ¹³Nego porušite njihove žrtvenike, oborite njihove stupove, poèupajte im ašere! ¹⁴Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. TÓa Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran. ¹⁵Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju bludnosti sa svojim bogovima i žrtve im budu prinosili, ne bi pozivali, a ti pristao da jedeš od prinesene žrtve; ¹⁶da ne bi uzimao njihove djevojke za žene svojim sinovima, da one - odajuæi se bludništvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i tvoje sinove. ¹⁷Ne pravi sebi livenih bogova! ¹⁸Drži Blagdan beskvasnoga kruha - jeduæi beskvasni kruh sedam dana, kako sam ti naredio - u odreðeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si u mjesecu Abibu izišao iz Egipta. ¹⁹Svako prvoroðenèe materinjega krila meni pripada: svako muško, svaki prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga. ²⁰Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga ne otkupiš, moraš mu šijom zavrnuti. A sve prvoroðence od svojih sinova otkupljuj. Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku! ²¹Šest dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba oranja ili u vrijeme žetve. ²²Svetkuj Blagdan sedmica - prvine pšeniène žetve - i Blagdan berbe na prekretu godine. ²³Triput na godinu neka se svi muškarci pojave pred Gospodinom Jahvom, Bogom Izraelovim. ²⁴Jer æu protjerati narode ispred tebe i proširiti tvoje meðe te nitko neæe hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini budeš uzlazio da se pokažeš pred Jahvom, Bogom svojim. ²⁵Od žrtve koju mi namjenjuješ ne prinosi krvi ni s èim ukvasanim; niti ostavljaj žrtve prinesene na blagdan Pashe da prenoæi do jutra. ²⁶U kuæu Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke. ²⁷Zapiši ove rijeèi", reèe Jahve Mojsiju, "jer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez." ²⁸Mojsije ostade ondje s Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset noæi. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploèe ispisao rijeèi Saveza - Deset zapovijedi. ²⁹Napokon Mojsije siðe sa Sinajskog brda. Silazeæi s brda, nosio je u rukama ploèe Svjedoèanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost. ³⁰Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost, ne usudiše se k njemu pristupiti. ³¹Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu doðoše Aron i sve starješine zajednice. I Mojsije razgovaraše s njima. ³²Poslije k njemu doðoše i svi Izraelci, pa im on priopæi sve što mu je naložio Jahve na Sinajskom brdu. ³³Kad je Mojsije završio razgovor s njima, prevuèe preko svoga lica koprenu. ³⁴Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara, koprenu bi skinuo dok opet ne bi izišao. Kad bi izlazio da Izraelcima kaže što mu je nareðeno, ³⁵Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uðe da s Jahvom govori.

Chapter 35

¹ Mojsije sazva svu zajednicu sinova Izraelovih pa im reèe: "Ovo vam je Jahve naložio da èinite: ²Neka se posao obavlja šest dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan, dan potpunog poèinka u èast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni smræu. ³Na subotnji dan ni vatre ne ložite po svojim stanovima." ⁴Nadalje Mojsije reèe svoj zajednici izraelskoj: "Ovo je Jahve naredio: ⁵Meðu sobom pokupite prinos Jahvi! Tko god je plemenita srca neka Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tuèa; ⁶ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; ⁷uèinjenih ovnujskih koža, onda finih koža, bagremova drva, ⁸ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan; ⁹oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleæak i naprsnik. ¹⁰A svi koji su meðu vama vješti neka doðu praviti što je Jahve naredio: ¹¹Prebivalište, njegov Šator i pokrov; njegove kuke i trenice, njegove prijeènice i stupce; njegova podnožja; ¹²njegov Kovèeg i motke; Pomirilište pa zavjesu za zaklon; ¹³stol s njegovim motkama i sve njegove potrepštine; prinesene hljebove; ¹⁴svijeænjak za svjetlo, njegov pribor i njegove svijeæe, onda ulje za svjetlo; ¹⁵kadioni žrtvenik i njegove motke; ulje za pomazanje i miomirisni tamjan; zastorak na ulazu u Prebivalište; ¹⁶žrtvenik za žrtve paljenice s njegovom rešetkom od tuèa; motke za nj i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak; ¹⁷zastore za dvorište; stupce i njihova podnožja, pa zastor na ulazu u dvorište; ¹⁸koèiæe za Prebivalište i koèiæe za dvorište s njihovim uzicama; ¹⁹sveèano ruho za vršenje službe u Svetištu - posveæena odijela za sveæenika Arona i odijela za sveæenièku službu njegovih sinova." ²⁰Nato se sva izraelska zajednica povuèe ispred Mojsija. ²¹A onda svatko koga je srce vuklo i duša poticala doðe noseæi svoj prinos u èast Jahvi za gradnju Šatora sastanka, za svaku službu u njemu i za posveæena odijela. ²²Strèaše se muževi i žene: svi koje je srce vuklo donesoše zapinjaèa, naušnica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnog nakita; svi koji bijahu zavjetovali kakvu zlatninu u èast Jahvi. ²³Svi kod kojih se našlo ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, uèinjenih ovnujskih koža ili finih koža donesoše svoje. ²⁴Nadalje, svatko tko je mogao dati kakav dar u srebru ili tuèu donese to kao prinos u èast Jahvi. Svatko u koga se našlo bagremova drva za upotrebu u bilo kojem poslu, donese ga. ²⁵Sve žene koje su bile vješte prele su svojim rukama i donosile što bijahu oprele: ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. ²⁶Sve opet žene koje je njihovo srce poticalo zbog njihove vještine prele su kostrijet. ²⁷Glavari su donosili oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleæak i naprsnik; ²⁸pa mirodije i ulje za svjetlo, ulje za pomazanje i miomirisni tamjan. ²⁹I tako Izraelci - svi ljudi i sve žene koje je srce poticalo da pridonesu bilo što poslu koji je Jahve po Mojsiju naredio da se izvrši - donesoše to kao dragovoljan prinos u èast Jahvi. ³⁰Potom reèe Mojsije Izraelcima: "Vidite! Jahve je po imenu pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina. ³¹Njega je napunio duhom Božjim, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima: ³²da zamišlja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuèa; ³³da reže dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umješno radi svaki posao. ³⁴Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i sposobnost da pouèavaju druge. ³⁵Obdari ih umještvom u svakom poslu rezbarskom, krojaèkom, veziljskom i tkalaèkom; oni tkaju tkanine od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vješti u nacrtima.

Chapter 36

¹ Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vještaci koje je Jahve obdario vještinom i sposobnošæu da vješto izvedu sve poslove oko podizanja Svetišta obave sve kako je Jahve naredio." ²Mojsije onda pozva Besalela, Oholiaba i sve one što ih je Jahve obdario vještinom; sve koje je srce poticalo da se prihvate posla i izvedu ga. ³Oni preuzmu od Mojsija sve prinose koje Izraelci bijahu donijeli da se izvedu poslovi oko podizanja Svetišta. Ali kako su oni i dalje donosili prinose jutro za jutrom, ⁴svi majstori koji su gradili Svetište doðu - svaki s posla na kojem je radio - ⁵i reknu Mojsiju: "Svijet donosi mnogo više nego što je potrebno za izvoðenje posla koji nam je Jahve naredio da izvedemo." ⁶Zato Mojsije izda naredbu koju po taboru proglase: "Neka više nijedan èovjek ni žena ne donosi nikakva priloga za Svetište!" Tako ustave narod te nije donosio novih darova. ⁷Što imahu bijaše dosta da se izvede sve djelo; i još je pretjecalo. ⁸I tako najvještiji ljudi meðu radnicima naprave Prebivalište. Naèine ga od deset zavjesa od prepredenog lana i ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva. Na njima bijahu izvezeni likovi kerubina. ⁹Dužina je svake zavjese iznosila dvadeset osam lakata, a širina svake zavjese èetiri lakta. Sve su zavjese bile iste mjere. ¹⁰Pet zavjesa sastave jednu s drugom, a pet drugih zavjesa sastave opet jednu s drugom. ¹¹Na rubu posljednje od zavjesa sastavljenih u jedno naèine petlje od modre vune; jednako ih naèine i na rubu posljednje zavjese drugoga dijela; ¹²naèine pedeset petlji na jednome komadu, a pedeset na rubu zavjese drugoga komada. Petlje su stajale jedna spram druge. ¹³Onda naprave pedeset zlatnih kopèa pa sastave zavjese kopèama jednu s drugom. Tako je Prebivalište bilo kao jedna cjelina. ¹⁴Zatim za Šator povrh Prebivališta naèine zavjese od kostrijeti; naèine ih jedanaest. ¹⁵Dužina svake zavjese bila je trideset lakata, a širina èetiri lakta. Tih jedanaest zavjesa bilo je iste mjere. ¹⁶Sastave pet zavjesa za se, a šest drugih opet za se. ¹⁷Naprave pedeset petlji na rubu zavjese jednoga komada, a pedeset naèine na rubu drugoga komada. ¹⁸Naèine i pedeset kopèa od tuèa da sastave Šator zajedno, tako da bude jedna cjelina. ¹⁹Zatim naprave pokrov za Šator od uèinjenih ovnujskih koža, a povrh njega drugi, od finih koža. ²⁰Trenice nauzgor za Prebivalište izrade od bagremova drva. ²¹Duljina je svake trenice bila deset lakata, a širina lakat i pol. ²²Svaka je trenica imala dva klina da je drže uspravno. To su napravili na svakoj trenici za Šator. ²³Trenice za Prebivalište napravili su ovako: dvadeset trenica za južnu stranu; ²⁴napravili su èetrdeset podnožja od srebra pod dvadeset trenica - dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina i dva podnožja pod svaku slijedeæu trenicu za njezina dva klina. ²⁵Za drugu, sjevernu, stranu Prebivališta naprave dvadeset trenica ²⁶i za njih èetrdeset podnožja od srebra - dva podnožja pod prvu trenicu, a po dva podnožja pod svaku slijedeæu trenicu. ²⁷Prebivalištu straga, prema zapadu, napraviše šest trenica. ²⁸Naprave i dvije trenice za uglove Prebivališta straga. ²⁹Pri dnu su bile rastavljene, ali su se pri vrhu, kod prvoga koluta, sastajale. Tako su ih obje postavili za dva ugla. ³⁰Bilo je osam trenica s njihovim podnožjima od srebra: šesnaest podnožja, pod svakom trenicom dva. ³¹Naèine prijeènice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne strane Prebivališta, ³²a pet opet prijeènica za trenice s druge strane Prebivališta te pet prijeènica za trenice Prebivalištu straga, prema zapadu. ³³Onda naèine središnju prijeènicu što je prolazila sredinom trenica s kraja na kraj. ³⁴Trenice oblože zlatom, a njihove kolutove, kroz koje su prijeènice bile provuèene, naèine od zlata. I prijeènice oblože zlatom. ³⁵Naprave zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; naèine je s izvezenim kerubinima. ³⁶Za nju naprave èetiri stupa od bagremova drva i oblože ih zlatom. Kuke su im bile od zlata, a saliju im i èetiri podnožja od srebra. ³⁷Na ulazu u Šator naprave zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, umjetnièki protkanu, i za nju pet stupèiæa s njihovim kukama. Vrhove stupèiæa i njihove šipke oblože zlatom, dok im pet podnožja naprave od tuèa.

Chapter 37

¹ Besalel napravi Kovèeg od bagremova drva, dug dva i pol lakta, širok lakat i pol, a lakat i pol visok. ²Iznutra ga i izvana okuje èistim zlatom. Naokolo mu napravi zlatan završni pojas. ³I salije mu èetiri koluta na njegova èetiri ugla: dva koluta s jedne strane, a dva koluta s njegove druge strane. ⁴Napravi i motke od bagremova drva i u zlato ih okuje; ⁵onda provuèe motke kroz kolutove Kovèegu sa strane za nošenje Kovèega. ⁶Zatim napravi Pomirilište od èistoga zlata, dva i pol lakta dugo, a lakat i pol široko. ⁷Napravi i dva kerubina od kovanoga zlata, na dva kraja Pomirilišta: ⁸jednoga kerubina na jednome kraju, a drugoga kerubina na drugome kraju. Kerubine na oba kraja naèini u jednome komadu s Pomirilištem. ⁹Kerubini imali uzdignuta i raširena krila, zaklanjali njima Pomirilište. Bili su licem okrenuti jedan prema drugome, tako da su im lica gledala u Pomirilište. ¹⁰Od bagremova drva naèini stol, dva lakta dug, lakat širok, a lakat i pol visok. ¹¹Obloži ga èistim zlatom i od zlata mu naokolo naèini završni pojas. ¹²I naèini mu obrub unaokolo, podlanicu širok. A za obrub naokolo naèini zlatan završni pojas. ¹³Salije mu èetiri zlatna koluta. Kolutove onda prièvrsti za njegova èetiri nožna ugla. ¹⁴Kolutovi su bili tik pod obrubom, kao kvake za motke, da se stol može nositi. ¹⁵Motke za nošenje stola naèinio je od bagremova drva i zlatom ih obložio. ¹⁶A pribor što se držao na stolu - njegove zdjele, varjaèe, vrèeve i pehare za izlijevanje prinosa - napravio je od èistoga zlata. ¹⁷Od èistoga zlata naèini i svijeænjak. Svijeænjak - njegovo podnožje i stalak - skova. Njegove èaše - èaške i latice - bile su u jednome komadu s njim. ¹⁸Šest je krakova izbijalo s njegovih strana: tri kraka svijeænjaka s jedne strane, a tri kraka svijeænjaka s druge strane. ¹⁹Na jednome kraku bile su tri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka sa svojom èaškom i laticama. Na drugome opet kraku bile su tri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka s èaškom i laticama. Tako je bilo na svih šest krakova što izbijahu iz svijeænjaka. ²⁰Na samome svijeænjaku bile su èetiri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka s èaškom i laticama: ²¹èaška, u jednom komadu s njim, pod prva dva kraka; pa konaèno èaška, u jednom komadu s njim, pod zadnja dva kraka. Tako na svih šest krakova što su iz njega izbijali. ²²Njihove èaške i njihove peteljke bile su u jednom komadu s njim; sve to od èistoga kovanog zlata. ²³A od èistoga zlata napravi mu i sedam svjetiljaka, usekaèe i pepeljare. ²⁴Svijeænjak i sav njegov pribor naèini od jednoga talenta èistoga zlata. ²⁵Kadioni je žrtvenik napravio od bagremova drva, lakat dug, lakat širok - u èetvorinu - a dva lakta visok. Rošèiæi su mu bili u jednom komadu s njim. ²⁶Obloži mu èistim zlatom plohu, strane naokolo i njegove rošèiæe. Naèini mu naokolo završni pojas od zlata. ²⁷Na njemu naèini i dva zlatna koluta na opreènim stranama, ispod završnog pojasa, da služe motkama za kvake kad se na njima nosi. ²⁸Motke naèini od bagremova drva pa ih obloži zlatom. ²⁹Onda pripravi posveæeno ulje za pomazanje i èisti kad mirisni, onako kako ga pravi pomastar.

Chapter 38

¹ Od bagremova drva napravi žrtvenik za žrtve paljenice, pet lakata dug, pet lakata širok - u èetvorinu - a tri lakta visok. ²Na njegova èetiri ugla naèini mu èetiri roga. Rogovi su bili u jednom komadu s njim. Onda ga obloži tuèem. ³A naèini i sav pribor za žrtvenik: lonce, strugaèe, kotliæe, viljuške i kadionike; sav mu je ovaj pribor naèinio od tuèa. ⁴Za žrtvenik zatim naèini rešetku u obliku mrežice od tuèa ispod izboèine; zahvaæala mu je do sredine. ⁵Salije èetiri koluta na èetiri ugla tuèane rešetke da služe kao kvake za motke. ⁶Motke naèini od bagremova drva pa ih obloži tuèem. ⁷Onda provuèe motke kroz kolutove na objema stranama žrtvenika da se na njima nosi. Napravio ga je šuplja - od dasaka. ⁸A zatim, od zrcala žena koje su posluživale na vratima Šatora sastanka, naèini tuèani umivaonik i tuèani stalak za nj. ⁹Onda naèini dvorište. Na južnoj strani dvorišta bijahu zavjese od prepredenog lana, stotinu lakata duge. ¹⁰Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnožja bilo je od tuèa, dok su kuke na stupovima i njihove šipke bile od srebra. ¹¹Od stotinu lakata bile su zavjese i sa sjeverne strane. Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnožja bilo je od tuèa, dok su kuke na stupovima i njihove šipke bile od srebra. ¹²Sa zapadne strane bijahu zavjese od pedeset lakata, sa deset stupova i deset njihovih podnožja. Kuke su na stupovima i njihove šipke bile od srebra. ¹³Sprijeda, s istoka, zavjese od pedeset lakata. ¹⁴S jedne strane vrata zavjese su bile petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podnožja. ¹⁵Tako i s druge strane - dakle, na obje strane dvorišnih vrata - bile su zavjese od petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podnožja. ¹⁶Sve su zavjese oko dvorišta bile od prepredenog lana. ¹⁷Podnožja za stupove bila su od tuèa, a kuke na stupovima i njihove šipke od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloženi. Sve šipke na dvorišnim stupovima bijahu od srebra. ¹⁸Zavjesa na dvorišnim vratima - izvezena - bila je od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Dvadeset je lakata bila duga; visoka, po širini, pet lakata kao i dvorišne zavjese. ¹⁹Bila su èetiri njihova stupa sa èetiri podnožja od tuèa. Kuke na stupovima bile su od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloženi, a njihove šipke bile su srebrne. ²⁰Svi koèiæi unutar Prebivališta bili su od tuèa. ²¹To je popis stvari za Prebivalište - Prebivalište Svjedoèanstva, koji je sastavljen na zapovijed Mojsijevu trudom levita pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona. ²²Besalel, Urijev sin, iz koljena Hurova od plemena Judina napravio je sve što je Jahve Mojsiju naredio. ²³S njim je bio Oholiab, sin Ahisamakov, iz plemena Danova, rezbar, krojaè i vezilac za ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. ²⁴Sve zlato što je utrošeno u radove oko Svetišta - zlato posveæeno prinosom - iznosilo je: dvadeset i devet talenata i sedam stotina trideset šekela u hramskim šekelima. ²⁵A srebro, sabrano prigodom upisivanja zajednice - ²⁶to jest beku po glavi, odnosno pola šekela prema hramskom šekelu, od svakoga koji je bio upisan, od dvadeset godina pa naprijed - iznosilo je: stotinu talenata i tisuæu sedam stotina sedamdeset i pet šekela u hramskim šekelima. Bilo je upisanih: šest stotina tri tisuæe i petsto pedeset. ²⁷Stotinu talenata srebra otišlo je za salijevanje podnožja Svetištu i zavjesi: sto podnožja od sto talenata - talenat za podnožje. ²⁸A od tisuæu sedam stotina sedamdeset i pet šekela naèinio je kuke za stupove, obložio njihove vrhove i napravio šipke za njih. ²⁹Tuè od žrtve prikaznice iznosio je sedamdeset talenata i dvije tisuæe èetiri stotine šekela. ³⁰Od njega je naèinio: podnožja za ulaz u Šator sastanka, žrtvenik od tuèa s njegovom tuèanom rešetkom i sav pribor za žrtvenik; ³¹dalje, podnožja oko dvorišta, podnožja za dvorišni ulaz; sve koèiæe za Prebivalište i sve koèiæe oko dvorišta.

Chapter 39

¹ Od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepo izraðeno ruho za službu u Svetištu; naprave svetu odjeæu Aronu, kako je Jahve naredio Mojsiju. ²Opleæak naprave od zlata, ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. ³Skuju zlatne ploèice, a onda ih na niti izrežu da ih vještaèki uvezu u ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. ⁴Za opleæak naprave poramenice koje su bile s njim sastavljene na svoja dva kraja; ⁵tkanica što je na njemu stajala bila je napravljena od zlata, ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana kao i on, i u jednome komadu s njim, kako je Jahve naredio Mojsiju. ⁶Kamenje oniksa optoèe obrubom od zlata. Na njima su, kao što se režu peèati, bila urezana imena Izraelovih sinova. ⁷Njih stave na poramenice opleæka da budu spomen-kamenje sinovima Izraelovim, kako je Jahve naredio Mojsiju. ⁸I naprsnik izrade radovima vještaka kao i opleæak: od zlata, ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. ⁹Naprsnik naèiniše èetverouglast, dvostruk; bio je pedalj dug, pedalj širok, a predvostruèen. ¹⁰Umetnu u nj èetiri reda dragulja. Prvi red bijaše od rubina, topaza i alema; ¹¹drugi red od smaragda, safira i ametista; ¹²treæi red od hijacinta, ahata i leca; ¹³a èetvrti red od krizolita, oniksa i jaspisa. Sve je bilo zlatom obrubljeno. ¹⁴Na kamenima su bila imena Izraelovih sinova. Na broj ih je bilo dvanaest, kao i njihovih imena. Bila su urezana kao i peèati - svaki kamen s imenom jednoga od dvanaest plemena. ¹⁵Za naprsnik naprave lanèiæe od èistoga zlata kao zasukane uzice. ¹⁶Naprave zatim dva zlatna okvira i dva zlatna kolutiæa pa prièvrste oba kolutiæa za dva gornja ugla naprsnika. ¹⁷Sad privežu ovdje zasukane uzice od zlata za dva kolutiæa što su bila prièvšæena za uglove naprsnika. ¹⁸Druga dva kraja zasukanih uzica prièvrste za dva okvira. Tako ih povežu za poramenice opleæka sprijeda. ¹⁹Potom naèine dva zlatna kolutiæa pa ih prièvrste za dva kraja naprsnika uz nutarnji rub, okrenut prema opleæku. ²⁰Još naprave dva zlatna kolutiæa te ih prièvrste za donji, prednji kraj poramenice opleæka, pokraj mjesta gdje se veže, povrh tkanice opleæka. ²¹Svežu kolutiæe naprsnika s kolutiæima opleæka modrom vrpcom, tako da naprsnik stoji nad tkanicom opleæka i da se s opleæka ne mogne odvojiti, kako je Jahve Mojsiju naredio. ²²Naprave i ogrtaè za opleæak, sav satkan od ljubièastog prediva. ²³U sredini je ogrtaèa bio prorez kao otvor na oklopu, prorez naokolo opšiven, da se ogrtaè ne podere. ²⁴O donjem rubu ogrtaèa naèine šipke od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. ²⁵A naèine i zvonca od èistog zlata, pa zvonca privežu meðu šipke; sve naokolo donjeg ruba ogrtaèa izmeðu šipaka: ²⁶zvonce pa šipak, zvonce pa šipak okolo donjeg ruba ogrtaèa za vršenje službe, kako je Jahve naredio Mojsiju. ²⁷Zatim od otkanog lana naèine košulje Aronu i njegovim sinovima; ²⁸a naprave i mitru od lana i kape od lana; platnene gaæe naèine od prepredenog lana. ²⁹I pasovi su bili od prepredenog lana i od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, iglama izvezeni, kako je Jahve Mojsiju naredio. ³⁰Naèine i ploèu, sveti vijenac, od èistoga zlata i na njoj urežu natpis kako se urezuje na peèatnome prstenu: "Posveæen Jahvi." ³¹Za nju privežu modru vrpcu da je mogu svezati na vrhu mitre, kako je Jahve naredio Mojsiju. ³²Tako su bili završeni svi radovi na Prebivalištu, Šatoru sastanka. Izraelci su sve naèinili onako kako je Jahve Mojsiju naredio da naèine. ³³Onda donesu Mojsiju Prebivalište, Šator i sav njegov pribor: njegove kuke, njegove trenice, njegove prijeènice, njegove stupove i njegova podnožja; ³⁴pokrov od uèinjenih ovnujskih koža, pokrov od finih koža, zavjesu za zaklon; ³⁵Kovèeg svjedoèanstva s njegovim motkama i Pomirilištem; ³⁶stol i sav njegov pribor, prinesene hljebove, ³⁷svijeænjak od èistoga zlata s njegovim svijeæama - svijeæe veæ u red stavljene - i sav njegov pribor i ulje za svjetlo; ³⁸zlatni žrtvenik, ulje za pomazanje, miomirisni tamjan i zavjesu za ulaz Šatora; ³⁹žrtvenik od tuèa s tuèanom rešetkom; njegove motke i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak; ⁴⁰zavjese za dvorište; njihove stupove i njihova podnožja, zavjesu za dvorišni ulaz, njegova užeta i njihove koèiæe - sav pribor za službu u Prebivalištu, za Šator sastanka; ⁴¹lijepo izraðeno ruho za službu u Svetištu - svetu odjeæu za sveæenika Arona i odijela za sveæenièku službu njegovih sinova. ⁴²Upravo kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci sav posao obavili. ⁴³Mojsije pregleda sve radove i utvrdi da su ih dovršili: kako je Jahve naredio, onako su ih i napravili. I Mojsije ih blagoslovi.

Chapter 40

¹ Reèe Jahve Mojsiju: ²"Na prvi dan prvoga mjeseca podigni Prebivalište, Šator sastanka. ³Ondje postavi Kovèeg svjedoèanstva, onda Kovèeg zakloni zavjesom. ⁴Potom unesi stol i što na nj spada poredaj; unesi i svijeænjak i svijeæe mu pripremi. ⁵A zlatni žrtvenik za kaðenje postavi pred Kovèeg svjedoèanstva. Onda objesi zastor nad ulazom u Prebivalište. ⁶Stavi žrtvenik za žrtve paljenice pred ulaz Prebivališta, Šatora sastanka. ⁷Izmeðu Šatora sastanka i žrtvenika smjesti umivaonik i u nj nalij vode. ⁸Naokolo napravi dvorište i objesi zastor nad dvorišnim ulazom. ⁹Zatim uzmi ulja za pomazanje pa pomaži Prebivalište i sve što je u njemu; posveti ga i sav njegov pribor, pa æe svetim postati. ¹⁰Pomaži potom žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; posveti žrtvenik i presvetim æe žrtvenik postati. ¹¹Pomaži umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga! ¹²Dovedi zatim Arona i njegove sinove na ulaz Šatora sastanka pa ih operi vodom. ¹³Stavi onda na Arona posveæenu odjeæu; pomaži ga i posveti da mi služi kao sveæenik. ¹⁴Dovedi i njegove sinove, na njih stavi košulje ¹⁵i pomaži ih, kako si pomazao i njihova oca, da mi služe kao sveæenici. Njihovo pomazanje neka ih uvede u vjeèno sveæenstvo u sve njihove naraštaje." ¹⁶Tako Mojsije uèini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako i uèinio. ¹⁷Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivalište bi podignuto. ¹⁸Ovako Mojsije namjesti Prebivalište: razmjesti njegova podnožja, onda uspravi njegove trenice, zatim postavi prijeènice i podiže stupove. ¹⁹Zatim raspne Šator nad Prebivalište, a povrh njega stavi pokrov Šatora, kako je Jahve Mojsiju naredio. ²⁰Uze onda Svjedoèanstvo i stavi ga u Kovèeg; na Kovèeg postavi motke; onda stavi Pomirilište ozgo na Kovèeg. ²¹Potom unese Kovèeg u Prebivalište; objesi zavjesu za zaklon. Tako zastre Kovèeg svjedoèanstva, kako je Jahve i naredio Mojsiju. ²²Zatim postavi stol u Šator sastanka, Prebivalištu sa sjeverne strane, ali izvan zavjese. ²³Po njemu poreda kruhove pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju. ²⁴Onda smjesti svijeænjak u Šator sastanka naprama stolu, na južnoj strani Prebivališta. ²⁵I postavi svjetiljke pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju. ²⁶Zlatni žrtvenik smjesti u Šator sastanka, pred zavjesu. ²⁷Na njemu zapali miomirisnog tamjana, kako je Jahve naredio Mojsiju. ²⁸Poslije toga stavi zavjesu na ulaz u Prebivalište. ²⁹Kod ulaza u Prebivalište, u Šator sastanka, postavi žrtvenik za žrtve paljenice. Na njemu prinese žrtvu paljenicu i žrtvu od žita, kako je Jahve naredio Mojsiju. ³⁰Izmeðu Šatora sastanka i žrtvenika smjesti umivaonik pa u nj ulije vode za pranje. ³¹Iz njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i svoje noge. ³²A prali su se kad su ulazili u Šator sastanka i kad su pristupali k žrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju. ³³Napokon Mojsije napravi dvorište oko Prebivališta i žrtvenika i postavi zavjesu na dvorišnim vratima. Tako Mojsije završi taj posao. ³⁴A onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište. ³⁵Mojsije nije mogao uæi u Šator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivalište. ³⁶Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s Prebivališta, Izraelci bi krenuli; ³⁷ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do dana dok se ne bi digao. ³⁸Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin danju stajaše nad Prebivalištem, a noæu bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domu Izraelovu.

Leviticus

Chapter 1

¹ Zovnu Jahve Mojsija te mu iz Šatora sastanka reèe: ²"Govori Izraelcima i kaži im: 'Kad tko od vas želi prinijeti Jahvi žrtvu od stoke, prinijet æe je ili od krupne ili od sitne stoke. ³Ako njegov prinos za žrtvu paljenicu bude od krupne stoke, neka prinese muško bez mane. Neka ga dovede k ulazu u Šator sastanka da pred Jahvom bude primljen. ⁴Neka stavi svoju ruku na glavu žrtve paljenice da mu za njegovo ispaštanje bude primljena. ⁵Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, sveæenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane žrtvenika koji stoji pred ulazom u Šator sastanka. ⁶Potom neka se žrtva sadre i rasijeèe na dijelove. ⁷Neka sinovi Aronovi, sveæenici, nalože vatru na žrtveniku i na vatru metnu drva. ⁸Neka zatim sinovi Aronovi, sveæenici, naslažu dijelove, s glavom i lojem, na drva što su na vatri na žrtveniku. ⁹Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka sveæenik sve sažeže u kad na žrtveniku. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.' ¹⁰Ako bi htio prinijeti za žrtvu paljenicu od sitne stoke - od ovaca ili koza - neka prinese muško bez mane. ¹¹Neka ga zakolje pred Jahvom, na žrtveniku sa sjeverne strane. Neka zatim Aronovi sinovi, sveæenici, zapljusnu žrtvenik krvlju sa svih strana. ¹²Potom neka je rasijeku na dijelove, a sveæenik neka ih, s glavom i lojem, naslaže na drva što su na vatri na žrtveniku. ¹³Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda sveæenik neka sve prinese i na žrtveniku sažeže. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. ¹⁴Ako bi hto prinijeti Jahvi ptice kao žrtvu paljenicu, neka onda prinese grlicu ili golubiæa. ¹⁵Neka ga sveæenik prinese k žrtveniku i, zavrnuvši mu vratom, otkine glavu i na žrtveniku sažeže. Zatim neka mu krv iscijedi žrtveniku sa strane. ¹⁶Neka mu gušu i perje ukloni i pobaca ih na istoènu stranu žrtvenika, na mjesto za otpatke. ¹⁷Neka ga raspori duž obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka ga sveæenik na žrtveniku sažeže na drvima što su na vatri. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris."

Chapter 2

¹ "Kad tko želi prinijeti Jahvi žrtvu prinosnicu, neka njegov dar bude od najboljeg brašna; neka ga polije uljem i na nj stavi tamjana. ²Neka ga onda donese Aronovim sinovima, sveæenicima. Zatim neka zagrabi šaku od toga brašna i ulja i sav tamjan, pa neka sveæenik na žrtveniku to sažeže u kad za spomen-žrtvu. To je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. ³A što od žrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od žrtava Jahvi paljenih. ⁴Ako za žrtvu prinosnicu želiš prinijeti tijesta peèena u peæi, neka to budu beskvasne pogaèe od najboljeg brašna, zamiješene u ulju, ili beskvasne prevrte uljem namazane. ⁵Ako tvoj dar bude žrtva prinosnica peèena na tavi, neka bude od najboljeg brašna, neukvasana i u ulju zamiješena. ⁶U komade je izlomi i po njima ulja polij: žrtva je to prinosnica. ⁷Bude li tvoja prinosnica kuhana u kotluši, neka bude od najboljeg brašna, pripravljena s uljem. ⁸Donosi Jahvi žrtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se preda sveæeniku, a on æe je polagati na žrtvenik. ⁹Neka sveæenik odvoji od žrtve prinosnice dio kao spomen-žrtvu, pa neka ga sažeže u kad na žrtveniku - kao žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris! ¹⁰A što od žrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od žrtava Jahvi paljenih. ¹¹Nikakva žrtva prinosnica koju budeš prinosio Jahvi neka ne bude prireðivana s kvasom, jer ne smiješ u kad sažigati ni kvasa ni meda kao žrtvu paljenicu. ¹²Prinosite ih Jahvi kao prvine plodova, ali neka se sa žrtvenika ne viju na ugodan miris. ¹³Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinesi i sol. ¹⁴Ako prinosiš Jahvi žrtvu prinosnicu od prvina, prinesi tu žrtvu od prvina svojih plodova u obliku klasa pržena na vatri ili brašna od samljevenog zrnja. ¹⁵Dodaj još ulja i na nju stavi tamjana. To je žrtva prinosnica. ¹⁶Onda neka sveæenik sažeže u kad za spomen-žrtvu dio kruha i ulja i sav tamjan kao žrtvu Jahvi paljenu."

Chapter 3

¹ "Ako tko prinosi žrtvu prièesnicu te ako prinosi goveèe - žensko ili muško - neka je bez mane što prinosi pred Jahvom. ²Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i zakolje je na ulazu u Šator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, sveæenici, zapljusnu krvlju sve strane žrtvenika. ³Od žrtve prièesne, kao žrtvu paljenu, neka prinese loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; ⁴oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi. ⁵Zatim neka Aronovi sinovi te dijelove sažegu na žrtveniku sa žrtvom paljenicom koja bude na drvima na vatri. To neka je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. ⁶Ako tko prinosi za žrtvu prièesnicu od sitne stoke Jahvi, neka prinese bez mane, bilo muško ili žensko. ⁷Ako na dar prinosi ovcu, neka je prinese pred Jahvom. ⁸Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i neka je zakolje pred Šatorom sastanka. Zatim neka Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju sve strane žrtvenika. ⁹Od žrtve prièesnice neka prinesu žrtvu paljenu Jahvi: njezin loj, cio pretili rep, otkinuvši ga tik uz hrptenjaèu; loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; ¹⁰oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi. ¹¹Onda neka sveæenik to sažeže na žrtveniku u kad - kao hranu vatre u èast Jahvi. ¹²Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Jahvom: ¹³neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i neka je zakolje pred Šatorom sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju sve strane žrtvenika. ¹⁴Onda neka od nje prinese, kao paljenu žrtvu Jahvi, loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; ¹⁵oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre; neka i njega s bubrezima izvadi. ¹⁶Onda neka ih sveæenik sažeže na žrtveniku - žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi. ¹⁷Neka ovo bude zakon za sva vremena svim vašim naraštajima u kojem god mjestu budete boravili: nipošto ne smijete jesti ni loja ni krvi."

Chapter 4

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Ovako kaži Izraelcima: 'Ako se tko nehotice ogriješi o bilo koju Jahvinu zapovijed te uèini što je zabranjeno èiniti: ³Bude li to pomazanjem posveæeni sveæenik koji pogriješi i navuèe tako krivnju na narod, onda za grijeh koji uèini neka prinese Jahvi jedno grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao žrtvu okajnicu. ⁴Neka junca dovede pred Jahvu do ulaza u Šator sastanka; neka juncu na glavu položi svoju ruku i onda junca zakolje pred Jahvom. ⁵Zatim neka pomazanjem posveæeni sveæenik uzme krvi od junca i donese je u Šator sastanka. ⁶Onda neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam puta poškropi prednju stranu zavjese Svetišta, pred Jahvom. ⁷Potom neka sveæenik stavi te krvi na rogove žrtvenika za miomirisni kad koji se dimi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv od junca neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka. ⁸Iz junca što ga prinosi kao žrtvu okajnicu neka izvadi: loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; ⁹oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama, privjesak s jetre; neka i njega izvadi s bubrezima; ¹⁰onako kako se uzima dio iz vola žrtve prièesnice. Neka ih zatim sveæenik sažeže u kad na žrtveniku za žrtve paljenice. ¹¹Kožu od junca, sve meso od njega, njegovu glavu, njegove noge, drobinu i njegovu neèist ¹²- svega junca - neka iznese na èisto mjesto izvan tabora gdje se pepeo izasiplje i neka ga spali na vatri od drva; tu na pepelu neka se junac spali.'" ¹³"Ako sva izraelska zajednica nehotièno pogriješi poèinivši štogod što je Jahve zabranio pa tako postanu krivi a ne budu svjesni krivnje, ¹⁴onda, kad se sazna za uèinjeni prijestup, neka zajednica prinese jedno grlo krupne stoke - jednoga junca bez mane - kao žrtvu okajnicu. Neka ga dovedu pred Šator sastanka. ¹⁵Tu pred Jahvom neka starješine zajednice polože svoje ruke juncu na glavu. Neka se onda junac zakolje pred Jahvom. ¹⁶Neka zatim pomazanjem posveæeni sveæenik donese krvi od junca u Šator sastanka; ¹⁷neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i sedam puta poškropi prednju stranu zavjese, pred Jahvom. ¹⁸Neka zatim stavi krvi na rogove žrtvenika koji se nalazi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka. ¹⁹S junca neka skine sav loj i sažeže ga u kad na žrtveniku. ²⁰I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem žrtve okajnice - tako neka uèini i s tim. I pošto sveæenik nad èlanovima zajednice izvrši obred pomirenja, bit æe im oprošteno. ²¹Neka odnese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvoga junca. To je žtrva za prijestup zajednice." ²²"Ako nehotièno pogriješi glavar i uèini štogod što je Jahve, Bog njegov, zabranio i tako sagriješi, ²³onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poèinio, neka kao svoj prinos donese muško jare bez mane. ²⁴Položivši svoju ruku jaretu na glavu, neka ga zakolje na mjestu gdje se kolju pred Jahvom žrtve paljenice. To je žrtva okajnica. ²⁵Sveæenik neka uzme na svome prstu krvi od žrtve okajnice pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice. ²⁶Sav loj neka sažeže u kad na žrtveniku kao i loj sa žrtve prièesnice. Neka tako sveæenik nad glavarom izvrši obred pomirenja za njegov grijeh, pa æe mu biti oprošteno." ²⁷"Ako tko od obiènoga puka nehotièno pogriješi uèinivši štogod što je Jahve zabranio i tako sagriješi, ²⁸onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poèinio, neka kao svoj prinos za grijeh koji je poèinio donese žensko jare bez mane. ²⁹Neka stavi svoju ruku na glavu okajnice i zakolje žrtvu okajnicu na mjestu za žrtve paljenice. ³⁰Neka sveæenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika. ³¹Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve prièesnice; neka ga onda sveæenik sažeže u kad na žrtveniku kao ugodan miris Jahvi. Kad sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja, bit æe mu oprošteno. ³²Ako bi tko htio dovesti janje kao žrtvu okajnicu, neka dovede žensko bez mane. ³³Položivši svoju ruku na glavu žrtve okajnice, neka je zakolje kao žrtvu okajnicu na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice. ³⁴Neka onda sveæenik uzme krvi od žrtve okajnice na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika. ³⁵Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve prièesnice. Neka to sveæenik sažeže u kad povrh žrtava paljenih Jahvi u èast. Neka tako sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja za grijeh koji je poèinio, pa æe mu biti oprošteno."

Chapter 5

¹ "Zgriješi li tko tako što èuje rijeèi proklinjanja a odbije da svjedoèi iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosi krivnju na sebi; ²ili ako tko dirne kakav neèist predmet, strv neèiste zvijeri, strv neèista živinèeta ili strv neèista puzavca - i u neznanju postane neèist i odgovoran; ³ili kad se tko dotakne neèistoæe èovjeèje, bilo to što mu drago od èega se neèistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva odgovoran; ⁴nadalje, kad tko nepromišljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na što se veæ èovjek nepromišljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan, onda, kad dozna, biva odgovoran; ⁵ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo èemu od toga, neka prizna poèinjeni grijeh. ⁶I neka prinese Jahvi kao žrtvu naknadnicu za poèinjeni grijeh jednu ženku od sitne stoke, janje ili kozle, kao žrtvu okajnicu. Neka sveæenik izvrši nad njim obred pomirenja koji æe ga osloboditi od njegova grijeha." ⁷"Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi glavu sitne stoke, neka Jahvi, kao naknadnicu za poèinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva golubiæa; jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. ⁸Neka ih donese sveæeniku, a on neka najprije prinese ono što je odreðeno kao žrtva okajnica. Stisnuvši ga za vrat, neka mu slomi šiju, ali neka glave ne otkida. ⁹Neka krvlju žrtve poškropi žrtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se iscijedi podno žrtvenika. To je žrtva okajnica. ¹⁰Onda neka drugo prinese kao žrtvu paljenicu prema propisu. Neka tako sveæenik nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja za grijeh koji je poèinio, i bit æe mu oprošteno. ¹¹Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi dvije grlice ili dva golubiæa, neka Jahvi, u zadovoljštinu za poèinjeni grijeh, prinese jednu desetinu efe njaboljeg brašna. Ulja u nj neka ne ulijeva niti na nj tamjana stavlja jer je žrtva okajnica. ¹²Kada to donese sveæeniku, neka sveæenik zagrabi punu pregršt kao spomen-žrtvu i na žrtveniku sažeže u èast Jahvi povrh paljenih žrtava. To je žrtva okajnica. ¹³Neka tako sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja za grijeh koji je poèinio u bilo kojem od tih sluèajeva, pa æe mu biti oprošteno. Ono ostalo neka pripadne sveæeniku kao i od žrtve prinosnice." ¹⁴Još reèe Jahve Mojsiju: ¹⁵"Ako tko poèini pronevjerenje ogriješivši se nehotièno o svete stvari Jahvine, neka za naknadu, kao žrtvu naknadnicu, prinese Jahvi, iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje dva šekela srebra - prema cijeni hramskog šekela. ¹⁶Neka nadoknadi koliko se ogriješio o svete stvari i tome doda još petinu i neka dadne sveæeniku. Neka sveæenik nad njim izvrši obred pomirenja ovnom žrtve naknadnice, i bit æe mu oprošteno. ¹⁷Ako tko i ne znajuæi pogriješi i uèini štogod što je Jahve zabranio, kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje. ¹⁸Neka sveæeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane, prema tvojoj procjeni. Neka sveæenik nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja za pogrešku što je poèinio u neznanju, i bit æe mu oprošteno. ¹⁹To je žrtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi." ²⁰Jahve još reèe Mojsiju: ²¹"Kad se tko ogriješi i poèini pronevjeru prema Jahvi prevarivši svoga bližnjega u pologu ili pohrani, a tako i kraðom ili iskorištavanjem svoga bližnjega; ²²ili, naðe li što je bilo izgubljeno pa slaže i krivo se zakune u bilo kojem grijehu što ga èovjek može uèiniti; ²³ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je kraðom oduzeo ili što je iskorištavanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao; ²⁴ili ono za što se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju. ²⁵Neka potom sveæeniku za naknadu, kao žrtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni, ²⁶a sveæenik neka nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja pred Jahvom, i bit æe mu oprošteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac."

Chapter 6

¹ Jahve još reèe Mojsiju: ²"Naredi Aronu i njegovim sinovima: 'Ovakav je obred za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka ostane na žeravi na žrtveniku svu noæ do jutra; i vatra neka neprestano gori na žrtveniku. ³Neka sveæenik stavi na se lanenu košulju, na svoje tijelo neka navuèe lanene gaæe; zatim neka zgrne zamašæeni pepeo u što je vatra pretvorila žrtvu paljenicu na žrtveniku i neka ga stavi pokraj žrtvenika. ⁴Potom neka svuèe svoje ruho i na se obuèe drugo te neka odnese zamašæeni pepeo na èisto mjesto izvan tabora. ⁵Vatra na žrtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka svako jutro sveæenik na nju naloži drva i onda na nju naslaže žrtvu paljenicu. Tu neka u kad sažiže loj sa žrtava prièesnica. ⁶Neka na žrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.'" ⁷"Ovo je obred za žrtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose u nazoènosti Jahve pred žrtvenikom. ⁸Pošto jedan od njih zagrabi pregršt najboljeg brašna i ulja sa žrtve prinosnice i sav tamjan što bude na njoj, pošto to sažeže na žrtveniku kao spomen-žrtvu, ugodan miris Jahvi, ⁹neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi sinovi; neka ga jedu na posveæenu mjestu - u dvorištu Šatora sastanka. ¹⁰Neka se ne peèe s kvascem. To je dio žrtava meni paljenih što im ga ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i žrtva okajnica i kao žrtva naknadnica. ¹¹Svaki muškarac Aronova potomstva može jesti taj dio od žrtava paljenih Jahvi, i to je vjeèni zakon za sve vaše naraštaje: i tko ih se god dotakne, bit æe posveæen." ¹²Jahve još reèe Mojsiju: ¹³"Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu Jahvi ovaj prinos: desetinu efe najboljeg brašna kao redovitu žrtvu prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uveèer. ¹⁴Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namoèenu i prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao žrtvu prinosnicu od više komada. ¹⁵Neka je tako pripravi sveæenik koji od njegovih sinova bude pomazan da ga naslijedi. To je vjeèni zakon. Neka se ta žrtva Jahvi sva sažeže! ¹⁶Svaka sveæenièka žrtva prinosnica treba da bude posve spaljena; neka se od nje ne jede." ¹⁷Još reèe Jahve Mojsiju: ¹⁸"Kaži Aronu i njegovim sinovima: 'Ovo je obred žrtvovanja za grijeh: žrtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica - presveta je! ¹⁹Sveæenik koji prinosi tu žrtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se ona jede na posveæenu mjestu, u dvorištu Šatora sastanka. ²⁰Tko se god dotakne njezina mesa bit æe posveæen; ako krv poštrapa odijelo, poštrapani dio neka se ispere na posveæenu mjestu. ²¹A posuda od ilovaèe u kojoj bude meso kuhano neka se razbije; a ako bude kuhano u posudi od tuèa, neka se istare i vodom ispere. ²²Svaki muški od sveæenièke loze može od nje jesti - presveta je! ²³Ali nijedna žrtva okajnica od koje je krv donesena u Šator sastanka za obred pomirenja u Svetištu neka se ne jede, nego na vatri spali.'"

Chapter 7

¹ "Ovo je obred za žrtvu naknadnicu. ²Nadasve je sveta! Neka se žrtva naknadnica zakolje na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice, a njezinom krvlju neka sveæenik zapljusne sve strane žtrvenika. ³Zatim neka prinese sav loj s nje: pretili rep, loj što omotava drobinu, ⁴oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega izvadi s bubrezima! ⁵Neka ih sveæenik sažeže na žrtveniku kao žrtvu u èast Jahvi paljenu. To je žrtva naknadnica. ⁶Svaki muški od sveæenièke loze može od nje jesti. Neka je jedu na posveæenu mjestu - presveta je! ⁷Kakva je žrtva okajnica, takva je i žrtva naknadnica; jedno je pravilo za njih: neka pripadne sveæeniku koji njome vrši obred pomirenja. ⁸Tako isto koža od žrtve koju tko preda sveæeniku da bude prinesena za žrtvu paljenicu neka pripadne sveæeniku. ⁹Nadalje, svaka žrtva prinosnica što bude peèena u peæi, kao i svaka što bude zgotovljena u kotluši ili na tavi, neka pripadne sveæeniku koji je prinosi. ¹⁰A svaka žrtva prinosnica, zamiješena s uljem ili nasuho, neka pripadne svim Aronovim sinovima bez razlike!" ¹¹"Ovo je obred za žrtvu prièesnicu koja æe se prinositi Jahvi. ¹²Ako se prinosi u zahvalu, neka se zajedno sa žrtvom zahvalnicom prinesu i beskvasne pogaèe uljem zamiješene; beskvasne prevrte uljem namazane i kolaèi od najboljeg brašna, zamiješeni uljem. ¹³Ovaj prinos, nadopunjen kolaèima od ukvasanoga tijesta, neka se prinosi zajedno sa žrtvom prièesnicom u zahvalu. ¹⁴Od svake ovakve žrtve neka se prinese po jedan kolaè na dar Jahvi. To neka bude za sveæenika koji zapljuskuje krv od žrtve prièesnice. ¹⁵A meso žrtve prièesnice neka se pojede istoga dana kad bude žrtvovana; neka se od nje ne ostavlja ništa za sutradan. ¹⁶A bude li prinos žrtva zavjetnica ili žrtva dragovoljna, neka se jede na dan kad se žrtva prinosi. Što ostane od nje neka se jede sutradan. ¹⁷A što još mesa od žrtve preteèe, neka se treæi dan na vatri spali." ¹⁸"Ako bi tko jeo meso žrtve prièesnice i treæi dan, žrtva neæe biti primljena niti æe onome koji je prinosi biti uraèunata. To je meso kvarno, i onaj koji od toga jede neka i posljedice krivnje snosi! ¹⁹Meso koje se dotakne bilo èega neèista neka se ne jede nego na vatri spali! Inaèe, tko je god èist može jesti meso. ²⁰A tko bi neèist jeo mesa od žrtve prièesnice što je bila Jahvi prinesena takav neka se iskorijeni iz svoga naroda. ²¹Kad se tko dotakne bilo èega neèista - bila to neèist èovjeèja, kakva neèista životinja ili bilo kakvo neèisto stvorenje - pa pojede mesa od žrtve prièesnice koja je prinesena Jahvi takav neka se iskorijeni iz svoga naroda!" ²²Reèe Jahve Mojsiju: ²³"Ovako kaži Izraelcima: 'Ne jedite loja ni volujskoga, ni ovèjega, ni kozjega. ²⁴Loj sa životinje koja ugine, ili koju divlje zvijeri razderu, može se upotrijebiti za bilo što, ali ga ne smijete jesti. ²⁵Tko god jede loj od životinje koja se može prinijeti Jahvi kao žrtva paljenica takav neka se iskorijeni iz svoga naroda. ²⁶Ne smijete uživati krvi ni od ptica ni od stoke ni u kojem svome prebivalištu. ²⁷Tko bi god uživao bilo kakvu krv neka se iskorijeni iz svoga naroda.'" ²⁸Jahve još reèe Mojsiju: ²⁹"Ovako kaži Izraelcima: 'Prinos Jahvi od žrtve prièesnice mora donijeti onaj koji Jahvi prinosi žrtvu prièesnicu. ³⁰Svojim vlastitim rukama neka prinese Jahvi žrtvu paljenicu; neka prinese loj i grudi; grudi neka se prinesu pred Jahvom kao žrtva prikaznica. ³¹Neka sveæenik sažeže loj na žrtveniku, a grudi neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. ³²Desno pleæe od svojih žrtava prièesnica dajte sveæeniku na dar. ³³Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa žrtve prièesnice neka u dio pripadne desno pleæe. ³⁴Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od žrtava prièesnica što se prinose kao žrtva prikaznica i pleæe žrtve podizanice te ih predajem sveæeniku Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce. ³⁵To je dohodak Aronov i njegovih sinova od žrtava paljenih u èast Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vrše sveæenièku službu u èast Jahvi. ³⁶Jahve je naredio da im se od dana kad budu pomazani to daje kao pristojbina od Izraelaca. To je trajna odredba za njihove naraštaje'." ³⁷To je obred za žrtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu, žrtvu posvetnicu i žrtvu prièesnicu ³⁸koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapovjedio Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose žrtve.

Chapter 8

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja, junca žrtve okajnice, dva ovna i košaru beskvasnih kruhova ³te skupi svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka." ⁴Mojsije uèini kako mu je Jahve naredio, i zajednica se sabra na ulazu u Šator sastanka. ⁵Tada Mojsije progovori zajednici: "Ovo je Jahve zpovjedio da se uèini." ⁶Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra. ⁷Obuèe na nj haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtaèem i stavi mu opleæak. Zatim ga opasa tkanicom opleæka i njome pritegnu uza nj opleæak. ⁸Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim. ⁹Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu ploèicu - sveti vijenac - kako je Jahve naredio Mojsiju. ¹⁰Uzme zatim Mojsije ulje pomazanja te pomaže Prebivalište i sve što je u njemu da ih posveti. ¹¹Sedam puta poškropi njime žrtvenik te pomaže žrtvenik i sav njegov pribor, umivaonik s njegovim stalkom da ih posveti. ¹²Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga pomaže da ga posveti. ¹³Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obuèe haljine, pasovima ih opaše i poveze im zavije, kako je Jahve Mojsiju naredio. ¹⁴Dovede potom junce žrtve okajnice. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke na glavu juncu žrtve okajnice. ¹⁵Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme krvi pa je svojim prstom stavi na rogove oko žrtvenika. Tako žrtvenik oèisti. Zatim izlije krv podno žrtvenika; posveti ga, izvršivši na njemu obred pomirenja. ¹⁶Zatim Mojsije uzme sav loj što je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj, pa to sažeže u kad na žrtveniku. ¹⁷A kožu od junca, njegovo meso i njegovu neèist spali u vatri izvan tabora, kako je Jahve naredio Mojsiju. ¹⁸Dovede potom ovna za žrtvu paljenicu. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. ¹⁹Sad ga Mojsije zakolje. Onda krvlju zapljusne žrtvenik sa svih strana. ²⁰Pošto isijeèe ovna na dijelove, Mojsije sažeže u kad glavu, dijelove i loj. ²¹U vodi opere drobinu i noge pa u kad sažeže na žrtveniku svega ovna. Bila je to žrtva paljenica na ugodan miris - žrtva u èast Jahvi paljena - kako je Jahve naredio Mojsiju. ²²Zatim dovede drugoga ovna, ovna za žrtvu posvetnicu. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. ²³Mojsije ga zakolje. Onda uzme krvi pa stavi na resu Aronova desnog uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge. ²⁴Potom Mojsije dovede Aronove sinove, pa im stavi iste krvi na resu desnog uha, na palac desne ruke i na palac desne noge. Zatim Mojsije krvlju zapljusne žrtvenik sa svih strana. ²⁵Poslije toga uzme loj, pretili rep, loj što je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj - i desno pleæe; ²⁶a iz košare beskvasnih kruhova, što je stajala pred Jahvom, uzme jednu beskvasnu pogaèu, jednu prevrtu s uljem i jedan kolaè i postavi ih na loj i desno pleæe. ²⁷Sve to položi na ruke Arona i na ruke njegovih sinova pa to prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. ²⁸Potom Mojsije opet to uzme s njihovih ruku i sažeže u kad na žrtveniku povrh žrtve paljenice. Bila je to žrtva posvetnica na ugodan miris, žrtva u èast Jahvi paljena. ²⁹Naposljetku Mojsije uzme grudi i prinese ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. To je bila pristojbina Mojsiju od ovna žrtve posvetnice, kako je Jahve Mojsiju naredio. ³⁰Zatim Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi što je bila na žrtveniku te poškropi Arona i njegove haljine, a tako i njegove sinove i njihove haljine. Tako posveti Arona i njegove haljine; njegove sinove i njihove haljine. ³¹Onda reèe Mojsije Aronu i njegovim sinovima: "Skuhajte to meso na ulazu u Šator sastanka i ondje ga blagujte s kruhom što je u košari za žrtvu posvetnicu, kako sam naredio. Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi! ³²A što od mesa i kruha ostane, spalite na vatri. ³³Sedam dana ne odlazite s ulaza Šatora sastanka - do dana kad se navrši rok vašega sveæenièkog posveæenja. Jer sedam dana treba za vaše posveæenje. ³⁴Kako se radilo danas, Jahve je naredio da se tako radi dalje, da se nad vama izvrši obred pomirenja. ³⁵Zato ostanite na ulazu Šatora sastanka sedam dana, danju i noæu vršeæi što je Jahve naredio, da ne pomrete. Takvu sam ja zapovijed dobio." ³⁶Aron i njegovi sinovi uèiniše sve što je Jahve naredio preko Mojsija.

Chapter 9

¹ Osmoga dana Mojsije pozva Arona, njegove sinove i starješine Izraelove ²i reèe Aronu: "Uzmi jedno tele za žrtvu okajnicu, jednoga ovna za žrtvu paljenicu, oboje bez mane, i dovedi ih pred Jahvu. ³A Izraelcima reci ovako: 'Uzmite jednoga jarca za žrtvu okajnicu, tele i janje od godine, oboje bez mane, za žrtvu paljenicu; ⁴a junca i ovna za žrtvu prièesnicu da žrtvujete pred Jahvom; napokon prinosnicu, s uljem zamiješenu; jer æe vam se danas Jahve ukazati.'" ⁵Dovedu oni pred Šator sastanka što je Mojsije naredio; naprijed stupi sva zajednica i stane pred Jahvu. ⁶"Ovo je zapovijed", reèe Mojsije, "koju je Jahve izdao. Izvršite je, da vam se pokaže slava Jahvina." ⁷Zatim Mojsije reèe Aronu: "Stupi k žrtveniku, prinesi svoju žrtvu okajnicu i svoju žrtvu paljenicu i tako izvrši obred pomirenja za se i svoj dom; onda prinesi dar naroda i za nj izvrši obred pomirenja, kako je Jahve naredio." ⁸Aron se primaèe žrtveniku i zakla tele žrtve za svoj vlastiti grijeh. ⁹Zatim mu Aronovi sinovi donesu krvi. On u nju zamoèi svoj prst i stavi je na rogove žrtvenika. Potom ostalu krv izli podno žrtvenika. ¹⁰A loj, bubrege i privjesak s jetre žrtve okajnice sažeže u kad na žrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju. ¹¹Meso i kožu spali na vatri izvan tabora. ¹²Zakolje poslije toga žrtvu paljenicu, od koje mu sinovi Aronovi pruže krv. On njome zapljusne žrtvenik sa svih strana. ¹³Dodaju mu i žrtvu paljenicu, dio po dio, a tako i glavu, i on je sažeže u kad na žrtveniku. ¹⁴Drobinu i noge opere pa i njih na žrtveniku sažeže u kad povrh žrtve paljenice. ¹⁵Zatim prinese dar naroda. Uze jarca žrtve okajnice za grijehe naroda, zakla ga i prinese kao žrtvu okajnicu, isto onako kao i prijašnju. ¹⁶Donese potom žrtvu paljenicu i prinese je prema propisu. ¹⁷Donijevši poslije toga žrtvu prinosnicu, od nje zagrabi pregršt i sažeže na žrtveniku u kad povrh jutarnje žrtve paljenice. ¹⁸Napokon zakolje junca i ovna kao žrtvu prièesnicu za narod. Aronovi mu sinovi pruže krv, a on zapljusne žrtvenik sa svih strana; ¹⁹dodaju mu i loj s junca i ovna, pretili rep, loj oko drobine, bubrege i privjesak s jetre. ²⁰Metnuvši te masne dijelove na grudi, sažga ih u kad na žrtveniku. ²¹A grudi i desno pleæe Aron prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom, kako je Mojsije naredio. ²²Tada Aron podiže ruke spram naroda i blagoslovi ga. Pošto prinese žrtvu okajnicu, paljenicu i prièesnicu, siðe. ²³Poslije toga Mojsije i Aron uðoše u Šator sastanka. Kad iziðoše, blagosloviše narod. Slava Jahvina pokaza se svemu narodu. ²⁴Ispred Jahve izbi oganj i sažga žrtvu paljenicu i masne komade na žrtveniku. A sav narod, vidjevši to, viknu od veselja i pade nièice.

Chapter 10

¹ A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; stave u nj vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvom neposveæenu vatru, koju im on ne bijaše propisao. ²Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginuše oni pred Jahvom. ³Nato æe Mojsije Aronu: "To je ono što je Jahve navijestio: Po onima koji su mi blizu svetim æu se pokazati; pred svim æu se pukom proslaviti." Aron je šutio. ⁴Mojsije zovnu Mišaela i Elsafana, sinove Aronova strica Uziela, pa im reèe: "Doðite i odnesite svoju braæu ispred Svetišta u polje izvan tabora!" ⁵Oni doðu i odnesu ih u njihovim košuljama u polje izvan tabora, kako je Mojsije rekao. ⁶Poslije toga Mojsije reèe Aronu i njegovim sinovima, Eleazaru i Itamaru: "Ne rašèupavajte svoje kose niti razdirite svojih haljina da ne poginete i da se On ne razljuti na svekoliku zajednicu. Vaša braæa i sav dom Izraelov neka oplakuje one koje je vatra Jahvina sažegla. ⁷Ne smijete odlaziti s ulaza u Šator sastanka da ne pomrete, jer na vama je Jahvino ulje pomazanja." Oni uèine po rijeèi Mojsijevoj. ⁸Jahve reèe Aronu: ⁹"Kad ulazite u Šator sastanka, nemojte piti vina niti opojnoga piæa, ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako neæete poginuti. To je trajan zakon za vaše naraštaje; ¹⁰da možete luèiti posveæeno od obiènoga, èisto od neèistoga; ¹¹da možete uèiti Izraelce svim zakonima što ih je Jahve predao preko Mojsija." ¹²Onda Mojsije rekne Aronu i njegovim preživjelim sinovima, Eleazaru i Itamaru: "Uzimajte od žrtve prinosnice što preostaje nakon prinesene žrtve u èast Jahvi paljene i beskvasnu je uza žrtvenik jedite jer je vrlo sveta. ¹³Blagujte je u svetom mjestu, jer to je - tako je meni nareðeno - pristojbina tvoja i pristojbina tvojih sinova od žrtava paljenih u èast Jahvi. ¹⁴A grudi žrtve prikaznice i pleæe žrtve podizanice ti i tvoji sinovi i tvoje kæeri s tobom jedite na bilo kojem èistom mjestu. Jer to je dodijeljeno za pristojbinu tebi i tvojim sinovima od izraelskih žrtava prièesnica. ¹⁵Pleæe žrtve podizanice i grudi žrtve prikaznice što se donose zajedno s lojem, na vatri paljenim - pošto budu prineseni za žrtvu prikaznicu pred Jahvom - neka pripadnu tebi i tvojim sinovima s tobom. To je, kako je Jahve naredio, trajan zakon." ¹⁶Potom se Mojsije potanje raspita o jarcu žrtve okajnice. Veæ je bio spaljen. On se razljuti na Eleazara i Itamara, Aronove preživjele sinove, pa rekne: ¹⁷"Zašto ste jeli žrtvu okajnicu na svetome mjestu? Vrlo ja sveta! To vam je dao Jahve da uklanjate krivnju sa zajednice vršeæi nad njom obred pomirenja pred Jahvom. ¹⁸Buduæi da krv žrtve nije bila unesena unutar Svetišta, morali ste je blagovati u Svetištu, kako mi je bilo zapovjeðeno." ¹⁹Nato æe Aron Mojsiju: "Danas su, eto, prinijeli svoju žrtvu okajnicu i svoju žrtvu paljenicu pred Jahvom! Što bi se meni dogodilo da sam ja danas jeo od žrtve okajnice? Bi li to bilo milo Jahvi?" ²⁰Kad Mojsije to èu, odobri.

Chapter 11

¹ Jahve reèe Mojsiju i Aronu: ²"Ovako kažite Izraelcima: 'Ovo su životinje koje izmeðu svih èetveronožaca na zemlji možete jesti: ³svaku koja ima papke, ali papke razdvojene, i koja preživa možete jesti. ⁴Ali ove, iako preživaju ili papke imaju, ne smijete jesti: devu, jer iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je neèista; ⁵svisca, jer iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je neèist; ⁶arnebeta, iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je neèist. ⁷A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne preživa - za vas je neèista. ⁸Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove strvine doticati - za vas su one neèiste.'" ⁹Od svih vodenih životinja ove možete jesti: sve što živi u vodi, bilo u morima, bilo u rijekama, a ima peraje i ljuske možete jesti. ¹⁰A što u morima i rijekama nema peraja i ljusaka - sve životinjice u vodi, sva živa vodena biæa - neka su vam odvratna ¹¹i odvratna neka vam ostanu! Mesa od njih nemojte jesti, a njihove strvine držite za odvratnost. ¹²Sve, dakle, što je u vodi a nema peraja i ljusaka neka je za vas odvratno." ¹³"Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu - odvratnost su: orao, orao strvinar i jastreb, ¹⁴tetrijeb i sokol bilo koje vrste; ¹⁵gavran svih vrsta; ¹⁶noj, kobac i galeb; lastavica svake vrste; ¹⁷sova, gnjurac, ušara, ¹⁸labud, pelikan, droplja; ¹⁹roda, èaplja svake vrste; pupavac i šišmiš." ²⁰"Svi krilati kukci što hodaju èetveronoške neka su vam odvratni! ²¹Od svih tih krilatih kukaca što hodaju èetveronoške možete jesti samo one koji imaju na svojim nožicama listove za skakutanje po zemlji. ²²Od njih možete jesti: svaku vrstu skakavaca, cvrèaka i zrikavaca. ²³A svi drugi krilati kukci na èetiri nožice neka su vam odvratni! ²⁴I od njih æete se oneèistiti: tko se god dotakne njihove crkotine, neka je neèist do veèeri; ²⁵tko god ponese crkotinu bilo koje od njih, neka opere svoju odjeæu i neèistim se smatra do veèeri; ²⁶i životinje s nerazdvojenim papkom što ne preživaju za vas su neèiste, i tko ih se dotakne neka je neèist! ²⁷Onda, èetveronožne životinje koje hodaju na èetiri šape za vas su neèiste. Tko se dotakne njihova strva, neka je neèist do veèeri. ²⁸A onaj koji ponese njihov strv, neka opere svoju odjeæu i bude neèist do veèeri. Za vas su one neèiste." ²⁹"Od životinja što po zemlji gmižu neka su za vas ove neèiste: krtica, miš i svaka vrsta guštera; ³⁰zidni macaklin, kameleon, daždevnjak, zelembaæ i tinšamet. ³¹Te su životinje od svih što gmižu za vas neèiste. Tko ih se mrtvih dotakne neka je neèist do veèeri. ³²A na što koja od njih mrtva padne, neka je oneèišæeno: bio to kakav drveni predmet ili odjeæa, koža ili vreæa. Svaki takav predmet koji se upotrebljava neka se zamoèi u vodu i ostane neèist do veèeri. Onda æe postati èist. ³³Upadne li što od njih u kakvu zemljanu posudu, razbijte je; sve je u njoj oneèišæeno. ³⁴A bilo kakva hrana što se jede, ako na nju kapne voda iz te posude, bit æe oneèišæena. Svaka tekuæina što se pije u svakoj takvoj posudi neka se smatra neèistom. ³⁵A sve na što padne bilo što od njihove crkotine neka je neèisto; bude li to peæ ili ognjište, neka se sruše: oneèišæeni su za vas i neka neèisti budu. ³⁶A vrelo ili èatrnja koja drži vodu neka se smatraju èistima. Ali tko dirne strvinu životinje neka je neèist. ³⁷Ako što od njihova strva padne na žitno sjemenje što æe se sijati, ono ostaje èisto; ³⁸ali ako se sjemenje nakvasi vodom, a onda na nj padne što od njihove crkotine, neka je za vas neèisto. ³⁹Ako ugine koja životinja što vam služi za hranu, onaj koji dotakne njezinu strvinu neka je neèist do veèeri; ⁴⁰a koji pojede od njezine strvine neka opere svoju odjeæu i bude neèist do veèeri; koji ponese njezinu strvinu neka opere svoju odjeæu i bude neèist do veèeri. ⁴¹Svaka životinja što po tlu gmiže odvratna je. Neka se ne jede! ⁴²Ništa što puže na trbuhu, ništa što god ide na èetiri noge ili na više nogu - nikakve puzavce što po tlu gmižu nemojte jesti jer su odvratni! ⁴³Nemojte sami sebe poganiti svim tim puzavcima što gmižu; ne prljajte se njima, da i vi zbog njih ne postanete neèisti. ⁴⁴Ta ja - Jahve - Bog sam vaš! Posveæujte se, dakle, da sveti budete, jer svet sam ja! Nijednim se puzavcem što po tlu gmiže ne prljajte! ⁴⁵Jest, ja sam Jahve; izveo sam vas iz zemlje egipatske da vam budem Bog. Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!" ⁴⁶To je odredba koja se odnosi na ptice i sva živa biæa što se u vodi kreæu i na sve stvorove koji po zemlji gmižu. ⁴⁷Svrha joj je da se razlikuje neèisto od èistoga; životinja koja se može jesti od životinje koja se ne smije jesti.

Chapter 12

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Kaži Izraelcima: 'Kad koja žena zatrudni i rodi muško èedo, neka je neèista sedam dana, kako je neèista u vrijeme svoga mjeseènog pranja. ³Osmoga dana neka se dijete obreže. ⁴A ona neka ostane još trideset i tri dana da se oèisti od svoje krvi; ne smije dirati ništa posveæeno niti dolaziti u Svetište dok se ne navrši vrijeme njezina èišæenja. ⁵Ako rodi žensko èedo, neka je neèista dva tjedna, kao za svoga mjeseènog pranja, i neka ostane još šezdeset i šest dana da se oèisti od svoje krvi. ⁶A kad se navrši vrijeme njezina èišæenja - bilo za sinèiæa, bilo za kæerkicu - neka donese sveæeniku na ulaz u Šator sastanka jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubiæa ili grlicu za žrtvu okajnicu. ⁷Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvrši obred pomirenja. Tako æe ona biti oèišæena od svoga krvarenja. To je odredba koja se odnosi na ženu kad rodi bilo muško bilo žensko èedo. ⁸Ali ako ne može da naðe dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubiæa - jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu okajnicu. Neka sveæenik izvrši nad njom obred pomirenja, i ona æe biti oèišæena'."

Chapter 13

¹ Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: ²"Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede sveæeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova sveæenika. ³Neka sveæenik pregleda zaraženo mjesto na koži njegova tijela. Ako je dlaka na zaraženom mjestu postala bijela i uèini se da je ono dublje od kože njegova tijela, onda je to guba. Pošto ga sveæenik pregleda, neka ga proglasi neèistim. ⁴Ali ako se pokaže da bjelkasta pjega na koži njegova tijela nije dublja nego i koža, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda sveæenik bolesnika osami sedam dana. ⁵Neka ga sedmoga dana opet sveæenik pregleda. Ako ustanovi svojim oèima da zaraza još postoji, ali da se po koži dalje ne širi, neka ga osami još sedam dana. ⁶Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zaraženo mjesto manje upadno, a bolest se kožom ne bude proširila, neka ga proglasi èistim: to je samo lišaj. Pošto opere svoje haljine, bit æe èist. ⁷Ali ako se lišaj kožom proširi, pošto je sveæenik bolesnika pregledao i proglasio ga èistim, neka se ponovo pokaže sveæeniku. ⁸Neka ga sveæenik pregleda. Bude li se lišaj proširio po koži, neka ga sveæenik proglasi neèistim: to je guba. ⁹Ako se na èovjeku pokaže guba, neka ga dovedu sveæeniku. ¹⁰Neka ga sveæenik pregleda. Ako po koži bude bjelkasta oteklina s pobijeljelom dlakom i napetim èirom, ¹¹to je duboko ukorijenjena guba po koži njegova tijela. Neka ga sveæenik proglasi neèistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno neèist. ¹²Ako guba izbije po koži tako da bolesniku prekrije svu kožu od glave do pete - sve što sveæenikove oèi vide - ¹³neka sveæenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovo tijelo, neka ga proglasi èistim. Buduæi da je sav pobijelio, èist je. ¹⁴Ali onog dana kad se na njemu pokaže èir, bit æe neèist. ¹⁵Kad sveæenik vidi taj èir, neka bolesnika proglasi neèistim: èir je neèista stvar, to je guba. ¹⁶Ali ako se èir promijeni u bijelo, neka èovjek doðe k sveæeniku. ¹⁷Sveæenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, neka sveæenik proglasi bolesnika èistim - èist i jest." ¹⁸"Kad se kome na koži napne èir i zacijeli, ¹⁹i ondje gdje je bio èir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjesto izblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka se taj èovjek pokaže sveæeniku. ²⁰Neka ga sveæenik pregleda. Pronaðe li da je tu koža udubljenija a dlaka pobijeljela, neka ga sveæenik proglasi neèistim - to je onda guba što je izbila u èiru. ²¹Ali ako sveæenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da koža nije udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami sedam dana. ²²Proširi li mu se bolest po koži, neka ga sveæenik proglasi neèistim - to je guba. ²³Ako pjega ostane na mjestu i ne proširi se, to je ožiljak od èira. Neka toga èovjeka sveæenik proglasi èistim." ²⁴"Kome na koži bude opeklina, pa mjesto opekline postane pjega bijelocrvenkasta ili bjelkasta, ²⁵neka to sveæenik pregleda. Ako dlaka na mjestu bude pobijeljela i uèini se da je to mjesto udubljenije od kože, onda je to guba što je u opeklini izbila. Neka ga sveæenik proglasi neèistim; to je guba. ²⁶Ali ako sveæenik ustanovi da dlaka nije pobijeljela, da mjesto nije udubljenije od kože i da tamni, neka ga osami sedam dana. ²⁷Sedmoga dana neka ga pregleda. Ako se pjega po koži proširi, neka ga sveæenik proglasi neèistim: to je guba. ²⁸Ostane li ozljeda na mjestu i proširi se po koži, to je onda oteklina od opekline. Neka èovjeka sveæenik proglasi èistim: to je ožiljak od opekline." ²⁹"Ako se na glavi ili na bradi kojega èovjeka ili žene pokaže bolest, ³⁰neka sveæenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od kože i da je tu dlaka požutjela i otanèala, neka bolesnika sveæenik proglasi neèistim. To je šuga, to jest guba na glavi ili na bradi. ³¹Ali ako sveæenik, pregledavši oboljelo mjesto, ustanovi da nije dublje od kože, ali da tu ipak nema crne dlake, neka sveæenik odstrani šugavca sedam dana. ³²Sedmoga dana neka ga sveæenik pregleda. Ako se šuga nije proširila niti dlaka požutjela, te ako se èini da šuga nije dublja od kože, ³³neka se bolesnik obrije - ali ošugano mjesto da ne brije! - i neka ga sveæenik odstrani od drugih sedam dana. ³⁴Sedmoga dana neka opet sveæenik pregleda šugavo mjesto. Ako se šuga kožom ne bude proširila i uèini se da nije dublja od kože, neka tog bolesnika sveæenik proglasi èistim. On neka opere svoju odjeæu i bude èist. ³⁵Proširi li se šuga po koži pošto je bio èistim proglašen, ³⁶neka ga sveæenik ponovo pregleda. Ako se šuga kožom bude proširila - sveæenik neka više i ne traži žute dlake - bolesnik ja neèist. ³⁷Ali ako opazi da je šuga stala i da je nikla crna dlaka, šuga je zacijeljela - on je èist. Neka ga sveæenik proglasi èistim." ³⁸"Ako se na koži kojeg èovjeka ili žene pokažu pjege te ako su te pjege bijele, ³⁹neka ih sveæenik pregleda. Ako te pjege po koži budu tamnobijele, onda je to osip što je izbio po koži: bolesnik je èist." ⁴⁰"Ako èovjeku opadne kosa s glave, oæelavio mu je zatiljak, ali je èist. ⁴¹Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, oæelavio je na èelu, ali je èist. ⁴²Ali ako se po æelavu zatiljku ili po oæelavljelu èelu pojavi crvenkastobijela bolest, to je guba što je izbila po njegovu æelavom zatiljku ili oæelavljelu èelu. ⁴³Neka ga sveæenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na æelavu zatiljku ili po oæelavljelu èelu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i guba na koži tijela - ⁴⁴èovjek se ogubavio, neèist je. Sveæenik ga mora proglasiti neèistim - guba mu je na glavi." ⁴⁵"Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeæu; kosa neka mu je rašèupana; gornju usnu neka prekrije i vièe: "Neèist! Neèist!" ⁴⁶Sve dok na njemu bude bolest, neka neèistim ostane, a kako je neèist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora." ⁴⁷"Kad se zaraza gube pokaže na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu, ⁴⁸na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na koži; ili na bilo kakvu predmetu od kože; ⁴⁹pa ako mrlja na odijelu ili koži, na osnovi ili na potki, ili na bilo kakvu predmetu od kože, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba i neka se sveæeniku pokaže. ⁵⁰Neka sveæenik, pošto pregleda što je zaraženo, to stavi na osamu sedam dana. ⁵¹Onda neka sedmoga dana zarazu pregleda. Ako se zaraza proširi po odijelu, po osnovi ili potki, ili po koži, ili po kakvu god predmetu od kože, to je zarazna guba. Stvar je neèista. ⁵²To odijelo - bilo osnova bilo potka, od vune ili lana - ili kakav kožni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka na vatri izgori. ⁵³Ali ako sveæenik opazi da se zaraza nije proširila na odijelu - na osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu kožnom predmetu, ⁵⁴onda neka naredi da se zaražena stvar opere. Neka je zatim stavi nasamo drugih sedam dana. ⁵⁵A ako, pošto je stvar bila oprana, sveæenik opazi da se zaraženo mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije raširila, stvar je neèista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana. ⁵⁶Opazi li sveæenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to mjesto izreže, bilo ono na odijelu ili na koži, na osnovi ili na potki. ⁵⁷Ako se na odijelu opet pojavi, u osnovi ili potki, ili bilo kakvu kožnom predmetu, onda je to zaraza, i zaraženi predmet neka u vatri izgori. ⁵⁸Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakva kožnoga predmeta pošto je bio opran, neka se opere opet, pa neka je èist." ⁵⁹To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - u osnovi ili potki - ili bilo kakvu predmetu od kože da se proglase èistim ili neèistim.

Chapter 14

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Neka ovo bude obred za gubavca na dan njegova èišæenja: neka se dovede sveæeniku; ³neka sveæenik iziðe iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi da je gubavac od gube ozdravio, ⁴neka naredi da se za èovjeka koji se ima èistiti uzmu dvije ptice, èiste i žive, cedrovine, grimiznog prediva i izopa. ⁵Neka zatim sveæenik naredi da se jedna ptica zakolje nad živom vodom u zemljanoj posudi. ⁶Potom neka uzme živu pticu, a onda zajedno živu pticu, cedrovinu, grimizno predivo i izop zamoèi u krv ptice što je bila zaklana povrh žive vode. ⁷Sada neka sedam puta poškropi onoga koji se od gube èisti, a onda ga èistim proglasi. Poslije toga neka pusti živu pticu na otvorenu polju. ⁸Onaj koji se èisti neka opere svoju odjeæu, obrije sve svoje dlake i u vodi se okupa. Tako neka je èist. Poslije toga neka uðe u tabor, ali sedam dana neka stanuje izvan svoga šatora. ⁹Sedmi dan neka obrije sve svoje dlake: kosu, bradu i obrve; neka obrije sve ostale svoje dlake. Pošto u vodi opere svoju odjeæu i okupa se, neka je èist. ¹⁰Osmoga dana neka uzme muško janje bez mane, jedno žensko janje od godine dana, takoðer bez mane, tri desetine efe najboljeg brašna zamiješena u ulju za žrtvu prinosnicu i jedan log ulja. ¹¹Sveæenik koji vrši èišæenje neka ih stavi pred Jahvu na ulazu u Šator sastanka s èovjekom koji se ima èistiti. ¹²Neka zatim sveæenik uzme jedno muško janje pa ga s ono ulja u logu prinese kao žrtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu. ¹³Neka janje zakolje ondje gdje se kolju žrtve okajnice i žrtve paljenice - na svetome mjestu, jer žrtva naknadnica kao i okajnica pripada sveæeniku: vrlo je sveta! ¹⁴Potom neka sveæenik uzme krvi od žrtve naknadnice, pa neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. ¹⁵Poslije toga neka uzme log s uljem i izlije na dlan svoje lijeve ruke. ¹⁶Zamoèivši sveæenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci, neka uljem sa svoga prsta obavi škropljenje pred Jahvom sedam puta. ¹⁷Od ulja što mu preostane u ruci neka sveæenik, po krvi od žrtve naknadnice, pomaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. ¹⁸Ostatak ulja sa svoje ruke neka sveæenik metne na glavu onoga koji se èisti. Tako æe sveæenik nad njim izvršiti obred pomirenja pred Jahvom. ¹⁹Neka sveæenik poslije toga prinese žrtvu okajnicu i nad onim koji se èisti neka obavi obred pomirenja za njegovu neèistoæu. Napokon neka zakolje žrtvu paljenicu, ²⁰a onda neka sveæenik žrtvu paljenicu i žrtvu prinosnicu podigne na žrtvenik. Kad tako sveæenik nad njim obavi obred pomirenja, neka je èist. ²¹Ako bude siromašan te ne mogne to priskrbiti, neka uzme samo jedno muško janje za žrtvu naknadnicu i neka se ono prinese kao žrtva prinosnica da se nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja. I neka uzme samo desetinu efe najboljeg brašna zamiješena u ulju za žrtvu prinosnicu, jedan log ulja, ²²k tome dvije grlice ili dva golubiæa - prema svojim moguænostima - jedno za žrtvu okajnicu, a drugo za žrtvu paljenicu. ²³Osam dana nakon svoga oèišæenja neka ih donese sveæeniku na ulaz u Šator sastanka pred Jahvu. ²⁴Neka sveæenik uzme janje za žrtvu naknadnicu i log s uljem pa ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu. ²⁵Neka se onda zakolje janje žrtve naknadnice, a sveæenik neka uzme njegove krvi i neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. ²⁶Poslije toga neka sveæenik izlije ulje na dlan svoje lijeve ruke. ²⁷A onda neka od ulja što mu je na dlanu lijeve ruke obavi škropljenje sedam puta prstom svoje desne ruke pred Jahvom. ²⁸Od ulja iz svoje ruke neka sveæenik, po krvi žrtve naknadnice, namaže resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. ²⁹Ostatak ulja što bude na dlanu neka sveæenik stavi na glavu onoga koji se èisti, vršeæi nad njim obred pomirenja pred Jahvom. ³⁰Neka zatim prinese jednu od dviju grlica ili jednoga od dvaju golubiæa - što je veæ mogao pribaviti - ³¹kao žrtvu okajnicu, a drugu kao žrtvu paljenicu zajedno sa žrtvom prinosnicom. Neka tako sveæenik izvrši obred pomirenja pred Jahvom nad onim koji se èisti." ³²To je propis za onoga koji je gubom zaražen a ne može priskrbiti sve za svoje oèišæenje. ³³Jahve reèe Mojsiju i Aronu: ³⁴"Kad uðete u kanaansku zemlju koju æu vam dati u posjed, a ja pustim gubu na koju kuæu u zemlji što je budete zaposjeli, ³⁵onda onaj èija je kuæa neka doðe sveæeniku i kaže: 'Èini mi se da je moja kuæa zaražena gubom.' ³⁶Neka sveæenik naredi da se kuæa isprazni prije nego on doðe da bolest pregleda, da ne bi sve što je u kuæi bilo proglašeno neèistim; poslije toga neka sveæenik uðe da kuæu pregleda. ³⁷Ako nakon pregleda zapazi da je bolest na kuænim zidovima od zelenkastih ili crvenkastih udubina i prièini mu se da idu dublje od površine zida, ³⁸neka sveæenik iziðe iz kuæe na kuæna vrata i neka kuæu zatvori sedam dana. ³⁹Sedmi dan neka sveæenik opet doðe i pregleda: ako se bolest bude proširila po zidovima kuæe, ⁴⁰neka sveæenik naredi da se povadi zaraženo kamenje i baci na koje neèisto mjesto izvan grada. ⁴¹Zatim neka zapovjedi da se svi unutarnji zidovi kuæe ostružu i da se sastrugani prah baci na koje neèisto mjesto izvan grada. ⁴²Onda neka se uzme drugo kamenje i umetne namjesto onoga kamenja. Potom neka se uzme druga žbuka i kuæa ponovo ožbuka. ⁴³Ako se pošast na kuæi opet pojavi pošto je kamenje bilo povaðeno i kuæa ostrugana i opet ožbukana, ⁴⁴neka sveæenik ode da pregleda: bude li se bolest po kuæi proširila, to je onda u kuæi zarazna guba; kuæa je neèista. ⁴⁵Neka se kuæa poruši, a njezino kamenje, njezina drvena graða i sva žbuka s kuæe neka se odnese izvan grada na koje neèisto mjesto. ⁴⁶Tko uðe u kuæu dok je zatvorena, neka je neèist do veèeri. ⁴⁷Tko u kuæi legne, mora oprati svoju odjeæu. I tko u kuæi objeduje, mora svoju odjeæu oprati. ⁴⁸Ako li sveæenik doðe i vidi da se bolest po kuæi nije proširila pošto je kuæa opet bila ožbukana, neka sveæenik kuæu proglasi èistom, jer se bolest izlijeèila. ⁴⁹A za oèišæenje kuæe neka uzme: dvije ptice, cedrovine, grimizna prediva i izopa. ⁵⁰Jednu od ptica neka zakolje nad živom vodom u zemljanoj posudi. ⁵¹Potom neka uzme: cedrovinu, izop, grimizno predivo i pticu živu te ih zamoèi u krv ptice zaklane i u živu vodu pa kuæu poškropi sedam puta. ⁵²Oèistivši tako od grijeha kuæu krvlju ptice, živom vodom, živom pticom, cedrovinom, izopom i grimiznim predivom, ⁵³neka pticu živu pusti izvan grada na otvorenu polju. Kad tako obavi obred pomirenja nad kuæom, bit æe èista." ⁵⁴To je propis za svaku vrst gube i šuge, ⁵⁵za gubu odjeæe ili kuæe, ⁵⁶za otekline, lišaje ili pjege. ⁵⁷On odreðuje vrijeme neèistoæe i èistoæe. To je zakon o gubi.

Chapter 15

¹ Jahve reèe Mojsiju i Aronu: ²"Govorite Izraelcima i kažite im: 'Kad koji èovjek imadne izljev iz svoga tijela, njegov je izljev neèist. ³Evo u èemu je njegova neèistoæa ako ima taj izljev: ispusti li njegovo tijelo izljev ili ga zadrži, on je neèist. ⁴Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je neèista; i svaki predmet na koji sjedne neka je neèist. ⁵A svaki koji se dotakne njegove posteljine neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri. ⁶Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji je imao izljev neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri. ⁷Tko se dotakne tijela onoga koji je imao izljev neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i do veèeri neèistim ostane. ⁸Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je èist neka taj opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri. ⁹Neka je neèisto i svako sjedalo na koje za vožnje sjedne onaj koji ima izljev; ¹⁰i tko se dotakne èega što je pod tim bolesnikom bilo neka je neèist do veèeri. Tko ponese štogod takvo neka svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i ostane neèistim do veèeri. ¹¹A svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neopranih ruku neka svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i ostane neèistim do veèeri. ¹²Zemljana posuda koje se dotakne onaj s izljevom neka se razbije, a svaki drveni sud neka se vodom ispere. ¹³Kad se onaj koji ima izljev od toga izlijeèi, neka onda nabroji sedam dana za svoje oæišæenje; neka opere svoju odjeæu, okupa se u živoj vodi i neka je èist. ¹⁴Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa, doðe pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka pa ih sveæeniku preda. ¹⁵Neka ih sveæenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. Time æe sveæenik izvršiti obred pomirenja nad tim èovjekom za njegov izljev. ¹⁶Kad èovjek imadne sjemeni izljev, neka u vodi okupa cijelo svoje tijelo i ostane neèistim do veèeri. ¹⁷Svaka haljina i svaka koža na koju dospije takav sjemeni izljev neka se u vodi opere i ostane neèistom do veèeri. ¹⁸Ako koja žena legne s kojim èovjekom i on ispusti sjeme, neka se okupaju u vodi i budu neèisti do veèeri'." ¹⁹"Kad žena imadne krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane u svojoj neèistoæi sedam dana; tko se god nje dotakne neka je neèist do veèeri. ²⁰Na što god bi legla za svoje neèistoæe neka je neèisto; na što god sjedne neka je neèisto. ²¹Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i do veèeri ostane neèistim. ²²Tko god dotakne bilo koji predmet na kojemu je ona sjedila neka svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i neèist ostane do veèeri. ²³A ako bi se dotakao èega što je bilo na njezinoj postelji ili na predmetu na kojem je ona sjedila, neka je neèist do veèeri. ²⁴Ako koji èovjek s njom legne, njezina neèistoæa za nj prianja, pa neka je neèist sedam dana. Svaka postelja na koju on legne neka je neèista. ²⁵Ako žena imadne krvarenje dulje vremena izvan svoga mjeseènog pranja, ili ako se njezino mjeseèno pranje produžuje, neka se smatra neèistom sve vrijeme krvarenja kao da su dani njezina mjeseènog pranja. ²⁶Svaka postelja na koju legne za sve vrijeme svoga krvarenja bit æe joj kao i postelja za njezina mjeseènog pranja. I svaki predmet na koji sjedne neka postane neèistim kao što bi bio neèist u vrijeme njezina mjeseènog pranja. ²⁷A svatko tko ih se dotakne neka je neèist; neka opere svoju odjeæu, okupa se u vodi i ostane neèistim do veèeri. ²⁸Ako ozdravi od svog krvarenja, neka namiri sedam dana, a poslije toga neka je èista. ²⁹Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa te ih donese sveæeniku na ulaz u Šator sastanka. ³⁰Neka jedno sveæenik prinese kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. Tako æe sveæenik obaviti pred Jahvom obred pomirenja nad njom, za njezino neèisto krvarenje." ³¹"Odvraæajte Izraelce od njihovih neèistoæa, da ne bi zbog njih pomrli oskvrnjujuæi moje Prebivalište koje se nalazi meðu njima. ³²To je propis za èovjeka koji ima izljev; za onoga koga èini neèistim sjemeni izljev; ³³za ženu u vrijeme neèistoæe njezina mjeseènog pranja; za svakoga - bilo muško bilo žensko - tko imadne izljev, a tako i za èovjeka koji legne s oneèišæenom ženom."

Chapter 16

¹ Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseæi pred Jahvom neposveæenu vatru, progovori Jahve Mojsiju. ²Jahve reèe Mojsiju: "Kaži svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba u Svetište iza zavjese, pred Pomirilište koje se nalazi na Kovèegu, da ne pogine. Jer ja æu se pojavljivati nad Pomirilištem u oblaku. ³Neka Aron ulazi u Svetište ovako: s juncem za žrtvu okajnicu i ovnom za žrtvu paljenicu. ⁴Neka se obuèe u posveæenu košulju od lana; na svoje tijelo neka navuèe gaæe od lana; neka se opaše lanenim pasom, a na glavu stavi mitru od lana. To je posveæeno ruho koje ima obuæi pošto se okupa u vodi. ⁵Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za žrtvu okajnicu i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. ⁶Pošto Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh i izvrši obred pomirenja za se i za svoj dom, ⁷neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka. ⁸Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a drugoga Azazelu. ⁹Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za žrtvu okajnicu. ¹⁰A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti živ pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u pustinju. ¹¹Zatim neka Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh; i obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh. ¹²Potom neka uzme kadionik pun užarena ugljevlja sa žrtvenika ispred Jahve i dvije pune pregršti miomirisnoga tamjana u prah smrvljenoga. Neka to unese iza zavjese. ¹³Sad neka stavi tamjan na vatru pred Jahvom da oblak od tamjana zastre Pomirilište što je na Svjedoèanstvu. Tako neæe poginuti. ¹⁴Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom poškropi istoènu stranu Pomirilišta; a ispred Pomirilišta neka svojim prstom poškropi sedam puta tom krvlju. ¹⁵Neka potom zakolje jarca za žrtvu okajnicu za grijeh naroda; neka unese njegovu krv za zavjesu te s njegovom krvi uèini kako je uèinio s krvlju od junca: neka njome poškropi po Pomirilištu i pred njim. ¹⁶Tako æe obaviti obred pomirenja nad Svetištem zbog neèistoæa Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako neka uèini i za Šator sastanka što se meðu njima nalazi, sred njihovih neèistoæa. ¹⁷Kad on uðe da obavi obred pomirenja u Svetištu, neka nikoga drugog ne bude u Šatoru sastanka dok on ne iziðe. Obavivši obred pomirenja za se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu, ¹⁸neka ode k žrtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nad žrtvenikom obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca pa stavi na rogove oko žrtvenika. ¹⁹Neka svojim prstom poškropi žrtvenik istom krvlju sedam puta. Tako æe ga oèistiti od neèistoæa Izraelaca i posvetiti. ²⁰Kad svrši obred pomirenja Svetišta, Šatora sastanka i žrtvenika, neka primakne jarca živoga. ²¹Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim èovjekom. ²²Tako æe jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj. Otpremivši jarca u pustinju, ²³neka se Aron vrati u Šator sastanka, sa sebe svuèe lanenu odjeæu u koju se bio obukao kad je ulazio u Svetište i neka je ondje ostavi. ²⁴Neka potom opere svoje tijelo vodom na posveæenu mjestu, na se obuèe svoju odjeæu te iziðe da prinese svoju žrtvu paljenicu i žrtvu paljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod. ²⁵Loj sa žrtve okajnice neka sažeže u kad na žrtveniku. ²⁶Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeæu, svoje tijelo u vodi okupa i poslije toga može opet doæi u tabor. ²⁷A junca žrtve okajnice i jarca žrtve okajnice od kojih je krv bila donesena u Svetište da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvan tabora pa neka na vatri spale njihove kože, njihovo meso i njihovu neèist. ²⁸Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeæu, svoje tijelo okupa u vodi i poslije toga može opet doæi u tabor. ²⁹Ovaj zakon neka za vas trajno vrijedi. U sedmom mjesecu, deseti dan toga mjeseca, postite i ne obavljajte nikakva posla: ni domorodac ni stranac koji meðu vama boravi. ³⁰Jer toga dana nad vama se ima izvršiti obred pomirenja da se oèistite od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budete èisti. ³¹Neka je to za vas subotnji poèinak kad postite. Trajan je to zakon. ³²Neka obred pomirenja obavi onaj sveæenik koji bude pomazan i posveæen za vršenje sveæenièke službe namjesto svoga oca. Neka se obuèe u posveæeno laneno ruho; ³³on neka obavi obred pomirenja za posveæeno Svetište, za Šator sastanka i za žrtvenik. Zatim neka izvrši obred pomirenja nad sveæenicima i nad svim narodom zajednice. ³⁴Tako neka to bude za vas trajan zakon; jednom na godinu neka se nad Izraelcima obavi obred pomirenja za sve njihove grijehe." Mojsije je uèinio kako mu je Jahve naredio.

Chapter 17

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Govori Aronu, njegovim sinovima i svima Izraelcima te im reci: 'Evo što je zapovjedio Jahve: ³svaki onaj od Izraelova doma koji u taboru ili izvan tabora zakolje vola, ili ovcu, ili kozu, ⁴a ne donese ih na ulaz u Šator sastanka da se prinesu na dar Jahvi pred njegovim Prebivalištem, svaki takav neka je odgovoran: prolio je krv i neka se odstrani iz svoga naroda.' ⁵Zato neka Izraelci svoje žrtve koje bi htjeli klati vani u polju dovedu na ulaz u Šator sastanka, k sveæeniku, i neka ih prinose kao žrtve prièesnice. ⁶Neka sveæenik izlije krv po Jahvinu žrtveniku koji se nalazi na ulazu u Šator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi, ⁷tako da ubuduæe ne prinose svojih žrtava klanica jarcima s kojima se odaju bludu. Neka je ovo trajan zakon za njih i njihove naraštaje. ⁸I kaži im: 'Svaki pojedinac od Izraelova doma, ili stranac koji meðu vama boravi, koji prinese paljenicu ili klanicu ⁹a ne donese je na ulaz u Šator sastanka da se prinese Jahvi, taj neka se odstrani iz svoga naroda.'" ¹⁰"Nadalje, protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a tako i protiv svakoga pridošlice meðu vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, ja æu se okrenuti, svakoga tko blaguje krv odstranit æu iz njegova naroda. ¹¹Jer je život živoga biæa u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život. ¹²Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi; neka ni stranac koji meðu vama bude ne jede krvi. ¹³Tko god, Izraelac ili stranac koji meðu vama boravi, uhvati u lovu kakvu zvijer ili pticu što se može jesti neka joj prolije krv i zatrpa zemljom. ¹⁴Jer život svakoga živog biæa jest njegova krv. Zato sam i rekao Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva živog biæa, jer život svakoga živog biæa jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se odstrani. ¹⁵Tko bi god, Izraelac ili stranac, jeo što je uginulo ili što su zvijeri rastrgale neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i ostane neèistim do veèeri. Tada æe postati èist. ¹⁶Ali ako je ne opere i ne okupa svoga tijela, neka snosi posljedice svoje krivnje."

Chapter 18

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Govori Izraelcima i reci im: 'Ja sam Jahve, Bog vaš. ³Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne povodite se za njihovim obièajima! ⁴Vršite moje naredbe; vršite moje zapovijedi; prema njima hodite. Ja sam Jahve, Bog vaš. ⁵Zato držite moje zakone i moje naredbe; tko ih vrši - u njima æe naæi život. Ja sam Jahve! ⁶Neka se nitko od vas ne približuje svojoj krvnoj rodbini da otkriva njezinu golotinju. Ja sam Jahve! ⁷Ne otkrivaj golotinje svoga oca ni golotinje svoje majke. Majka ti je, ne otkrivaj njezine golotinje! ⁸Ne otkrivaj golotinje žene svoga oca! I to je golotinja tvoga oca! ⁹Ne otkrivaj golotinje svoje sestre - kæeri svoga oca ili kæeri svoje majke - bila roðena u kuæi ili izvan nje! ¹⁰Ne otkrivaj golotinje kæeri svoga sina niti golotinje kæeri svoje kæeri! TÓa njihova je golotinja tvoja vlastita golotinja. ¹¹Ne otkrivaj golotinje kæeri žene svoga oca! Jer, roðena od tvog oca, ona ti je sestra. ¹²Ne otkrivaj golotinje sestre svoga oca! Ona je krv tvoga oca. ¹³Ne otkrivaj ni golotinje sestre svoje majke! Ta i ona je krv tvoje majke! ¹⁴Ne otkrivaj golotinje svoga strica! To jest, nemoj se približavati njegovoj ženi. Ta ona je tvoja strina. ¹⁵Ne otkrivaj golotinje svoje snahe! Ona je žena tvoga sina. Ne otkrivaj golotinje njezine. ¹⁶Ne otkrivaj golotinje žene svoga brata! Ta to je golotinja tvoga brata. ¹⁷Ne otkrivaj golotinje koje žene i njezine kæeri! Nemoj se ženiti kæerju njezina sina niti kæerju njezine kæeri te im golotinju otkrivati. Oni su krvna rodbina. To bi bila pokvarenost. ¹⁸Ne uzimaj sebi koju ženu u isto vrijeme kad i njezinu sestru da je ljubomorom žalostiš otkrivajuæi golotinju ovoj preko nje za njezina života! ¹⁹Ne približuj se ni jednoj ženi kad je u neèistoæi svoga mjeseènog pranja da joj otkrivaš golotinju! ²⁰Ne lijegaj sa ženom bližnjega svoga; od nje bi postao neèist. ²¹Ne smiješ dopuštati da koje tvoje dijete bude žrtvovano Moleku; ne smiješ tako obešèašæivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve! ²²Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom! To bi bila grozota. ²³Da nisi legao ni s jednom životinjom - od nje bi postao neèist. Žena ne smije stati pred životinju da se s njom pari. To bi bila krajnja opaèina. ²⁴Nièim se od toga nemojte oneèišæavati! Ta svim su se tim oneèišæavali narodi koje ja ispred vas tjeram. ²⁵I zemlja je postala neèista. Zato æu kazniti njezinu opaèinu, i zemlja æe ispljuvati svoje stanovnike. ²⁶Vi pak držite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opaèina nemojte poèinjati - ni vi ni stranac koji meðu vama boravi. ²⁷Sve je te zloæe poèinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas te je zemlja postala neèista. ²⁸Neæe li, ako je uèinite neèistom, zemlja ispljuvati i vas kako je ispljuvala narod koji je bio prije vas? ²⁹Jest, svi koji bi poèinili bilo koju od tih zloæa bit æe odstranjeni iz svoga naroda. ³⁰Zato držite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednome od onih odvratnih obièaja što su se održavali prije vas; tako se njima neæete oneèistiti. Ja sam Jahve, Bog vaš!'"

Chapter 19

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: 'Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš! ³Svoje se majke i svoga oca svaki bojte! Subote moje držite! Ja sam Jahve, Bog vaš! ⁴Ne obraæajte se na ništavila! Ne pravite sebi lijevanih kumira! Ja sam Jahve, Bog vaš! ⁵Kad prinosite Jahvi žrtvu prièesnicu, prinesite je tako da budete primljeni. ⁶Neka se pojede na dan kad je prinosite ili sutradan. Što preostane za prekosutra neka se spali na vatri. ⁷Kad bi se jelo od toga jela treæi dan, bilo bi odvratno i žrtva ne bi bila primljena. ⁸A onaj koji je ipak jede neka snosi posljedice svoje krivnje. Buduæi da je oskvrnuo ono što je Jahvi posveæeno, neka se takav odstrani iz svoga naroda. ⁹Kad žetvu žanjete po svojoj zemlji, ne žanjite dokraja svoje njive; niti pabirèite ostatke poslije svoje žetve. ¹⁰Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po svom vinogradu palih boba nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! Ja sam Jahve, Bog vaš. ¹¹Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bližnjega. ¹²Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga Boga. Ja sam Jahve! ¹³Ne iskorišæuj svoga bližnjega niti ga pljaèkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. ¹⁴Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se Boga boj! Ja sam Jahve! ¹⁵Ne poèinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima; po pravdi sudi svome bližnjemu! ¹⁶Ne raznosi klevete meðu svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega. Ja sam Jahve! ¹⁷Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako neæeš pasti u grijeh zbog njega. ¹⁸Ne osveæuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve! ¹⁹Držite moje zapovijedi! Ne daj svome blagu da se pari s drugom vrstom. Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjeæe od dvije vrste tkanine. ²⁰Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaruèena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni osloboðena, treba ga kazniti, ali ne smræu, jer ona nije slobodna. ²¹Neka on na ulazu u Šator sastanka prinese Jahvi žrtvu naknadnicu, to jest jednoga ovna kao žrtvu naknadnicu. ²²Neka sveæenik tim ovnom žrtve naknadnice izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja pred Jahvom za poèinjeni grijeh. I grijeh koji je poèinio bit æe mu oprošten. ²³Kad uðete u zemlju i zasadite bilo kakvu voæku, smatrajte njezine plodove za neobrezane. Tri godine neka vam budu neobrezani: neka se ne jedu. ²⁴Èetvrte godine neka se svi njezini plodovi posvete na svetkovinu zahvale Jahvi. ²⁵Istom pete godine jedite njezin plod i ubirite sebi njezin urod. Ja sam Jahve, Bog vaš! ²⁶Ništa s krvlju nemojte jesti! Ne gatajte! Ne èarajte! ²⁷Ne zaokružujte kose na svojim sljepooènicama; ne šišajte okrajka svoje brade. ²⁸Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve! ²⁹Ne obešèašæuj svoje kæeri dajuæi je za javnu bludnicu. Tako se zemlja neæe podati bludnosti niti æe se napuniti pokvarenošæu. ³⁰Držite moje subote; štujte moje Svetište. Ja sam Jahve! ³¹Ne obraæajte se na zazivaèe duhova i vraèare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaš! ³²Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve! ³³Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. ³⁴Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. TÓa i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Jahve, Bog vaš. ³⁵Ne poèinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu, težinu i obujam. ³⁶Neka su vam mjerila toèna; utezi jednaki; efa prava; prav hin. Ja sam Jahve, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske. ³⁷Držite sve moje zakone i sve moje naredbe; vršite ih. Ja sam Jahve!'"

Chapter 20

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Kaži Izraelcima: 'Tko god, Izraelac, ili stranac koji živi s Izraelcima, ustupi svoje èedo Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje neka ga kamenuje. ³Ja æu se okrenuti protiv toga èovjeka i odstraniti ga iz njegova naroda, jer je on, ustupivši svoje èedo Moleku, okaljao moje Svetište i obešèastio moje sveto ime. ⁴A ako narod zatvori svoje oèi nad tim èovjekom kad svoje èedo ustupi Moleku te ga ne smakne, ⁵ja æu se suprotstaviti tome èovjeku i njegovoj obitelji; odstranit æu ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega poðu za Molekom da se podaju bludu s Molekom. ⁶Ako se tko obrati na zazivaèe duhova i vraèare da se za njima poda javnom bludu, ja æu se okrenuti protiv takva èovjeka i odstranit æu ga iz njegova naroda. ⁷Posveæujte se da budete sveti! TÓa ja sam Jahve, Bog vaš. ⁸Držite moje zakone i vršite ih. Ja, Jahve, posveæujem vas'." ⁹"Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne. Jer je oca svoga i majku svoju prokleo, neka njegova krv padne na nj. ¹⁰Èovjek koji poèini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smræu - i preljubnik i preljubnica. ¹¹Èovjek koji bi legao sa ženom svoga oca - otkrio bi golotinju svoga oca - neka se oboje kazne smræu, krv njihova neka padne na njih. ¹²Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smræu. Uèinili su rodoskvrnuæe i neka krv njihova padne na njih. ¹³Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi poèinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih. ¹⁴Èovjek koji se oženi kæerju i njezinom majkom - krajnja je to pokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da meðu vama ne bude pokvarenosti. ¹⁵Èovjek koji bi spolno opæio sa životinjom ima se smaknuti. Životinju ubijte! ¹⁶Ako bi se žena primakla bilo kakvoj životinji da se s njom pari, ubij i ženu i životinju. Neka se smaknu i njihova krv neka padne na njih. ¹⁷Èovjek koji bi se oženio svojom sestrom, kæerju svoga oca ili kæerju svoje majke te vidio njezinu golotinju, a ona vidjela njegovu - pogrdno je to djelo! - neka se istrijebe pred oèima naroda. Otkrio je golotinju svoje sestre, pa neka snosi i posljedice svoje krivnje. ¹⁸Èovjek koji bi legao sa ženom za njezina mjeseènog pranja te otkrio njezinu golotinju - razgolio izvor njezine krvi i ona sama otkrila izvor svoje krvi - neka se oboje odstrane iz svoga naroda. ¹⁹Ne otkrivaj golotinje sestre svoje majke niti sestre svoga oca - to je otkrivanje golotinje svoga roda, neka snose posljedice svoje krivnje. ²⁰Èovjek koji bi legao sa svojom strinom otkrio bi golotinju svoga strica. Neka snose posljedice svoga grijeha: neka umru bez poroda. ²¹Èovjek koji bi se oženio ženom svoga brata - golotinju bi svoga brata otkrio - i to je neèisto. Neka ostanu bez poroda." ²²"Zato držite sve moje zakone, sve moje naredbe i vršite ih da vas ne ispljune zemlja u koju vas vodim da se u njoj nastanite. ²³Nemojte živjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram. TÓa oni su èinili sve to, i zato mi se zgadili. ²⁴A vama sam ja rekao: vi æete zaposjesti njihovu zemlju; vama æu je predati u posjed - zemlju kojom teèe mlijeko i med. Ja sam Jahve, vaš Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda. ²⁵Pravite, dakle, razliku izmeðu èiste životinje i neèiste; izmeðu èiste ptice i neèiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni životinjom, ni pticom, ni bilo èim što zemljom puže: što sam vam ja odluèio kao neèisto. ²⁶Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio od tih naroda da budete moji. ²⁷Èovjek ili žena koji meðu vama postanu zazivaèi duhova ili vraèari neka se kazne smræu; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih."

Chapter 21

¹ Jahve još reèe Mojsiju: "Govori sveæenicima, Aronovim sinovima, i reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu, ²osim svoje najbliže rodbine: svoje majke, svoga oca, svoga sina, svoje kæeri i svojega brata. ³I svojom sestrom, djevicom, koja mu je takoðer najbliža, jer nije bila udata, može se okaljati. ⁴Ali neka se ne okalja svojom svojtom i tako se oskvrne. ⁵Neka ne briju glave; neka ne šišaju okrajke svojih brada niti prave ureze na svome tijelu. ⁶Neka budu posveæeni svome Bogu; neka ne oskvrnjuju ime svoga Boga, jer oni prinose žrtve u èast Jahvi paljene, hranu Boga svoga. Zato moraju biti sveti. ⁷Neka se ne žene javnom bludnicom i obešèašæenom ženom; niti se smiju ženiti onom koju je njezin muž otpustio. Jer je sveæenik posveæen svome Bogu. ⁸Svetim ga drži, jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti je svet, jer sam svet ja, Jahve, koji vas posveæujem. ⁹Ako se kæi kojeg sveæenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti." ¹⁰"A sveæenik koji je najveæi meðu svojom braæom, na èiju je glavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posveæen da nosi svetu odjeæu, neka ne ide rašèupane kose niti razdire svoje odjeæe. ¹¹Neka ne ulazi nijednom mrtvacu; ne smije se okaljati ni za svojim ocem ni za svojom majkom. ¹²Neka ne izlazi iz Svetišta, tako da ne oskvrne Svetište svoga Boga, jer na sebi nosi posveæenje uljem pomazanja Boga svoga. Ja sam Jahve! ¹³Neka za ženu uzme djevicu. ¹⁴Udovicom, otpuštenicom, obešèašæenom i bludnicom ne smije se ženiti. Jedino djevicom izmeðu svoga naroda neka se ženi; ¹⁵tako neæe oskvrnuti svoga potomstva meðu svojim narodom, jer ja, Jahve, njega posveæujem." ¹⁶Jahve reèe Mojsiju: ¹⁷"Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih naraštaja, koji imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu svoga Boga. ¹⁸Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji je slijep ili sakat; nitko izoblièen ili iznakažena kojeg uda; ¹⁹nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku; ²⁰ni poguren, ni kržljav, ni bolesnih oèiju, ni lišajav, ni krastav, niti uškopljenik. ²¹Dakle, ni jedan od potomaka sveæenika Arona koji imadne manu neka se ne primièe da prinosi u èast Jahvi paljenu žrtvu; buduæi da ima manu, neka se ne primièe da prinosi hranu svoga Boga. ²²Može blagovati hranu svoga Boga i od žrtava presvetih, i svetih, ²³ali neka ne dolazi k zavjesi niti se žrtveniku primièe jer ima manu. Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.'" ²⁴Mojsije to kaza Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima.

Chapter 22

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetim prinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni - ta moje je! - moraju svetiti. Ja sam Jahve! ³Reci im: 'Ako se ikad tko od vaših naraštaja primakne u stanju neèistoæe k svetim prinosima što ih Izraelci posveæuju Jahvi, taj æe biti uklonjen od moje nazoènosti. Ja sam Jahve!' ⁴Neka nitko od Aronovih potomaka koji bude gubav ili imadne izljev ne blaguje svetih prinosa dok ne postane èist. Onaj koji se dotakne bilo èega što je mrtvo tijelo okaljalo ili onaj koji iz sebe prospe sjemeni izljev; ⁵onaj koji se dotakne kakva puzavca koji ga oneèisti; ili èovjeka od kojega se okalja bilo kakvom neèistoæom - ⁶onaj koji se dotakne èega takva neka je neèist do veèeri i neka ne blaguje svetih prinosa dok ne okupa svoje tijelo u vodi. ⁷Èim sunce zaðe, èist je. Poslije toga može blagovati od svetih prinosa jer mu je to hrana. ⁸Neka ne jede ni strva ni što je zvjerad rastrgla. Time bi se okaljao. ⁹Neka drže moje naredbe, da ne navuku na se krivnju i zbog nje, oskvrnuvši se, ne poginu. Ta ja, Jahve, njih posveæujem." ¹⁰"Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukuæanin ni sveæenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa. ¹¹Ali ako sveæenik steèe koga novcem u svoje vlasništvo, taj to može jesti kao onaj što se rodi u njegovoj kuæi; oni mogu jesti od njegove hrane. ¹²Ako se sveæenikova kæi uda za svjetovnjaka, ne smije blagovati od podizanih svetih prinosa. ¹³Ali ako sveæenikova kæi obudovi ili bude otpuštena, a nema djece pa se vrati u oèevu kuæu, može se hraniti oèevom hranom kao u svojoj mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije što od toga jesti. ¹⁴Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadi sveæeniku dodajuæi petinu. ¹⁵Neka ne oskvrnjuju svetih prinosa što ih Izraelci Jahvi podižu. ¹⁶Jeduæi ih, navukli bi na se krivnju koja bi ih obvezivala na nadoknadu, jer ja, Jahve, posvetio sam te prinose." ¹⁷Jahve reèe Mojsiju: ¹⁸"Govori Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima i reci im: 'Svaki èovjek doma Izraelova ili stranac u Izraelu koji donosi svoj prinos kao zavjet ili kao dragovoljan dar da se prinese Jahvi kao žrtva paljenica - da bude primljen - ¹⁹mora prinijeti muško bez mane, bilo to goveèe, ovca ili koza. ²⁰Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi jer vam to neæe biti primljeno. ²¹Ako tko prinosi Jahvi žrtvu prièesnicu da izvrši kakav zavjet ili uèini dragovoljan prinos, bilo od krupne ili sitne stoke, ta životinja, da bude primljena, mora biti bez mane; nikakve mane na njoj ne smije biti. ²²Nikakvu slijepu, ili hromu, ili osakaæenu, gušavu, šugavu ili krastavu životinju, nikakvu takvu Jahvi nemoj prinositi niti ikakvu takvu na žrtvenik kao paljenu žrtvu Jahvi polagati. ²³Junca ili ovcu s kakvim udom protegnutim ili prikaæenim možeš prinijeti kao dragovoljan prinos, ali kao žrtva zavjetnica neæe biti primljena. ²⁴Jahvi nemojte prinositi životinje sa zgnjeèenim, stuèenim, rastrgnutim ili odsjeèenim mošnjama. To u svoj zemlji ne èinite ²⁵niti takvo što primajte od stranca da to prinesete kao hranu svoga Boga. S manom su jer su osakaæene. Zato vam neæe biti primljene.'" ²⁶Jahve reèe Mojsiju: ²⁷"Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dana neka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana može biti primljeno kao paljena žrtva Jahvi. ²⁸Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim. ²⁹Kad Jahvi žrtvujete žrtvu zahvalnicu, žrtvujte je tako da budete primljeni. ³⁰Neka se žrtva blaguje onoga istog dana; od nje ništa ne ostavljajte za ujutro. Ja sam Jahve!" ³¹"Moje zapovijedi držite i vršite ih. Ja sam Jahve! ³²Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budem proglašen svetim meðu Izraelcima - ja, Jahve, koji vas posveæujem. ³³Ja koji sam vas izbavio iz zemlje egipatske da budem vaš Bog, ja, Jahve."

Chapter 23

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Kaži Izraelcima i reci im: Blagdani Jahvini koje imate sazivati jesu sveti zborovi. Ovo su moji blagdani: ³Šest dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota - dan potpunog odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva posla. Gdje god boravili, subota je Jahvina." ⁴"A ovo su blagdani Jahvini - sveti zborovi - koje imate proglasiti u njihovo odreðeno vrijeme: ⁵U prvom mjesecu èetrnaestoga dana u suton jest Pasha u èast Jahvi; ⁶petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih kruhova u èast Jahvi - sedam dana jedite beskvasan kruh. ⁷Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva težaèkog posla nemojte raditi. ⁸Sedam dana prinosite paljenu žrtvu u èast Jahvi, a sedmoga dana neka opet bude sveti zbor; nikakva težaèkog posla ne radite." ⁹Jahve reèe Mojsiju: ¹⁰"Kaži Izraelcima i reci im: 'Kad uðete u zemlju koju vam dajem i u njoj žetvu požanjete, prvi snop svoje žetve donesite sveæeniku. ¹¹Neka ga on prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom da budete primljeni. Sutradan po suboti neka ga sveæenik prinese kao žrtvu prikaznicu. ¹²A u dan kad budete prinosili snop kao žrtvu prikaznicu, prinesite Jahvi jednogodišnjeg janjca bez mane kao žrtvu paljenicu. ¹³Uz to žrtva prinosnica neka bude: dvije desetine efe najboljeg brašna zamiješena u ulju, kao paljena žrtva Jahvi na ugodan miris; a s njom ljevanica od vina neka bude èetvrt hina. ¹⁴Prije toga dana - dok ne donesete prinose svoga Boga - ne smijete jesti ni kruha, ni pržena zrnja, ni svježa klasja. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili.'" ¹⁵"A poèevši od sutrašnjega dana po suboti - dana u koji donesete snop za žrtvu prikaznicu - nabrojte punih sedam tjedana. ¹⁶Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesite Jahvi novu žrtvu. ¹⁷Donesite iz svojih stanova po dva kruha za žrtvu prikaznicu. Neka svaki bude od dvije desetine efe najboljeg brašna; neka budu ispeèeni ukvas, kao prvine Jahvi. ¹⁸S kruhom prinesite sedam jednogodišnjih janjaca bez mane, jednoga junca i dva ovna kao žrtvu paljenicu Jahvi zajedno sa žrtvom prinosnicom i ljevanicom, žrtvom paljenom na ugodan miris Jahvi. ¹⁹Prinesite i jednoga jarca kao žrtvu okajnicu, a dva janjca od godine dana za žrtvu prièesnicu. ²⁰Neka ih sveæenik prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu povrh kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne sveæeniku. ²¹Toga istog dana sazovite zbor. Neka vam to bude posveæen zbor - nikakva težaèkog posla ne radite. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili. ²²Kad budete želi žetvu sa svoje zemlje, nemoj žeti dokraja svoje njive niti pabirèiti poslije svoje žetve. Ostavi to sirotinji i strancu. Ja sam Jahve, Bog vaš." ²³Jahve reèe Mojsiju: ²⁴"Govori Izraelcima i reci: 'Sedmoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, neka vam je potpun odmor, proglašen glasom trube, sveti zbor. ²⁵Nikakva teškog posla ne radite; u èast Jahvi paljenu žrtvu prinesite.'" ²⁶Reèe Jahve Mojsiju: ²⁷"Povrh toga, u deseti dan toga sedmog mjeseca pada Dan pomirenja. Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite u èast Jahvi paljenu žrtvu. ²⁸Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je, naime, Dan pomirenja, kada æe se za vas obaviti obred pomirenja pred Jahvom, Bogom vašim. ²⁹Jest, tko god ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz svoga naroda. ³⁰A tko bi god radio kakav posao na taj dan, toga æu ja istrijebiti iz njegova naroda. ³¹Nikakva posla nemojte raditi. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili. ³²Neka vam je to subotnji poèinak. Postite! Naveèer devetoga dana u mjesecu - od veèeri do veèeri - prestanite raditi." ³³Jahve reèe Mojsiju: ³⁴"Reci Izraelcima: 'Od petnaestoga dana toga sedmog mjeseca neka se sedam dana drži Blagdan sjenica u èast Jahvi. ³⁵Prvoga dana, u dan svetoga zbora, nikakva težaèkog posla nemojte raditi. ³⁶Sedam dana prinosite paljenu žrtvu u èast Jahvi. Osmi dan neka vam bude sveti zbor, kada æete u èast Jahvi prinijeti paljenu žrtvu. To je sveèani zbor; nikakva težaèkog posla nemojte obavljati.'" ³⁷"To su blagdani Jahvini koje imate sazvati - sveti zborovi odreðeni za prinošenje žrtava u èast Jahvi; žrtava paljenica, prinosnica, žrtava klanica i ljevanica; svaku na njezin pravi dan, ³⁸povrh Jahvinih subota, povrh vlastitih prinosa, povrh svojih zavjetnih i dragovoljnih darova koje inaèe prinosite Jahvi." ³⁹"Osim toga, petnaestoga dana mjeseca sedmoga, pošto pokupite sa zemlje plodove, svetkujte Jahvin blagdan sedam dana. Na prvi dan i na osmi dan neka je potpun poèinak. ⁴⁰Uzmite veæ prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana, granèica s lisnatih drveta i potoène vrbovine pa se veselite u nazoènosti Jahve, Boga svoga, sedam dana. ⁴¹Svetkujte tako blagdan u èast Jahvi sedam dana svake godine. Neka je to trajan zakon za vaše naraštaje. Svetkujte taj blagdan sedmoga mjeseca. ⁴²Sedam dana stanujte u sjenicama. Svi Izraelovi domoroci neka proborave u sjenicama, ⁴³da vaši potomci znaju kako sam ja uèinio da Izraelci žive u sjenicama kad sam ih izbavio iz zemlje egipatske. Ja sam Jahve, Bog vaš." ⁴⁴I tako Mojsije objavi Izraelcima Jahvine blagdane.

Chapter 24

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Naredi Izraelcima da ti za svijeænjak donose èistoga ulja od istupanih maslina, da se uvijek održava svjetlo. ³Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od veèeri do jutra u Šatoru sastanka, pred zavjesom Svjedoèanstva. Neka je ovo trajan zakon vašim naraštajima. ⁴Neka Aron neprekidno održava svjetlila na èistome svijeænjaku pred Jahvom." ⁵"Potom uzmi najboljeg brašna i od njega ispeci dvanaest pogaèa. Neka u svakoj pogaèi budu dvije desetine efe. ⁶Onda ih poredaj u dva reda - po šest u redu - na èistome stolu što je pred Jahvom. ⁷Na svaki red stavi èistoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao spomen - paljena žrtva Jahvi. ⁸Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka Izraelci vrše zbog vjeènoga Saveza. ⁹Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na posveæenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih žrtava. To neka bude trajna odredba." ¹⁰A sin jedne Izraelke, komu otac bijaše Egipæanin, iziðe meðu Izraelce i zametne u taboru svaðu s nekim Izraelcem. ¹¹Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. - Mati mu se zvala Šelomit, a bila je kæi Dibrijeva iz plemena Danova. - ¹²Stave ga u zatvor dok im se ne oèituje volja Jahvina. ¹³Onda Jahve reèe Mojsiju: ¹⁴"Izvedi psovaèa iz tabora. Potom svi oni koji su ga èuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje. ¹⁵Poslije toga æeš ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju; ¹⁶tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora mrijeti. ¹⁷Ako èovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti. ¹⁸Tko usmrti živinèe mora ga nadomjestiti: život za život. ¹⁹Tko ozlijedi svoga bližnjega neka mu se uèini kako je on uèinio: ²⁰lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu. ²¹Tko usmrti živinèe mora ga nadoknaditi, ali tko ubije èovjeka mora umrijeti. ²²Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog vaš." ²³Pošto je Mojsije to izložio Izraelcima, oni izvedu psovaèa izvan tabora i zaspu ga kamenjem. Uèine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsiju naredio.

Chapter 25

¹ Jahve reèe Mojsiju na Sinajskom brdu: ²"Govori Izraelcima i kaži im: Kad uðete u zemlju koju vam dajem, neka ta zemlja održava Jahvin subotni poèinak. ³Šest godina zasijavaj svoju njivu, šest godina svoj vinograd obrezuj i beri njegov plod. ⁴Ali sedme godine neka i zemlja uživa subotnji poèinak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda. ⁵Što samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj žeti niti beri grožðe s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina poèivanja. ⁶Zemljišni poèinak neka vam priskrbi prehranu: tebi, tvome sluzi, tvojoj sluškinji, tvome najamniku koji s tobom živi; ⁷a i tvojoj stoci i zvjeradi u tvojoj zemlji neka njezini plodovi služe za hranu." ⁸"Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit æe ti èetrdeset devet godina. ⁹A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu širom svoje zemlje. ¹⁰Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobaðanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju oèevinu; neka se svatko vrati k svome rodu! ¹¹Ta pedesetogodišnjica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte žeti što samo od sebe uzraste niti berite grožðe s neobrezane loze. ¹²Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim što njiva donese od sebe. ¹³Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju oèevinu. ¹⁴Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga sunarodnjaka, nemojte nanositi štete svome bratu! ¹⁵Od svoga sunarodnjaka kupuj, odbivši samo broj godina poslije jubileja, a on neka ti proda prema broju proizvodnih godina. ¹⁶Što više godina, više i cijenu povisi; što manje godina, neka je i cijena manja. Jer, ono što ti on prodaje jest broj ljetina. ¹⁷Neka nitko od vas ne nanosi štete svome sunarodnjaku, nego se boj Boga svoga! Jer ja sam Jahve, Bog vaš. ¹⁸Vršite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa æete u sigurnosti živjeti na zemlji. ¹⁹Zemlja æe davati svoj rod, jest æete do sitosti i živjet æete u sigurnosti. ²⁰Ako biste rekli: 'Èime æemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?' ²¹evo, blagoslov æu svoj pustiti na vas: šesta godina rodom æe roditi za tri godine. ²²Kad budete sijali osme godine, hranit æete se starim prihodom sve do devete godine; dok ne doðe njezin prihod, jest æete stari." ²³"Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene. ²⁴Zato u svakome kraju gdje imate zemljišne posjede morate dopustiti otkupljivanje zemlje. ²⁵Ako tvoj brat zapadne u škripac te moradne prodati dio svoje oèevine, neka doðe njegov najbliži izbavitelj i otkupi što je njegov brat prodao. ²⁶Ako nema koga da mu ga otkupi, a poslije i sam postane imuæan te stekne sredstva da je otkupi, ²⁷neka prebroji godine od prodaje, isplati kupcu svotu za preostalo vrijeme i vrati se na svoju oèevinu. ²⁸Ako nema sredstava da je vrati, onda prodano neka ostane u rukama kupca do jubilejske godine. A stupivši u jubilej, neka se vrati na svoju oèevinu. ²⁹Ako tko proda stojnu kuæu u gradu zidom obzidanu, može je otkupiti dokle se ne navrši godina poslije prodaje; otkupni rok neka je, dakle, jedna godina. ³⁰Ako je ne otkupi u roku od godine, onda kuæa u gradu zidom opasana prelazi potpuno kupcu i njegovim potomcima: ni za jubileja neka se ne vraæa. ³¹Ali kuæe po selima što nemaju zidova oko sebe neka se smatraju kao posjedi u polju; mogu se otkupljivati. U jubileju kupac mora iz njih iziæi. ³²Kuæe koje u levitskim gradovima pripadaju levitima mogu leviti otkupiti u svako vrijeme. ³³Ako se koji levit ne posluži svojim pravom otkupa, onda æe kuæa što bude prodana u gradu njegova vlasništva biti za jubileja vraæena. Jer kod Izraelaca kuæe u gradovima levita njihovo su vlasništvo. ³⁴Neograðena zemlja oko njihovih gradova ne može se prodati, jer je ona njihovo vlasništvo za sva vremena." ³⁵"Ako tvoj brat zapadne u škripac i ne mogne održavati svoje odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom živi kao stranac ili gost. ³⁶Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, i neka tvoj brat živi s tobom! ³⁷Ne uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski davaj svoju hranu. ³⁸Ja, Jahve, Bog vaš, izbavio sam vas iz zemlje egipatske da vam dadem zemlju kanaansku i budem vaš Bog. ³⁹Ako li tvoj brat padne u škripac dok je s tobom u urednim odnosima te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da služi kao rob; neka bude kod tebe kao najamnik ili nadnièar. ⁴⁰Neka služi kod tebe do jubilejske godine. ⁴¹Onda neka bude slobodan da ode od tebe - i on i njegova djeca s njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu. ⁴²TÓa oni su moji službenici, ja sam ih izbavio iz zemlje egipatske; oni se ne smiju prodavati kao robovi. ⁴³Nemoj s njim grubo postupati! Boga se svoga boj! ⁴⁴A robove i ropkinje, budeš li ih htio imati, možete kupiti, i muške i ženske, od naroda koji su oko vas. ⁴⁵Možete ih kupovati i od pridošlica koji s vama borave; od njihovih obitelji što žive s vama i roðeni su u vašoj zemlji. Takvi mogu postati vašim vlasništvom. ⁴⁶Njih možete predati u nasljedstvo svojoj djeci da ih zavazda naslijede u baštinu. Prema njima možete postupati kao prema robovima. Ali prema svojoj braæi, Izraelcima, nitko ne smije grubo postupati. ⁴⁷Ako se stranac s tobom nastanjen obogati, a tvoj brat, u svojim odnosima prema njemu, zapadne u škripac te se proda strancu koji je s tobom nastanjen ili kojemu god potomku stranèeve obitelji, ⁴⁸on ima pravo i nakon prodaje biti otkupljen. Neka ga otkupi netko od njegove braæe; ⁴⁹ili neka ga otkupi njegov stric, njegov roðak ili bilo tko od njegove obitelji koji bude od njegove krvi. Ili, ako ima sredstava, neka se sam otkupi. ⁵⁰Sa svojim kupcem neka proraèuna vrijeme od godine kad mu se prodao do jubilejske godine. Cijena za njegovo osloboðenje neka bude prema broju godina. Vrijeme što ga je proveo sa svojim vlasnikom neka se procijeni kao vrijeme jednog najamnika. ⁵¹Ako ostaje još mnogo godina, neka isplati za svoju otkupninu u omjeru svoje prodajne svote. ⁵²A ako ostaje samo nekoliko godina do jubilejske godine, neka izraèuna pa isplati za svoj otkup prema godinama službe. ⁵³Prema njemu neka bude kao prema najamniku koji se iznajmljuje od godine na godinu. Neka se na tvoje oèi s njim ne postupa grubo. ⁵⁴Ne bude li iskupljen ovako, onda i on i njegova djeca s njim neka odu u jubilejskoj godini. ⁵⁵Jer Izraelci su moji službenici; oni su moji službenici koje sam ja izveo iz zemlje egipatske, ja, Jahve, Bog vaš."

Chapter 26

¹ "Ne pravite sebi kumira; ne podižite sebi ni kipa ni spomen-stupa; ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih padate. ²Održavajte moje subote; poštujte moje Svetište - jer ja sam Jahve, Bog vaš." ³"Budete li živjeli prema mojim zakonima, održavali moje zapovijedi i u djelo ih provodili, ⁴davat æu vam kiše u pravo vrijeme te æe zemlja raðati rodom a stabla po polju donositi plodove. ⁵Vršidba æe vam stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jest æete kruh svoj do sitosti i u svojoj æete zemlji živjeti u sigurnosti. ⁶Zemlji æu dati mir; tako æete poèivati a da vas nitko ne plaši. Štetne æu životinje iz zemlje ukloniti; maè neæe prolaziti vašom zemljom. ⁷U bijeg æete nagoniti svoje neprijatelje, a oni æe padati pred vama od maèa. ⁸Petorica vas nagonit æe u bijeg stotinu njih, a stotina vas nagonit æe u bijeg deset tisuæa njih. Da, vaši æe neprijatelji padati pred vama od maèa. ⁹K vama æu se okrenuti te vas rodnima èiniti i razmnažati. Držat æu svoj Savez s vama. ¹⁰Starom æete se zalihom hraniti; štoviše, trebat æe vam zalihe ispražnjavati da mognete sasipati novo žito. ¹¹Meðu vama æu postaviti svoje Prebivalište i neæu vas odbaciti; ¹²meðu vama æu hoditi i bit æu vam Bog, a vi æete mi biti narod. ¹³Ja, Jahve, Bog vaš, izveo sam vas iz zemlje egipatske da im više ne budete roblje; polomio sam palice vaših jarmova i uèinio da hodate uspravno." ¹⁴"Ali ako me ne poslušate i u djelo ne provedete sve ove moje zapovijedi; ¹⁵ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekršite moj Savez, ne provodeæi u djelo sve moje zapovijedi, ¹⁶evo što æu ja uèiniti vama: podvrgnut æu vas strepnji, iznemoglosti i groznici što oèi troše a život gase. ¹⁷Sjetve æete svoje uzalud sijati - neprijatelji vaši njima æe se hraniti. Ja æu se protiv vas okrenuti, a vaši æe vas neprijatelji ametice tuæi. Oni koji vas mrze gospodarit æe nad vama. Bježat æete i onda kad vas nitko ne bude progonio. ¹⁸Pa ako me i unatoè tome ne poslušate, ja æu vas sedmerostruko kažnjavati za vaše grijehe. ¹⁹Slomit æu ja vašu drsku silu. Vaša æu nebesa uèiniti poput gvožða, a zemlju vašu poput tuèa. ²⁰Uzalud æe se trošiti vaša snaga. Zemlja vam više neæe davati svoga roda niti æe stabla na zemlji donositi svojih plodova. ²¹Budete li se još i dalje protivili, ne htjednete li me poslušati, sedmerostruko æu još na vama povisiti rane za vaše grijehe. ²²Na vas æu pustiti šumsku zvjerad da vas liši djece, blago vam podavi a vas prorijedi tako da vam putovi postanu pusti. ²³Ako vas ni to ne popravi nego nastavite življenje koje se meni protivi, ²⁴onda æu se i ja suprotstaviti vama i sam æu vas još sedmerostruko udariti za vaše grijehe. ²⁵Na vas æu dovesti maè neka se iskali osvetom za Savez. A kad se zbijete u svoje gradove, poslat æu na vas kugu i bit æete predani u ruke neprijatelju. ²⁶Još kad vam obustavim namicanje kruha, deset žena moæi æe vam peæi kruh u jednoj peæi i na mjeru æe vam kruh davati. Jest æete, ali se neæete nasititi. ²⁷Ako me ni tada ne poslušate nego mi se dalje budete suprotstavljali, ²⁸i ja æu se vama suprotstaviti - sedmerostruko æu vas kazniti za vaše grijehe. ²⁹Jest æete meso od svojih sinova, jest æete meso od svojih kæeri. ³⁰Porušit æu vaše idolske uzvišice; oborit æu vaše kadione žrtvenike, zgrnut æu vaša mrtva trupla na trupla vaših kumira i odbacit æu vas. ³¹Gradove æu vaše pretvoriti u ruševine; svetišta æu vaša opustošiti, vaš ugodni miris neæu više mirisati. ³²Zemlju æu ja pretvoriti u zgarište tako da æe se vaši neprijatelji koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom. ³³Vas æu rasijati po narodima; izvuæi æu protiv vas maè iz korica tako da æe vam se zemlja pretvoriti u pustaru a gradovi u ruševine. ³⁴Tada æe zemlja namiriti svoje subote za sve vrijeme dok bude pusta i vi budete u zemlji svojih neprijatelja. Otpoèinut æe tada zemlja i moæi æe namiriti svoje subote. ³⁵Sve dok bude pusta, imat æe poèinak koji nije imala za vaših subota dok ste vi u njoj stanovali. ³⁶A onima od vas koji na životu ostanu po zemljama svojih neprijatelja, njima æu strah u srce utjerati. U bijeg æe ih nagoniti šuštaj lista što zatrepti. Bježat æe kao što se bježi od maèa; padat æe, iako ih nitko neæe progoniti. ³⁷Spoticat æe se jedan o drugoga kao kad se bježi ispred maèa, premda ih nitko neæe progoniti. Neæete se održati pred svojim neprijateljima; ³⁸izginut æete meðu narodima - proždrijet æe vas zemlja vaših neprijatelja. ³⁹A koji od vas prežive venut æe u zemljama svojih neprijatelja zbog svojih opaèina; venut æe i zbog opaèina svojih otaca. ⁴⁰Priznat æe tada svoju opaèinu i opaèinu svojih otaca što su je protiv mene poèinili izdajom, što su mi se protivili. ⁴¹I ja sam sa morao suprotstaviti njima i odvesti ih u zemlju njihovih neprijatelja." "Onda æe se napokon njihovo tvrdokorno srce poniziti; ispaštat æe oni svoju krivnju. ⁴²Tada æu se ja sjetiti svoga Saveza s Jakovom i svoga Saveza s Izakom; sjetit æu se svoga Saveza s Abrahamom - zemlje æu se sjetiti. ⁴³Zemlja æe, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostane pusta zbog njih. A oni æe ispaštati svoju krivnju što su odbacili moje zapovijedi; što su prezreli moje zakone. ⁴⁴Ali ni onda dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neæu ih zabaciti niti æu ih prezreti tako da ih posve uništim i da prekršim svoj Savez s njima. TÓa ja sam Jahve, Bog njihov. ⁴⁵Radi njih sjetit æu se Saveza s njihovim precima koje sam izveo iz zemlje egipatske naoèigled naroda da budem njihov Bog, ja Jahve." ⁴⁶To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio izmeðu sebe i Izraelaca po Mojsiju na Sinajskome brdu.

Chapter 27

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko zaželi podmiriti Jahvi zavjet što vrijedi koliko èovjek, ³neka ti je mjerilo: muškarca od dvadeset do šezdeset godina starosti procijeni pedeset šekela u srebru, prema hramskom šekelu, ⁴a žensku procijeni trideset šekela. ⁵A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za muškarca dvadeset šekela, a za žensku deset šekela. ⁶Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za muško pet šekela u srebru, a procjena za žensko tri šekela u srebru. ⁷Bude li u starosti od šezdeset godina ili više, neka ti je procjena: za muškarca petnaest šekela, a za žensku deset šekela. ⁸Ali ako je tko siromašan te ne može platiti svoju cijenu, neka ga dovedu pred sveæenika i neka ga sveæenik procijeni. Ali neka sveæenik procijeni prema onome što zavjetovalac može dati. ⁹Ako zavjetovani prinos bude od životinja koje se mogu Jahvi prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit æe posveæena stvar. ¹⁰Neka se ne nadomješta niti zamjenjuje za što drugo - bilo dobro za loše, bilo loše za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga živinèeta za drugo, onda æe i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti posveæena stvar. ¹¹Bude li zavjetovani prinos od neèiste životinje koja se ne može Jahvi prinositi, neka se takvo živinèe dovede k sveæeniku ¹²pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako sveæenik procijeni, neka tako bude. ¹³Zaželi li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu. ¹⁴Ako tko posveti svoju kuæu zavjetovavši je Jahvi, neka sveæenik procijeni da li je dobra ili loša. Kako sveæenik prosudi, neka tako ostane. ¹⁵Ako onaj koji je svoju kuæu zavjetovao zaželi da je otkupi, neka dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude njegova. ¹⁶Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemljišta od svoga vlasništva, procijeni ga prema njegovu usjevu: za jedan homer jeèmena sjemena pedeset šekela u srebru. ¹⁷Zavjetuje li zemljište za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj procjeni. ¹⁸Ali ako zemljište zavjetuje poslije jubilejske godine, neka sveæenik proraèuna cijenu prema godinama što preostaju do jubilejske godine i prema tome smanji procjenu. ¹⁹Ako onaj tko je zemljište zavjetovao zaželi da ga otkupi, neka doda jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane. ²⁰Ako zemljište ne otkupi nego ga proda drugome, ne može se više otkupiti. ²¹Kad zemljište bude osloboðeno u jubilejskoj godini, neka se posveti Jahvi kao zavjetovano zemljište i postane sveæenikov posjed. ²²Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemljište koje nije dio njegove oèevine, ²³neka mu sveæenik proraèuna razmjernu procjenu do jubilejske godine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posveæenu Jahvi. ²⁴U jubilejskoj godini zemljište se ima vratiti onome od koga je kupljeno - kome pripada zemljišno vlasništvo. ²⁵Svaka procjena neka se vrši prema hramskom šekelu: dvadeset gera jedan šekel. ²⁶Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. TÓa prvina ionako pripada Jahvi - Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga. ²⁷Bude li od neèiste stoke, može se otkupiti prema procjeni, dometnuvši petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni proda. ²⁸Ali ništa od 'herema', od onog što je Jahvi izruèeno, bio to èovjek ili živinèe ili njegovo baštinjeno zemljište, ništa što je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne može se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom posveæena stvar najveæa je Jahvina svetinja. ²⁹Nijedno ljudsko biæe koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti. ³⁰Svaka desetina sa zemljišta, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveæeno. ³¹Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati jednu petinu cijene. ³²Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto od svega što prolazi ispod pastirskog štapa, neka bude posveæeno Jahvi. ³³Neka se ne gleda je li dobro ili rðavo; i neka se ne zamjenjuje. Ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posveæeno i ne smije se otkupljivati.'" ³⁴To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na Sinajskome brdu.

Numbers

Chapter 1

¹ U Sinajskoj pustinji, u Šatoru sastanka, reèe Jahve Mojsiju prvoga dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske: ²"Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodicama, navodeæi imena svih muškaraca, glavu po glavu. ³Od dvadeset godina naviše, za borbu sposobne u Izraelu, ti i Aron pobilježite prema njihovim jedinicama. ⁴Neka s vama bude po jedan èovjek od svakoga plemena, glavari svoga pradjedovskog doma. ⁵Ovo su imena ljudi koji æe vam pomagati: Elisur, sin Šedeurov, za pleme Rubenovo; ⁶Šelumiel, sin Surišadajev, za pleme Šimunovo; ⁷Nahšon, sin Aminadabov, za pleme Judino; ⁸Netanel, sin Suarov, za pleme Jisakarovo; ⁹Eliab, sin Helonov, za pleme Zebulunovo. ¹⁰Za Josipove sinove: Elišama, sin Amihudov, za pleme Efrajimovo; Gamliel, sin Pedahsurov, za pleme Manašeovo; ¹¹Abidan, sin Gidonijev, za pleme Benjaminovo; ¹²Ahiezer, sin Amišadajev, za pleme Danovo; ¹³Pagiel, sin Okranov, za pleme Ašerovo; ¹⁴Elijasaf, sin Deuelov, za pleme Gadovo; ¹⁵Ahira, sin Enanov, za pleme Naftalijevo." ¹⁶To bijahu sazivaèi zajednice, knezovi pradjedovskih plemena i glavari rodova izraelskih. ¹⁷Mojsije i Aron onda uzmu one ljude što su po imenu bili odreðeni ¹⁸te prvoga dana drugoga mjeseca sazovu svu zajednicu. Tada se u popis prema rodovima i porodicama po redu unosio broj osoba starijih od dvadeset godina. ¹⁹Kako je Jahve naredio Mojsiju, tako ih je on pobilježio u Sinajskoj pustinji. ²⁰Kad se utvrdi potomstvo Rubena, Izraelova prvoroðenca, prema njegovim rodovima i porodicama, pribilježiše, glavu po glavu, imena svih muškaraca od dvadeset godina naviše, svih za borbu sposobnih. ²¹Popisanih od Rubenova plemena bilo je èetrdeset i šest tisuæa i pet stotina. ²²Bili su popisani Šimunovi potomci prema njihovim rodovima i porodicama: pribilježiše se, glava po glava, imena svih muškaraca od dvadeset godina naviše, svih za borbu sposobnih. ²³Popisanih od Šimunova plemena bilo je pedeset i devet tisuæa i tri stotine. ²⁴Kad se utvrdi potomstvo sinova Gadovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. ²⁵Popisanih od Gadova plemena bilo je èetrdeset i pet tisuæa i šest stotina i pedeset. ²⁶Kad se utvrdi potomstvo sinova Judinih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. ²⁷Popisanih od Judina plemena bilo je sedamdeset i èetiri tisuæe i šest stotina. ²⁸Kad se utvrdi potomstvo sinova Jisakarovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. ²⁹Popisanih od Jisakarova plemena bilo je pedeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine. ³⁰Kad se utvrdi potomstvo sinova Zebulunovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. ³¹Popisanih od Zebulunova plemena bilo je pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine. ³²Josipovi sinovi: Kad se utvrdi potomstvo sinova Efrajimovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. ³³Popisanih od Efrajimova plemena bilo je èetrdeset tisuæa i pet stotina. ³⁴Kad se utvrdi potomstvo sinova Manašeovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. ³⁵Popisanih od Manašeova plemena bilo je trideset i dvije tisuæe i dvjesta. ³⁶Kad se utvrdi potomstvo sinova Benjaminovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. ³⁷Popisanih od Benjaminova plemena bilo je trideset i pet tisuæa i èetiri stotine. ³⁸Kad se utvrdi potomstvo sinova Danovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. ³⁹Popisanih od Danova plemena bilo je šezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina. ⁴⁰Kad se utvrdi potomstvo sinova Ašerovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. ⁴¹Popisanih od Ašerova plemena bila je èetrdeset i jedna tisuæa i pet stotina. ⁴²Kad se utvrdi potomstvo sinova Naftalijevih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. ⁴³Popisanih od Naftalijeva plemena bilo je pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine. ⁴⁴To su oni koje popisaše Mojsije i Aron sa dvanaest knezova izraelskih, po jedan na svaki pradjedovski dom. ⁴⁵Bili su popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima, od dvadeset godina i više, svi za borbu sposobni u Izraelu. ⁴⁶Bilo je, dakle, svih popisanih šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. ⁴⁷Meðu te nisu se ubrojili Levijevci prema svojem pradjedovskom plemenu. ⁴⁸Jahve je, naime, rekao Mojsiju: ⁴⁹"Nipošto nemoj popisivati Levijeva plemena niti ga unosi u popis Izraelaca. ⁵⁰Nego ti sam odredi Levijevce za službu u Prebivalištu svjedoèanstva; za sav njegov namještaj i sve što na nj spada; neka oni nose Prebivalište i sav njegov namještaj; neka oni u njemu poslužuju i oko njega tabore. ⁵¹Kad se Prebivalište mora premještati, neka ga Levijevci rastave; a kad se s Prebivalištem treba utaboriti, neka ga Levijevci opet podignu. Svjetovnjak koji bi mu se primakao neka se pogubi. ⁵²Neka Izraelci logoruju svatko u svome taboru; svatko kod svoje zastave, po èetama. ⁵³Levijevci neka borave oko Prebivališta svjedoèanstva, da se gnjev ne obori na izraelsku zajednicu. Neka tako Levijevci stražu straže oko Prebivališta svjedoèanstva." ⁵⁴Izraelci uèine kako je Jahve Mojsiju naredio. U svemu tako urade.

Chapter 2

¹ Jahve reèe Mojsiju i Aronu: ²"Neka Izraelci logoruju svatko kod svoje zastave, pod znakovima svojih pradjedovskih domova; neka se utabore oko Šatora sastanka, ali malo podalje. ³Sprijeda, s istoène strane, zastava Judina tabora, prema njihovim èetama. Glavar je Judinih potomaka Nahšon, sin Aminadabov. ⁴Njegova vojska broji sedamdeset i èetiri tisuæe i šest stotina popisanih. ⁵Do njega neka taboruje Jisakarovo pleme. Glavar je Jisakarovih potomaka Netanel, sin Suarov. ⁶Njegova vojska broji pedeset èetiri tisuæe i èetiri stotine popisanih. ⁷Onda pleme Zebulunovo. Glavar je Zebulunovih potomaka Eliab, sin Helonov. ⁸Njegova vojska broji pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine popisanih. ⁹Prema njihovim èetama, svih je upisanih u Judinu taboru sto osamdeset i šest tisuæa i èetiri stotine. Neka oni prvi stupaju! ¹⁰S juga je zastava tabora Rubenova, prema njihovim èetama. Glavar je Rubenovih potomaka Elisur, sin Šedeurov. ¹¹Njegova vojska broji èetrdeset i šest tisuæa i pet stotina popisanih. ¹²Do njega neka taboruje pleme Šimunovo. Glavar je Šimunovih potomaka Šelumiel, sin Surišadajev. ¹³Njegova vojska broji pedeset i devet tisuæa i tri stotine popisanih. ¹⁴Onda pleme Gadovo. Glavar je Gadovih potomaka Elijasaf, sin Deuelov. ¹⁵Njegova vojska broji èetrdeset i pet tisuæa šest stotina i pedeset popisanih. ¹⁶Prema njihovim èetama, svih je upisanih u taboru Rubenovu sto pedeset i jedna tisuæa èetiri stotine i pedeset. Neka oni stupaju drugi! ¹⁷Potom neka ide Šator sastanka, tako da tabor levitski bude usred drugih tabora. Kako taboruju, onako neka i stupaju: svatko pod svojom zastavom. ¹⁸Sa zapada, zastava tabora Efrajimova, prema njihovim èetama. Glavar je Efrajimovih potomaka Elišama, sin Amihudov. ¹⁹Njegova vojska broji èetrdeset tisuæa i pet stotina popisanih. ²⁰Do njega je pleme Manašeovo. Glavar je Manašeovih potomaka Gamliel, sin Pedahsurov. ²¹Njegova vojska broji trideset i dvije tisuæe i dvjesta popisanih. ²²Onda je pleme Benjaminovo. Glavar je potomaka Benjaminovih Abidan, sin Gidonijev. ²³Njegova vojska broji trideset i pet tisuæa i èetiri stotine popisanih. ²⁴Prema njihovim èetama, svih je upisanih u Efrajimovu taboru sto i osam tisuæa i sto. Oni neka stupaju treæi! ²⁵Sa sjevera, zastava tabora Danova, prema njihovim èetama. Glavar je Danovih potomaka Ahiezer, sin Amišadajev. ²⁶Njegova vojska broji šezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina popisanih. ²⁷Do njega neka se utabori pleme Ašerovo. Glavar je Ašerovih potomaka Pagiel, sin Okranov. ²⁸Njegova vojska broji èetrdeset i jednu tisuæu i pet stotina popisanih. ²⁹Onda pleme Naftalijevo. Glavar je Naftalijevih potomaka Ahira, sin Enanov. ³⁰Njegova vojska broji pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine popisanih. ³¹Svih je popisanih u taboru Danovu sto pedeset i sedam tisuæa i šest stotina. Neka oni stupaju posljednji pod svojim zastavama." ³²To su popisani Izraelci prema pradjedovskim domovima. Svih je upisanih u taborima, po njihovim èetama, šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. ³³Levijevci nisu bili upisivani s Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju. ³⁴U svemu su Izraelci uèinili kako je Jahve naredio Mojsiju. Tako su taborovali pod svojim zastavama i tako išli, svatko prema svom rodu i porodici.

Chapter 3

¹ Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je Jahve Mojsiju govorio na Sinajskom brdu. ²Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvoroðenac Nadab, zatim Abihu, Eleazar i Itamar. ³To su imena Aronovih sinova, sveæenika pomazanih, za sveæeništvo posveæenih. ⁴Ali Nadab i Abihu umriješe pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji pred njim prinosili neposveæenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su Eleazar i Itamar služili kao sveæenici u nazoènosti svoga oca Arona. ⁵Jahve reèe Mojsiju: ⁶"Dozovi pleme Levijevo neka stane pred sveæenika Arona. Neka mu poslužuju; ⁷neka vrše njegovu dužnost i dužnost sve zajednice pred Šatorom sastanka, služeæi Prebivalištu. ⁸Neka se brinu za sav namještaj u Šatoru sastanka, za dužnost sinova izraelovih, i obavljaju službu u Prebivalištu. ⁹Podaj levite Aronu i njegovim sinovima. Neka mu ih Izraelci potpuno daruju. ¹⁰Arona i njegove sinove postavi da vrše svoju sveæenièku službu. A svjetovnjak koji bi se tome približio neka se pogubi." ¹¹Jahve reèe Mojsiju: ¹²"Ja, evo, uzimam Levijevce izmeðu Izraelaca namjesto svih prvoroðenaca - onih koji otvaraju materinju utrobu kod Izraelaca. Moji su, dakle, Levijevci! ¹³Meni, naime, pripada svaki prvoroðenac. Onoga dana kad sam pobio sve prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvoroðence u Izraelu - i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve." ¹⁴Jahve reèe Mojsiju u Sinajskoj pustinji: ¹⁵"Popiši Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popiši sve muškarce od jednoga mjeseca i više." ¹⁶Na zapovijed Jahvinu Mojsije ih popisa, kako mu je bilo nareðeno. ¹⁷Ovo su poimenice bili sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari. ¹⁸A ovo su imena Geršonovih sinova po njihovim rodovima: Libni i Šimi. ¹⁹A sinovi su Kehatovi po svojim rodovima: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. ²⁰Sinovi su Merarijevi po svojim rodovima: Mahli i Muši. To su Levijevi rodovi po svojim porodicama. ²¹Od Geršona lozu vuèe rod Libnijev i rod Šimijev. To su rodovi Geršonovaca. ²²Njih je u popisu svih muškaraca od jednoga mjeseca naviše ubilježeno sedam tisuæa i pet stotina. ²³Rodovi Geršonovaca taborovali su za Prebivalištem prema zapadu. ²⁴Glava porodice Geršonovaca bijaše Elijasaf, sin Laelov. ²⁵Geršonovci su se u Šatoru sastanka brinuli za Prebivalište, za Šator i njegov krov, za zavjese na ulazu u Šator sastanka; ²⁶onda za dvorišne zavjese, za zavjesu na ulazu u dvorište što je oko Prebivališta i žrtvenika, za njihova užeta i za sve što spada na tu službu. ²⁷Od Kehata potjeèe rod Amramov, rod Jisharov, rod Hebronov i rod Uzielov. To su rodovi Kehatovaca. ²⁸Kad se popisaše svi muškarci od jednoga mjeseca naviše, bilo ih je osam tisuæa i šest stotina. Oni su se brinuli za Svetište. ²⁹Rodovi Kehatovaca taborovali su s južne strane Prebivališta. ³⁰Glava rodova u domu Kehatovu bijaše Elisafan, sin Uzielov. ³¹Oni su se brinuli za Kovèeg, stol, svijeænjak, žrtvenik i sveti pribor kojim su se služili i, konaèno, za zavjesu i za sve što joj pripada. ³²Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin sveæenika Arona. On je vršio nadzor nad onima koji su se brinuli za Svetište. ³³Od Merarija potjeèe rod Mahlijev i rod Mušijev. To su Merarijevi rodovi. ³⁴Njih je u popisu svih muškaraca od jednoga mjeseca i više ubilježeno šest tisuæa i dvije stotine. ³⁵Glava rodova u domu Merarijevu bijaše Suriel, sin Abihajilov. Oni su taborovali sa sjeverne strane Prebivališta. ³⁶Merarijevci su se brinuli za trenice Prebivališta, za njegove prijeènice, za stupce i njihova podnožja, za sav njegov pribor i za sve što spada na njegovu službu. ³⁷Povrh toga, za stupove uokolo predvorja, njihova podnožja, koèiæe i užeta. ³⁸Pred Prebivalištem prema istoku, pred Šatorom sastanka s istoène strane, utaborivali se Mojsije, Aron i njihovi sinovi, kojima je u ime Izraelaca bila povjerena služba u Svetištu. Svjetovnjak koji bi se približio imao se pogubiti. ³⁹Svih popisanih Levijevaca od jednoga mjeseca naviše, koje je na Jahvinu zapovijed po njihovim rodovima popisao Mojsije i Aron, bijaše dvadeset i dvije tisuæe. ⁴⁰Jahve rekne Mojsiju: "Popiši sve muške prvoroðence izraelske od jednoga mjeseca naviše te naèini popis njihovih imena. ⁴¹I levite dodijeli meni - ja sam Jahve - namjesto svih prvoroðenaca izraelskih, a stoku levitsku namjesto sve prvenèadi stoke izraelske." ⁴²Tako Mojsije popiše sve prvoroðence izraelske, kako mu je Jahve naredio. ⁴³Svih muških prvoroðenaca od jednoga mjeseca naviše bijaše u popisu imena dvadeset i dvije tisuæe i dvije stotine sedamdeset i tri. ⁴⁴Tada Jahve reèe Mojsiju: ⁴⁵"Uzmi levite namjesto svih prvoroðenaca izraelskih, a stoku levitsku namjesto stoke njihove; leviti neka budu moji. Ja sam Jahve. ⁴⁶A za otkupninu dvjesta sedamdeset i triju izraelskih prvoroðenaca što ih je više nego levita, ⁴⁷uzmi pet šekela po glavi, uzmi ih prema hramskom šekelu: dvadeset gera - jedan šekel. ⁴⁸Onda podaj taj novac Aronu i njegovim sinovima za otkupninu onih kojih je odviše." ⁴⁹Tako Mojsije primi taj novac kao otkupninu za prvoroðence koji su nadilazili broj onih koje su leviti otkupili. ⁵⁰Od izraelskih je prvoroðenaca primio u srebru tisuæu trista šezdeset i pet šekela hramske mjere. ⁵¹Po nalogu Jahvinu Mojsije predade novac te otkupnine Aronu i njegovim sinovima, kako je Jahve Mojsiju naredio.

Chapter 4

¹ Jahve reèe Mojsiju i Aronu: ²"Izdvojite izmeðu sinova Levijevih glavare Kehatovih sinova po rodovima i porodicama njihovim: ³od trideset godina naviše, sve do pedeset godina - sve koji mogu uæi u red da vrše službe u Šatoru sastanka. ⁴A služba je Kehatovih sinova u Šatoru sastanka: briga za svetinje nad svetinjama. ⁵Kad se tabor diže na put, neka uðu Aron i njegovi sinovi te skinu zaštitnu zavjesu i njom pokriju Kovèeg svjedoèanstva. ⁶Neka onda na nj stave pokrivalo od fine kože, a po njemu neka razastru platno, potpuno ljubièasto. Potom neka Kovèegu namjeste motke. ⁷Po stolu prinošenja neka prostru ljubièasto platno. Onda neka na nj stave zdjele, žlice, krèage i vrèeve za ljevanice. Kruh neprekidnog prinošenja neka takoðer bude na njemu. ⁸To neka prekriju tamnocrvenim platnom, a preko njega neka prebace pokrivalo od fine kože. Potom neka stolu namjeste motke. ⁹Neka zatim uzmu ljubièasto platno i pokriju svijeænjak za svjetlo i njegove svjetiljke, njegove usekaèe, njegove lugare i sve posude za ulje kojima se ono poslužuje. ¹⁰Neka ga stave sa svim njegovim priborom na pokrivalo od fine kože pa polože na nosiljku. ¹¹Po zlatnom žrtveniku neka razastru ljubièasto platno i prekriju ga pokrivalom od fine kože. Potom neka mu namjeste motke. ¹²Neka sad uzmu sav pribor što se upotrebljava za službu u Svetištu pa ga stave na ljubièasto platno i onda prekriju pokrivaèem od fine kože. Zatim neka sve to polože na nosiljku. ¹³Neka pometu pepeo sa žrtvenika i po njemu razastru crveno platno. ¹⁴Na nj neka postave sav pribor što se upotrebljava za službu: kadionike, viljuške, lopatice i zdjele - sve posuðe za žrtvenik. Po njemu onda neka razastru pokrivalo od fine kože. Zatim neka namjeste motke. ¹⁵Pošto Aron i njegovi sinovi završe pokrivanje Svetišta i svega svetog posuða, u èasu kad imadne tabor krenuti na put, neka doðu potomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticati da ne poginu. To je dužnost Kehatovih potomaka u Šatoru sastanka. ¹⁶A Eleazar, sin sveæenika Arona, neka se brine za ulje svijeænjaka, za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja; neka se brine za sve Prebivalište, za sve što je u njemu - za Svetište i njegovo posuðe." ¹⁷Jahve reèe Mojsiju i Aronu: ¹⁸"Ne dopustite da nestane pleme rodova Kehatovih izmeðu levita. ¹⁹Ovako postupajte s njima, da žive i ne izginu primièuæi se najveæim svetinjama: neka doðu Aron i njegovi sinovi da postave svakoga od njih na njegovu službu i uz njegovu dužnost. ²⁰Oni neka ne ulaze ni da zaèas pogledaju Svetište da ne bi poginuli." ²¹Jahve reèe Mojsiju: ²²"Popiši i Geršonove sinove po njihovim porodicama i njihovim rodovima, od trideset godina naviše, sve do pedesete godine; ²³popiši ih sve koji mogu iæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka. ²⁴A ovo je služba rodova Geršonovaca pri radu i prenošenju: ²⁵neka nose zavjese Prebivališta, Šator sastanka s njegovim krovom, pokrivalo od fine kože što je povrh njega, i zavjesu na ulazu u Šator sastanka; ²⁶onda, dvorišne zavjese, zavjesu s vrata na ulazu u predvorje što opkoljuje Prebivalište i žrtvenik, konopce i sav pribor za njihovu službu; što god treba oko tih stvari raditi, neka uèine. ²⁷Neka Geršonovci obavljaju sve svoje dužnosti - sve što imaju nositi i sve što imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovoj brizi povjerite sve što treba da nose. ²⁸To je služba rodova Geršonovaca u Šatoru sastanka. Njihova služba neka bude pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona." ²⁹"Sinove Merarijeve popiši po rodovima i porodicama njihovim. ³⁰Popiši ih od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, koji mogu uæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka. ³¹Za sve njihove službe u Šatoru sastanka dužnost im je da nose trenice za Prebivalište, njegove prijeènice, njegove stupce i njegova podnožja; ³²stupce što okružuju predvorje, njihova podnožja, njihove koèiæe, njihove konopce, sa svim priborom za njihovu službu. Poimenièno popišite predmete što su im povjereni da ih nose. ³³To je služba rodova Merarijevaca u svemu što imaju èiniti u Šatoru sastanka pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona." ³⁴Mojsije, Aron i glavari zajednice popisali su Kehatove sinove po njihovim rodovima i porodicama - ³⁵sve koji mogu uæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka, od trideset godina naviše, sve do pedeset godina. ³⁶I popisanih po njihovim rodovima bijaše dvije tisuæe sedam stotina i pedeset. ³⁷To je popis rodova Kehatovaca, svih koji su služili u Šatoru sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na zapovijed što je Jahve dade Mojsiju. ³⁸Popisanih sinova Geršonovih po njihovim rodovima i porodicama, ³⁹od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, svih koji mogu uæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka - ⁴⁰popisanih, dakle, po njihovim rodovima i porodicama bijaše dvije tisuæe šest stotina i pedeset. ⁴¹To je popis rodova Geršonovaca, svih koji su služili u Šatoru sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na Jahvinu zapovijed. ⁴²Popis rodova Merarijevih sinova po njihovim rodovima i porodicama, ⁴³od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, svih koji mogu uæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka - ⁴⁴popisanih, dakle, po njihovim rodovima bijaše tri tisuæe dvjesta. ⁴⁵To je popis Merarijevaca što su ga sastavili Mojsije i Aron na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju. ⁴⁶Svih, dakle, popisanih levita koje su popisali Mojsije, Aron i glavari izraelski po njihovim rodovima i porodicama, od trideset godina naviše do pedeset godina - ⁴⁷svih koji su ušli u službu posluživanja i službu prenošenja u Šatoru sastanka - ⁴⁸bilo je osam tisuæa pet stotina i osamdeset. ⁴⁹Na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju svakoga su unijeli u popis prema onom u èemu je služio i što je prenosio. Popisali su ih kako je Jahve zapovjedio Mojsiju.

Chapter 5

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca, svakoga koji imadne izljev i svakoga koji se oneèisti mrtvim tijelom. ³Odstranite i muške i ženske! Izvan tabora ih istjerajte da ne oneèiste svoje tabore u kojima ja boravim meðu njima." ⁴Izraelci tako uèine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekao Mojsiju, tako Izraelci uèine. ⁵Jahve reèe Mojsiju: ⁶"Kaži Izraelcima: Kad koji èovjek ili žena poèini bilo kakav grijeh na štetu èovjeka ogriješivši se protiv Jahve, i osjeti se krivim, ⁷neka prizna poèinjeni grijeh, nadoknadi štetu što bolje može te još doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu. ⁸Ako èovjek ne bi imao bližeg roðaka kome bi se nadoknada mogla uruèiti, dužna nadoknada pripada Jahvi za sveæenika, ne raèunajuæi u to pomirbenoga ovna kojim æe sveæenik izvršiti nad krivcem obred pomirenja. ⁹I svaka podizanica od svih posveæenih stvari što ih Izraelci sveæeniku donose njemu pripada. ¹⁰Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka sveæeniku bude ono što njemu tko dadne." ¹¹Jahve reèe Mojsiju: ¹²"Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome žena poðe stranputicom te mu se iznevjeri ¹³i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno oèima njezina muža i žena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude svjedoka buduæi da u èinu nije bila uhvaæena - ¹⁴i sad muža obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju ženu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu a da se ona nije oskvrnula - ¹⁵neka taj muž dovede svoju ženu sveæeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe jeèmenog brašna. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomen-prinosnica da podsjeti na grijeh. ¹⁶Neka sveæenik povede tu ženu i postavi je pred Jahvu. ¹⁷Sad neka sveæenik uzme posveæene vode u kakvu zemljanu posudu i, uzevši prašine što je na podu Prebivališta, neka je sveæenik ubaci u vodu. ¹⁸Pošto je sveæenik postavio ženu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest žitnu prinosnicu za ljubomoru, s sveæenik neka drži u ruci vodu gorèine i prokletstva. ¹⁹Zatim neka sveæenik ženu zakune. Neka joj reèe: 'Ako nikad èovjek s tobom nije ležao te ako nisi išla stranputicom i oskvrnula se dok si bila pod vlašæu svoga muža, budi pošteðena od ove vode gorèine i prokletstva! ²⁰Ali ako si išla stranputicom dok si bila pod vlašæu svoga muža te se oskvrnula; ako je koji èovjek osim tvoga muža legao s tobom ...' ²¹Ovdje neka sveæenik zakune ženu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu meðu tvojim narodom, uèinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme! ²²Neka ova voda prokletstva zaðe u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje naduo, a rodnica uvenula! - A žena neka poprati: Amen! Amen! ²³Potom neka ta prokletstva sveæenik napiše na list pa ih ispere u vodu gorèine. ²⁴Onda neka ženu napoji vodom gorèine i prokletstva, da bi se voda gorèine po njoj razišla i napunila je gorkošæu. ²⁵Neka sveæenik onda uzme iz ženine ruke prinosnicu za ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu te je donese na žrtvenik. ²⁶Zagrabivši od prinosnice punu pregršt kao spomen-žrtvu, neka to sažeže u kad na žrtveniku. Napokon, neka ženu napoji vodom. ²⁷Pošto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivši se svome mužu, voda prokletstva uæi æe u nju i napunit æe je gorèinom; njezina æe se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta æe žena postati prokletstvom u svome narodu. ²⁸A ako žena ne bude oskvrnuta nego nevina, neæe joj biti ništa i imat æe djece. ²⁹To je obred u sluèaju ljubomore, kad žena poðe stranputicom i oskvrne se dok je pod vlašæu svoga muža; ³⁰ili kad kojega èovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu. Neka, dakle, postavi svoju ženu pred Jahvu, a sveæenik neka nad njom izvrši sav ovaj obred. ³¹Neka je muž slobodan od krivnje, a žena neka snosi svoju krivnju."

Chapter 6

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko, bilo èovjek ili žena, položi nazirejski zavjet te se posveti Jahvi, ³neka se suzdržava od vina i svakoga opojnog piæa. Neka ne pije ni ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog piæa; a niti kakva soka od grožða neka ne pije; neka ne jede grožða, ni svježa ni suha. ⁴Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti ništa što raða lozov trs - od zelena grožða do komine.' ⁵Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazi preko njegove glave; dok se ne navrši vrijeme što ga je Jahvi zavjetovao, neka bude posveæen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi. ⁶Za sve vrijeme svoga zavjeta Jahvi neka se ne primièe nikakvu mrtvacu. ⁷Neka se ne oneèišæuje ni zbog svoga oca, ni zbog svoje majke, svoga brata ili svoje sestre ako bi umrli, jer na svojoj glavi nosi posveæenje svoga Boga. ⁸Sve vrijeme svoga nazireata on je posveæen Jahvi. ⁹Umre li tko nenadanom smræu pokraj njega, oneèistivši tako njegovu posveæenu glavu, neka na dan svoga oèišæenja obrije svoju glavu - neka je obrije sedmoga dana. ¹⁰A osmoga dana neka donese sveæeniku, na ulazu u Šator sastanka, dvije grlice ili dva golubiæa. ¹¹Neka sveæenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu, zatim neka nad njim izvrši obred pomirenja zbog ljage kojom se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu; ¹²neka zavjetuje Jahvi dane svoga nazireata; neka donese jednogodišnjeg janjca kao žrtvu naknadnicu. Prijašnje vrijeme neka se ne raèuna, jer je njegov nazireat bio oskvrnjen. ¹³Ovo je obred za nazirejca: na dan kad se navrši vrijeme njegova nazireata, neka ga dovedu na ulaz Šatora sastanka. ¹⁴Kao svoj prinos neka Jahvi donese: jednogodišnjeg janjca bez mane za žrtvu paljenicu; jednogodišnje žensko janje, bez mane, za žrtvu okajnicu; jednoga ovna, bez mane, za žrtvu prièesnicu; ¹⁵nadalje, košaru neukvasanih pogaèa od najboljeg brašna, u ulju zamiješenih i neukvasanih kolaèa, namazanih uljem, s njihovim prinosnicama i ljevanicama. ¹⁶Sveæenik, pošto to donese pred Jahvu, neka prinese njegovu okajnicu i paljenicu. ¹⁷Zatim neka prinese ovna Jahvi kao žrtvu prièesnicu zajedno s košarom neukvasanih pogaèa. I njegovu prinosnicu i njegovu ljevanicu neka prinese sveæenik. ¹⁸Na ulazu u Šator sastanka neka nazirejac obrije svoju posveæenu glavu i, uzevši uvojke sa svoje posveæene glave, neka ih stavi na vatru što gori pred žrtvom prièesnicom. ¹⁹Zatim neka sveæenik uzme kuhano pleæe ovna, jednu neukvasanu pogaèu iz košare i jedan neukvasani kolaè i stavi to na ruke nazirejcu pošto ovaj obrije svoje posveæene kose. ²⁰Neka to sveæenik prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. To je svetinja što pripada sveæeniku, osim grudi prikaznice i stegna podizanice. Poslije toga nazirejac može piti vina." ²¹Ovo je obred nazirejca, ne raèunajuæi ono što bi još mogla prinijeti njegova ruka. Ako je povrh svoga nazireata obeæao kakav dar, neka povrh obreda svoga nazireata uèini kako je zavjetovao. ²²Jahve reèe Mojsiju: ²³"Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreæi im: ²⁴Neka te blagoslovi Jahve i neka te èuva! ²⁵Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude! ²⁶Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!' Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja æu ih blagoslivljati."

Chapter 7

¹ U onaj dan kad Mojsije završi podizanje Prebivališta i kad ga pomaza i posveti sa svim njegovim posuðem, a tako i žrtvenik sa svim njegovim priborom, ²pristupe glavari izraelski, starješine njihovih pradjedovskih domova, to jest knezovi plemenski koji su vodili popisivanje, ³i dovedu svoje prinose pred Jahvu: šestora teretna kola i dvanaest volova - jedna kola za dvojicu glavara i vola za svakoga pojedinoga. Dovedu ih pred Prebivalište. ⁴Tada Jahve progovori Mojsiju: ⁵"Primi to od njih za upotrebu pri službi u Šatoru sastanka; onda to podaj svakome levitu prema njegovoj službi." ⁶Mojsije uze kola i volove pa ih dade levitima. ⁷Dvoja kola i èetiri vola dade Geršonovcima prema njihovoj službi, ⁸a èetvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovoj službi pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona. ⁹Kehatovcima nije dao ništa, jer je njihova zadaæa bila nositi posveæene predmete na ramenima. ¹⁰Tada glavari prinesu prinos za posvetu žrtvenika na dan njegova pomazanja. Dok su glavari prinosili svoje prinose pred žrtvenik, ¹¹Jahve progovori Mojsiju: "Svakoga dana neka po jedan glavar donese svoj prinos za posvetu žrtvenika!" ¹²Prvoga dana donese svoj prinos Nahšon, sin Aminadabov, od plemena Judina. ¹³Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; jedno i drugo bijaše napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu. ¹⁴Onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; ¹⁵jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; ¹⁶jedan jarac za žrtvu okajnicu, ¹⁷a za žrtvu prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Nahšona, Aminadabova sina. ¹⁸Drugoga dana donese svoj prinos Netanel, sin Suarov, glavar Jisakarovaca. ¹⁹Za svoj prinos donio je: jednu srebrnu zdjelu tešku sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; ²⁰onda jednu zlatnu posudicu od deset šekela punu tamjana; ²¹jednog junca, jednoga ovna, jedno janje od godinu dana za paljenicu; ²²jednog jarca za okajnicu, ²³a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Netanela, Suarova sina. ²⁴Treæega dana donese svoj prinos glavar Zebulunovaca, Eliab, sin Helonov. ²⁵Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; ²⁶jedna zlatna posudica puna tamjana; ²⁷jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; ²⁸jedan jarac za okajnicu, ²⁹a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Eliaba, Helonova sina. ³⁰Èetvrtog dana donese svoj prinos glavar Rubenovaca, Elisur, sin Šedeurov. ³¹Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; ³²onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; ³³jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; ³⁴jedan jarac za okajnicu, ³⁵a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elisura, Šedeurova sina. ³⁶Petoga dana donese svoj prinos glavar Šimunovaca, Šelumiel, sim Surišadajev. ³⁷Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; ³⁸onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; ³⁹jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; ⁴⁰jedan jarac za okajnicu, ⁴¹a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Šelumiela, Surišadajeva sina. ⁴²Šestoga dana donese svoj prinos glavar Gadovaca, Elijasaf, sin Deuelov. ⁴³Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; ⁴⁴onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; ⁴⁵jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; ⁴⁶jedan jarac za okajnicu, ⁴⁷a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elijasafa, Deuelova sina. ⁴⁸Sedmoga dana donese svoj prinos glavar Efrajimovaca, Elišama, sin Amihudov. ⁴⁹Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; ⁵⁰onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; ⁵¹jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu, ⁵²jedan jarac za okajnicu, ⁵³a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elišama, Amihudova sina. ⁵⁴Osmoga dana donese svoj prinos glavar Manašeovaca, Gamliel, sin Pedahsurov. ⁵⁵Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; ⁵⁶onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; ⁵⁷jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; ⁵⁸jedan jarac za okajnicu, ⁵⁹a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Gamliela, Pedahsurova sina. ⁶⁰Devetoga dana donese svoj prinos glavar Benjaminovaca, Abidan, sin Gidonijev. ⁶¹Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; ⁶²onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana, ⁶³jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; ⁶⁴jedan jarac za okajnicu, ⁶⁵a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Abidana, Gidonijeva sina. ⁶⁶Desetoga dana donese svoj prinos glavar Danovaca, Ahiezer, sin Amišadajev. ⁶⁷Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prikaznicu; ⁶⁸onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; ⁶⁹jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; ⁷⁰jedan jarac za okajnicu, ⁷¹a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Ahiezera, Amišadajeva sina. ⁷²Jedanaestoga dana donese svoj prinos glavar Ašerovaca, Pagiel, sin Okranov. ⁷³Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; ⁷⁴onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; ⁷⁵jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; ⁷⁶jedan jarac za okajnicu, ⁷⁷a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Pagiela, Okranova sina. ⁷⁸Dvanaestoga dana donese svoj prinos glavar Naftalijevaca, Ahira, sin Enanov. ⁷⁹Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; ⁸⁰onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; ⁸¹jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; ⁸²jedan jarac za okajnicu, ⁸³a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Ahire, Enanova sina. ⁸⁴To su bili prinosi glavara izraelskih za posvetu žrtvenika na dan kad bijaše pomazan: dvanaest srebrnih zdjela, dvanaest srebrnih kotliæa i dvanaest zlatnih posudica. ⁸⁵Svaka srebrna zdjela težila je sto trideset šekela; svaki kotliæ sedamdeset šekela. Svega srebra u posuðu bilo je dvije tisuæe i èetiri stotine hramskih šekela. ⁸⁶Zlatnih posudica punih tamjana bilo je dvanaest, svaka posudica težila je deset hramskih šekela. Sve zlato u posudicama težilo je sto dvadeset šekela. ⁸⁷Sve stoke za paljenicu: dvanaest junaca, dvanaest ovnova, dvanaest jednogodišnjih janjaca s njihovim prinosima. Za okajnicu dvanaest jaraca. ⁸⁸Sve stoke za prièesnicu: dvadeset i èetiri vola, šezdeset ovnova, šezdeset kozliæa i šezdeset janjaca od godine dana. To je bio prinos za posvetu žrtvenika pošto bijaše pomazan. ⁸⁹Kad bi Mojsije ulazio u Šator sastanka da razgovara s Njim, slušao bi glas kako mu govori ozgo s Pomirilišta što je bilo na Kovèegu svjedoèanstva, meðu dva kerubina. Tada bi mu govorio.

Chapter 8

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Govori Aronu i reci mu: 'Kad budeš palio svjetionice, neka sedam svjetionica svijetli na prednjoj strani svijeænjaka.'" ³Aron i uèini tako: smjesti svjetionice na prednju stranu svijeænjaka, kako je Jahve Mojsiju naredio. ⁴Svijeænjak bijaše skovan od zlata; skovan od svoga podnožja do svoje èaške. Svijeænjak je bio napravljen prema uzorku što ga je Jahve pokazao Mojsiju. ⁵Jahve reèe Mojsiju: ⁶"Uzmi levite izmeðu Izraelaca i oèisti ih! ⁷Ovako s njima postupi da ih oèistiš: poškropi ih vodom za okajavanje; a oni neka se obriju po svemu svome tijelu, neka operu svoju odjeæu i bit æe èisti. ⁸Neka zatim uzmu jednog junca i prinosnicu od najboljeg brašna, zamiješena u ulju. A ti uzmi drugog junca za okajnicu. ⁹Dovedi onda levite pred Šator sastanka i skupi svu izraelsku zajednicu. ¹⁰Kad dovedeš levite pred Jahvu, neka Izraelci stave na njih svoje ruke. ¹¹Neka zatim Aron prinese levite, kao prikaznicu pred Jahvom, u ime Izraelaca. Tako æe njihov posao biti da služe Jahvi. ¹²Neka potom leviti stave svoje ruke juncima na glave; onda jednoga prinesi kao okajnicu, a drugoga kao paljenicu Jahvi, da se izvrši obred pomirenja nad levitima. ¹³Stavivši levite pred Arona i njegove sinove, prikaži ih Jahvi žrtvom prikaznicom. ¹⁴Odvoji tako levite izmeðu Izraelaca da budu moji. ¹⁵Poslije toga, pošto ih oèistiš i prineseš žrtvom prikaznicom, neka leviti uðu u službu Šatora sastanka. ¹⁶Jer oni su izmeðu Izraelaca meni potpuno darovani; njih sam sebi uzeo namjesto svih koji otvaraju majèinu utrobu, svih izraelskih prvoroðenaca. ¹⁷Svako, naime, prvoroðenèe meðu Izraelcima, kako èedo tako i živinèe, moje je; sebi sam ih posvetio onoga dana kad sam pobio svu prvoroðenèad u zemlji egipatskoj. ¹⁸Tako sam uzeo levite namjesto svih izraelskih prvoroðenaca. ¹⁹I predao sam levite izmeðu Izraelaca kao dar Aronu i njegovim sinovima da mjesto Izraelaca obavljaju službu u Šatoru sastanka; da nad njima obavljaju obred pomirenja, tako da kakva nedaæa ne bi pogodila Izraelce što bi se približili Svetištu." ²⁰Mojsije, Aron i sva izraelska zajednica uèine tako s levitima; kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako im Izraelci i uèine. ²¹Leviti se oèiste i operu svoju odjeæu; onda ih Aron prinese pred Jahvu žrtvom prikaznicom. Aron nad njima obavi obred pomirenja da ih oèisti. ²²Poslije toga uðu leviti u službu u Šator sastanka, u nazoènosti Arona i njegovih sinova. Kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako su s njima i uradili. ²³Jahve reèe Mojsiju: ²⁴"I ovo se tièe levita: od dvadeset i pet godina naviše neka leviti po redu preuzimaju službu u Šatoru sastanka. ²⁵A kad kome bude pedeset godina, neka istupi iz službe i neka više ne služi. ²⁶Ali može pomagati svojoj braæi u vršenju njihovih dužnosti u Šatoru sastanka, no sam ne mora vršiti službe. Tako postupi prema levitima za njihove dužnosti!"

Chapter 9

¹ Prvoga mjeseca druge godine nakon izlaska iz zemlje egipatske Jahve reèe Mojsiju u Sinajskoj pustinji: ²"Neka Izraelci slave Pashu u njezino vrijeme. ³Slavite je u njezino vrijeme, u suton, èetrnaestoga dana ovoga mjeseca; slavite je prema svim njezinim propisima i obièajima." ⁴Tako Mojsije reèe Izraelcima da slave Pashu. ⁵I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca, èetrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci i uèinili. ⁶A bijaše ljudi oneèišæenih mrtvacem; ti nisu mogli slaviti Pashu onoga dana. Doðu tako pred Mojsija i Arona istoga dana ⁷pa reknu: "Mrtvacem smo se oneèistili; ipak, zašto bi nam bilo uskraæeno prinositi Jahvi žrtvu u njezino vrijeme usred Izraelovih sinova?" ⁸Mojsije im reèe: "Strpite se da èujem što æe Jahve za vas odrediti." ⁹I Jahve reèe Mojsiju: ¹⁰"Ovako kaži Izraelcima: 'Kad se tko izmeðu vas ili vaših potomaka oneèisti mrtvacem ili je na daleku putu, neka ipak slavi Pashu Jahvi. ¹¹Neka je slave u suton èetrnaestog dana drugoga mjeseca. Neka je blaguju s neukvasanim kruhom i gorkim zeljem; ¹²neka ništa od nje ne ostavljaju za ujutro; neka ni jedne kosti na njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe. ¹³Onaj koji je èist a ne bude na putovanju pa ipak propusti proslaviti Pashu, neka se iskorijeni iz svoga naroda. Buduæi da nije prinio Jahvi žrtve u njezino vrijeme, takav neka snosi svoju krivnju. ¹⁴Ako s vama boravi stranac i Pashu prinosi Jahvi, neka je prinosi prema propisima i obièajima njezinim. Neka bude jedan zakon za vas, bio to stranac ili domorodac.'" ¹⁵Na dan kad je podignuto Prebivalište oblak prekri Prebivalište, Šator svjedoèanstva. Od veèeri do jutra stajao je u obliku ognja nad Prebivalištem. ¹⁶Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a noæu bijaše poput ognja. ¹⁷Kad bi se god oblak digao sa Šatora, Izraelci bi poslije toga krenuli. A gdje bi oblak stao, tu bi se i Izraelci utaborili. ¹⁸Na zapovijed Jahvinu Izraelci su kretali na put i na Jahvinu se zapovijed utaborivali. Sve vrijeme što bi oblak stajao nad Prebivalištem oni su taborovali. ¹⁹Ako bi oblak dugo stajao nad Prebivalištem, Izraelci su slušali Jahvin nalog i ne bi polazili na put. ²⁰Ali ako bi se dogodilo da oblak ostane nad Prebivalištem malo vremena, oni bi se na Jahvinu zapovijed utaborili i na Jahvinu zapovijed opet krenuli na put. ²¹Ako bi se oblak digao pošto se zadržao od veèeri do jutra, oni bi tada ujutro krenuli na put. Danju ili noæu, kad bi se oblak digao, oni bi krenuli na put. ²²Dva dana ili mjesec ili godinu - dok bi oblak ostajao nad Prebivalištem - Izraelci su taborovali, ne kreæuæi na put, a èim bi se digao, oni bi krenuli. ²³Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj kretahu na put. Držali su se Jahvina naloga, kako Jahve bijaše zapovjedio Mojsiju.

Chapter 10

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti služe za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora. ³Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u Šator sastanka. ⁴Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski, tisuænici. ⁵Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logori utaboreni na istoènoj strani. ⁶Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, neka krenu logori utaboreni s južne strane: neka se trubljenje poprati bojnim poklikom da oni krenu. ⁷Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika. ⁸Neka u trube trube sveæenici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude trajnom uredbom za vaše naraštaje. ⁹Kad u svojoj zemlji poðete u rat na neprijatelja koji vas pritisne, zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog vaš, sjetit æe se vas i bit æete izbavljeni od svojih neprijatelja. ¹⁰Na dan svoje sveèanosti, svojih blagdana ili svojih mjeseèevih mlaðaka, dok prinosite svoje paljenice i prièesnice, trubite u trube. Neka to za vas bude spomen pred Bogom vašim. Ja sam Jahve, Bog vaš." ¹¹Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu diže se oblak iznad Prebivališta svjedoèanstva. ¹²Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja. Oblak se zaustavi u pustinji Paranu. ¹³Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenuše prvi put. ¹⁴Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim èetama. Nad njihovom vojskom bijaše Nahšon, sin Aminadabov; ¹⁵nad vojskom plemena Jisakarovaca stajaše Netanel, sin Suarov, ¹⁶a nad vojskom plemena Zebulunovaca bijaše Eliab, sin Helonov. ¹⁷Zatim, pošto je rastavljeno Prebivalište, krenuše Geršonovci i Merarijevci noseæi Prebivalište. ¹⁸Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim èetama. Nad njihovom vojskom bijaše Elisur, sin Šedeurov; ¹⁹nad vojskom plemena Šimunovaca stajao je Šelumiel, sin Surišadajev; ²⁰nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov. ²¹Potom krenuše Kehatovci noseæi posveæene predmete. Tako je Prebivalište bilo podignuto prije njihova dolaska. ²²Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim èetama. Nad njihovom vojskom bijaše Elišama, sin Amihudov, ²³nad vojskom plemena Manašeovaca stajaše Gamliel, sin Pedahsurov; ²⁴nad vojskom plemena Benjaminovaca bijaše Abidan, sin Gidonijev. ²⁵A kao zalazna straža za sve tabore krenu, u svojim èetama, zastava tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sin Amišadajev. ²⁶Nad vojskom plemena Ašerovaca bio je Pagiel, sin Okranov; ²⁷a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov. ²⁸Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje èete. Tako su putovali. ²⁹Mojsije reèe Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta: "Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat æu vam ga!' Poði s nama i dobro æemo ti èiniti, jer je Jahve obeæao sreæu Izraelu." ³⁰"Ne idem", odgovori mu, "nego se vraæam u svoju zemlju; k svojima se vraæam." ³¹"Molim te, ne ostavljaj nas!" - reèe. "Buduæi da znaš gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat æeš nam kao oèi. ³²Ako s nama poðeš, dobroèinstva koja nam Jahve bude udijelio s tobom æemo dijeliti." ³³Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Kovèeg Jahvina saveza išao je pred njima ta tri dana hoda da im potraži mjesto odmora. ³⁴Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora zaputili. ³⁵Kad bi Kovèeg polazio, Mojsije bi rekao: "Ustani, Jahve! Neprijatelji tvoji neka se rasprše! Koji tebe mrze nek' bježe pred tobom!" ³⁶A kad bi se zaustavljao, popratio bi: "Vrati se, o Jahve! Izraelu ti si tisuæe bezbrojne!"

Chapter 11

¹ I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to èu Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi meðu njima i spali jedan kraj tabora. ²Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša. ³Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih. ⁴Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreæi: "Tko æe nas nasititi mesom? ⁵Sjeæamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prÓase, luka i èešnjaka. ⁶Sad nam život vene; nema nièega, osim mÓane, pred našim oèima." ⁷MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij. ⁸Narod išao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploèi ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolaèe. Okus joj bijaše kao okus kolaèa zgotovljena u ulju. ⁹Kad bi se noæu spuštala rosa po taborištu, s njome bi se spustila i mÓana. ¹⁰Mojsije je slušao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator. Gnjev Jahvin žestoko planu i Mojsije se ražalosti. ¹¹"Zašto zlostavljaš slugu svoga?" - upravi Mojsije rijeè Jahvi. "Zašto nisam stekao milost u tvojim oèima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? ¹²Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: 'Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenèe, u zemlju što sam je pod zakletvom obeæao njihovim oèevima!' ¹³Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plaèe oko mene govoreæi: 'Daj nam mesa da jedemo!' ¹⁴Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me. ¹⁵Ako æeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim oèima, da više ne gledam svoga jada." ¹⁶Onda Jahve reèe Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset muževa izmeðu starješina izraelskih za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. ¹⁷Ja æu siæi i ondje s tobom govoriti; uzet æu nešto duha koji je na tebi i stavit æu ga na njih. Tako æe s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sam. ¹⁸Nadalje, kaži narodu: Za sutra se posvetite i jest æete mesa, jer ste mrmljali u uši Jahvi govoreæi: 'Tko æe nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve æe vam, dakle, dati mesa da jedete. ¹⁹Neæete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, ²⁰nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je meðu vama mrmljajuæi pred njim rijeèima: 'Zašto smo uopæe odlazili iz Egipta!'" ²¹"Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima šest stotina tisuæa pješaka, a ti kažeš: 'Mesa æu im dati da jedu mjesec dana.' ²²Može li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?" ²³Jahve reèe Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad æeš vidjeti hoæe li se obistiniti moja rijeè ili neæe." ²⁴Mojsije izaðe i kaza narodu Jahvine rijeèi. Onda skupi sedamdeset muževa izmeðu narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. ²⁵Jahve siðe u oblaku i poèe s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh poèinu na njima, poèeše prorokovati, ali to više nikad ne uèiniše. ²⁶Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima poèinuo - bili su i oni meðu upisanima, premda nisu došli u tabor - te poèeše u taboru prorokovati. ²⁷Neki mladiæ otrèa te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reèe, "prorokuju u taboru!" ²⁸Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reèe: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!" ²⁹Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!" ³⁰Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor. ³¹Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje. ³²Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noæ i cio sutrašnji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera. ³³Zatim ih razastriješe oko tabora. Meso još bijaše meðu njihovim zubima - još ga nisu prožvakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod strašnim pomorom. ³⁴Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili. ³⁵Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu.

Chapter 12

¹ A Mirjam i Aron uzeše rogoboriti protiv Mojsija zbog žene Kušanke kojom se oženio; jer bijaše uzeo za ženu jednu Kušanku. ²"Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?" - rekoše mu. "Zar i nama nije govorio?" Jahve to èu. ³Mojsije je bio veoma skroman èovjek, najskromniji èovjek na zemlji. ⁴I odmah reèe Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: "Vas se troje pojavite u Šatoru sastanka." Njih se troje pojavi. ⁵U stupu oblaka siðe Jahve te stade na ulazu u Šator. Zovnu Arona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed, ⁶reèe Jahve: "Saslušajte rijeèi moje: Naðe li se meðu vama prorok, u viðenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. ⁷Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kuæi mojoj najvjerniji je on. ⁸Iz usta u usta njemu ja govorim, oèevidnošæu, a ne zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?" ⁹Uskipjevši gnjevom na njih, Jahve ode. ¹⁰Èim se od šatora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj. ¹¹Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti poèinili i kojega smo krivci. ¹²Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je veæ na izlasku iz majèine utrobe meso napol uništeno!" ¹³Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Bože, molim te, ozdravi je!" ¹⁴"Da joj je otac njezin pljunuo u lice", reèe Jahve Mojsiju, "zar se ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti." ¹⁵Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na put polazio dok Mirjam nije opet bila pripuštena. ¹⁶Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu.

Chapter 13

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Pošalji ljude, po jednoga èovjeka iz pojedinog pradjedovskog plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Pošaljite sve njihove glavare!" ³Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi ti ljudi bijahu glavari Izraelaca. ⁴A ovo su njihova imena: Šamua, sin Zakurov, od plemena Rubenova; ⁵Šafat, sin Horijev, od plemena Šimunova; ⁶Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina; ⁷Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova; ⁸Hošea, sin Nunov, od plemena Efrajimova; ⁹Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova; ¹⁰Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulunova; ¹¹Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, od plemena Manašeova; ¹²Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova; ¹³Setur, sin Mikaelov, od plemena Ašerova; ¹⁴Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva; ¹⁵Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova. ¹⁶To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. A Hošeu, sina Nunova, Mojsije prozva Jošuom. ¹⁷Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im reèe: "Idite gore u Negeb, onda se popnite na brdo. ¹⁸Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj živi jak ili slab, malobrojan ili mnogobrojan? ¹⁹Kakva je zemlja u kojoj živi: dobra ili rðava? Kakvi su gradovi u kojima borave: otvoreni ili utvrðeni? ²⁰Kakvo je tlo: plodno ili mršavo? Ima li po njemu drveæa ili nema? Odvažni budite i ponesite plodova te zemlje." Bilo je upravo vrijeme ranog grožða. ²¹Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba, koji je na ulazu u Hamat. ²²Popnu se u Negeb i doðu do Hebrona, gdje su se nalazili Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi potomci. - Hebron je osnovan sedam godina prije nego Soan u Egiptu. - ²³Kada stigoše u Dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s grozdom i ponesoše ga, udvoje, na motki; ponesoše i mogranja i smokava. ²⁴Ono se mjesto prozva Dolina Eškol zbog grozda koji su ondje Izraelci odrezali. ²⁵Nakon èetrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviðali. ²⁶Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeš, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvještaj, a onda im pokažu plodove zemlje. ²⁷Izvijeste ga oni: "Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teèe med i mlijeko. Evo njezinih plodova. ²⁸Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrðeni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove. ²⁹Amaleèani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duž Jordana." ³⁰Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: "Krenimo ne oklijevajuæi i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!" ³¹Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: "Ne možemo iæi na onaj narod jer je jaèi od nas." ³²I poènu ozloglašivati Izraelcima zemlju koju su izviðali: "Zemlja kroz koju smo prošli da je izvidimo zemlja je što proždire svoje stanovništvo. Sav narod što ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa. ³³Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. Èinilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima."

Chapter 14

¹ Tada zagraja sva zajednica i poèe vikati. I te noæi narod plakaše. ²Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sreæe da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! ³Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maèa a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!" ⁴Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi voðu i vratimo se u Egipat!" ⁵Mojsije i Aron padoše nièice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom. ⁶A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meðu onima što su izviðali zemlju, razderaše svoju odjeæu. ⁷Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. ⁸Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu æe nas zemlju dovesti i dat æe nam je. To je zemlja u kojoj teèe med i mlijeko. ⁹Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: tÓa on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!"

¹⁰I dok je sva zajednica veæ mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim. ¹¹Tada reèe Mojsiju: "Dokle æe me taj narod prezirati? Dokle mi neæe vjerovati unatoè svim znamenjima što sam ih meðu njima izvodio? ¹²Udarit æu ih pomorom i istrijebiti, a od tebe æu uèiniti narod veæi i moæniji od njega." ¹³Onda Mojsije reèe Jahvi: "Egipæani su shvatili da si ti, svojom moæi, izveo ovaj narod izmeðu njih. ¹⁴Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Veæ su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oèituješ licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoæ u stupu od ognja ideš pred njima. ¹⁵Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga èovjeka, narodi koji su èuli glas o tebi reæi æe: ¹⁶'Jahve je bio nemoæan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obeæao, i zato ih je poubijao u pustinji.' ¹⁷Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši: ¹⁸'Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrðem; podnosi opaèinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opaèinu otaca kažnjava na djeci do treæega i èetvrtog koljena.' ¹⁹Oprosti krivnju ovome narodu po velièini svoga milosrða, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde." ²⁰"Opraštam po rijeèi tvojoj", reèe Jahve. ²¹"Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja, ²²ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali veæ deset puta ne hoteæi poslušati moj glas, ²³neæe vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obeæao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neæe je vidjeti. ²⁴A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukèiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega æu ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi æe je potomci zaposjesti! Neka Amaleèani i Kanaanci samo ostanu u dolini. ²⁵Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora." ²⁶Još reèe Jahve Mojsiju i Aronu: ²⁷"Dokle æe ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Èuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu. ²⁸Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uši govorili, tako æu vam i uèiniti. ²⁹U ovoj pustinji popadat æe vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. ³⁰Neæete uæi u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. ³¹A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih æu uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli. ³²A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji! ³³Vaši sinovi neka lutaju pustinjom èetrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. ³⁴Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana èetrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispaštajte svoje opaèine èetrdeset godina. Iskusite što znaèi mene napustiti. ³⁵Ja, Jahve, to kažem: tako æu postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine." ³⁶A oni ljudi koje Mojsije bijaše poslao da istraže zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglašujuæi zemlju; ³⁷oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom. ³⁸Od onih ljudi koji su išli da istraže zemlju ostadoše na životu jedino Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov. ³⁹Kad je Mojsije prenio te rijeèi svim Izraelcima, narod se uvelike ražalosti. ⁴⁰I uranivši ujutro poènu se uspinjati na vrh brda govoreæi. "Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgriješili." ⁴¹A Mojsije rekne: "Zašto kršite zapovijed Jahvinu? Neæete uspjeti. ⁴²Ne penjite se, da vas ne potuku vaši neprijatelji, jer Jahve nije meðu vama. ⁴³Ta ondje se pred vama nalaze Amaleèani i Kanaanci te æete od maèa pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neæe biti s vama." ⁴⁴Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovèeg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora. ⁴⁵Amaleèani i Kanaanci koji su živjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i rasprše ih sve do Horme.

Chapter 15

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad uðete u zemlju gdje æete boraviti i koju vam ja dajem, ³pa budete prinosili Jahvi paljenu žrtvu, paljenicu ili klanicu, zavjetnicu ili dragovoljnu žrtvu, ili žrtvu prigodom svojih svetkovina - praveæi tako od krupne ili sitne stoke ugodan miris Jahvi - ⁴neka prinositelj prinese svoj dar Jahvi: prinosnicu od desetine efe najboljeg brašna, zamiješena u èetvrtini hina ulja. ⁵Uz paljenicu ili uz klanicu prinesi èevrtinu hina vina za ljevanicu na svako janje. ⁶Povrh ovna prinesi kao prinosnicu dvije desetine efe najboljeg brašna, zamiješena u jednoj treæini hina ulja; ⁷i vina za ljevanicu prinesi treæinu hina na ugodan miris Jahvi. ⁸Ako Jahvi prinosiš junca kao paljenicu ili kao klanicu da izvršiš zavjet ili kao prièesnicu, ⁹neka se onda uz junca prinesu tri desetine efe najboljeg brašna, zamiješena u pola hina ulja, ¹⁰a za ljevanicu prinesi pola hina vina kao paljenu žrtvu na ugodan miris Jahvi. ¹¹Neka se tako postupi uza svakoga vola i uza svakoga ovna, uza svaku glavu sitne stoke, ovce ili koze: ¹²koliko ih god prinesete, za svako pojedino tako uèinite, veæ prema njihovu broju. ¹³Svaki domorodac neka postupa ovako kad prinosi žrtvu paljenu na ugodan miris Jahvi. ¹⁴I ako koji stranac koji živi meðu vama, ili æe biti meðu vašim potomcima, htjedne prinijeti žrtvu paljenu na ugodan miris Jahvi, neka radi kako i vi radite. ¹⁵Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi. To je trajan zakon za vaše naraštaje: pred Jahvom, kako je s vama, tako neka bude i sa strancem. ¹⁶Jedan zakon i jedno pravo neka vrijedi za vas i za stranca koji s vama boravi.'" ¹⁷Jahve reèe Mojsiju: ¹⁸"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad doðete u zemlju u koju vas vodim ¹⁹i budete jeli kruh te zemlje, prinesite podizanicu Jahvi. ²⁰Kao prvinu iz svojih naæava prinesite jedan kolaè kao podizanicu; prinesite ga kao i podizanicu s gumna. ²¹Od prvine svojih naæava davajte Jahvi podizanicu od naraštaja do naraštaja.'" ²²"Ako nehotice pogriješite te ne budete obdržavali koju od zapovijedi što ih je Jahve objavio po Mojsiju - ²³sve što vam je Jahve zapovjedio po Mojsiju, odonda kad vam je izdao zapovijedi pa dalje od koljena do koljena - ²⁴onda: ako je to poèinjeno nepažnjom zajednice, neka sva zajednica prinese jednoga junca kao paljenicu na ugodan miris Jahvi s propisanom prikaznicom i ljevanicom i jednoga jarca kao okajnicu. ²⁵Neka sveæenik obavi obred pomirenja nad svom izraelskom zajednicom, pa æe im biti oprošteno. Bila je samo nepažnja, a oni su prinijeli svoj dar - paljenu žrtvu Jahvi - i okajnicu pred Jahvom za svoju nepažnju. ²⁶Bit æe oprošteno svoj izraelskoj zajednici, a tako i strancu koji meðu njima boravi, jer se sav narod iz nepažnje ogriješio. ²⁷Pogriješi li iz nepažnje pojedinac, neka prinese jedno žensko kozle od godine dana kao okajnicu. ²⁸Neka sveæenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nad osobom koja je nehotice pogriješila od nepažnje. Kad nad njom obavi obred pomirenja, bit æe joj oprošteno. ²⁹Kada tko pogriješi nepažnjom, neka vam jedan zakon vrijedi i za domoroca i za stranca koji boravi meðu vama. ³⁰Ali onaj koji nešto uèini naumice, bio on domorodac ili stranac, taj na Jahvu huli. Takav neka se istrijebi izmeðu svoga naroda ³¹jer je prezreo Jahvinu rijeè i prekršio njegovu zapovijed. Neka se takav iskorijeni. Neka njegova krivnja padne na nj!" ³²Kad su Izraelci bili u pustinji, naðu èovjeka kako kupi drva u subotnji dan. ³³I oni koji su ga našli da kupi drva dovedu ga Mojsiju i Aronu i svoj zajednici. ³⁴Stave ga pod stražu, jer još nije bilo odreðeno što treba s njim uèiniti. ³⁵"Toga èovjeka treba pogubiti!" - reèe Jahve Mojsiju. "Neka ga kamenjem zaspe izvan tabora sva zajednica." ³⁶Sva ga zajednica izvede izvan tabora i zasu ga kamenjem te on poginu, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju. ³⁷Reèe Jahve Mojsiju: ³⁸"Govori Izraelcima i reci im: neka od naraštaja do naraštaja prave rese na skutovima svojih haljina, a za resu svakoga skuta neka privezuju ljubièastu vrpcu. ³⁹Imat æete rese zato da vas pogled na njih sjeæa svih Jahvinih zapovijedi. Vršite ih, a ne zanosite se svojim srcem i svojim oèima, što vas tako lako zavode na bludnost. ⁴⁰Tako æete se sjeæati svih mojih zapovijedi, vršit æete ih i bit æete posveæeni svome Bogu. ⁴¹Ja sam Jahve, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam budem Bogom. Ja, Jahve, Bog vaš."

Chapter 16

¹ Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram, sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov - potomci Rubenovi - ²ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca, glavara zajednice, uglednih na skupštini i ljudi na glasu. ³Oni se sjate oko Mojsija i Arona govoreæi im: "Vi prelazite mjeru! Sva je zajednica, svi njezini èlanovi, posveæena i meðu njima je Jahve. Zašto se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!" ⁴Kad to èu Mojsije, pade nièice. ⁵Zatim reèe Korahu i svoj njegovoj družini: "Sutra æe Jahve pokazati tko je njegov i tko je posveæen, kome dopušta da mu se približi. Koga sebi izabere, k sebi æe ga i pustiti. ⁶Uèinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova družina; ⁷sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom. Koga Jahve odabere, taj neka bude posveæen. Vi prelazite mjeru, Levijevci!" ⁸Potom Mojsije reèe Korahu: "Poslušajte, Levijevci! ⁹Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove zajednice da vas približi k sebi te da vršite službu u Jahvinu prebivalištu i da stojite pred zajednicom služeæi joj? ¹⁰Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braæu Levijevce, a vi još tražite i sveæeništvo! ¹¹Ti i sva tvoja družina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer što je Aron da protiv njega rogoborite?" ¹²Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni odgovore: "Neæemo doæi! ¹³Zar je malo što si nas odveo iz zemlje kojom teèe med i mlijeko da nas pobiješ u ovoj pustinji, pa hoæeš da nasilno zagospodariš nad nama? ¹⁴Nisi nas uveo u zemlju kojom teèe med i mlijeko i nisi nam dao u posjed njive i vinograde! Misliš li iskopati oèi ovim ljudima? Neæemo doæi!" ¹⁵Mojsije se vrlo razljuti i reèe Jahvi: "Ne obaziri se na njihovu prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam ijednoga od njih oštetio." ¹⁶Zatim Mojsije reèe Korahu: "Ti i sva tvoja družina stupite sutra pred Jahvu; ti, i oni, i Aron. ¹⁷Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj tamjana i neka svaki donese svoj kadionik pred Jahvu - dvjesta i pedeset kadionika. A i ti i Aron donesite svaki svoj kadionik." ¹⁸Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u Šator sastanka. ¹⁹Kad, naprama njima, sabra Korah svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina. ²⁰I reèe Jahve Mojsiju i Aronu: ²¹"Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!" ²²Oni popadoše nièice i povikaše: "Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar æeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio!" ²³Onda Jahve reèe Mojsiju: ²⁴"Reci toj zajednici: 'Uklonite se iz okolice prebivališta Koraha, Datana i Abirama!'" ²⁵Mojsije ustade i poðe k Datanu i Abiramu. Za njim krenuše izraelske starješine. ²⁶Zatim ovako progovori zajednici: "Odstupite od šatora tih opakih ljudi! Ne dotièite se nièega što je njihovo, da ne budete uništeni zbog svih njihovih grijeha." ²⁷Tako se oni udalje iz okolice prebivališta Korahova, Datanova i Abiramova. Uto izaðu Datan i Abiram te stanu na ulazu svojih šatora sa svojim ženama, svojim sinovima i svojom nejaèadi. ²⁸"Po ovom æete vidjeti", reèe Mojsije, "da me Jahve poslao da vršim sva ova djela, a da ih ne èinim sam od sebe: ²⁹ako ovi ljudi umru kao što umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbina kakva pohodi sve ljude, onda me Jahve nije poslao. ³⁰Ali ako Jahve uèini neèuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih sa svim što je njihovo te živi siðu u Šeol, onda znajte da su ovi ljudi prezreli Jahvu." ³¹A kad on završi sve te rijeèi, tlo se pod njima raspukne; ³²zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima, sa svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem. ³³Živi siðu u Šeol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja zatvori i oni išèeznu iz zbora. ³⁴Na njihov vrisak svi Izraelci što su stajali oko njih pobjegoše govoreæi: "Da i nas zemlja ne proguta!" ³⁵Ali sukne oganj od Jahve te proždre dvjesta i pedeset ljudi koji su prinosili tamjan.

Chapter 17

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Kaži Eleazaru, sinu sveæenika Arona, da ukloni kadionike - jer su posveæeni - iz toga zgarišta, a neposveæenu vatru iz njih neka razaspe podalje. ³Kadionici onih koji su sagriješili i grijehom život pokopali neka se prekuju u ploèice za oblaganje žrtvenika. Doneseni su, naime, pred Jahvu, pa su posveæeni. Neka budu opomenom Izraelcima!" ⁴Tako sveæenik Eleazar uze kadionike od tuèa što su ih prinosili oni koji izgorješe; prekovaše ih u ploèice za oblaganje žrtvenika. ⁵One su opomena Izraelcima da se nitko nepozvan - nitko tko nije od Aronova potomstva - ne smije približiti da pali tamjan pred Jahvom, kako mu se ne bi dogodilo kao Korahu i njegovoj družini, prema onom što je kazao Jahve po Mojsiju. ⁶Sutradan je sva zajednica rogoborila protiv Mojsija i Arona. "Pobili ste Jahvin narod!" - govorili su. ⁷Dok se zajednica skupljala protiv Mojsija i Arona, oni se okrenuše prema Šatoru sastanka, i gle! oblak ga prekri i slava se Jahvina pokaza. ⁸Tada Mojsije i Aron odoše pred Šator sastanka. ⁹I Jahve reèe Mojsiju: ¹⁰"Udaljite se od te zajednice; u tili æu je èas uništiti!" Oni padoše nièice. ¹¹Zatim Mojsije reèe Aronu: "Uzmi kadionik, stavi u nj vatre sa žrtvenika, metni tamjana, a onda se žuri do zajednice da obaviš nad njom obred pomirenja. Gnjev je Jahvin veæ izbio i zlo je poèelo!" ¹²Aron uze što mu je Mojsije rekao te otrèa usred zbora, a kad tamo: pomor meðu narodom veæ poèeo. Stavi tamjana te obavi obred pomirenja nad narodom. ¹³Zatim stade izmeðu mrtvih i živih i zlo se ustavi. ¹⁴Bilo ih je mrtvih od toga zla èetrnaest tisuæa i sedam stotina, osim onih koji su poginuli zbog Koraha. ¹⁵Aron se vrati k Mojsiju na ulaz u Šator sastanka: pomor se ustavi. ¹⁶Jahve reèe Mojsiju: ¹⁷"Razloži Izraelcima te od njih uzmi po jedan štap za svaki predjedovski dom; uzmi od svih njihovih starješina za njihove pradjedovske domove dvanaest štapova. Ime svakoga napiši na njegovu štapu. ¹⁸A kako ima po jedan štap za svakoga starješinu pradjedovskih domova, Aronovo ime napiši na Levijevu štapu. ¹⁹Onda ih pohrani u Šator sastanka pred Svjedoèanstvo; ondje gdje se s tobom sastajem. ²⁰Štap onoga èovjeka koga izaberem propupat æe. Tako æu maknuti od sebe rogoborenje Izraelaca kojim prigovaraju vama." ²¹Mojsije tako kaza Izraelcima. Sve njihove starješine dadoše mu štap, po jedan štap za svakoga starješinu - dakle, dvanaest štapova za njihove pradjedovske domove. Meðu njihovim štapovima bio je i štap Aronov. ²²Mojsije pohrani štapove pred Jahvu u Šatoru svjedoèanstva. ²³Kad sutradan Mojsije uðe u Šator svjedoèanstva, gle: štap Arona iz doma Levijeva propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijet i sazreli bademi. ²⁴Tada iznese Mojsije ispred Jahve sve štapove sinovima Izraelovim. Oni ih razgledaše, a onda svatko uze svoj štap. ²⁵Jahve reèe Mojsiju: "Opet stavi Aronov štap pred Svjedoèanstvo, neka se èuva za znak buntovnim sinovima. Dokonèaj tako njihovo rogoborenje protiv mene da ne izginu." ²⁶I uèini Mojsije: kako mu je Jahve zapovjedio, tako uèini. ²⁷"Izgibosmo!" - rekoše Izraelci Mojsiju. "Propadosmo! Svi odreda propadosmo! ²⁸Tko god priðe Jahvinu prebivalištu, umire ... Zar æemo svi izginuti?"

Chapter 18

¹ Tada Jahve reèe Aronu: "Ti, tvoji sinovi i tvoj pradjedovski dom s tobom bit æete odgovorni za grijehe u Svetištu; ti i tvoji sinovi s tobom bit æete odgovorni za grijehe svoga sveæeništva. ²Pridruži k sebi i svoju braæu od Levijeva plemena - tvoga pradjedovskog doma - neka ti se prikljuèe da ti poslužuju, tebi i tvojim sinovima s tobom, pred Šatorom svjedoèanstva. ³Neka stoje na službu tebi i svemu Šatoru, ali neka se ne približuju pokuæstvu u Svetištu niti žrtveniku, da ne poginu i oni i vi. ⁴Neka su, dakle, tebi pridruženi i neka preuzmu brigu za Šator sastanka, svaku službu oko Šatora. I neka se ni jedan svjetovnjak ne približuje vama, ⁵a vi vršite službu u Svetištu i službu oko žrtvenika da se više ne izlijeva gnjev na Izraelce. ⁶Uzeh, evo, vašu braæu levite izmeðu Izraelaca vama za dar; kao darovani pripadaju Jahvi da obavljaju službu oko Šatora sastanka. ⁷Ti i tvoji sinovi s tobom preuzmite sveæenièke poslove oko svega što spada na žrtvenik i iza zavjese. Službu koju dajem na dar vašem sveæeništvu vi obavljajte. A svjetovnjak koji se primakne neka se pogubi." ⁸Još reèe Jahve Aronu: "Tebi, evo, povjeravam brigu o onom što se meni prinosi. Sve što Izraelci posveæuju dodjeljujem tebi i tvojim sinovima kao baštinu trajnim zakonom. ⁹Ovo neka pripadne tebi od svetinja nad svetinjama: od paljenih žrtava svi njihovi darovi, za sve njihove prinosnice, za sve njihove okajnice i za sve njihove naknadnice što ih budu meni uzvraæali; ta vrlo sveta stvar neka pripadne tebi i tvojim sinovima! ¹⁰Blagujte ih kao najveæe svetinje! Svaki muškarac može ih jesti. Neka ti budu svete! ¹¹I ovo neka bude za te: ono što se uzima od izraelskih prinosa da se prinese kao prikaznica - trajnim zakonom predajem tebi, tvojim sinovima i tvojim kæerima s tobom. Svatko tko u tvome domu bude èist može od toga jesti. ¹²Najbolje od novoga ulja i najbolje od novoga vina i žita - prvine koje se prinose Jahvi - predajem tebi. ¹³Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji što ih budu donosili Jahvi neka budu tvoji. Tko je god èist u tvome domu može ih jesti. ¹⁴Sve što u Izraelu bude odreðeno za 'herem' neka je tvoje. ¹⁵Svako prvoroðenèe svih biæa - kako ljudi tako i životinja - što se prinose Jahvi neka bude tvoje. Samo pusti da se otkupi prvenac od ljudi i prvenèe od neèiste stoke. ¹⁶Kad budu stari mjesec dana, pusti da ih otkupljuju. A njihovu otkupnu cijenu odredi: pet srebrnih šekela, prema hramskom šekelu, a to je dvadeset gera. ¹⁷Ali prvenèe kravlje, prvenèe ovèje i prvenèe kozje neka se ne otkupljuje. Oni su svetinja. Krv njihovu izlij na žrtvenik, a pretilinu njihovu sažeži u kad kao žrtvu spaljenu na ugodan miris Jahvi. ¹⁸Njihovo meso neka pripadne tebi; kao i grudi žrtve prikaznice i desno pleæe. ¹⁹Sve posveæene prinose što ih Izraelci podižu Jahvi predajem trajnim zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim kæerima s tobom. To je savez osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom." ²⁰"Nemoj imati baštine u zemlji njihovoj", reèe Jahve Aronu, "niti sebi stjeèi posjeda meðu njima! Ja sam tvoj dio i tvoja baština meðu Izraelcima." ²¹"Levijevim sinovima, evo, predajem u baštinu sve desetine u Izraelu za njihovu službu - za službu što je obavljaju u Šatoru sastanka. ²²A Izraelci neka se više ne primièu Šatoru sastanka, da ne navuku na se grijeh i ne poginu. ²³Neka samo leviti obavljaju službu u Šatoru sastanka; i neka oni budu odgovorni za svoj grijeh. Trajna je to odredba za vaše naraštaje; meðu Izraelcima neka nemaju posjeda, ²⁴jer ja im predajem u posjed desetine što ih Izraelci prinose na dar Jahvi. Stoga sam za njih rekao: neka oni nemaju posjeda meðu Izraelcima." ²⁵Jahve reèe Mojsiju: ²⁶"Levitima govori i reci im: 'Kad od Izraelaca primate desetinu, koju ja od njih dajem vama u baštinu, od toga onda vi prinesite podizanicu Jahvi: desetinu od desetine. ²⁷Prinos æe vam biti zaraèunan kao da je prinos s gumna i Óotoka iz badnja. ²⁸Tako isto prinosite podizanicu Jahvi i od svih svojih desetina što ih primate od Izraelaca. Od toga davajte podizanicu Jahvinu sveæeniku Aronu. ²⁹Od svih darova koje budete primali podižite podizanicu Jahvi; od svega ono najbolje - onaj dio koji treba posveæivati.' ³⁰Još im reci: 'Pošto od toga prinesete najbolji dio, neka se to levitima uraèuna kao prihod s gumna i prihod iz badnja. ³¹Na svakome ga mjestu možete jesti, i vi i vaši ukuæani, jer to vam je nagrada za vašu službu u Šatoru sastanka. ³²Pošto prinesete njegov najbolji dio, neæete navuæi na se grijeha; svetinja Izraelaca neæete oskvrnjivati te neæete ginuti.'"

Chapter 19

¹ Jahve reèe Mojsiju i Aronu: ²"Ovo je zakonska odredba što ju je Jahve naredio: Reci Izraelcima neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane i na koju još nije stavljan jaram. ³A vi je predajte sveæeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede izvan tabora i zakolje pred njim. ⁴Sveæenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome poškropi sedam puta prema proèelju Šatora sastanka. ⁵Neka se onda junica spali na njegove oèi; neka joj se spale: koža, meso, krv i neèist. ⁶Potom neka sveæenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga prediva pa ih baci usred vatre gdje se krava spaljuje. ⁷Neka sveæenik opere svoju odjeæu, a svoje tijelo u vodi okupa. Poslije toga neka se sveæenik vrati u tabor, ali neka je neèist do veèeri. ⁸I onaj koji ju je spaljivao neka svoju odjeæu opere i okupa svoje tijelo u vodi te bude neèist do veèeri. ⁹A jedan èist èovjek neka pokupi pepeo od junice pa ga pohrani izvan tabora na èisto mjesto da se èuva izraelskoj zajednici za vodu oèišæenja. To je žrtva okajnica. ¹⁰I onaj koji skupi pepeo od junice neka opere svoju odjeæu i bude neèist do veèeri. Neka to bude trajan zakon i za Izraelce i za stranca koji meðu njima boravi." ¹¹"Tko se dotakne mrtva ljudskog tijela neka je neèist sedam dana. ¹²Takav neka se opere tom vodom treæega dana i sedmoga dana pa æe biti èist. Ako se ne opere treæega dana i sedmoga dana, neæe biti èist. ¹³Tko se dotakne mrtvaca, tijela preminula èovjeka, a ne opere se, oskvrnjuje Jahvino prebivalište. Takav neka se iskorijeni iz Izraela. Buduæi da vodom za oèišæenje nije bio poliven, neèist je; njegova je neèistoæa još na njemu." ¹⁴"Ovo je zakon kad koji èovjek umre u šatoru; tko god uðe u šator i tko god bude u šatoru neka je neèist sedam dana. ¹⁵Svaka otvorena posuda koja ne bude zatvorena poklopcem neka je neèista. ¹⁶A na otvorenu polju tko se god dotakne poginuloga od maèa, ili mrtvaca, ili ljudskih kostiju, ili groba neka je neèist sedam dana. ¹⁷Neka se za onoga koji se oneèistio uzme pepela od životinje spaljene za okajnicu i na nj, u kakvu sudu, nalije žive vode. ¹⁸Onda neka èist èovjek uzme izopa, zamoèi ga u vodu te poškropi po šatoru, po svemu posuðu, po ljudima koji su tu bili, po onome koji se dotakao kostiju, ili ubijenoga, ili preminuloga, ili groba. ¹⁹Neka èisti èovjek škropi neèistoga treæega i sedmoga dana. Tako æe ga na sedmi dan oèistiti. Taj onda neka opere svoju odjeæu, okupa se u vodi i neka je naveèer èist. ²⁰A bude li tko neèist pa se ne oèisti, neka se iskorijeni iz zajednice, jer je oskvrnuo Jahvino svetište; vodom za oèišæenje nije bio poliven; neèist je! ²¹Neka im i ovo bude trajnim zakonom: i onaj koji je škropio vodom za oèišæenje neka opere svoju odjeæu; i onaj koji je dirnuo vodu za oèišæenje neka je neèist do veèeri. ²²Èega se god neèisti dotakne neka je neèisto; a osoba koja se njega dotakne neka je neèista do veèeri."

Chapter 20

¹ Potom stigoše Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome mjesecu. Narod se nastani u Kadešu. Ondje umrije Mirjam i ondje je sahraniše. ²Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udruže protiv Mojsija i protiv Arona. ³Narod se poèe svaðati s Mojsijem i govoriti: "Da smo bar izginuli kad su nam i braæa poginula pred Jahvom! ⁴Zašto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naša stoka? ⁵Zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto; mjesto u kojem nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni vode da pijemo." ⁶Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u Šator sastanka i padnu nièice. Tada im se pokaza slava Jahvina. ⁷I Jahve reèe Mojsiju: ⁸"Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove oèi, progovorite peæini da ustupi svoje vode. Iz peæine im izvedi vodu te napoj zajednicu i njezino blago." ⁹Mojsije uzme štap ispred Jahve kako mu je naredio. ¹⁰Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred peæinu pa im Mojsije rekne: "Èujte, buntovnici! Hoæemo li vam iz ove peæine izvesti vodu?" ¹¹Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o peæinu: voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago. ¹²Potom æe Jahve Mojsiju i Aronu: "Buduæi da se niste pouzdavali u me i niste me svetim oèitovali u oèima sinova Izraelovih, neæete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem." ¹³To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom, a on se pokazao svetim. ¹⁴Iz Kadeša pošalje Mojsije glasnike: "Kralju Edoma. Ovako veli tvoj brat Izrael: 'Ti znaš sve jade koji su nas snašli. ¹⁵Naši se preci spustiše u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo vremena. Egipæani su s nama i s našim precima loše postupali. ¹⁶Stoga smo vapili Jahvi, i on èu naš glas i posla anðela koji nas izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadešu, gradu uz rub tvoga podruèja. ¹⁷Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju. Neæemo iæi preko polja ni vinograda niti æemo piti vodu iz bunara; iæi æemo Kraljevskim putem, ne skreæuæi ni desno ni lijevo, dok ne proðemo tvoje podruèje." ¹⁸Edom mu odgovori: "Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto me s maèem preda te!" ¹⁹"Iæi æemo utrenikom", rekoše Izraelci, "a budemo li pili tvoje vode, mi i naša stada, za to æemo ti platiti. Ništa više, samo da proðemo pješice." ²⁰"Ne prolazi!" - odgovori. I Edom mu izaðe u susret s mnogo ljudi i s velikom silom. ²¹Tako Edom nije dopustio Izraelu da proðe kroz njegovo podruèje i Izrael se okrenu od njega. ²²Zaputivši se od Kadeša, stigoše Izraelci, sva zajednica, k brdu Horu. ²³Kod brda Hora, uz meðu edomsku, reèe Jahve Mojsiju i Aronu: ²⁴"Neka se Aron pridruži svojim precima! Neæe uæi u zemlju koju dajem Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih voda. ²⁵Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor. ²⁶I svuci Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinu Eleazaru. Aron æe se pridružiti precima, umrijet æe ondje." ²⁷Mojsije uèini kako naredi Jahve. Pred svom zajednicom popeše se na brdo Hor. ²⁸Mojsije svuèe s Arona njegove haljine te ih obuèe njegovu sinu Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazar spustiše s brda. ²⁹Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelov oplakivaše Arona trideset dana.

Chapter 21

¹ Kralj Arada, Kanaanac koji je živio u Negebu, èu da Izrael dolazi Atarimskim putem, pa navali na Izraela i neke njegove zarobi. ²Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi: "Ako u moje ruke izruèiš ovaj narod, potpuno æu uništiti njegove gradove." ³Jahve usliša glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njih i njihove gradove 'heremom' uništi. Stoga se ono mjesto prozva Horma. ⁴Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiðu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. ⁵I poène govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo veæ se ogadilo dušama našim." ⁶Onda Jahve pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. ⁷Doðe narod k Mojsiju pa reèe: "Sagriješili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!" Mojsije se pomoli za narod, ⁸i Jahve reèe Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat æe na životu ako je pogleda." ⁹Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio. ¹⁰Poðu Izraelci i utabore se u Obotu. ¹¹Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj Ije-Abarima, u pustinji što je nasuprot Moabu, sa strane sunèeva izlaska. ¹²Odande otputuju te se utabore u dolini Zaredu. ¹³Odande krenu i utabore se s onu stranu Arnona, koji je u pustinji a izvire u podruèju Amorejaca. Jer je Arnon granica moapska izmeðu Moabaca i Amorejaca. ¹⁴Zato se veli u "Knjizi Jahvinih vojni": "Vaheb kod Sufe i doline arnonske ¹⁵i padine doline što se naginje prema mjestu Aru i naslanja se na granicu moapsku ..." ¹⁶Odande odoše u Beer. To je bunar o kojem je Jahve rekao Mojsiju: "Skupi narod da im dam vode!" ¹⁷Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: "Prokljuèaj, studenèe! A vi ga uznosite: ¹⁸knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli žezlom, štapom svojim." Iz pustinje odu u Matanu, ¹⁹iz Matane u Nahaliel, a iz Nahaliela u Bamot; ²⁰iz Bamota u dolinu što se stere u moapskom polju, prema vrhuncu Pisge, s koje se pruža vidik na pustaru. ²¹Sad Izrael posla glasnike Sihonu, amorejskome kralju, s porukom: ²²"Pusti da proðem preko tvoje zemlje. Neæemo zalaziti u polja i u vinograde, niti æemo piti vode iz bunara. Iæi æemo Kraljevskim putem dok ne proðemo tvoje podruèje." ²³Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proðe njegovim podruèjem, nego skupi sav svoj narod te izaðe u pustinju da presretne Izraelce. Stigavši do Jahze, zavojuje na Izraela. ²⁴Ali ga Izrael potuèe oštrim maèem i osvoji njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, do Amonaca, jer je Az ležao na granici Amonaca. ²⁵Izrael zauzme sve one gradove i Izrael se nastani u svim onim gradovima Amorejaca; u Hešbonu i svim njegovim naseljima. ²⁶Kako je Hešbon bio glavni grad Sihona, amorejskog kralja, koji je ratovao protiv prijašnjega moapskoga kralja te osvojio svu njegovu zemlju do Arnona, ²⁷kažu zato pjesnici: "Hrabro, o Hešbone, dobro sazdani, èvrsto posaðeni grade Sihonov! ²⁸Iz Hešbona oganj suknu, plamen iz grada Sihonova, sažga Ar moapski, proždrije visove arnonske. ²⁹Teško tebi, Moabe! Propao si, narode Kemošev! Od sinova bjegunce uèini, a od kæeri svojih ropkinje Sihonu, kralju amorejskom. ³⁰Pobili smo ih; propao je Hešbon do Dibona: sve smo razorili do Nofaha, što je blizu Medebe ..." ³¹Tako se Izrael nastani u zemlji Amorejaca. ³²Mojsije se uputi da izvidi Jazer. Potom zauzmu njegova naselja a rastjeraju Amorejce koji bijahu ondje. ³³Okrenu se onda i poðu prema Bašanu. A bašanski kralj Og presrete ih sa svim svojim narodom da zapodjene boj kod Edreja. ³⁴Ali Jahve reèe Mojsiju: "Ne boj ga se! Predao sam u tvoje ruke njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Postupi s njim kako si postupio s amorejskim kraljem Sihonom koji je boravio u Hešbonu." ³⁵I potukoše ga, i sinove njegove, i sav njegov narod, tako da nitko ne uteèe. Potom zaposjedoše njegovu zemlju.

Chapter 22

¹ Poslije toga Izraelci otputuju i utabore se na Moapskim poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu. ²Balak, sin Siporov, vidje sve što Izrael uèini Amorejcima. ³Moab se uvelike poboja toga naroda jer je bio brojan. Moaba obuze strah od Izraelaca. ⁴Zato reèe Moab midjanskim starješinama: "Sad æe ova rulja oko nas sve popasti kao što vol popase travu po polju." Balak, sin Siporov, bijaše moapski kralj u ono vrijeme. ⁵On pošalje glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru, koji se nalazi na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekavši: "Evo je došao neki narod iz Egipta; evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me. ⁶Zato doði i prokuni mi ovaj narod jer je jaèi od mene. Tako æu ga moæi svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj koga blagosloviš, a proklet onaj koga prokuneš." ⁷Starješine moapske i starješine midjanske krenu s nagradom za vraèanje u svojim rukama. Stignu Bileamu i prenesu mu Balakovu poruku. ⁸On im rekne: "Prenoæite ovdje te æu vam odgovoriti prema onome što mi Jahve kaže." Tako moapski knezovi ostanu kod Bileama. ⁹Bog doðe Bileamu i upita: "Tko su ti ljudi s tobom?" Bileam odgovori Bogu: ¹⁰"Poslao ih k meni Balak, sin Siporov, moapski kralj, s porukom: ¹¹'Evo je neki narod došao iz Egipta i prekrio lice zemlje. Doði da ga prokuneš. Tako æu ga moæi svladati i protjerati.'" ¹²Ali Bog reèe Bileamu: "Nemoj iæi s njima! Nemoj proklinjati onaj narod jer je blagoslovljen." ¹³Ujutro Bileam ustane te æe Balakovim knezovima: "Odlazite u svoju zemlju jer mi ne da Jahve da poðem s vama." ¹⁴Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: "Bileam nije htio poæi s nama." ¹⁵Balak opet pošalje knezove, brojnije i uglednije od prvih. ¹⁶Oni doðu Bileamu i reknu mu: "Ovako je poruèio Balak, sin Siporov: 'Ne skanjuj se nego doði k meni. ¹⁷Bogato æu te nagraditi i uèinit æu sve što mi kažeš. Doði, molim te, i prokuni mi ovaj narod!'" ¹⁸Ali Bileam odgovori Balakovim slugama: "Da mi Balak dadne svoju kuæu punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve, Boga svoga, da uèinim išta, bilo veliko bilo malo. ¹⁹Ali provedite ovdje i vi noæ da doznam što æe mi Jahve još kazati." ²⁰Noæu Bog doðe Bileamu pa mu rekne: "Ako su ti ljudi došli da te pozovu, ustani, poði s njima! Ali da èiniš samo što ti ja reknem!" ²¹Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode s moapskim knezovima. ²²No Božja srdžba usplamtje što je on pošao. Zato anðeo Jahvin stade na put da ga sprijeèi. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga njegova dva momka. ²³Kad magarica opazi anðela Jahvina kako stoji na putu s isukanim maèem u ruci, skrene sa staze i poðe preko polja. Bileam poèe tuæi magaricu da je vrati na put. ²⁴Anðeo Jahvin tada stade na uskom prolazu, meðu vinogradima, a bijaše ograda i s ove i s one strane. ²⁵Magarica, spazivši Jahvina anðela, stisne se uza zid i o zid pritisne Bileamovu nogu. On je opet poèe tuæi. ²⁶Anðeo Jahvin poðe naprijed te stade na usko mjesto gdje nije bilo prostora da se provuèe ni desno ni lijevo. ²⁷Kad je magarica ugledala Jahvina anðela, legne pod Bileamom. Bileam pobjesni i poèe tuæi magaricu štapom. ²⁸Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu: "Što sam ti uèinila da si me tukao tri puta?" ²⁹Bileam odgovori magarici: "Što sa mnom zbijaš šalu! Da mi je maè u ruci, sad bih te ubio!" ³⁰A magarica uzvrati Bileamu: "Zar ja nisam tvoja magarica na kojoj si jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti obièavala ovako?" - "Nisi!" - odgovori on. ³¹Tada Jahve otvori oèi Bileamu i on opazi anðela Jahvina kako stoji na putu s golim maèem u ruci. Pognu on glavu i pade nièice. ³²Onda æe mu anðeo Jahvin: "Zašto si tukao svoju magaricu veæ tri puta? TÓa ja sam istupio da te sprijeèim, jer te put meni naoèigled vodi u propast. ³³Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta. Da mi se nije uklanjala, veæ bih te ubio, a nju ostavio na životu." ³⁴Onda æe Bileam anðelu Jahvinu: "Sagriješio sam! Nisam znao da ti preda mnom stojiš na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim oèima, ja æu se vratiti." ³⁵Ali anðeo Jahvin odvrati Bileamu: "Idi s tim ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem." Tako Bileam ode s Balakovim knezovima. ³⁶Kad je Balak èuo da Bileam dolazi, iziðe mu u susret do grada Moaba što se nalazi na granici Arnona, na kraju podruèja. ³⁷"Zar nisam uporno po te slao i pozivao te? Zašto mi nisi došao?" reèe Balak Bileamu. "Zar te zaista ne mogu bogato nagraditi?" ³⁸"Evo sam ti došao", reèe Bileam Balaku. "Ali hoæu li ti moæi sada što kazati? Samo što mi Bog stavi na jezik, to æu govoriti." ³⁹Poðe zatim Bileam s Balakom i doðoše u Kirjat Husot. ⁴⁰Žrtvova Balak i krupne i sitne stoke te od toga pruži Bileamu i knezovima koji su ga pratili. ⁴¹Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle mogaše vidjeti krajnji dio naroda.

Chapter 23

¹ I Bileam reèe Balaku: "Ovdje mi naèini sedam žrtvenika; ovdje mi pripravi sedam junaca i sedam ovnova." ²Balak uèini kako je Bileam rekao. A onda Balak i Bileam prinesu po jednoga junca i ovna na svakome žrtveniku. ³Potom æe Bileam Balaku: "Ti stoj kod svoje paljenice, a ja idem ne bih li se sreo s Jahvom, pa što mi oèituje, kazat æu ti." I ode na osamljeno mjesto. ⁴I Bog srete Bileama, koji mu reèe: "Sedam sam žrtvenika podigao i prinio na svakome po jednoga junca i ovna." ⁵A Jahve stavi rijeèi u usta Bileamu te mu zapovjedi: "Vrati se Balaku i ovako govori." ⁶Bileam se vrati k njemu, a on stajaše uza svoju paljenicu i s njim svi knezovi moapski. ⁷Tada on poèe svoju pjesmu i reèe: "Iz Arama dovede me Balak, kralj Moaba, iz strana istoènih: 'Doði, prokuni mi Jakova, doði, gromom udri Izraela!' ⁸Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga Jahve ne udara? ⁹Jer s vrha hridi ja ga gledam, s visoka ga motrim brijega. Gle naroda koji odvojeno živi, meðu narode on se ne broji. ¹⁰Prah Jakovljev tko æe prebrojiti; pijesak Izraela tko æe izmjeriti! O, da mi je umrijeti smræu pravednika! O, da svršetak moj bude kao njegov!" ¹¹"Što mi to uradi!" - reèe Balak Bileamu. "Dovedoh te da prokuneš moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!" ¹²On odgovori: "Zar mi nije dužnost kazati što mi Jahve stavlja u usta?" ¹³"Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga možeš svega vidjeti" zamoli ga Balak. "Odavde mu vidiš samo jedan kraj, a ne vidiš ga svega. Odande mi ga prokuni!" ¹⁴Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradi sedam žrtvenika i na svakom žrtveniku prinese po jednoga junca i ovna. ¹⁵Bileam tada rekne Balaku: "Stoj ovdje kraj svoje paljenice, a ja odoh onamo na susret Bogu." ¹⁶Jahve sretne Bileama; stavi rijeèi u njegova usta te mu zapovjedi: "Vrati se k Balaku i tako govori!" ¹⁷I vrati se on Balaku, koji stajaše uza svoju paljenicu i s njim moapski knezovi. Balak ga zapita: "Što je Jahve rekao?" ¹⁸Tada Bileam zapoèe svoju pjesmu i reèe: "Ustani, Balaèe, i poslušaj! Uhom me posluhni, sine Siporov! ¹⁹Bog nije èovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne uèini, zar obeæa, pa ne ispuni? ²⁰Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit æu i povuæ' neæu blagoslova. ²¹U Jakovu nesreæe ne nazreh, nit' nevolje vidjeh u Izraelu. Jahve, Bog njegov, s njime je, poklik kralju u njemu odzvanja. ²²Iz Egipta Bog ga je izveo, on je njemu k'o rozi bivola. ²³Gatanja nema protiv Jakova nit' protiv Izraela vraèanja. I kada budu rekli Jakovu i Izraelu: 'Što radi Bog?' ²⁴gle, ustat æe narod k'o lavica, diæi æe se poput lava: leæi neæe dok plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih." ²⁵Zatim Balak reèe Bileamu: "Nemoj ga ni kletvom kleti, ali ni blagoslovom blagoslivljati." ²⁶Bileam odvrati Balaku. "Zar ti nisam rekao: sve što Jahve kaže, to æu èiniti." ²⁷Potom Balak reèe Bileamu: "Hajde! Odvest æu te na drugo mjesto. Možda æe Bogu biti pravo da mi ga odande prokuneš." ²⁸I odvede Balak Bileama na vrh Peora, odakle se pruža vidik na pustaru. ²⁹"Sagradi mi ovdje sedam žrtvenika", reèe Bileam Balaku. "Nadalje, pripremi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova." ³⁰Balak uèini kako je Bileam rekao i prinese po jednoga junca i ovna na svakome žrtveniku.

Chapter 24

¹ Kad opazi Bileam da je Jahvi drago što on blagoslivlja Izraela, ne htjede više ni iæi kao prije u potragu za znamenjima, nego se licem okrenu prema pustari. ²Bileam podiže oèi i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na nj siðe Duh Božji ³i on poèe svoju pjesmu te reèe: "Proroèanstvo Bileama, sina Beorova, proroèanstvo èovjeka pronicava pogleda, ⁴proroèanstvo onoga koji rijeèi Božje sluša, koji vidi viðenja Svesilnoga, koji pada i oèi mu se otvaraju. ⁵Kako su lijepi ti šatori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele! ⁶Kao dolovi što se steru, kao vrtovi uz obalu rijeke, kao aloje što ih Jahve posadi, kao cedri pokraj voda! ⁷Iz potomstva junak mu izlazi, nad mnogim on vlada narodima. Kralj æe njegov nadvisit' Agaga, uzdiže se kraljevstvo njegovo. ⁸Iz Egipta Bog ga izveo, on je njemu k'o rozi bivola. On proždire narode dušmanske, on njihove kosti drobi. ⁹Skupio se, polegao poput lava, poput lavice: tko ga podiæi smije? Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je tko tebe proklinje!" ¹⁰I usplamtje srdžbom Balak na Bileama i udari rukom o ruku. "Pozvao sam te da prokuneš moje neprijatelje", reèe Balak Bileamu, "a kad tamo, ti ih blagoslovi evo triput! ¹¹Nosi se odmah u svoj kraj. Bio sam rekao: dostojno æu te poèastiti! A eto, Jahve te liši èasti." ¹²Nato Bileam odgovori Balaku: "Zar nisam rekao i tvojim glasnicima koje si k meni poslao: ¹³'Da mi Balak dadne svoju kuæu punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijed Jahvinu i po svojoj volji èiniti bilo dobro, bilo zlo; ono što kaže Jahve, to æu i ja reæi.' ¹⁴A sada, kad, evo, odlazim k svome narodu, hajde da ti objavim što æe ovaj narod uèiniti tvome narodu u buduænosti!" ¹⁵I poèe svoju pjesmu i reèe: "Proroèanstvo Bileama, sina Beorova, proroèanstvo èovjeka pronicava pogleda, ¹⁶proroèanstvo onoga koji rijeèi Božje sluša, koji poznaje mudrost Svevišnjega, koji vidi viðenja Svesilnoga, koji pada i oèi mu se otvaraju. ¹⁷Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže. On Moabu razbija bokove i svu djecu Šetovu zatire! ¹⁸Edom æe njegovim postati posjedom, a Seir zemljom osvojenom. Razvija snagu svoju Izrael, ¹⁹Jakov vlada nad neprijateljima i uništava preživjele iz Ira." ²⁰Bileam se zagleda u Amaleka te poèe svoju pjesmu i reèe: "Amalek je prvenac meðu narodima, ali vjeèna propast njegov je svršetak." ²¹Onda se zagleda u Kenijce te poèe svoju pjesmu i reèe: "Tvrd je stan tvoj, Kajine, na timoru ti gnijezdo savijeno! ²²Al' gnijezdo pripada Beoru; dokle æeš Ašuru robovati?" ²³Opet poèe svoju pjesmu i reèe: "Narodi pomorski sabiru se sa sjevera, ²⁴a brodovlje od strane Kitima. Podjarmljuju Ašur, podjarmljuju Heber, pa i njega æe propast stiæi vjeèita." ²⁵Potom ustade Bileam te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim putem.

Chapter 25

¹ Dok je Izrael boravio u Šitimu, narod se upusti u blud s Moapkama. ²One pozivahu narod na žrtvovanje svojim bogovima, a narod sudjelovaše u njihovim gozbama i klanjaše se njihovim bogovima. ³Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim. I Jahve planu gnjevom na Izraela. ⁴"Pokupi sve narodne glavare", reèe Jahve Mojsiju. "Objesi ih Jahvi usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela." ⁵Onda Mojsije rekne izraelskim sucima: "Neka svatko pobije one svoje ljude koji su se osramotili s Baalom peorskim." ⁶Baš tada neki Izraelac doðe i dovede k svojoj braæi jednu Midjanku naoèigled Mojsija i naoèigled sve izraelske zajednice koja zaplaka na ulazu u Šator sastanka. ⁷Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina sveæenika Arona, ustade ispred zajednice: uze koplje u ruku ⁸i poðe za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i ženu; nju kroza slabine. Tako pomor Izraelaca prestade. ⁹A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i èetiri tisuæe. ¹⁰Jahve reèe Mojsiju: ¹¹"Pinhas, sin Eleazara, sina sveæenika Arona, odvratio je moj gnjev od Izraelaca, obuzet meðu njima mojim revnovanjem. Zato u svome revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda. ¹²Kaži mu dakle: 'S njime, evo, sklapam savez mira. ¹³Neka to bude za nj i njegove potomke poslije njega savez vjeènoga sveæeništva, jer je revnovao za svoga Boga i izvršio pomirenje za izraelski narod.'" ¹⁴Ime Izraelcu koji je bio ubijen - onome što je ubijen s Midjankom - bijaše Zimri. Bio je sin Salua, glavara jedne od Šimunovih porodica. ¹⁵A ime ubijene žene Midjanke bijaše Kozbi. Bila je kæi Surova. Sur je bio glavar jednog plemena, jedne porodice u Midjanu. ¹⁶Jahve reèe Mojsiju: ¹⁷"Navali na Midjance i potuci ih, ¹⁸jer su i oni navaljivali na vas svojim lukavštinama kad su lukavo radili protiv vas u sluèaju Peora i svoje sestre Kozbi, kæeri glavara midjanskoga, koja je zaglavila u vrijeme pomora nastalog zbog Peora."

Chapter 26

¹ Poslije toga zla Jahve reèe Mojsiju i Eleazaru, sinu sveæenika Arona: ²"Obavite popis sve zajednice sinova Izraelovih, po njihovim porodicama, popišite sve, od dvadeset godina pa naviše, koji su u Izraelu sposobni za borbu." ³Mojsije, dakle, i sveæenik Eleazar popišu ih na Moapskim poljanama, uz Jordan blizu Jerihona, ⁴sve od dvadeset godina pa naviše, kako je Jahve naredio Mojsiju i Izraelcima. Sinovi Izraelovi koji su izašli iz zemlje egipatske bili su: ⁵Izraelov prvoroðenac Ruben. Sinovi Rubenovi: od Henoka rod Henokovaca; od Palua rod Paluovaca; ⁶od Hesrona rod Hesronovaca i od Karmija rod Karmijevaca. ⁷To su rodovi Rubenovaca. Njih je bilo èetrdeset i tri tisuæe sedam stotina i trideset. ⁸Paluov sin bijaše Eliab, ⁹a sinovi Eliabovi: Nemuel, Datan i Abiram. Taj Datan i Abiram bijahu ugledni èlanovi zajednice koji se podigoše protiv Mojsija i Arona u buni Korahovoj, kad se pobuniše protiv Jahve. ¹⁰Nato je zemlja rastvorila svoje ralje i progutala ih zajedno s Korahom, kad je smrt pograbila tu skupinu i oganj proždro dvjesta i pedeset ljudi. Tako su postali opomenom. ¹¹No sinovi Korahovi ne izginuše. ¹²Sinovi Šimunovi po svojim rodovima: od Nemuela rod Nemuelovaca; od Jamina rod Jaminovaca; od Jakina rod Jakinovaca; ¹³od Zeraha rod Zerahovaca i od Šaula rod Šaulovaca. ¹⁴To su rodovi Šimunovaca, njih dvadeset i dvije tisuæe i dvjesta. ¹⁵Sinovi Gadovi po svojim rodovima: od Sefona rod Sefonovaca; od Hagija rod Hagijevaca; od Šunija rod Šunijevaca; ¹⁶od Oznija rod Oznijevaca; od Erija rod Erijevaca; ¹⁷od Aroda roda Arodovaca i od Arelija rod Arelijevaca. ¹⁸To su rodovi Gadovih potomaka. Njih je upisano èetrdeset tisuæa i pet stotina. ¹⁹Judini sinovi: Er i Onan. I Er i Onan umriješe u zemlji kanaanskoj. ²⁰Sinovi Judini po svojim rodovima bijahu: od Šele rod Šelinaca; od Peresa rod Peresovaca i od Zeraha rod Zerahovaca. ²¹Peresovi su sinovi opet bili: od Hesrona rod Hesronovaca i od Hamula rod Hamulovaca. ²²To su Judini rodovi. Njih je upisano sedamdeset i šest tisuæa i petsto. ²³Sinovi Jisakarovi, prema svojim rodovima: od Tole rod Tolinaca; od Puve rod Puvinaca; ²⁴od Jašuba rod Jašubovaca i od Šimrona rod Šimronovaca. ²⁵To su Jisakarovi rodovi. Njih je upisano šezdeset i èetiri tisuæe i trista. ²⁶Sinovi Zebulunovi, po svojim rodovima: od Sereda rod Seredovaca; od Elona rod Elonovaca i od Jahleela rod Jahleelovaca. ²⁷To su rodovi Zebulunovaca. Njih je upisano šezdeset tisuæa i pet stotina. ²⁸Sinovi Josipovi, po svojim rodovima: Manaše i Efrajim. ²⁹Sinovi Manašeovi: od Makira rod Makirovaca. Makiru se rodio Gilead. Od Gileada rod Gileadovaca. ³⁰Ovo su bili sinovi Gileadovi: od Jezera rod Jezerovaca; od Heleka rod Helekovaca; ³¹od Asriela rod Asrielovaca; od Šekema rod Šekemovaca; ³²od Šemide rod Šemidinaca i od Hefera rod Heferovaca. ³³Heferov sin Selofhad nije imao sinova, nego kæeri. Imena Selofhadovih kæeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. ³⁴To su Manašeovi rodovi. Njih je upisano pedeset i dvije tisuæe i sedam stotina. ³⁵Ovo su opet sinovi Efrajimovi, po svojim rodovima: od Šutelaha rod Šutelahovaca; od Bekera rod Bekerovaca i od Tahana rod Tahanovaca. ³⁶Ovo su sinovi Šutelahovi: od Erana rod Eranovaca. ³⁷To su rodovi Efrajimovih sinova. Njih je upisano trideset i dvije tisuæe i pet stotina. To su sinovi Josipovi, po svojim rodovima. ³⁸Sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima: od Bele rod Belinaca; od Ašbela rod Ašbelovaca; od Ahirama rod Ahiramovaca; ³⁹od Šefufama rod Šefufamovaca i od Hufama rod Hufamovaca. ⁴⁰Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. I tako, od Arda rod Ardovaca, a od Naamana rod Naamanovaca. ⁴¹To su sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima. Njih je upisano èetrdeset i pet tisuæa i šest stotina. ⁴²Ovo su sinovi Danovi, po svojim rodovima: od Šuhama rod Šuhamovaca. To su sinovi Danovi, prema svojim rodovima. ⁴³Od svih rodova Šuhamovaca bilo je upisano šezdeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine. ⁴⁴Sinovi Ašerovi, po svojim rodovima: od Jimne rod Jimninaca; od Jišvija rod Jišvijevaca i od Berije rod Berijevaca. ⁴⁵Od sinova Berijinih: od Hebera rod Heberovaca i od Malkiela rod Malkielovaca. ⁴⁶Ašerovoj kæeri bilo je ime Serah. ⁴⁷To su rodovi Ašerovih sinova. Njih je upisano pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine. ⁴⁸Sinovi Naftalijevi, po svojim rodovima: od Jahseela rod Jahseelovaca; od Gunija rod Gunijevaca; ⁴⁹od Jesera rod Jeserovaca i od Šilema rod Šilemovaca. ⁵⁰To su rodovi Naftalijevaca. Po njihovim rodovima upisano ih je èetrdeset i pet tisuæa i èetiri stotine. ⁵¹Bilo je, dakle, upisanih Izraelaca šest stotina i jedna tisuæa i sedam stotina i trideset. ⁵²Jahve reèe Mojsiju: ⁵³"Tima neka se razdijeli zemlja u baštinu prema broju osoba. ⁵⁴Veæem broju poveæaj njegovu baštinu, a manjem smanji njegovu baštinu; neka se svakomu dadne njegova baština prema broju upisanih. ⁵⁵Ali zemlja neka se podijeli kockom: neka se primi u baštinu prema djedovskim plemenskim imenima. ⁵⁶Baština se ima podijeliti kockom svakom plemenu prema njegovoj velièini." ⁵⁷Ovo je popis Levijevaca, po njihovim rodovima: od Geršona rod Geršonovaca; od Kehata rod Kehatovaca i od Merarija rod Merarijevaca. ⁵⁸Ovo su rodovi Levijevaca: rod Libnijevaca, rod Hebronovaca, rod Mahlijevaca, rod Mušijevaca i rod Korahovaca. Kehatu se rodio Amram. ⁵⁹Amramovoj ženi bijaše ime Jokebeda. Bila je kæi Levijeva, koja se Leviju rodila u Egiptu. Ona je Amramu rodila: Arona, Mojsija i njihovu sestru Mirjam. ⁶⁰Aronu se rodili: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. ⁶¹Nadab i Abihu poginuli su kad su prinosili neposveæenu vatru pred Jahvom. ⁶²Svih je popisanih muškaraca od jednog mjeseca pa naviše bilo dvadeset i tri tisuæe. Oni nisu bili popisani s Izraelcima i nije im bila dodijeljena baština meðu Izraelcima. ⁶³To su, dakle, oni koje je popisao Mojsije i sveæenik Eleazar; oni su obavili ovaj popis Izraelaca uz Jordan, na Moapskim poljanama nasuprot Jerihonu. ⁶⁴Meðu njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsije i sveæenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji. ⁶⁵Jer Jahve bijaše za njih rekao: "Neka pomru u pustinji i neka nitko od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova!"

Chapter 27

¹ Tada pristupiše kæeri Selofhada, sina Heferova, sina Gileadova, sina Makirova, sina Manašeova iz roda Josipova sina Manašea. A imena kæeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. ²One stanu pred Mojsija, pred sveæenika Eleazara, pred glavare i svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka pa reknu: ³"Naš je otac umro u pustinji. Nije pripadao družini što se pobunila protiv Jahve - Korahovoj družini - nego je umro od svoga vlastitoga grijeha. Sinova nije imao. ⁴Zašto bi se odstranilo ime našega oca iz njegova roda? Buduæi da nije imao sina, daj nama posjed meðu braæom našega oca!" ⁵Mojsije iznese njihov sluèaj pred Jahvu. ⁶A Jahve reèe Mojsiju: ⁷"Selofhadove kæeri pravo kažu. Treba svakako da im dadneš posjed koji æe biti njihova baština meðu braæom njihova oca. Prenesi na njih baštinu njihova oca. ⁸Nadalje, reci Izraelcima: 'Kad koji èovjek umre a ne imadne sina, prenesite njegovu baštinu na njegovu kæer. ⁹Ne imadne li ni kæeri, predajte baštinu njegovoj braæi. ¹⁰Ako ne imadne ni braæe, njegovu baštinu podajte braæi njegova oca. ¹¹Ako mu otac ne imadne braæe, baštinu njegovu podajte najbližem roðaku njegova roda: neka je on uzme u posjed.' Neka to bude zakonska odredba Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju." ¹²Jahve reèe Mojsiju: "Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. ¹³A kad budeš razgledao, pridružit æeš se svojim precima i ti, kako se pridružio i tvoj brat Aron. ¹⁴Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom oèitujete moju svetost pred njihovim oèima." (To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.) ¹⁵A Jahvi Mojsije progovori ovako: ¹⁶"Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi èovjeka nad ovom zajednicom ¹⁷koji æe pred njom izlaziti; koji æe pred njom stupati; koji æe je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado što nema pastira." ¹⁸"Uzmi Jošuu, sina Nunova!" - reèe Jahve Mojsiju. "To je èovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! ¹⁹Onda ga odvedi pred sveæenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oèi daj naredbe! ²⁰Predaj mu dio svoje vlasti da ga sluša sva zajednica sinova Izraelovih. ²¹Neka pristupa k sveæeniku Eleazaru, koji æe za nj tražiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica." ²²Mojsije uèini kako mu je Jahve naredio: uzme Jošuu te ga postavi pred sveæenika Eleazara i pred svu zajednicu. ²³Položi zatim na nj svoje ruke i dade mu svoje naredbe, kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija.

Chapter 28

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Naredi Izraelcima i reci im: 'Toèno u odreðeno vrijeme prinosite mi moje prinose, moju hranu - žrtve paljene meni na ugodan miris.' ³Reci im: Ovo su žrtve paljene koje æete prinositi Jahvi: Svaki dan dva jednogodišnja janjca bez mane kao trajnu paljenicu. ⁴Jedno janje prinosite jutrom, a drugo janje prinosite u suton. ⁵A za prinosnicu desetinu efe najboljeg brašna, zamiješena u èetvrtini hina èistoga ulja. ⁶Trajna je to paljenica koja je veæ bila prinesena na Sinajskom brdu - žrtva spaljena na ugodan miris Jahvi. ⁷Njezina ljevanica neka se sastoji od èetvrtine hina za svako janje. Ljevanica vina neka se Jahvi izlijeva u Svetištu. ⁸Drugo janje prinosite u suton. Prinosi ga kao i jutarnju prinosnicu i njezinu ljevanicu: kao žrtvu spaljenu Jahvi na ugodan miris." ⁹"Na subotnji dan: dva jednogodišnja janjeta bez mane i dvije desetine efe najboljeg brašna, zamiješena s uljem, za prinosnicu, s njezinom ljevanicom. ¹⁰Neka se subotnja paljenica svake subote dodaje trajnoj paljenici i njezinoj ljevanici." ¹¹"Na poèetku vaših mjeseci prinosite Jahvi za paljenicu: dva junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca bez mane. ¹²Za pojedinog junca kao prinosnicu: tri desetine najboljeg brašna zamiješena s uljem; za svakog ovna kao prinosnicu: dvije desetine efe najboljeg brašna zamiješena s uljem. ¹³Za svako janje jednu desetinu efe najboljeg brašna zamiješena s uljem kao prinosnicu. To je paljenica spaljena na ugodan miris Jahvi. ¹⁴Njihove ljevanice neka budu: na junca polovica hina vina; na ovna treæina hina; na janje èetvrtina hina. To neka bude mjeseèna paljenica na mlaðak svakog mjeseca u godini. ¹⁵Povrh trajne paljenice neka se Jahvi prinosi jedan jarac kao okajnica s njezinom ljevanicom."

¹⁶"Prvoga mjeseca, èetrnaestoga dana u mjesecu, Jahvina je Pasha, ¹⁷a petnaestoga dana toga mjeseca jest blagdan. Neka se sedam dana jedu beskvasni hljebovi. ¹⁸Prvog dana neka bude sveti saziv. Nikakva težaèkog posla nemojte raditi. ¹⁹Prinesite Jahvi žrtvu paljenu, žrtvu paljenicu: dva junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca. Neka vam budu bez mane. ²⁰Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna, ²¹a na svakoga od onih sedam janjaca neka bude jedna desetina efe. ²²Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvrši obred pomirenja. ²³Ovo prinosite povrh jutarnje paljenice, koje se prinosi kao trajna paljenica. ²⁴Tako èinite svaki dan za sedam dana; to je hrana, žrtva paljena na ugodan miris Jahvi. To neka se prinosi povrh trajne paljenice i njezine ljevanice. ²⁵Sedmoga dana neka vam bude sveti savez. Nikakva težaèkog posla nemojte raditi!"

²⁶"I na Dan prvina - na svoj Blagdan sedmica - kad budete Jahvi prinosili prinosnicu, imajte sveti saziv: nikakva težaèkog posla nemojte raditi. ²⁷Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite dva junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca. ²⁸Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: na pojedinog junca tri desetine efe, na pojedinoga ovna dvije desetine efe, ²⁹a jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca. ³⁰Neka bude i jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvrši obred pomirenja. ³¹Prinosite ih povrh trajne paljenice i njezine prinosnice, a neka vam budu bez mane one i njihove ljevanice."

Chapter 29

¹ "U sedmome mjesecu, na prvi dan mjeseca, imajte sveti saziv. Nikakva težaèkog posla nemojte raditi. Neka vam to bude Dan sazivanja. ²Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite: jednoga junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca bez mane. ³Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna ⁴i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca. ⁵Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvrši obred pomirenja. ⁶Neka to bude povrh paljenice o mlaðaku mjesecu i njezine prinosnice, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i povrh njihovih propisanih ljevanica, žrtva spaljena na ugodan miris Jahvi." ⁷"A desetoga dana toga sedmog mjeseca imajte sveti saziv. Postite i nemojte raditi nikakva posla. ⁸Prinesite paljenicu Jahvi na ugodan miris: jednoga junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca. Neka su vam bez mane. ⁹Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine na jednoga ovna ¹⁰i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca. ¹¹Jedan jarac neka se prinese kao okajnica. To je povrh okajnice na Dan pomirenja, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i njihovih ljevanica." ¹²"Na petnaesti dan sedmoga mjeseca imajte sveti saziv. Nikakva težaèkog posla nemojte raditi. Sedam dana svetkujte sveèanost Jahvi. ¹³A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: trinaest junaca, dva ovna i èetrnaest jednogodišnjih janjaca. Neka su bez mane. ¹⁴Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: tri desetine efe na svakoga od trinaest junaca, dvije desetine efe na svakoga od dvaju ovnova ¹⁵i jedna desetina efe na svako pojedino od èetrnaestero janjadi. Neka se nadoda jedan jarac kao okajnica. ¹⁶To neka bude povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. ¹⁷Drugog dana: dvanaest junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. ¹⁸Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. ¹⁹Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezinih ljevanica. ²⁰Treæeg dana: jedanaest junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. ²¹Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. ²²Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. ²³Èetvrtog dana: deset junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. ²⁴Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. ²⁵Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. ²⁶Petog dana: devet junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. ²⁷Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. ²⁸Prinesite jednog jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. ²⁹Šestog dana: osam junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. ³⁰Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. ³¹Jednoga jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezinih ljevanica. ³²Sedmog dana: sedam junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. ³³Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. ³⁴Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. ³⁵Osmog dana imajte sveèani zbor. Nikakva težaèkog posla nemojte raditi. ³⁶A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: jednog junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca bez mane. ³⁷Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. ³⁸Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. ³⁹Na svoje odreðene blagdane prinesite to Jahvi osim svojih zavjetnica i svojih dragovoljnih žrtava, svojih paljenica, prinosnica, ljevanica i svojih prièesnica."

Chapter 30

¹ Sve kako mu je Jahve naredio Mojsije kaza Izraelcima. ²Zatim reèe Mojsije glavarima plemena Izraelovih: "Ovo je Jahve naredio. ³Ako koji èovjek uèini zavjet ili se uz zakletvu obveže da æe se neèega odreæi, neka ne krši svoje rijeèi; neka izvrši sve što iz njegovih usta izaðe! ⁴Ako koja žena uèini Jahvi zavjet ili se obveže da æe se neèega odreæi dok je još mlada, u oèevu domu, ⁵a otac joj sazna za zavjet i obeæanje kojim se obvezala pa joj ništa ne rekne, tada su valjani svi njezini zavjeti i valjano je svako obeæanje kojim se obvezala. ⁶Ali ako joj se otac usprotivi kad sazna, nikakav njezin zavjet ni njezino obeæanje kojim se vezala ne vrijedi. Jahve æe joj oprostiti jer joj se otac usprotivio. ⁷Ako se uda dok je pod svojim zavjetima ili pod obeæanjem koje je nepromišljeno izišlo iz njezinih usta, ⁸pa njezin muž sazna i pošto je saznao ništa joj ne rekne, tada vrijede njezini zavjeti i vrijede obeæanja kojima se obvezala. ⁹No ako se njezin muž usprotivi kad o tom sazna, ukida se time njezin zavjet i obeæanje što je nepromišljeno izišlo iz njezinih usta. I Jahve æe joj oprostiti. ¹⁰A zavjet udovice ili žene otpuštene i sve obveze koje je na se preuzela vrijede za nju. ¹¹Ako se zavjetuje ili se obveže zakletvom na obeæanje dok je u kuæi svoga muža, ¹²pa njezin muž sazna i ništa joj ne rekne, ne usprotivi joj se, svaki je njezin zavjet valjan i valjano je svako obeæanje kojim se obvezala. ¹³Ali ako ih njezin muž proglasi ništetnim kad o njima sazna, tada ništa što je izišlo iz njezinih usta, njezini zavjeti ili preuzete obveze neæe vrijediti. Muž ih je njezin poništio, i Jahve æe joj oprostiti. ¹⁴Svaki zavjet i svaku zakletvu koja obvezuje ženu na neko mrtvenje njezin muž može uzdržati na snazi ili poništiti. ¹⁵Ako joj muž od dana do dana ništa ne rekne, time potvrðuje sve njezine zavjete i sva njezina obeæanja kojima se obvezala; on ih je uèinio valjanima ako ništa nije rekao kad je o njima èuo. ¹⁶Ali ako ih poništi kasnije, pošto je o njima veæ èuo, neka snosi njezinu krivnju." ¹⁷To su uredbe koje je Jahve Mojsiju izdao za muža i njegovu ženu i za oca i njegovu kæer, koja, još mlada, živi u kuæi oèevoj.

Chapter 31

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridružit æeš se svojim precima." ³A Mojsije reèe narodu: "Opremite ljude izmeðu sebe za pohod na Midjance, ⁴da na Midjancima izvrše Jahvinu osvetu. Na vojnu opremite po jednu tisuæu od svakoga izraelskog plemena!" ⁵I tako su iz izraelskih porodica - tisuæu po plemenu - za vojnu skupili dvanaest tisuæa. ⁶Posla ih Mojsije - tisuæu po plemenu - na vojnu zajedno s Pinhasom, sinom sveæenika Eleazara. On je nosio posveæene stvari i trube. ⁷Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve muškarce. ⁸Meðu ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu - pet midjanskih kraljeva. Maèem pogube i Bileama, Beorova sina. ⁹Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske žene s njihovom djecom i svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago. ¹⁰Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se živjeli i sva njihova naselja, ¹¹a sve njihovo uzmu za plijen i pljaèku, i ljude i životinje. ¹²Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, dovedu Mojsiju, sveæeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednici zarobljenike, plijen i pljaèku. ¹³Mojsije, sveæenik Eleazar i svi glavari zajednice izaðu im u susret izvan tabora. ¹⁴Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisuænike i satnike, koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda. ¹⁵Reèe im: "Što! Na životu ste ostavili sve ženskinje! ¹⁶A baš su žene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu sluèaju istupe protiv Jahve. Tako doðe pomor na Jahvinu zajednicu. ¹⁷Stoga svu mušku djecu pobijte! A ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! ¹⁸A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se. ¹⁹Vi pak proboravite izvan tabora sedam dana; svi vi koji ste koga ubili i koji ste se ubijenoga dotakli. Èistite se i vi i vaši zarobljenici treæega i sedmoga dana; ²⁰oèistite svu odjeæu, sve mješine, sve od kostrijeti napravljeno i sve drvene predmete." ²¹Zatim sveæenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili iz boja: "Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju: ²²'Zlato, srebro, bakar, gvožðe, mjed i olovo - ²³sve što podnosi vatru - provucite kroz vatru i bit æe oèišæeno.' Ipak, neka se oèisti i vodom oèišæenja. A sve što ne podnosi vatru provucite kroz vodu. ²⁴Sedmoga dana operite svoju odjeæu i bit æete èisti. Poslije toga možete se vratiti u tabor." ²⁵Jahve reèe Mojsiju: ²⁶"Ti, sveæenik Eleazar i obiteljske starješine zajednice napravite popis ratnoga plijena, ljudstva i stoke, ²⁷a onda ratni plijen podijeli napola: na borce koji su išli u borbu i na svu ostalu zajednicu. ²⁸Od boraca koji su išli u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednu glavu od svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke. ²⁹Uzmi to od njihove polovice i podaj sveæeniku Eleazaru kao podizanicu za Jahvu. ³⁰A od polovice što zapadne druge Izraelce uzmi po glavu od pedeset, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke - od svih životinja - pa ih podaj levitima koji vode brigu o Jahvinu prebivalištu." ³¹Mojsije i sveæenik Eleazar uèine kako je Jahve naredio Mojsiju. ³²Ratnoga je plijena bilo, osim pljaèke što su vojnici napljaèkali: šest stotina sedamdeset i pet tisuæa grla sitne stoke, ³³sedamdeset i dvije tisuæe grla krupne stoke, ³⁴šezdeset i jedna tisuæa magaradi, ³⁵a ljudskih duša - žena koje nisu poznale muškarca - bijaše u svemu trideset i dvije tisuæe. ³⁶Prema tome, polovica što je dodijeljena onima koji su išli u borbu bila je: tri stotine trideset i sedam tisuæa i pet stotina grla sitne stoke; ³⁷ujam za Jahvu od sitne stoke šest stotina sedamdeset i pet grla; ³⁸krupne je stoke bilo trideset i šest tisuæa grla, a njihov ujam za Jahvu sedamdeset i dva grla; ³⁹magaradi je bilo trideset tisuæa i pet stotina, a njihov ujam za Jahvu šezdeset i jedno. ⁴⁰Ljudskih je duša bilo šesnaest tisuæa, a njihov ujam za Jahvu trideset i dvije osobe. ⁴¹Ujam predade Mojsije sveæeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako je Jahve naredio Mojsiju. ⁴²A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsije odijeli od one što je pripala ljudima koji su se borili - ⁴³dakle, polovica što je pripala zajednici iznosila je: trista trideset i sedam tisuæa i pet stotina grla sitne stoke, ⁴⁴a krupne stoke trideset i šest tisuæa grla; ⁴⁵magaradi trideset tisuæa i pet stotina, ⁴⁶a ljudskih duša šesnaest tisuæa. ⁴⁷Tako, od polovice što je pripala Izraelcima Mojsije ostavi po jedno od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji su se brinuli o Jahvinu prebivalištu, kako je Jahve naredio Mojsiju. ⁴⁸Onda pristupiše k Mojsiju vojnièki zapovjednici, tisuænici i satnici, ⁴⁹i rekoše mu: "Tvoje sluge prebrojile su borce što bijahu pod našim zapovjedništvom i od nas nitko nije izgubljen. ⁵⁰Uz to smo donijeli svoje darove Jahvi: narukvica, orukvica, prstenja, naušnica i ogrlica - na kakvu je tko zlatninu veæ naišao - da se nad nama obavi obred pomirenja pred Jahvom." ⁵¹Mojsije i sveæenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve te izraðene predmete. ⁵²Bilo je svega zlata što su kao svoju podizanicu Jahvi donijeli tisuænici i satnici: šesnaest tisuæa sedam stotina i pedeset šekela. ⁵³Svaki je vojnik za se zadržao svoj plijen. ⁵⁴Tako Mojsije i sveæenik Eleazar uzmu zlato od tisuænika i satnika te ga donesu u Šator sastanka na spomen Izraelcima pred Jahvom.

Chapter 32

¹ Rubenovci i Gadovci imaðahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze, meðutim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za stoèarstvo. ²Zato Gadovci i Rubenovci doðu k Mojsiju, sveæeniku Eleazaru i glavarima zajednice pa reknu: ³"Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon - ⁴kraj što ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj je pogodan za stoèarstvo; a sluge tvoje bave se stoèarstvom. ⁵Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim oèima", nastave, "neka se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne šalji nas preko Jordana!" ⁶Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: "Zar da vaša braæa idu u rat, a vi da ostanete ovdje? ⁷Zašto odvraæate srca Izraelaca da ne prijeðu u zemlju koju im je Jahve predao? ⁸Tako su uèinili i vaši oèevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju. ⁹Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srèanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao. ¹⁰Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reèe: ¹¹'Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neæe vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu!' ¹²Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua. ¹³Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlaèio èetrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u oèima Jahvinim zlo postupio. ¹⁴A sad vi - grešni naraštaj - ustajete namjesto svojih oèeva da još poveæate srdžbu Jahvinu na Izraela. ¹⁵Ako se od njega odvratite, on æe još produžiti vaš boravak u pustinji; tako æete upropastiti sav taj narod." ¹⁶Onda se oni primaknu k njemu i reknu: "Mi bismo ovdje podigli torove za svoje blago i gradove za svoju nejaèad, ¹⁷a sami æemo pograbiti oružje i poæi na èelu Izraelaca dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto. Naša nejaèad neka ostane - zbog stanovništva ove zemlje - u utvrðenim gradovima. ¹⁸Mi se svojim kuæama neæemo vraæati sve dok svaki Izraelac ne zaposjedne svoju baštinu. ¹⁹S njima neæemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti dalje, jer æe nas zapasti naša baština s ovu stranu, na istok od Jordana." ²⁰Mojsije im reèe: "Ako tako uradite, ako poðete pred Jahvom u boj; ²¹ako vi svi naoružani prijeðete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera ispred sebe svoje neprijatelje: ²²tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi æete se moæi vratiti. Tako æete biti osloboðeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova æe zemlja postati pred Jahvom vaše vlasništvo. ²³Ali ako tako ne uradite, sagriješit æete protiv Jahve i znajte da æe vas stiæi kazna za vaš grijeh. ²⁴Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejaèad i torove za svoju stoku, ali izvršite što ste obeæali." ²⁵Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: "Tvoje æe sluge uèiniti kako gospodar naš nalaže. ²⁶Naša nejaèad, naše žene, naša stoka i sve naše blago neka ostanu ondje u gileadskim gradovima, ²⁷a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poæi æe pred Jahvom u boj, kako naš gospodar nalaže." ²⁸Tada za njih Mojsije izda nalog sveæeniku Eleazaru, Nunovu sinu Jošui i glavarima obitelji izraelskih plemena. ²⁹I reèe im Mojsije: "Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose oružje, s vama prijeðu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasništvo. ³⁰Ali ako ne prijeðu naoružani s vama, neka dobiju baštinu meðu vama u zemlji kanaanskoj." ³¹Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: "Što je god Jahve rekao tvojim slugama, to æemo uèiniti. ³²Mi æemo naoružani prijeæi pred Jahvom u zemlju kanaansku, ali neka nam bude posjed naše baštine s ove strane Jordana." ³³I tako njima - Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena Manašea, sina Josipova - dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo bašanskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim granicama, gradove okolne zemlje. ³⁴Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer, ³⁵Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu, ³⁶Bet Nimru i Bet Haran, utvrðene gradove i torove za stada. ³⁷Rubenovci sagrade: Hešbon, Eleale, Kirjatajim, ³⁸Nebo, Baal Meon - nazivi su izmijenjeni - i Šibmu. Oni prozovu svojim imenima gradove koje su oni podigli. ³⁹Sinovi Makira, sina Manašeova, odu u Gilead, osvoje ga i protjeraju Amorejce koji bijahu ondje. ⁴⁰Mojsije preda Gilead Manašeovu sinu Makiru, i on se u njemu nastani. ⁴¹A Manašeov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva "Jairova sela". ⁴²Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova podruèja te ga nazove svojim imenom "Nobah".

Chapter 33

¹ Ovo su postaje Izraelaca što ih prijeðoše kad iziðoše iz zemlje egipatske u svojim èetama pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim. ²Na zapovijed Jahvinu Mojsije je bilježio polazne toèke njihova putovanja. Ovo su njihove postaje prema njihovim polaznim toèkama. ³Iz Ramsesa krenuše u prvome mjesecu. Bio je petnaesti dan prvoga mjeseca - sutradan poslije Pashe - kad se Izraelci zaputiše uzdignutih pesnica i naoèigled sviju Egipæana, ⁴dok su Egipæani pokopavali one koje je Jahve izmeðu njih pobio, to jest sve prvoroðence, i tako nad njihovim božanstvima izvršio pravdu. ⁵Krenu dakle Izraelci iz Ramsesa i utabore se u Sukotu. ⁶Zatim odu iz Sukota i utabore se u Etamu, baš na rubu pustinje. ⁷Poðu iz Etama, a onda okrenu prema Pi Hahirotu, koji se nalazi nasuprot Baal Sefona. Tabore postave pred Migdolom. ⁸Krenu od Pi Hahirota i prijeðu posred mora u pustinju. Išli su tri dana pustinjom Etanom, a onda se utabore u Mari. ⁹Zatim odu iz Mare i stignu u Elim. U Elimu je bilo dvanaest izvor-voda i sedamdeset palma. Tu su se utaborili. ¹⁰Potom krenu iz Elima te se utabore uz Crveno more. ¹¹A otišavši od Crvenog mora, utabore se u pustinji Sinu. ¹²Potom odu iz pustinje Sina i postave tabore u Dofki. ¹³Otišavši iz Dofke, utabore se u Alušu. ¹⁴Krenu iz Aluša i utabore se u Refidimu. Tu narod nije imao vode da pije. ¹⁵Odu iz Refidima te se utabore u Sinajskoj pustinji. ¹⁶Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi. ¹⁷Odu iz Kibrot Hataave te se utabore u Haserotu. ¹⁸Onda odu iz Haserota i utabore se u Ritmi. ¹⁹Krenu iz Ritme i utabore se u Rimon Peresu. ²⁰Odu iz Rimon Peresa i utabore se u Libni. ²¹Iz Libne odu i utabore se u Risi. ²²Odu iz Rise te se utabore u Kehelati. ²³Odu iz Kehelate i utabore se na brdu Šeferu. ²⁴Odu s brda Šefera i utabore se u Haradi. ²⁵Odu iz Harade i utabore se u Makhelotu. ²⁶Odu iz Makhelota te se utabore u Tahatu. ²⁷Odu iz Tahata i utabore se u Tarahu. ²⁸Iz Taraha odu i utabore se u Mitki. ²⁹Odu iz Mitke i utabore se u Hašmoni. ³⁰Iz Hašmone odu i utabore se u Moserotu. ³¹Odu iz Moserota i utabore se u Bene Jaakanu. ³²Odu iz Bene Jaakana i utabore se u Hor Gidgadu. ³³Odu iz Hor Gidgada i utabore se u Jotbati. ³⁴Odu iz Jotbate i utabore se u Abroni. ³⁵Iz Abrone odu i utabore se u Esion Geberu. ³⁶Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest u Kadešu. ³⁷Iz Kadeša krenu te se utabore na brdu Horu, na granici zemlje edomske. ³⁸Na zapovijed Jahvinu sveæenik se Aron pope na brdo Hor i tu umre na prvi dan petoga mjeseca, u èetrdesetoj godini nakon izlaska Izraelaca iz egipatske zemlje. ³⁹Aronu je bilo stotinu dvadeset i tri godine kad je preminuo na brdu Horu. ⁴⁰Aradski kralj, Kanaanac, koji je živio u kanaanskom kraju Negebu, èuo je o dolasku Izraelaca. ⁴¹S brda Hora odu te se utabore u Salmoni. ⁴²Odu iz Salmone i utabore se u Punonu. ⁴³Odu iz Punona i utabore se u Obotu. ⁴⁴Odu iz Obota i utabore se na moapskom podruèju u Ije-Abarimu. ⁴⁵Odu iz Ije-Abarima i utabore se u Dibon Gadu. ⁴⁶Iz Dibon Gada odu i utabore se u Almon Diblatajimu. ⁴⁷Iz Almon Diblatajima odu i utabore se na Abarimskim bregovima, pred Nebom. ⁴⁸Odu s Abarimskih bregova i utabore se na Moapskim poljanama, uz Jordan, nasuprot Jerihonu; ⁴⁹taborovali su uz Jordan od Bet Haješimota sve do Abel Hašitima na Moapskim poljanama. ⁵⁰Na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, Jahve reèe Mojsiju: ⁵¹"Ovako reci Izraelcima: 'Kad prijeðete preko Jordana u zemlju kanaansku, ⁵²potjerajte ispred sebe sve stanovnike te zemlje, uništite sve njihove slike; uništite sve njihove salivene kumire i sve njihove uzvišice porušite. ⁵³Onda zaposjednite zemlju i u njoj se nastanite, jer sam vam je predao da je zaposjednete. ⁵⁴Zemlju razdijelite kockom meðu svoje rodove. Brojnijem poveæajte dio, a manjem smanjite. Gdje god kocka padne, bilo za koga, neka je to njegovo, a prema otaèkim plemenima dijelite im baštinu. ⁵⁵Ako stanovnike zemlje ispred sebe ne potjerate, onda æe oni koje od njih na životu ostavite biti trnje u vašim oèima i bodljike u vašim bokovima; dosaðivat æe vam u zemlji u kojoj budete živjeli ⁵⁶i postupit æu s vama kako sam mislio postupiti s njima.'"

Chapter 34

¹ Jahve reèe Mojsiju: ²"Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: 'Kad uðete u kanaansku zemlju, ta æe vam zemlja pripasti u baštinu, zemlja kanaanska sa svojim granicama. ³Južna strana protezat æe vam se od pustinje Sina uz Edom. Južna æe vam granica poèeti s kraja Slanog mora na istoènoj strani. ⁴Onda æe vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskoj strmini, i nastaviti se preko Sina. Doprijet æe na jugu do Kadeš Barnee; zatim æe izaæi prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone. ⁵Od Asmone granica æe skrenuti prema Egipatskom potoku i izaæi æe na more. ⁶Zapadna granica bit æe vam Veliko more; neka vam je to granica prema zapadu. ⁷A ovo æe vam biti sjeverna granica: od Velikog mora povucite crtu na brdo Hor; ⁸s brda Hora onda potegnite crtu do ulaza u Hamat; završetak granice bit æe Sedada. ⁹Onda æe se granica protegnuti do Zifrona i završiti u Hasar Enanu. To æe vam biti sjeverna granica. ¹⁰Za svoju istoènu granicu povucite crtu od Hasar Enana do Šefama. ¹¹Granica æe se spuštati od Šefama do Rible, istoèno od Ajina. Odande æe se granica spustiti i doprijeti do istoène obale Kineretskog jezera. ¹²Iza toga spustit æe se granica niz Jordan da završi u Slanome moru. To æe biti vaša zemlja sa svojim granicama naokolo.'" ¹³Tada Mojsije naredi Izraelcima: "To je zemlja koju æete kockom dobiti u baštinu, a za koju je zapovjedio Jahve da je dobije devet plemena i polovica jednog plemena. ¹⁴Jer pleme Rubenovaca prema svojim porodicama, zatim pleme Gadovaca prema svojim porodicama veæ primiše svoju baštinu, kao što je svoju baštinu primila i polovica plemena Manašeova. ¹⁵Ta dva plemena i pol primila su svoje baštine s one strane Jordana, nasuprot Jerihonu, s istoène strane." ¹⁶Jahve reèe Mojsiju: ¹⁷"Ovo su imena ljudi koji æe vam zemlju podijeliti: sveæenik Eleazar i Nunov sin Jošua; ¹⁸i od svakoga plemena uzmi po jednoga glavara za razdiobu zemlje. ¹⁹Ovo su imena tih ljudi: Kaleb, sin Jefuneov; od plemena Judina; ²⁰Šemuel, sin Amihudov, od plemena Šimunova; ²¹Elidad, sin Kislonov, od plemena Benjaminova; ²²knez Buki, sin Joglijev, od plemena Danovaca. ²³Od sinova Josipovih: knez Haniel, sin Efodov, od plemena Manašeovaca; ²⁴knez Kemuel, sin Šiftanov, od plemena Efrajimovaca; ²⁵knez Elisafan, sin Parnakov, od plemena Zebulunovaca; ²⁶knez Paltiel, sin Azanov, od plemena Jisakarovaca; ²⁷knez Ahihud, sin Šelomijev, od plemena Ašerovaca; ²⁸knez Pedahel, sin Amihudov, od plemena Naftalijevaca." ²⁹To su oni kojima je Jahve naložio da Izraelcima izdijele baštinu u zemlji kanaanskoj.

Chapter 35

¹ Reèe Jahve Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jordana, nasuprot Jerihonu: ²"Naredi Izraelcima da ustupe levitima od baštine koju posjeduju gradove gdje æe stanovati i pašnjake oko gradova. To dajte levitima. ³Neka gradovi budu njima za stanovanje, a okolni pašnjaci neka budu za njihova goveda, njihovo blago i sve njihove životinje. ⁴Pašnjaci uz gradove koje ustupite levitima neka zahvate od gradskih zidina van do tisuæu lakata naokolo. ⁵Izmjerite od grada van dvije tisuæe lakata s istoène strane, dvije tisuæe lakata s južne strane, dvije tisuæe lakata sa zapadne strane i sa sjeverne strane dvije tisuæe lakata, tako da grad bude u sredini. To neka im budu gradski pašnjaci. ⁶Od gradova koje budete dali levitima šest æe ih biti gradovi-utoèišta, koje æete ustupiti da ubojica može tamo pobjeæi. Ovima dodajte još èetrdeset i dva grada. ⁷Tako æe svih gradova koje ustupite levitima biti èetrdeset i osam gradova s njihovim pašnjacima. ⁸A gradove koje budete izdvajali od vlasništva Izraelaca, od onih koji ih imaju mnogo uzmite više, a manje od onih koji imaju malo. Neka svatko ustupi gradove levitima prema omjeru baštine koju bude primio." ⁹Nadalje reèe Jahve Mojsiju: ¹⁰"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad prijeðete preko Jordana u zemlju kanaansku, ¹¹oznaèite sebi gradove koji æe vam služiti kao gradovi-utoèišta, kamo može pobjeæi ubojica koji nehotice koga ubije. ¹²Ti gradovi neka vam budu utoèište od osvetnika, tako da ubojica ne moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu. ¹³Od gradova koje ustupite bit æe vam šest gradova za utoèište. ¹⁴Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji kanaanskoj. Neka to budu gradovi-utoèišta. ¹⁵Tih šest gradova neka budu za utoèište kako Izraelcima tako i strancu i došljaku koji meðu njima borave, kamo može pobjeæi tko god ubije koga nehotice. ¹⁶Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to je onda ubojica. Ubojica mora glavom platiti. ¹⁷Udari li ga iz ruke kamenom od kojega èovjek može poginuti i zbilja pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti. ¹⁸Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojega može umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti. ¹⁹Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka ga ubije. ²⁰Nadalje, ako tko koga gurne iz mržnje ili na nj nešto baci namjerno te ga usmrti, ²¹ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napadaè mora zaglaviti - on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije èim ga sretne. ²²No gurne li ga sluèajno, ne iz neprijateljstva, ili nešto na nj baci, ali ne iz zasjede, ²³ili iz nepažnje na njega obori kakav kamen od kojega èovjek može poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo želio - ²⁴tada neka zajednica prosudi izmeðu ubojice i krvnog osvetnika prema ovim pravilima: ²⁵Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka ga zajednica vrati u grad-utoèište kamo je pobjegao; tu neka on ostane do smrti velikoga sveæenika koji je bio pomazan svetim uljem. ²⁶Ali ako ubojica ikad izaðe izvan granice utoèišta kamo je pobjegao, ²⁷pa na nj nabasa krvni osvetnik izvan granica njegova grada-utoèišta te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne raèuna u krvoproliæe, ²⁸jer ubojica mora ostati u gradu-utoèištu do smrti velikoga sveæenika. A poslije smrti velikoga sveæenika može se vratiti na svoj posjed. ²⁹Neka vam takvi budu sudbeni postupci od naraštaja do naraštaja svuda gdje budete boravili. ³⁰Za svako ubojstvo èovjeka kazna smrti nad ubojicom može se izvršiti na dokaz svjedoka. Nitko se ne može smræu kazniti na dokaz samo jednog svjedoka. ³¹Ne smijete primati otkupnine za život ubojice koji je zaslužio smrt: on mora umrijeti. ³²Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, pošto je pobjegao u svoj grad-utoèište, hoæe da se vrati i da živi na svome tlu prije smrti velikoga sveæenika. ³³Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj živite. A krvoproliæem zemlja se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne može pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio. ³⁴Ne smije se obešèašæivati zemlja u kojoj živite i usred koje ja boravim, jer ja, Jahve, prebivam meðu sinovima Izraelovim.'"

Chapter 36

¹ Tada pristupe obiteljski glavari od roda sinova Gileada, sina Makirova, sina Manašeova, jednoga roda Josipovih sinova, te pred Mojsijem i starješinama, glavarima obitelji, ²reknu: "Jahve je naredio našemu gospodaru da kockom dade ovu zemlju u baštinu Izraelcima; nadalje, našem je gospodaru naredio Jahve da baštinu našega brata Selofhada dade njegovim kæerima. ³Ali ako se one udaju za koga iz drugog izraelskoga plemena, onda æe njihova baština biti otrgnuta od naše djedovske baštine i biti prikljuèena baštini plemena kojemu one pripadnu. Tako æe se okrnjiti baština koja kockom pripadne nama. ⁴A kada nastupi jubilej Izraelcima, baština æe se tih žena dodati baštini plemena kojemu pripadnu. Tako æe njihova baština biti oduzeta od baštine našega pradjedovskog plemena." ⁵I po zapovijedi Jahvinoj Mojsije naredi Izraelcima: "Pleme Josipovih sinova pravo govori. ⁶Ovo nareðuje Jahve za Selofhadove kæeri: Neka se one udaju za onoga koji im se uèini dobar, samo neka se udaju u rod svoga oèinskoga plemena. ⁷Baština Izraelaca ne smije se prenositi iz jednoga plemena u drugo; i svaki Izraelac mora ostati privezan uz pradjedovsku baštinu svoga plemena. ⁸Zato se svaka djevojka koja steèe baštinu u izraelskim plemenima mora udati za nekoga u plemenu kojemu pripada rod joj oèev, tako da bi svaki Izraelac saèuvao baštinu svoga oca. ⁹Tako se baština neæe prenositi iz jednoga plemena u drugo, nego æe svako izraelsko pleme prianjati uza svoju baštinu." ¹⁰Kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su i uèinile kæeri Selofhadove: ¹¹Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, kæeri Selofhadove, udaše se za sinove svojih strièeva. ¹²Kako su se udale u rod potomstva Manašea, Josipova sina, njihova je baština ostala u plemenu kojemu pripadaše rod im oèev. ¹³To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdao Izraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu.

Deuteronomy

Chapter 1

¹ Ovo su rijeèi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izmeðu Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba - ²od Horeba do Kadeš Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda. ³Bilo je to godine èetrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije reèe Izraelcima sve što mu je Jahve za njih nareðivao. ⁴Pošto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju, ⁵dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poèe Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govoraše on: ⁶"Jahve, Bog naš, reèe nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome brdu. ⁷Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. ⁸Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da æe je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.' ⁹Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam. ¹⁰Jahve, Bog vaš, toliko vas je razmnožio da vas danas ima kao zvijezda na nebu. ¹¹Neka vas Jahve, Bog vaših otaca, umnoži još tisuæu puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obeæao! ¹²Ali kako bih ja sam mogao nositi vaš teret, vaše breme i vaše sporove? ¹³Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.' ¹⁴Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je što predlažeš.' ¹⁵Zato sam uzeo prvake iz vaših plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisuænike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vaše plemenske nadglednike. ¹⁶U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: 'Saslušajte svoju braæu; sudite pravedno izmeðu èovjeka i njegova brata ili pridošlice. ¹⁷U suðenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! TÓa sud je Božji! Ako vam koji sluèaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.' ¹⁸Tako sam vam onda naložio sve što vam je èiniti. ¹⁹Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog naš, prijeðosmo svu onu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeš Barneu. ²⁰Tada vam rekoh: 'Došli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog naš, daje. ²¹Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!' ²²Svi ste onda došli k meni i rekli: 'Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim æemo iæi i o gradovima u koje æemo doæi.' ²³Svidje mi se što rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izmeðu vas, po jednoga iz svakog plemena. ²⁴Krenuli su na pogorje, stigli do Eškolske doline te izvidjeli kraj. ²⁵I nabraše plodova one zemlje, donesoše ih k nama i javiše: 'Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naš, dobra je.' ²⁶Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga. ²⁷Rogoborili ste u svojim šatorima i govorili: 'U svojoj mržnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uništili. ²⁸Kamo da idemo? Naša su braæa ubila u nama srèanost kad rekoše: Narod je i veæi i jaèi nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.' ²⁹'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plašite ih se! ³⁰Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit æe se za vas kako je to uèinio na vaše oèi u Egiptu.' ³¹A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što èovjek nosi svoga sinèiæa. ³²Ali, unatoè tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, ³³u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje - u ognju obnoæ da vam osvijetli put kojim æete iæi, a obdan u oblaku. ³⁴Jahve èu graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi: ³⁵'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neæe vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da æu je dati vašim ocima. ³⁶Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On æe je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat æu zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.' ³⁷Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo neæeš uæi. ³⁸Uæi æe onamo Jošua, sin Nunov, koji te služi. Njega ti osokoli, jer æe on uvesti Izraela u posjed. ³⁹A i vaši mališani, o kojima rekoste da æe postati roblje, sinovi vaši koji još ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni æe u nju uæi; njima æu je u posjed dati. ⁴⁰A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!' ⁴¹Vi ste mi tada odgovorili rijeèima: 'Sagriješili smo protiv Jahve. Poæi æemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog naš, zapovjedio.' Svaki od vas dohvati svoje oružje i nepromišljeno poðe gore u brda. ⁴²Onda mi Jahve reèe: 'Kaži im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze vaši neprijatelji jer ja nisam meðu vama.' ⁴³Tako sam vam i govorio, ali niste poslušali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda. ⁴⁴Ali Amorejci, koji žive u onome gorju, udariše na vas, pognaše vas, za vama se natisnuše kao pèele te su vas tukli od Seira do Horme. ⁴⁵Vrativši se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slušao vašega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama. ⁴⁶U Kadešu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste veæ ostali.

Chapter 2

¹ Onda se okrenusmo i poðosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira. ²I reèe mi Jahve: ³'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!' ⁴I narodu naloži ovako: 'Sad æete proæi preko podruèja svoje braæe, potomaka Ezavovih, koji žive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite; ⁵s njima ne zameæite boja jer vam neæu dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Ezavu u vlasništvo. ⁶Hranu od njih kupujte za novac da imate što jesti; i vodu za piæe kupujte od njih za novac.' ⁷Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih èetrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo. ⁸Tako smo svoju braæu, potomke Ezavove što žive u Seiru, zaobišli putem što vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema Moapskoj pustinji. ⁹Tada mi zapovjedi Jahve: 'Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima zameæi boja, jer ništa od njihove zemlje neæu dati u tvoje vlasništvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.' ¹⁰Prije su ondje živjeli Emijci. Bio je to moæan narod i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. ¹¹Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju Emijcima. ¹²Isto su tako u Seiru živjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je, uostalom, uèinio Izrael sa zemljom - baštinom svojom - koju mu je Jahve predao. ¹³'A sada ustanite i prijeðite preko potoka Zereda!' I prijeðosmo potok Zered. ¹⁴Vrijeme što smo išli od Kadeš Barnee pa dok smo prešli preko potoka Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz tabora sav onaj naraštaj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i zakleo. ¹⁵I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isred tabora dok ih nije nestalo. ¹⁶I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za borbu, ¹⁷reèe mi Jahve: ¹⁸'Danas prelaziš moapsku zemlju Ar. ¹⁹A onda æeš se približiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s njima zameæi boja. Ništa, naime, od zemlje Amonaca neæu ustupiti tebi u vlasništvo jer sam je veæ predao u posjed Lotovim potomcima.' ²⁰I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije živjeli Refaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima. ²¹Bio je to narod moæan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No Jahve ih uništi pred Amoncima - koji ih izvlastiše i naseliše se na njihovo, ²²kako je, uostalom, uèinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u Seiru, kad je pred njima uništio Horijce, koje su oni otjerali s posjeda i do danas žive na njihovim mjestima. ²³I Avijce, koji su živjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebiše Kaftorci koji su došli iz Kaftora te se naseliše na njihovo mjesto. ²⁴'Ustajte! Na put krenite i prijeðite preko potoka Arnona. U ruke ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja hešbonskoga, i njegovu zemlju. Poèni s osvajanjem; izazovi ga na boj! ²⁵Od danas poèinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su pod svim nebesima, tako da æe strepiti i tresti se pred tobom kad god èuju glas o tebi.' ²⁶Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hešbonskom Sihonu s miroljubivim rijeèima: ²⁷'Pusti da proðem preko tvoje zemlje. Samo æu proæi putem, ne skreæuæi ni desno ni lijevo. ²⁸Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piæe davaj mi za novac. Pusti me samo da pješice proðem, ²⁹da prijeðem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog naš - kao što su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, što žive u Aru.' ³⁰Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas. ³¹Tada mi reèe Jahve: 'Eto sam poèeo da ti izruèujem Sihona i njegovu zemlju. Poèni osvajanje da mu zemljom zagospodariš.' ³²Kod Jahasa presrete nas Sihon. ³³Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog naš, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod. ³⁴Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeæi, ³⁵izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili. ³⁶Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog naš, predao. ³⁷Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog naš, odredio.

Chapter 3

¹ Tada se okrenusmo i poðosmo prema Bašanu. Presrete nas bašanski kralj Og sa svim svojim narodom i nametnu nam boj kod Edreja. ²Tada mi Jahve reèe: 'Ne boj ga se! TÓa u tvoje sam ruke predao njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Uèini s njim kako si uèinio sa Sihonom, kraljem amorejskim, koji je živio u Hešbonu.' ³Tako je Jahve, Bog naš, u ruke naše predao i bašanskoga kralja Oga sa svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na životu nije ostao. ⁴Osvojili smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im nismo oteli - šezdeset gradova, zapravo svu argopsku krajinu, Ogovo kraljevstvo u Bašanu. ⁵Svi su oni gradovi bili utvrðeni visokim zidinama, vratima i prijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka. ⁶Udarismo ih prokletstvom - kako smo uèinili i sa Sihonom, kraljem hešbonskim - zatrvši svaki grad, ljude, žene i djecu. ⁷A svu stoku i plijen po tim gradovima zadržasmo za se. ⁸Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzeli zemlju što se nalazi s onu stranu Jordana, od potoka Arnona do brda Hermona ( ⁹Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir): ¹⁰sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Bašan, sve do Salke i Edreja - gradove Ogova kraljevstva u Bašanu. ( ¹¹Bašanski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet njegov, odar od željeza, još se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih: deset je lakata - obiènih lakata - dug, a èetiri lakta širok.) ¹²To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, poèev od Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja s njegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima. ¹³Ostatak Gileada i sav Bašan, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sam polovini Manašeova plemena. (Sva argopska krajina i sav Bašan zove se zemlja refaimska. ¹⁴Manašeov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do meðe Gešurovaca i Maakinovaca. On ta mjesta bašanska nazva svojim imenom, pa se još i danas zovu Jairova Sela.) ¹⁵Makiru sam dodijelio Gilead. ¹⁶Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potoka Arnona - sredina potoka jest meða - i do potoka Jaboka, amonske granice. ¹⁷A granicom su služile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu - Slanog mora - na podnožju obronaka Pisge prema istoku. ¹⁸U ono vam vrijeme naredih: 'Jahve, Bog vaš, daje vam ovu zemlju u posjed. Svi vi koji ste od boja poðite naoružani pred svojom braæom Izraelcima. ¹⁹Jedino žene vaše, djeca vaša i stoka vaša - znam da imate mnogo stoke - neka ostanu u vašim gradovima što vam ih dodijelih ²⁰dokle Jahve ne dadne miran boravak i vašoj braæi kao i vama; tako da i oni zauzmu zemlju što im je Jahve, Bog vaš, daje s onu stranu Jordana. Istom onda neka se svaki od vas vrati na posjed što sam vam ga dodijelio.' ²¹U ono sam vrijeme naredio Jošui: 'Svojim si oèima vidio što je sve Jahve, Bog vaš, uèinio onoj dvojici kraljeva. Tako æe Jahve uèiniti sa svim kraljevstvima preko kojih budeš prelazio. ²²Ne bojte se njih! TÓa Jahve, Bog vaš, bori se za vas.' ²³Tada zamolih milost u Jahve: ²⁴'Gospodine moj, Jahve! Ti si poèeo pokazivati svome sluzi svoju velièajnost i svoju moæ. TÓa koji bog, na nebu ili na zemlji, može izvesti takva djela i èudesa kao što su tvoja! ²⁵Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu blaženu zemlju preko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!' ²⁶Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije uslišao. 'Dosta', reèe mi Jahve, 'ne govori mi više o tom! ²⁷Popni se na vrhunac Pisge i upri oèi svoje na zapad, sjever, jug i istok. Razmotri dobro oèima svojim, jer preko Jordana neæeš prijeæi. ²⁸Uputi Jošuu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na èelu ovoga naroda; neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidiš.' ²⁹Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora."

Chapter 4

¹ "A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas uèim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaših. ²Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem. ³Vidjeli ste svojim oèima što je Jahve uèinio s Baal Peorom: jer Jahve, Bog tvoj, iskorijenio je iz tvoje sredine svakoga koji je slijedio Baal Peora. ⁴A svi vi koji se èvrsto držite Jahve, Boga svoga, živi ste i danas. ⁵Ja sam vas, eto, pouèio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vršite u zemlji u koju idete da je zaposjednete. ⁶Držite ih i vršite: to æe u oèima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni èuju za sve ove zakone, reæi æe: 'Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.' ⁷Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? ⁸Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim? ⁹Zato pazi i dobro se èuvaj da ne zaboraviš dogaðaje što si ih svojim oèima vidio; neka ti ne išèeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života; naprotiv, pouèi o njima svoje sinove i sinove svojih sinova. ¹⁰Onog dana kad si stajao na Horebu pred Jahvom, Bogom svojim, Jahve mi je rekao: 'Skupi mi narod! Hoæu da èuju moje rijeèi, da me se nauèe bojati sve vrijeme što budu živjeli na zemlji te da o njima pouèe i svoju djecu.' ¹¹Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brda plamen je sukljao do sred neba zamraèena tmastim oblakom. ¹²Isred ognja Jahve je govorio vama; èuli ste zvuk rijeèi, ali lika niste nazreli - ništa osim glasa. ¹³Objavio vam je svoj Savez i naložio vam da ga vršite - Deset zapovijedi, što ih ispisa na dvije kamene ploèe. ¹⁴A meni je Jahve naredio da vas pouèim o zakonima i uredbama što æete ih vršiti u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete. ¹⁵Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaš, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, ¹⁶da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškoga ili ženskoga oblièja, ¹⁷ni oblièja kakve životinje što je na zemlji, ni oblièja kakve ptice što pod nebom lijeta, ¹⁸ni oblièja bilo èega što po zemlji gmiže, ni oblièja kakve ribe što je u vodi pod zemljom ¹⁹i da se ne bi, kad digneš svoje oèi prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom. ²⁰A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta - iz one peæi ražarene - da postanete narod njegove baštine, to što ste danas. ²¹Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neæu prijeæi preko Jordana i uniæi u blaženu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. ²²Tako, ja æu umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neæu prijeæi. A vi æete prijeæi i zaposjesti onu krasnu zemlju. ²³Zato pazite da ne zaboravljate Saveza što ga je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo èega što je Jahve, Bog tvoj, zabranio. ²⁴Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je što proždire; on je Bog ljubomoran. ²⁵Kad budete izrodili djecu i unuèad i budete dulje u onoj zemlji proboravili, a pokvarite se praveæi sebi bilo kakve klesane likove i èineæi zlo u oèima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdžbu izazovete, ²⁶znajte - uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju - da æe vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete: neæete dugo u njoj živjeti nego æete biti iskorijenjeni. ²⁷Jahve æe vas raspršiti po narodima i ostat æe vas samo malen broj meðu narodima meðu koje vas Jahve odvede. ²⁸Ondje æete se klanjati bogovima što su ih ljudske ruke naèinile od drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni èuti, ni jesti ni mirisati. ²⁹Ondje æeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naæi æeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom. ³⁰U nevolji tvojoj snaæi æe te sve to, ali u posljednje vrijeme ti æeš se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslušati njegov glas. ³¹TÓa Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neæe te on zapustiti ni upropastiti niti æe zaboraviti Saveza što ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim. ³²Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio èovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako velièanstvena dogaðaja? Je li se što takvo èulo? ³³Je li ikad koji narod èuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti èuo i na životu ostao? ³⁴Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, èudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oèi, uèinio za vas Jahve, Bog vaš, u Egiptu? ³⁵Tebi je to pokazano da znaš da je Jahve pravi Bog i da nema drugoga uz njega. ³⁶S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouèi; dopustio ti je da vidiš njegov veliki oganj na zemlji; i isred ognja èuo si njegove rijeèi. ³⁷Zbog toga što je ljubio oèeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moæi; ³⁸ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jaèe od tebe, da te dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u baštinu, kao što je i danas. ³⁹Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema. ⁴⁰Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek." ⁴¹Tada Mojsije izabra tri grada preko Jordana, na istoènoj strani, ⁴²kamo æe se moæi skloniti ubojica koji nehotice ubije svoga bližnjega a da prije nije imao mržnje prema njemu: da bi, bježeæi u koji od ovih gradova, mogao spasiti svoj život. ⁴³To su: Bezer u pustinji, u zemlji Mišoru, za Rubenovce; Ramot u Gileadu za Gadovce, i Golan u Bašanu za Manašeovce. ⁴⁴Ovo je Zakon što ga je Mojsije postavio pred Izraelce; ⁴⁵ovo su upute, zakoni i uredbe što ih je Mojsije dao Izraelcima kad su izišli iz Egipta, ⁴⁶s one strane Jordana, u dolini nasuprot Bet Peoru, u zemlji amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu i koga su potukli Mojsije i Izraelci pošto iziðoše iz Egipta. ⁴⁷Njegovu su zemlju zauzeli i zemlju bašanskoga kralja Oga, dvaju amorejskih kraljeva koji su živjeli preko Jordana na istoku, ⁴⁸od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, do brda Sirjona, to jest Hermona, ⁴⁹i svu Arabu preko Jordana, s istoka do mora u Arabi, pod obroncima Pisge.

Chapter 5

¹ Mojsije sazva sav Izrael te im reèe: "Èuj, Izraele, naredbe i zapovijedi što ih danas izrièem u tvoje uši! Nauèite ih, držite i vršite. ²Jahve, Bog naš, sklopio je s nama Savez na Horebu. ³Nije Jahve sklopio taj Savez s našim oèevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi. ⁴Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja. ⁵Ja sam u ono vrijeme stajao izmeðu Jahve i vas da vam objavim Jahvine rijeèi, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao je: ⁶'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva. ⁷Nemoj imati drugih bogova uz mene! ⁸Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. ⁹Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treæeg i èetvrtog koljena, ¹⁰a iskazujem milosrðe tisuæama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. ¹¹Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. ¹²Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. ¹³Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. ¹⁴A sedmoga je dana subota, poèinak posveæen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinèe tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpoèinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. ¹⁵Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji. ¹⁶Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. ¹⁷Ne ubij! ¹⁸Ne uèini preljuba! ¹⁹Ne ukradi! ²⁰Ne svjedoèi lažno na bližnjega svoga! ²¹Ne poželi žene bližnjega svoga! Ne poželi kuæe bližnjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.'

²²Te je rijeèi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru. Ništa nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploèe te ih predao meni. ²³A onda, kad èuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupiše svi vaši plemenski glavari i vaše starješine ²⁴pa rekoše: 'Jahve, Bog naš, oèitovao nam je, eto, svoju slavu i svoju velièajnost; èuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli da èovjek može ostati na životu iako mu Bog govori. ²⁵A sad, zašto da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao proždrijeti; budemo li dalje slušali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti. ²⁶Jer, koji je smrtnik ikad slušao glas Boga živoga kako govori isred ognja - kao mi - i ostao na životu? ²⁷Ti se primakni i slušaj sve što æe ti reæi Jahve, Bog naš. A onda ti nama kaži sve što tebi Jahve, Bog naš, rekne, i mi æemo to poslušati i izvršiti.' ²⁸Jahve je èuo vaše rijeèi kad ste mi govorili pa mi reèe: 'Èuo sam rijeèi što ih je taj narod tebi upravio. Sve što su rekli dobro je. ²⁹Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo! ³⁰Hajde, reci im: Vratite se u svoje šatore! ³¹A ti ostani ovdje kod mene; kazat æu ti sve zapovijedi, zakone i uredbe kojima æeš ih pouèiti i koje æe oni vršiti u zemlji što im je dajem u posjed.' ³²Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog vaš, naložio! Ne skreæite ni desno ni lijevo. ³³Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaš, oznaèio, da tako uzmognete živjeti, imati sreæu i dug život u zemlji koju æete zaposjesti.

Chapter 6

¹ Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog vaš, zapovjedi da vas u njima pouèim, kako biste ih vršili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete; ²da se svega svog vijeka bojiš Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeæi sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. ³Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se razmnožiš u zemlji kojom teèe med i mlijeko, kao što ti je obeæao Jahve, Bog otaca tvojih. ⁴Èuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! ⁵Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! ⁶Rijeèi ove što ti ih danas nareðujem neka ti se urežu u srce. ⁷Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kuæi i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. ⁸Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis meðu oèima! ⁹Ispiši ih na dovratnicima kuæe svoje i na vratima svojim! ¹⁰A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da æe je tebi dati - u velike i lijepe gradove kojih nisi zidao; ¹¹u kuæe pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane èatrnje kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio - i sit se najedeš: ¹²pazi da ne zaboraviš Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva. ¹³Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj štovanje; njegovim imenom polaži prisegu. ¹⁴Ne idite za drugim bogovima izmeðu bogova drugih naroda što su oko vas. ¹⁵Jer je Jahve, Bog tvoj, što stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog; gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa zemlje. ¹⁶Ne iskušavajte Jahvu, Boga svoga, kao što ste ga iskušavali kod Mase. ¹⁷Toèno vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i zakone njegove koje je izdao. ¹⁸Èini što je pravo i dobro u oèima Jahve da ti dobro bude i da se domogneš dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima ¹⁹da æe iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe; tako je obeæao Jahve. ²⁰A kad te sutra zapita tvoj sin: što su te upute, zakoni i uredbe što ih je Jahve, Bog naš, vama propisao - ²¹kaži svome sinu: 'Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je Jahve izveo iz Egipta jakom rukom. ²²Na naše je oèi Jahve uèinio velike i strašne znakove i èudesa protiv Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova, ²³a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je zakletvom obeæao ocima našim. ²⁴I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo kao što je to danas.' ²⁵Naša æe, dakle, pravednost biti: držati i vršiti sve ove zapovijedi pred Jahvom, Bogom našim, kako nam je naredio.

Chapter 7

¹ Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš i kad ispred tebe otjera mnoge narode: Hetite, Girgašane, Amorejce, Kanaance, Perižane, Hivijce i Jebusejce - sedam naroda brojnijih i jaèih od tebe - ²te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih poraziš, udari ih prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti. ³Ne sklapaj ženidbe s njima, ne udavaj svoje kæeri za njihova sina niti ženi svoga sina njihovom kæeri; ⁴jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on služio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio. ⁵Nego ovako uèinite prema njima: porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, njihove ašere poèupajte a njihove kumire spalite. ⁶TÓa ti si narod posveæen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da meðu svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. ⁷Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda - vi ste zapravo najmanji - ⁸nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuæe ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga. ⁹Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuæu koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi. ¹⁰A onima koji ga mrze uzvraæa izravno njima samima; uništava bez odgaðanja onoga koji ga mrzi: uzvraæa izravno njemu samomu. ¹¹Stoga drži zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalažem da ih vršiš. ¹²A za nagradu - budeš li slušao ove naloge, držao ih te izvršavao - Jahve, Bog tvoj, držat æe ti Savez svoj i milost za koje se zakleo tvojim ocima. ¹³Ljubit æe te, blagoslivljati i razmnažati; blagoslivljat æe plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: žito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da æe je tebi dati. ¹⁴Bit æeš blagoslovljen nad sve narode; neæe u tebe biti ni neplodna ni neplodne, ni meðu tvojom èeljadi ni meðu stokom tvojom. ¹⁵Jahve æe od tebe maknuti svaku bolest; neæe na te pustiti ni jedno od strašnih zala egipatskih za koja znaš nego æe njima pritiskati one koji te mrze. ¹⁶Uništavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao. Neka ih ne sažaljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer bi ti to bilo zamkom. ¹⁷Možda æeš u svome srcu reæi: 'Oni su narodi brojniji od mene, kako æu ih onda protjerati?' ¹⁸Ne boj ih se! Sjeti se što je Jahve, Bog tvoj, uèinio faraonu i svemu Egiptu! ¹⁹Pomisli na velike kušnje što si ih vidio na svoje oèi; na one znakove i èudesa pa na jaku ruku i ispruženu mišicu kojima te Jahve, Bog tvoj, izveo. Tako æe Jahve, Bog tvoj, uèiniti sa svim narodima kojih se plašiš. ²⁰Povrh toga, meðu njih æe Jahve, Bog tvoj, slati stršljene dok ne izginu koji bi preostali i sakrili se pred tobom. ²¹Ne strepi, dakle, pred njima! TÓa Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, Bog silan i strahovit. ²²Malo æe pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uništiti one narode; i neæeš ih moæi ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe razmnožile. ²³Ali Jahve, Bog tvoj, tebi æe ih predati i meðu njih unositi stravu dok ne budu uništeni. ²⁴I njihove æe kraljeve predati u tvoje ruke da zatreš ime njihovo pod nebom. Nijedan se neæe održati pred tobom dok ih ne uništiš. ²⁵Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom što je na njima; ne uzimlji ga da ne budeš njime zaveden; jer bi to bilo gadno Jahvi, Bogu tvome. ²⁶Ne unosi gnusobe u svoju kuæu da ne budeš udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.

Chapter 8

¹ Držite i vršite sve zapovijedi koje vam danas nareðujem da biste živjeli i raznmožili se i da biste ušli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obeæao ocima vašim. ²Sjeæaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih èetrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoæeš li držati zapovijedi njegove ili neæeš. ³Ponižavao te i glaðu morio, a onda te hranio manom - za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci - da ti pokaže kako èovjek ne živi samo o kruhu nego da èovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih. ⁴Tvoja se odjeæa na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih èetrdeset godina. ⁵Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što èovjek odgaja sina svoga. ⁶I drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeæi putovima njegovim i bojeæi se njega! ⁷TÓa Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima; ⁸zemlju pšenice i jeèma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina; ⁹zemlju u kojoj neæeš sirotinjski jesti kruha i gdje ti ništa neæe nedostajati; zemlju gdje kamenje ima željeza i gdje æeš iz njezinih brdina vaditi mjed. ¹⁰Do sita æeš jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao. ¹¹Èuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga, zanemarujuæi njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem. ¹²I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuæe i u njima se nastaniš; ¹³kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, ¹⁴nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva; ¹⁵koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; ¹⁶koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan. ¹⁷Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moæi i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo. ¹⁸Sjeti se Jahve, Boga svoga! TÓa on ti je dao snagu da stjeèeš bogatstvo da tako ispuni - kao što je danas - svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima. ¹⁹Ako li zaboraviš Jahvu, Boga svoga, i poðeš za drugim bogovima te njima budeš iskazivao štovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da æete zacijelo izginuti; ²⁰poput naroda koje æe Jahve pogubiti pred vama, tako æe i vas nestati jer niste poslušali glasa Jahve, Boga svoga.

Chapter 9

¹ Slušaj, Izraele! Danas prelaziš preko Jordana da sebi podvrgneš narode i veæe i brojnije nego što si ti; velike gradove, s utvrdama do nebesa; ²narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje veæ poznaješ i o kojima si slušao: 'Tko da odoli Anakovcima?' ³Znaj dakle danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra što proždire; on æe ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti æeš ih onda rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao. ⁴Pošto ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj reæi u srcu svome: 'Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti.' Naprotiv, zbog opaèina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe. ⁵Ne ideš ti da zaposjedneš njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i èestitosti svoga srca, nego zato što Jahve, Bog tvoj, zbog opaèine onih naroda tjera njih ispred tebe da tako održi rijeè kojom se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. ⁶Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde šije!

⁷Sjeæaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga. Od dana kad ste izašli iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto, Jahvi ste se opirali. ⁸Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je htio uništiti. ⁹Popeo sam se na brdo da primim kamene ploèe, ploèe Saveza što ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao èetrdeset dana i èetrdeset noæi: niti sam jeo kruha niti pio vode. ¹⁰I dade mi Jahve dvije kamene ploèe, ispisane prstom Božjim, na kojima bijahu sve rijeèi što vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao na dan zbora. ¹¹Kad je prošlo èetrdeset dana i èetrdeset noæi, Jahve mi dade dvije kamene ploèe - ploèe Saveza. ¹²I reèe mi Jahve: 'Ustaj! Žurno siði odavde, jer se pokvario narod tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su zašli s puta koji sam im oznaèio: veæ su sebi napravili livenog kumira.' ¹³Još mi reèe Jahve: 'Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod tvrde šije! ¹⁴Pusti me da ih uništim i njihovo ime izbrišem pod nebesima, a od tebe da uèinim narod i jaèi i brojniji nego što je ovaj!' ¹⁵Okrenuh se i siðoh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju. Dvije ploèe Saveza bijahu mi u rukama. ¹⁶Pogledah: zbilja ste sagriješili protiv Jahve, Boga svoga. Salili ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo zašli s puta što vam ga Jahve bijaše oznaèio. ¹⁷Pograbih dvije ploèe te ih bacih od sebe objema rukama - razbih ploèe pred vašim oèima. ¹⁸Onda se nièice bacih pred Jahvu. Èetrdeset dana i èetrdeset noæi - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste poèinili radeæi zlo u oèima Jahve i srdeæi ga. ¹⁹Jer se bojah srdžbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve usliša. ²⁰I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uništiti. Tada se zauzeh i za Arona. ²¹Vaš grijeh, tele što bijaste naèinili, uzeh i sažegoh ga u vatri. U prah ga satrh i prah mu bacih u potok što teèe s brda. ²²Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu. ²³Kad vas je Jahve slao od Kadeš Barnee govoreæi: 'Idite gore i uzmite zemlju koju sam vam dao', pobunili ste se protiv rijeèi Jahve, Boga svoga; u nj se niste pouzdavali niti ste slušali njegov glas. ²⁴Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem. ²⁵Zato sam pao nièice i ležao pred Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset noæi, jer Jahve bijaše rekao da æe vas uništiti. ²⁶Jahvu sam molio i rekao: 'Gospodine moj, Jahve! Ne uništavaj naroda svoga, baštine svoje koju si izbavio u svojoj velièajnosti i svojom moænom rukom izveo iz Egipta. ²⁷Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opaèinu, na grijeh njegov, ²⁸da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemlju koju im je obeæao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo da ih pomori u pustinji. ²⁹A oni su tvoj narod, tvoja baština, oni koje si izveo svojom velikom moæi i ispruženom mišicom.'

Chapter 10

¹ U to vrijeme Jahve mi reèe: 'Iskleši dvije kamene ploèe kao i prijašnje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovèeg. ²Na ploèe æu napisati rijeèi koje su bile na prvim ploèama što si ih razbio. A onda ih položi u kovèeg.' ³Naèinih kovèeg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploèe kao što bijahu prve, pa se, s dvjema ploèama u ruci, popeh na brdo. ⁴I napisa na te ploèe, kao i prije, Deset rijeèi koje vam je Jahve rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni. ⁵Okrenuh se i siðoh s brda. Položih ploèe u kovèeg koji bijah napravio. I stadoše ondje, kako mi je Jahve naredio. ⁶Od Beerota sinova Jaakanovih odoše Izraelci u Moseru. Ondje umrije Aron i ondje bi pokopan. Sveæenikom mjesto njega postade njegov sin Eleazar. ⁷Odande odoše u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogat potocima. ⁸U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Kovèeg saveza Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj službi te da u njegovo ime blagoslivlja, kako radi i danas. ⁹Stoga Levi nema udjela ni baštine sa svojom braæom: Jahve je njegova baština, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao. ¹⁰Na brdu sam ostao, kao i prvi put, èetrdeset dana i èetrdeset noæi. I usliša me Jahve i taj put; nije htio da te uništi, ¹¹nego mi Jahve reèe: 'Ustaj! Idi pred ovim narodom da uðu i zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da æu im je dati.' ¹²Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom; ¹³da držiš Jahvine zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem. ¹⁴Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve što je na njoj. ¹⁵Ali Jahvi samo vaši oci omilješe i poslije njih izabrao je vas, potomke njihove, izmeðu svih naroda, kako je i danas. ¹⁶Srce svoje obrežite; šiju više ne ukruæujte! ¹⁷Jer Jahve, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi; ¹⁸daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeæu. ¹⁹Ljubite i vi pridošlicu, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. ²⁰Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu služi; uza nj se priljubi; njegovim imenom priseži. ²¹On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe uèinio velika i èudesna djela što su ih vidjele tvoje oèi. ²²Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bješe samo sedamdeset, a sad je Jahve, Bog tvoj, uèinio te vas ima kao zvijezda na nebu.

Chapter 11

¹ Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vrši u sve dane njegove naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi. ²Vi, a ne vaši sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve, Boga vašega, danas ste se osvjedoèili o njegovoj velièajnosti, o njegovoj moænoj ruci, ispruženoj mišici, ³o znamenjima njegovima i o djelima što ih uèini usred Egipta na faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj; ⁴što je uèinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako ih je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih je zatro do današnjeg dana; ⁵što je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta; ⁶što je uèinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega Izraela, njih i njihove obitelji, njihove šatore i sve što imahu. ⁷Vaše su oèi vidjele sva ta velika djela što ih je Jahve uèinio. ⁸Zato držite sve zapovijedi što vam ih danas nareðujem da budete jaki te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite; ⁹napokon, da dugo živite u zemlji za koju se zakleo Jahve ocima vašim da æe je dati njima i njihovu potomstvu - zemlju kojom teèe med i mlijeko. ¹⁰Jer zemlja u koju ideš da je zaposjedneš nije kao zemlja egipatska iz koje ste izašli, gdje si, posijavši sjeme, morao svoj usjev svojom nogom natapati kao što se natapa povrtnjak. ¹¹Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova i natapa je dažd nebeski; ¹²zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oèi Jahve, Boga tvoga, uvijek poèivaju, od poèetka do svršetka godine. ¹³Zato, ako doista poslušate zapovijedi koje vam danas izdajem i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i služili mu svim srcem svojim i svom dušom svojom, ¹⁴davat æu vašoj zemlji kišu u pravo vrijeme: u jesen i u proljeæe, i moæi æeš sabirati svoje žito, svoje vino i svoje ulje; ¹⁵travu æu davati po tvome polju tvome blagu. Tako æeš jesti i biti sit. ¹⁶Pazite da se vaše srce ne zavede, da ne poðete stranputicom, da drugim bogovima ne iskazujete štovanje i da im se ne klanjate. ¹⁷Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio; kiše ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre zemlje koju vam Jahve daje. ¹⁸Utisnite ove moje rijeèi u svoje srce i svoju dušu; kao znak ih privežite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis meðu oèima! ¹⁹Pouèite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kuæi i kad idete putem; kad liježete i kad ustajete. ²⁰Ispišite ih na dovratnike svoje kuæe i na svoja vrata ²¹da vaši dani i dani vaših sinova u zemlji za koju se Jahve zakleo vašim ocima da æe im je dati - budu brojni kao dani nebesa nad zemljom. ²²Ako budete vjerno držali sve ove zapovijedi koje vam nareðujem, vršili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i èvrsto se priljubili uz njega, ²³Jahve æe ispred vas protjerati sve te narode i vi æete s posjeda odagnati narode brojnije i jaèe od sebe. ²⁴Svako mjesto na koje stupi vaša noga bit æe vaše; od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat æe se vaše podruèje. ²⁵Nitko se neæe održati pred vama; strah i trepet raširit æe Jahve, Bog vaš, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao. ²⁶Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: ²⁷blagoslov, budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam danas dajem; ²⁸a prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego saðete s puta koji vam danas odreðujem te poðete za drugim bogovima kojih niste poznavali. ²⁹Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo nad gorom Ebalom. ³⁰Te se gore izdižu, kako znate, s onu stranu Jordana, za putom prema zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji žive u Arabi, nasuprot Gilgalu, uz Hrast More. ³¹Eto æete prijeæi preko Jordana da zaposjednete zemlju koju vam daje Jahve, Bog vaš. Zaposjednite je i nastanite se u njoj. ³²Ali držite i vršite sve zakone i uredbe koje vam danas izlažem.

Chapter 12

¹ Ovo su zakoni i uredbe što vam ih valja držati i vršiti u zemlji koju vam Jahve, Bog otaca vaših, daje u posjed za sve dane što budete živjeli na zemlji. ²Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje æete protjerati iskazivali štovanje svojim bogovima, nalazila se ona na visokim brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom. ³Porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im ašere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta. ⁴Jahvi, Bogu svome, nemojte onako iskazivati štovanje. ⁵Jahvu, Boga svoga, tražite jedino na mjestu koje je on odabrao, sred svih vaših plemena, da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva; ⁶onamo donosite svoje paljenice i svoje klanice, svoje desetine i darove svojih ruku, svoje zavjetne i dragovoljne prinose i prvine od svoga krupnoga i sitnoga blaga. ⁷Blagujte ondje, vi i vaše obitelji, u nazoènosti Jahve, Boga svoga; veselite se svime što su vaše ruke namaknule i što vam je Jahve, Bog vaš, blagoslovom udijelio. ⁸Nemojte raditi èak ni kako radimo ovdje danas - svatko što se njemu èini dobro - ⁹jer još niste stigli u Poèivalište, u baštinu koju ti daje Jahve, Bog tvoj. ¹⁰Ali kad prijeðete preko Jordana i nastanite se u zemlji koju vam Jahve, Bog vaš, daje u baštinu, kad vas smiri od svih neprijatelja koji budu oko vas te budete živjeli bez straha, ¹¹onda æete donositi sve što vam nareðujem: svoje paljenice, svoje klanice, svoje desetine, darove svojih ruku i sve svoje izabrane zavjetnice koje budete zavjetovali Jahvi - na mjesto koje Jahve, Bog vaš, odabere da ondje nastani svoje ime. ¹²Veselite se tada pred Jahvom, Bogom svojim, vi, vaši sinovi i kæeri, vaše sluge i sluškinje i levit koji bude u vašim gradovima, jer on nema s vama udjela ni baštine. ¹³Pazi da ne prinosiš svojih žrtava paljenica na bilo kojem mjestu što ga zamijetiš, ¹⁴nego samo na mjestu što ga odabere Jahve, u jednome od tvojih plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve što ti nareðujem. ¹⁵Ali svaki put kad ti srce zaželi, možeš zaklati i jesti mesa u svim svojim gradovima, prema blagoslovu koji ti Jahve, Bog tvoj, bude davao. I neèist i èist može ga jesti, kao da je od srne ili jelena. ¹⁶Ali krvi nemojte blagovati; istoèite je na zemlju kao vodu. ¹⁷Po svojim gradovima nemojte jesti desetine svoga žita, svoga vina, svoga ulja ni prvine svoga krupnog ili sitnog blaga; niti išta od svojih zavjetovanih i od svojih dragovoljnih prinosa, ni od prinosa svojih ruku, ¹⁸nego æeš to blagovati pred Jahvom, Bogom svojim, u mjestu koje Jahve, Bog tvoj, odabere, ti, tvoj sin, tvoja kæi, tvoj sluga, tvoja sluškinja i levit koji bude u tvojim gradovima. Proveseli se u nazoènosti Jahve, Boga svoga, svime što ti ruka namakne. ¹⁹Pazi da nikad ne zaboraviš levita dok si na svojoj zemlji. ²⁰Kad ti Jahve, Bog tvoj, proširi tvoje podruèje, kao što ti je rekao, i ti rekneš: 'Ja bih jeo mesa' - jer želiš jesti mesa - možeš ga jesti koliko ti duša želi. ²¹Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje ime smjesti daleko od tebe, onda možeš zaklati bilo što od svoje krupne ili sitne stoke što ti je Jahve dadne - kako sam ti veæ naredio - te jesti u bilo kojem svome gradu koliko ti duša želi. ²²Jedi ga ipak onako kako se jede srna ili jelen: neka ga jedu zajedno èisti i neèisti. ²³Samo, pazi da ne jedeš krvi! Ta krv je život. Ne smiješ jesti život s mesom. ²⁴Ne blaguj je; istoèi je na zemlju kao vodu. ²⁵Ne smiješ je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad èiniš što je pravo u oèima Jahvinim. ²⁶Ali svoje posveæene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi i nosi na mjesto koje Jahve odabere. ²⁷Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na žrtveniku Jahve, Boga svoga. Ali krv od svojih klanica istoèi na žrtvenik Jahve, Boga svoga, a meso pojedi. ²⁸Drži i vrši sve ove naredbe što ti ih propisujem, da bude dobro zauvijek tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad èiniš što je dobro i pravedno u oèima Jahve, Boga svoga. ²⁹A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ideš da ih otjeraš s posjeda ispred sebe i kad ih otjeraš te se u njihovoj zemlji nastaniš, ³⁰èuvaj se da ne padneš u zamku; ne poði za njima pošto budu uništeni ispred tebe. Ne istražuj o njihovim bogovima i ne govori: 'Kako su oni narodi štovali svoje bogove, tako æu i ja.' ³¹Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. TÓa Jahvi je zazorno i mrsko sve što su oni èinili svojim bogovima. Èak su svoje sinove i kæeri spaljivali u èast svojim bogovima.

Chapter 13

¹ Sve što vam nareðujem držite; tomu ništa ne domeæi i ništa ne oduzimaj. ²Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili èovjek sa snoviðenjima pa ti iznese kakvo znamenje ili èudo; ³i to se znamenje ili èudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on rekne: 'Poðimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaješ i njima iskazujmo štovanje', ⁴nemoj slušati rijeèi toga proroka ni sne toga sanjaèa: tÓa to vas iskušava Jahve, Bog vaš; hoæe da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom. ⁵Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove zapovijedi vršite; njegov glas slušajte; njemu štovanje iskazujte; uz njega se priljubite. ⁶A onaj prorok ili sanjaè neka se pogubi jer je poticao na otpad od Jahve, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuæe ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog tvoj, naredio da ideš. Tako treba da iskorijeniš zlo iz svoje sredine. ⁷Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, kæi tvoja, žena u tvom naruèju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i život, potajno zavodio govoreæi: 'Hajde da iskazujemo štovanje drugim bogovima', kojih ne poznaješ ni ti niti su ih poznavali tvoji oci, ⁸bogovima onih naroda što oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga - ⁹nemoj pristati niti ga slušaj! Neka ga tvoje oko ne sažaljuje; ne štedi ga i ne sakrivaj ga ¹⁰nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrtiš, a onda ruka svega naroda. ¹¹Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kušao da te odvrati od Jahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva. ¹²Sav æe se Izrael, kad to èuje, napuniti strahom te više neæe poèinjati takva zla u tvojoj sredini. ¹³Ako u kojem tvome gradu što ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u njemu nastaniš, èuješ gdje govore: ¹⁴'Pojavile se ništarije iz tvoje sredine i zavedoše žitelje svoga grada kazujuæi: Hajde da služimo drugim bogovima! - kojih vi inaèe ne poznajete - ¹⁵tada dobro istraži, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i doista se ta grozota uèinila u tvojoj sredini, ¹⁶onda posijeci oštrim maèem stanovništvo toga grada, izvrši nad njim kleto uništenje i nad svime što bude u njemu. ¹⁷Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ruševina i neka se više nikada ne sazida. ¹⁸Od onoga što je bilo prokletstvom udareno neka ništa ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od žestine svoga gnjeva; da ti iskaže milosrðe, smiluje ti se i razmnoži te, kako se zakleo tvojim ocima ¹⁹ako ti budeš slušao glas Jahve, Boga svoga, držeæi sve njegove zapovijedi koje ti danas nareðujem i vršeæi što je pravo u oèima Jahve, Boga tvoga.

Chapter 14

¹ Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga. Nemojte na sebi praviti ureza ni podstriga na èelu za pokojnikom. ²TÓa ti si narod posveæen Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabrao tebe izmeðu svih naroda na zemlji da budeš njegov narod, njegova predraga svojina. ³Ništa odvratno nemojte jesti. ⁴Ovo su životinje koje možete jesti: vol, ovca, koza, ⁵jelen, srna, srndaæ, kozorog, antilopa, bivol i divokoza; ⁶možete jesti svaku životinju koja ima razdvojene papke - nadvoje posve razdvojene - i koja preživa. ⁷Samo od preživaèa ili od životinja s razdvojenim èaporcima ne možete jesti ove : devu, arnebeta i svisca. Te, naime, iako preživaju, nemaju razdvojenih papaka; neka su za vas neèiste. ⁸A svinja, premda ima papke razdvojene, ne preživa: neka je za vas neèista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati. ⁹A od svega što u vodi živi ovo možete jesti: što god ima ljuske i peraje, možete jesti. ¹⁰A što nema ljusaka i peraja, ne smijete jesti. To neka je za vas neèisto. ¹¹Svaku èistu pticu možete jesti. ¹²Ali ovih ne smijete jesti: orla strvinara i jastreba, ¹³tetrijeba, sokola bilo koje vrste; ¹⁴gavrana bilo koje vrste; ¹⁵noja, kopca, galeba ni kraguja bilo koje vrste; ¹⁶sove, jejine i labuda; ¹⁷pelikana, bijelog strvinara i gnjurca; ¹⁸rode, èaplje bilo koje vrste; pupavca i šišmiša. ¹⁹Svi krilati kukci neka su za vas neèisti - ne smijete ih jesti. ²⁰Sve krilato èisto možete jesti. ²¹Ne smijete jesti ništa što crkne. Daj to pridošlici koji boravi u tvojim gradovima neka jede ili pak prodaj tuðincu. Jer ti si narod posveæen Jahvi, Bogu svome. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke! ²²Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega što tvoj usjev u polju donese. ²³A onda blaguj desetine svoga žita, svoga vina, svoga ulja i prvine svoje krupne i sitne stoke u nazoènosti Jahve, Boga svoga, na mjestu koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako nauèiš zauvijek bojati se Jahve, Boga svoga. ²⁴Bude li ti put predug te ne mogneš donijeti desetine - jer je mjesto što ga Jahve odabere da u njemu nastani svoje ime previše daleko od tebe - tada, kad te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi, ²⁵prodaj to za novac, uzmi novac u ruku pa idi u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. ²⁶Ondje za novac kupi što želiš: goveèe, sitno živinèe, vino ili opojno piæe - što god ti duša zaželi. Ondje u nazoènosti Jahve, Boga svoga, blaguj i veseli se ti i tvoji ukuæani. ²⁷Ne zanemaruj levita koji bude u tvojim gradovima, jer on nema udjela ni baštine s tobom. ²⁸Na kraju svake treæe godine iznesi svu desetinu svoga prihoda od te godine i položi je na svoja vrata. ²⁹Pa neka doðe levit - jer nema udjela ni baštine s tobom - došljak, sirota i udovica koji budu živjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se nasite. Tako æe te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima što ih tvoja ruka poduzme.

Chapter 15

¹ Na završetku sedme godine opraštaj dugove. ²Ovako neka bude opraštanje: neka svatko oprosti dužniku svoje potraživanje; neka ne utjeruje duga od svoga bližnjega ni od svoga brata kad se jednom proglasi Jahvino otpuštanje dugova. ³Možeš tražiti od tuðina, ali ono što se tvoga naðe kod tvoga brata treba da otpustiš, ⁴da ne bude siromaha kod tebe. TÓa Jahve æe te obilno blagoslivljati u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu da je zaposjedneš, ⁵samo ako budeš dobro slušao glas Jahve, Boga svoga, držeæi i vršeæi sve ove zapovijedi što ti ih danas nareðujem. ⁶Jahve, Bog tvoj, blagoslivljat æe te kako ti je obeæao te æeš moæi zajmove davati mnogim narodima, a sam ih neæeš morati uzimati; i nad mnogim æeš narodima vladati, dok oni nad tobom neæe gospodariti. ⁷Naðe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braæe u kojem god gradu u zemlji što ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromašnome bratu, ⁸nego mu širom rastvori svoju ruku i spremno mu daj što mu nedostaje. ⁹Èuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekneš: 'Sedma se godina, godina otpuštanja dugova, veæ približuje' - i da prijekim okom pogledaš svoga siromašnog brata i ništa mu ne dadneš. On bi zazvao Jahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi. ¹⁰Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daješ, jer æe te zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u svakom pothvatu ruku tvojih. ¹¹Kako siromaha nikad neæe nestati iz zemlje, zapovijedam ti: širom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji svojoj. ¹²Ako se tebi proda brat tvoj - Hebrejac ili Hebrejka - neka ti služi šest godina, a sedme ga godine otpusti od sebe slobodna. ¹³Kad ga slobodna od sebe otpustiš, ne šalji ga praznih ruku. ¹⁴Daruj ga èime izmeðu stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja svoga; èime te veæ Jahve, Bog tvoj, blagoslovio, od toga i njemu daj. ¹⁵Sjeæaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj i kako te Jahve, Bog tvoj, otkupio. Zato ti ovo zapovijedam danas. ¹⁶Ali ako ti on kaže: 'Neæu da odlazim od tebe', jer voli tebe i dom tvoj i jer mu je kod tebe bilo dobro - ¹⁷uzmi tada šilo i probuši mu uho na vratima, i neka ti bude robom zauvijek! Tako isto uèini i sa svojom sluškinjom. ¹⁸Kad ga budeš otpuštao od sebe slobodna, neka ti ne bude teško, jer je zavrijedio dvostruku najamnièku plaæu za šest godina što ti je služio. Zato æe te Jahve, Bog tvoj, blagosloviti u svemu što budeš radio. ¹⁹Sve muške prvine što ih omladi tvoja krupna i sitna stoka posveti Jahvi, Bogu svome! Stoga vola prvenca nemoj uprezati niti striæi prvenca od svoje sitne stoke. ²⁰Blaguj ga ti i tvoj dom svake godine u nazoènosti Jahve, Boga svoga, u mjestu što ga odabere Jahve. ²¹Ali ako bi imali kakvu manu, ako bi bili hromi ili slijepi ili imali kakvu god ružnu manu, nemoj ih žrtvovati Jahvi, Bogu svomu! ²²Pojedi ih u svojoj kuæi. I neèist i èist mogu ih jesti, kao srnu i jelena. ²³Jedino krvi njihove ne smiješ jesti! Istoèi je na zemlju kao vodu.

Chapter 16

¹ Drži mjesec Abib i slavi Pashu u èast Jahvi, Bogu svome, jer te Jahve, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo noæu iz Egipta. ²Kao pashu u èast Jahvi, Bogu svome, žrtvuj ovce i goveda u mjestu koje Jahve odabere da u njemu nastani ime svoje. ³Ništa ukvasano nemoj s njome jesti; nego sedam dana jedi beskvasan kruh - kruh nevoljnièki - buduæi da si u žurbi izišao iz zemlje egipatske: da se svega svog vijeka sjeæaš dana kad si izišao iz zemlje egipatske. ⁴Neka se sedam dana u tebe ne vidi kvasac na svemu tvome podruèju i ništa od mesa žrtve što je zakolješ naveèer prvoga dana ne smije ostati preko noæi do jutra. ⁵Nije ti dopušteno žrtvovati pashu u bilo kojem gradu što ti ga dadne Jahve, Bog tvoj, ⁶nego u mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj, da ondje nastani ime svoje; samo tu žrtvuj pashu u predveèerje, o zalasku sunca, jer u to si vrijeme izišao iz Egipta. ⁷Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj. Ujutro se onda okreni i zaputi svojim šatorima. ⁸Šest dana jedi beskvasan kruh, a sedmoga dana neka bude sveèani zbor u èast Jahvi, Bogu tvome. Posla nikakva ne radi! ⁹Nabroj sedam tjedana; a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srp poène žeti klasje. ¹⁰Tada drži Blagdan sedmica u èast Jahvi, Bogu svome, prinoseæi dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te veæ Jahve, Bog tvoj, bude blagoslovio. ¹¹I proveseli se tada u nazoènosti Jahve, Boga svoga - na mjestu što ga Jahve, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje - ti, sin tvoj i kæi tvoja, sluga tvoj i sluškinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu, došljak, sirota i udovica što budu kod tebe. ¹²Sjeæaj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato drži i vrši ove uredbe. ¹³Blagdan sjenica slavi sedam dana pošto pokupiš plodove sa svoga gumna i iz svoga badnja. ¹⁴Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, kæi tvoja, sluga tvoj, sluškinja tvoja, levit i došljak, sirota i udovica što se naðe u tvome gradu. ¹⁵Svetkuj u èast Jahvi, Bogu svome, sedam dana na mjestu koje odabere Jahve, jer æe te Jahve, Bog tvoj, blagoslovom obasipati u svim tvojim žetvama, u svakom poslu ruku tvojih, da budeš potpuno veseo. ¹⁶Triput u godini neka se pokažu svi tvoji muškarci pred Jahvom, Bogom tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnog kruha, na Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne doðe pred Jahvu praznih ruku, ¹⁷nego neka svatko prinese što može, prema blagoslovu koji ti je udijelio Jahve, Bog tvoj. ¹⁸U svakom gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce i nadglednike za svoja plemena da narodom pravedno upravljaju. ¹⁹Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oèi mudrih, a ugrožava stvar pravednih. ²⁰Teži za samom pravdom, da dugo živiš i zaposjedneš zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. ²¹Ne postavljaj ašere ni od kakva drveta oko žrtvenika Jahve, Boga svoga, koji podigneš; ²²i ne podiži stupova, jer su na zazor Jahvi, Bogu tvome.

Chapter 17

¹ Ne žrtvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imao manu ili kakvo zlo, jer bi to bilo ružno pred Jahvom, Bogom tvojim. ²Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu što ti ga dade Jahve, Bog tvoj - naðe èovjek ili žena da uèini što je zlo u oèima Jahve, Boga tvoga, i krši njegov Savez: ³otišavši da iskazuje štovanje drugim bogovima te se pokloni njima, suncu, mjesecu ili bilo èemu od nebeske vojske, a što sam ja zabranio, ⁴i tebi se to javi i ti to èuješ, onda pomno istraži; i bude li istina i doista se ta grozota uèinila u Izraelu, ⁵onda toga èovjeka ili tu ženu koji uèiniše takvu opaèinu izvedi na gradska vrata te ih kamenuj da poginu. ⁶Na smrt osuðeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka. Na rijeè jednoga svjedoka ne smije se pogubiti. ⁷Neka najprije svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga neka je digne sav narod. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. ⁸Bude li ti preteško štogod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima, kakvu ozljedu ili svaðu u tvome gradu, tada ustani i poði u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. ⁹Obrati se sveæenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme. Njih pitaj, oni æe ti rasuditi. ¹⁰I uèini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere. Pazi: sve uèini kako te upute. ¹¹Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu. Od presude koju ti kažu ne odstupaj ni desno ni lijevo. ¹²Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao ni sveæenika koji ondje stoji da služi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj èovjek pogubi. Tako æeš iskorijeniti zlo iz Izraela, ¹³a sav æe se narod, kad sazna, bojati i više se neæe drsko odupirati. ¹⁴Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš, pa onda kažeš: 'Želim da nad sobom postavim kralja, kako ga imaju svi drugi narodi oko mene' - ¹⁵tada æeš onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postaviti za kralja. Nekoga od svoje braæe postavi sebi za kralja, a ne smiješ postavljati nad sobom tuðina koji ti nije brat. ¹⁶Samo neka ne drži mnogo konja i ne šalje naroda u Egipat da poveæa broj konja. Jer vam je Jahve rekao: 'Ovim se putem nikada više ne vraæajte!' ¹⁷I neka nema mnogo žena da mu srce ne poðe stranputicom; i neka sebi ne gomila srebra ni zlata! ¹⁸A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitak prepiše ovaj Zakon od sveæenika Levijevaca. ¹⁹Neka ga drži uza se; neka ga èita sve vrijeme svoga života da nauèi bojati se Jahve, Boga svoga, držati sve rijeèi ovoga Zakona i vršiti ove odredbe; ²⁰da se svojim srcem ne uzdigne iznad svoje braæe i da ne skrene od ove zapovijedi ni desno ni lijevo, kako bi dugo kraljevao, on i sinovi njegovi, u Izraelu.

Chapter 18

¹ Sveæenici Levijevci - sve pleme Levijevo - neka nemaju udjela ni baštine s Izraelom; neka žive od žrtava paljenih Jahvi i od njegove baštine. ²Neka, dakle, nemaju baštine meðu svojom braæom: Jahve je njihova baština, kako im je i rekao. ³Ovo neka bude sveæenièka pristojba od naroda - od onih koji žrtve prinose, bilo to goveèe ili što od sitne stoke: sveæeniku treba dati pleæe, vilice i želudac. ⁴Davaj mu i prvine od svoga žita, od svoga vina, od svoga ulja i prvine od vune svojih ovaca, ⁵jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj, od svih tvojih plemena; njega i njegove sinove, da zauvijek stoje pred Jahvom, Bogom tvojim, te da obavljaju službu i blagoslivljaju u ime Jahve. ⁶Ako bi koji levit što boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u Izraelu, svom dušom zaželio da doðe u mjesto što ga Jahve odabere, ⁷može tu službovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegova braæa Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom. ⁸Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu oèevinu. ⁹Kad uðeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priuèavati na odvratne èine onih naroda. ¹⁰Neka se kod tebe ne naðe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kæer; tko bi se bavio gatanjem, èaranjem, vraèanjem i èarobnjaštvom; ¹¹nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraæao na pokojnike. ¹²Jer tko god takvo što èini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. ¹³Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. ¹⁴Narodi koje æeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vraèare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopušta. ¹⁵Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braæe, podignut æe ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! ¹⁶Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Neæu više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!' ¹⁷Nato mi reèe Jahve: 'Pravo su rekli. ¹⁸Podignut æu im proroka izmeðu njihove braæe, kao što si ti. Stavit æu svoje rijeèi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. ¹⁹A ne bude li tko poslušao mojih rijeèi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj æe odgovarati preda mnom. ²⁰A prorok koji bi se usuðivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.' ²¹Možda æeš reæi u svome srcu: 'Kako æemo raspoznati rijeè koju Jahve nije izrekao?' ²²Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i rijeè se ne ispuni, onda je to rijeè koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati.

Chapter 19

¹ Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode èiju zemlju tebi daje te kad ih istjeraš i nastaniš se u njihovim gradovima i domovima, ²u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, odvoji tri grada. ³Naèini put onamo, a onda podruèje zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica može onamo uteæi. ⁴Ovo je sluèaj u kojemu ubojica može onamo pobjeæi i spasiti svoj život: kad tko ubije svoga bližnjega nehotice, a da ga prije nije mrzio; ⁵primjerice, kad ode sa svojim bližnjim u šumu da sijeèe drva, zamahne sjekirom u ruci da obori drvo, gvožðe odleti s držalice i pogodi njegova druga te on pogine: takav ubojica neka uteèe u jedan od tih gradova i spasit æe život. ⁶Inaèe bi krvni osvetnik, progoneæi u svom bijesu ubojicu - kad bi put bio predug - mogao gonjenoga stiæi i pogubiti ga, iako taj nije zaslužio smrt buduæi da ubijenoga nije otprije mrzio. ⁷Stoga ti nalažem: tri grada odvoji! ⁸A kad Jahve, Bog tvoj, proširi tvoje podruèje, kao što se zakleo ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju koju je obeæao tvojim ocima, ⁹budeš li držao i vršio sve ove zapovijedi što ti ih danas nalažem i ljubio Jahvu, Boga svoga, te hodio njegovim putovima sve vrijeme - onda ovim gradovima dodaj još tri grada: ¹⁰tako se neæe prolijevati nedužna krv u tvojoj zemlji koju ti Jahve daje u baštinu i neæeš se krvlju okaljati. ¹¹Ali ako tko mrzi svoga bližnjega i vreba ga, skoèi na nj i ubije ga, a zatim pobjegne u jedan od tih gradova, ¹²onda neka starješine onoga grada izvedu ubojicu i predaju ga u ruke krvnom osvetniku da ga pogubi. ¹³Neka ga oko tvoje ne sažaljuje! Tako æeš u Izraelu iskorijeniti prolijevanje nedužne krvi i bit æeš sretan. ¹⁴Nemoj pomicati susjedova meðaša kojim su stari razmeðašili tvoj posjed što æeš ga naslijediti u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. ¹⁵Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv èovjeka ni za koju krivnju i ni za kakav zloèin. Kakav god bio prekršaj, neka presuda poèiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. ¹⁶Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optužujuæi ga za pobunu, ¹⁷onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred sveæenika i suce koji budu vršili službu u to vrijeme. ¹⁸Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je svjedok lažan i da je lažno svjedoèio protiv svoga brata, ¹⁹uèinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz svoje sredine! ²⁰Drugi æe, kad o tome èuju, pobojati se te više neæe èiniti takva zla u tvojoj sredini. ²¹Neka ti se oko ne sažaljuje! Život za život; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu.

Chapter 20

¹ Ako poðeš u rat na svoje neprijatelje te vidiš konje, kola i narod brojniji od sebe, ne boj ih se! TÓa s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske. ²Prije boja neka sveæenik istupi i govori narodu. ³Neka im kaže: 'Èuj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne plašite se! Ne bojte se! Ne dršæite pred njima! ⁴TÓa Jahve, Bog vaš, ide s vama da se bori za vas protiv vaših neprijatelja i da vas spasi.' ⁵Potom neka narodu progovore nadglednici: 'Ima li koga da je sagradio novu kuæu a nije se u nju uselio? Neka se vrati kuæi svojoj da ne pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli. ⁶Ima li koga da je zasadio vinograd a još ga nije brao? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere. ⁷Ima li koga da se zaruèio a nije se oženio? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaruènice ne odvede.' ⁸Neka nadglednici nastave te narodu kažu: 'Tko se boji i kome srce trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj braæi kao njemu.' ⁹Kad nadglednici završe govor narodu, neka vojni zapovjednici stanu na èelo naroda. ¹⁰Kada doðeš pod koji grad da na nj navališ, najprije mu ponudi mir. ¹¹Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod što se naðe u njemu podvrgni tlaki neka za te radi. ¹²Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga. ¹³Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove muškarce pobij oštrim maèem! ¹⁴A žene, djecu, stoku, sve što bude u gradu - sav plijen - uzmi sebi i uživaj plijen od svojih neprijatelja što ti ga daje Jahve, Bog tvoj. ¹⁵Tako èini sa svim gradovima koji budu vrlo daleko od tebe, koji ne budu gradovi ovih naroda odavde. ¹⁶U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u baštinu ništa ne ostavljaj na životu ¹⁷nego ih udari 'heremom' - kletim uništenjem: Hetite i Amorejce, Kanaance i Perižane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj, naredio, ¹⁸tako da vas ne nauèe èiniti sve one odvratnosti što ih èine svojim bogovima te da ne sagriješite protiv Jahve, Boga svoga. ¹⁹Kad navališ na kakav grad pa ga moradneš dugo opsjedati da ga osvojiš, nemoj uništavati njegovih stabala zasijecajuæi u njih sjekirom. Možeš im jesti plod, a nemoj ih sjeæi. Jer poljska stabla nisu ljudi da bi ispred tebe mogla bježati u utvrdu. ²⁰Jedino stabla za koja znaš da nisu voæke možeš ništiti; njih možeš sjeæi i od njih praviti naprave za opsadu grada koji je u ratu protiv tebe dok ne padne.

Chapter 21

¹ Ako se u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš naðe tko ubijen gdje u polju leži - a ne zna se tko ga je ubio - ²onda neka odu tvoje starješine i suci te izmjere udaljenost od ubijenoga do okolnih gradova. ³Tako æe ustanoviti koji je grad najbliže ubijenom. Starješine toga grada neka tada uzmu junicu što još nije radila: što još pod jarmom nije vukla. ⁴Neka zatim starješine onoga grada stjeraju junicu u kakav nepresušni potok, na mjesto koje se ne obraðuje i ne zasijava, i ondje, na potoku, neka junicu zakolju. ⁵Zatim neka doðu sveæenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao Jahve, Bog tvoj, da mu služe i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na njihovu se rijeè rješava svaki spor i svako nasilje. ⁶Zatim sve starješine iz onoga grada koji bude najbliži ubijenome neka operu ruke u potoku nad zaklanom junicom. ⁷Potom neka izjave: 'Naše ruke nisu prolile ove krvi niti smo svojim oèima išta vidjeli. ⁸Zakrili, Jahve, svoj narod Izrael koji si oslobodio; ne dopusti da se prolijeva nedužna krv u tvome izraelskom narodu!' Tako æe biti zaštiæeni od krvi. ⁹A ti æeš ukloniti prolijevanje nedužne krvi iz svoje sredine ako uèiniš što je pravo u Jahvinim oèima. ¹⁰Kad odeš u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u ruke tvoje te ih zarobiš, ¹¹ako meðu zarobljenicima opaziš lijepu ženu i u nju se zagledaš, možeš je uzeti za ženu. ¹²Dovedi je svojoj kuæi pa neka obrije glavu, obreže nokte ¹³i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u tvome domu oplakujuæi svoga oca i svoju majku. Poslije toga možeš joj pristupiti kao muž i neka ti postane ženom. ¹⁴Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za novac je ne smiješ prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti je bila žena. ¹⁵Ako koji èovjek imadne dvije žene: jednu koja mu je draga, a drugu koja mu je mrska, te mu i draga i mrska rode sinove, ali prvoroðenac bude od one koja mu je mrska, ¹⁶onda, kad doðe dan da podijeli svoju imovinu meðu svoje sinove, ne smije postupiti prema prvoroðencu od drage na štetu sina od mrske, koji je prvenac, ¹⁷nego mora za prvoroðenca priznati sina od mrske i njemu dati dvostruk dio od svega što ima. Jer on je prvina njegove snage - njemu pripada pravo prvorodstva. ¹⁸Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji neæe da sluša ni oca ni majke - pa ni onda pošto ga kazne - ¹⁹neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starješinama svoga grada, na vrata svoga mjesta, ²⁰i neka kažu gradskim starješinama: 'Ovaj naš sin opak je i nepokoran; neæe da nas sluša; ništarija je i pijanica.' ²¹Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugraðani, kamenjem zasiplju dok ne pogine. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav æe Izrael to èuti i bojat æe se. ²²Ako tko uèini grijeh koji zaslužuje smrt te bude pogubljen vješanjem o stablo, ²³njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noæi nego ga pokopaj istoga dana, jer je obješeni prokletstvo Božje. Tako neæeš okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu.

Chapter 22

¹ Kad vidiš kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proæi mimo njih nego ih otjeraj svome bratu. ²Ako ti brat nije blizu ili ga ne znaš, kuæi ih svojoj dotjeraj pa neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne doðe po njih. Tada mu ih vrati. ³Tako èini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtaèem i sa svime što brat tvoj izgubi, a ti naðeš. Nije ti dopušteno prolaziti mimo njegovo. ⁴Kad opaziš kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu, ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne. ⁵Žena ne smije na se stavljati muške odjeæe, a muškarac se ne smije oblaèiti u ženske haljine. Tko bi to èinio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome. ⁶Ako putem naiðeš na ptièje gnijezdo sa ptiæima ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude ležala sa ptiæima ili na jajima, nemoj uzimati majke sa ptiæima: ⁷pusti majku na slobodu, a ptiæe uzmi. Tako æeš imati sreæu i dug život. ⁸Kad gradiš novu kuæu, na krovu naèini ogradu da svoju kuæu, kad bi tko s nje pao, ne okaljaš krvlju. ⁹Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posveæena èitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda. ¹⁰Ne upreži u plug vola i magarca zajedno. ¹¹Ne oblaèi se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno. ¹²Na èetiri roglja ogrtaèa kojim se zaogræeš napravi rese. ¹³Ako koji èovjek uzme ženu i uðe k njoj, ali je potom zamrzi, ¹⁴pripiše joj ružnoæe i ozloglasi je govoreæi: 'Oženih se njome, ali kad joj priðoh, ne naðoh u nje znakova djevièanstva' - ¹⁵neka tada djevojèin otac i majka uzmu dokaz djevojèina djevièanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata. ¹⁶Potom neka progovori starješinama djevojèin otac: 'Ovome sam èovjeku dao svoju kæer za ženu, ali mu je omrzla. ¹⁷Stoga joj pripisuje svašta ružno i tvrdi: nisam u tvoje kæeri našao znakove djevièanstva. Ali evo djevièanskih znakova moje kæeri!' I neka razastru plahtu pred gradskim starješinama. ¹⁸Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne; ¹⁹neka ga, zato što je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ. ²⁰Ali ako optužba - da se na mladoj ženi nije našlo djevièanstvo - bude istinita, ²¹neka djevojku izvedu na kuæna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je poèinila besramnost u Izraelu odajuæi se bludu u oèevu domu. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. ²²Ako se koji èovjek zateèe gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje - i èovjek koji je ležao sa ženom i sama žena - budu smaknuti. Tako æeš iskorijeniti zlo iz Izraela. ²³Ako mladu djevicu zaruèenu za nekoga u gradu sretne drugi èovjek i s njom legne, ²⁴oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoæ u gradu, a èovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. ²⁵Ako èovjek u polju naiðe na zaruèenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj što je s njom legao; ²⁶a djevojci nemoj ništa: nema na njoj krivnje kojom bi zasluživala smrt. Jer to je kao da navali tko na bližnjega svoga i ubije ga. ²⁷On ju je zatekao u polju; i premda je zaruèena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoèi u pomoæ. ²⁸Ako èovjek naiðe na mladu djevicu koja nije zaruèena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaæeni na djelu, ²⁹tada èovjek koji je s njom ležao neka djevojèinu ocu dade pedeset srebrnika. A buduæi da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ.

Chapter 23

¹ Neka se nitko ne ženi ženom oca svoga i neka ne odgræe oèeva pokrivaèa. ²Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stuèena mošnjica ili odrezano udo. ³Ni mješanac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se njegovi ne primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena. ⁴Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od njihovih, èak ni u deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu. ⁵A sve zato što nisu izašli pred vas s kruhom i vodom kad bijaste na putu izišavši iz Egipta; i što su za novce najmili sina Beorova, Bileama iz Petora u Aram Naharajimu, da te prokune. ⁶Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede uslišati Bileama nego ti Jahve, Bog tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj. ⁷Nikad ne promièi njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane svoje dovijeka. ⁸Nemoj prezirati Edomca, jer je on brat tvoj. Ne preziri ni Egipæanina, jer si bio došljak u zemlji njegovoj. ⁹Njihovi potomci u treæem naraštaju mogu se primiti u Jahvinu zajednicu. ¹⁰Kad poðeš s taborom na svoje neprijatelje, èuvaj se od svakoga zla. ¹¹Ako je meðu tvojima tko postao neèist zbog noænog izljeva, neka iziðe iz tabora i neka se ne vraæa u nj. ¹²A predveèer neka se u vodi opere te u smiraje može opet u tabor. ¹³Imaj izvan tabora mjesto gdje æeš iæi napolje. ¹⁴Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome æeš, kad ideš napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju neèist. ¹⁵TÓa Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te štiti i da ti predaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Jahve ne zapazi u tebe ništa nedolièno, da se ne bi odvratio od tebe. ¹⁶Ne smiješ gospodaru izruèivati roba koji je od svoga gospodara utekao k tebi. ¹⁷Neka boravi s tobom u tvojoj sredini, u mjestu što ga odabere u jednome od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njime loše postupati. ¹⁸Neka ne bude svetišne bludnice meðu izraelskim kæerima i neka ne bude svetišnog bludnika meðu izraelskim sinovima! ¹⁹Ne donosi u Dom Jahve, Boga svoga, ni za kakav zavjet bludnièine plaæe ni pasjeg novca, jer je oboje odvratno Jahvi, Bogu tvome. ²⁰Ne traži kamata od svoga brata, niti kamata za novac, niti kamata na jestvine, niti kamata na bilo što gdje se obièno traže. ²¹Od tuðinca možeš tražiti kamate, ali ih od svoga brata nemoj tražiti, da ti Jahve, Bog tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu tvoje ruke u zemlji u koju ideš da je zaposjedneš. ²²Kad zavjetuješ kakav zavjet Jahvi, Bogu svome, ne oklijevaj da ga ispuniš. Zacijelo æe ga Jahve, Bog tvoj, od tebe tražiti; i bio bi ti grijeh. ²³Ako se ne zavjetuješ, neæe ti biti grijeh. ²⁴Ali ispuni ono što prijeðe preko tvojih usana, zavjet koji si svojim ustima slobodno uèinio Jahvi, Bogu svome. ²⁵Ako uðeš u vinograd svoga susjeda, slobodno ti je zobati grožða do mile volje, ali u svoj sud ne smiješ stavljati. ²⁶Ako uðeš u žito svoga susjeda, možeš kidati klasove rukom, ali ne smiješ prinositi srpa susjedovu žitu.

Chapter 24

¹ Kada tko uzme ženu i s njome postupi kao muž, a potom na njoj otkrije što ružno te ona više ne nalazi milosti u njegovim oèima i on joj napiše otpusno pismo, uruèi joj ga i potjera je iz svoje kuæe, ²a ona izaðe iz njegove kuæe, ode i poðe za drugoga ³pa omrzne i tome drugomu te joj i on napiše otpusno pismo, uruèi joj ga i otjera je iz svoje kuæe - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo - ⁴tada je, pošto se tako oskvrnula, ne može opet uzeti za ženu onaj prvi muž koji je bijaše otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne smiješ uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. ⁵Kad se tko netom oženi, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne dodjeljuje nikakva služba, nego, osloboðen, neka ostane kod kuæe godinu dana da razveseljuje ženu koju je doveo. ⁶Neka se ne uzima u zalog žrvanj, ni gornji ni donji: tÓa time bi se u zalog uzimao sam život. ⁷Ako se naðe tko da otme koga izmeðu svoje braæe Izraelaca te postupi s njim kao s robom ili ga proda, taj otmièar neka se smakne! Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. ⁸Javi li se guba, pazi da brižno držiš i vršiš sve što vas pouèe levitski sveæenici. Držite i vršite što njima naredim. ⁹Sjeæaj se što je Jahve, Bog tvoj, uèinio Mirjami na putu kad ste izišli iz Egipta. ¹⁰Kada bližnjemu svome daješ bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu kuæu da mu uzmeš zalog. ¹¹Stoj vani, a èovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van. ¹²A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom; ¹³o zalasku sunca moraš mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome ogrtaèu i tebe blagoslivljati. To æe ti biti dobro djelo pred Jahvom, Bogom tvojim. ¹⁴Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili došljak iz kojega grada u tvojoj zemlji. ¹⁵Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zaðe, jer je siromah i za njom uzdiše. Tako neæe na te vapiti Jahvi i neæeš sagriješiti. ¹⁶Neka se oèevi ne osuðuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog oèeva; neka svatko za svoj grijeh gine. ¹⁷Ne izvræi pravice došljaku ni siroti i ne uzimaj u zalog haljine udovici. ¹⁸Sjeæaj se da si bio rob u Egiptu i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj; zato ti nalažem da ovu zapovijed vršiš. ¹⁹Kad žanješ žito na svojoj njivi pa zaboraviš koji snop na njivi, ne vraæaj se po nj; neka ostane došljaku, siroti i udovici da te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih. ²⁰Kad jednom omlatiš svoje masline, više iza sebe ne pretražuj; neka to ostane došljaku, siroti i udovici. ²¹Kad obereš svoj vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to bude za došljaka, sirotu i udovicu. ²²Sjeæaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti nareðujem da ovu zapovijed vršiš.

Chapter 25

¹ Kad nastane svaða meðu ljudima i doðu na sud da im se sudi, neka se dade pravo onome koji je prav, a krivac neka se osudi. ²Ako krivac zasluži da bude išiban, neka mu sudac naredi da legne i tu pred njim neka mu odbroje onoliko udaraca koliko odgovara njegovoj krivnji. ³Do èetrdeset udaraca može mu se dati, ali ne više, da modrica ne bi bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi mu udarali više udaraca. ⁴Ne zavezuj usta volu kad vrše. ⁵Kad braæa stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina, žena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuæe, nego neka k njoj pristupi njezin djever i uzme je sebi za ženu te izvrši djeversku dužnost. ⁶A prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga brata da njegovo ime ne izumre u Izraelu. ⁷Ako, meðutim, onaj èovjek ne želi da se oženi svojom snahom, onda njegova snaha neka doðe na vrata pred starješine i kaže: 'Neæe djever moj da saèuva ime bratu svome u Izraelu; neæe da mi uèini djeversku dužnost.' ⁸Neka ga pozovu starješine njegova grada i pitaju. Bude li uporan i kaže: 'Ne želim se njom ženiti', ⁹neka njegova snaha k njemu pristupi na oèi starješine pa mu skine s noge sandalu, pljune mu u lice i kaže ove rijeèi: 'Ovako se radi èovjeku koji neæe da podigne doma svome bratu!' ¹⁰Taj neka se prozove u Izraelu 'Dom bosoga'. ¹¹Ako se dvojica potuku, pa žena jednoga poðe da izbavi svoga muža iz šaka onoga koji ga tuèe i pruži ona svoju ruku i onoga uhvati za sram, ¹²odsijeci joj ruku i neka je ne sažaljuje oko tvoje. ¹³U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veæi i manji. ¹⁴U svojoj kuæi opet nemoj držati dvojaku efu: veæu i manju. ¹⁵Neka ti je uteg potpun i toèan i neka ti je efa potpuna i toèna, da dugo živiš na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj. ¹⁶TÓa Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to èini, tko god èini nepravdu. ¹⁷Sjeæaj se onoga što ti je uèinio Amalek dok ste bili na putu pošto ste izišli iz Egipta; ¹⁸kako te doèeka na putu i pobi u tvom zaleðu sve nemoæne kad si bio umoran i iscrpljen jer se nije Boga bojao. ¹⁹I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijatelja naokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, izbriši pod nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi!

Chapter 26

¹ Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš, ²uzmi nešto prvina od svakoga ploda što ga budeš dobivao od zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje: stavi ih u košaru, otiði u mjesto što ga Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime. ³Stupi k sveæeniku koji bude tada vršio službu i reci: 'Priznajem danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se Jahve zakleo našim ocima da æe je nama dati.' ⁴Zatim æe sveæenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Jahve, Boga tvoga. ⁵Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: 'Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo èeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moænim narodom. ⁶Egipæani su s nama postupali loše; tlaèili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. ⁷Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je èuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. ⁸Iz Egipta nas izvede Jahve moænom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i èudesima. ⁹I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teèe med i mlijeko. ¹⁰I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Jahve, dao.' Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se nakloni. ¹¹A onda zajedno s levitom i došljakom koji bude kod tebe uživaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj. ¹²A kad treæe godine - godine desetine - završiš odjeljivanje sve desetine od svoga prihoda i dadeš levitu, došljaku, siroti i udovici po tvojim gradovima da jedu do sitosti, ¹³tada pred Jahvom, Bogom svojim, izjavi: 'Iz kuæe sam uklonio ono što je bilo posveæeno. Dao sam još i levitu, došljaku, siroti i udovici, prema svim tvojim zapovijedima koje si mi izdao. Ni jedne tvoje zapovijedi nisam prekršio ni zaboravio. ¹⁴Od toga nisam ništa jeo u žalosti; od toga nisam ništa žrtvovao u neèistoæi, niti sam od toga što dao mrtvacu; slušao sam glas Jahve, Boga svoga; u svemu sam uèinio kako si mi naredio. ¹⁵Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivališta, i blagoslovi narod svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom teèe med i mlijeko - kako si se zakleo ocima našim.' ¹⁶Jahve, Bog tvoj, nareðuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe. Drži ih, dakle, i vrši svim srcem svojim i svom dušom svojom. ¹⁷Danas si ugovorio s Jahvom da æe ti on biti Bog, a ti da æeš iæi njegovim putovima, držati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove uredbe i slušati njegov glas. ¹⁸Danas je Jahve ugovorio s tobom da æeš ti biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je obeæao, i da æeš držati sve njegove zapovijedi. ¹⁹On æe te uzvisiti èašæu, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio; i ti æeš biti narod posveæen Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao."

Chapter 27

¹ Potom Mojsije i starješine izraelske nalože narodu: "Vršite sve zapovijedi što vam ih danas nareðujem. ²Onog dana kad prijeðete preko Jordana u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; kreèom ga okreèi ³i na njemu ispiši sve rijeèi ovoga Zakona u trenutku kad budeš ulazio u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. ⁴Kada, dakle, prijeðeš preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okreèi ga kreèom. ⁵Ondje sagradi i žrtvenik Jahvi, Bogu svome - žrtvenik od kamenja na koje nisi spuštao gvožða. ⁶Žrtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od neklesana kamena. Na njemu prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome. ⁷Prinosi i prièesnice i ondje ih blaguj, radujuæi se pred Jahvom, Bogom svojim. ⁸Ispiši na tom kamenju sve rijeèi ovoga Zakona: ureži ih dobro." ⁹Zatim Mojsije i levitski sveæenici rekoše svemu Izraelu: "Pozor, Izraele, i slušaj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga. ¹⁰Zato slušaj glas Jahve, Boga svoga, i vrši zapovijedi njegove i zakone njegove koje ti danas nareðujem." ¹¹Onoga dana naredi Mojsije narodu: ¹²"Kad prijeðete preko Jordana, neka ova plemena: Šimun, Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da blagoslivljaju narod. ¹³A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, Ašer, Zebulun, Dan i Naftali. ¹⁴Neka onda Levijevci preuzmu rijeè i jakim glasom reknu svim Izraelcima: ¹⁵'Proklet bio tko naèini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi, djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.' - I sav narod neka odgovori: 'Amen!' ¹⁶'Proklet bio koji vrijeða oca svoga i majku svoju!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' ¹⁷'Proklet bio koji pomakne meðaš susjedov!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' ¹⁸'Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' ¹⁹'Proklet bio koji krnji prava došljaka, sirote i udovice!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' ²⁰'Proklet bio koji legne sa ženom oca svoga, jer je razgrnuo pokrivaè oca svoga!'- I sav narod neka reèe: 'Amen!' ²¹'Proklet bio koji legne s bilo kakvom životinjom!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' ²²'Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kæi njegova oca ili kæi njegove majke.' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' ²³'Proklet bio koji legne s punicom svojom!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' ²⁴'Proklet bio koji ubije bližnjega svoga iz potaje!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' ²⁵'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' ²⁶'Proklet bio koji ne bude držao rijeèi ovoga Zakona i vršio ih!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!'

Chapter 28

¹ Ako zbilja poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeæi i vršeæi sve njegove zapovijedi što ti ih danas nareðujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit æe te nad sve narode na zemlji. ²Svi ovi blagoslovi siæi æe na te i stiæi æe te ako budeš slušao glas Jahve, Boga svoga. ³Blagoslovljen æeš biti u gradu, blagoslovljen u polju. ⁴Blagoslovljen æe biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga. ⁵Blagoslovljen æe biti tvoj koš i naæve tvoje. ⁶Blagoslovljen æeš biti kad ulaziš, blagoslovljen kad izlaziš. ⁷Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Jahve æe položiti preda te potuèene; jednim æe putem izaæi na te, a na sedam putova razbježat æe se ispred tebe. ⁸Jahve æe narediti da blagoslov bude s tobom u žitnicama tvojim i u svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat æe te u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. ⁹Jahve æe od tebe uèiniti narod sebi posveæen, kako ti se zakleo, ako budeš držao zapovijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim putovima. ¹⁰Svi narodi zemlje vidjet æe da je nada te zazvano ime Jahvino te æe strahovati od tebe. ¹¹Jahve æe te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje, priraštajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Jahve zakleo ocima tvojim da æe ti je dati. ¹²Jahve æe ti otvoriti svoju bogatu riznicu - nebo - da daje kišu tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih. Mnogim æeš narodima u zajam davati, a sam neæeš uzimati u zajam. ¹³Jahve æe te držati na proèelju, a ne u zaèelju; uvijek æeš biti na vrhu, nikad na dnu, ako budeš slušao zapovijedi Jahve, Boga svoga, što ti ih danas nareðujem da ih držiš i vršiš. ¹⁴Ni od jedne rijeèi što vam je danas nalažem nemoj odstupati ni desno ni lijevo iduæi za drugim bogovima i iskazujuæi im štovanje. ¹⁵Ali ako ne budeš slušao glasa Jahve, Boga svoga, ne držeæi i ne vršeæi svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona što ti ih danas nareðujem, sva æe ova prokletstva doæi na te i stiæi æe te: ¹⁶Proklet æeš biti u gradu, proklet u polju. ¹⁷Proklet æe biti koš tvoj i naæve tvoje. ¹⁸Proklet æe biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad krava tvojih i priraštaj stada tvoga. ¹⁹Proklet æeš biti kad ulaziš, proklet kad izlaziš. ²⁰Jahve æe na te puštati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na što pružiš ruku svoju da uradiš, sve dok ne budeš satrt i brzo ne propadneš zbog zloæe svojih djela kojima si me napustio. ²¹Kugu æe Jahve za te privezati dok te ne nestane sa zemlje u koju ideš da je zaposjedneš. ²²Jahve æe te udariti sušicom, groznicom, upalom, žegom i sušom, medljikom i snijeti; to æe te goniti dok te ne nestane. ²³Nebesa nad tvojom glavom postat æe mjedena, a tlo pod tvojim nogama postat æe gvozdeno. ²⁴Kišu tvoje zemlje Jahve æe pretvarati u pijesak i prašinu da na te pada s nebesa dok te ne uništi. ²⁵Jahve æe od tebe uèiniti pobijeðenoga pred tvojim neprijateljima; jednim æeš putem prema njima izlaziti, a na sedam putova bježat æeš ispred njih. Strašilo æeš postati za sva zemaljska kraljevstva. ²⁶I mrtvo tijelo tvoje postat æe hranom svim pticama nebeskim i svoj zvjeradi zemaljskoj. Nikoga neæe biti da ih plaši. ²⁷Jahve æe te udarati egipatskim prištevima, èirevima, krastama i svrabom, od kojih se neæeš moæi izlijeèiti. ²⁸Jahve æe te udarati bjesnilom, sljepoæom i ludilom; ²⁹u po bijela dana tumarat æeš kao što tumara slijepac po mraku; neæeš imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit æeš izrabljivan i pljaèkan, a neæe biti nikoga da te spasi. ³⁰Sa ženom æeš se zaruèivati, ali æe je drugi posjedovati. Kuæu æeš graditi, ali u njoj neæeš stanovati. Vinograd æeš zasaðivati, ali ga neæeš brati. ³¹Tvoga æe vola na tvoje oèi zaklati, ali ti od njega neæeš jesti; tvoga æe magarca ispred tebe otimati, ali ti ga neæe vraæati; stado æe tvoje neprijatelju tvome predavati, a neæe biti nikoga da ti pritekne u pomoæ. ³²Sinovi tvoji i kæeri tvoje bit æe predavani drugome narodu. Oèi æe tvoje svaki dan kapati gledajuæi za njima, ali ruka tvoja neæe moæi ništa. ³³Narod koji i ne poznaješ jest æe plod sa zemlje tvoje i svu muku tvoju, dok æeš ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i gažen. ³⁴Ludovat æeš od prizora što æe ih oèi tvoje gledati. ³⁵Jahve æe te udarati ljutim prištevima po koljenima i po stegnima - od stopala nogu tvojih do tjemena na glavi tvojoj - od kojih se neæeš moæi izlijeèiti. ³⁶Jahve æe odvesti i tebe i tvoga kralja, koga budeš postavio nad sobom, meðu narod nepoznat i tebi i tvojim ocima te æeš ondje iskazivati štovanje drugim bogovima, drvenim i kamenim. ³⁷Bit æeš na zgražanje, porugu i ruglo svim narodima meðu koje te Jahve odvede. ³⁸Mnogo æeš sjemena bacati u polje, ali æeš malo žeti jer æe ti urod skakavci ogolijevati. ³⁹Vinograde æeš saditi i obraðivati, ali vina neæeš piti niti æeš što brati jer æe ih crv izjedati. ⁴⁰Imat æeš masline po svemu svome podruèju, ali se uljem neæeš mazati jer æe ti masline opadati. ⁴¹Sinove æeš i kæeri raðati, ali tvoji neæe biti jer æe u sužanjstvo odlaziti. ⁴²Sva tvoja stabla i rod sa zemlje tvoje postat æe plijenom kukaca. ⁴³Došljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat æe se nada te, a ti æeš padati sve niže i niže. ⁴⁴On æe uzaimati tebi, a ne ti njemu; on æe biti glava, a ti rep. ⁴⁵Sva æe te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseæi dok te ne unište, jer nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga, ni držao zapovijedi njegovih i zakona njegovih koje ti je dao. ⁴⁶Ona æe služiti za èudesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek. ⁴⁷Buduæi da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, ⁴⁸služit æeš neprijatelju svome, koga æe Jahve poslati na te, u gladu i žeði, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju æe šiju navaljivati jaram od gvožða dok te ne satre. ⁴⁹Jahve æe iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji æe sletjeti kao orao. Bit æe to narod kojemu jezika neæeš razumjeti; ⁵⁰narod bezdušan, koji neæe pokazivati obzira prema starima ni smilovanja prema mladima. ⁵¹On æe ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne uništi; neæe ti ostavljati ni žita, ni vina, ni ulja, ni mlado od krave, ni priraštaj od stada, sve dok te ne upropasti. ⁵²Opsjedat æe te u svim tvojim gradovima širom zemlje tvoje dok ne obori visoke i utvrðene bedeme u koje si polagao nadu svoju; opsjednut æe te u svim gradovima tvojim širom zemlje tvoje koju ti dadne Jahve, Bog tvoj. ⁵³U tjeskobi i jadu, kojima æe te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest æeš plod utrobe svoje - meso sinova svojih i kæeri svojih koje ti dadne Jahve, Bog tvoj. ⁵⁴Èovjek najnježniji i najmekši u tebe zlobnim æe okom gledati na vlastitog brata, ženu u svome naruèju i djecu svoju što mu preostanu, ⁵⁵ne hoteæi ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih koje bude jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima æe te neprijatelj tvoj pritiskati po svim gradovima tvojim, drugo mu neæe preostajati. ⁵⁶I žena najnježnija i najmekša što bude u tebe - toliko nježna i tankoæutna da se ne usuðuje spustiti stopala na zemlju - zlobnim æe okom gledati na muža u svome naruèju, i na sina svoga, i na kæer svoju, ⁵⁷i na posteljicu svoju što joj iziðe izmeðu nogu, i na djecu što ih ima roditi, jer æe ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i jada kojim æe te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim. ⁵⁸Ako ne budeš držao i vršio rijeèi ovoga Zakona što su napisane u ovoj knjizi, ne poštujuæi ovo slavno i strašno Ime - Jahvu, Boga svoga - ⁵⁹Jahve æe tebe i tvoje potomstvo teško ošinuti velikim i dugotrajnim bièevima, pogubnim i dugim bolestima. ⁶⁰Pustit æe na te sva zla egipatska kojih si se plašio, i ona æe se prilijepiti za te. ⁶¹A i svaku drugu bolest i biè, koji nije naveden u knjizi ovoga Zakona, Jahve æe na te puštati dok te ne uništi. ⁶²Ostat æe vas samo malo, vas što brojni bijaste kao zvijezde nebeske, a sve zato što nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga. ⁶³Kako se Jahve nad vama radovao usreæujuæi vas i množeæi, tako æe se Jahve radovati nad vama rušeæi vas i uništavajuæi da se iskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete. ⁶⁴Jahve æe vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje; ondje æeš iskazivati štovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim - koji su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima. ⁶⁵Ali meðu tim narodima neæeš imati mira; ni tvome stopalu neæe biti poèivališta, nego æe ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oèi utonule, dušu tjeskobnu. ⁶⁶Život tvoj visjet æe o niti; bojat æeš se i danju i noæu i neæeš biti siguran za život svoj. ⁶⁷U strahu koji æe ti stezati srce i od prizora što æe ga oèi tvoje gledati, jutrom æeš govoriti: 'Oh, da je veæ veèer!' a naveèer æeš govoriti: 'Oh, da je veæ jutro!' ⁶⁸U Egipat æe te na galijama natrag odvesti Jahve putem za koji sam ti rekao da ga više ne smiješ vidjeti. Ondje æete se vi sami prodavati svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali neæe biti kupca." ⁶⁹To su rijeèi Saveza što ga propisa Jahve Mojsiju da ga sklopi s Izraelcima u zemlji moapskoj, povrh Saveza što ga je s njima sklopio na Horebu.

Chapter 29

¹ Mojsije sazva sav Izrael pa im reèe: "Vidjeli ste na roðene oèi sve što je Jahve uèinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim službenicima njegovim i svoj zemlji njegovoj: ²velike kušnje što su ih vidjele tvoje oèi, silne znakove i èudesa! ³Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, oèiju da vidite ni ušiju da èujete. ⁴Vodio sam vas pustinjom èetrdeset godina; odjeæa se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale. ⁵Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog piæa niste pili, da biste znali da sam ja Jahve, Bog vaš. ⁶Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj hešbonski, i Og, kralj bašanski, iziðoše pred nas u boj, ali smo ih potukli. ⁷Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u baštinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manašeova. ⁸Držite i vršite rijeèi ovog Saveza da uspijevate u svemu što poduzmete. ⁹Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: vaši plemenski glavari, vaše starješine i vaši nadglednici, svi muževi Izraela, ¹⁰djeca vaša, žene vaše i došljak koji je u tvome taboru - od onoga koji ti sijeèe drva do onoga koji ti nosi vodu - ¹¹da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez zakletvom potvrðen, što ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa ¹²da danas od tebe uèini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. ¹³I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama ¹⁴nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom našim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama. ¹⁵Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo prošli posred naroda kroz koje ste morali proæi. ¹⁶Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena, srebra i zlata što ih imaju. ¹⁷Neka ne bude meðu vama èovjeka ni žene, roda ni plemena kojemu bi se srce danas odvratilo od Jahve, Boga našega, pa da ide iskazivati štovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude meðu vama korijena koji raða otrovom i pelinom. ¹⁸Neka se nitko, èuvši rijeèi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujuæi u svome srcu: 'Bit æe mi dobro ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek' povodanj utaži žeð!' ¹⁹Takvome neæe Jahve nikad oprostiti, nego æe se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog èovjeka, tako da æe se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te æe Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom. ²⁰Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve æe ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih. ²¹Kasniji naraštaj, sinovi vaši poslije vas, i stranci koji doðu iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti što æe ih Jahve pustiti na nju, reæi æe: ²²'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, što ih Jahve sruši u svojoj ljutini i gnjevu.' ²³I svi æe narodi pitati: 'Zašto uèini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?' ²⁴Onda æe im se reæi: 'Jer su ostavili Savez što ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; ²⁵i jer su otišli da iskazuju štovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. ²⁶Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. ²⁷Jahve ih je išèupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.' ²⁸Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve rijeèi ovoga Zakona.

Chapter 30

¹ Kad te sve ove rijeèi, blagoslov i prokletstvo što ih danas preda te stavih, snaðu i ti ih uzmeš k srcu meðu svim narodima meðu koje te Jahve, Bog tvoj, bude protjerao ²i obratiš se k Jahvi, Bogu svome, i poslušaš - i ti i tvoji sinovi - glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio, ³tada æe Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat æe se tebi i opet æete sabrati izmeðu svih naroda meðu koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj. ⁴Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande æe te sabrati Jahve, Bog tvoj - odande æe te uzeti. ⁵Jahve, Bog tvoj, dovest æe te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji da je ti zaposjedneš; uèinit æe te sretnijim i brojnijim od oèeva tvojih. ⁶Jahve, Bog tvoj, obrezat æe tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš. ⁷Jahve, Bog tvoj, svalit æe sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili. ⁸A ti æeš ponovo slušati glas Jahvin i vršiti sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. ⁹Jahve, Bog tvoj, obilno æe te nagraðivati u svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer Jahve æe se opet radovati nad tvojim dobrom, kao što se radovao nad dobrom otaca tvojih, ¹⁰kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeæi njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. ¹¹Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. ¹²Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko æe se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' ¹³Nije ni preko mora da bi mogao reæi: 'Tko æe preko mora za nas poæi, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' ¹⁴Jer, Rijeè je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš. ¹⁵Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreæu, smrt i nesreæu. ¹⁶Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako ih poslušaš ljubeæi Jahvu, Boga svoga, hodeæi njegovim putovima, vršeæi njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet æeš i razmnožit æe te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit æe te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. ¹⁷Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ¹⁸ja vam danas izjavljujem da æete zaista propasti; neæete dugo živjeti na zemlji u koju æete, prešavši Jordan, uæi da je zaposjednete. ¹⁹Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ²⁰ljubeæi Jahvu, Boga svoga, slušajuæi njegov glas, prianjajuæi uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. TÓa on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da æe im je dati."

Chapter 31

¹ Mojsije doðe da upravi ove rijeèi svemu Izraelu: ²"Meni je danas sto dvadeset godina", - reèe im. "Ne mogu više izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: 'Neæeš prijeæi ovog Jordana!' ³Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom æe prijeæi; on æe pred tobom potuæi one narode da ih otjerate s posjeda. Jošua æe pred tobom iæi, kako je Jahve rekao. ⁴Jahve æe postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom, amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uništi. ⁵Pred vas æe ih Jahve položiti, a vi æete s njima postupati prema svim naredbama koje sam vam dao. ⁶Ohrabrite se i budite odluèni! Ne bojte se i nemojte prÓedati pred njima. TÓa sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neæe te zapustiti niti æe te ostaviti." ⁷Tada Mojsije zovnu Jošuu pa mu reèe pred svim Izraelom: "Ohrabri se i budi odluèan! Jer ti æeš iæi s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle ocima njihovim da æe im je dati; ti æeš im je predavati u baštinu. ⁸Sam Jahve ide pred tobom; on æe s tobom biti; neæe te zapustiti niti æe te ostaviti. Ne boj se i ne dršæi!" ⁹Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga sveæenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina, i svim izraelskim starješinama. ¹⁰Mojsije im naredi: "Svake sedme godine - godine oprosne - na Blagdan sjenica, ¹¹kad doðe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, proèitaj ovaj Zakon u nazoènosti svega Izraela. ¹²Saberi narod - ljude, žene, djecu i došljaka što bude u tvojim gradovima - da èuju i da nauèe bojati se Jahve, Boga vašega, pa da drže i vrše sve rijeèi ovog Zakona. ¹³Sinovi njihovi, koji to još ne znaju, èut æe i nauèit æe bojati se Jahve, Boga vašega, sve vrijeme dok budete živjeli na zemlji što æete je, prešavši Jordan, zaposjesti." ¹⁴Jahve reèe Mojsiju: "Evo se bliži vrijeme tvoje smrti. Zovni Jošuu i naðite se u Šatoru sastanka da mu dam zapovijedi." Mojsije i Jošua doðu u Šator sastanka. ¹⁵U Šatoru pokaže se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u Šator. ¹⁶Jahve reèe Mojsiju: "Evo æeš naskoro poèinuti sa svojim ocima. A narod æe se ovaj diæi da èini blud iduæi za tuðim bogovima one zemlje u koju æe naskoro uæi; mene æe napustiti i prekršit æe moj Savez što ga s njim sklopih. ¹⁷I onda æe se izliti moj gnjev na nj. Ostavit æu ih tada i sakriti od njih svoje lice da budu proždirani. Snaæi æe ih mnoga zla i nevolje i onda æe reæi: 'Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga što Bog moj nije u mojoj sredini?' ¹⁸A ja æu sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla što ga budu èinili okreæuæi se drugim bogovima. ¹⁹Pišite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauèe Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca. ²⁰Kad ih dovedem u zemlju kojom teèe med i mlijeko i za koju se zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut æe se oni drugim bogovima i njima æe iskazivati štovanje; mene æe prezreti i prekršiti moj Savez. ²¹A kad ih snaðu mnoge nesreæe i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo neæe nikada zaboraviti, pružit æe svjedoèanstvo protiv njih. Jer znam ja njihove osnove i što veæ danas snuju, prije nego sam ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeæah." ²²Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauèi Izraelce pjesmi. ²³Nunovu sinu Jošui naloži: "Ohrabri se i budi odluèan! Jer ti æeš uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja æu biti s tobom." ²⁴Kad Mojsije napisa rijeèi ovoga Zakona u knjigu, ²⁵tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina: ²⁶"Uzmite knjigu ovoga Zakona i položite je uz Kovèeg saveza Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe! ²⁷TÓa znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu šiju. Evo i danas, dok još s vama živim, bunite se protiv Jahve. A kako li neæete kad ja umrem! ²⁸Saberite k meni sve starješine svojih plemena i svoje nadglednike da na njihove uši kažem ove rijeèi te da protiv njih uzmem za svjedoke nebo i zemlju. ²⁹Jer znam ja da æete se nakon moje smrti izopaèiti i skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesreæa æe vas snaæi u buduæim vremenima kad budete èinili što je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih." ³⁰A onda, na uši sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja rijeèi ove pjesme:

Chapter 32

¹ "Slušajte, nebesa, sad æu govoriti; èuj, zemljo, rijeèi usta mojih! ²Nek' mi nauk daždi poput kiše, kao rosa rijeè nek' moja pada, kao kišica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj! ³Jer, Jahvino æu ime uznositi, a vi Boga našeg velièajte! ⁴On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloæe, pravedan je on i pravièan. ⁵Oni mu se iznevjeriše - nisu mu sinovi, veæ nakaze sinovske, porod izopaèen i prepreden. ⁶Tako li uzvraæaš Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiš? ⁷Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraštaja do naraštaja. Oca svoga pitaj, i pouèit æe te, pitaj starije, pa æe ti kazati. ⁸Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove èovjeèje, odredi im meðe po broju Božjih sinova: ⁹tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baština. ¹⁰U zemlji stepskoj on ga je našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i èuvao k'o zjenu oka svoga. ¹¹Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orliæima lebdeæi, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima. ¹²Jahve sam njega je vodio, tuðeg boga s njim ne bijaše. ¹³Povede ga po visoèjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz peæine i ulja iz tvrde stijene; ¹⁴kravljeg masla i ovèjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova bašanskih i jaraca, sa salom žitnih bubrega, i napoji ga pjenušavom krvlju grožða. ¹⁵Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja. ¹⁶Tuðim bozima uèiniše ga ljubomornim, razjariše ga gnusobama. ¹⁷Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, došljacima koji stigoše nedavno i koje oci njihovi ne štovahu. ¹⁸Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade, ne sjeæaš se više Boga koji te rodi! ¹⁹Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kæeri. ²⁰Lice æu im svoje sakriti, reèe, i vidjet æu što æe biti od njih. Jer izopaèeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema. ²¹Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše, razdražiše me ništavilima svojim, i ja æu njih ljubomornim uèinit', pukom ništavnim, razdražit æu ih glupim nekim narodom! ²²Da, moga gnjeva požar je usplamtio i gorjet æe do dubina šeolskih; proždrijet æe zemlju i sve što ona raða, sažeæi joj brda do temelja. ²³Nevolje na njih æu svaliti, na njih æu svoje istrošiti strijele. ²⁴Od gladi æe umirati, ognjica i pošast njih æe trovati. Poslat æu na njih zub zvjerinji i otrov zmija što prahom gmižu. ²⁵Vani æe maè zatirati djecu, a strava æe vladati unutra. Ginut æe jednako momak i djevojka, dojenèe i starac sjedokos. ²⁶Rekoh: U prah æu ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi. ²⁷Ali se bojah ruga dušmanskoga: mogli bi im prevarit' se protivnici, pa da kažu: 'Pobjeda je naša, nije to Jahvina izvela ruka.' ²⁸Jer narod je to neupuæen, oštroumlja u njih nema. ²⁹Da su mudri, veæ bi se i dosjetili, razabrali što ih oèekuje. ³⁰Kako da jedan tisuæu u bijeg nagna, i deset tisuæa da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izruèio? ³¹Al' stijena im nije poput naše Stijene; osuðeni su naši neprijatelji. ³²Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; grožðe im je grožðe otrovno, grozdovi im grozdovi gorèine; ³³njihovo je vino otrov zmijski, žestok jed otrovnice ljute. ³⁴Al' nije li on u mene poput dragulja, zapeèaæen u mojim riznicama? ³⁵Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliži! ³⁶(Pravdu æe Jahve dati svome puku, sažalit se nad slugama svojim.) Vidjet æe da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj. ³⁷Tad æe reæi: 'Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu? ³⁸Oni što su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?' Neka se dignu i neka vam pomognu, nek' vam budu zaklonište! ³⁹Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmræujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja). ⁴⁰Da, svoju ruku ja dižem prema nebu i kažem: Ne bio ja živ vjeèito ⁴¹ako naoštrivši maè svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dušmanima, da naplatim onima koji mene mrze. ⁴²Strijele svoje opojit æu krvlju i maè moj najest æe se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava dušmanskih vrhovnika. ⁴³Klièite, o nebesa, s njime, obožavajte ga, sinovi Božji! Klièite, puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini. Jer æe krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit' dušmanima, naplatit æe od onih koji njega mrze, oèistit' od grijeha zemlju svog naroda." ⁴⁴Doðe Mojsije s Jošuom, sinom Nunovim, te izgovori u uši naroda rijeèi ove pjesme. ⁴⁵Kad Mojsije izgovori sve ove rijeèi svemu Izraelu, ⁴⁶reèe im: "U srca svoja usadite sve rijeèi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drže vršeæi sve rijeèi ovoga Zakona. ⁴⁷TÓa nije to za vas prazna rijeè jer ona je vaš život. Zbog ove rijeèi živjet æete dugo na zemlji koju æete, prešavši Jordan, zaposjesti." ⁴⁸Toga istog dana Jahve reèe Mojsiju: ⁴⁹"Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku što æu je dati u posjed Izraelcima. ⁵⁰Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima. ⁵¹A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste oèitovali moju svetost meðu Izraelcima. ⁵²Zato æeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju neæeš uæi - u zemlju koju dajem Izraelcima."

Chapter 33

¹ Ovo je blagoslov kojim Mojsije - èovjek Božji - blagoslovi Izraelce pred svoju smrt. ²Reèe on: "Doðe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih doðe od kadeških zborova, sa svoga juga sve do Obronaka. ³Ipak ti ljubiš narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su ležali nogama, išli tobom predvoðeni." ⁴(Mojsije nam je odredio zakon.) "Zbor Jakovljev njegovom posta baštinom; ⁵i bje kralj u Ješurunu kad se sakupiše glavari narodni, kad se sjediniše plemena Jakovljeva. ⁶Nek' živi Ruben i nikad nek' ne izumre, nek' živi šaèica njegovih! ⁷Evo što reèe za Judu: Uslišaj, Jahve, glas Judin i privedi ga k njegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv dušmana njegovih. ⁸O Leviju reèe: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime èovjeku milosti svoje, koga si u Masi iskušao, s kojim si se preo kod voda meripskih. ⁹O ocu svome i majci reèe on: Nisam ih vidio! Braæe svoje ne poznaje, na svoju se djecu ne osvræe, jer tvoju rijeè on je vršio i tvojega se držao Saveza. ¹⁰On uèi Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu. On podiže kad k tvojim nosnicama i paljenicu na žrtvenik ti stavlja. ¹¹O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih. Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' više ne ustanu. ¹²O Benjaminu reèe: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda poèiva. Višnji ga štiti svih njegovih dana, izmeðu njegovih prebiva bregova. ¹³O Josipu reèe: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje od onog što daje rosa nebeska i što se u bezdanima dolje krije! ¹⁴Najbolje od onog što daruje sunce i što mlaðak novi nosi, ¹⁵prvine s drevnih planina i najbolje s vjeènih brežuljaka, ¹⁶ponajbolji rod zemlje i svega što je na njoj i milost Onog što prebiva u grmu. Nek' sve to doðe na glavu Josipovu, na tjeme posveæenog izmeðu sve braæe! ¹⁷K'o prvenac bika on je velièanstven, rozi su mu rogovi bivolji, njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mnoštva Efrajimova, takve su tisuæe Manašeove. ¹⁸O Zebulunu reèe: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti, Jisakare, u šatorima svojim! ¹⁹Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oni prave žrtve jer sišu obilje mora i blago skriveno u pijesku. ²⁰O Gadu reèe: Nek' je blagoslovljen tko Gada raširi! Poput lavice on poèiva razderavši mišicu i glavu. ²¹Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je saèuvan dio glavarev. Na èelu svega naroda on je došao, pravdu Jahvinu izvršivši i odluke njegove s Izraelom. ²²O Danu reèe: Dan je laviæ što skaèe iz Bašana. ²³O Naftaliju reèe: Naftali, milostima nasiæen, Jahvinim ispunjen blagoslovom: more i jug njegovo su vlasništvo. ²⁴O Ašeru reèe: Blagoslovljen bio Ašer meðu sinovima! Nek' miljenik bude meðu braæom svojom, i nek' noge svoje u ulje umaèe! ²⁵Nek' ti zasuni budu od gvožða i mjedi i nek' ti mir traje koliko i život! ²⁶Nitko nije kao Bog Ješurunov: po nebesima u pomoæ ti jezdi i po oblacima u svom velièanstvu! ²⁷Bog vjeèni tvoje je utoèište, a na zemlji drevna njegova mišica pred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uništi!' ²⁸U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji žita i vina, gdje nebesa rosom dažde. ²⁹Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On štit je tvoj što te brani i maè tvoj slavodobitni, dušmani ti se ulaguju, al' ti æeš im gazit' po leðima."

Chapter 34

¹ Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do Dana, ²sav Naftali, kraj Efrajimov i Manašeov, svu Judinu krajinu do Zapadnog mora; ³zatim Negeb, podruèje doline Jerihona - grada palmi - do Soara. ⁴Potom mu reèe Jahve: "Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da æu je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogledaš svojim oèima, ali ti onamo neæeš prijeæi." ⁵I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. ⁶I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob. ⁷Mojsiju bijaše sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila. ⁸Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana. Potom proðoše i dani oplakivanja - tugovanja za Mojsijem. ⁹A Jošua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bijaše na nj položio svoje ruke. Njega su Izraelci slušali i èinili kako je Jahve naredio Mojsiju. ¹⁰Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega je Jahve poznavao licem u lice! - ¹¹po svim onim znakovima i èudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih uèini na faraonu, na svim službenicima njegovim i na svoj zemlji njegovoj, ¹²po onoj moænoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastrašnim djelima koja uèini na oèi svega Izraela.

Joshua

Chapter 1

¹ Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, reèe Jahve Jošui, sinu Nunovu, pomoæniku Mojsijevu: ²"Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeði preko toga Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim. ³Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obeæah Mojsiju. ⁴Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na sunèanom zapadu - sve æe to biti vaše podruèje. ⁵Nitko neæe odoljeti pred tobom u sve dane tvog života; ja æu biti s tobom, kao što sam bio s Mojsijem, i nikada te neæu napustiti niti æu te ostaviti.

⁶Budi odvažan i hrabar jer æeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da æu im je dati. ⁷Samo budi odvažan i hrabar da sve uèiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreæi od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. ⁸Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noæu, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo æeš tada biti sretan i uspjet æeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: ⁹odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god poðeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj." ¹⁰Tada zapovijedi Jošua glavarima narodnim: ¹¹"Proðite kroz tabor i proglasite puku ovu zapovijed: 'Spremite sebi brašnenice jer æete za tri dana prijeæi preko Jordana da biste primili u posjed zemlju koju vam Jahve, Bog vaš, daje u baštinu.'" ¹²Zatim reèe Jošua plemenu Rubenovu i Gadovu i polovini plemena Manašeova: ¹³"Sjetite se onoga što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, kada vam je rekao: 'Jahve, Bog vaš, hoæe da poèinete i daje vam ovu zemlju. ¹⁴Vaše žene, djeca i stada mogu ostati u zemlji koju vam je dao Mojsije s onu stranu Jordana. Vi pak ratnici, za boj spremni, morate naoružani poæi pred svojom braæom da im pomognete, ¹⁵sve dok Jahve ne dade da poèinu i vaša braæa, kao i vi, i dok ne zaposjednu zemlju koju im daje Jahve, Bog vaš. Tada se možete vratiti u zemlju koja vam pripada i koju vam je dao Jahvin sluga Mojsije, na drugoj strani Jordana, prema istoku sunca.'" ¹⁶Oni odgovore Jošui: "Sve što nam zapovjediš, uèinit æemo, i kuda nas god pošalješ, poæi æemo. ¹⁷Kao što smo slušali Mojsija, tako æemo se pokoravati i tebi. Samo neka Jahve, Bog tvoj, bude s tobom kao što bijaše s Mojsijem! ¹⁸Tko se god usprotivi tvome glasu i ne posluša tvojih rijeèi u svemu što mu zapovjediš neka bude pogubljen. Samo ti budi odvažan i hrabar!"

Chapter 2

¹ Jošua, sin Nunov, posla potajno iz Šitima dvojicu uhoda s nalogom: "Idite, izvidite podruèje, osobito Jerihon." Oni odu i stignu u kuæu bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoæe. ²To bude javljeno kralju jerihonskom: "Evo, stigoše noæas ovamo neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju." ³Tada kralj jerihonski poruèi Rahabi: "Izvedi ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoj dom, jer su došli uhoditi svu zemlju." ⁴Ali žena uze ona dva èovjeka, sakri ih i reèe: "Istina, ti su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su. ⁵Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoše i ja ne znam kamo su krenuli. Požurite za njima jer ih još možete stiæi." ⁶A ona ih bijaše izvela na krov i sakrila pod netrveni lan što ga je ondje razastrla. ⁷I požure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza preko rijeke; a kad je potjera izišla, zatvore se za njima gradska vrata. ⁸Dok još oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov ⁹i reèe im: "Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi žitelji ovoga kraja. ¹⁰Jer èusmo kako je Jahve isušio vodu Crvenoga mora pred vama kada ste izašli iz Egipta, i ono što ste uèinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. ¹¹Kad smo èuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog vaš - on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. ¹²Zakunite mi se, dakle, Jahvom da æete i vi uèiniti milost domu oca moga, kao što i ja uèinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak ¹³da æete ostaviti na životu moga oca i moju majku, braæu moju i sestre moje i sve njihovo i da æete nas izbaviti od smrti." ¹⁴Odgovoriše joj ljudi: "Životom svojim jamèimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat æemo ti milost i vjernost." ¹⁵Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuæa bila uz bedem i ona je do bedema stanovala. ¹⁶Još im reèe: "Poðite prema gori da vas potjera ne naðe i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem." ¹⁷Ljudi joj odgovore: "Evo, ovako æemo ti ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela: ¹⁸kad uðemo u zemlju, posluži se ovim znakom: priveži ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas spuštaš i sakupi kod sebe, u kuæi, svoga oca, i svoju majku, i svoju braæu, i svu svoju rodbinu. ¹⁹Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuæe, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kuæi, krv njegova neka padne na glave naše - mi æemo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne. ²⁰Ako pak izdaš ovu našu stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela." ²¹A ona odgovori: "Neka bude kako rekoste!" Tada ih pusti i oni odoše, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu. ²²Oni odoše i doðoše u goru i ondje ostadoše tri dana dok se ne vrati potjera; tražila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje našla. ²³Tada se vrate i one dvije uhode: siðu s gore, prijeðu preko rijeke i doðu k Jošui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu što im se dogodilo. ²⁴I rekoše Jošui: "Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve je njezine stanovnike uhvatio strah pred nama."

Chapter 3

¹ Urani Jošua i sa svim sinovima Izraelovim krene od Šitima. I stignu do Jordana pa ondje prije prelaza prenoæe. ²Poslije tri dana proðu starješine kroz tabor i zapovjede puku: ³"Èim ugledate Kovèeg saveza Jahve, Boga vašega, i sveæenike levite koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i poðite za njim. ⁴Tako æete znati put kojim vam je iæi, jer tim putem još nikada niste išli. Ali izmeðu vas i Kovèega neka bude razmak do dvije tisuæe lakata. I da mu se niste približili." ⁵A Jošua zapovjedi narodu: "Posvetite se za sutra, jer æe sutra Jahve uèiniti èudesa meðu vama." ⁶A sveæenicima Jošua zapovjedi: "Dignite Kovèeg saveza i nosite ga pred narodom." I digoše Kovèeg saveza i poniješe ga pred narodom. ⁷Jahve reèe Jošui: "Danas te poèinjem uzvisivati pred oèima svega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao što bijah s Mojsijem. ⁸Ti pak zapovjedi sveæenicima koji nose Kovèeg saveza:' Kada stignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.'" ⁹Tada reèe Jošua Izraelcima: "Priðite i èujte rijeèi Jahve, Boga svojega." ¹⁰I reèe Jošua: "Po ovomu æete spoznati da je meðu vama Bog živi: on æe goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce. ¹¹Evo, Kovèeg saveza Gospodara sve zemlje proæi æe pred vama preko Jordana. ¹²Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednoga iz svakoga plemena. ¹³Èim stopala sveæenika koji nose Kovèeg Jahve, Gospodara sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit æe se voda Jordana, i ona što teèe odozgo ustavit æe se kao nasip.'" ¹⁴Kad je narod krenuo iz svojih šatora da prijeðe preko Jordana, ponesu sveæenici Kovèeg saveza pred njim. ¹⁵A kad su nosaèi Kovèega stigli do Jordana i kada su sveæenici koji su nosili Kovèeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala - ¹⁶voda što je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda što je otjecala dolje u Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema Jerihonu. ¹⁷Sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina stajahu na suhu usred Jordana i prelažaše Izrael po suhu sve dok sav narod ne prijeðe preko rijeke.

Chapter 4

¹ Pošto je sav narod prešao preko Jordana, reèe Jahve Jošui: ²"Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga, ³i zapovjedite im: 'Dignite odavde, iz sredine Jordana - s mjesta gdje stoje noge sveæenika - dvanaest kamenova koje æete ponijeti sa sobom i položiti na mjestu gdje budete noæas prenoæili.'" ⁴Tada pozva Jošua dvanaest ljudi koje je bio izabrao izmeðu sinova Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga èovjeka, ⁵i reèe im: "Idite pred Kovèeg Jahve, Boga svoga, u sredinu Jordana, i neka svaki donese na svojim ramenima po jedan kamen prema broju plemena Izraelovih. ⁶To æe biti na spomen meðu vama. Kad vas jednoga dana budu pitala vaša djeca: 'Što vam znaèe ovi kamenovi?' ⁷reæi æete im: 'Voda se Jordana razdijelila pred Kovèegom saveza Jahvina kad je prelazio preko Jordana.' I ovo æe kamenje biti vjeèni spomen sinovima Izraelovim." ⁸Izraelci uèine kako im je zapovjedio Jošua, uzmu dvanaest kamenova iz sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako je Jahve naredio Jošui: prenesu ih do svoga noæišta i polože ondje. ⁹Zatim Jošua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na mjesta gdje su stajale noge sveæenika koji su nosili Kovèeg saveza. Ondje stoje i danas. ¹⁰Sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza stajali su usred Jordana, sve dok se nije izvršilo sve što je Jahve zapovjedio Jošui da narod izvrši, sasvim onako kao što Mojsije bijaše naredio Jošui. A narod je žurno prelazio. ¹¹Pošto je sav narod prešao, prijeðu i sveæenici s Kovèegom saveza Jahvina i krenu pred narodom. ¹²Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova u bojnoj opremi stanu na èelo sinova Izraelovih, kao što im bijaše zapovjedio Mojsije. ¹³Oko èetrdeset tisuæa naoružanih ljudi prešlo je pred Jahvom da se bori na Jerihonskim poljanama. ¹⁴Toga dana uzvisi Jahve Jošuu pred svim Izraelom i svi ga se bojahu, kao nekoæ Mojsija, u sve dane njegova života. ¹⁵Jahve reèe Jošui: ¹⁶"Zapovjedi sveæenicima koji nose Kovèeg saveza neka izaðu iz Jordana." ¹⁷Tada Jošua zapovjedi sveæenicima: "Izaðite iz Jordana!" ¹⁸A èim su sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina izašli isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala. ¹⁹Narod je izašao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca. Tada se utaborio u Gilgalu, istoèno od Jerihona. ²⁰A onih dvanaest kamenova što su ih uzeli sa sobom iz Jordana, Jošua postavi u Gilgalu. ²¹Tada reèe Izraelcima: "Ako potomci vaši upitaju jednoga dana svoje oèeve: 'Što znaèi ovo kamenje?' - ²²vi ih pouèite ovako: 'Izrael je ovdje po suhu prešao preko Jordana ²³jer je Jahve, Bog vaš, osušio pred vama vodu Jordana dok ne prijeðoste, kao što je uèinio Jahve, Bog vaš, s Morem crvenim kad ga je osušio pred nama dok ne prijeðosmo. ²⁴A sve to, da bi znali svi narodi zemlje koliko je moæna ruka Jahvina, i vi sami da se svagda bojite Jahve, Boga svoga.'"

Chapter 5

¹ Pošto su èuli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osušio Jordan pred Izraelcima dok ne prijeðoše, zastade im srce i nestade im junaštva pred Izraelcima. ²U to vrijeme Jahve reèe Jošui: "Naèini sebi kamene noževe i ponovo obreži Izraelce." ³Jošua naèini sebi kamene noževe i obreza Izraelce na brežuljku Aralotu. ⁴A evo zašto ih je Jošua obrezao: sve ljudstvo što je izišlo iz Egipta, sve što mogaše nositi oružje, pomrlo je na putu kroz pustinju. ⁵Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta, ⁶jer su èetrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomriješe svi za oružje sposobni koji bijahu izišli iz Egipta; nisu slušali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oèi neæe vidjeti zemlju koju je obeæao njihovim ocima - zemlju u kojoj teèe mlijeko i med. ⁷Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Jošua obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo. ⁸Kad je bio obrezan sav narod, poèivali su u taboru sve dok nisu ozdravili. ⁹Tada reèe Jahve Jošui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana. ¹⁰Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu uveèer èetrnaestoga dana u mjesecu. ¹¹A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. ¹²I mÓana je prestala padati èim su poèeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske. ¹³Kad se Jošua približio gradu Jerihonu, podiže oèi i ugleda èovjeka kako pred njim stoji s isukanim maèem u ruci. Jošua mu pristupi i upita ga: "Jesi li ti s nama ili s našim neprijateljima?" ¹⁴A on odgovori: "Ne, ja sam voða vojske Jahvine i upravo sam došao ..." Tada Jošua pade nièice, pokloni mu se i reèe: "Što zapovijedaš Gospodaru, sluzi svome?" ¹⁵A voða vojske Jahvine odgovori Jošui: "Skini obuæu s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiš." I Jošua uèini tako.

Chapter 6

¹ A Jerihon stajaše silno utvrðen i zatvoren pred sinovima Izraelovim. Nitko nije izlazio niti je tko ulazio. ²Tada Jahve reèe Jošui: "Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima. ³Svi vi ratnici obiðite oko grada jedanput na dan. Tako èinite šest dana. ⁴A sedam sveæenika neka nose pred Kovèegom sedam truba od ovnujskih rogova. Sedmoga dana obiðite sedam puta oko grada, a sveæenici neka trube u trublje. ⁵Pa kad otežuæi zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, èim èuje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I srušit æe se gradski bedemi, a narod neka tada ulazi svaki odande gdje se naðe." ⁶Jošua, sin Nunov, pozva k sebi sveæenike i reèe im: "Uzmite Kovèeg saveza, a sedam sveæenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovèegom Jahvinim." ⁷A narodu reèe: "Poðite i obiðite oko grada, a ratnici neka idu pred Kovèegom Jahvinim." ⁸I bi kako je Jošua zapovjedio narodu. Poðe sedam sveæenika noseæi trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovèeg Jahvin iðaše za njima. ⁹Ratnici poðoše pred sveæenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krenu za Kovèegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao. ¹⁰A narodu bijaše zapovjedio Jošua govoreæi: "Ne vièite i ne dajte glasa od sebe i nijedna rijeè neka se ne èuje iz vaših usta dok vam ne kažem: 'Vièite!' Tada neka odjekne bojna vika." ¹¹I naredi da Kovèeg Jahvin obiðe jednom oko grada pa da se vrate u tabor i ondje prenoæe. ¹²Sutradan urani Jošua, a sveæenici ponesu Kovèeg saveza. ¹³A sedam sveæenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih poðu pred Kovèegom Jahvinim. Iduæi trubili su u trube, ratnici iðahu pred njima, a zalaznica pak za Kovèegom Jahvinim dok su trube odjekivale. ¹⁴Tako i drugog dana obiðu jednom oko grada pa se vrate natrag u tabor. Tako su èinili šest dana. ¹⁵A sedmoga dana zorom ustanu i obiðu oko grada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obišli oko grada sedam puta. ¹⁶Za sedmog obilaska snažno zatrube sveæenici u rogove, a Jošua reèe narodu: "Klièite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad! ¹⁷Grad neka bude 'herem' Jahvi - uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kuæi, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali. ¹⁸A èuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti što ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesreæili ga. ¹⁹Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i željezno posuðe neka bude posveæeno Jahvi i pohranjeno u riznicu." ²⁰Tada povika narod i odjeknuše trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga. ²¹I tada izvršiše kletvu ništeæi oštricom maèa sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad. ²²A onoj dvojici što su uhodili zemlju reèe Jošua: "Idite u kuæu one bludnice pa izvedite ženu sa svima njezinima, kako joj se zakleste." ²³I mladi ljudi, uhode, odoše te izvedoše Rahabu, njezina oca i njezinu majku, braæu i svu rodbinu. Izvedoše sve njezine i smjestiše ih izvan izraelskog tabora. ²⁴Spališe grad i sve što bijaše u njemu: uzeše samo srebro, zlato, tuèano i željezno posuðe i staviše u riznicu Doma Jahvina. ²⁵Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo poštedi Jošua. Ona ostade meðu Izraelcima sve do danas, jer je sakrila glasnike koje je poslao Jošua da uhode Jerihon. ²⁶Tada izreèe Jošua ovu kletvu: "Proklet bio pred licem Jahve èovjek koji pokuša da ponovo gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svome mezimcu!" ²⁷Jahve je bio s Jošuom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji.

Chapter 7

¹ Ali se sinovi Izraelovi teško ogriješiše o "herem", jer je Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove. ²Jošua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji leži istoèno od Betela, i reèe im: "Uziðite onamo, izvidite kraj!" Ljudi odoše te izvidješe Aj. ³Vrativši se k Jošui, rekoše mu: "Ne treba da onamo uzlazi sav narod; dvije do tri tisuæe ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne muèi onamo sav narod, jer je ondje malo svijeta." ⁴Poðe onamo oko tri tisuæe ljudi od svega naroda, ali su morali pobjeæi pred onima iz Aja. ⁵Ajani pobiše oko trideset i šest ljudi i tjerali su ih ispred svojih vrata do Šebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao da mu je voda u žilama. ⁶Razdrije Jošua haljine svoje i baci se nièice pred Kovèegom Jahvinim, i ostade tako do veèeri, on i starješine u Izraelu, posuvši glave pepelom. ⁷Tada reèe Jošua: "Jao, Gospode Jahve, zašto si preveo ovaj narod preko Jordana? Da nas predaš u ruke Amorejaca da nas pobiju? Kamo sreæe da smo stali s onu stranu Jordana! ⁸Oprosti, Gospode! Što drugo da reèem kad je Izrael okrenuo leða pred svojim neprijateljima? ⁹Ako to èuju Kanaanci i ostali žitelji zemlje, udružit æe se protiv nas da zbrišu ime naše sa zemlje. Što æeš, dakle, uèiniti za veliko ime svoje?" ¹⁰A Jahve odgovori Jošui: "Ustani! Zašto si pao nièice? ¹¹Izrael je sagriješio: prekršili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista, uzeše ukleto, porobiše, posakrivaše i prisvojiše. ¹²I zato Izraelci ne mogu izdržati pred svojim neprijateljima, okreæu leða pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu više biti s vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete. ¹³Ustani! Sazovi narod na posveæenje i reci mu: Posvetite se za sutra, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Kletva je u tebi, Izraele; i neæeš izdržati pred svojim neprijateljima sve dok ne odstranite kletvu iz svoje sredine.' ¹⁴Zato sutra zorom pristupite pleme za plemenom; iz plemena koje odredi Jahve priæi æe rod za rodom, a onda iz roda koji oznaèi Jahve pristupit æe obitelj po obitelj, a iz obitelji koju oznaèi Jahve pristupit æe èovjek za èovjekom. ¹⁵I tko se tada naðe s ukletom stvari, neka se spali on i sve što mu pripada, jer je prekršio Savez Jahvin i osramotio Izraela." ¹⁶Urani Jošua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupiše i otkri se pleme Judino. ¹⁷Potom pristupi rod za rodom iz plemena Judina i pronaðe se rod Zerahov. Pristupiše obitelji roda Zerahova, domaæin jedan za drugim, i pronaðoše obitelj Zabdijevu. ¹⁸Naposljetku naredi Jošua da pristupi obitelj Zabdijeva, muškarac jedan za drugim, i pronašao se Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina. ¹⁹Tada reèe Jošua Akanu: "Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu Izraelovu, i priznaj mu što si uèinio; objasni što si uèinio i nemoj mi ništa tajiti." ²⁰Akan reèe Jošui: "Zaista, ja sagriješih Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo što sam uèinio: ²¹vidjeh u plijenu lijep šinearski plašt, dvije stotine srebrnjaka i zlatnu šipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi. Eno je sve zakopano usred moga šatora, a srebro je odozdo." ²²Tada uputi Jošua poslanike, koji otrèaše u šator. I gle, sve bijaše zakopano u šatoru, a odozdo srebro. ²³Uzmu sve iz šatora i donesu Jošui i starješinama Izraelovim i prostriješe sve pred Jahvu. ²⁴Tada uze Jošua Akana, sina Zerahova, i srebro, plašt i zlatnu šipku, i sve sinove i kæeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, šator njegov i sve što bijaše njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih sav Izrael. ²⁵Reèe Jošua: "Kako si ti nas unesreæio, tako danas tebe unesreæio Jahve!" I kamenova ga sav Izrael. ²⁶Potom navališe na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas. Tako se Jahve ublaži od svoga žestoka gnjeva. Zbog toga se dogaðaja prozva ono mjesto dolina Akor i tako se zove do danas.

Chapter 8

¹ Tada reèe Jahve Jošui: "Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom sve ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja, njegov narod, grad i zemlju njegovu. ²Uèini s Ajem i s njegovim kraljem kao što si uèinio s Jerihonom i njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leða." ³Spremi se Jošua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao je trideset tisuæa junaka i poslao ih noæu; ⁴dade im zapovijed: "Pazite! Poæi æete u zasjedu gradu s leða, ali da ne budete predaleko od grada i budite svi spremni. ⁵A ja i sav narod koji me prati primaknut æemo se gradu; i kada ljudi iz Aja izaðu pred nas, mi æemo kao i prije pobjeæi ispred njih. ⁶Oni æe onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jer æe misliti: 'Bježe ispred nas kao i prije.' ⁷Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog vaš, predat æe vam ga u ruke. ⁸Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Uèinite to po Jahvinoj zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih." ⁹Jošua ih posla i oni odoše u zasjedu te se smjestiše izmeðu Betela i Aja, gradu sa zapada. A Jošua provede noæ meðu narodom. ¹⁰Uranivši, Jošua ujutro prebroja narod i poðe sa starješinama Izraelovim pred narodom na Aj. ¹¹Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Aju sa sjevera, tako da je izmeðu njih i mjesta bila ravnica. ¹²Jošua uze oko pet tisuæa ljudi i namjesti zasjedu izmeðu Betela i Aja, gradu sa zapadne strane. ¹³A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok je njegova zalaznica bila na zapadu grada. Jošua opet provede noæ usred naroda. ¹⁴Kad je sve to vidio ajski kralj, požuri se te izaðe on i sav njegov narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili da je iza grada namještena zasjeda. ¹⁵Tada Jošua i sav Izrael nagnu bježati kao da su ih pobijedili. I bježali su putem prema pustinji. ¹⁶Ajani nato pozvaše sve iz grada i dadoše se za njima u potjeru te, goneæi Jošuu, odvoje se od grada. ¹⁷I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije pošao za Izraelcima. Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce. ¹⁸Tada reèe Jahve Jošui: "Zamahni kopljem što ti je u ruci prema Aju: predajem ti ga u ruke." I podiže Jošua koplje što mu bješe u ruci i zamahnu prema gradu. ¹⁹I tek što je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potrèe prema gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale. ²⁰Kada se oni iz Aja obazreše, imadoše što vidjeti: dim se dizao iz grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteæi ni tamo ni amo. Tada se narod koji je bježao prema pustinji okrenuo prema progoniteljima. ²¹Vidjevši Jošua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja. ²²Njihovi su im izašli u susret iz grada, i tako se oni iz Aja naðoše posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: biše pobijeni tako te ni jedan ne ostade živ niti uteèe. ²³A kralja Aja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui. ²⁴Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoše od maèa, vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše maèem sve što bješe u njemu. ²⁵Bilo je dvanaest tisuæa onih koji su izginuli toga dana, ljudi i žena - sav Aj. ²⁶Jošua nije spuštao ruke kojom bijaše zamahnuo kopljem sve dok nisu poubijani svi stanovnici Aja. ²⁷Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele meðu sobom Izraelci, kao što je Jahve zapovjedio Jošui. ²⁸Jošua spali Aj i uèini ga za sve vijeke ruševinom, pustim mjestom do danas. ²⁹Kralja ajskoga objesi o drvo do veèeri. O zapadu sunèanom zapovjedi Jošua te skinuše truplo s drveta, baciše ga pred gradska vrata i nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. ³⁰Tada podiže Jošua žrtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, ³¹kao što je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: žrtvenik od grubog kamena, neklesanog željezom. Na njemu bi prinesena Jahvi žrtva paljenica i prièesnica. ³²Tu na kamenju Jošua prepiše Zakon Mojsijev koji bješe napisan za sinove Izraelove. ³³I sav Izrael i njegove starješine, glavari narodni i suci, došljaci i domaæi, stanu s obje strane Kovèega prema sveæenicima i levitima koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema obredu koji zapovjedi Mojsije. ³⁴Tada proèita Jošua svaku rijeè Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi Zakona. ³⁵Nije Jošua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve proèitao pred saborom svih Izraelaca, pred ženama, djecom i došljacima koji su išli s njima.

Chapter 9

¹ O tim su dogaðajima èuli svi kraljevi s onu stranu Jordana - u Gorju, u Šefeli i duž èitave obale Velikoga mora sve do Libanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci, Jebusejci - ²pa se svi udružiše da složno udare protiv Jošue i Izraela. ³A stanovnici Gibeona, pouèeni onim što Jošua uèini Jerihonu i Aju, ⁴dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje magarce stare vreæe i vinske mješine, poderane i zakrpane. ⁵Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuæu i vrgli na se staru odjeæu. Sav kruh što su ga ponijeli na put bijaše suh i razdrobljen. ⁶Stigoše Jošui u gilgalski tabor i rekoše njemu i ljudima Izraelcima: "Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama." ⁷Ali ljudi Izraelci kažu tim Hivijcima: "Tko zna ne živite li možda meðu nama? Kako æemo, dakle, sklopiti savez s vama?" ⁸A oni odgovore Jošui: "Tvoje smo sluge!" Jošua ih upita: "Tko ste i odakle dolazite?" ⁹Odgovore: "Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve, Boga tvojega: èuli smo za slavu njegovu i za sve što je uèinio u Egiptu ¹⁰i za ono što je uèinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s onu stranu Jordana - Sihonu, kralju hešbonskom, i Ogu, kralju bašanskom u Aštarotu. ¹¹Tada nam rekoše naše starješine i svi u našoj zemlji: 'Opskrbite se hranom za put, poðite im u susret i recite im: Vaše smo sluge, sklopite dakle savez s nama.' ¹²Evo našega kruha: vruæ smo ponijeli na put od kuæa svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen. ¹³A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, veæ poderali; i haljine naše i obuæa veæ su trošni od dalekog puta." ¹⁴I povjerovaše im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajuæi Jahvu što æe im reæi. ¹⁵Jošua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da æe ih poštedjeti. I glavari se na to zakunu. ¹⁶A poslije tri dana, pošto su sklopili s njima savez, saznalo se da su im susjedi i da žive usred Izraela. ¹⁷Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim. ¹⁸Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poèe rogoboriti protiv glavara. ¹⁹Tada svi glavari rekoše zajednici: "Mi smo im se zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati. ²⁰Evo što æemo: pustimo ih da žive, kako nas ne bi stigla srdžba zbog zakletve kojom smo se zakleli." ²¹Još dometnuše glavari: "Neka žive i neka budu drvosjeèe i vodonoše svoj zajednici." Sva zajednica prihvati što rekoše glavari. ²²Jošua pozva Gibeonce i reèe im: "Zašto nas prevariste govoreæi: 'Vrlo smo daleko od vas', kad eto živite usred nas? ²³Zato æe sada na vama biti kletva i nikada neæe nestati meðu vama ropstva: bit æete drvosjeèe i vodonoše za Dom Boga moga." ²⁴Oni odgovore Jošui: "Sa svih strana dolazili su glasovi nama, slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu, da æe vam dati svu zemlju i da æe istrijebiti ispred vas sve stanovnike ove zemlje; silno smo se uplašili od vas za svoje živote i zato smo uèinili ovo. ²⁵I sada smo, evo, u tvojim rukama: uèini s nama što misliš da je dobro i pravo." ²⁶A on im je uèinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih nisu pobili. ²⁷I od toga dana naredi im Jošua da sijeku drva i nose vodu, sve do danas, za zajednicu i za žrtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere.

Chapter 10

¹ A kad èu jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Jošua zauzeo Aj i da ga je izruèio "heremu", kletom uništenju, kao što je uèinio s Jerihonom i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona uèinili mir s Izraelom i ukljuèili se meðu njih, ²vrlo se uplaši, jer je Gibeon bio znaèajan kao kakav kraljevski grad, veæi od Aja, a svi žitelji njegovi bijahu ratnici. ³Zato jeruzalemski kralj Adoni-Sedek poruèi Hohamu, kralju hebronskom, Piramu, kralju jarmutskom, Jafiji, kralju lakiškom, i Debiru, kralju eglonskom: ⁴"Doðite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je uèinio mir s Jošuom i Izraelcima!" ⁵Udruži se tada pet kraljeva amorejskih: kralj jeruzalemski, kralj hebronski, kralj jarmutski, kralj lakiški i kralj eglonski; krenu oni i sva njihova vojska, opsjednu grad Gibeon i poènu ga napadati. ⁶Tada Gibeonci poruèiše Jošui u tabor u Gilgalu: "Ne napuštaj svojih slugu, nego se požuri k nama da nas izbaviš i da nam pomogneš, jer su se protiv nas udružili svi amorejski kraljevi koji žive u Gorju." ⁷I poðe Jošua iz Gilgala, a s njim i svi ratnici, sve vrsni junaci. ⁸A Jahve reèe Jošui: "Ne boj se! Ja sam ih predao u tvoje ruke i nijedan od njih neæe se održati pred tobom." ⁹I udari na njih Jošua iznenadno, pošto je svu noæ išao od Gilgala. ¹⁰I smete ih Jahve pred Izraelcima, koji ih teško poraziše kod Gibeona i potjeraše prema strmini kojom se uzlazi u Bet-Horon. Tukli su ih sve do Azeke i do Makede. ¹¹A dok su bježali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je Jahve s neba na njih tuèu kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo ih je više od tuèe kamene nego što su ih pobili sinovi Izraelovi svojim maèevima. ¹²Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Jošua Jahvi i povièe pred Izraelcima: "Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseèe, iznad dola Ajalona!" ¹³I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Pravednika? I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan. ¹⁴Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu èovjeèjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela. ¹⁵Potom se vrati Jošua i sav Izrael s njim u tabor gilgalski.

¹⁶A onih pet kraljeva uteèe i sakri se u peæinu kod Makede. ¹⁷Javiše Jošui: "Otkriveno je pet kraljeva sakrivenih u peæini kod Makede." ¹⁸A Jošua reèe: "Navalite veliko kamenje peæini na otvor i postavite ljude pred nju da je èuvaju. ¹⁹A vi se drugi ne zadržavajte, nego tjerajte svoje neprijatelje i tucite ih s leða; ne dajte im da uðu u svoje gradove, jer ih Jahve, Bog vaš, predade u vaše ruke." ²⁰A kad Jošua i sinovi Izraelovi okonèaše bitku teškim pokoljem - utekla im je samo nekolicina preživjelih u tvrde gradove - ²¹vrati se narod zdrav i èitav k Jošui u tabor u Makedi. I nitko više ni da pisne protiv sinova Izraelovih. ²²Tada reèe Jošua: "Otvorite ulaz u peæinu i odande mi izvedite onih pet kraljeva." ²³I uèine tako, izvedu k njemu iz peæine onih pet kraljeva: kralja jeruzalemskoga, kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja lakiškog i kralja eglonskog. ²⁴A kad ih izvedoše, pozva Jošua sve Izraelce i reèe vojskovoðama koji su ga pratili: "Priðite i stanite svojim nogama na vratove ovih kraljeva." Oni pristupe i stanu im svojim nogama na vratove. ²⁵Reèe Jošua: "Ne bojte se i ne plašite se! Hrabri budite i odluèni, jer æe tako Jahve uèiniti sa svim vašim neprijateljima s kojima se budete borili." ²⁶Potom Jošua naredi da ih pogube i objese na pet stabala; i visjeli su ondje do veèeri. ²⁷A o zalasku sunèanom zapovjedi Jošua te ih skidoše s drveæa i baciše u istu onu peæinu u koju se bijahu sklonili te na otvor navališe golemo kamenje, koje je i danas ondje. ²⁸Istoga dana zauze Jošua Makedu: udari na grad oštricom maèa i pogubi kralja njegova i sve živo u gradu izruèi "heremu", kletom uništenju, ne puštajuæi da itko utekne. I uèini s kraljem makedskim kao što je uèinio s kraljem jerihonskim. ²⁹Ode zatim Jošua i sav Izrael iz Makede u Libnu i udari na nju. ³⁰I nju Jahve i njena kralja predade u ruke Izraelu, koji oštricom maèa pobi sve živo u njoj; ne poštedje nikoga, a s kraljem Libne uèini što i s kraljem jerihonskim. ³¹Potom ode Jošua i svi Izraelci iz Libne u Lakiš, opsjede ga i napade. ³²Jahve predade Lakiš u ruke Izraela, koji ga osvoji sutradan: pobiše oštricom maèa sve živo u njemu, onako kao što su uèinili s Libnom. ³³Tada ustade Horam, kralj Gezera, da pomogne Lakišu, ali Jošua porazi njega i njegov narod tako te nitko ne preživje. ³⁴Jošua krenu zatim sa svim Izraelcima od Lakiša na Eglon. Opsjedoše grad i napadoše ga. ³⁵Osvojiše ga još istoga dana i pobiše sve oštricom maèa. Sve živo izruèiše kletom uništenju, kako su uèinili s Lakišem. ³⁶Onda Jošua sa svim Izraelom krenu od Eglona na Hebron i napade ga. ³⁷Osvojiše ga i pobiše sve oštricom maèa, kralja i stanovništvo u svim mjestima koja mu pripadaju, ne poštedjevši nikoga. Uèini s njime kao s Eglonom. Grad sa svim svojim stanovništvom bi izruèen kletom uništenju. ³⁸Napokon krenu Jošua i sav Izrael s njim na Debir i napadoše ga. ³⁹Osvojiše ga i razoriše; kralja njegova i žitelje okolnih mjesta pobiše oštricom maèa. Kletom uništenju izruèiše sve njegovo stanovništvo. Ne poštedješe nikoga. I uèini Jošua s Debirom i njegovim kraljem kao što je uèinio s Hebronom i njegovim kraljem, s Libnom i njezinim kraljem. ⁴⁰Tako je Jošua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, Šefelu i Visoèje - i sve njihove kraljeve. Ne ostavi preživjelih, veæ izruèi kletom uništenju sve što je disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov. ⁴¹I pobi ih Jošua sve od Kadeš Barnee do Gaze i sav kraj Gošen do Gibeona. ⁴²Sve tamošnje kraljeve i zemlje njihove zauze Jošua ujedanput, jer se za Izraela borio Jahve, Bog Izraelov. ⁴³Naposljetku se Jošua i sav Izrael vratiše u tabor u Gilgalu.

Chapter 11

¹ Kad je sve to èuo Jabin, kralj od Hasora, obavijesti Jobaba, kralja od Madona, i kralja od Šimrona, i kralja od Akšafa, ²i kraljeve na sjeveru, u Gorju, i u Arabi južno od Kinereta, i u Šefeli, i na uzvišicama Dora prema moru; ³Kanaance na istoku i zapadu, Amorejce, Hetite, Perižane i Jebusejce u planinama, Hivijce pod Hermonom u zemlji Mispi. ⁴Svi oni izaðu sa svim svojim èetama, s mnoštvom što ga bijaše kao pijeska na obali morskoj i s mnogim konjima i kolima. ⁵Udruže se, dakle, svi ti kraljevi i utabore se zajedno na vodama Meroma da se bore protiv Izraela. ⁶Tada Jahve reèe Jošui: "Ne boj se njih, jer æu sutra u ovo doba uèiniti te æe svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati, a bojna im kola ognjem spali." ⁷Jošua povede na njih sve svoje ratnike, iznenada ih napade na vodama Meroma i udari na njih. ⁸I Jahve ih dade u ruke Izraelcima te ih oni pobiše i protjeraše sve do Velikog Sidona i do Misrefot Majima i do ravnice Mispe na istoku; i poraziše ih tako te nitko ne preživje. ⁹Jošua uèini kako mu je Jahve zapovjedio: konje im osakati, a kola im ognjem spali. ¹⁰U to se vrijeme vrati Jošua i zauze Hasor, a njegova kralja pogubi maèem. Hasor je nekoæ bio glavni grad svima tim kraljevstvima. ¹¹Pobili su sve oštricom maèa, izvršujuæi "herem", kletvu. Ne ostade ništa živo, a Hasor spališe ognjem. ¹²Sve gradove onih kraljeva pokori Jošua i pobi kraljeve oštricom maèa, izvršujuæi "herem", kletvu, kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin. ¹³Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim brežuljcima Izraelci nisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Jošua. ¹⁴Sav plijen iz tih gradova i stoku razdijeliše sinovi Izraelovi meðu sobom, a sve ljude pobiše oštricom maèa, istrijebiše ih i ni žive duše ne ostade. ¹⁵Sve što Jahve bijaše zapovjedio svome sluzi Mojsiju, zapovjedio je Mojsije Jošui, a Jošua sve izvršio, ne izostavivši ništa od svega što Jahve bijaše zapovjedio Mojsiju. ¹⁶Tako je Jošua zauzeo svu zemlju: Gorje, sav Negeb i svu zemlju Gošen, Šefelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove brežuljke, ¹⁷od gore Halaka, koja se diže prema Seiru, pa do Baal Gada, u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom; zarobio je sve njihove kraljeve, pobio ih i pogubio. ¹⁸Dugo je vremena ratovao Jošua s tim kraljevima. ¹⁹Nije bilo ni jednoga grada koji je sklopio mir s sinovima Izraelovim, osim Hivijaca, koji su živjeli u Gibeonu: sve ih zauzeše ratom. ²⁰Jahve im bijaše otvrdnuo srca te su izašli u boj protiv Izraela i pali pod "herem", kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je to Jahve bio zapovjedio Mojsiju. ²¹U ono vrijeme doðe Jošua i istrijebi Anakovce iz Gorja, iz Hebrona, iz Debira, iz Anaba, iz svega gorja Judina i iz svega gorja Izraelova: predade ih "heremu", uništenju, njih i sve njihove gradove. ²²Tako ne ostade nijedan Anakovac u svoj zemlji sinova Izraelovih, osim u Gazi, u Gatu i Ašdodu. ²³Jošua zauze svu zemlju, kao što je Jahve bio rekao Mojsiju, i dade je u baštinu Izraelu podijelivši je po plemenima. I konaèno zemlja poèinu od rata.

Chapter 12

¹ Ovo su zemaljski kraljevi što su ih pobijedili Izraelci i osvojili njihovu zemlju s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore Hermona, sa svom Arabom na istoku: ²Sihon, kralj amorejski, koji je stolovao u Hešbonu; njegovo se kraljevstvo protezalo od Aroera, koji leži na rubu doline potoka Arnona, sredinom doline i polovinom Gileada pa do potoka Jaboka, gdje je granièilo s Amoncima; ³i na istoku mu bila Araba do Keneretskog mora s jedne strane i sve do Arabskog ili Slanog mora prema Bet Haješimotu; i dalje na jugu do obronaka Pisge. ⁴Meðašio s njime Og, kralj bašanski, jedan od posljednjih Refaimaca; stolovao je u Aštarotu i Edreju. ⁵A vladao je gorom Hermonom i Salkom, èitavim Bašanom sve do gešurske i maakadske meðe te drugom polovinom Gileada sve do granice Sihona, kralja hešbonskoga. ⁶Mojsije, sluga Jahvin, i sinovi Izraelovi sve su ih pobili i predao je Mojsije, sluga Jahvin, tu zemlju u posjed plemenu Rubenovu i Gadovu plemenu te polovini plemena Manašeova. ⁷A ovo su zemaljski kraljevi što su ih pobijedili Jošua i sinovi Izraelovi s ovu stranu Jordana k zapadu, od Baal Gada u libanonskoj ravnici pa do gore Halaka, koja se diže prema Seiru, a tu je zemlju Jošua dao u baštinu plemenima Izraelovim prema njihovim dijelovima, ⁸u Gorju, u Šefeli, u Arabi i po obroncima, u Pustinji te u Negebu: zemlju hetitsku, amorejsku i kanaansku, perižansku, hivijsku i jebusejsku: ⁹jerihonski kralj, jedan; kralj Aja kod Betela, jedan; ¹⁰jeruzalemski kralj, jedan; hebronski kralj, jedan; ¹¹jarmutski kralj, jedan; lakiški kralj, jedan; ¹²eglonski kralj, jedan; gezerski kralj, jedan; ¹³debirski kralj, jedan; gederski kralj, jedan; ¹⁴hormski kralj, jedan; aradski kralj, jedan; ¹⁵kralj Libne, jedan; adulamski kralj, jedan; ¹⁶makedski kralj, jedan; betelski kralj, jedan; ¹⁷kralj Tapuaha, jedan; heferski kralj, jedan; ¹⁸afeèki kralj, jedan; šaronski kralj, jedan; ¹⁹madonski kralj, jedan; hasorski kralj, jedan; ²⁰šimron-meronski kralj, jedan; ahšafski kralj, jedan; ²¹tanaaèki kralj, jedan; megidski kralj, jedan; ²²kedeški kralj, jedan; kralj Jokneama na Karmelu, jedan; ²³dorski kralj u pokrajini dorskoj, jedan; gojski kralj u Gilgalu, jedan; ²⁴tirški kralj, jedan. U svemu trideset i jedan kralj.

Chapter 13

¹ Kad je Jošua ostario i odmakao u svojim godinama, reèe mu Jahve: "Veæ si star i vremešan, a ostalo je mnogo zemlje da se osvoji. ²Evo podruèja što još preostaju: sve pokrajine filistejske i sva zemlja gešurska; ³od Šihora, što je pred Egiptom, sve do granice Ekrona na sjeveru, a raèuna se kao podruèje Kanaanaca; pet kneževina filistejskih: Gaza, Ašdod, Aškelon, Git i Ekron; zatim Avijci ⁴na jugu. Sva zemlja kanaanska od Are koja pripada Sidoncima, pa do Afeka i do meðe amorejske; ⁵onda zemlja Giblijaca i sav Libanon prema istoku, od Baal Gada u podnožju gore Hermona do Lebo Hamata. ⁶Sve stanovnike gorja, od Libanona do Misrefota na zapadu - sve Sidonce otjerat æu ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli Izraelu zemlju u baštinu, kao što sam ti zapovjedio. ⁷Razdijeli, dakle, tu zemlju u baštinu meðu devet plemena i polovinu plemena Manašeova." ⁸Druga polovina plemena Manašeova, a s njome pleme Rubenovo i Gadovo, primiše svoju baštinu koju im je predao Mojsije preko Jordana, na istoku. Mojsije, sluga Jahvin, dodijelio im je ovako: ⁹od Aroera, koji se nalazi uz obalu potoka Arnona, i od grada usred doline, svu visoravan od Medebe do Dibona; ¹⁰sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji je vladao u Hešbonu, sve do meðe sinova Amonovih; ¹¹i Gilead, i krajinu gešursku i maakansku sa svom gorom Hermonom, i sav Bašan do Salke; ¹²a u Bašanu sve kraljevstvo Oga, koji je vladao u Aštarotu i Edreju i bio posljednji potomak Refaima. Mojsije ih je pobijedio i protjerao. ¹³Ali sinovi Izraelovi nisu protjerali Gešurce i Maakance, pa tako ostadoše Gešurci i Maakanci usred Izraela sve do današnjega dana. ¹⁴Samo plemenu Levijevu ne dade baštine: Jahve, Bog Izraelov, njegova je baština, kao što je rekao. ¹⁵Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovim porodicama. ¹⁶Primili su zemlju od Aroera, koji leži uz obalu potoka Arnona, i od grada koji je u sredini doline i svu visoravan kod Medebe; ¹⁷Hešbon sa svim njegovim gradovima koji leže na visoravni: Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon; ¹⁸Jahas, Kedemot, Mefaat; ¹⁹Kirjatajim, Sibmu i Seret Hašahar na gori iznad doline; ²⁰Bet Peor, Ašdot Hapisgu, Bet Haješimot; ²¹sve gradove na visoravni i sve kraljevstvo Sihona, amorejskog kralja, koji je vladao u Hešbonu. Mojsije ga je pobijedio kao i knezove midjanske: Avija, Rekema, Sura, Hura, Reba, podanike Sihonove, koji su živjeli u toj zemlji; ²²i vraèa Bileama, sina Beorova, ubili su sinovi Izraelovi oštricom maèa s ostalim žrtvama. ²³Meða sinova Rubenovih bijaše Jordan. To je bila baština sinova Rubenovih po njihovim porodicama: gradovi i sela njihova. ²⁴Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove po porodicama njihovim. ²⁵Primili su u posjed: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu zemlje sinova Amonovih sve do Aroera, nasuprot Rabi, ²⁶i od Hešbona do Ramat Hamispe i Betonima, i od Mahanajima do pokrajine Lo-Debar; ²⁷a u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, to jest ostatak kraljevstva Sihona, kralja hešbonskoga; Jordan s obalom sve do kraja Kineretskoga mora, na istoènoj strani Jordana. ²⁸To je baština sinova Gadovih, po njihovim porodicama, gradovi i sela njihova. ²⁹Mojsije je dao dio polovini plemena Manašeova po njegovim porodicama. ³⁰Dobili su u posjed zemlju od Mahanajima, sav Bašan, sve kraljevstvo Oga, kralja bašanskoga, i sva Sela Jairova što su u Bašanu - šezdeset gradova. ³¹A polovina Gileada, Aštarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogova u Bašanu, pripali su sinovima Makira, sina Manašeova, i to polovini sinova Makirovih po njihovim porodicama. ³²Tako je Mojsije bio podijelio baštine na Moapskim poljanama, s druge strane Jordana, istoèno od Jerihona. ³³Levijevu plemenu ne dade Mojsije baštine: Jahve, Bog Izraelov, njihova je baština, kao što im je sam rekao.

Chapter 14

¹ Ovo je što su dobili u baštinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj - što su im razdijelili u baštinu sveæenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari porodica izraelskih plemena. ²Ždrijebom su razdijelili baštinu, kao što je Jahve odredio preko Mojsija, meðu devet plemena i polovinu desetoga plemena. ³Mojsije je odredio baštinu dvama plemenima i polovini desetog plemena s onu stranu Jordana, a levitima nije dao baštine meðu njima. ⁴Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manašeovo i Efrajimovo. A levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje i pašnjake za njihovu stoku i za blago njihovo. ⁵Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su uèinili sinovi Izraelovi pri diobi zemlje. ⁶Sinovi Judini pristupe k Jošui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reèe mu: "Ti znaš što je Jahve rekao Mojsiju, èovjeku Božjem, za mene i za tebe u Kadeš Barnei. ⁷Bilo mi je èetrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz Kadeš Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvješæe kako sam najbolje znao. ⁸Braæa koja su pošla sa mnom uplašila su srce naroda, ali sam ja vršio volju Jahve, Boga svojega. ⁹I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast æe tebi i sinovima tvojim u vjeènu baštinu, jer si vršio volju Jahve, Boga mojega.' ¹⁰I vidiš, Jahve me saèuvao u životu, kao što je rekao. Veæ je prošlo èetrdeset i pet godina kako je Jahve to obeæao Mojsiju, dok je Izrael još išao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina, ¹¹ali sam još i danas snažan kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoæ, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim. ¹²Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obeæao onoga dana. Sam si èuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat æu ih, kako je to obeæao Jahve." ¹³Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u baštinu. ¹⁴Hebron je pripao u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu, sve do danas, jer je Kaleb vršio volju Jahve, Boga Izraelova. ¹⁵Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijaše velik èovjek meðu Anakovcima. I poèinu zemlja od rata.

Chapter 15

¹ Dio što je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodicama, bijaše prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, na krajnjem jugu. ²A južna im meða išla od kraja Slanoga mora od zaljeva što je na jugu; ³izlazila je onda južno od Akrabimskog uspona, pružala se preko Sina i uzlazila južno od Kadeš Barnee, prelazila Hesron, penjala se k Adari i odatle okretala prema Karkai, ⁴potom prelazila Asmon i dopirala do Potoka egipatskog i najposlije izbijala na more. To vam je južna meða. ⁵Na istoku je meða bila: Slano more do ušæa Jordana. Sjeverna je meða poèinjala od Slanog mora kod ušæa Jordana. ⁶Odatle je meða uzlazila u Bet-Hoglu, tekla sjeverno uz Bet-Arabu, išla gore na Kamen Bohana, sina Rubenova. ⁷Meða se zatim dizala od Akorske doline prema Debiru, okretala na sjever prema Gelilotu, koji leži naprama Adumimskom usponu, južno od Potoka; dalje je meða prolazila prema vodama En-Šemeša te izlazila kod En-Rogela. ⁸Odatle se preko doline Ben-Hinom s juga dizala k Jebusejskom obronku, to jest k Jeruzalemu. Potom se uspinjala na vrh gore koja prema zapadu gleda na dolinu Hinon i leži na sjevernom kraju doline Refaima. ⁹S vrha te gore zavijala je meða na izvor Neftoah te izlazila prema gradovima u gori Efronu da zatim okrene k Baali, to jest Kirjat Jearimu. ¹⁰Od Baale meða je okretala na zapad prema gori Seiru i onda, prolazeæi sjeverno od gore Jearima, to jest Kesalona, spuštala se u Bet-Šemeš te išla k Timni. ¹¹Dalje je meða tekla k sjevernom obronku Ekrona, okretala prema Šikronu, prelazila visove Baale, pružala se do Jabneela da konaèno izbije na more. ¹²Zapadna je meða Veliko more s obalom. To su bile zemlje sinova Judinih, unaokolo, po porodicama njihovim. ¹³Kaleb, sin Jefuneov, primi dio meðu sinovima Judinim, kako je Jahve naredio Jošui. Dao mu je Kirjat Arbu, glavni grad sinova Anakovih - Hebron. ¹⁴Kaleb protjera odatle tri sina Anakova: Šešaja, Ahimana i Talmaja, potomke Anakove. ¹⁵Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoæ zvao Kirjat Sefer. ¹⁶Tada reèe Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat æu mu svoju kæer Aksu za ženu." ¹⁷Zauze ga Otniel, sin Kenaza, brata Kalebova; i dade mu Kaleb svoju kæer Aksu za ženu. ¹⁸Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca zatraži polje. Ona siðe s magarca, a Kaleb je upita: "Šta hoæeš?" ¹⁹Ona odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi i koji izvor vode." I on joj dade Gornje i Donje izvore. ²⁰To je bila baština plemena sinova Judinih po porodicama njihovim. ²¹Meðašni su gradovi plemena sinova Judinih, duž edomske meðe prema jugu, bili: Kabseel, Eder, Jagur; ²²Kina, Dimona, Adada; ²³Kedeš, Hasor Jitnan; ²⁴Zif, Telem, Bealot; ²⁵Novi Hasor, Kirjat Hesron (to jest Hasor); ²⁶Amam, Šema, Molada; ²⁷Hasar Gada, Hešmon, Bet-Pelet; ²⁸Hasar Šual, Beer Šeba s pripadnim podruèjima; ²⁹Baala, Ijim, Esem; ³⁰Eltolad, Kesil, Horma; ³¹Siklag, Madmana, Sansana; ³²Lebaot, Šelhim, En Rimon: svega dvadeset i devet gradova s njihovim selima. ³³U Dolini: Eštaol, Sora, Ašna; ³⁴Zanoah, En Ganim, Tapuah, Haenam; ³⁵Jarmut, Adulam, Soko, Azeka; ³⁶Šaarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: èetrnaest gradova s njihovim selima. ³⁷Senan, Hadaša, Migdal-Gad; ³⁸Dilean, Hamispe, Jokteel; ³⁹Lakiš, Boskat, Eglon; ⁴⁰Kabon, Lahmas, Kitliš; ⁴¹Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: šesnaest gradova s njihovim selima. ⁴²Libna, Eter, Ašan; ⁴³Jiftah, Ašna, Nesib; ⁴⁴Keila, Akzib i Mareša: devet gradova s njihovim selima. ⁴⁵Ekron s naseljima i selima njegovim; ⁴⁶od Ekrona pa do Mora, sve što se nalazi pokraj Ašdoda, s njihovim selima; ⁴⁷Ašdod s naseljima i selima njegovim, Gaza s naseljima i selima njegovim do Egipatskog potoka i Velikog mora, koje je meða. ⁴⁸A u Gori: Šamir, Jatir, Soko; ⁴⁹Dana, Kirjat Sefer (to je Debir); ⁵⁰Anab, Eštemoa, Anim; ⁵¹Gošen, Holon, Gilo: jedanaest gradova s njihovim selima. ⁵²Arab, Duma, Ešean; ⁵³Janum, Bet-Tapuah, Afeka, ⁵⁴Humta, Kirjat Arba (to jest Hebron), Sior: devet gradova s njihovim selima. ⁵⁵Maon, Karmel, Zif, Juta; ⁵⁶Jizreel, Jokdeam, Zanoah; ⁵⁷Hakajin, Gibea, Timna: deset gradova s njihovim selima. ⁵⁸Halhul, Bet-Sur, Gedor; ⁵⁹Maarat, Bet-Anot, Eltekon: šest gradova s njihovim selima. Tekoa, Efrata (to jest Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores, Karem, Galim, Beter, Manah: jedanaest gradova s njihovim selima. ⁶⁰Kirjat Baal (to jest Kirjat Jearim) i Haraba: dva grada s njihovim selima. ⁶¹U pustinji: Bet Haaraba, Midin, Sekaka; ⁶²Hanibšan, Slani grad i En-Gedi: šest gradova s njihovim selima. ⁶³A Jebusejce koji su živjeli u Jeruzalemu nisu mogli protjerati sinovi Judini. Tako su ostali sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do danas.

Chapter 16

¹ Sinovima Josipovim pripao je ždrijebom posjed: od Jordana kod Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori; ²od Betel-Luza meða se nastavljala podruèjem Arkijaca do Atarota. ³Potom se spuštala na zapad do jafletske meðe, sve do Donjeg Bet-Horona i do Gezera, odakle je izlazila na more. ⁴To je bila baština Josipovih sinova: Manašea i Efrajima. ⁵Podruèje sinova Efrajimovih po njihovim porodicama bilo je ovo: meða baštine njihove prema istoku išla je od Atrot Adara pa do Gornjega Bet-Horona. ⁶Odatle se pružala do mora ... (išla na) Mikmetat na sjeveru i zavijala dalje na istok prema Taanat Šilu i prolazila s istoène strane do Janoaha. ⁷Od Janoaha spuštala se u Atarot i Naarat i onda, dotièuæi se Jerihona, udarala na Jordan. ⁸Od Tapuaha išla je ta meða prema zapadu do potoka Kane te izbijala na more. To je bila baština plemena sinova Efrajimovih po njihovim porodicama. ⁹A Efrajimovi su sinovi imali sve te gradove s njihovim selima i još odvojene gradove usred baštine sinova Manašeovih. ¹⁰Ali nisu uspjeli otjerati Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru. Tako su Kanaanci ostali meðu sinovima Efrajimovim do danas, ali im bijaše nametnuta tlaka.

Chapter 17

¹ Ždrijebom je dopao i dio plemenu Manašeovu, jer je Manaše bio prvenac Josipov. Makiru, prvencu Manašeovu, ocu Gileadovu - bijaše on ratnik bez premca - pripade Gilead i Bašan. ²Dobili su svoj dio i ostali sinovi Manašeovi po svojim porodicama: sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi Šekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Šemidini. To su muški potomci Manašea, sina Josipova, po svojim porodicama. ³A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, nije imao sinova nego samo kæeri. Evo im imena: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. ⁴One doðoše pred sveæenika Eleazara i pred Jošuu, sina Nunova, i pred glavare govoreæi: "Jahve je zapovjedio Mojsiju da se i nama dade baština meðu našom braæom." I dadoše im po Jahvinoj zapovijedi baštinu meðu braæom njihova oca. ⁵Tako je dopalo Manašeu deset dijelova, povrh gileadske i bašanske zemlje, koje su s onu stranu Jordana. ⁶Kæeri Manašeove dobiše baštinu meðu njegovim sinovima, a zemlja gileadska pripala je drugim sinovima Manašeovim. ⁷Meða je Manašeova išla od Ašera do Mikmetata, koji leži nasuprot Šekemu, a zatim zavijala desno prema Jašibu na izvoru Tapuahu. ⁸Pokrajina Tapuah pripadaše Manašeu, ali sam Tapuah na meði Manašeovoj pripadaše sinovima Efrajimovim. ⁹Meða je silazila do potoka Kane. Južno od potoka bili su i ovi gradovi što su Efrajimovim sinovima pripadali izmeðu Manašeovih gradova; a zemlja se Manašeova nalazila na sjeveru i izbijala na more. ¹⁰Podruèje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Manašeu, a more im bi meða; na sjeveru su granièili s Ašerom, a s Jisakarom na istoku. ¹¹Manašeu pripadahu u Jisakaru i Ašeru: Bet-Šean sa svojim selima, Jibleam sa svojim selima, stanovnici Dora sa svojim selima, stanovnici En-Dora sa svojim selima, stanovnici Taanaka sa svojim selima, stanovnici Megida sa svojim selima; dakle: tri podruèja. ¹²Ali Manašeovi sinovi nisu mogli osvojiti te gradove i zato su Kanaanci ostali u tom kraju. ¹³Ali kad su ojaèali sinovi Izraelovi, nametnuše Kanaancima tlaku, ali ih nisu uspjeli protjerati. ¹⁴Obrate se tada Josipovi sinovi Jošui i upitaju: "Zašto si nam dao u baštinu prema jednom ždrijebu, samo jedan dio, kad smo mnogobrojni i Jahve nas dosad blagoslivljao?" ¹⁵Jošua im odgovori: "Kad ste narod mnogobrojan, poðite u šumu i krèite ondje sebi zemlje u periškoj i refaimskoj krajini, ako vam je pretijesna gora Efrajimova." ¹⁶A sinovi Josipovi rekoše: "Gora nam ova neæe biti dosta, a svi Kanaanci koji žive u ravnici imaju željezna kola, oni što su u Bet-Šeanu i selima njegovim i oni koji su u dolini jizreelskoj." ¹⁷Tada odgovori Jošua domu Josipovu, i Efrajimu i Manašeu: "Vi ste brojan narod i imate silnu snagu. Zato neæeš dobiti samo jedan ždrijeb: ¹⁸neka gora bude tvoja. Ako je šumovita, iskrèi je pa æe obronci biti posjed doma tvoga. Istjerat æeš sigurno Kanaance ako i imaju željezna kola, ako i jesu jaki."

Chapter 18

¹ Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u Šilo, i ondje razapeše Šator sastanka. Sva im se zemlja pokorila. ²Ali ostade meðu sinovima Izraelovim još sedam plemena koja nisu primila svoje baštine. ³Tada im reèe Jošua: "Dokle æete oklijevati da poðete i zaposjednete zemlju koju vam je dao Jahve, Bog vaših otaca? ⁴Izaberite po tri èovjeka iz svakoga plemena, a ja æu ih poslati da popišu svu zemlju za diobu. Kad se vrate k meni, ⁵razdijelit æu zemlju na sedam dijelova. Neka Juda ostane na svome podruèju na jugu, a Josipov dom neka ostane u svome kraju na sjeveru. ⁶A vi raspišite zemlju na sedam dijelova i donesite mi amo da bacim ždrijeb za vas ovdje pred Jahvom, Bogom našim. ⁷Leviti neæe imati dijela meðu vama jer je sveæeništvo Jahvino njihova baština; a Gad, Ruben i polovina plemena Manašeova primili su svoju baštinu na istoènoj strani Jordana - onu koju im je dao Mojsije, sluga Jahvin." ⁸Spreme se ti ljudi na put, a Jošua zapovjedi onima koji su pošli popisati zemlju: "Idite i obiðite svu zemlju i opišite je, pa se onda vratite k meni da bacim ždrijeb ovdje pred Jahvom u Šilu." ⁹Odoše oni ljudi, proðoše zemljom i u knjigu popisaše sve gradove u sedam dijelova, pa se vratiše k Jošui u tabor u Šilu. ¹⁰A Jošua baci za njih ždrijeb u Šilu pred Jahvom i ondje razdijeli Jošua zemlju sinovima Izraelovim po njihovim dijelovima plemenskim. ¹¹I pade ždrijeb na pleme sinova Benjaminovih po njihovim porodicama: utvrdi se da je njihov dio izmeðu dijela sinova Judinih i sinova Josipovih. ¹²Sjeverna im se meða protezala od Jordana te išla uza sjeverni obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i završavala se u pustinji Bet-Avenu. ¹³Odatle je išla k Luzu, k južnom obronku Luza, to jest Betela; spuštala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je južno od Donjeg Bet-Horona. ¹⁴Meða se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, od gore koja se diže nasuprot Bet-Horonu s juga, i svršavala se kod Kirjat Baala, danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana. ¹⁵Južna se strana poèinjala od granice Kirjat Jearima, pa se pružala na zapad k vrelu Neftoahu; ¹⁶potom se spuštala meða do kraja gore koja je prema dolini Ben-Hinomu, na sjeveru refaimske nizine, silazila zatim u dolinu Hinom uz Jebusejski obronak i dosegla do izvora Rogela. ¹⁷Zatim se savijala od sjevera te izlazila na En-Šemeš i doticala Gelilot, koji se diže prema Adumimskom usponu, i silazila na Kamen Bohana, sina Rubenova. ¹⁸Prolazila je zatim obronkom sa sjeverne strane prema Bet-Haarabi i silazila do Arabe. ¹⁹Dalje je tekla meða uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru i svršavala se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do južnog kraja Jordana. To je južna meða. ²⁰Jordan je pak bio meða s istoène strane. To je baština sinova Benjaminovih, s njihovim meðama unaokolo po porodicama njihovim. ²¹Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama njihovim jesu: Jerihon, Bet-Hogla, Emek Kesis; ²²Bet-Haaraba, Samarajim, Betel; ²³Avim, Para, Ofra; ²⁴Kefar Haamona, Ofni i Gaba: dvanaest gradova s njihovim selima. ²⁵Gibeon, Rama, Beerot; ²⁶Mispe, Kefira i Mosa; ²⁷Rekem, Jirpeel, Tarala; ²⁸Sela Haelef, Jebus (to je Jeruzalem), Gibat i Kirjat: èetrnaest gradova s njihovim selima. To je baština sinova Benjaminovih po porodicama njihovim.

Chapter 19

¹ Drugi ždrijeb izaðe za Šimuna, za pleme sinova Šimunovih po porodicama njihovim: njihova je baština bila usred sinova Judinih. ²Dodijeljena im je kao baština: Beer Šeba, Šeba, Molada; ³Hasar Šual, Bala, Esem; ⁴Eltolad, Betul, Horma, ⁵Siklag, Bet-Hamarkabot, Hasar Susa, ⁶Bet-Lebaot i Šaruhen: trinaest gradova i njihova sela. ⁷Ajin, Rimon, Eter i Ašan: èetiri grada s njihovim selima. ⁸I sva naselja što su oko tih gradova, do Baalat Beera, Ramat Negeba. To je baština plemena sinova Šimunovih po porodicama njihovim. ⁹Baština je sinova Šimunovih bila od dijela sinova Judinih, jer dio dodijeljen sinovima Judinim bijaše za njih prevelik. Zato su sinovi Šimunovi dobili svoju baštinu usred njihova podruèja. ¹⁰Treæi ždrijeb izaðe za sinove Zebulunove po porodicama njihovim: njihovo je podruèje sezalo do Sarida, ¹¹odakle im se meða na zapadu penjala do Marale, doticala Dabešet i dopirala do potoka koji je nasuprot Jokneamu. ¹²Od Sarida je meða okretala prema istoku, sve do meðe Kislot Tabora, odakle je izlazila do Dabrata i uspinjala se do Jafije. ¹³A odatle je išla opet prema istoku, na Git Hefer i na Ita Kasin, izlazila na Rimon i vraæala se do Nee. ¹⁴Onda je okretala sa sjevera oko Hanatona i završavala se u dolini Jiftah-Elu. ¹⁵Pa Katat, Nahalal, Šimron, Jidalu i Betlehem: dvanaest gradova s njihovim selima. ¹⁶To je bila baština sinova Zebulunovih po porodicama njihovim: ti gradovi s njihovim selima. ¹⁷Èetvrti je ždrijeb izašao za Jisakara, za sinove Jisakarove po njihovim porodicama. ¹⁸A posjed im je bio: Jizreel, Hakesulot, Šunem; ¹⁹Hafarajim, Šion, Anaharat; ²⁰Harabit, Kišjon, Ebes; ²¹Remet i En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases. ²²Potom meða dotièe Tabor, Šahasimu i Bet-Šemeš i izlazi na Jordan: šesnaest gradova s njihovim selima. ²³To je baština plemena sinova Jisakarovih po porodicama njihovim: ti gradovi s njihovim selima. ²⁴Peti ždrijeb iziðe za pleme sinova Ašerovih po njihovim porodicama. ²⁵Njihova je zemlja bila: Helkat, Hali, Beten, Akšaf, ²⁶Alamelek, Amad, Mišal. Na zapadu je meða doticala Karmel i Šihor Libnat. ²⁷Zatim je okretala prema sunèanom istoku do Bet-Dagona i doticala se Zebuluna i doline Jiftahela sa sjevera; protezala se dalje Bet-Haemekom i Neielom i dosezala slijeva Kabul, ²⁸pa Abdon, Rehob, Hamon i Kanu sve do Velikog Sidona. ²⁹Meða je tada zavijala prema Rami i do tvrdoga grada Tira te je okretala prema Hosi i izlazila na more. Obuhvaæala je Mehaleb, Akzib, ³⁰Ako, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada s njihovim selima. ³¹To je baština plemena sinova Ašerovih po porodicama njihovim: ti gradovi i njihova sela. ³²Šesti ždrijeb izaðe za sinove Naftalijeve po njihovim porodicama. ³³Njihova meða ide od Helefa i od Hrasta u Saananimu, od Adami Hanekeba i Jabneela do Lakuma i izbija na Jordan. ³⁴Potom meða okreæe na zapad k Aznot Taboru i pruža se odande prema Hukoku; na jugu se dotièe Zebuluna, na zapadu Ašera, na istoku Jordana. ³⁵Utvrðeni gradovi bijahu Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret; ³⁶Adama, Rama, Hasor, ³⁷Kedeš, Edrej, En-Hasor; ³⁸Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat, Bet-Šemeš: devetnaest gradova s njihovim selima. ³⁹To je baština plemena Naftalijevih sinova po porodicama njihovim: ti gradovi i njihova sela. ⁴⁰Izaðe sedmi ždrijeb za pleme sinova Danovih po porodicama njihovim. ⁴¹Podruèje baštine njihove bilo je: Sora, Eštaol, Ir Šemeš, ⁴²Šaalabin, Ajalon, Jitla, ⁴³Elon, Timna, Ekron, ⁴⁴Elteke, Gibeton, Baalat, ⁴⁵Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon, ⁴⁶Me-Hajarkon i Harakon s podruèjem prema Jafi. ⁴⁷Ali podruèje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zato udare Danovi sinovi na Lešem, osvoje ga i sve pobiju oštricom maèa; zaposjednu grad, nastane se u njemu i Lešem prozovu Dan, po imenu Dana, oca svoga. ⁴⁸To je baština plemena sinova Danovih po porodicama njihovim: ti im gradovi i sela njihova. ⁴⁹Kada završe diobu zemlje ždrijebom i utvrde njezine meðe, dadu Izraelci Jošui, sinu Nunovu, baštinu u svojoj sredini. ⁵⁰Po zapovijedi Jahvinoj dali su mu grad koji je sebi želio: Timnat-Serah u Efrajimovoj gori; on utvrdi taj grad i nastani se u njemu. ⁵¹To su baštine koje su sveæenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari izraelskih plemena podijelili ždrijebom meðu plemena izraelska u Šilu, pred Jahvom, na vratima Šatora sastanka. Tako je zavšena razdioba zemlje.

Chapter 20

¹ Jahve reèe Jošui: ²"Kaži sinovima Izraelovim i reci im: 'Odredite sebi gradove-utoèišta za koje sam vam govorio preko Mojsija, ³da bi onamo mogao pobjeæi ubojica koji nehotice ubije koga i da vam budu utoèišta od krvnoga osvetnika. ⁴Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane pred gradska vrata i neka starješinama toga grada iznese svoju stvar. Oni neka ga prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje æe prebivati meðu njima. ⁵Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izruèiti ubojicu u njegove ruke: tÓa nehotice je ubio svoga bližnjega, a ne iz mržnje. ⁶Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice ili do smrti velikoga sveæenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je utekao.'" ⁷I posvete Kedeš u Galileji, u Naftalijevoj gori; Šekem u Efrajimovoj gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori. ⁸S druge strane Jordana, istoèno od Jerihona, odrede Beser u pustinji, u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena Gadova, i Golan u Bašanu od plemena Manašeova. ⁹To su bili gradovi odreðeni svim Izraelcima i došljacima koji borave meðu njima: ovamo je mogao uteæi svaki koji nehotice drugoga ubije, a da sam ne pogine od osvetnièke ruke dok ne izaðe na sud, pred zajednicu.

Chapter 21

¹ Poðoše tada glavari levitskih obitelji k sveæeniku Eleazaru i Jošui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela. ²I rekoše im u Šilu, u zemlji kanaanskoj: "Jahve je zapovjedio preko Mojsija da nam se dadu gradovi gdje æemo živjeti i pašnjaci oko njih za našu stoku." ³Izraelci dadoše levitima od svoje baštine, po zapovijedi Jahvinoj, ove gradove s njihovim pašnjacima. ⁴Iziðe, dakle, ždrijeb za porodice Kehatove: levitima, potomcima sveæenika Arona, pripade trinaest gradova od plemena Judina, Šimunova i Benjaminova; ⁵ostalim sinovima Kehatovim pripalo je ždrijebom po porodicama deset gradova od plemena Efrajimova i Danova i od polovine plemena Manašeova. ⁶Sinovi Geršonovi dobiše po porodicama trinaest gradova od plemena Jisakarova, Ašerova i Naftalijeva i od polovine plemena Manašeova u Bašanu. ⁷Merarijevim sinovima po njihovim porodicama pripalo je dvanaest gradova od plemena Rubenova, Gadova i Zebulunova. ⁸Tako Izraelci ždrijebom dodijeliše levitima te gradove s pašnjacima, kako bijaše zapovjedio Jahve preko Mojsija. ⁹Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Šimunovih dodijeljeni su bili ovi gradovi koji se poimence navode: ¹⁰sinovima Aronovim u levitskim porodicama Kehatovim, jer je prvi ždrijeb bio za njih, ¹¹pripade Kirjat-Arba, glavni grad Anakovaca, to jest Hebron, u Judinoj gori, s pašnjacima unaokolo. ¹²Ali polja oko toga grada sa selima unaokolo bila su veæ dana u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu. ¹³Sinovima sveæenika Arona pripade grad-utoèište Hebron s pašnjacima i Libna s pašnjacima; ¹⁴Jatir s pašnjacima, Eštemoa s pašnjacima, ¹⁵Holon s pašnjacima, Debir s pašnjacima, ¹⁶Ašan s pašnjacima, Juta s pašnjacima, Bet-Šemeš s pašnjacima. Dakle, devet gradova od ona dva plemena. ¹⁷Od plemena Benjaminova: Gibeon s pašnjacima, Geba s pašnjacima, ¹⁸Anatot s pašnjacima, Almon s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. ¹⁹Tako su sveæenici, sinovi Aronovi, dobili svega trinaest gradova s njihovim pašnjacima. ²⁰Ostalim levitima u porodicama sinova Kehatovih ždrijebom su pripali gradovi plemena Efrajimova. ²¹Dali su im grad-utoèište Šekem s pašnjacima njegovim na Efrajimovoj gori, zatim Gezer s pašnjacima, ²²Kibsajim s pašnjacima, Bet-Horon s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. ²³Od plemena Danova dobili su: Elteku s pašnjacima i Gibeton s pašnjacima, ²⁴Ajalon s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. ²⁵Od polovine plemena Manašeova: Tanak s pašnjacima i Jibleam s pašnjacima. Dakle, dva grada. ²⁶U svemu: deset su gradova s pašnjacima dobile porodice ostalih sinova Kehatovih. ²⁷Geršonovim sinovima, porodicama levitskim, dadoše od polovine plemena Manašeova grad-utoèište Golan u Bašanu i Aštarot s njihovim pašnjacima. Dakle, dva grada. ²⁸Od plemena Jisakarova: Kišon s pašnjacima, Dabrat s pašnjacima, ²⁹Jarmut s pašnjacima i En-Ganim s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. ³⁰Od plemena Ašerova: Mišal s pašnjacima, Abdon s pašnjacima, ³¹Helkat s pašnjacima i Rehob s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. ³²Od plemena Naftalijeva: grad-utoèište Kedeš u Galileji s pašnjacima, Hamot Dor s pašnjacima i Kartan s pašnjacima. Dakle, tri grada. ³³Svega Geršonovih gradova po porodicama njihovim bijaše trinaest gradova s pašnjacima. ³⁴Porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dali su od plemena Zebulunova: Jokneam s pašnjacima, Kartu s pašnjacima, ³⁵Rimon s pašnjacima, Nahalal s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. ³⁶S onu stranu Jordana od plemena Rubenova dadoše im grad-utoèište Beser s pašnjacima na pustinjskoj visoravni, Jahas s pašnjacima, ³⁷Kedemot s pašnjacima, Mefaat s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. ³⁸Od plemena Gadova: grad-utoèište Ramot u Gileadu s pašnjacima, Mahanajim s pašnjacima, ³⁹Hešbon s pašnjacima, Jazer s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. ⁴⁰U svemu bijaše dodijeljeno ždrijebom porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dvanaest gradova. ⁴¹Tako usred baštine sinova Izraelovih bijaše èetrdeset i osam levitskih gradova s pašnjacima. ⁴²Svaki je taj grad imao pašnjake unaokolo. Tako je bilo sa svima spomenutim gradovima. ⁴³Tako je Jahve predao Izraelcima svu zemlju za koju se zakleo da æe je dati ocima njihovim. Primili su je u posjed i nastanili se u njoj. ⁴⁴I dade im Jahve da otpoèinu u miru na svim meðama, kako se bijaše zakleo njihovim ocima. Nitko im od njihovih neprijatelja ne bijaše kadar odoljeti. Sve im je njihove neprijatelje predao Jahve u ruke. ⁴⁵Od svih obeæanja što ih je Jahve dao domu Izraelovu nijedno ne osta neispunjeno. Sve se ispunilo.

Chapter 22

¹ Tada sazove Jošua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manašeova ²i reèe im: "Izvršili ste sve što vam je Mojsije, sluga Jahvin, zapovjedio i poslušali ste me u svemu što sam vam zapovjedio. ³Niste ostavili svoje braæe unatoè dugom vojevanju do današnjega dana i vršili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega. ⁴Sada je Jahve, Bog vaš, dao mir braæi vašoj, kako im bijaše obeæao. Vratite se sada u svoje šatore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jahvin, u baštinu s onu stranu Jordana. ⁵Samo pazite da vršite zapovijedi i Zakon što vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da èuvate zapovijedi njegove, da se držite uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom." ⁶I blagoslovi ih Jošua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje šatore. ⁷Mojsije bijaše jednoj polovini plemena Manašeova dao baštinu u Bašanu; a drugoj polovini dade je Jošua usred njihove braæe zapadno od Jordana. Otpuštajuæi ih u njihove šatore, Jošua ih blagoslovi. ⁸I reèe im: "Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i s mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, tuèem, željezom i haljinama u izobilju i podijelite plijen od neprijatelja svojih s braæom svojom." ⁹Vratiše se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova; odoše od sinova Izraelovih iz Šila u zemlji kanaanskoj da krenu u zemlju gileadsku, na svoju baštinu koju su zaposjeli, kako im je zapovjedio Jahve preko Mojsija. ¹⁰Kad su stigli do jordanskog podruèja u zemlji kanaanskoj, podigoše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova žrtvenik na Jordanu, žrtvenik velik, izdaleka se vidio. ¹¹Èuli Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova podigoše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani." ¹²Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u Šilu da poðu u boj na njih. ¹³Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju poslaše Pinhasa, sina sveæenika Eleazara, ¹⁴i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji meðu tisuæama porodica Izraelovih. ¹⁵I kad oni doðoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, rekoše im: ¹⁶"Evo što veli sva zajednica Jahvina: 'Što znaèi nevjera koju èinite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zašto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavši žrtvenik, zašto se bunite protiv Jahve? ¹⁷Zar vam nije dosta zloèina iz Peora, od kojega se nismo oèistili do dana današnjega i zbog kojega je došao pomor na zajednicu Jahvinu? ¹⁸Ako se danas odvraæate od Jahve i bunite se danas protiv njega, neæe li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu? ¹⁹Ili vam je možda zemlja vaše baštine neèista? Onda prijeðite u zemlju baštine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivalište, i prebivajte meðu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dižuæi sebi žrtvenik mimo žrtvenik Jahve, Boga našega. ²⁰Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o 'herem' te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'" ²¹Tada odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova govoreæi plemenskim glavarima Izraelovim: ²²"Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju pomoæ danas; ²³ako smo podigli žrtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo žrtve paljenice, prinosnice i žrtve prièesnice, neka nam onda sudi Jahve! ²⁴Uèinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga æe dana sinovi vaši reæi našima: Što vam je zajednièko s Jahvom, Bogom Izraelovim? ²⁵Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve izmeðu vas i nas meðu našu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi vaši mogli uèiniti da se sinovi naši odvrate te ne štuju Jahvu. ²⁶Zato smo rekli: 'Podignimo žrtvenik, ali ne za žrtve paljenice niti za klanice, ²⁷nego da bude svjedoèanstvo izmeðu nas i vas, meðu potomcima našim, da želimo služiti Jahvi paljenicama, klanicama i prièesnicama. Tako da ne mognu jednom vaši sinovi reæi našima: Nemate dijela s Jahvom.' ²⁸Ako bi kada tako rekli nama i potomcima našim, mogli bismo odgovoriti: 'Pogledajte slog žrtvenika Jahvina što su ga podigli oci naši ne za žrtve paljenice ni klanice, nego za svjedoèanstvo izmeðu nas i vas.' ²⁹Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se odvraæamo od njega dižuæi žrtvenik za žrtve paljenice, prinosnice i klanice, mimo žrtvenik Jahve, Boga našega, koji je pred njegovim Prebivalištem!"

³⁰Kad sveæenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim èuše rijeèi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se. ³¹Tada sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve meðu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste saèuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine." ³²Sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratiše se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazaše im odgovor. ³³Izraelovim sinovima bijaše drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. ³⁴Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik "Ed" - "Svjedoèanstvo", jer rekoše: "To je svjedoèanstvo meðu nama: Jahve je Bog."

Chapter 23

¹ Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpoèine od svih neprijatelja unaokolo. I Jošua bijaše ostario, zašao u godine. ²Dozva zato Jošua sve Izraelce, starješine, glavare, suce i upravitelje njihove i reèe im: "Ostario sam i odmakao u godinama. ³Vi ste bili svjedoci svega što je Jahve, Bog vaš, pred vašim oèima uèinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog vaš, borio se za vas. ⁴Vidite, razdijelio sam ždrijebom u baštinu vašim plemenima sve narode koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio od Jordana do Velikog mora na zapadu. ⁵Jahve, Bog vaš, sam æe ih goniti ispred vas i otjerat æe ih ispred vas i zaposjest æete njihovu zemlju, kao što vam je obeæao Jahve, Bog vaš. ⁶Budite, dakle, postojani i sve èvršæi u tome da èuvate i vršite sve što je napisano u Knjizi zakona Mojsijeva i da ne odstupite od toga ni desno ni lijevo. ⁷Ne miješajte se s tim narodima koji ostadoše meðu vama; i ne spominjite imena njihovih bogova niti se kunite njima; nemojte im služiti i ne klanjajte se njima. ⁸Nego se držite Jahve, Boga svoga, kako ste èinili do danas. ⁹Jahve je protjerao ispred vas velike i moæne narode i nitko se nije do danas mogao održati pred vama. ¹⁰Jedan je od vas tjerao pred sobom tisuæu, jer se Jahve, Bog vaš, borio za vas, kao što vam je obeæao. ¹¹Brižno pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi o vašem životu. ¹²Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji preostaše meðu vama i s njima se povežete tazbinom i pomiješate se s njima i oni s vama, ¹³znajte dobro da æe Jahve, Bog vaš, prestati goniti te narode ispred vas; oni æe vam postati zamka i mreža, bit æe biè bokovima vašim i trnje oèima vašim, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam dade Jahve, Bog vaš. ¹⁴Evo, ja kreæem danas na put kojim je svima poæi. Spoznajte i priznajte svim srcem svojim i svom dušom svojom: ni jedno od svih obeæanja koja vam je dao Jahve, Bog vaš, nije ostalo neispunjeno. ¹⁵I kao što vam se ispunilo svako obeæanje što vam ga je dao Jahve, Bog vaš, tako æe Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbriše s lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog vaš. ¹⁶Ako prekršite Savez koji je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama; ako budete služili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut æe gnjev Jahvin na vas i nestat æe vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve dao."

Chapter 24

¹ Jošua potom sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. ²Tada reèe Jošua svemu narodu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Nekoæ su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima. ³Ali sam ja uzeo oca vašega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka. ⁴Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i sinovi njegovi otišli su u Egipat. ⁵Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam uèinio u njemu i tada sam vas izveo. ⁶Izveo sam oce vaše iz Egipta i stigli su na more; Egipæani su progonili vaše oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga. ⁷Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu izmeðu njih i Egipæana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim oèima što sam uèinio Egipæanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji. ⁸Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji žive s onu stranu Jordana. Zaratiše s vama i ja ih dadoh u vaše ruke; uzeli ste u baštinu zemlju njihovu jer sam ih ja ispred vas uništio. ⁹Tada se digao moapski kralj Balak, sin Siporov, da ratuje s Izraelom i on pozva Bileama, sina Beorova, da vas prokune. ¹⁰Ali ja ne htjedoh poslušati Bileama: morade vas on i blagosloviti, i spasih vas iz njegove ruke. ¹¹Onda ste prešli preko Jordana i došli u Jerihon, ali su glavari Jerihona poveli rat protiv vas - kao i Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci - ali sam ih ja predao u vaše ruke. ¹²Pred vama sam poslao stršljene koji su ispred vas tjerali dva kralja amorejska: nemaš što zahvaliti svome maèu ni svome luku. ¹³Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinike koje niste sadili, a danas vas hrane.' ¹⁴I zato se sada bojte Jahve i služite mu savršeno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu Rijeke i u Egiptu i služite Jahvi! ¹⁵Meðutim, ako vam se ne sviða služiti Jahvi, onda danas izaberite kome æete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u èijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit æemo Jahvi." ¹⁶Narod odgovori: "Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a služimo drugim bogovima. ¹⁷Jahve, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim oèima uèinio velika èudesa i èuvao nas cijelim putem kojim smo išli i meðu svim narodima kroz koje smo prolazili. ¹⁸Još više: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi æemo služiti Jahvi jer je on Bog naš." ¹⁹Tada reèe Jošua narodu: "Vi ne možete služiti Jahvi, jer je on Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha. ²⁰Ako ostavite Jahvu da biste služili tuðim bogovima, okrenut æe se protiv vas i uništit æe vas, pošto vam je bio dobro èinio." ²¹A narod odgovori Jošui: "Ne, mi æemo služiti Jahvi!" ²²Na to æe Jošua narodu: "Sami ste protiv sebe svjedoci da ste izabrali Jahvu da mu služite." Odgovoriše mu: "Svjedoci smo." ²³"Maknite, dakle, tuðe bogove koji su meðu vama i priklonite svoja srca Jahvi, Bogu Izraelovu." ²⁴Odgovori narod Jošui: "Služit æemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas æemo njegov slušati." ²⁵Tako sklopi Jošua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u Šekemu. ²⁶Jošua upisa te rijeèi u Knjigu zakona Božjega. Zatim uze velik kamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijaše u svetištu Jahvinu. ²⁷Zatim reèe Jošua svemu narodu: "Gle, ovaj kamen neka nam bude svjedokom jer je èuo rijeèi što ih je govorio Jahve; on æe biti svjedok da ne zatajite Boga svoga." ²⁸Tada Jošua otpusti narod, svakoga na njegovu baštinu. ²⁹Poslije ovih dogaðaja umrije Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, u dobi od sto deset godina. ³⁰Sahraniše ga u kraju što ga je baštinio u Timnat Serahu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaša. ³¹Izrael je služio Jahvi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koje su Jošuu nadživjele i vidjele sva djela što ih je Jahve uèinio Izraelu. ³²Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu, na zemljištu koje Jakov bijaše kupio od sinova Hamora, oca Šekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u baštinu sinova Josipovih. ³³Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopaše ga u Gibei, koja je pripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori.

Judges

Chapter 1

¹ Poslije smrti Jošuine upitaše Izraelci Jahvu: "Tko æe od nas prvi poæi na Kanaance da se protiv njih bori?" ²A Jahve odgovori: "Neka Juda prvi poðe; u njegove ruke stavljam zemlju." ³Tada Juda reèe svome bratu Šimunu: "Poði sa mnom u zemlju koja mi je dosuðena u baštinu; borit æemo se protiv Kanaanaca, a potom æu se ja uza te boriti na tvojoj zemlji." I Šimun ode s njim. ⁴Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Perižane te pobiše u Bezeku deset tisuæa ljudi. ⁵U Bezeku zatekoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i poraziše Kanaance i Perižane. ⁶Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama. ⁷Tada reèe Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsjeèenih palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam èinio, tako mi Bog vraæa." Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro. ⁸Zatim Judini sinovi udariše na Jeruzalem, osvojiše ga, posjekoše maèem žitelje i spališe grad. ⁹Poslije toga krenuše Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji su živjeli u Gorju, Negebu i u Šefeli. ¹⁰Onda Juda ode na Kanaance koji su živjeli u Hebronu - Hebronu bijaše nekoæ ime Kirjat Arba - i ondje potuèe Šešaja, Ahimana i Talmaja. ¹¹Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoæ zvao Kirjat Sefer. ¹²Tada reèe Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat æu mu svoju kæer Aksu za ženu." ¹³Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlaðeg brata Kalebova, i Kaleb mu dade svoju kæer Aksu za ženu. ¹⁴Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca ište polje. Siðe ona s magarca, a Kaleb je upita: "Što hoæeš?" ¹⁵Ona mu odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi onda i koji izvor vode." I Kaleb joj dade Gornje i Donje izvore. ¹⁶Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoše iz Palmova grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastaniše meðu Amaleèanima. ¹⁷Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izruèiše "heremu", prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma. ¹⁸Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim podruèjem, ni Aškelona s njegovim podruèjem, ni Ekrona s njegovim podruèjem. ¹⁹Jahve bijaše s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola. ²⁰Kao što bijaše odredio Mojsije, dadoše Hebron Kalebu, koji iz njega otjera tri sina Anakova. ²¹A Benjaminovi sinovi ne uspješe otjerati Jebusejaca koji su živjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoše u Jeruzalemu s Benjaminovim sinovima do dana današnjega. ²²Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bijaše s njima. ²³I pleme Josipovo uze izviðati Betel. Grad se nekoæ zvao Luz. ²⁴Uhode opaziše èovjeka gdje izlazi iz grada i rekoše mu: "Pokaži nam kuda se može u grad, pa æemo ti biti milostivi." ²⁵On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoše maèem, a onoga èovjeka sa svom njegovom obitelji pustiše da ode. ²⁶Èovjek je otišao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga Luz. Tako se zove još i danas.

²⁷Manaše nije osvojio Bet-Šeana i njegovih sela ni Tanaka i njegovih sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih sela. Tako su Kanaanci ostali i živjeli u toj zemlji. ²⁸Kad je Izrael ojaèao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije mogao otjerati. ²⁹Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru, tako te su Kanaanci tu živjeli meðu njima. ³⁰Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola. Tako su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bijaše nametnuta tlaka. ³¹Ni Ašer nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona, ni onih iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. ³²Ašerovci su ostali tako meðu Kanaancima, stanovnicima te zemlje, jer ih nisu otjerali. ³³Naftali nije otjerao stanovnika Bet-Šemeša i Bet-Anata, nego je živio meðu Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima Bet-Šemeša i Bet-Anata nametnuta tlaka. ³⁴Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih puštali da siðu u ravnicu. ³⁵Amorejci su se zadržali u Har-Heresu, Ajalonu i Šaalbimu, ali kad je ruka Josipova doma ojaèala, bila im je nametnuta tlaka. ³⁶Podruèje Edomaca pruža se od Akrabimskog uspona do Stijene pa naviše.

Chapter 2

¹ Anðeo Jahvin doðe iz Gilgala u Bokim i reèe: "Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obeæao zaklevši se ocima vašim. Rekao sam: 'Neæu raskinuti Saveza svog s vama dovijeka. ²A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego rušite njihove žrtvenike!' Ali vi niste poslušali moga glasa. Što ste uèinili? ³Zato vam kažem: neæu ih odagnati pred vama. Nego, oni æe vas tlaèiti i bogovi njihovi bit æe vam zamkom." ⁴Kad Anðeo Jahvin izreèe te rijeèi svim Izraelcima, narod zakuka i zaplaka. ⁵I tako prozvaše ono mjesto Bokim i ondje prinesoše žrtve Jahvi. ⁶Tada Jošua otpusti narod i raziðoše se Izraelci svaki na svoju baštinu da zaposjednu zemlju. ⁷Narod je služio Jahvi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koje su nadživjele Jošuu i vidjele sva velika djela što ih je Jahve uèinio Izraelu. ⁸Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, umrije u dobi od sto deset godina. ⁹Sahraniše ga u kraju što ga je baštinio u Timnat Heresu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaša. ¹⁰A kada se sav onaj naraštaj pridružio svojim ocima, naslijedi ga drugi naraštaj koji nije mario za Jahvu ni za djela što ih je uèinio Izraelu.

¹¹Tada su sinovi Izraelovi poèeli èiniti ono što Jahvi nije po volji i služili su baalima. ¹²Ostaviše Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i poðoše za drugim bogovima izmeðu bogova okolnih naroda. Klanjahu im se, razgnjeviše Jahvu. ¹³Otpali su od Jahve da bi služili Baalu i Aštarti. ¹⁴Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljaèkašima da ih plijene, izruèi ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogoše oduprijeti. ¹⁵Što bi god poèeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu nesreæu, kao što im je Jahve rekao i kao što im se zakleo. I tako zapadoše u veliku nevolju. ¹⁶Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih pljaèkali. ¹⁷Ali oni ni svojih sudaca nisu slušali, nego se iznevjeriše s drugim bogovima te im se klanjahu. Brzo su zašli s puta kojim su išli oci njihovi slušajuæi Jahvine zapovijedi; oni nisu èinili tako. ¹⁸Kada im je podizao suce, Jahve bijaše sa svakim sucem te ih izbavljaše iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka suèeva, jer se sažalilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali. ¹⁹A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veæu pokvarenost nego njihovi oci. Išli su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, ne odustajuæi od svojih opakih djela i postupaka. ²⁰Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reèe: "Kad je taj narod pogazio Savez kojim sam obvezao njihove oèeve i nije poslušao glasa moga, ²¹ni ja odsad neæu pred njim potjerati ni jednoga izmeðu naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio", ²²da bi njima stavio na kušnju Izraela: hoæe li se ili neæe držati Jahvinih putova kao što ih se držahu oci njihovi. ²³Zato Jahve bijaše ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni predao Jošui u ruke.

Chapter 3

¹ Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih. ²Bijaše to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauèe vještinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prijašnjih ratova: ³ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci koji su živjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat. ⁴Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo hoæe li se držati zapovijedi što ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima. ⁵Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca; ⁶ženili se njihovim kæerima i davali svoje kæeri njihovim sinovima i služili njihovim bogovima. ⁷I èinili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama. ⁸Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina. ⁹Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlaðega brata Kalebova, da ih oslobodi. ¹⁰Duh Jahvin siðe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima. ¹¹Zemlja je otad bila u miru èetrdeset godina. Poslije smrti Otniela, sina Kenazova, ¹²Izraelci su poèeli opet èiniti što je zlo u oèima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moæ nad Izraelom, jer su èinili što je zlo pred Jahvom. ¹³Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, poðe na Izraela, potuèe ga i osvoji Palmov grad. ¹⁴Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina. ¹⁵Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja - Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, èovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom. ¹⁶A Ehud naèini sebi bodež sa dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro. ¹⁷I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo. ¹⁸Predavši danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak. ¹⁹Ali kada je došao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reèe: "Imam ti, kralju, reæi jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su uza nj bili izaðu. ²⁰Ehud uðe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu reèe: "Imam, kralju, za tebe rijeè od Boga!" On odmah usta s prijestolja. ²¹Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodež s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh. ²²Za oštricom uðe sav držak i salo se sklopi za oštricom, jer Ehud nije mogao izvuæi oštricu iz trbuha. Neèist je izlazila odande. ²³Ehud je otišao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i zakljuèao ih. ²⁴Kada je on otišao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje sobe bijahu zakljuèana, rekoše: "Bit æe da je otišao na stranu, u klijet do hladovite sobe." ²⁵Èekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku uzeše kljuè i otvoriše: gospodar im ležao na tlu, mrtav. ²⁶Dok su oni èekali, Ehud je pobjegao, prošao veæ idole i sklonio se u Seiru. ²⁷Èim doðe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i siðoše Izraelci s njim s gore, a on im stajaše na èelu. ²⁸I reèe im: "Poðite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, vaše neprijatelje." Oni krenuše za njim, zatvoriše Moapcima put preko gazova Jordana i ne dadoše nikome prijeko. ²⁹Pobili su u to vrijeme oko deset tisuæa Moabaca, sve kršnih i hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao. ³⁰Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaše mirna osamdeset godina. ³¹Poslije njega bijaše Šamgar, sin Anatov. On je pobio šest stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.

Chapter 4

¹ Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali èiniti što Jahvi nije po volji ²i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u Hasoru. Vojskovoða vojsci njegovoj bijaše Sisera, koji je živio u Harošetu Poganskom. ³Tad Izraelci zavapiše Jahvi. Jer Jabin imaše devet stotina željeznih bojnih kola i teško je tlaèio Izraelce dvadeset godina. ⁴U to vrijeme Izraelu je sudila proroèica Debora, žena Lapidotova. ⁵Živjela je pod Deborinom palmom izmeðu Rame i Betela u Efrajimovoj gori i k njoj su dolazili Izraelci da presuðuje u njihovim sporovima. ⁶Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kedeša i reèe mu: "Evo što ti Jahve, Bog Izraelov, zapovijeda: 'Idi, kreni na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisuæa ljudi izmeðu Naftalijevih i Zebulunovih sinova. ⁷Ja æu k tebi na Kišonski potok privuæi Siseru, vojskovoðu Jabinove vojske, s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima te æu ga predati u tvoje ruke.'" ⁸Barak joj odgovori: "Ako ti poðeš sa mnom, iæi æu; ako li ne poðeš sa mnom, ne idem." ⁹"Idem s tobom", reèe mu ona, "ali na putu kojim æeš poæi slava neæe tebi pripasti jer æe Jahve ženi predati u ruke Siseru." Tada Debora ustane i poðe s Barakom u Kedeš. ¹⁰Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuæa ljudi poðe za njim, a išla je s njim i Debora. ¹¹Heber Kenijac bijaše se odvojio od Kajina, jednoga od sinova Hababa, tasta Mojsijeva; razapeo je svoj šator kod Hrasta u Saananimu, nedaleko od Kedeša. ¹²Javiše Siseri da je Barak, sin Abinoamov, izašao na goru Tabor. ¹³Nato Sisera sabra sva svoja kola, devet stotina željeznih kola, i sve ljude koje je doveo od Harošeta Poganskog do Kišonskog potoka. ¹⁴Debora reèe Baraku: "Ustani, evo dana kada æe Jahve predati Siseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak siðe s gore Tabora sa deset tisuæa ljudi za sobom. ¹⁵Jahve zastraši Siseru, sva njegova kola i èitavu njegovu vojsku, koja naže u bijeg pred maèem Barakovim. Sisera siðe sa svojih kola i pobježe pješice. ¹⁶Barak je gonio kola i vojsku sve do Harošeta Poganskog. Sva je Siserina vojska pala od oštrog maèa i nijedan èovjek nije umakao. ¹⁷Sisera je dotle bježao pješice prema šatoru Jaele, žene Hebera Kenijca, jer izmeðu Jabina, kralja hasorskog, i kuæe Hebera Kenijca bijaše mir. ¹⁸Jaela iziðe Siseri u susret i reèe mu: "Zaustavi se, gospodaru, svrati se k meni. Ne boj se nièega!" On svrati k njoj pod šator, a ona ga pokri pokrivaèem. ¹⁹On joj reèe: "Daj mi malo vode jer sam žedan." Ona otvori mijeh s mlijekom, napoji ga i opet ga pokri. ²⁰"Stani na ulazu u šator", reèe joj on, "pa ako tko naiðe i zapita te: 'Ima li tu koga?' ti odgovori: 'Nema!'" ²¹A Jaela, žena Heberova, uze šatorski klin i èekiæ u ruke, tiho mu se približi i zabi mu klin kroza sljepooèice tako da se zario u zemlju. On od iscrpljenosti bijaše tvrdo zaspao i tako umrije. ²²I gle, doðe Barak progoneæi Siseru. Jaela iziðe preda nj i reèe mu: "Doði da ti pokažem èovjeka koga tražiš." On uðe k njoj, i gle - Sisera ležaše mrtav, s klinom u sljepooèici. ²³Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina, kralja kanaanskog, pred Izraelcima. ²⁴Ruka Izraelaca postajaše sve teža Jabinu, kralju kanaanskom, dok ga nije napokon zatrla.

Chapter 5

¹ Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu: ²Ratoborno rasuše kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod: blagoslivljajte Jahvu! ³Èujte, o kraljevi! Poslušajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam, Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim. ⁴Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednièki kad si kroèio iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daždjeli. ⁵Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bože Izraelov! ⁶U dane Šamgara, sina Anatova, u dane Jaele opustješe putovi; i oni koji su putovali, obilažahu naokolo. ⁷Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu. ⁸Tuðe bogove sebi izabraše, i zato im rat stade pred vrata. Za pet gradova ne bi nijednog štita! Nijednog kralja za èetrdeset tisuæa u Izraelu! ⁹Srce moje kuca za voðe izraelske, za narod što dragovoljno u boj kreæe! Blagoslivljajte Jahvu! ¹⁰Vi koji na bijelim jašete magaricama, na sagovima sjedeæi, i vi koji hodite putovima, pjevajte, ¹¹uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slave dobroèinstva Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin siðe na vrata. ¹²Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani, Baraèe, vodi u roblje porobljivaèe svoje, sine Abinoamov! ¹³Tad siðe na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junaèki. ¹⁴Iz Efrajima potekoše u dolinu, za njima stiže meðu èete tvoje Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni što nose štap zapovjednièki. ¹⁵Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali poðe s Barakom, pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. ¹⁶Zašto si ostao u torovima da slušaš sred stada svirku frule? Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. ¹⁷Gilead osta s onu stranu Jordana. A zašto je Dan na stranim laðama? Zašto na obali mora Ašer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima? ¹⁸Zebulun je narod što prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima. ¹⁹Došli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u Tanaku, na vodi megidskoj, al' ni mrve srebra ne dobiše. ²⁰Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot' Siseri. ²¹Sve otplavi potok Kišon, potok Kišon pradavni. Gazi èvrsto, moja dušo! ²²Topot silan odjekuje: jure borci na konjima! ²³"Proklinjite Meroz," Anðeo æe Jahvin, "proklinjite žitelje njegove što Jahvi nisu u pomoæ pritekli, u pomoæ Jahvi s junacima." ²⁴Blagoslovljena meðu ženama bila Jaela, žena Hebera Kenijca, meðu ženama šatora nek' je slavljena! ²⁵On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu povlake. ²⁶Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za èekiæem kovaèkim. Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepooèicu. ²⁷Do nogu pade joj, sruši se, leže, do nogu pade joj, sruši se; i gdje pade, mrtav osta. ²⁸Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na rešetku jÓada: "Dugo mu se kola ne vraæaju: što im je zapreg tako spor?" ²⁹Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara: ³⁰"Plijen su našli pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!" ³¹Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna èetrdeset godina.

Chapter 6

¹ Opet su Izraelci èinili što je zlo u Jahvinim oèima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. ²Teška bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakli Midjancima, Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, spilje i skrovišta. ³I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amaleèani i sinovi Istoka. ⁴Utaborivši se na njihovoj zemlji, uništavali bi rod zemlje sve do Gaze. Ne ostavljahu Izraelu ništa da se prehrani, ni ovce ni koze, ni vola ni magarca, ⁵jer dolažahu sa svojim stadima i svojim šatorima u takvu mnoštvu kao skakavci; ne bijaše broja njima ni njihovim devama; preplavili bi zemlju, opustošili je. ⁶Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapiše Jahvi. ⁷Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca, ⁸Jahve posla Izraelcima proroka koji im reèe: "Ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kuæe ropstva. ⁹Ja sam vas oslobodio od ruke Egipæana i od ruke svih vaših tlaèitelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemlju ¹⁰i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog vaš. Ne štujte bogova Amorejaca u kojih zemlji živite. Ali vi ne poslušaste moga glasa.'" ¹¹Anðeo Jahvin doðe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaše Joašu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je pšenicu na tijesku da bi je saèuvao od Midjanaca. ¹²I ukaza mu se Anðeo Jahvin i reèe mu: "Jahve s tobom, hrabri junaèe!" ¹³Gideon mu odgovori: "Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snaðe? Gdje su sva ona èudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši govoreæi: 'Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?' A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima." ¹⁴Jahve se tad okrenu prema njemu i reèe mu: "Idi s tom snagom u sebi i izbavit æeš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?" ¹⁵"Ali, gospodaru", odgovori mu Gideon, "kako æu izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kuæi svoga oca." ¹⁶Jahve mu reèe: "Ja æu biti s tobom te æeš pobijediti Midjance kao jednoga." ¹⁷Gideon mu reèe: "Ako sam našao milost u tvojim oèima, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. ¹⁸Nemoj otiæi odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te." A on odgovori: "Ostat æu dok se ne vratiš." ¹⁹Gideon ode, zgotovi jare i od efe brašna naèini beskvasne hljebove, stavi meso u košaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast. ²⁰Anðeo Jahvin reèe mu: "Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij." On uèini tako. ²¹Anðeo Jahvin tad uze štap što ga je držao i vrhom dotaknu meso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne hljebove. Anðeo Jahvin nato išèeze pred njegovim oèima. ²²Tad Gideon vidje da je to bio Anðeo Jahvin i reèe: "Jao, Jahve, Gospode! Anðela Jahvina vidjeh licem u lice!" ²³Jahve mu odgovori: "Mir s tobom! Ne boj se, neæeš umrijeti!" ²⁴Gideon podiže na tome mjestu žrtvenik Jahvi i nazva ga "Jahve-Mir". Žrtvenik još i danas stoji u Ofri Abiezerovoj. ²⁵Iste noæi Jahve reèe Gideonu: "U svojega oca uzmi utovljena junca, junca od sedam godina, i razori Baalov žrtvenik i posijeci gaj pokraj njega. ²⁶Potom podigni žrtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu te gorske stijene i dobro ga uredi. Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima Ašere što ih u gaju nasijeèeš." ²⁷Tada Gideon uze deset ljudi izmeðu svojih slugu i uèini kako mu je zapovjedio Jahve. Ali kako se bojao svoje obitelji i graðana, uèini to noæu. ²⁸Kad su graðani sutradan poranili, a to razoren Baalov žrtvenik i gaj posjeèen pored njega, a junac žrtvovan kao paljenica na novom oltaru. ²⁹I pitahu jedni druge: "Tko je to uèinio?" Ispitaše, istražiše pa rekoše: "Gideon, Joašev sin, uèini to." ³⁰Tada graðani rekoše Joašu: "Izvedi sina da umre jer je razorio Baalov žrtvenik i posjekao gaj pored njega." ³¹Joaš odgovori svima koji stajahu oko njega: "Zar æete vi braniti Baala? Zar æete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit æe pogubljen prije sutrašnjeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona što mu je razorio žrtvenik." ³²Toga dana prozvali su Gideona Jerubaal jer se govorilo: "Neka sam Baal s njim obraèuna što mu je srušio žrtvenik." ³³Svi Midjanci, Amaleèani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i, prešavši Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici. ³⁴Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod stade iza njega. ³⁵Posla on glasnike po svem plemenu Manašeovu te i oni stadoše iza njega. Posla glasnike i u pleme Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo te im i oni krenuše u susret. ³⁶Gideon reèe Bogu: "Ako zaista hoæeš osloboditi Izraela mojom rukom, kao što si obeæao, ³⁷evo æu metnuti ovèje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a zemlja ostane suha, tada æu znati da æeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obeæao." ³⁸I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punu zdjelu vode. ³⁹Opet Gideon reèe Bogu: "Ne razgnjevi se na me što ti progovaram još jednom. Dopusti mi da još ovaj put pokušam s runom: neka samo runo bude suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!" ⁴⁰I Bog one noæi uèini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji pala rosa.

Chapter 7

¹ Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bijaše s njim i utabori se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se na sjeveru od njegova, podno brijega More, u dolini. ²Tada Jahve reèe Gideonu: "Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reæi: 'Vlastita me ruka izbavila.' ³Zato oglasi da narod èuje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.'" Gideon ih iskuša. Dvadeset i dvije tisuæe ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisuæa. ⁴Jahve reèe Gideonu: "Još je previše naroda. Povedi ih na vodu i ondje æu ih iskušati. Za koga ti kažem: 'Neka ide s tobom', taj æe s tobom iæi. A za koga ti kažem: 'Neka ne ide s tobom', taj neæe iæi." ⁵Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reèe: "Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapæe pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu." ⁶Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseæi vodu rukom k ustima - bijaše tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije. ⁷Tad Jahve reèe Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja æu vas izbaviti i predat æu Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kuæi." ⁸Gideon tad naloži narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. A midjanski se tabor prostirao niže njega u dolini. ⁹One noæi reèe mu Jahve: "Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem u ruke. ¹⁰Ako se bojiš napasti, siði najprije u tabor s Purom, momkom svojim; ¹¹slušaj što govore; ohrabrit æeš se i napast æeš na tabor." On siðe sa svojim momkom Purom do prvih taborskih straža. ¹²Midjanci, Amaleèani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao skakavci; njihovim devama ne bijaše broja, kao pijesku na obali mora. ¹³Kad je Gideon došao, a to jedan baš pripovijedaše svome drugu što je sanjao: "Usnuo sam kako se pogaèa jeèmenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi, a šator pade, prevrnu se." ¹⁴A drug mu odgovori: "Nije to drugo nego maè Gideona, Joaševa sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor." ¹⁵Kada je Gideon èuo kako je onaj pripovjedio san i kako ga je drugi protumaèio, baci se nièice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika: "Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!" ¹⁶Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri èete. Svakome èovjeku dade u ruke rog, prazan vrè i luè u vrèu: ¹⁷"Gledajte mene", reèe im, "i èinite što i ja! Kada doðem na rub tabora, èinite što budem i ja èinio! ¹⁸Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte u rog oko sveg tabora i vièite: 'Za Jahvu i Gideona!'" ¹⁹Gideon i stotina ljudi što ga je pratila doðoše na rub tabora pri poèetku ponoæne straže; tek što su postavili straže, oni zatrubiše u rogove i razbiše vrèeve koje su imali u ruci. ²⁰Tako tri èete zasviraše u rogove i razbiše vrèeve; lijevom rukom držahu luèi, a desnom rogove da trube i udariše vikati: "Za Jahvu i Gideona!" ²¹I svaki stajaše nepomièno na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor i Midjanci vièuæi nagoše u bijeg. ²²Dok su one tri stotine trubile u rogove, uèini Jahve te oni u taboru okrenuše maè jedan na drugoga. I sva se vojska razbježa do Bet-Hašita, prema Sartanu, do Abel-Meholske obale kod Tabata. ²³A Izraelci iz plemena Naftalijeva, Ašerova i iz svega plemena Manašeova sabraše se i pognaše Midjance. ²⁴Gideon posla glasnike po svoj Efrajimovoj gori da govore: "Siðite pred Midjance i zauzmite prije njih sve gazove do Bet-Bara i Jordana." Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazvaše i zauzeše gazove voda do Bet-Bara i Jordana. ²⁵I uhvatiše dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; Oreba ubiše na Orebovoj stijeni, a Zeeba kod Zeebova tijeska. Progonili su Midjance i donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu.

Chapter 8

¹ Tada Efrajimovi ljudi rekoše Gideonu: "Kako si postupio prema nama: nisi nas pozvao kada si pošao u boj protiv Midjanaca?" I žestoko mu prigovoriše. ²On im odgovori: "Pa što sam ja uèinio kad se usporedim s vama? Nije li Efrajimovo pabirèenje bolje od Abiezerove berbe? ³U vaše je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba. Može li se usporediti moje djelo s onim što ste vi uèinili?" Na te rijeèi utiša se njihova srdžba prema njemu.

⁴Kad je Gideon došao do Jordana, prijeðe ga, ali i on i tri stotine ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni. ⁵Stoga reèe ljudima iz Sukota: "Dajte kruha ljudima koji idu za mnom, iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske." ⁶Ali mu sukotski glavari odgovoriše: "Zar je Zebahova i Salmunina šaka veæ u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?" ⁷Gideon im reèe: "Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu, iskidat æu vam meso trnjem i draèem pustinjskim." ⁸Odatle ode u Penuel i zatraži isto od Penuelaca, a oni mu odgovore kao što su mu odgovorili i Sukoæani. ⁹On zaprijeti i Penuelcima: "Kad se vratim kao pobjednik, porušit æu ovu kulu." ¹⁰Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, oko petnaest tisuæa ljudi, što ih god osta od vojske sinova Istoka; sto dvadeset tisuæa ratnika bijaše palo. ¹¹Gideon poðe putem kojim prolaze oni što žive pod šatorima, istoèno od Nobaha i Jogbohe, te potuèe vojsku kad stajaše bezbrižna. ¹²Zebah i Salmuna pobjegoše. On ih pogna i uhvati dva kralja midjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uništi. ¹³Poslije bitke Gideon, sin Joašev, vrati se preko Hareške uzvisine. ¹⁴I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu popisa imena sukotskih knezova i starješina, sedamdeset i sedam ljudi. ¹⁵Potom Gideon ode Sukoæanima i reèe: "Evo Zebaha i Salmune zbog kojih ste mi se rugali govoreæi: 'Je li Zebahova i Salmunina šaka veæ u tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?'" ¹⁶I uhvati starješine gradske, nabra pustinjskog trnja i draèa da ih oæute leða Sukoæana. ¹⁷Poruši Penuelsku kulu i pobi graðane. ¹⁸Onda reèe Zebahu i Salmuni: "Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na Taboru?" "Bili su nalik na te", odgovoriše. "Svaki bijaše kao kraljev sin." ¹⁹"To su bila moja braæa, sinovi moje matere", reèe Gideon. "Tako mi Jahve, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio." ²⁰Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: "Ustani, pogubi ih!" Ali djeèak ne izvuèe maèa: bojao se, bijaše još mlad. ²¹Tada rekoše Zebah i Salmuna: "Ustani ti i navali na nas, jer kakav je èovjek, onakva mu i snaga." I ustavši, Gideon pogubi Zebaha i Salmunu i uze mjeseèiæe što su visjeli o vratu njihovih deva. ²²Izraelci rekoše Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca." ²³Ali im Gideon odgovori: "Ne, neæu ja vladati nad vama, a ni moj sin; Jahve æe biti vaš vladar." ²⁴Još im reèe Gideon: "Jedno samo od vas tražim: da mi svaki dade prsten od svog plijena." Pobijeðeni su nosili zlatne prstenove jer bijahu Jišmaelci. ²⁵"Vrlo rado", odgovore oni. On nato razastrije svoj plašt, a svaki od njih baci od svog plijena po prsten. ²⁶Težina zlatnih prestenova što ih je zaiskao iznosila je tisuæu i sedam stotina zlatnih šekela, osim mjeseèiæa, naušnica i skrletnih haljina koje su nosili midjanski kraljevi i osim lanèiæa što bijahu oko vrata njihovih deva. ²⁷Gideon naèini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav Izrael udari za njim u nevjeru i bijaše to zamka Gideonu i njegovu domu. ²⁸Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave i zemlja bi mirna èetrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov. ²⁹Jerubaal, sin Joašev, otišao je i živio u svojoj kuæi. ³⁰Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je imao mnogo žena. ³¹Njegova inoèa koja je živjela u Šekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek. ³²Gideon, sin Joašev, umrije u dubokoj starosti; sahraniše ga u grobu njegova oca Joaša u Abiezerovoj Ofri. ³³Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenuše u preljub s baalima te postaviše sebi za boga Baal-Berita. ³⁴Izraelci se nisu više sjeæali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo. ³⁵I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro što ga je uèinio Izraelu.

Chapter 9

¹ Abimelek, sin Jerubaalov, otiðe u Šekem k braæi svoje matere i reèe njima i svemu rodu kuæe svoje majke: ²"Upitajte sve šekemske graðane: što vam je bolje - da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan èovjek? Sjetite se da sam ja od vašeg mesa i vaših kostiju!" ³To braæa njegove matere prenesoše ostalim šekemskim graðanima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: "Naš je brat!" ⁴I dadoše mu sedamdeset šekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time Abimelek unajmi klatež i pustolove koji poðoše za njim. ⁵Onda doðe u kuæu svoga oca u Ofri i pobi svoju braæu, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo Jotam, najmlaði sin Jerubaalov jer se bijaše sakrio. ⁶Tada se skupiše svi šekemski graðani i sav Bet-Milo te postaviše Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u Šekemu. ⁷Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: "Èujte me, uglednici šekemski, tako vas èuo Bog! ⁸Jednom se zaputila stabla da pomažu kralja koji æe vladati nad njima. Pa rekoše maslini: 'Budi nam kraljem!' ⁹Odgovori im maslina: 'Zar da se svog ulja odreknem što je na èast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drveæem?' ¹⁰Tad rekoše stabla smokvi: 'Doði, budi nam kraljem!' ¹¹Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoæe i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drveæem?' ¹²Tad rekoše stabla lozi: 'Doði, budi nam kraljem!' ¹³Odgovori im loza: 'Zar da se odreknem vina što veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drveæem?' ¹⁴Sva stabla rekoše tad glogu: 'Doði, budi nam kraljem!' ¹⁵A glog odgovori stablima: 'Ako me doista hoæete pomazat' za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako neæete, iz gloga æe oganj planuti i sažeæi cedrove libanonske!' ¹⁶Sada, jeste li vjerno i èestito uèinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kuæi? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas uèini? ¹⁷Moj se otac za vas borio izloživši svoj život te vas izbavio iz ruku Midjanaca, ¹⁸a vi danas ustaste protiv kuæe moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad graðanima Šekema uèiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato što je vaš brat! ¹⁹Ako ste vjerno i pošteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kuæi, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama! ²⁰Ako niste, neka oganj iziðe iz Abimeleka i sažeže graðane Šekema i Bet-Mila i neka iziðe oganj iz graðana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!" ²¹Onda Jotam pobježe, skloni se i doðe u Beer, i ondje ostade, jer se bojao svoga brata Abimeleka. ²²Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine. ²³Tada Bog posla duh razdora meðu Abimeleka i šekemske graðane i šekemski se graðani pobuniše protiv Abimeleka. ²⁴Bijaše to zato da bi se osvetio zloèin poèinjen nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka, koji ih ubi, i na graðane Šekema, koji mu pomogoše da ubije braæu. ²⁵Hoteæi mu napakostiti, šekemski su graðani postavili zasjede po vrhovima planina i pljaèkali svakoga tko bi prošao mimo njih onim putem. Javiše to Abimeleku. ²⁶Gaal, sin Ebedov, doðe sa svojom braæom i nastani se u Šekemu; a šekemski se graðani pouzdaše u njega. ²⁷Otišavši u polje, trgali su u svojim vinogradima grožðe i gazili ga, a onda udarili u veselje; ušli su u hram svoga boga, jeli su, pili i proklinjali Abimeleka. ²⁸A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu služimo? Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, služe ljude Hamora, Šekemova oca? Zašto da mi njemu služimo? ²⁹O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i rekao mu: 'Pojaèaj svoju vojsku i iziði u boj!'" ³⁰A kad Zebul, gradski naèelnik, doznade što je govorio Gaal, sin Ebedov, razgnjevi se. ³¹Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poruèi mu: "Evo, Gaal, sin Ebedov, došao u Šekem sa svojom braæom i bune graðane protiv tebe. ³²Zato ustani noæu, ti i narod što je s tobom, i stani u zasjedu u polju. ³³A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i njegovi ljudi iziðu preda te, ti uèini s njima što ti prilike posavjetuju." ³⁴Abimelek usta noæu sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko Šekema u èetiri èete. ³⁵Kada je Gaal, sin Ebedov, izišao pred gradska vrata i zaustavio se, Abimelek i njegovi ljudi ustaše iz zasjede. ³⁶Gaal ugleda ljude i reèe Zebulu: "Eno silaze ljudi s gorskih vrhova." "Od sjena gorskih vrhova", odgovori mu Zebul, "èine ti se ljudi." ³⁷Opet progovori Gaal: "Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin pupak, a èeta jedna dolazi putem od Èarobnjaèkog hrasta." ³⁸Tad mu reèe Zebul: "Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je Abimelek da mu služimo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Iziði sada i pobij se s Abimelekom." ³⁹I Gaal iziðe na èelu šekemskih graðana i pobi se s Abimelekom. ⁴⁰Abimelek potjera Gaala i on pobježe pred njim; i mnogi njegovi ljudi padoše mrtvi prije nego što su i došli do vrata. ⁴¹Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu braæu i nije im više dao da ostanu u Šekemu.

⁴²Sutradan je narod izišao u polje i javiše to Abimeleku. ⁴³On uze svoju vojsku, podijeli je u tri èete i stade u zasjedu u polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih. ⁴⁴Dok je Abimelek sa svojom èetom udarao kod gradskih vrata, druge se dvije èete baciše na one koji bijahu u polju i tako ih pobiše. ⁴⁵Èitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevši ga, poubija sve stanovništvo, razori grad i posu sol po njemu. ⁴⁶Kad su to èuli gospodari Migdal Šekema, uðoše svi u tvrdi prostor hrama El-Berita. ⁴⁷Kada je Abimelek doznao da su se svi graðani Migdal Šekema ondje sakupili, ⁴⁸popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzevši u ruke sjekiru, odsjeèe granu od drveta, podiže je i metnu sebi na rame. A ljudima zapovjedi: "Što vidjeste da sam ja uèinio, uèinite brzo i vi." ⁴⁹I svi ljudi odsjekoše sebi po granu, a onda krenuše za Abimelekom, nabacaše granje na utvrdu i zapališe ga nad onima koji su se ondje nalazili. Tako izgiboše svi žitelji Migdal Šekema, oko tisuæu ljudi i žena. ⁵⁰Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji. ⁵¹Bijaše ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i žene i svi uglednici gradski. Zatvorivši za sobom vrata, popeše se kuli na krov. ⁵²Abimelek doðe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da je zapali, ⁵³neka žena baci mu žrvanj na glavu i razbi mu lubanju. ⁵⁴On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oružje i reèe mu: "Trgni maè i ubij me da se ne govori o meni: 'Žena ga je ubila.'" Njegov ga momak probode te on umrije. ⁵⁵Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vratiše svojim kuæama. ⁵⁶Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on uèinio svome ocu pobivši sedamdesetero svoje braæe. ⁵⁷I sve zlo Šekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiže kletva Jotama, sina Jerubaalova.

Chapter 10

¹ Poslije Abimeleka ustao je Tola, sin Pue, sina Dodova, da izbavi Izraela. On bijaše iz Jisakarova plemena, a živio je u Šamiru, u Efrajimovoj gori. ²Bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine, a kad je umro, pokopali su ga u Šamiru. ³Poslije njega ustao je Jair Gileaðanin, koji je bio sudac Izraelu dvadeset i dvije godine. ⁴Imao je trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradi i imali trideset gradova što se do dana današnjega zovu Sela Jairova, a nalaze se u gileadskoj zemlji. ⁵Kad umrije Jair, pokopaše ga u Kamonu. ⁶Izraelci su opet stali èiniti ono što Jahvi nije po volji. Služili su baalima i aštartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Jahvu su napustili i nisu mu više služili. ⁷Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima i Amoncima. ⁸Oni su od tada osamnaest godina satirali i tlaèili Izraelce - sve Izraelce koji življahu s onu stranu Jordana, u zemlji amorejskoj, koja je u Gileadu. ⁹Potom su Amonci prešli Jordan da zavojšte i na Judu, Benjamina i na Efrajima te se Izrael naðe u velikoj nevolji. ¹⁰Tada zavapiše Izraelci Jahvi govoreæi: "Griješili smo prema tebi jer smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo služili baalima." ¹¹A Jahve odgovori Izraelcima: "Nisu li vas tlaèili Egipæani i Amorejci, Amonci i Filistejci, ¹²Sidonci, Amaleèani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema meni, nisam li vas izbavio iz njihovih ruku? ¹³Ali vi ostaviste mene i uzeste služiti drugim bogovima. Zbog toga vas neæu više izbavljati. ¹⁴Idite i vapite za pomoæ onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas oni izbave iz vaše nevolje!" ¹⁵Izraelci odgovoriše Jahvi: "Sagriješili smo! Èini s nama što ti drago, samo nas danas izbavi!" ¹⁶I odstraniše tuðe bogove i poèeše opet služiti Jahvi. A Jahve više ne mogaše trpjeti da Izraelci pate. ¹⁷Kada su se Amonci sabrali i utaborili u Gileadu, skupiše se i Izraelci i utaboriše se u Mispi. ¹⁸Tada narod i knezovi gileadski rekoše jedni drugima: "Koji èovjek povede boj protiv Amonaca, neka bude poglavar svima koji žive u Gileadu."

Chapter 11

¹ Gileaðanin Jiftah bijaše hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijaše Gilead. ²Ali je Gileadu i njegova žena rodila sinove, pa kada su sinovi te žene odrasli, otjeraše Jiftaha govoreæi mu: "Neæeš dobiti baštine od našeg oca jer si sin strane žene." ³Jiftah zato pobježe od svoje braæe i naseli se u zemlji Tobu. Ondje se oko njega okupila hrpa beskuænika koji su s njim pljaèkali. ⁴Poslije nekog vremena Amonci zavojštiše na Izraela. ⁵Kada su Amonci napali Izraela, krenuše gileadske starješine da trže Jiftaha u zemlji Tobu. ⁶"Hodi", rekoše mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca." ⁷Ali Jiftah odgovori gileadskim starješinama: "Niste li me vi mrzili i otjerali iz kuæe moga oca? Zašto sada dolazite k meni kada ste u nevolji?" ⁸Gileadske starješine rekoše Jiftahu: "Zato smo sada došli tebi: poði s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit æeš poglavar nama i svima u Gileadu." ⁹Jiftah upita gileadske starješine: "Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoæu li biti vaš poglavar?" ¹⁰"Jahve neka bude svjedokom meðu nama", odgovore Jiftahu gradske starješine. "Jao nama ako ne uèinimo kako si rekao!" ¹¹I Jiftah ode sa starješinama Gileada. Narod ga postavi sebi za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u Mispi. ¹²Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "Što ima izmeðu tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?" ¹³Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!" ¹⁴Jiftah nanovo pošalje glasnike kralju Amonaca ¹⁵i poruèi mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju, ¹⁶nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš. ¹⁷Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih proæi kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne posluša. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu. ¹⁸Onda je preko pustinje zaobišao edomsku i moapsku zemlju i došao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazeæi granice Moaba, jer Arnon bijaše moapska meða. ¹⁹Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hešbonu, i poruèi mu: 'Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je odreðeno.' ²⁰Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proðe preko njegova podruèja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijaše utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom. ²¹Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to podruèje. ²²Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. ²³I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati? ²⁴Zar ne posjeduješ sve što je tvoj bog Kemoš bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono što je Jahve, naš Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo! ²⁵Po èemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega? ²⁶Kada se Izrael nastanio u Hešbonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, veæ tri stotine godina - zašto ih tada niste oteli? ²⁷Nisam ja tebi skrivio nego ti meni èiniš krivo ratujuæi protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmeðu sinova Izraelovih i sinova Amonovih." ²⁸Ali kralj Amonaca ne posluša rijeèi što mu ih je poruèio Jiftah. ²⁹Duh Jahvin siðe na Jiftaha te on poðe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, proðe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe doðe iza Amonaca. ³⁰I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi predaš u ruke Amonce, ³¹tko prvi iziðe na vrata moje kuæe u susret meni kada se budem vraæao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit æe Jahvin i njega æu prinijeti kao paljenicu." ³²Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruèi u njegove ruke. ³³I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom. ³⁴Kada se Jiftah vratio kuæi u Mispu, gle, iziðe mu u susret kæi plešuæi uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kæeri. ³⁵Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kæeri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesreæu! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta poreæi." ³⁶Ona mu odgovori: "Oèe moj, ako si uèinio zavjet Jahvi, uèini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima." ³⁷Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat æu po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevièanstvo." ³⁸"Idi", reèe joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevièanstvo. ³⁹Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše uèinio. I nikada nije upoznala èovjeka. Otada je potekao obièaj u Izraelu ⁴⁰da svake godine odlaze Izraelove kæeri i oplakuju kæer Jiftaha Gileaðanina èetiri dana na godinu.

Chapter 12

¹ Uto se skupiše ljudi od Efrajimova plemena, prijeðoše Jordan put Safona i rekoše Jiftahu. "Zašto si išao u boj protiv Amonaca a nas nisi pozvao da idemo s tobom? Spalit æemo ti kuæu i tebe!" ²Jiftah im odgovori: "Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i Amonci su nas teško tlaèili. Pozvao sam vas u pomoæ, ali me niste izbavili iz njihovih ruku. ³Videæi da mi nitko ne pritjeèe u pomoæ, stavih svoj život na kocku, odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Zašto ste, dakle, pošli danas da ratujete protiv mene?" ⁴Tada skupi Jiftah sve Gileaðane i udari na Efrajima. Gileaðani potukoše Efrajima, jer su ovi govorili: "Vi ste, Gileaðani, Efrajimovi bjegunci koji ste živjeli usred Efrajima i Manašea." ⁵Zatim Gileaðani presjekoše Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji bjegunac Efrajimov rekao: "Pustite me da prijeðem", Gileaðani bi ga pitali: "Jesi li Efrajimovac?" A kada bi on odgovorio: "Nisam", ⁶oni bi mu kazali: "Hajde reci: Šibolet!" On bi rekao: "Sibolet" jer nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na jordanskim pliæacima. Tako je poginulo èetrdeset i dvije tisuæe ljudi iz Efrajimova plemena. ⁷Jiftah je sudio Izraelu šest godina. A kada je Gileaðanin Jiftah umro, pokopaše ga u njegovu gradu, u Gileadu. ⁸Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Ibsan iz Betlehema. ⁹On je imao trideset sinova i trideset kæeri, koje je poudao iz kuæe, a trideset je snaha doveo izvana svojim sinovima. On je sudio Izraelu sedam godina. ¹⁰Zatim umrije Ibsan i pokopaše ga u Betlehemu. ¹¹Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Elon Zebulunac. On je sudio Izraelu deset godina. ¹²Zatim umrije Zebulunac Elon i pokopaše ga u Ajalonu u zemlji Zebulunovoj. ¹³Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Abdon, sin Hilela iz Pireatona. ¹⁴On je imao èetrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na sedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina. ¹⁵Zatim umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopaše ga u Pireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji Šaalimu.

Chapter 13

¹ Izraelci su opet okrenuli da èine ono što Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Filistejcima za èerdeset godina. ²A bijaše neki èovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. ³Toj se ženi ukaza Anðeo Jahvin i reèe joj: "Ti si neplodna i nisi raðala. ⁴Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka piæa i da ne jedeš ništa neèisto. ⁵Jer, zatrudnjet æeš, evo, i rodit æeš sina. I neka mu britva ne prijeðe po glavi, jer æe od majèine utrobe dijete biti Bogu posveæeno - bit æe nazirej Božji i on æe poèeti izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca." ⁶Žena ode i kaza mužu: "Božji èovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anðela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. ⁷Ali mi je rekao: 'Ti æeš zaèeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni žestoka piæa i ne jedi ništa neèisto jer æe ti dijete biti nazirej Božji od majèine utrobe do smrti.'" ⁸Tada se Manoah pomoli Jahvi i reèe: "Molim te, Gospode, neka Božji èovjek koga si jednom poslao doðe još jednom k nama i pouèi nas što æemo èiniti s djetetom kad se rodi!" ⁹Jahve usliši Manoaha i Anðeo Jahvin doðe opet k ženi dok je sjedila u polju. Manoah, muž njezin, ne bijaše kraj nje. ¹⁰Žena brzo otrèa da obavijesti muža i reèe mu: "Gle, ukazao mi se èovjek koji mi je došao onog dana." ¹¹Manoah ustade, poðe za ženom i kada doðe k èovjeku, upita ga: "Jesi li ti onaj što je govorio s ovom ženom?" A on odgovori: "Jesam." ¹²"Kada se ispuni ono što si rekao", opet æe Manoah, "po kojim propisima i kako treba postupati s djetetom?" ¹³Anðeo Jahvin odgovori Manoahu: "Neka se žena èuva svega što sam joj zabranio. ¹⁴Neka ne uživa ništa što dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina ni žestoka piæa, neka ne jede ništa neèisto i neka se drži svega što sam joj zapovjedio." ¹⁵Tada reèe Manoah Anðelu Jahvinu: "Rado bismo te ustavili i pogostili jaretom." ¹⁶Anðeo Jahvin nato æe Manoahu: "Sve da me i ustaviš, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako želiš žrtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi." Manoah, ne znajuæi da je to Anðeo Jahvin, ¹⁷reèe tada Anðelu Jahvinu: "Kako ti je ime, da te možemo èastiti kada se ispuni što si obeæao." ¹⁸Anðeo Jahvin odgovori mu: "Zašto pitaš za moje ime? Ono je tajanstveno." ¹⁹Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu žrtvova Jahvi koji èini tajanstvene stvari. ²⁰Kada se poèe dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anðeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše nièice. ²¹Anðeo Jahvin nije se više ukazivao Manoahu i njegovoj ženi. Manoah tada shvati da je to Anðeo Jahvin. ²²"Zacijelo æemo umrijeti", reèe ženi, "jer smo vidjeli Boga." ²³"Da nas je htio usmrtiti", odgovori mu žena, "ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što èujemo." ²⁴Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. ²⁵I Jahvin duh bijaše s njim u Danovu taboru, izmeðu Sore i Eštaola.

Chapter 14

¹ I siðe Samson u Timnu i ugleda ondje djevojku meðu filistejskim kæerima. ²Vrativši se, povjeri to ocu i majci: "Opazio sam u Timni", reèe on, "djevojku meðu filistejskim kæerima: oženite me njome." ³Otac i mati rekoše: "Zar nema djevojaka meðu kæerima tvoga plemena i u svemu našem narodu da moraš uzeti ženu izmeðu neobrezanih Filistejaca?" Ali Samson odgovori ocu: "Oženi me njome jer mi ona omilje." ⁴Otac mu i majka nisu znali da je to od Jahve, koji je tražio zadjevicu s Filistejcima jer Filistejci u ono doba vladahu Izraelom. ⁵Samson siðe tako u Timnu i kad doðe do timnjanskih vinograda, gle - odjednom preda nj iskoèi mladi lav rièuæi. ⁶Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao što se raskida jare; ali ne reèe ni ocu ni majci što je uèinio. ⁷Došavši, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje. ⁸Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson skrenu da vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj pèela i med. ⁹On uze meda u ruke i jeo ga je iduæi putem. Kada se vratio k ocu i majci, dade ga i njima te i oni jedoše; ali im ne reèe da ga je uzeo iz mrtvog lava. ¹⁰Zatim ode ženi i ondje prirediše gozbu Samsonu; trajala je sedam dana, jer tako obièavahu mladi ljudi. ¹¹Ali kako ga se bojahu, izabraše trideset svadbenih drugova da budu uza nj. ¹²Tad im reèe Samson: "Hajde da vam zadam zagonetku. Ako je odgonetnete za sedam svadbenih dana, dat æu vam trideset truba finog platna i trideset sveèanih haljina. ¹³Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi æete meni dati trideset truba platna i trideset sveèanih haljina." "Zadaj nam zagonetku", odgovore mu oni, "mi te slušamo." ¹⁴A on im reèe: "Od onog koji jede izišlo je jelo, od jakoga izišlo je slatko." Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke. ¹⁵Èetvrtoga dana rekoše Samsonovoj ženi: "Izvuci od muža na prijevaru rješenje zagonetke, ili æemo spaliti i tebe i oèev ti dom! Zar ste nas ovamo pozvali da nas oplijenite?" ¹⁶Tada žena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govoreæi: "Ti mene samo mrziš i ne ljubiš me. Zadao si zagonetku sinovima moga naroda, a meni je nisi objasnio." On joj odgovori: "Nisam je objasnio ni ocu ni majci, a tebi da je kažem?" ¹⁷Ona mu plakaše oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba. Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na nj navaljivala. I ona je odade sinovima svoga naroda. ¹⁸Sedmoga dana, prije nego je zašlo sunce, ljudi iz toga grada rekoše Samsonu: "Što ima slaðe od meda i što ima jaèe od lava?" A on im odgovori: "Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke pogodili." ¹⁹Tada duh Jahvin doðe na njega, te on siðe u Aškelon i ondje pobi trideset ljudi, uze im odjeæu i dade sveèane haljine onima koji su odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati oèevoj kuæi. ²⁰A Samsonovu ženu dadoše drugu koji mu bijaše svadbeni pratilac.

Chapter 15

¹ Poslije nekog vremena, o žetvi pšenice, Samson doðe da pohodi svoju ženu, donijevši joj kozle i reèe: "Želim uæi k svojoj ženi u ložnicu." Ali mu tast ne dopusti. ²"Mislio sam," reèe mu on, "da si je zamrzio, pa sam je dao tvome drugu. Ali zar njezina mlaða sestra nije ljepša od nje? Uzmi je namjesto one!" ³Samson mu odgovori: "Ovaj put neæu biti krivac Filistejcima kad im uèinim zlo." ⁴I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze luèi i, okrenuvši rep prema repu, stavi jednu luè meðu dva repa. ⁵Tad zapali luèi, pusti lisice u filistejska polja i popali im snopove, i nepokošeno žito, i vinograde, i maslinike. ⁶Filistejci zapitaše: "Tko je to uèinio?" Odgovoriše im: "Samson, Timnjaninov zet, zato što mu tast oduze ženu i dade je njegovu drugu." Tad Filistejci odoše i spališe onu ženu i njenu obitelj. ⁷"Kad ste to uèinili", reèe im Samson, "neæu mirovati dok vam se ne osvetim." ⁸I sve ih izudara uzduž i poprijeko i žestoko ih porazi. Poslije toga ode u spilju Etamske stijene i ondje se nastani. ⁹Tad Filistejci krenuše, utaboriše se u Judi i raširiše do Lehija. ¹⁰"Zašto ste pošli na nas?" - upitaše ih Judejci. A oni im odgovoriše: "Pošli smo da svežemo Samsona i da mu uèinimo kako je on uèinio nama." ¹¹Tri tisuæe Judejaca odoše tada k spilji Etamske stijene i rekoše Samsonu: "Zar ne znaš da Filistejci nama gospodare? Zašto si nam onda to uèinio?" On im odgovori: "Kako oni meni, tako ja njima!" A oni mu rekoše: ¹²"Doðosmo da te svežemo i predamo u ruke Filistejaca." "Zakunite mi se", reèe im, "da me neæete ubiti." ¹³"Ne", odgovoriše mu, "mi æemo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te zacijelo ne želimo pogubiti." Onda ga svezaše sa dva nova užeta i odvedoše iz spilje. ¹⁴Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci, vièuæi od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku. ¹⁵Spazivši još sirovu magareæu èeljust, pruži on ruku, uze onu èeljust i pobi njome tisuæu ljudi. ¹⁶Tad reèe Samson: "Magareæom èeljusti gomile prebih, Magareæom èeljusti tisuæu pobih." ¹⁷Rekavši to, baci èeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. ¹⁸Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govoreæi: "Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od žeði i pasti u ruke neobrezanima?" ¹⁹Tad Jahve rasijeèe udubinu što je kod Lehija i voda poteèe iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju. ²⁰Samson bijaše sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine dvadeset godina.

Chapter 16

¹ Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i uðe k njoj. ²Žiteljima Gaze javiše: "Samson je došao ovamo!" Opkoliše ga i vrebahu ga svu noæ na gradskim vratima. Svu noæ bijahu mirni. "Prièekajmo do zore", mišljahu, "pa æemo ga ubiti." ³Ali je Samson ležao samo do ponoæi, a o ponoæi ustade, dohvati gradska vrata s oba dovratnika, išèupa ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i položi ih ondje. ⁴Poslije toga zamilova on neku ženu iz doline Soreka po imenu Delilu. ⁵Filistejski knezovi doðoše k njoj i rekoše joj: "Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga svežemo i uèinimo nemoænim. A dat æe ti svaki od nas po tisuæu i sto srebrnih šekela." ⁶Delila upita Samsona: "Kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i èime bi se mogao svezati i svladati." ⁷Samson joj odgovori: "Da me svežu sa sedam svježih još neosušenih žila od luka, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek." ⁸Filistejski knezovi donesu Delili sedam svježih još neosušenih žila i ona ga veza njima. ⁹Kod nje u sobi bijaše zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" On pokida žile kao što se prekine kuèina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoše za tajnu njegove snage. ¹⁰Tad reèe Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kaži èime bi te trebalo vezati." ¹¹On joj odgovori: "Da me dobro svežu novim još neupotrijebljenim užetima, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek." ¹²Tada Delila uze nova užeta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bijaše zasjeda, ali on prekide užeta na rukama kao da su konci. ¹³Tada Delila reèe Samsonu: "Varaš me svejednako i lažeš mi. Kaži mi napokon èime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otkaš sedam pramenova moje kose na tkalaèkom stanu i da ih zaglaviš klinom, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek." ¹⁴Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalaèkom stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se probudi i istrgne i klin i tkalaèki stan. I nije otkrila tajnu njegove snage. ¹⁵Delila mu reèe: "Kako možeš reæi da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me veæ prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga." ¹⁶Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i muèila ga, njemu veæ dozlogrdje. ¹⁷I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majèine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoæao bih i postao bih kao obièan èovjek." ¹⁸Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i reèe im: "Doðite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce." I filistejski knezovi doðoše k njoj i donesoše sa sobom novac. ¹⁹Uspavavši Samsona na svojim koljenima, ona dozva èovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poèe slabiti i ostavi ga snaga. ²⁰Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i pomisli: "Izvuæi æu se kao i uvijek i oslobodit æu se." Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. ²¹Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oèi i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici. ²²Ali kosa gdje mu je obrijaše poène opet rasti. ²³A knezovi se filistejski skupiše da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja." ²⁴A narod, vidjevši ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu èast govoreæi: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja, koji nam je zemlju pustošio i tolike naše usmrtio." ²⁵Kad im se srce razigralo, povikaše: "Dovedite Samsona da nas zabavlja!" I dovedoše iz tamnice Samsona i on igraše pred njima; a onda ga postaviše meðu stupove. ²⁶Samson tada reèe djeèaku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima poèiva zdanje da se naslonim na njih." ²⁷A kuæa bijaše puna ljudi i žena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisuæe ljudi koji su gledali kako Samson igra. ²⁸Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka." ²⁹I Samson napipa dva srednja stupa na kojima poèivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, ³⁰i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umiruæi nego što ih pobi za života. ³¹Poslije doðoše njegova braæa i sva kuæa njegova oca, uzeše ga i odnesoše i pokopaše ga izmeðu Sore i Eštaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.

Chapter 17

¹ Bijaše u Efrajimovoj gori èovjek po imenu Mikajehu. ²On reèe majci: "Tisuæu i sto srebrnih šekela što su ti ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu - uši su je moje èule - taj je novac kod mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine moj!" ³I Mikajehu vrati joj tisuæu i sto srebrnih šekela. A mati mu njegova reèe: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem." ⁴Majka uze dvije stotine srebrnih šekela i dade ih zlataru. On naèini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviše u Mikajehuovoj novoj kuæi. ⁵On mu sagradi svetište, zatim naèini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude sveæenik. ⁶U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj volji. ⁷Bijaše neki mladiæ iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je levit i boravio je ondje kao došljak. ⁸Taj èovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao došljak. Putujuæi, doðe u Efrajimovu goru do Mikine kuæe. ⁹Mika ga upita: "Odakle dolaziš?" "Ja sam levit iz Judina Betlehema", odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim." ¹⁰"Ostani kod mene", reèe mu Mika, "i budi mi ocem i sveæenikom, a ja æu ti davati deset srebrnih šekela na godinu, haljine i hranu." I levit uðe. ¹¹Levit je pristao da ostane u njega, i mladiæ mu bijaše kao jedan od sinova. ¹²Mika posveti levita za sveæenika; mladiæ je postao njegovim sveæenikom i živio je u Mikinoj kuæi. ¹³"Sad znam", reèe Mika, "da æe mi Jahve uèiniti dobro kad imam levita za sveæenika."

Chapter 18

¹ U ono vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme tražilo zemljište gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo zemljište meðu Izraelovim plemenima. ²Zato poslaše Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Eštaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoše im: "Idite, istražite zemlju." I oni doðoše u Efrajimovu goru, do Mikine kuæe, i ondje zanoæiše. ³Kako bijahu blizu Mikine kuæe, poznaše glas mladog levita; svratiše se onamo te ga upitaše: "Tko te doveo ovamo? Što tu radiš? I što æeš tu?" ⁴A on im odgovori: "Mika je uèinio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu služim kao sveæenik." ⁵"Upitaj Boga", kazaše mu, "da znamo hoæe li nam uspjeti put koji smo poduzeli." ⁶"Idite u miru", odgovori im sveæenik, "put na koji ste pošli po volji je Jahvi." ⁷Tada odoše ona petorica i stigoše u Lajiš. I vidješe da narod koji prebiva u njemu živi bez straha - po obièaju Sidonaca - bezbrižno i mirno; imaju svega što rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima. ⁸Kad se vratiše svojoj braæi u Sori i Eštaolu, braæa ih upitaše: "Što ste doznali?" ⁹Oni odgovoriše: "Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijenèine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju. ¹⁰Kada doðete, naæi æete ondje bezbrižan narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vaše ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u èemu što rodi zemlja!" ¹¹Tako je odande krenulo šest stotina naoružanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Eštaola. ¹²Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do današnjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima. ¹³Odatle se zaputiše u Efrajimovu goru i doðoše do Mikine kuæe. ¹⁴A ona petorica što bijahu išla izviðati zemlju rekoše svojoj braæi: "Znate li da u ovim kuæama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što æete raditi." ¹⁵Skrenuvši, oni uðoše u kuæu mladog levita, u Mikinu kuæu, i pozdraviše ga. ¹⁶I dok je šest stotina naoružanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima, ¹⁷ona petorica što su išla izviðati zemlju uðoše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a sveæenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi. ¹⁸Kad su ušli u Mikinu kuæu i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, sveæenik im reèe: "Što to radite?" ¹⁹"Šuti", odgovoriše mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit æeš nam otac i sveæenik. Zar ti je bolje biti sveæenikom u kuæi jednog èovjeka nego da budeš sveæenikom jednog plemena i roda u Izraelu?" ²⁰Sveæenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima. ²¹Vrativši se na put kojim su krenuli, odoše pustivši naprijed žene i djecu, stoku i dragocjenosti. ²²Bijahu veæ daleko od Mikine kuæe, kad gle - ljudi što življahu u susjednim kuæama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima. ²³Kada poèeše vikati za Danovim sinovima, oni se obazreše i rekoše Miki: "Što ti je? Što ste se skupili?" ²⁴On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi naèinio i sveæenika te odlazite. A što ostaje meni? I još mi kažete: 'Što ti je?'" ²⁵Danovci mu odgovore: "Da te više nismo èuli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuæu!" ²⁶Danovci odoše dalje, a Mika, videæi da su jaèi od njega, okrenu se i vrati kuæi. ²⁷I tako, uzevši boga što ga je naèinio Mika i sveæenika koga je najmio da mu služi, Danovci navališe na Lajiš, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoše oštrim maèem i spališe grad. ²⁸Nikoga ne bijaše da pomogne Lajišanima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijaše u dolini koja se pruža prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu. ²⁹I nazvaše ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Lajiš. ³⁰I Danovci namjestiše sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sveæenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo. ³¹I stajaše im onaj rezani i ljeveni idol što ga je Mika naèinio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Božji bijaše u Šilu.

Chapter 19

¹ U ono vrijeme kad u Izraelu još ne bijaše kralja, živio neki èovjek, levit, kao došljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoèu ženu iz Judina Betlehema. ²Rasrdivši se jednom, njegova ga inoèa ostavi i vrati se u oèevu kuæu u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva èetiri mjeseca. ³Njen muž ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio kuæi oca mlade žene, opazi ga tast i veselo mu iziðe u susret. ⁴Tast, otac mlade žene, zadrži ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i noæivali. ⁵Èetvrtoga dana uraniše; levit se spremao da ide, kad otac mlade žene reèe zetu: "Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite." ⁶I tako sjedoše te su obojica jela i pila, a onda otac mlade žene reèe èovjeku: "Hajde, ostani još noæas i proveseli se!" ⁷A kad èovjek ustade da poðe, tast uze navaljivati na njega te on još jednom ondje prenoæi. ⁸Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade žene reèe: "Okrijepi se najprije!" Tako su proveli vrijeme jeduæi zajedno dok se nije nagnuo dan. ⁹Muž ustade da ide, s inoèom i slugom, kad mu tast, otac mlade žene, reèe: "Evo se dan nagnuo k veèeru. Prenoæi još ovdje i proveseli se, pa sutra uranite na put i vratite se svom šatoru." ¹⁰Ali èovjek ne htjede prenoæiti nego ustade i krenu. Tako je došao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca, inoèa i sluga. ¹¹Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se veæ jako nagnuo, pa sluga reèe svome gospodaru: "Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu prenoæimo." ¹²Ali mu gospodar odgovori: "Neæemo se svraæati u grad tuðinaca koji nisu Izraelci, nego æemo iæi do Gibee." ¹³Još reèe sluzi: "Hajde, požurimo se da stignemo u koje od tih mjesta gdje æemo prenoæiti, u Gibeu ili Ramu." ¹⁴I proðoše, nastavljajuæi put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu, sunce je zapadalo. ¹⁵Oni skrenuše onamo da prenoæe u Gibei. Ušavši, levit sjede na gradskom trgu, ali ne bijaše nikoga da ih primi u kuæu da prenoæe. ¹⁶I doðe neki starac koji se predveèer vraæao s posla u polju. Bijaše to èovjek iz Efrajimove gore; življaše u Gibei kao došljak, a svi žitelji toga mjesta bijahu Benjaminovci. ¹⁷Podigavši oèi, ugleda putnika na gradskom trgu: "Odakle dolaziš i kamo æeš?" - upita ga starac. ¹⁸A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam u Judin Betlehem i vraæam se kuæi, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuæu. ¹⁹Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za svoju ženu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta." ²⁰"Mir s tobom i dobro mi došao", odgovori starac. "Moja je briga što ti je potrebno, samo nemoj noæiti na trgu." ²¹I uvede ga u svoju kuæu i baci krme magarcima. Putnici su oprali noge, a onda jeli i pili. ²²Dok su se oni krijepili, gle, neki graðani, opaki ljudi, okružiše kuæu i, lupajuæi svom snagom o vrata, rekoše starcu, gospodaru kuæe: "Izvedi toga èovjeka što je ušao u tvoju kuæu da ga se namilujemo." ²³Tad iziðe domaæin iz kuæe i reèe im: "Ne, braæo moja, ne èinite zla. Taj je èovjek ušao u moju kuæu, zato ne èinite bezakonja. ²⁴Evo, moja je kæi djevica, prepustit æu vam je. Èinite od nje što vam drago, ali ovom èovjeku ne èinite bezakonja." ²⁵Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad onaj èovjek uze inoèu te im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noæ do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustiše je. ²⁶Pred zoru žena doðe i pade na ulaz kuæe onog èovjeka gdje je bio njen gospodar i ležala je ondje dok se nije razdanilo. ²⁷Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kuæna vrata te izišao da nastavi put, kad spazi ženu, svoju inoèu, kako leži na kuænim vratima s rukama na pragu. ²⁸"Ustani, idemo!" - reèe joj. Ali ne bijaše odgovora. Onda je uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kuæi. ²⁹Kada je došao kuæi, trže nož i uze mrtvo tijelo inoèino, rasijeèe ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela. ³⁰I tko god vidje reèe: "Ovakvo što se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izašli iz Egipta do današnjeg dana. Valja o tome promisliti, vijeæati i govoriti."

Chapter 20

¹ Tada iziðe sav Izrael i sabra se sva zajednica kao jedan èovjek, od Dana do Beer Šebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi. ²Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, doðoše na zbor Božjeg naroda, èetiri stotine tisuæa pješaka viènih maèu. ³A Benjaminovci doznaše da su Izraelovi sinovi uzišli u Mispu. Sinovi Izraelovi zapitaše tada: "Kažite nam kako se dogodio zloèin!" ⁴Levit, muž ubijene žene, uze rijeè: "Došao sam s inoèom u Benjaminovu Gibeu da prenoæim. ⁵A graðani Gibee ustadoše na mene i noæu opkoliše kuæu u kojoj sam bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inoèu silovali tako da je umrla. ⁶Zato sam uzeo mrtvu inoèu, rasjekao je u komade i razaslao je u sve krajeve Izraelove baštine, jer su poèinili sramotno djelo u Izraelu. ⁷Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite odluku." ⁸Sav narod ustade kao jedan èovjek govoreæi: "Neka se nitko od nas ne vraæa svome šatoru, neka nitko ne ide svojoj kuæi! ⁹Nego da sada ovo uèinimo Gibei: bacit æemo ždrijeb; ¹⁰i uzet æemo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine, po stotinu od tisuæe i po tisuæu od deset tisuæa: oni æe nositi hranu vojsci, onima koji æe krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu što ju je poèinila u Izraelu." ¹¹I sabraše se svi Izraelci protiv onoga grada, udruženi kao jedan èovjek. ¹²Tada Izraelova plemena razaslaše poslanike po svemu Benjaminovu plemenu s porukom: "Kakav se to zloèin dogodio meðu vama? ¹³Sada izruèite one opake ljude što su u Gibei da ih smaknemo te iskorijenimo zlo iz Izraela!" Ali Benjaminovci ne htjedoše poslušati svoje braæe Izraelaca. ¹⁴Benjaminovci se skupiše u Gibeu iz svojih gradova da se pobiju s Izraelcima. ¹⁵A Benjaminovaca koji su došli iz raznih gradova nabrojiše toga dana dvadeset i šest tisuæa ljudi viènih maèu, bez stanovnika Gibee. ¹⁶Od svega toga naroda bijaše sedam stotina vrsnih ljudi, koji su bili ljevaci, i svaki je taj gaðao kamenom iz praæke navlas toèno, ne promašujuæi cilja. ¹⁷A bijaše Izraelaca, osim sinova Benjaminovih, èetiri stotine tisuæa, sve ljudi viènih maèu i sve samih ratnika. ¹⁸I sinovi Izraelovi, ustavši, poðoše u Betel da se posavjetuju s Bogom: "Tko æe od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?" - zapitaše Izraelci. A Jahve odgovori: "Neka Juda poðe prvi." ¹⁹Izjutra krenuše Izraelci te se utaboriše pred Gibeom. ²⁰Krenuvši u boj protiv Benjaminovaca, svrstaše se u bojni red pred Gibeom. ²¹A Benjaminovci iziðoše iz Gibee i pobiše toga dana Izraelu dvadeset i dvije tisuæe ljudi, koji ostadoše na onome polju. ²²Izraelci odoše i plakahu pred Jahvom sve do veèeri, a onda upitaše Jahvu govoreæi: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova svoga brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite na njega!" ²³Tada se vojska Izraelovih sinova ohrabri i nanovo svrsta u bojni red na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana. ²⁴Drugoga se dana Izraelci približiše Benjaminovcima, ²⁵ali toga drugog dana Benjamin iziðe iz Gibee pred njih i pobi Izraelcima još osamnaest tisuæe ljudi, koji ostadoše na onome polju - sve sami poizbor ratnici, vièni maèu. ²⁶Tada svi Izraelci i sav narod odoše u Betel te plakahu i stajahu ondje pred Jahvom; cio su dan postili do veèeri, prinosili paljenice i žrtve pomirnice pred Jahvom. ²⁷I tad opet Izraelci upitaše Jahvu, jer se u ono vrijeme Kovèeg saveza Božjega nalazio na tome mjestu, ²⁸i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, posluživaše ga. Oni upitaše: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova našega brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite, jer æu ih sutra predati u vaše ruke." ²⁹Tad Izrael postavi èete u zasjedu oko Gibee. ³⁰Treæega dana poðoše Izraelci protiv Benjaminovaca i svrstaše se u bojne redove pred Gibeom, kao i prije. ³¹Benjaminovci iziðoše na njih, a oni ih odmamiše daleko od grada. Kao i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojih jedan ide u Betel, a drugi u Gibeu; ubiše tako oko trideset Izraelaca. ³²I govorahu Benjaminovci: "Evo ih tuèemo kao i prvi put." A Izraelci rekoše: "Bježimo dok ih ne odmamimo na otvorene putove, daleko od grada!" ³³Tada se glavnina Izraelove vojske pomakne sa svoga položaja i svrsta se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izraelova iziðe iz svog skrovišta zapadno od Gibee. ³⁴Deset tisuæa vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izraela sleže se prema Gibei. Boj bijaše žestok. Benjaminovci nisu ni slutili da æe ih zadesiti zlo. ³⁵I Jahve potuèe Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelci pobiše Benjaminu dvadeset i pet tisuæa i sto ljudi viènih maèu. ³⁶Benjaminovci vidješe da su pobijeðeni. Ljudi Izraelci bijahu se povukli sa svojih bojnih položaja pred Benjaminom uzdajuæi se u zasjedu što su je postavili oko Gibee. ³⁷A oni koji bijahu u zasjedi navališe brže na Gibeu i, ušavši u nju, posjekoše oštrim maèem sve stanovništvo. ³⁸Izraelovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovi podignu iz grada stup dima kao znak: ³⁹tada bi se Izraelovi ljudi povukli iz boja. Benjamin poèe ubijati Izraelce i posijeèe im tridesetak ljudi. "Doista, padaju pred nama kao u prijašnjem boju." ⁴⁰A kada se znak, stup dima, poèeo dizati iz grada, obazre se Benjamin i vidje kako se plamen iz svega grada diže prema nebu. ⁴¹Tada se Izraelovi ljudi okrenuše, a Benjaminovce obuze užas jer vidješe da ih je zadesilo zlo. ⁴²I pobjegoše ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu za petama, a oni što su dolazili iz grada ubijahu ih s leða. ⁴³Tako su opkolili Benjamina i, goneæi ga bez predaha, uništiše ga pred Gibeom na istoènoj strani. ⁴⁴I palo je Benjaminu osmnaest tisuæa ljudi, sve samih vrsnih junaka. ⁴⁵Preživjeli se okrenuše i pobjegoše u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Sijekuæi po cestama, Izraelci pobiše još pet tisuæa ljudi; a onda pognaše Benjamina do Gideoma i pobiše još dvije tisuæe ljudi. ⁴⁶Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuæa ljudi viènih maèu, sve samih vrsnih junaka. ⁴⁷Šest stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni. ⁴⁸Izraelovi se ljudi vratiše potom Benjaminovcima, posjekoše oštrim maèem muškarce u gradovima, stoku i što se god našlo; i sve gradove na koje su naišli u Benjaminu popališe ognjem.

Chapter 21

¹ Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas neæe dati svoju kæer za ženu Benjaminovu sinu." ²I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veèeri, narièuæi i jecajuæi. ³Govorili su: "Zašto se, o Jahve, Bože Izraelov, ova nesreæa morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?" ⁴Sutradan uraniše ljudi i sagradiše ondje žrtvenik; prinesoše paljenice i žrtve zahvalnice. ⁵Tad zapitaše Izraelci: "Ima li koga meðu svim plemenima Izraelovim da nije došao na zbor Jahvi?" Jer su se sveèano zakleli da æe pogubiti onoga tko ne doðe u Mispu k Jahvi. ⁶Izraelcima se sada sažalilo na brata Benjamina te rekoše: "Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela. ⁷Kako æemo dati žene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da im neæemo dati svojih kæeri za žene?"

⁸Zato zapitaše: "Ima li koga meðu Izraelovim plemenima da nije došao k Jahvi u Mispu?" I pronaðe se da nije došao u tabor, na zbor, nitko od žitelja Jabeša u Gileadu. ⁹Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijaše nikoga od žitelja Jabeša u Gileadu. ¹⁰Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuæa hrabrih ljudi i zapovjedi im: "Idite i posijecite oštrim maèem stanovnike Jabeša u Gileadu, zajedno sa ženama i djecom. ¹¹Evo što æete uèiniti: izruèit æete prokletstvu sve muškarce i sve žene što su dijelile postelju sa èovjekom, ali æete saèuvati život djevicama." Tako i uèiniše. ¹²I našli su meðu stanovnicima Jabeša u Gileadu èetiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s èovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu. ¹³Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni: objaviše im mir. ¹⁴Tako se oporavi Benjamin. Dadoše im one meðu ženama iz Jabeša u Gileadu koje su ostavili na životu, ali ih ne bijaše dovoljno za sve. ¹⁵Narodu se sažalio Benjamin što je Jahve naèinio prazninu meðu Izraelovim plemenima. ¹⁶"Kako æemo naæi žene onima što su ostali", rekoše starješine zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene žene?" ¹⁷Rekoše još: "Kako saèuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela? ¹⁸A ne možemo im dati svoje kæeri za žene." Jer se bijahu zakleli rekavši: "Proklet bio onaj koji dade ženu Benjaminu!" ¹⁹"Ali", rekoše, "svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istoèno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone. ²⁰I zato svjetovaše Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima. ²¹Pazite, pa kada djevojke iz Šila iziðu da plešu u kolu, vi iskoèite iz vinograda, otmite svaki sebi ženu izmeðu šilskih kæeri pa otiðite u Benjaminovu zemlju. ²²A kad njihovi oèevi ili njihova braæa doðu da se prituže na vas, mi æemo im reæi: 'Oprostite im što je svaki uzeo po ženu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'" ²³Benjaminovci uèiniše tako i od djevojaka koje oteše uzeše onoliki broj žena koliko bijaše njih. Onda odoše svaki na svoju baštinu, sagradiše opet gradove i naseliše se u njima. ²⁴Izraelci se tada raziðoše, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju baštinu. ²⁵U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se èinilo da je pravo.

Ruth

Chapter 1

¹ U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan èovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama. ²Taj se èovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraæani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše. ³Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina. ⁴Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina. ⁵Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža. ⁶Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je èula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha. ⁷Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu. ⁸Noemi tada reèe svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni. ⁹Neka vam Jahve udijeli da obje naðete mir, svaka u domu svoga muža!" I poljubi ih, a one briznuše u plaè. ¹⁰I rekoše joj: "Ne! Mi æemo s tobom, tvome narodu." ¹¹Ali im reèe Noemi: "Vratite se natrag, kæeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar æu još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? ¹²Vratite se natrag, kæeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam još noæas i da rodim sinove' - ¹³zar biste mogle èekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kæeri moje, tuga bi moja bila veæa od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me." ¹⁴One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom. ¹⁵Noemi joj reèe: "Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!" ¹⁶A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit æu se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. ¹⁷Gdje ti umreš, umrijet æu i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat æe i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe." ¹⁸Videæi gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraæati. ¹⁹Tako su zajedno išle dok ne doðoše u Betlehem. A kad doðoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu žene. ²⁰A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorèinom ispunio! ²¹Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraæa bez igdje ièega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoèi protiv mene i Svemoguæi me u tugu zavi?" ²²Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je poèela žetva jeèma.

Chapter 2

¹ Noemi imaše roðaka po mužu, èovjeka vrlo imuæna, iz porodice Elimelekove: zvao se Boaz. ²Tada Ruta Moapka reèe Noemi: "Htjela bih iæi u polje pabirèiti klasje za onim u koga naðem milost." Ona joj odgovori: "Hajde, kæeri moja!" ³I ode, doðe u polje te poèe pabirèiti za žeteocima. A sreæa je dovede u polje koje pripadaše Boazu, iz roda Elimelekova. ⁴I gle, doðe Boaz iz Betlehema. "Jahve bio s vama!" - pozdravi on žeteoce. A oni mu odgovoriše: "Jahve te blagoslovio!" ⁵Boaz æe nato momku koji je nadzirao žeteoce: "Èija je ona mlada žena?" ⁶A momak koji bijaše nad žeteocima odgovori: "Ono je mlada Moapka što je došla prateæi Noemi s Moapskih poljana. ⁷Pitala je: 'Smijem li pabirèiti i kupiti klasje izmeðu snopova za žeteocima?' I došla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je malo ušla u kuæu." ⁸Onda Boaz reèe Ruti: "Èuj me, kæeri moja, ne idi pabirèiti u drugoga nego se drži mojih njiva i mojih poslenika. ⁹Pazi na kojoj njivi oni žanju, pa idi za njima. A naredio sam momcima da te nitko ne dira. Kad ožedniš, idi k posudama i pij što moje sluge zahitaju." ¹⁰Ona tada pade nièice, pokloni se do zemlje i reèe: "Èime sam stekla toliku milost u oèima tvojim da mi posveæuješ pažnju kad sam tuðinka?" ¹¹Boaz joj odgovori: "Èuo sam što si sve uèinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavièaj svoj te došla u narod kojega do juèer ili prekjuèer nisi poznavala. ¹²Neka ti Jahve plati sve što si uèinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!" ¹³Ona preuze: "Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim oèima, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja." ¹⁴Kad bijaše vrijeme ruèku, Boaz joj reèe: "Hodi ovamo, jedi ovog kruha i umoèi svoj zalogaj u ocat!" Ona sjede pokraj žetelaca, a on stavi pred nju prženih zrna. Jela je i nasitila se i još joj preteèe. ¹⁵Kad je ustala da pabirèi dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama: "I meðu snopljem neka ona pabirèi, a vi joj nemojte zanovijetati. ¹⁶Nego navlaš ispuštajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte joj neka kÓupi i nemojte je koriti!" ¹⁷I tako je pabirèila sve do veèeri, pa onda ovrše ono što je napabirèila: bijaše otprilike jedna efa jeèma. ¹⁸Uze ona svoje i doðe u grad, a svekrva vidje koliko je napabirèila. Tada Ruta izvadi i dade joj što joj bijaše preteklo pošto se nasitila. ¹⁹Svekrva je upita: "Gdje si pabirèila danas? Gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!" Onda ona pripovjedi svekrvi kod koga je radila i reèe: "Èovjek u koga sam danas radila zove se Boaz." ²⁰Tada æe Noemi svojoj snasi: "Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne uskraæuje dobrote svoje ni živima ni mrtvima!" I dometnu Noemi: "Taj je èovjek naš rod; jedan od naših skrbnika." ²¹Ruta Moapka pripovjedi dalje: "Još mi reèe: 'Drži se mojih poslenika dokle ne požanju sve moje!'" ²²Noemi nato reèe Ruti, snasi svojoj: "Dobro je, kæeri moja, idi za njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi." ²³I tako se držala poslenika Boazovih i pabirèila dokle ne požeše i jeèam i pšenicu. I živjela je kod svekrve svoje.

Chapter 3

¹ Onda æe joj Noemi, svekrva njezina: "Kæeri moja, da ti potražim mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna? ²Vidiš, Boaz, s èijim si se poslenicima našla, naš je roðak. Evo, on æe noæas vijati jeèam na gumnu. ³Umij se ti i namaži, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te prepozna prije nego što se najede i napije. ⁴Kad bude lijegao, dobro pazi gdje æe leæi; pa kad legne, otiði onamo, podigni mu pokrivaè s nogu i lezi ondje! Tada æe ti on reæi što ti je èiniti." ⁵Ona joj odgovori: "Uèinit æu sve kako mi kažeš." ⁶I siðe na gumno i uèini sve kako joj je svekrva naredila. ⁷A Boaz, pošto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leže kraj stoga. Onda ona priðe polako, otkri mu noge i leže. ⁸Kad bijaše oko ponoæi, trže se èovjek i obrnu se, i gle: žena leži do njegovih nogu. ⁹"Tko si?" - upita on, a ona odgovori: "Ja sam Ruta, sluškinja tvoja. Raširi skut svoje haljine na sluškinju svoju jer si mi skrbnik." ¹⁰"Blagoslovio te Jahve, kæeri moja!" - doèeka on. "Ovaj drugi tvoj èin milosti još je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijediš mlade poslenike, bili oni bogati ili siromašni. ¹¹I zato se, kæeri moja, sada ne plaši: uèinit æu ti sve što zatražiš, jer sva vrata moga naroda znaju da si èestita žena. ¹²Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji još bliži od mene. ¹³Ostani noæas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet æu te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra." ¹⁴I spavaše ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego što mogaše èovjek èovjeka razaznati jer mišljaše: "Ne treba da znaju da je žena bila na gumnu." ¹⁵I kaza joj: "Daj ogrtaè što je na tebi i drži ga dobro." Ona ga pridrža, a on joj nasu šest mjerica jeèma i naprti joj. I ode ona u grad. ¹⁶Kad je stigla, upita je svekrva: "Što je s tobom, kæeri moja?" A ona joj pripovjedi sve što je uèinio za nju. ¹⁷I nadoveza: "Ovih šest mjerica jeèma dade mi kazujuæi: 'Ne smiješ se vratiti svekrvi praznih ruku.'" ¹⁸Nato æe joj Noemi: "Budi mirna, kæeri moja, dok ne vidiš što æe biti: jer neæe on imati spokoja dok sve još danas ne dokrajèi."

Chapter 4

¹ Boaz potom iziðe na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naiðe onaj skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: "Ej, hodi ovamo i sjedni!" Onaj doðe i sjede. ²Onda Boaz uze deset ljudi izmeðu starješina gradskih i reèe: "Posjedajte ovdje!" I posjedaše. ³Zatim reèe skrbniku: "Noemi, koja se vratila s Moapskih polja, htjela bi prodati ono zemlje našega brata Elimeleka. ⁴Zato sam odluèio da se s tobom razgovorim i predložim ti: otkupi njivu pred ovima koji sjede ovdje i pred starješinama moga naroda. Ako je kaniš otkupiti, onda otkupi; ako ne kaniš, kaži mi da znam. Jer prije tebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu tek iza tebe." A onaj reèe: "Hoæu, otkupit æu je." ⁵Onda kaza Boaz: "Kad uzmeš zemlju iz ruke Noemi, treba da uzmeš i Rutu Moapku, pokojnikovu ženu, da se pokojniku saèuva ime na baštini." ⁶Ali skrbnik reèe: "E, onda ne mogu biti otkupnik, da ne raspem svoje baštine. Otkupi ti po svome skrbnièkom pravu jer ja ne mogu." ⁷A bijaše od starine obièaj u Izraelu: da se èemu potkrijepi valjanost otkupa ili zamjene, èovjek bi izuo sandalu i dao je drugome. To bijaše svjedoèanstvo u Izraelu. ⁸Tako dakle i onaj skrbnik reèe Boazu: "Otkupi ti!" te izu sandalu i dade mu je. ⁹Tada Boaz kaza starješinama i svemu narodu: "Vi ste danas svjedoci da ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono što je bilo Elimelekovo, sve što je bilo Kiljonovo i Mahlonovo. ¹⁰Uz to uzimam za ženu Rutu Moapku, ženu Mahlonovu, da bi se saèuvalo ime pokojnikovo na baštini i da se ime njegovo ne bi zatrlo meðu braæom njegovom i nestalo s vrata zavièaja njegova. Vi ste danas tome svjedoci." ¹¹Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starješine rekoše: "Svjedoci smo! Dao Jahve da žena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lea, koje su obje podigle kuæu Izraelovu! Obogati se u Efrati, a prodièi u Betlehemu! ¹²Neka tvoja kuæa, po potomstvu koje æe ti dati Jahve od ove mlade žene, bude kao kuæa Peresa, koga Judi rodi Tamara!" ¹³Tako Boaz uze Rutu i ona posta žena njegova. Uðe on k njoj i Jahve joj dade te ona zatrudnje i rodi sina. ¹⁴Onda žene rekoše Noemi: "Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas nije uskratio skrbnika! I prodièio njegovo ime u Izraelu! ¹⁵On æe biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi više od sedam sinova." ¹⁶Noemi uze djeèaka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojiteljicom. ¹⁷Susjede mu nadjenuše ime govoreæi: "Noemi se rodio sin!" I prozvaše ga Obed; on je otac Jišaja, oca Davidova. ¹⁸A ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres imade sina Hesrona, ¹⁹Hesron Rama, Ram Aminadaba, ²⁰Aminadab Nahšona, Nahšon Salmona, Salmon Boaza, Boaz Obeda, ²¹Obed Jišaja, a Jišaj Davida.

1 Samuel

Chapter 1

¹ Bio jedan èovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. ²Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. ³Taj je èovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao sveæenici Jahvini. ⁴Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obièno svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kæerima davao više žrtvenih dijelova, ⁵a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda. ⁶Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. ⁷Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. ⁸Tada joj reèe Elkana, njezin muž: "Zašto plaèeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?" ⁹Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a sveæenik Eli sjeðaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. ¹⁰I ojaðena u duši pomoli se Ana Jahvi, plaèuæi gorko. ¹¹I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško èedo, ja æu ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neæe prijeæi preko glave njegove." ¹²Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. ¹³Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije èuo. Zato Eli pomisli da je pijana. ¹⁴I reèe joj Eli: "Dokle æeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!" ¹⁵Ali Ana odgovori i reèe: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna piæa nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. ¹⁶Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila." ¹⁷Tada joj Eli odgovori ovako: "Poði u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila." ¹⁸A ona reèe: "Neka službenica tvoja naðe milost u oèima tvojim!" I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije. ¹⁹Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i doðoše svojoj kuæi u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu. ²⁰Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", reèe, "izmolila od Jahve". ²¹Poslije godine dana uziðe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godišnju žrtvu i da izvrši zavjet. ²²Ali Ana ne poðe s njim jer reèe svome mužu: "Neæu poæi dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda æu ga odvesti da se pokaže pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek." ²³I odgovori joj Elkana, njezin muž: "Èini kako misliš da je dobro; ostani dok ga ne odbiješ od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju želju!" I žena osta kod kuæe dojeæi sina svoga dok ga nije odbila od prsiju. ²⁴Èim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u Šilu. A djeèak je bio još vrlo mlad. ²⁵Tada zaklaše junca, a majka djeèakova pristupi k Eliju. ²⁶I reèe Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleæi se Jahvi. ²⁷Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. ²⁸Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve." I pokloniše se ondje Jahvi.

Chapter 2

¹ Nato se Ana pomoli ovako: "Klièe srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoæi tvojoj. ²Nitko nije svet kao što je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što Bog je naš. ³Ne govorite mnogo hvastavih rijeèi, neka ne izlazi drskost iz usta vaših, jer Jahve je sveznajuæi Bog, pravo on prosuðuje djela. ⁴Lomi se luk junacima, nemoæni se snagom opasuju. ⁵Nekoæ siti sad se za kruh muèe, nekoæ gladni ne gladuju više. Nerotkinja raða sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi. ⁶Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže. ⁷Jahve èini uboga i bogata, obara èovjeka i uzvisuje. ⁸Diže slabiæa iz prašine, iz bunjišta izvlaèi uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi poèasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet. ⁹Korake èuva svojih vjernika, zlikovce stiže propast u mraku (svojom snagom èovjek ne stjeèe pobjede). ¹⁰Koji se protive Jahvi, padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi meðama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga." ¹¹Potom se Ana vrati u Ramu, a djeèak ostade da služi Jahvi pod okom sveæenika Elija. ¹²A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu ¹³ni za prava sveæenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi sluga sveæenikov, dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci ¹⁴i zabadao njom u kotliæ ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i što god bi se nabolo na vilicu, uzimao je sveæenik sebi. Tako su èinili svim Izraelcima što su dolazili onamo, u Šilo. ¹⁵Tako i prije nego bi se spalilo salo, došao bi sluga sveæenikov i rekao èovjeku koji je prinosio žrtvu: "Daj mi mesa da ispeèem sveæeniku! On neæe od tebe kuhana mesa nego samo sirovo." ¹⁶Ako bi mu èovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda uzmi što ti duša želi", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne daš, uzet æu silom." ¹⁷Grijeh je mladiæa bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali žrtvu koja se prinosila Jahvi. ¹⁸A Samuel služaše pred Jahvom, još dijete u opleæku lanenom. ¹⁹Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake godine kad bi dolazila s mužem svojim da prinese godišnju žrtvu. ²⁰A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ženu govoreæi: "Neka ti Jahve dade poroda od te žene na uzdarje za dar što ga je dala Jahvi." Nato bi se vraæali svojoj kuæi. ²¹Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kæeri. A mladi je Samuel rastao pred Jahvom. ²²Eli je bio veæ vrlo star, ali je ipak èuo sve što su njegovi sinovi èinili svemu Izraelu. ²³I on im reèe: "Zašto radite takvo što da o tome moram slušati od svega ovog naroda? ²⁴Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi što ih èujem ... Sablažnjujete narod Jahvin. ²⁵Ako èovjek zgriješi èovjeku, Bog æe prosuditi. Ali ako èovjek zgriješi Jahvi, tko æe se zauzeti za njega?" Ali sinovi ne poslušaše glasa oca svojega, jer je Jahve odluèio da ih pogubi. ²⁶A mladi je Samuel sve više rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i pred ljudima. ²⁷Uto doðe jedan Božji èovjek k Eliju i reèe mu: "Ovako govori Jahve: 'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kuæi faraonovoj? ²⁸Odabrao sam ih izmeðu svih plemena Izraelovih da mi budu sveæenici, da se uspinju na moj žrtvenik, da prinose žrtve paljenice i da nose opleæak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene žrtve sinova Izraelovih. ²⁹Zašto gledaš zavidnim okom žrtvu i prinos što sam ih odredio za svoj Dom? I zašto paziš sinove svoje više nego mene, toveæi ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela? ³⁰Zato sam - rijeè je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduše da æe dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rijeè je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja èastim one koji mene èaste, a koji mene preziru, bit æe osramoæeni. ³¹Gle, dolaze dani kad æu odsjeæi mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više neæe biti starca u tvom domu. ³²Ti æeš kivnim okom gledati na sve dobro kojim æu obasuti Izraela, i nikada više neæe biti starca u tvom domu. ³³Zadržat æu ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oèi i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut æe od ljudskoga maèa. ³⁴Znak æe ti biti ono što æe stiæi oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica æe poginuti istoga dana. ³⁵Ja æu sebi podiæi vjerna sveæenika koji æe raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu æu sazdati trajan dom, i on æe svagda stupati pred pomazanikom mojim. ³⁶A koji god ostane od tvoga doma, dolazit æe da mu se pokloni i da izmoli srebrn novèiæ ili hljeb kruha i kazat æe: 'Molim te, primi me u kakvu god službu sveæenièku, da imam zalogaj kruha.'"

Chapter 3

¹ Mladi je Samuel služio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viðenja nisu bila èesta. ²No jednoga je dana Eli ležao u svojoj sobi - oèi su njegove poèele slabiti te više nije mogao vidjeti - ³svijeænjak Božji još ne bijaše ugašen i Samuel je spavao u svetištu Jahvinu, ondje gdje je bio Kovèeg Božji. ⁴I Jahve zovnu: "Samuele! Samuele!" A on odgovori: "Evo me!" ⁵I otrèa k Eliju i reèe: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli reèe: "Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!" I on ode i leže. ⁶I Jahve opet zovnu: "Samuele! Samuele!" Samuel usta, ode k Eliju i reèe: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli odgovori: "Ja te nisam zvao, sine! Vrati se i spavaj!" ⁷Samuel još nije poznavao Jahve i još mu nikada ne bijaše objavljena rijeè Jahvina. ⁸I Jahve zovnu Samuela po treæi put. On usta, ode k Eliju i reèe: "Evo me! Ti si me zvao!" Sada Eli razumje da je Jahve zvao djeèaka. ⁹Zato reèe Samuelu: "Idi i lezi; a ako te zovne, ti reci: 'Govori, sluga tvoj sluša.'" I Samuel ode i leže na svoje mjesto. ¹⁰I doðe Jahve i stade i zovnu kao prije: "Samuele! Samuele!" A Samuel odgovori: "Govori, sluga tvoj sluša." ¹¹Tada Jahve reèe Samuelu: "Evo, uèinit æu nešto u Izraelu da æe oba uha zujati svakome koji èuje. ¹²U onaj æu dan ispuniti na Eliju sve što sam rekao za kuæu njegovu, od poèetka do kraja. ¹³Ti æeš mu objaviti da osuðujem kuæu njegovu dovijeka; on je znao da njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao. ¹⁴Zato - kunem se domu Elijevu - neæe oprati krivicu Elijeva doma nikakve žrtve ni prinosi dovijeka." ¹⁵Samuel je spavao do jutra, a onda otvori vrata Doma Jahvina. Samuel se bojao kazati viðenje Eliju. ¹⁶Ali Eli zovnu Samuela govoreæi: "Samuele, sine!" A on odgovori: "Evo me!" ¹⁷I on upita: "Kakva je rijeè koju ti reèe? Nemoj mi zatajiti ništa! Tako ti Bog uèinio zlo i dodao ti drugo ako mi zatajiš nešto od onoga što ti je kazao." ¹⁸Nato mu Samuel pripovjedi sve i ništa ne zataji od njega. A Eli reèe: "On je Jahve, neka èini što je dobro u oèima njegovim!" ¹⁹Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih rijeèi padne na zemlju. ²⁰Sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Jahvina. ²¹Jahve se i dalje javljao u Šilu, jer se objavljivao Samuelu, [4:1] i rijeè se Samuelova obraæala svemu Izraelu. (Eli je bio vrlo star, a njegovi su sinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.)

Chapter 4

¹ U ono vrijeme skupiše Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci iziðoše pred njih da se pobiju i utaboriše se kod Eben Haezera, dok su Filistejci udarili tabor kod Afeka. ²Filistejci se svrstaše u bojni red protiv Izraela i nasta žestoka bitka. Izrael podleže Filistejcima: oko èetiri tisuæe ljudi pogibe na bojištu, na otvorenu polju. ³Kad se narod vratio u tabor, rekoše starješine Izraelove: "Zašto je Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Poðimo u Šilo po Kovèeg saveza Jahvina neka doðe u našu sredinu i spasi nas iz ruku naših neprijatelja." ⁴Narod posla ljude u Šilo i donesoše odande Kovèeg saveza Jahve nad vojskama, koji stoluje nad kerubinima; oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, doðoše kao pratioci Kovèega. ⁵Kad je Kovèeg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podiže gromki poklik, od kojega odjeknu zemlja. ⁶Filistejci èuše taj gromki poklik i zapitaše: "Što znaèi taj gromki poklik u taboru Hebreja?" I shvatiše da je Kovèeg Jahvin stigao u njihov tabor. ⁷Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: "Bog je došao u tabor!" I povikaše: "Jao nama! Tako nije bilo dosad. ⁸Jao nama! Tko æe nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je onaj koji je udario Egipat svakojakim nevoljama. ⁹Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Hebrejima kao što su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!" ¹⁰Tada Filistejci zametnuše bitku, Izraelci biše potuèeni i pobjegoše svaki u svoj šator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuæa pješaka poginulo na izraelskoj strani. ¹¹I Kovèeg Božji bi otet, i oba sina Elijeva poginuše, Hofni i Pinhas. ¹²Jedan Benjaminovac otrèa iz bojnih redova i stiže u Šilo još istoga dana, razderanih haljina i glave posute prašinom. ¹³Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazeæi na cestu, jer mu je srce strepilo za Kovèeg Božji. Taj dakle èovjek doðe da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu. ¹⁴Kad je Eli èuo viku, upita: "Kakva je to velika vika?" Èovjek se požuri i doðe da obavijesti Elija. - ¹⁵A Eliju bijaše devedeset i osam godina, oèi mu bijahu ukoèene te ništa više nije vidio. - ¹⁶Èovjek reèe Eliju: "Dolazim s bojišta, danas sam utekao iz boja." Tada starac zapita: "Što se dogodilo, sine?" ¹⁷Glasnik odgovori: "Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to težak poraz za narod i još su oba tvoja sina poginula i Kovèeg je Božji otet!" ¹⁸Kad je spomenuo Kovèeg Božji, pade Eli sa stolice nauznak kraj vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star èovjek i težak. Bio je sudac u Izraelu èetrdeset godina. ¹⁹Njegova snaha, žena Pinhasova, bijaše trudna i pred porodom. Kad je èula vijest da je otet Kovèeg Božji i da je umro njezin svekar i poginuo njezin muž, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili trudovi. ²⁰Kako je bila na samrti, rekoše joj žene koje stajahu oko nje: "Budi bez brige jer si rodila sina!" Ali ona ne odgovori niti obrati misli na to. ²¹Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreæi: "Otišla je slava od Izraela." Time je mislila na oteti Kovèeg Božji i na svoga svekra i svoga muža. ²²Zato reèe: "Otišla je slava od Izraela" jer je otet Kovèeg Božji.

Chapter 5

¹ Kad su Filistejci osvojili Kovèeg Božji, prenesoše ga iz Eben Haezera u Ašdod. ²Nato Filistejci uzeše Kovèeg Božji, unesoše ga u hram Dagonov i smjestiše pokraj Dagona. ³Sutradan ujutro, kad su žitelji Ašdoda došli u hram Dagonov, gle, Dagon ležaše nièice na zemlji pred Kovèegom Jahvinim. Oni digoše Dagona i metnuše ga natrag na njegovo mjesto. ⁴Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet ležaše nièice na zemlji pred Kovèegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke ležahu odsjeèene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup. ⁵Zato Dagonovi sveæenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju nogom na prag Dagonov u Ašdodu sve do današnjeg dana. ⁶Tada ruka Jahvina teško pritisnu žitelje Ašdoda i natjera ih u silan strah: udari ih èirevima, Ašdod i njegovo podruèje. ⁷Kad su ljudi u Ašdodu vidjeli što se dogodilo, rekoše: "Kovèeg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova isprijeèila protiv nas i protiv našega boga Dagona." ⁸Oni sazvaše i okupiše sve knezove filistejske k sebi i rekoše: "Što da radimo s Kovèegom Boga Izraelova?" A oni odgovoriše: "U Gat neka se prenese Kovèeg Boga Izraelova." I prenesoše Kovèeg Boga Izraelova onamo. ⁹Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna strava: udari graðane, od najmanjega do najveæega, tako da im se pojaviše èirevi. ¹⁰Oni tada poslaše Kovèeg Božji u Ekron. Ali kad je Kovèeg Božji stigao u Ekron, povikaše Ekronjani: "Donesoše Kovèeg Boga Izraelova k meni da pomori mene i sav moj narod!" ¹¹Zato sazvaše i okupiše sve knezove filistejske i rekoše: "Pošaljite natrag Kovèeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne pomori mene i moj narod!" Jer vladaše smrtna strava u svemu gradu, toliko ondje bijaše pritisnula ruka Božja. ¹²Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni èirevima i bolni se vapaj grada dizao do neba.

Chapter 6

¹ Kovèeg Jahvin bijaše sedam mjeseci u zemlji Filistejaca. ²Tada Filistejci sazvaše sveæenike i vraèe i zapitaše ih: "Što da radimo s Kovèegom Jahvinim? Pouèite nas kako da ga pošaljemo natrag na njegovo mjesto." ³Oni odgovoriše: "Ako hoæete vratiti Kovèeg Boga Izraelova, ne šaljite ga natrag prazna nego uza nj pošaljite i naknadnicu. Tada æete se izlijeèiti i znat æete zašto se njegova ruka nije okrenula od vas." ⁴Oni zapitaše: "Kakvu naknadnicu treba da mu pošaljemo?" Oni odgovoriše: "Prema broju filistejskih knezova, pet zlatnih èireva i pet zlatnih štakora, jer je ista nevolja na vama i na vašim knezovima. ⁵Naèinite, dakle, likove svojih èireva i likove svojh štakora, koji vam zatiru zemlju, i dajte slavu Bogu Izraelovu. Možda æe dignuti ruku svoju od vas, od vaših bogova i od vaše zemlje. ⁶Zašto hoæete da vam srce otvrdne kao što je bilo otvrdnulo Egipæanima i faraonu? Kad ih je Bog pritisnuo, nisu li ih onda pustili da odu? ⁷Pripremite sada jedna nova kola i uzmite dvije krave dojilice koje još nisu nosile jarma: upregnite krave u kola, a njihovu telad odvedite natrag u staju. ⁸Tada æete uzeti Kovèeg Jahvin i staviti ga na kola. Zlatne predmete koje mu prinosite kao žrtvu naknadnicu stavit æete u kovèežiæ kraj njega i tako neka poðe. ⁹Zatim gledajte: ako krene prema svome kraju, put Bet Šemeša, onda je sigurno da nam je on zadao ovo veliko zlo; ako li ne krene tako, znat æemo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilo sluèajno." ¹⁰Ljudi uèiniše tako: uzeše dvije krave dojilice i upregoše ih u kola, a njihovu telad zadržaše u staji. ¹¹Kovèeg Jahvin staviše na kola i kovèežiæ sa zlatnim štakorima i s likovima svojih èireva. ¹²Krave udariše ravno cestom prema Bet Šemešu i jednako su išle istim putem, mukale su iduæi, a nisu skretale ni desno ni lijevo. Filistejski knezovi pratili su ih do granice Bet Šemeša. ¹³Stanovnici Bet Šemeša upravo su bili zabavljeni žetvom pšenice u dolini. Digavši oèi, ugledaše Kovèeg i potrèaše mu s veseljem u susret. ¹⁴Kad su kola stigla na polje Jošue iz Bet Šemeša, zaustaviše se. Ondje bijaše velik kamen. Tada iscijepaše drvo od kola i prinesoše krave kao žrtvu paljenicu Jahvi. ¹⁵Leviti bijahu skinuli Kovèeg Jahvin i kovèežiæ što je bio kraj njega i u kojem su bili zlatni predmeti i sve bijahu stavili na onaj veliki kamen. Stanovnici Bet Šemeša prinosili su toga dana žrtve paljenice i klali žrtve klanice Jahvi. ¹⁶Kad je to vidjelo pet filistejskih knezova, vratiše se u Ekron isti dan. ¹⁷A ovo je pet zlatnih èireva što su ih Filistejci poslali kao žrtvu naknadnicu Jahvi: za Ašdod jedan, za Gazu jedan, za Aškelon jedan, za Gat jedan, za Ekron jedan. ¹⁸A zlatnih je štakora bilo toliko koliko svih gradova filistejskih, u svih pet kneževina, od utvrðenih gradova do otvorenih sela. Svjedok je veliki kamen na koji su položili Kovèeg Jahvin i koji još i danas stoji na polju Jošue iz Bet Šemeša. ¹⁹Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet Šemeša kad su vidjeli Kovèeg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi meðu njima. Narod je tugovao zbog toga što ga je Jahve tako teško iskušao. ²⁰Tada ljudi u Bet Šemešu rekoše: "Tko bi mogao opstati pred Jahvom, ovim Svetim Bogom? Kome æe otiæi sada od nas?" ²¹I poslaše poslanike stanovnicima Kirjat Jearima i poruèiše im: "Filistejci su vratili Kovèeg Jahvin. Doðite i odnesite ga sebi."

Chapter 7

¹ Tada doðoše ljudi iz Kirjat Jearima i odnesoše Kovèeg Jahvin sebi. Unesoše ga u kuæu Abinadabovu, na uzvišici, i posvetiše njegova sina Eleazara da èuva Kovèeg Jahvin. ²Od dana kad je Kovèeg bio postavljen u Kirjat Jearimu, proðe mnogo vremena - dvadeset godina - i sav je dom Izraelov uzdisao za Jahvom. ³Tada Samuel progovori svemu domu Izraelovu ovako: "Ako se od svega srca svoga vraæate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuðe bogove, baale i aštarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome služite. Tada æe vas on izbaviti iz ruke Filistejaca." ⁴Sinovi Izraelovi ukloniše nato baale i aštarte i služahu jedinome Jahvi. ⁵Samuel tada zapovjedi: "Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se pomolim Jahvi za vas." ⁶Oni se dakle skupiše u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: "Sagriješili smo Jahvi!" I Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi. ⁷Kad su Filistejci èuli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela. Kad to vidješe sinovi Izraelovi, uplašiše se Filistejaca. ⁸I zamoliše sinovi Izraelovi Samuela: "Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca." ⁹Samuel uze jedno janje sisanèe i prinese ga Jahvi kao žrtvu paljenicu i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usliša. ¹⁰Dok je Samuel prinosio žrtvu paljenicu, Filistejci su došli da udare na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestraši i smete da su podlegli Izraelu. ¹¹Ratnici izraelski iziðoše iz Mispe i potjeraše Filistejce, tukuæi ih sve do ispod Bet Kara. ¹²A Samuel uze jedan kamen i postavi ga izmeðu Mispe i Ješane i nazva ga imenom Eben Haezer govoreæi: "Dovde nam je Jahve pomogao." ¹³Tako su Filistejci bili poniženi i nikada više ne navališe na zemlju Izraelovu, a ruka je Jahvina pritiskivala Filistejce svega vijeka Samuelova. ¹⁴I gradove koje Filistejci bijahu zauzeli od Izraela vratiše se njemu, od Ekrona do Gata, i Izrael oslobodi njihovo podruèje iz ruke filistejske. I bio je mir izmeðu Izraela i Amorejaca. ¹⁵Samuel je bio sudac u Izraelu svega svoga vijeka. ¹⁶Svake je godine obilazio Betel, Gilgal i Mispu i u svim je tim mjestima sudio Izraelu. ¹⁷Zatim se vraæao u Ramu, jer je ondje imao svoju kuæu i ondje je sudio Izraelu. Ondje je podigao i žrtvenik Jahvi.

Chapter 8

¹ Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu. ²Njegov prvoroðenac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bili suci u Beer Šebi. ³Ali sinovi nisu išli stopama oèevim: gledali su na svoj dobitak, primali mito i izvrtali pravicu. ⁴Tada se skupiše sve starješine izraelske i doðoše k Samuelu u Ramu. ⁵I rekoše mu: "Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao što je to kod svih naroda." ⁶Ali Samuelu nije bilo drago što su rekli: "Daj nam kralja da nam vlada!" Zato se Samuel pomoli Jahvi. ⁷A Jahve reèe Samuelu: "Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeæi da ja kraljujem nad njima. ⁸Sve što su èinili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do današnjega dana - ostavili su mene i služili tuðim bogovima - tako oni èine i tebi. ⁹Sada, dakle, poslušaj njihov zahtjev, ali ih sveèano opomeni i pouèi o pravima kralja koji æe vladati nad njima." ¹⁰Samuel ponovi sve Jahvine rijeèi narodu koji je od njega tražio kralja. ¹¹I reèe: "Ovo æe biti pravo kralja koji æe kraljevati nad vama: uzimat æe vaše sinove da mu služe kod bojnih kola i kod konja i oni æe trèati pred njegovim bojnim kolima. ¹²Postavljat æe ih za tisuænike i pedesetnike; orat æe oni njegovu zemlju, žeti njegovu žetvu, izraðivati mu bojno oružje i opremu za njegova bojna kola. ¹³Uzimat æe kralj vaše kæeri da mu prireðuju mirisne pomasti, da mu kuhaju i peku. ¹⁴Uzimat æe najbolja vaša polja, vaše vinograde i vaše maslinike i poklanjat æe ih svojim dvoranima. ¹⁵Uzimat æe desetinu od vaših usjeva i vaših vinograda i davat æe je svojim dvoranima i svojim službenicima. ¹⁶Uzimat æe vaše sluge i vaše sluškinje, vaše najljepše volove i magarce i upotrebljavat æe ih za svoj posao. ¹⁷Uzimat æe desetinu od vaše sitne stoke, a vi sami postat æete mu robovi. ¹⁸I kad jednoga dana budete vapili za pomoæ zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas neæe uslišati u onaj dan!" ¹⁹Narod nije htio poslušati Samuelova glasa nego reèe: "Ne! Hoæemo da kralj vlada nad nama! ²⁰Tako æemo i mi biti kao svi narodi: sudit æe nam naš kralj, bit æe nam voða i vodit æe naše ratove." ²¹Kad je Samuel èuo što narod govori, kaza sve Jahvi. ²²A Jahve reèe Samuelu: "Poslušaj njihovu želju i postavi im kralja!" Tada Samuel reèe Izraelcima: "Vratite se svaki u svoj grad!"

Chapter 9

¹ Živio u ono vrijeme jedan èovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz plemena Benjaminova, èovjek imuæan. ²Imao je sina po imenu Šaula, koji je bio mlad i lijep. Meðu sinovima Izraelovim nije bilo ljepšega èovjeka od njega: za glavu bijaše viši od svega naroda. ³Uto se Kišu, Šaulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Kiš reèe svome sinu Šaulu: "Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tražiti magarice!" ⁴I proðoše oni Efrajimovu goru i proðoše zemlju Šališu, ali ne naðoše ništa; proðoše zemlju Šaalim, ali magarica ne bijaše ondje; proðoše i zemlju Benjaminovu, ali ne naðoše ništa. ⁵Kad su došli u zemlju Suf, reèe Šaul momku koji ga je pratio: "Hajde, vratimo se da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas!" ⁶A on mu odgovori: "Eno, u onom ondje gradu živi èovjek Božji; to je vrlo ugledan èovjek: što god rekne, sve se zacijelo ispunja. Poðimo, dakle, k njemu, možda æe nas uputiti u ono zbog èega smo pošli na put." ⁷A Šaul reèe svome momku: "Ako zaista poðemo onamo, što æemo ponijeti èovjeku? Kruha je nestalo u našim torbama, nemamo dara da ponesemo èovjeku Božjem. Što mu možemo dati?" ⁸A momak opet progovori i reèe Šaulu: "Gle, imam u ruci èetvrt šekela srebra: dat æu ga Božjem èovjeku da nas uputi kamo bismo išli." ⁹Nekoæ se u Izraelu, kad bi išli pitati Boga za savjet, govorilo: "Hajde, poðimo k vidiocu!" Jer koga danas zovu prorokom nekoæ se zvao vidjelac. - ¹⁰Šaul odvrati svome momku: "Dobro veliš. Hajdemo!" I krenuše u grad gdje je živio èovjek Božji. ¹¹Kad su se penjali usponom prema gradu, sretoše djevojke koje su izašle da zahvate vode. I zapitaše ih: "Je li gore vidjelac?" - ¹²One im odgovore ovako: "Jest, vidjelac je pred vama. Upravo je stigao u grad, jer danas narod ima žrtvu na uzvišici. ¹³Èim uðete u grad, naæi æete ga još prije nego što se popne na uzvišicu da sudjeluje na žrtvenoj gozbi. Narod neæe jesti dok on ne doðe, jer on mora blagosloviti žrtvu, a onda æe tek uzvanici jesti. Zato idite odmah gore, jer æete ga sada još naæi." ¹⁴Oni otiðoše gore u grad. Kad su ulazili na vrata, Samuel ih susrete polazeæi na uzvišicu. ¹⁵A dan prije nego što je Šaul došao bijaše Jahve objavio Samuelu: ¹⁶"Sutra u ovo doba poslat æu k tebi èovjeka iz Benjaminove zemlje. Ti æeš ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On æe izbaviti moj narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda i njegov je vapaj dopro do mene." ¹⁷A kad je Samuel ugledao Šaula, Jahve mu progovori: "Evo ti èovjeka za koga ti rekoh: 'Taj æe vladati nad mojim narodom.'" ¹⁸Šaul pristupi Samuelu na vratima i reèe: "Daj mi kaži gdje je vidioèeva kuæa." ¹⁹A Samuel odgovori Šaulu: "Ja sam vidjelac. Poði preda mnom na uzvišicu, danas æete sa mnom jesti. Sutra æu te ujutro otpustiti i sve æu ti kazati što ti je na srcu. ²⁰A za magarice koje su ti se izgubile prije tri dana ne uznemiruj se jer su se našle. Uostalom, kome pripada sve što je najdragocjenije u Izraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca?" ²¹A Šaul odgovori ovako: "Nisam li ja od Benjaminova plemena, najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji izmeðu svih rodova Benjaminova plemena? Zašto mi, dakle, govoriš takve rijeèi?" ²²Samuel uze Šaula i njegova momka, odvede ih u sobu i dade im mjesto u proèelju meðu uzvanicima, kojih je bilo tridesetak. ²³Zatim Samuel reèe kuharu: "Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti rekoh da ga staviš na stranu." ²⁴Kuhar uze but, donese ga i stavi pred Šaula, a Samuel mu reèe: "Evo, pred tobom je ono što je saèuvano za tebe. Jedi, jer to ti je saèuvano baš za ovu zgodu." Tako je u onaj dan Šaul jeo sa Samuelom. ²⁵Potom odande siðoše u grad. Ondje prostriješe Šaulu na krovu. ²⁶I on leže na poèinak. Èim je svanula zora, Samuel zovnu Šaula (na krovu) govoreæi: "Ustani da te otpustim!" Kad je Šaul ustao, izaðoše obojica, on i Samuel. ²⁷Kad su došli na kraj grada, reèe Samuel Šaulu: "Kaži momku neka poðe naprijed pred nama! A ti stani sada da ti objavim rijeè Božju."

Chapter 10

¹ Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Šaulu; zatim ga poljubi i reèe: "Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Ti æeš vladati nad narodom Jahvinim i izbavit æeš ga iz ruke njegovih neprijatelja unaokolo. I evo ti znaka da te Jahve pomazao za kneza nad svojom baštinom. ²Kad odeš sada od mene, naæi æeš dva èovjeka kod Rahelina groba, na granici zemlje Benjaminove, u Selsahu. Oni æe ti reæi: 'Našle su se magarice koje si pošao tražiti; i gle, tvoj je otac zaboravio na magarice, a zabrinut je za vas i govori: Što da uèinim za svoga sina?' ³A kad odeš odande dalje i doðeš do Taborskog Hrasta, srest æeš ondje tri èovjeka koja æe iæi gore k Bogu u Betel. Jedan æe nositi tri jareta, drugi tri okrugla kruha, a treæi mijeh vina. ⁴Oni æe te pozdraviti i dat æe ti dva kruha, a ti ih primi iz njihove ruke. ⁵Poslije toga doæi æeš u Gibeu Božju (gdje se nalazi filistejski stup). Kad uðeš u grad, namjerit æeš se na povorku proroka koji æe silaziti s uzvišice, a pred njima harfe, bubnjevi, frule i citre; oni æe biti u proroèkom zanosu. ⁶Tada æe na te siæi duh Jahvin te æeš pasti u proroèki zanos s njima i promijenit æeš se u drugog èovjeka. ⁷A kad ti se ispune ti znakovi, onda èini kako ti se prilika pruži jer je Bog s tobom. ⁸Zatim æeš siæi preda mnom u Gilgal i ja æu siæi k tebi da prinesem žrtve paljenice i žrtve prièesnice. Sedam dana èekaj dok ne doðem k tebi i ne pouèim te što æeš èiniti." ⁹Èim je Šaul okrenuo leða da ode od Samuela, Bog mu promijeni srce i svi se oni znakovi ispuniše u onaj dan. ¹⁰Kad su, naime, došli u Gibeu, gle, doðe mu u susret povorka proroka i duh Božji siðe na njega te on pade u proroèki zanos usred njih. ¹¹I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje s prorocima, poèeše govoriti jedan drugome: "Što se to dogodilo sa sinom Kiševim? Zar je Šaul meðu prorocima?" ¹²A jedan od njih odvrati i reèe: "A tko je njihov otac?" Otuda je nastala poslovica: "Zar je i Šaul meðu prorocima?" ¹³Kad je prošao njegov zanos, Šaul se vrati kuæi. ¹⁴A Šaulov stric upita njega i njegova momka: "Kamo ste išli?" A Šaul odgovori: "Da tražimo magarice; a kad smo vidjeli da ih nema, otišli smo k Samuelu." ¹⁵A njegov ga stric zamoli: "Pripovijedaj mi što vam je rekao Samuel." ¹⁶A Šaul odgovori svome stricu: "Rekao nam je da su se našle magarice." Ali mu ništa ne reèe o kraljevskoj èasti koju mu je prorekao Samuel. ¹⁷Poslije toga Samuel sazva narod pred Jahvu u Mispu ¹⁸i reèe sinovima Izraelovim: "Ovako govori Jahve: 'Ja sam izveo Izraela iz Egipta i izbavio sam vas iz egipatske ruke i iz ruke svih kraljevstava koja su vas tlaèila. ¹⁹A vi ste danas odbacili svoga Boga, onoga koji vas je izbavljao od svih vaših zala i svih vaših nevolja i rekli ste mu: 'Ne, nego postavi kralja nad nama!' Zato sada stanite pred Jahvom po svojim plemenima i rodovima.'" ²⁰Potom Samuel privede sva plemena Izraelova i ždrijeb pade na pleme Benjaminovo. ²¹Zatim privede pleme Benjaminovo po rodovima i ždrijeb pade na Matrijev rod; a kad privede Matrijev rod, èovjeka po èovjeka, ždrijeb pade na Šaula, sina Kiševa; ali kad ga potražiše, na naðoše ga. ²²Tada još jednom upitaše Jahvu: "Je li taj èovjek došao ovamo?" A Jahve odgovori: "Eno ga, sakrio se za tovarom." ²³Otrèaše i dovedoše ga odande; a kad je stao usred naroda, bijaše glavom i ramenima viši od sviju. ²⁴Tada Samuel reèe svemu narodu: "Vidite li koga je izabrao Jahve? Nema mu ravna u svemu narodu." I sav narod uze klicati i vikati: "Živio kralj!" ²⁵Nato Samuel objavi narodu kraljevsko pravo i zapisa ga u knjigu koju položi pred Jahvu. Najposlije Samuel otpusti sav narod da ide svaki svojoj kuæi. ²⁶Šaul se takoðer vrati kuæi u Gibeu, a s njim poðoše junaci kojima je Bog taknuo srce. ²⁷Ali neke ništarije rekoše: "Kako æe nas taj spasiti?" I prezreše ga i ne donesoše mu nikakva dara.

Chapter 11

¹ Otprilike poslije mjesec dana doðe Amonac Nahaš i utabori se kod Jabeša Gileadskog. Svi Jabešani poruèiše Nahašu: "Sklopi savez s nama pa æemo ti se pokoriti." ²Ali im Amonac Nahaš odgovori: "Ovako æu sklopiti savez s vama: svakome æu od vas iskopati desno oko, i tako æu uèiniti sramotu svemu Izraelu." ³A jabeške mu starješine rekoše: "Ostavi nam sedam dana da pošaljemo glasnike u sve krajeve Izraelove, pa ako se ne naðe nitko da nas izbavi, predat æemo se tebi." ⁴I doðoše poslanici u Šaulovu Gibeu te izložiše sve narodu da èuje. Tada sav narod zaplaka iza glasa. ⁵A gle, Šaul je upravo išao za govedima iz polja pa upita: "Što je ljudima te plaèu?" I pripovjediše mu što su rekli Jabešani. ⁶Kad je Šaul èuo te rijeèi, duh Jahvin siðe na njega i silan gnjev uskipje u njemu. ⁷I uze on dva vola, isijeèe ih i komade razasla po poslanicima u sve krajeve Izraelove i poruèi: "Tko ne poðe za Šaulom, ovako æe biti s njegovim govedima." I strah Božji obuze ljude te poðoše kao jedan èovjek. ⁸Šaul ih izbroji u Bezeku: i bijaše sinova Izraelovih tri stotine tisuæa, a Judinih ljudi trideset tisuæa. ⁹Zatim reèe poslanicima koji bijahu došli: "Ovako recite Jabešanima u Gileadu: sutra, kad sunce pripeèe, stiæi æe vam pomoæ." Kad su se poslanici vratili, javiše sve to Jabešanima i oni se obradovaše. ¹⁰I poruèiše Nahašu: "Sutra æemo izaæi k vama, pa uèinite s nama što vam bude drago." ¹¹Sutradan Šaul razdijeli narod u tri èete, koje provališe u tabor o jutarnjoj straži i tukoše Amonce do najveæe dnevne žege; a što preživje, rasprša se da ni dvojica ne ostaše zajedno. ¹²Tada narod reèe Samuelu: "Tko je onaj što je govorio: 'Zar æe Šaul kraljevati nad nama?' Dajte te ljude da ih pogubimo!" ¹³Ali Šaul odgovori: "Neka se ne pogubi u ovaj dan nitko, jer je danas Jahve izvojevao pobjedu u Izraelu." ¹⁴Tada Samuel reèe narodu: "Hajdemo u Gilgal da ondje potvrdimo kraljevstvo." ¹⁵I sav narod krenu u Gilgal i ondje postaviše Šaula za kralja pred Jahvom, u Gilgalu. Ondje žrtvovaše pred Jahvom žrtve prièesnice i ondje je Šaul sa svim Izraelcima slavio slavlje.

Chapter 12

¹ Tada Samuel reèe svemu Izraelu: "Evo, ispunio sam vašu želju u svemu što ste od mene tražili i postavih kralja nad vama. ²I od sada æe kralj iæi pred vama. A ja sam ostario i osijedio i moji sinovi eto su meðu vama. Ja sam išao pred vama od svoje mladosti pa do današnjega dana. ³Evo me! Posvjedoèite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam prevario? Koga sam tlaèio? Od koga sam primio mito da bih zažmirio na jedno oko? Ja æu vam sve natrag vratiti." ⁴A oni odgovoriše: "Nisi nas prevario, nisi nas tlaèio, nisi ni od koga primio ništa." ⁵Još im reèe: "Svjedok je Jahve protiv vas i svjedok je njegov pomazanik u ovaj dan da niste našli ništa u mojoj ruci." A oni odgovoriše: "Tako je!" ⁶Tada Samuel reèe narodu: "Jest, svjedok je Jahve koji je postavio Mojsija i Arona i koji je izveo vaše oce iz Egipta. ⁷Stanite sada ovamo da probesjedim s vama pred Jahvom i da vas podsjetim na sva velika djela koja je uèinio Jahve vama i vašim ocima. ⁸Kad je Jakov došao u Egipat, Egipæani su ih pritisnuli, a vaši su oci vapili Jahvi za pomoæ. I Jahve posla Mojsija i Arona, koji izvedoše oce vaše iz Egipta i naseliše ih na ovome mjestu. ⁹Ali oni zaboraviše Jahvu, Boga svoga, i on ih predade u ruke Siseri, vojvodi hasorske vojske, i u ruke Filistejaca, i u ruke moapskome kralju, koji su vojevali na njih. ¹⁰I opet su vapili Jahvi za pomoæ govoreæi: 'Zgriješili smo jer smo ostavili Jahvu i uzeli služiti baalima i aštartama; izbavi nas sada iz ruku naših neprijatelja pa æemo ti služiti!' ¹¹I Jahve posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaših neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli živjeti bez straha. ¹²Ali kad vidjeste Nahaša, kralja amonskoga, kako ide na vas, rekoste mi: 'Ne, nego kralj neka vlada nad nama!' Pa ipak je vaš kralj Jahve, vaš Bog! ¹³I eto vam sada kralja koga ste izabrali! Eto, Jahve je postavio kralja nad vama. ¹⁴Ako se budete bojali Jahve i njemu budete služili, ako budete slušali njegov glas i ne budete se protivili njegovim zapovijedima, slijedit æete Jahvu, Boga svoga, vi i kralj koji kraljuje nad vama. ¹⁵Ako li ne budete slušali Jahvina glasa, ako se budete protivili njegovim zapovijedima, tada æe se ruka Jahvina spustiti na vas i na vašega kralja da vas uništi. ¹⁶Sada još jednom pristupite i vidite veliki znak koji æe Jahve uèiniti pred vašim oèima. ¹⁷Nije li sada pšenièna žetva? Ali ja æu zazvati Jahvu i on æe poslati gromove i kišu. I jasno æete razabrati kako je veliko zlo koje ste uèinili pred Jahvom tražeæi sebi kralja." ¹⁸Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i kišu u onaj dan i sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela. ¹⁹I sav narod reèe Samuelu: "Moli se Jahvi, svome Bogu, za svoje sluge da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo tražeæi sebi kralja." ²⁰Ali Samuel reèe narodu: "Ne bojte se! Vi ste, doduše, uèinili sve ovo zlo, ali sada ne ostavljajte više Jahvu, nego služite Jahvi svim svojim srcem. ²¹Ne priklanjajte se više ništavim idolima koji vam ništa ne koriste, ništa vam ne pomažu jer su samo ništavila. ²²A Jahve neæe odbaciti svoga naroda, radi velikog imena svoga, jer se Jahve udostojao da vas uèini svojim narodom. ²³A od mene neka je daleko da zgriješim Jahvi prestajuæi moliti za vas i upuæivati vas na dobar i pošten put. ²⁴Samo se bojte Jahve i njemu iskreno služite svim svojim srcem; jer, pogledajte kako se velikim oèitovao meðu vama. ²⁵Ako li budete èinili zlo, propast æete vi i vaš kralj."

Chapter 13

¹ Šaulu je bilo ... godina kad je postao kralj, a kraljevao je ... i dvije godine nad Izraelom. ²Šaul izabra sebi tri tisuæe Izraelaca: dvije tisuæe od njih bijahu sa Šaulom u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna tisuæa bijaše s Jonatanom u Benjaminovoj Gebi. Ostali je narod Šaul otpustio svakoga u njegov šator. ³Jonatan sruši filistejski stup koji je stajao u Gibei i Filistejci saznaše da su se Hebreji pobunili. Šaul zapovjedi te zatrubiše u rog po svoj zemlji ⁴i sav Izrael doznade novost: "Šaul je srušio filistejski stup, Izrael se omrazio Filistejcima!" I narod se poèe skupljati oko Šaula u Gilgalu. ⁵A Filistejci se skupiše da vojuju na Izraela: tri tisuæe bojnih kola, šest tisuæa konja, a mnoštvo naroda kao pijeska na morskoj obali. I utaboriše se kod Mikmasa, istoèno od Bet Avena. ⁶Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut od neprijatelja, posakrivaše se u peæine, jame, kamenjake, jarke i èatrnje. ⁷Neki su prešli i preko gazova Jordana u zemlju Gadovu i Gileadovu. Šaul je još bio u Gilgalu, a sav je narod oko njega drhtao od straha. ⁸On prièeka sedam dana kako mu je odredio Samuel; ali kad Samuel nije došao u Gilgal, narod se stade razilaziti od Šaula. ⁹Tada reèe Šaul: "Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve prièesnice!" I prinese žrtvu paljenicu. ¹⁰I upravo je završavao žrtvu paljenicu, kad eto Samuela; Šaul mu iziðe u susret da ga pozdravi. ¹¹Samuel ga upita: "Što si uèinio?" A Šaul odgovori: "Kad sam vidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolaziš do odreðenoga dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu, ¹²pomislio sam: sad æe udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neæu stiæi molitvom ublažiti Jahvu! Zato se odvažih i prinesoh žrtvu paljenicu." ¹³Samuel tada reèe Šaulu: "Ludo si radio! Da si održao zapovijed koju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi uèvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka. ¹⁴A sada se tvoje kraljevstvo neæe trajno održati: Jahve je potražio sebi èovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer ti nisi održao što ti je Jahve zapovjedio." ¹⁵Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem. Što je naroda ostalo, poðe za Šaulom u susret ratnicima. Kad su došli iz Gilgala u Gebu Benjaminovu, Šaul pobroji narod koji je ostao uza nj i bijaše ga oko šest stotina ljudi. ¹⁶Šaul i sin mu Jonatan s ljudima što bijahu s njima zaposjeli su Benjaminovu Gebu, a Filistejci se utaborili u Mikmasu. ¹⁷Tada iz filistejskog tabora izaðe èeta pljaèkaša u tri odjela: jedan odio udari prema Ofri u zemlju šualsku; ¹⁸drugi odio krenu prema Bet Horonu, a treæi odio udari prema Gebi koja se uz Dolinu hijena diže nad pustinjom. ¹⁹A po svoj zemlji Izraelovoj nije bilo kovaèa, jer su Filistejci rekli: "Treba sve uèiniti da Hebreji ne bi pravili sebi maèeva i kopalja." ²⁰Zato su svi Izraelci išli k Filistejcima ako je tko htio da prekuje svoj raonik ili motiku, svoju sjekiru ili ostan za volove. ²¹A cijena je bila dvije treæine šekela za raonike i motike, jedna treæina za oštrenje sjekire i za nasaðivanje ostana. ²²Tako se dogodilo da na dan bitke kod Mikmasa nitko od svega naroda koji bijaše sa Šaulom i Jonatanom nije imao ni maèa ni koplja u ruci; samo ih imahu Šaul i njegov sin Jonatan. ²³A dotle jedna straža filistejska bijaše izišla prema klancu kod Mikmasa.

Chapter 14

¹ Jednoga dana Šaulov sin Jonatan reèe svome momku štitonoši: "Hajde da prijeðemo do filistejske straže koja je ondje prijeko." Svome ocu nije ništa o tom javio. ²Šaul je sjedio na meði Gebe, pod šipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko šest stotina ljudi. ³A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, sveæenika Jahvina u Šilu, nosio je u to vrijeme opleæak. Narod nije primijetio da je Jonatan otišao. ⁴U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeæi da doðe do filistejske straže bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene. ⁵Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi. ⁶Jonatan reèe svome štitonoši: "Hajde da prijeðemo do straže onih neobrezanika. Možda æe Jahve uèiniti nešto za nas, jer ništa ne prijeèi Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo." ⁷A štitonoša mu odgovori: "Èini sve na što te srce tvoje potièe. Ja æu s tobom, moje je srce kao tvoje srce." ⁸Jonatan mu reèe: "Evo, prijeæi æemo k tim ljudima i pokazat æemo im se. ⁹Ako nam reknu ovako: 'Ne mièite se dok ne doðemo do vas', tada æemo se ustaviti na mjestu i neæemo se uspinjati k njima. ¹⁰Ako li nam reknu ovako: 'Uspnite se k nama', tada æemo se uspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To æe nam biti znak." ¹¹Kad su se obojica pokazala filistejskoj straži, rekoše Filistejci: "Gle, Hebreji su poèeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili." ¹²I stražari doviknuše Jonatanu i njegovu štitonoši: "Uspnite se k nama da vas nešto nauèimo!" A Jonatan reèe svome štitonoši: "Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove." ¹³Jonatan se poèe penjati pomažuæi se rukama i nogama, a za njim njegov štitonoša. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je štitonoša ubijao za njim. ¹⁴U tome prvom pokolju što ga uèiniše Jonatan i njegov štitonoša pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja. ¹⁵Tada se proširi strah po taboru i po polju, a i stražare i èetu pljaèkaša obuze strava; i zemlja zadrhta i bijaše to silan strah Božji. ¹⁶A Šaulovi stražari u Benjaminovoj Gebi opaziše da se mnoštvo u taboru uskomešalo na sve strane. ¹⁷I Šaul reèe ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite tko je otišao od nas." A kad prozvaše, gle, ne bijaše Jonatana i njegova štitonoše! ¹⁸Tada Šaul reèe Ahiji: "Primakni opleæak! Posavjetuj se s Jahvom!" On je, naime, tada nosio opleæak pred sinovima Izraelovim. ¹⁹Ali dok je Šaul govorio sa sveæenikom, bivala je buka u filistejskom taboru sve veæa, pa Šaul reèe sveæeniku: "Povuci ruku!" ²⁰Nato Šaul i sav narod što je bio s njim krenuše zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali maèeve jedni na druge i velika pomutnja vladaše meðu njima. ²¹A oni Hebreji koji su veæ poodavno bili u službi Filistejaca i sada pošli s njima na vojsku, odmetnuše se od njih i pristadoše uz Izraelce koji bijahu sa Šaulom i Jonatanom. ²²I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, èuvši da Filistejci bježe, nagrnuše za njima u boj. ²³Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se raširio sve do preko Bet Horona. ²⁴Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Šaul izrekao nad narodom ovu zakletvu: "Proklet bio èovjek koji okusi hrane prije veèeri, prije nego što se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav narod ne okusi hrane toga dana. ²⁵Ali je ondje bilo medenoga saæa na površini zemlje. ²⁶Kad je narod došao onamo, vidje gdje teèe med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve. ²⁷Samo Jonatan, koji nije èuo kad je njegov otac zakleo narod, primaèe vrh štapa koji mu bijaše u ruci i zamoèi ga u medeno saæe, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliše oèi. ²⁸Tada jedan iz naroda progovori i reèe mu: "Tvoj je otac zakleo narod govoreæi: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'" ²⁹A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreæu na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oèi jer sam okusio malo toga meda. ³⁰Što bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio još veæi?" ³¹Onoga dana potukoše Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga. ³²Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poèe ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju. ³³I javiše to Šaulu govoreæi: "Gle, narod griješi Jahvi jeduæi meso s krvlju!" A on reèe: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!" ³⁴Zatim reèe: "Zaðite meðu narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje æete ih klati i jesti, a neæete griješiti Jahvi jeduæi meso s krvlju." Tako sav narod još iste noæi dovede što je tko imao i to su ondje klali. ³⁵A Šaul podiže žrtvenik Jahvi; bijaše to prvi žrtvenik koji je podigao Jahvi.

³⁶Nato reèe Šaul: "Poðimo još noæas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Neæemo im ostaviti nijednoga èovjeka!" A narod mu odgovori: "Èini sve što misliš da je dobro!" Ali sveæenik reèe: "Pristupimo ovdje k Bogu!" ³⁷I Šaul upita Boga: "Moram li poæi u potjeru za Filistejcima? Hoæeš li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan. ³⁸Zato Šaul reèe: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u èemu je bio današnji prestupak. ³⁹Jer, živoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se naðe krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti Šaulu. ⁴⁰Šaul onda reèe svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat æemo na drugu stranu." A narod odgovori Šaulu: "Èini ono što misliš da je dobro!" ⁴¹Tada se Šaul pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod izaðe slobodan. ⁴²Šaul nastavi: "Bacite ždrijeb izmeðu mene i moga sina Jonatana!" I ždrijeb pade na Jonatana. ⁴³Tada Šaul reèe Jonatanu: "Priznaj mi što si uèinio!" Jonatan odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vrškom štapa koji mi bijaše u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!" ⁴⁴Šaul odgovori: "Tako mi Bog uèinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umreš, Jonatane!" ⁴⁵Ali narod reèe Šaulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Živoga nam Jahve, nijedna vlas neæe pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvršio ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe. ⁴⁶Šaul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratiše u svoj kraj. ⁴⁷Kad je Šaul uèvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeðivao. ⁴⁸Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amaleèane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljaèkali. ⁴⁹Šaulovi sinovi bijahu Jonatan, Išjo i Malki-Šua, a od njegovih dviju kæeri starija se zvala Meraba, a mlaða Mikala. ⁵⁰Šaulova se žena zvala Ahinoama, a bila je kæi Ahimaasova. Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, Šaulova strica. ⁵¹Jer Kiš, Šaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi. ⁵²Žestok se rat vodio protiv Filistejaca svega Šaulova vijeka. Koga bi god hrabra ili bojovna èovjeka Šaul vidio, svakoga bi uzimao u svoju službu.

Chapter 15

¹ Jednom Samuel reèe Šaulu: "Mene je Jahve poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izraelom. Poslušaj, dakle, rijeèi Jahvine. ²Ovako govori Jahve nad vojskama: 'Odluèio sam osvetiti ono što je Amalek uèinio Izraelu zatvarajuæi mu put kad je izlazio iz Egipta. ³Sada idi i udari na Amaleka, izvrši "herem", kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenèad, goveda i ovce, deve i magarce!'" ⁴Šaul sazva narod te ih izbroji u Telamu: bijaše ih dvije stotine tisuæa pješaka (i deset tisuæa Judejaca). ⁵Šaul doðe do amaleèkoga grada i postavi zasjedu u dolini potoka. ⁶Potom Šaul poruèi Kenijcima: "Otiðite i odvojite se od Amaleèana da vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svim Izraelcima kad su izlazili iz Egipta." I Kenijci se odvojiše od Amaleèana. ⁷Šaul potuèe Amaleèane od Havile pa sve do Šura, koji leži pred Egiptom. ⁸I živa uhvati Agaga, amaleèkog kralja, a sav narod zatre oštricom maèa, izvršujuæi "herem", kleto uništenje. ⁹Ali Šaul i narod poštedješe Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda, ugojenu stoku i jaganjce i sve što je bilo dobro. Na svemu tome ne htjedoše izvršiti "herem"; nego što je god od stoke bilo bez cijene i vrijednosti, na tom izvršiše "herem". ¹⁰Zato doðe rijeè Jahvina Samuelu ovako: ¹¹"Kajem se što sam Šaula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvršio mojih zapovijedi." Samuel se ražalosti i svu je noæ vapio Jahvi. ¹²U rano jutro krenu Samuel da potraži Šaula. I javiše Samuelu ovako: "Šaul je otišao u Karmel, i gle, podigao je ondje sebi spomenik; zatim je otišao dalje i sišao u Gilgal." ¹³Kad je Samuel došao k Šaulu, reèe mu Šaul: "Blagoslovljen da si od Jahve! Izvršio sam Jahvinu zapovijed." ¹⁴Ali Samuel upita: "Kakvo je to ovèje blejanje što dopire do mojih ušiju i mukanje goveda koje èujem?" ¹⁵A Šaul odgovori: "Dognali su ih od Amaleèana, jer je narod poštedio najbolje ovce i najbolja goveda da ih žrtvuje Jahvi, tvome Bogu. Na svemu drugome izvršili smo 'herem'." ¹⁶A Samuel reèe Šaulu: "Stani da ti kažem što mi je noæas objavio Jahve." A on reèe: "Govori!" ¹⁷Tada æe Samuel: "Koliko god si malen sam u svojim oèima, ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Jahve te pomazao za kralja nad Izraelom. ¹⁸Jahve te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: 'Idi, izvrši 'herem' na tim grešnicima, na Amaleèanima, vojuj na njih do istrebljenja.' ¹⁹Zašto nisi poslušao rijeèi Jahvine? Zašto si se bacio na plijen i uèinio ono što je zlo u Jahvinim oèima?" ²⁰Šaul odgovori Samuelu: "Ja sam poslušao rijeè Jahvinu: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amaleèkoga kralja, i izvršio 'herem' na Amaleèanima. ²¹Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na èemu se imao izvršiti 'herem', da žrtvuje Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu." ²²A Samuel odvrati: "Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. ²³Nepokornost je kao grijeh èaranja, samovolja je kao zloèin s idolima. Ti si odbacio rijeè Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj!" ²⁴Tada Šaul odvrati Samuelu: "Zgriješio sam što sam prekršio Jahvinu zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu zahtjevu. ²⁵A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi." ²⁶Ali Samuel odgovori Šaulu: "Neæu se vratiti s tobom: ti si odbacio Jahvinu rijeè, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj nad Izraelom." ²⁷Kad se Samuel okrenuo da ode, Šaul èvrsto uhvati skut njegova plašta, ali se skut otkide. ²⁸Tada mu reèe Samuel: "Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe." - ²⁹Ipak, Slava Izraelova ne laže i ne kaje se, jer nije èovjek da bi se kajao. - ³⁰Šaul reèe: "Sagriješio sam; ali mi sada uèini èast pred starješinama moga naroda i pred Izraelom i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi, tvome Bogu." ³¹I Samuel se vrati sa Šaulom i Šaul se pokloni Jahvi. ³²Potom zapovjedi Samuel: "Dovedite k meni Agaga, amaleèkoga kralja!" I Agag doðe k njemu opiruæi se i reèe: "Zaista, smrt je gorka!" ³³Samuel mu odvrati: "Kao što je tvoj maè mnogim ženama oteo djecu, tako æe meðu ženama tvoja majka ostati bez djeteta!" I Samuel posijeèe Agaga pred Jahvom u Gilgalu. ³⁴Potom Samuel ode u Ramu, a Šaul se vrati svojoj kuæi u Šaulovu Gibeu. ³⁵I Samuel nije više vidio Šaula do svoga smrtnog dana. Samuel je tugovao zbog Šaula, ali se Jahve pokajao što je Šaula postavio za kralja nad Izraelom.

Chapter 16

¹ Jahve reèe Samuelu: "Dokle æeš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i poði na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam izmeðu njegovih sinova izabrao sebi kralja." ²A Samuel reèe: "Kako bih mogao iæi onamo? Šaul æe to èuti i ubit æe me!" Ali mu Jahve odgovori: "Uzmi sa sobom junicu pa reci: 'Došao sam da žrtvujem Jahvi!' ³I pozovi Jišaja na žrtvu, a ja æu te sam pouèiti što æeš èiniti: pomazat æeš onoga koga ti kažem." ⁴Samuel uèini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine dršæuæi doðu u susret i zapitaju: "Znaèi li tvoj dolazak dobro?" ⁵Samuel odgovori: "Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Jahvi. Oèistite se i doðite sa mnom na žrtvu!" Potom oèisti Jišaja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu. ⁶Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reèe u sebi: "Jamaèno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!" ⁷Ali Jahve reèe Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda èovjek: èovjek gleda na oèi, a Jahve gleda što je u srcu." ⁸Zatim Jišaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reèe: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." ⁹Tada Jišaj dovede Šamu, ali Samuel reèe: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." ¹⁰Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reèe Jišaju: "Jahve nije izabrao nijednoga od ovih." ¹¹Potom zapita Jišaja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori: "Ostao je još najmlaði, on je na paši, za stadom." Tada Samuel reèe Jišaju: "Pošalji po njega, jer neæemo sjedati za stol dok on ne doðe." ¹²Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih oèiju i krasna stasa. I Jahve reèe Samuelu: "Ustani, pomaži ga: taj je!" ¹³Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braæe. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu. ¹⁴Duh Jahvin bijaše odstupio od Šaula, a jedan zao duh, od Jahve, stao ga je salijetati. ¹⁵Tada rekoše Šaulu sluge njegove: "Evo, zao duh Božji salijeæe te. ¹⁶Zato neka naš gospodar zapovjedi, pa æe sluge tvoje potražiti èovjeka koji zna udarati u harfu: kad te napadne zao duh Božji, neka onaj udara u harfu pa æe ti biti bolje." ¹⁷Šaul reèe svojim slugama: "Naðite mi èovjeka koji umije vješto udarati u harfu i dovedite ga k meni!" ¹⁸Jedan od njegovih slugu odgovori i reèe: "Ja sam vidio jednog sina Betlehemca Jišaja: on umije udarati u harfu, hrabar je junak i èovjek ratnik, vješt je govornik, krasna je stasa i Jahve je s njim." ¹⁹Tada Šaul posla glasnike k Jišaju i poruèi mu: "Pošalji mi svoga sina Davida (koji je kod stada)!" ²⁰A Jišaj uze pet hljebova, mijeh vina i jedno jare i posla Šaulu po svome sinu Davidu. ²¹Tako David doðe k Šaulu i stupi u njegovu službu. I Šaul ga veoma zavolje i David posta njegov štitonoša. ²²Potom Šaul posla k Jišaju i poruèi mu: "Neka David ostane kod mene u službi, jer je stekao moju naklonost." ²³I kad god bi Božji duh napao Šaula, David bi uzeo harfu i svirao; tada bi Šaulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio od njega.

Chapter 17

¹ Filistejci skupiše svoje èete za rat i sastaše se kod Soka u Judeji. Tabor udariše izmeðu Soka i Azeke kod Efes Damima. ²A Šaul i Izraelci skupiše se i utaboriše u Terebintskoj dolini, i svrstaše se za boj protiv Filistejaca. ³Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s druge strane, a dolina bila meðu njima. ⁴Iz filistejskih redova izaðe jedan izazivaè. Zvao se Golijat, a bio je iz Gata. Visok bijaše šest lakata i jedan pedalj. ⁵Na glavi je imao mjedenu kacigu, obuèen je bio u ljuskav oklop, a oklop mu težak pet tisuæa mjedenih šekela. ⁶Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu. ⁷Kopljaèa njegova koplja bila je kao tkalaèko vratilo, a šiljak koplja težak šest stotina željeznih šekela. Pred njim je stupao štitonoša. ⁸On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: "Što ste izašli da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite izmeðu sebe jednoga èovjeka pa neka siðe k meni! ⁹Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi æemo biti vaše sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda æete vi biti naše sluge i nama æete robovati." ¹⁰Još je Filistejac rekao: "Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove. Dajte mi èovjeka da se ogledamo u dvoboju!" ¹¹Kad je Šaul i sav Izrael èuo što je rekao Filistejac, obuze ih strah i drhat. ¹²David je bio sin nekoga Efraæanina iz Betlehema u Judeji; taj se zvao Jišaj, a imao je osam sinova. Taj je èovjek u Šaulovo vrijeme bio star i odmakao u godinama. ¹³Tri najstarija Jišajeva sina bijahu otišla u rat za Šaulom; a ta trojica njegovih sinova koji bijahu otišli u rat zvahu se: najstariji Eliab, drugi Abinadab, a treæi Šama. ¹⁴David bijaše najmlaði. A tri najstarija bijahu otišla za Šaulom. - ¹⁵David je odlazio k Šaulu i vraæao se iz njegove službe da pase stada svoga oca u Betlehemu. ¹⁶A Filistejac izlazio svakoga jutra i veèeri i postavljao se tako èetrdeset dana. - ¹⁷A Jišaj reèe svome sinu Davidu: "Uzmi za svoju braæu ovu efu prženoga žita i ovih deset hljebova i odnesi brže svojoj braæi u tabor. ¹⁸A ovih deset sireva odnesi njihovu tisuæniku. Propitaj se za zdravlje svoje braæe i donesi od njih znak da si izvršio nalog! ¹⁹Oni su sa Šaulom i svim Izraelom u Terebintskoj dolini: vojuju protiv Filistejaca." ²⁰David ustade u rano jutro, ostavi stado jednom èuvaru, spremi se i ode kako mu bijaše zapovjedio Jišaj. U tabor je stigao kad je vojska izlazila u bojni red i dizala bojni poklik. ²¹Izraelci i Filistejci svrstaše se u bojni red jedni prema drugima. ²²David ostavi svoje stvari èuvaru opreme pa otrèa u bojni red. Došavši, zapita svoju braæu za zdravlje. ²³Dok je s njima govorio, gle, onaj izazivaè (zvao se Golijat, Filistejac iz Gata) iziðe iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste rijeèi kao prije. I David ih je èuo. ²⁴A èim su Izraelci ugledali toga èovjeka, pobjegoše svi daleko od njega i strah ih uhvati. ²⁵Neki Izraelac reèe: "Jeste li vidjeli onoga èovjeka što je izišao? A izišao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj æe mu dati silno blago i dat æe mu svoju kæer i oslobodit æe od poreza njegov oèinski dom u Izraelu." ²⁶Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: "Što æe to dobiti èovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove živoga Boga?" ²⁷A narod mu odgovori istim rijeèima kao prije: "Eto to æe dobiti èovjek koji ga pogubi." ²⁸A kad je Eliab, njegov najstariji brat, èuo kako se razgovara s ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu reèe: "A što si ti došao ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost i zlobu tvoga srca: došao si da vidiš bitku!" ²⁹A David odgovori: "A što sam uèinio? Zar se ne smije ni rijeè reæi?" ³⁰Tada se okrene od njega k drugome i zapita istim rijeèima kao prije. Narod mu odgovori isto kao prvi put. ³¹Kad su ljudi èuli što je govorio David, jave to Šaulu, a on ga pozva preda se. ³²David reèe Šaulu: "Neka nikome ne klone srce zbog onoga èovjeka! Tvoj æe sluga izaæi i borit æe se s tim Filistejcem." ³³Ali Šaul odvrati Davidu: "Ne možeš ti izaæi na toga Filistejca da se boriš s njim jer si ti još dijete, a on ratnik od svoje mladosti." ³⁴Ali David odgovori Šaulu: "Tvoj je sluga èuvao ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, ³⁵ja bih potrèao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio. ³⁶I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa æe i taj neobrezani Filistejac proæi kao jedan od njih jer je izazvao bojne èete Boga živoga." ³⁷David još dometne: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeðe šape izbavit æe me i iz ruku toga Filistejca." Tada Šaul reèe Davidu: "Idi i Jahve neka bude s tobom!" ³⁸Šaul obuèe Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustaèe mjedenu kacigu i stavi mu oklop. ³⁹Pripasa Davidu svoj maè preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa reèe Šaulu: "Ne mogu hodati u tome jer nisam navikao." Zato sve skinu sa sebe. ⁴⁰David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praæku, te s praækom u ruci poðe prema Filistejcu. ⁴¹A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim. ⁴²A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti - bijaše David mladiæ, rumen, lijepa lica. ⁴³Zato Filistejac reèe Davidu: "Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?" I uze proklinjati Davida svojim bogovima. ⁴⁴Zatim Filistejac reèe Davidu: "Doði k meni da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!" ⁴⁵A David odgovori Filistejcu: "Ti ideš na me maèem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih èeta koje si ti izazvao. ⁴⁶Danas æe te Jahve predati u moju ruku, ja æu te ubiti, skinut æu tvoju glavu i još æu danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva æe zemlja znati da ima Bog u Izraelu. ⁴⁷I sav æe ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu maèem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u naše ruke." ⁴⁸Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izaðe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. ⁴⁹David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praæke. I pogodi Filistejca u èelo; kamen mu se zabi u èelo i on pade nièice na zemlju. ⁵⁰Tako je David praækom i kamenom nadjaèao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao maèa u ruci. ⁵¹Zato David potrèa i stade na Filistejca, zgrabi njegov maè, izvuèe ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu. Kad Filistejci vidješe kako pogibe njihov junak, nagnuše u bijeg. ⁵²Tada ustadoše Izraelci i Judejci, digoše bojnu viku i potjeraše Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski mrtvaci pokriše put od Šaarajima sve do Gata i do Ekrona. ⁵³Nato se Izraelci vratiše iz te žestoke potjere za Filistejcima i opljaèkaše njihov tabor. ⁵⁴A David uze Filistejèevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a oružje njegovo položi u svoj šator. ⁵⁵Kad je Šaul vidio Davida gdje izlazi pred Filistejca, upitao je svoga vojvodu Abnera: "Èiji je sin taj mladiæ, Abnere?" A Abner je odgovorio: "Tako mi tvoga života, kralju, ne znam!" ⁵⁶A kralj mu reèe: "Raspitaj se èiji je sin taj mladiæ!" ⁵⁷A kad se David vratio pošto je pogubio Filistejca, uze ga Abner i dovede ga pred Šaula, a u ruci David još držaše Filistejèevu glavu. ⁵⁸Šaul ga upita: "Èiji si ti sin, momèe?" A David odgovori: "Sin sam tvoga sluge Betlehemca Jišaja."

Chapter 18

¹ Kad je David završio razgovor sa Šaulom, Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe. ²Šaul zadrža Davida onoga istog dana kod sebe i nije mu dao da se vrati kuæi svoga oca. ³I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samoga sebe. ⁴I skide Jonatan plašt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, èak i svoj maè, svoj luk i svoj pojas. ⁵Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao Šaul, David bijaše sretne ruke i Šaul ga postavi na èelo svojim ratnicima; omilje on svemu narodu, pa i Šaulovim dvoranima. ⁶Za njihova povratka, kad se David vraæao ubivši Filistejca, izaðoše žene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Šaulu veselo klièuæi, pjevajuæi i plešuæi uza zvuke bubnjeva i cimbala. ⁷Žene su plešuæi pjevale: "Pobi Šaul svoje tisuæe, David na desetke tisuæa." ⁸Šaul se vrlo ražestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reèe: "Davidu su dale desetke tisuæa, a meni samo tisuæe! Još mu samo treba kraljevstvo!" ⁹I od toga dana Šaul poprijeko gledaše Davida. ¹⁰Sutradan zao duh Božji napade Šaula, tako da je bjesnio po kuæi. David je rukom udarao u harfu kao drugih dana, a Šaul je u ruci imao koplje. ¹¹I Šaul baci koplje govoreæi u sebi: "Sad æu pribiti Davida uza zid!" Ali mu se David izmaèe dva puta. ¹²Šaul se poèe bojati Davida, jer je Jahve bio s njim a od Šaula je odstupio. ¹³Zato ga Šaul ukloni iz svoje blizine i postavi ga za tisuænika: on je izlazio i vraæao se na èelu naroda. ¹⁴David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahve bijaše s njim. ¹⁵Kad je Šaul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga strah od njega. ¹⁶Ali svemu Izraelu i Judi omilje David jer ih je on vodio na svim njihovim putovima. ¹⁷Šaul reèe Davidu: "Evo svoju najstariju kæer Merabu dat æu ti za ženu, samo mi budi hrabar i vodi Jahvine bojeve!" Mišljaše Šaul: "Neæu da padne od moje ruke, nego filistejska ruka neka se digne na njega!" ¹⁸A David odgovori: "Tko sam ja i što znaèi moj život, što li kuæa oca mojega u Izraelu da budem kraljev zet?" ¹⁹I kad doðe vrijeme da Šaulova kæi Meraba poðe za Davida, dadoše je za ženu Adrielu iz Mehole. ²⁰Ali je Davida ljubila Šaulova kæi Mikala; kad su to javili Šaulu, bilo mu je pravo. ²¹Reèe on u sebi: "Dat æu mu je, ali æe mu ona biti zamka i ruka filistejska diæi æe se na njega." (Šaul je po drugi put rekao Davidu: "Danas æeš mi biti zet.") ²²Tada Šaul zapovjedi svojim slugama ovako: "Razgovarajte se s Davidom tajno i recite mu: 'Gle, omilio si kralju i svi te njegovi dvorani vole; zato budi kraljev zet.'" ²³I Šaulove sluge ponoviše te rijeèi Davidu, ali im David odgovori: "Zar je u vašim oèima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samo siromah i mali èovjek!" ²⁴Šaulove sluge dojaviše to Šaulu govoreæi: "Evo rijeèi što ih je rekao David." ²⁵A Šaul odgovori: "Ovako recite Davidu: 'Kralj ne traži nikakva ženidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osveti kraljevim neprijateljima.'" Šaul mišljaše da æe tako Davida gurnuti u ruke Filistejcima. ²⁶Šaulove sluge dojaviše te rijeèi Davidu, a njemu bijaše po volji da postane kraljev zet. Još prije nego što je isteklo vrijeme, ²⁷spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da bi postao njegov zet. Tada mu Šaul dade svoju kæer Mikalu za ženu. ²⁸Šaul je jasno vidio da je Jahve s Davidom i da ga ljubi sav dom Izraelov. ²⁹I Šaul se još veæma poboja Davida i posta neprijatelj Davidu zauvijek. ³⁰A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta izlazili, David je imao više uspjeha nego svi Šaulovi dvorani; i tako ime njegovo posta vrlo slavno.

Chapter 19

¹ Šaul razloži svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, Šaulov sin, vrlo je volio Davida. ²I Jonatan to javi Davidu ovako: "Moj otac Šaul kani te ubiti. Budi, dakle, na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovištu i pritaji se. ³A ja æu izaæi i stajat æu pokraj svoga oca u polju gdje ti budeš i govorit æu za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit æu ti." ⁴Jonatan pohvali Davida svome ocu Šaulu i reèe mu ovako: "Neka se kralj ne ogriješi o svoga slugu Davida jer se on nije ništa ogriješio o tebe; naprotiv, ono što je radio bilo je od velike koristi za tebe. ⁵On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se, dakle, ogriješio o nevinu krv ubijajuæi Davida bez razloga?" ⁶Šaul posluša Jonatanove rijeèi i zakle se: "Živoga mi Jahve, David neæe umrijeti!" ⁷Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te rijeèi. Zatim Jonatan dovede Davida k Šaulu i David opet dobi službu koju je imao prije. ⁸Kad je rat i opet buknuo, iziðe David na bojište da se bori s Filistejcima; i porazi ih tako da su pobjegli pred njim. ⁹Tada zao duh Jahvin obuze Šaula: kad je sjedio u svojoj kuæi, s kopljem u ruci, a David rukom udarao u harfu, ¹⁰Šaul pokuša da svojim kopljem pribode Davida uza zid, ali on izmakne Šaulovu udarcu te se koplje zabode u zid. David pobježe i spasi se. ¹¹Iste noæi Šaul posla glasnike da nadziru Davidovu kuæu jer je htio da ubije Davida u rano jutro. Ali Davidova žena Mikala javi to Davidu govoreæi: "Ako noæas ne umakneš na sigurno mjesto, sutra æeš biti mrtav!" ¹²Tada Mikala spusti Davida kroz prozor. On ode i spasi se bijegom. ¹³A Mikala uze idol, položi ga u postelju, stavi mu oko glave kozju dlaku i pokri ga pokrivaèem. ¹⁴Kad je Šaul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im reèe: "Bolestan je." ¹⁵Ali Šaul vrati glasnike natrag da vide Davida i zapovjedi im: "Donesite ga k meni u postelji da ga ubijem!" ¹⁶A kad su glasnici ušli, gle: u postelji bješe idol, s kozjom dlakom oko glave! ¹⁷Tada Šaul reèe Mikali: "Zašto si me tako prevarila i pustila moga neprijatelja da pobjegne i da se spasi?" A Mikala odgovori Šaulu: "On mi je rekao: 'Pusti me da odem, ili æu te ubiti!'" ¹⁸Tako je David pobjegao i spasio se. I ode on k Samuelu u Ramu i javi mu sve što mu je uèinio Šaul. Potom odoše on i Samuel i nastaniše se u Najotu. ¹⁹A Šaulu javiše ovako: "Eno Davida u Najotu u Rami." ²⁰Tada Šaul posla glasnike da uhvate Davida. Kad su oni vidjeli zbor proroka u proroèkom zanosu, a Samuela im na èelu, obuze Božji duh i Šaulove glasnike te i oni padoše u proroèki zanos. ²¹Kad su to javili Šaulu, on posla druge glasnike, ali i oni padoše u proroèki zanos. Potom Šaul posla i treæe glasnike, ali i oni padoše u proroèki zanos. ²²Tada Šaul krenu sam u Ramu i kad doðe do velikog bunara kod Sekua, zapita: "Gdje su Samuel i David?" I odgovoriše mu: "Eno ih u Najotu u Rami." ²³On odmah poðe prema Najotu u Rami. Ali i njega obuze duh Božji te je išao u proroèkom zanosu sve dok nije došao u Najot u Rami. ²⁴Tu i on svuèe svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom; zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noæ. Tako je nastala uzreèica: "Zar je i Šaul meðu prorocima?"

Chapter 20

¹ David pobježe iz Najota u Rami i doðe k Jonatanu te mu reèe: "Što sam uèinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?" ²A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti neæeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neæe to biti!" ³Ali se David zakle i reèe: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.' Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak izmeðu mene i smrti." ⁴Tada Jonatan upita Davida: "Što želiš da uèinim za tebe?" ⁵A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do veèera. ⁶Ako tvoj otac opazi da me nema, reæi æeš mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.' ⁷Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je èvrsto naumio da me pogubi. ⁸Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zašto bi me vodio k svome ocu?" ⁹A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac èvrsto naumio da na tebe svali nesreæu, zar ti ja ne bih dojavio?" ¹⁰David upita Jonatana: "A tko æe mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?" ¹¹Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izaðimo u polje!" I izaðu obojica u polje. ¹²Tada Jonatan reèe Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja æu iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim, ¹³neka Jahve uèini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti uèini zlo, javit æu ti i pustit æu te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem! ¹⁴Ako ja još budem živ, moæi æeš mi iskazati milosrðe Jahvino; ako li umrem, ¹⁵ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, ¹⁶neka ime Jonatanovo ne išèezne s domom Šaulovim, inaèe æe Jahve tražiti o tome raèun od Davida." ¹⁷Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje. ¹⁸Potom reèe Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit æe se da te nema, jer æe tvoje mjesto biti prazno. ¹⁹Prekosutra æe se još oèitije vidjeti da te nema, a ti doði na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga dogaðaja i sjedni kraj onoga humka što ga znaš. ²⁰A ja æu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaðam onamo. ²¹A onda æu poslati momka i reæi mu: 'Idi! Naði strijelu!' Ako onda doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo bliže od tebe, donesi je!' - ti onda doði, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve živoga! ²²Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti onda otiði, jer te Jahve šalje odavde. ²³A za ovaj dogovor što smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok izmeðu mene i tebe dovijeka!" ²⁴Potom se David sakri u polju. Kad je došao mlaðak, kralj je sjeo za stol da jede. ²⁵Kralj sjede na svoje obièno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti suèelice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno. ²⁶Ali Šaul ne reèe ništa onaj dan jer mišljaše: "Dogodilo mu se štogod, bit æe da nije èist." ²⁷Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: "Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni juèer ni danas?" ²⁸A Jonatan odgovori Šaulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem. ²⁹Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braæa pozvala da doðem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braæu.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola." ³⁰Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reèe mu: "Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majèinu krilu! ³¹Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, neæeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuðen na smrt." ³²A Jonatan odvrati svome ocu Šaulu i reèe mu: "Zašto on mora umrijeti? Što je uèinio?" ³³Tada Šaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odluèio da ubije Davida. ³⁴Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ništa toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida što ga je njegov otac pogrdio. ³⁵Sutradan ujutro izaðe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak. ³⁶I on reèe svome momku: "Ti æeš otrèati i naæi strijele koje æu sada izmetnuti." I momak otrèa, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega. ³⁷Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?" ³⁸Još Jonatan viknu za momkom: "Brže! Požuri se! Ne stoj!" Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru. ³⁹Momak nije ništa opazio, samo su Jonatan i David znali o èemu se radi. ⁴⁰Nato Jonatan preda oružje momku i reèe mu: "Idi i odnesi to u grad!" ⁴¹Kad je momak otišao, David iziðe iza humka, pade nièice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali. ⁴²Zatim Jonatan reèe Davidu: "Idi u miru! Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeðu mene i tebe, izmeðu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"

Chapter 21

¹ Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad. ²David doðe u Nob k sveæeniku Ahimeleku. Ovaj dršæuæi poðe u susret Davidu i upita ga: "Zašto si sam i nema nikoga s tobom?" ³A David odgovori sveæeniku Ahimeleku: "Kralj mi je dao nalog i rekao mi: 'Nitko neka ništa ne dozna zašto te šaljem i što sam ti zapovjedio!' A momke sam poslao da me doèekaju na tom i tom mjestu. ⁴A sada, ako imaš pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili što god se naðe!" ⁵A sveæenik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci obiènoga kruha nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdržali od žena." ⁶David odgovori sveæeniku ovako: "Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskraæene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka èista. Iako je ovo obièan put, uistinu su danas èisti tijelom." ⁷Tada mu sveæenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha ondje osim žrtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima. ⁸Ondje je istoga dana bio jedan od Šaulovih slugu, zadržao se pred Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik Šaulovih pastira. ⁹David upita Ahimeleka: "A nemaš li ovdje pri ruci kakvo koplje ili maè? Nisam uzeo sa sobom ni svoga maèa ni svoga oružja, jer je kraljev nalog bio hitan." ¹⁰A sveæenik mu odgovori: "Ovdje je maè Filistejca Golijata, onoga koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u plašt i položen iza opleæka; ako ga hoæeš uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega nema ovdje." A David odvrati: "Takva više nema, daj mi ga!" ¹¹Potom David ustade i pobježe onaj dan daleko od Šaula i doðe Akišu, kralju Gata. ¹²A dvorani Akiševi rekoše svome kralju: "Nije li to David, kralj zemlje? To je onaj o kome su plešuæi pjevali: 'Pobi Šaul svoje tisuæe, David na desetke tisuæa.'" ¹³David se zamisli o tim rijeèima i silno se uplaši gatskoga kralja Akiša. ¹⁴Tada se David poèe pretvarati pred njima kao da je umobolan i vladati se kao luðak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima i puštao da mu teèe slina niz bradu. ¹⁵Tada Akiš reèe svojim dvoranima: "Vidite dobro da je èovjek lud! Zašto ga dovodite k meni? ¹⁶Zar nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosaðuje svojim ludilom? Zar æe taj uæi u moju kuæu?"

Chapter 22

¹ David ode odande i skloni se u spilju Adulam. A kad su to èula njegova braæa i sva njegova obitelj, doðoše onamo da mu se prikljuèe. ²Osim toga skupiše se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi zaduženi, svi nezadovoljni, i on im posta voðom. A bijaše ih oko njega do èetiri stotine ljudi. ³Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i reèe kralju moapskome: "Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim što æe Bog uèiniti sa mnom." ⁴I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostadoše kod njega sve dok David bijaše u skrovištu. ⁵Ali prorok Gad reèe Davidu: "Nemoj ostati u svome skrovištu, nego idi i zaði u zemlju Judinu." I David ode i zaðe u Heretsku šumu. ⁶Šaul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim. Šaul je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzvišici, s kopljem u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani. ⁷I reèe Šaul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: "Poslušajte me, sinovi Benjaminovi! Hoæe li vam i Jišajev sin svima darovati njive i vinograde? Hoæe li vas sve postaviti za tisuænike i stotnike? ⁸A zašto ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da mi dojavi kad moj sin sklapa savez s Jišajevim sinom, nema nikoga meðu vama da me požali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu na me, kao što se dogaða danas." ⁹Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao meðu Šaulovim dvoranima, i reèe: "Ja sam vidio Jišajeva sina kad je došao u Nob k Ahimeleku, Ahitubovu sinu. ¹⁰Ovaj je zatražio za njega savjet od Jahve i dao mu hrane i predao mu maè Filistejca Golijata." ¹¹Šaul nato zapovjedi da pozovu sveæenika Ahimeleka, Ahitubova sina, i svu njegovu obitelj, sveæenike u Nobu. I doðoše svi pred kralja. ¹²Tada reèe Šaul: "Èuj me, Ahitubov sine!" A on odgovori: "Evo me, gospodaru!" ¹³A Šaul ga upita: "Zašto ste se urotili protiv mene, ti i Jišajev sin? Ti si mu dao kruha i maè i tražio si za njega savjet od Boga da se digne protiv mene kao neprijatelj, kao što se danas dogaða." ¹⁴Ahimelek odgovori kralju: "A tko je meðu svim tvojim slugama ravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne straže, èovjek koji je poštovan u tvojoj kuæi? ¹⁵Zar sam danas prvi put tražio za njega savjet od Boga? Daleko od mene svaka druga misao! Neka kralj ništa ne okrivljuje svoga sluge i sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga ništa!" ¹⁶Ali kralj odvrati: "Ti æeš umrijeti, Ahimeleèe, ti i sva tvoja obitelj!" ¹⁷I kralj zapovjedi glasonošama koji stajahu oko njega: "Pristupite i pogubite sveæenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu: znali su da je na bijegu, a nisu mi to dojavili." Ali kraljevi stražari ne htjedoše diæi ruke na Jahvine sveæenike da ih smaknu. ¹⁸Tada kralj zapovjedi Doegu: "Pristupi ti i smakni sveæenike!" Doeg Edomac pristupi i smaknu sveæenike: on pogubi u onaj dan osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni opleæak. ¹⁹I Nob, sveæenièki grad, pohara oštricom maèa, pobivši muškarce i žene, djecu i dojenèad, goveda, magarce i ovce. ²⁰Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar i pobjegao k Davidu. ²¹Ebjatar javi Davidu da je Šaul poklao Jahvine sveæenike. ²²A David odvrati Ebjataru: "Ja sam veæ onoga dana kad ondje bijaše Doeg Edomac znao da æe on zacijelo javiti to Šaulu! Ja sam kriv za živote tvoga oèinskog doma. ²³Ostani kod mene, ne boj se: tko bude tražio tvoj život, tražit æe moj. Kod mene æeš biti dobro èuvan."

Chapter 23

¹ Javiše onda Davidu: "Filistejci opsjedaju Keilu i pljaèkaju gumna." ²David tada upita Jahvu: "Treba li da idem na Filistejce i hoæu li ih potuæi?" A Jahve odgovori Davidu: "Idi, potuæi æeš Filistejce i oslobodit æeš Keilu." ³Ali rekoše Davidu ljudi njegovi: "Gle, mi smo veæ ovdje, u Judi, u neprestanom strahu; što æe tek biti ako odemo u Keilu protiv filistejskih èeta!" ⁴Zato David još jednom upita Jahvu, a Jahve mu odgovori ovako: "Ustani i siði u Keilu jer æu predati Filistejce u tvoje ruke!" ⁵David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera njihovu stoku i zada im težak poraz. Tako je David oslobodio graðane Keile. - ⁶Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on je došao u Keilu noseæi u ruci opleæak. ⁷Kad su Šaulu javili da je David ušao u Keilu, reèe Šaul: "Bog ga je predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je ušao u grad s vratima i prijevornicama." ⁸I Šaul sazva sav narod na oružje da ide na Keilu i da opkoli Davida i njegove ljude. ⁹Kad je David doznao da mu Šaul snuje zlo, reèe sveæeniku Ebjataru: "Donesi opleæak!" ¹⁰Nato se David pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, tvoj je sluga èuo da Šaul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene. ¹¹Hoæe li Šaul doæi kao što je tvoj sluga èuo? Jahve, Bože Izraelov, odgovori svome sluzi!" A Jahve odgovori: "Doæi æe!" ¹²David opet upita: "Hoæe li me prvaci Keile predati, mene i moje ljude, u Šaulove ruke?" A Jahve odgovori: "Predat æe vas!" ¹³Tada David ustade sa svojim ljudima, bijaše ih oko šest stotina; iziðoše iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su Šaulu javili da je David utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda. ¹⁴David se skloni u pustinju u gorska skloništa; nastani se na gori u pustinji Zifu. Šaul ga je neprestano tražio, ali ga Bog ne predade u njegove ruke. ¹⁵David se bojao što je Šaul izišao na vojnu da napadne na njegov život. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Horši. ¹⁶Tada Šaulov sin Jonatan krenu na put i doðe k Davidu u Horšu i ohrabri ga u ime Božje. ¹⁷Reèe mu: "Ne boj se, jer te neæe stiæi ruka moga oca Šaula. Ti æeš kraljevati nad Izraelom, a ja æu biti drugi do tebe; i moj otac Šaul zna to dobro." ¹⁸I sklopiše njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Horši, a Jonatan ode svojoj kuæi. ¹⁹Jednoga dana doðoše Zifejci k Šaulu u Gibeu i javiše mu: "David se krije kod nas u gorskim skloništima u Horši, na brdu Hakili, što je južno od Ješimona. ²⁰Sada, kralju, kad god zaželiš siæi, siði, a naše je da ga predamo u ruke kralju." ²¹A Šaul odgovori: "Blagoslovio vas Jahve što ste me požalili! ²²Idite, dakle, raspitajte se još i dobro razvidite mjesto kamo ga donesu njegovi hitri koraci; rekli su mi da je vrlo lukav. ²³Zato pretražite sve rupe u koje se zavlaèi, pa se vratite k meni kad budete pouzdano znali. Tada æu ja poæi s vama, pa ako bude gdje u zemlji, iæi æu za njegovim tragom po svim Judinim rodovima." ²⁴Tada krenuše na put i odoše u Zif, pred Šaulom. David je sa svojim ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, južno od Ješimona. ²⁵Potom i Šaul poðe sa svojim ljudima da traži Davida. Kad su to javili Davidu, siðe on u klanac koji leži u pustinji Maonu. Šaul to doznade i krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon. ²⁶Šaul je sa svojim ljudima išao jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom planine. David se silno žurio da umakne Šaulu. Kad je Šaul sa svojim ljudima htio prijeæi na drugu stranu da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata, ²⁷doðe glasnik Šaulu s porukom: "Doði brže, Filistejci provališe u zemlju!" ²⁸Tada Šaul odusta od potjere za Davidom i okrenu se protiv Filistejaca. Zato se prozvalo ono mjesto "Klanac razlaza".

Chapter 24

¹ David se odande uspe i nastani u engadskim gorskim skloništima. ²Kad se Šaul vratio iz potjere za Filistejcima, javiše mu ovo: "David je u Engadskoj pustinji!" ³Tada Šaul uze tri tisuæe odabranih ljudi iz svega Izraela i poðe da traži Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza. ⁴Iduæi doðe k ovèjim torovima pokraj puta; ondje bijaše peæina i Šaul uðe da èuène; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu peæine. ⁵I rekoše Davidu ljudi njegovi: "Evo dana za koji ti je rekao Jahve: 'Ja æu predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njim kako ti se mili!'" A David ustade i neprimjetno odsijeèe skut od Šaulova plašta. ⁶Ali poslije zapeèe Davida savjest što je odsjekao skut od Šaulova plašta, ⁷pa reèe svojim ljudima: "Oèuvao me Jahve da takvo što uèinim svome gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin." ⁸I David oštrim rijeèima ukori svoje ljude i ne dopusti im da ustanu na Šaula. A Šaul izaðe iz peæine i poðe svojim putem. ⁹Zatim ustade David, iziðe iz peæine i vikne za Šaulom: "Gospodaru kralju!" A kad se Šaul obazre, David se baci nièice na zemlju i pokloni mu se. ¹⁰Tada David reèe Šaulu: "Zašto slušaš ljude koji ti govore da David snuje tebi propast? ¹¹Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oèi mogle vidjeti da te Jahve predao danas u moje ruke u ovoj peæini. Rekoše mi da te ubijem, ali te poštedjeh i rekoh: 'Neæu diæi svoje ruke na svoga gospodara, jer je Jahvin pomazanik.' ¹²O, moj oèe, pogledaj i vidi skut od svoga plašta u mojoj ruci: odsjekao sam skut od tvoga plašta, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da u mojoj ruci nema ni zlobe ni opaèine. Ja nisam zgriješio protiv tebe, a ti vrebaš na moj život da mi ga uzmeš! ¹³Jahve neka sudi izmeðu mene i tebe, Jahve neka me osveti na tebi, ali se moja ruka neæe diæi na tebe. ¹⁴Kako kaže stara poslovica: od nepravednika dolazi nepravda, i zato se moja ruka neæe diæi protiv tebe. ¹⁵Za kim je izišao izraelski kralj? Za kim ideš u potjeru? Za mrtvim psom, za obiènom buhom! ¹⁶Jahve neka bude sudac, on neka sudi izmeðu mene i tebe, neka ispita i brani moju stvar i neka mi pribavi pravdu: neka me izbavi iz tvoje ruke!" ¹⁷Kad je David izgovorio te rijeèi Šaulu, odvrati Šaul: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" I Šaul glasno zaplaka. ¹⁸Zatim reèe Davidu: "Pravedniji si od mene jer ti si meni uèinio dobro, a ja sam tebi uèinio zlo. ¹⁹A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Jahve predao u tvoje ruke, a ti me nisi ubio. ²⁰Kad se èovjek namjeri na svoga neprijatelja, pušta li ga da ide mirno svojim putem? Neka ti Jahve naplati za ono dobro što si mi danas uèinio! ²¹Sada pouzdano znam da æeš zacijelo biti kralj i da æe se kraljevstvo nad Izraelom trajno održati u tvojoj ruci. ²²Zato mi se sada zakuni Jahvom da neæeš zatrti moga potomstva poslije mene i da neæeš izbrisati moga imena iz moga oèinskoga doma!" ²³David se zakle Šaulu, Šaul ode svojoj kuæi, a David se sa svojim ljudima vrati u gorska skloništa.

Chapter 25

¹ Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga narièuæi za njim; i pokopaše ga u njegovu zavièaju u Rami. A David usta i siðe u pustinju Paran. ²U Maonu živio èovjek koji je imao svoje gospodarstvo u Karmelu; bio je to vrlo bogat èovjek, imao je tri tisuæe ovaca i tisuæu koza. Upravo je tada strigao svoje ovce u Karmelu. ³Taj se èovjek zvao Nabal, a njegova žena Abigajila. Žena je bila mudra i vrlo lijepa, a èovjek surov i opak: bio je Kalebovac. ⁴David je u pustinji èuo da Nabal striže svoje ovce. ⁵Stoga posla deset momaka naloživši im: "Idite gore u Karmel, otiðite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. ⁶I recite ovako mome bratu: 'Mir tebi, mir tvome domu, mir svemu što imaš! ⁷Sada, èujem, strižeš ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo ih dirali, ništa im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu. ⁸Pitaj svoje sluge i kazat æe ti. Zato neka ovi momci naðu milost pred tobom, jer smo došli u sveèan dan. Podaj svojim slugama i svome sinu Davidu što ti se naðe pri ruci.'" ⁹Doðoše momci Davidovi i ponoviše Nabalu u Davidovo ime sve ove rijeèi, a onda prièekaše. ¹⁰Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je Jišajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara. ¹¹Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za svoje strigaèe pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle su?" ¹²Davidovi se momci okrenuše i vratiše se svojim putem. Kad su se vratili, javiše sve ove rijeèi Davidu. ¹³A David reèe svojim ljudima: "Pripašite svaki svoj maè!" I pripasaše svaki svoj maè, i David pripasa svoj, i oko èetiri stotine ljudi krenu za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara. ¹⁴A ženi Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo: "Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave našega gospodara, a on ih potjerao. ¹⁵A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, ništa nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u polju. ¹⁶Noæu i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s njima pasuæi stada. ¹⁷Razmisli sada i vidi što æeš uèiniti, jer je gotova pogibija našem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak èovjek komu se ne može ništa kazati." ¹⁸Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjera pržena žita, sto grozdova suhoga grožða, dvije stotine smokovih kolaèa i sve to natovari na magarce. ¹⁹I zapovjedi svojim slugama: "Idite preda mnom, a ja æu za vama." Svome mužu Nabalu nije kazala ništa. ²⁰Dok je, jašuæi na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima. ²¹A David je upravo mislio: "Uzalud sam, dakle, zaštiæivao u pustinji sve što je taj èovjek imao i ništa mu nije nestalo od svega što je posjedovao! Sada mi vraæa zlo za dobro! ²²Neka Bog uèini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do zore od svega što ima ostavim i ono što mokri uza zid!" ²³Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca i pade pred Davida nièice, poklonivši se do zemlje. ²⁴Bacivši mu se tako pred noge, reèe: "Gospodaru, neka na mene padne krivica! Dopusti da službenica tvoja progovori tvojim ušima i udostoj se poslušati rijeèi službenice svoje! ²⁵Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog èovjeka, na Nabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim. A ja, službenica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar. ²⁶Zato sada, gospodaru, živoga mi Jahve, i tako živ bio ti, i tako ti Jahve koji te oèuvao da ne svališ na se krvnu krivicu i da ne pribaviš sebi pravdu svojom rukom: neka proðu kao Nabal tvoji neprijatelji i oni koji snuju zlo mome gospodaru! ²⁷A ovaj dar, što ga evo tvoja službenica nosi svome gospodaru, neka se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovim putovima. ²⁸Oprosti službenici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo æe Jahve osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine bojeve i za svega tvoga života neæe se naæi zlo na tebi. ²⁹Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka život moga gospodara bude pohranjen u škrinji života kod Jahve, tvoga Boga, a život tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praæke. ³⁰I kad Jahve uèini mome gospodaru svako dobro koje ti je obeæao i kad te odredi da budeš knezom nad Izraelom, ³¹onda neka ne bude na smutnju ni na grižnju savjesti mome gospodaru da je ni za što prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojoj rukom. I kad Jahve uèini dobro mome gospodaru, sjeti se tada službenice svoje!" ³²David odgovori Abigajili: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! ³³Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti što si me danas zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom. ³⁴Ali, tako mi živog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti uèinim zlo: da mi nisi tako brzo izišla u susret, zaista ne bi Nabalu do jutra ostalo ni ono što uza zid mokri!" ³⁵Nato David primi iz njezine ruke što mu bijaše donijela i reèe joj: "Vrati se s mirom svojoj kuæi. Gle, uslišao sam tvoj glas i obazreo se na tebe." ³⁶Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kuæi, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaše veseo i sasvim pijan; zato mu ona ne reèe ništa dok nije svanulo jutro. ³⁷A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova žena sve što se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se skamenio. ³⁸A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije. ³⁹Kad David èu da je umro Nabal, reèe: "Neka je blagoslovljen Jahve, koji mi je ispravio nepravdu što mi je uèini Nabal; i Jahve je oèuvao svoga slugu da ne uèini zla, a svalio je Nabalovu zloæu na njegovu glavu!" Potom David posla poruku Abigajili da æe je uzeti za ženu. ⁴⁰Davidove sluge doðoše k Abigajili u Karmel i rekoše joj: "David nas je poslao k tebi da te uzme sebi za ženu." ⁴¹A ona ustade, pokloni se do zemlje i reèe: "Evo službenice tvoje koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga gospodara!" ⁴²Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njom poðe pet njezinih dvorkinja. Tako je otišla za Davidovim poslanicima i postala njegovom ženom. ⁴³I Ahinoamom iz Jizreela bijaše se oženio David i obje mu bjehu žene. ⁴⁴Jer Šaul bijaše svoju kæer Mikalu, Davidovu ženu, dao Paltiju, sinu Lajiša iz Galima.

Chapter 26

¹ Ljudi iz Zifa doðoše Šaulu i javiše mu: "David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Ješimonu." ²Šaul tada krenu na put i siðe u pustinju Zif, a s njim tri tisuæe izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. ³Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni. ⁴Zato David posla uhode i sazna da je Šaul zaista došao. ⁵David se podiže i doðe do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega. ⁶David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i reèe im: "Tko æe sa mnom u tabor sve do Šaula?" A Abišaj odgovori: "Ja æu s tobom." ⁷I tako David i Abišaj dopriješe noæu do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega. ⁸Tada Abišaj reèe Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neæe trebati." ⁹Ali David odgovori Abišaju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko æe dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?" ¹⁰Još nastavi David: "Živoga mi Jahve, i udarit æe ga Jahve, bilo da æe mu doæi njegov dan da umre, bilo da æe otiæi u boj i poginuti. ¹¹Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje što mu je kod uzglavlja i vrè za vodu, pa hajdemo!" ¹²I uze David koplje i vrè za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Jahve. ¹³David prijeðe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je meðu njima bio velik prostor. ¹⁴Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se neæeš odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti što uznemiruješ kralja?" ¹⁵A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zašto onda nisi èuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika sišao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara. ¹⁶Nije lijepo to što si uèinio. Tako mi živog Jahve, zaslužili ste smrt što niste èuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrè za vodu što mu bijaše do uzglavlja!" ¹⁷Tada Šaul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" A David odgovori: "Jest, kralju gospodaru!" ¹⁸I nastavi: "Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam uèinio? Kakva je krivica u mojoj ruci? ¹⁹Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslušati rijeèi svoga sluge: ako te Jahve diže protiv mene, neka se prinosnicom ublaži; ako li to èine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baštini Jahvinoj, kao da su mi govorili: 'Idi, služi tuðim bogovima!' ²⁰Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov izišao u lov na moj život, kao kad tko goni jarebicu po planini." ²¹Tada Šaul reèe: "Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, neæu ti više èiniti zla, kad je danas moj život u oèima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!" ²²A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka doðe jedan od momaka i neka ga uzme! ²³A Jahve æe vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio diæi ruke svoje na pomazanika Jahvina. ²⁴I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim oèima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim oèima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!" ²⁵A Šaul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo æeš izvršiti svoje djelo i uspjet æeš!" Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj kuæi.

Chapter 27

¹ David reèe u sebi: "Ipak æu jednoga dana poginuti od Šaulove ruke. Zato nema ništa bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca. Tada æe Šaul odustati da me dalje traži po svim krajevima Izraelovim i izbavit æu se iz njegove ruke." ²David se dakle podiže i prijeðe, sa šest stotina ljudi koje je imao, k Akišu, sinu Maokovu, kralju Gata. ³David se nastani kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelji, a David sa svoje dvije žene, Ahinoamom Jizreelkom i Abigajilom, Nabalovom ženom iz Karmela. ⁴Kad je Šaul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga više progonio. ⁵David reèe Akišu: "Ako sam našao milost u tvojim oèima, neka mi dadu mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Zašto da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?" ⁶Akiš mu još istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada do današnjega dana kraljevima Jude. ⁷I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i èetiri mjeseca. ⁸David je sa svojim ljudima izlazio da pljaèka Gešurce, Girzijce i Amaleèane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko Šura sve do egipatske zemlje. ⁹David je pustošio zemlju ne ostavljajuæi na životu ni èovjeka ni žene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vraæao se da sve to donese Akišu. ¹⁰Akiš bi ga pitao: "Gdje ste danas pljaèkali?" A David bi odgovorio da su pljaèkali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeelskom ili u Negebu Kenijskom. ¹¹David nije ostavljao na životu ni èovjeka ni žene da ih dovede u Gat jer mišljaše: "Mogli bi nas optužiti i reæi: 'Tako je David radio.'" Takav je imao obièaj za sve vrijeme dok je boravio u filistejskoj zemlji. ¹²Akiš je vjerovao Davidu i govorio u sebi: "Baš se omrazio svome narodu, Izraelu! Zato æe mi biti sluga dovijeka!"

Chapter 28

¹ U ono vrijeme Filistejci skupiše svoje èete za rat protiv Izraela. I Akiš reèe Davidu: "Znaj da æeš iæi sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi!" ²A David odgovori Akišu: "Dobro! Sad æeš vidjeti što æe uèiniti tvoj sluga!" A Akiš odvrati Davidu: "Dobro! Zato æu te postaviti da budeš mojim èuvarom zauvijek." ³Samuel bijaše umro, a sav ga Izrael bijaše oplakao narièuæi za njim. Ukopali su ga u njegovu gradu Rami. A Šaul bijaše istjerao iz zemlje sve zazivaèe duhova i vraèeve. ⁴Dok su se Filistejci skupljali te došli i utaborili se kod Šunema, Šaul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi. ⁵Kad Šaul ugleda filistejski tabor, uplaši se i srce mu snažno zadrhta. ⁶Šaul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora - ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka. ⁷Zato Šaul reèe svojim slugama: "Potražite mi ženu koja zaziva duhove da odem k njoj i upitam je." A sluge mu odgovoriše: "Evo, u En Doru ima žena koja zaziva duhove." ⁸Tada se Šaul preruši, obuèe druge haljine i otputi se sa dva èovjeka. I doðe noæu k onoj ženi i reèe joj: "Daj mi vraèaj pomoæu duha i dozovi mi onoga koga ti reknem." ⁹A žena mu odgovori: "Ta ti znaš što je uèinio Šaul i kako je istrijebio iz zemlje zazivaèe duhova i vraèeve. Zašto postavljaš zamke mome životu da me pogubiš?" ¹⁰A Šaul joj se zakle Jahvom govoreæi: "Tako mi živog Jahve, neæeš biti ništa kriva za ovo!" ¹¹Tada žena zapita: "Koga da ti dozovem?" A on odgovori: "Dozovi mi Samuela!" ¹²Kad žena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda reèe Šaulu: "Zašto si me prevario? Ta ti si Šaul!" ¹³A kralj joj odvrati: "Ne boj se! Nego što vidiš?" A žena odgovori Šaulu: "Vidim nešto božansko što se diže iz zemlje." ¹⁴Šaul je upita: "Kakva je oblièja?" A ona odgovori: "Izlazi starac, ogrnut plaštem." Tada Šaul spozna da je to Samuel, pa pade licem do zemlje i pokloni se. ¹⁵Samuel upita Šaula: "Zašto si pomutio moj mir dozivajuæi me gore?" A Šaul odgovori: "U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavojštili na me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snima. Zato sam dozvao tebe da me pouèiš što da èinim." ¹⁶A Samuel odvrati: "Zašto mene pitaš kad se Jahve odvratio od tebe i postao ti neprijateljem? ¹⁷Jahve ti je uèinio kako ti je kazao preko mene: istrgao je kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome suparniku, Davidu, ¹⁸jer nisi poslušao rijeèi Jahvinih i jer nisi izvršio njegova žestokog gnjeva na Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako uèinio. ¹⁹Jahve æe predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke. Sutra æeš sa svojim sinovima biti sa mnom, a i tabor izraelski Jahve æe predati u filistejske ruke." ²⁰Šaul se užasnu i pade na zemlju kako je dug. Spopade ga silan strah od Samuelovih rijeèi. I ponestade mu snage, jer nije ništa jeo cijeli dan i cijelu noæ. ²¹Kad ona žena doðe k Šaulu i opazi kako je sav zaplašen, reèe mu: "Gle, tvoja je službenica poslušala tvoju rijeè, stavila sam svoj život na kocku i poslušala tvoje zapovijedi koje si mi naložio. ²²Zato sada poslušaj i ti rijeèi službenice svoje: dopusti da ti pružim zalogaj kruha; jedi da ti se vrati snaga te uzmogneš poæi svojim putem." ²³Ali on ne htjede nego reèe: "Neæu jesti!" Ali kad ga zaokupiše njegove sluge, zajedno sa ženom, posluša ih, ustade sa zemlje i sjede na postelju. ²⁴Žena je imala kod kuæe tele u tovu. Brzo ga zakla, zatim uze brašna, umijesi ga i napeèe beskvasnoga kruha. ²⁵Potom stavi sve pred Šaula i njegove ljude. Pošto su jeli, ustadoše i još iste noæi krenuše natrag.

Chapter 29

¹ Filistejci skupiše sve svoje èete u Afeku, a Izraelci se utaboriše kod izvora u Jizreelu. ²Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisuæama, a David i njegovi ljudi išli su sasvim na kraju s Akišem. ³Filistejski knezovi zapitaše: "Što hoæe ti Hebreji ovdje?" A Akiš odgovori filistejskim knezovima: "Pa ovo je David, sluga izraelskoga kralja Šaula! Veæ je godinu-dvije kod mene, ali nisam našao na njemu ništa sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do današnjega dana." ⁴Ali filistejski knezovi planuše na njega i rekoše mu: "Pošalji toga èovjeka natrag, neka se vrati na mjesto koje si mu oznaèio. Neka ne ide s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u boju! Èime bi se on opet umilio svome gospodaru ako ne glavama ovih naših ljudi? ⁵To je onaj isti David o kome se pjevalo igrajuæi: 'Pobi Šaul svoje tisuæe, David na desetke tisuæa!'" ⁶Tada Akiš dozva Davida i reèe mu: "Živoga mi Jahve, ti si pošten i meni bi drago bilo da me pratiš u pokretima moje vojske, jer nisam našao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si došao k meni pa do današnjega dana. Ali nisi drag u oèima knezova. ⁷Zato se sada vrati i otiði s mirom kuæi da ne ozlovoljiš filistejske knezove!" ⁸David odvrati Akišu: "Ta što sam uèinio i što si zamjerio svome sluzi od onoga dana kad sam stupio u tvoju službu pa do današnjega dana da ne mogu iæi da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?" ⁹A Akiš odgovori Davidu: "Ti znaš da si mi drag kao Božji anðeo, ali su filistejski knezovi rekli: 'Neka ne ide s nama u boj!' ¹⁰Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su došli s tobom, i otiðite na mjesto koje sam vam oznaèio. I nemoj gajiti u svom srcu nikakve mržnje jer si mi mio. Ustat æete, dakle, u rano jutro, èim svane, i otiæi æete!" ¹¹Tako David sa svojim ljudima ustade rano i krenu odmah ujutro i vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odoše u Jizreel.

Chapter 30

¹ Kad je David sa svojim ljudima treæi dan stigao u Siklag, a to Amaleèani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljaèkali su Siklag i ognjem ga spalili. ²Zarobili su žene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili nikoga, nego su samo odveli roblje i otišli svojim putem. ³Kad je, dakle, David sa svojim ljudima došao u grad, vidješe da je grad spaljen, a njihove žene, njihovi sinovi i njihove kæeri odvedeni u ropstvo. ⁴Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoše glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za plaè. ⁵I obje Davidove žene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama Jizreelka i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela. ⁶David se našao u velikoj nevolji jer su ljudi poèeli govoriti da æe ga kamenovati, buduæi da su svi bili ogorèeni, svaki zbog svojih sinova i zbog svojih kæeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu. ⁷David reèe sveæeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: "Donesi mi ovamo opleæak!" I Ebjatar donese Davidu opleæak. ⁸Tada David upita Jahvu za savjet govoreæi: "Hoæu li u potjeru za onim razbojnicima i hoæu li ih stiæi?" A on mu odgovori: "Idi u potjeru jer æeš ih zacijelo stiæi i zarobljenike æeš izbaviti." ⁹I poðe David sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim i doðoše do potoka Besora. ¹⁰Odavde David sa èetiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostadoše dvije stotine ljudi što bijahu tako umorni da nisu mogli prijeæi preko potoka Besora. ¹¹U polju naiðoše na nekog Egipæanina. Dovedoše ga k Davidu, dadoše mu kruha da jede i vode da pije. ¹²Dadoše mu grudu smokava i dva grozda suhoga grožða. Kad je to pojeo, vratio mu se život, jer tri dana i tri noæi ne bijaše ništa jeo i ništa pio. ¹³Tada ga David upita: "Èiji si ti i odakle si?" A on odgovori: "Ja sam Egipæanin, sluga jednog Amaleèanina. Moj me gospodar ostavio jer sam se razbolio prije tri dana. ¹⁴Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem." ¹⁵David ga upita: "Hoæeš li me odvesti k toj razbojnièkoj družbi?" A on odgovori: "Zakuni mi se Bogom da me neæeš pogubiti i da me neæeš predati u ruke mome gospodaru, pa æu te odvesti k njima!" ¹⁶On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom kraju, jeduæi, pijuæi i slaveæi slavlje zbog svega velikog plijena što su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine. ¹⁷I David ih poèe biti i tukao ih je od zore do mraka, izvršujuæi na njima "herem", kleto uništenje. Nitko od njih nije izmakao, osim èetiri stotine momaka, koji zajahaše na deve i pobjegoše. ¹⁸Tako je David izbavio sve što su bili oteli Amaleèani; i obje svoje žene izbavi David. ¹⁹I ništa im nije nestalo, od najmanjih stvari do najveæih, od plijena sve do sinova i kæeri, sve što im bijaše oteto: sve je vratio David. ²⁰Tada uzeše sve ovce i goveda, dotjeraše ih pred njega vièuæi: "Ovo je plijen Davidov!" ²¹Kad je David došao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahu sustali te ne mogahu iæi za Davidom i koje on bijaše ostavio kod potoka Besora, iziðoše oni u susret Davidu i èeti njegovoj: približivši se Davidu i èeti, pozdraviše ih. ²²Tada progovoriše svi zlobnici i ništarije izmeðu ljudi koji su išli s Davidom i rekoše: "Buduæi da nisu išli s nama, ne dajmo im ništa od plijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu ženu i njegovu djecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!" ²³Ali David reèe: "Ne èinite tako, braæo moja, poslije onoga što nam je dao Jahve: on nas je èuvao i predao nam u ruke razbojnièku družbu koja bijaše izišla protiv nas. ²⁴Ta tko æe vas poslušati u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju svi." ²⁵Tako ostade od onoga dana unapredak. David to uèini uredbom i zakonom u Izraelu sve do današnjeg dana. ²⁶Kad je David došao u Siklag, posla dio plijena starješinama Jude, po pojedinim njihovim gradovima, s porukom: "Evo za vas dar od plijena Jahvinih neprijatelja!" ²⁷Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru; ²⁸onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u Eštemoi; ²⁹onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima u kenijskim gradovima; ³⁰onima u Hormi, onima u Bor Ašanu i onima u Eteru; ³¹onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio David sa svojim ljudima.

Chapter 31

¹ Filistejci su zavojštili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. ²Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu. ³Boj je postao žešæi oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade teško ranjen od strijelaca. ⁴Šaul tada reèe svome štitonoši: "Izvuci svoj maè i probodi me da ne doðu ti neobrezanici i ne narugaju mi se." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga uèiniti. Zato Šaul uze maè i baci se na nj. ⁵Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj maè i umrije s njim. ⁶Tako onoga dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi. ⁷Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj strani Jordana vidješe da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostaviše svoje gradove te se razbježaše. Filistejci doðoše i nastaniše se u njima. ⁸Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijeðene, naðoše Šaula i njegova tri sina gdje leže na gori Gilboi. ⁹Oni mu odsjekoše glavu i skidoše s njega oružje, koje poslaše po svoj filistejskoj zemlji naokolo, javljajuæi veselu vijest svojim idolima i narodu. ¹⁰Potom oružje metnuše u Aštartin hram, a Šaulovo mrtvo tijelo pribiše na zid grada Bet Šana. ¹¹Ali kad oni u Jabešu Gileadskom èuše što su Filistejci uèinili od Šaula, ¹²ustadoše svi hrabri ljudi i, pošto su hodili svu noæ, uzeše Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet Šana pa ih donesoše u Jabeš i ondje spališe. ¹³Potom uzeše njihove kosti i ukopaše ih pod tamarisom u Jabešu i postiše sedam dana.

2 Samuel

Chapter 1

¹ Poslije Šaulove smrti David se vratio kuæi pobijedivši Amaleèane. Dva je dana proveo u Siklagu. ²Treæega dana doðe neki èovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se. ³David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora." ⁴A David ga upita: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan." ⁵Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?" ⁶A mladi glasonoša odgovori: "Sluèajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. ⁷Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!' ⁸I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amaleèanin sam.' ⁹Tada mi on reèe: 'Doði ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grè, a duša je još sva u meni!' ¹⁰Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neæe preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru." ¹¹Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. ¹²I naricali su, plakali i postili do veèera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od maèa. ¹³Potom David upita mladoga glasonošu: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka, Amaleèanina." ¹⁴Tada mu reèe David: "Kako se nisi bojao diæi ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?" ¹⁵I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Doði ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije. ¹⁶A David mu još doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedoèila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'"

¹⁷Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom. ¹⁸Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uèe sinovi Judini. David reèe: ¹⁹"Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu! ²⁰O porazu vi u Gatu ne prièajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kæeri ne vesele filistejske, mlade žene da ne klièu nevjernièke. ²¹O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraæala rod za sjeme, jer kod vas je osramoæen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan, ²²nego krvlju ranjenika, mašæu palih! Luk Jonate nikad nije promašio, maè Šaulov nikad bezuspješan bio! ²³Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jaèi! ²⁴Za Šaulom sad plaèite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam prièvršæivo. ²⁵Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti! ²⁶Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske èudesnija. ²⁷Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!"

Chapter 2

¹ Poslije toga David upita Jahvu ovako: "Treba li da poðem u koji Judin grad?" A Jahve mu odgovori: "Poði!" David opet upita: "Kamo da poðem?" A odgovor bješe: "U Hebron!" ²Tako David ode onamo, a s njim i njegove dvije žene, Ahinoama iz Jizreela i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela. ³I ljudi koji bijahu s Davidom odoše s njim, svaki sa svojom obitelji, i nastaniše se u gradiæima Hebrona. ⁴Tada doðoše ljudi iz Jude i pomazaše ondje Davida za kralja nad domom Judinim. Tada javiše Davidu da su ljudi iz Jabeša u Gileadu pokopali Šaula. ⁵Nato David posla glasnike k Jabešanima u Gileadu i poruèi im: "Budite blagoslovljeni od Jahve što ste izvršili to djelo ljubavi prema svome gospodaru Šaulu i što ste ga pokopali! ⁶Zato neka vam Jahve iskaže svoju ljubav i dobrotu, a i ja æu vam uèiniti dobro zato što ste tako radili. ⁷A sada se ohrabrite i budite junaci, jer je Šaul, vaš gospodar, poginuo, a mene je Judin dom pomazao za svoga kralja."

⁸Ali Abner, sin Nerov, vojvoda Šaulove vojske, bijaše uzeo Šaulova sina Išbaala i doveo ga prijeko u Mahanajim. ⁹Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad Ašeranima, nad Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i nad svim Izraelom. ¹⁰Išbaalu, sinu Šaulovu, bijaše èetrdeset godina kad je postao kraljem nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom pristao uz Davida. ¹¹A David je kraljevao u Hebronu nad Judinim domom sedam godina i šest mjeseci.

¹²Potom iziðe Abner, Nerov sin, s ljudima Šaulova sina Išbaala iz Mahanajima prema Gibeonu. ¹³Ali i Joab, Sarvijin sin, iziðe s Davidovim ljudima iz Hebrona i srete se s njima kod Gibeonskog jezera. Tu se zaustaviše, ovi s jedne strane jezera, a oni s druge strane. ¹⁴Tada Abner reèe Joabu: "Neka ustanu mladiæi i neka se bore pred nama!" A Joab odgovori: "Neka ustanu!" ¹⁵I ustadoše, pa ih izbrojiše: dvanaest od Benjamina za Išbaala, Šaulova sina, i dvanaest od Davidovih ljudi. ¹⁶I svaki dohvati svoga protivnika za glavu i zabode mu maè u bok, tako da su svi popadali zajedno. Zato se to mjesto prozvalo Polje bokova, a leži kod Gibeona. ¹⁷Potom se zametnu onoga dana vrlo žestoka bitka i Davidove èete razbiše Abnera i Izraelce. ¹⁸A bijahu ondje tri Sarvijina sina: Joab, Abišaj i Asahel; a Asahel bijaše brz u trku kao gazela u polju. ¹⁹I jurnu Asahel u potjeru za Abnerom; u stopu je slijedio Abnera ne skreæuæi ni desno ni lijevo. ²⁰Abner se obazre i upita: "Jesi li to ti, Asahele?" A on odgovori: "Jesam." ²¹A Abner mu reèe: "Okreni se nadesno ili nalijevo pa zgrabi jednoga od tih mladiæa i uzmi njegovu odoru!" Ali Asahel nije htio da skrene od njega. ²²Abner opet reèe Asahelu: "Ukloni se od mene! Zašto da te sastavim sa zemljom? Kako bih onda još smio doæi na oèi tvome bratu Joabu?" ²³Ali on nikako nije htio da se ukloni. Zato ga Abner udari stražnjim krajem koplja u trbuh tako da mu je koplje izašlo kroz leða van: on ondje pade i umrije na mjestu. I ustavljao se tko god je došao na ono mjesto gdje je pao i umro Asahel. ²⁴Ali Joab i Abišaj nastaviše da gone Abnera, a kad je sunce zašlo, stigoše do brežuljka Ame, koji leži istoèno od doline, na putu prema Gebi. ²⁵Dotle se Benjaminovi sinovi skupiše za Abnerom, sastaviše èetu i stadoše na vrh brežuljka Ame. ²⁶Tada Abner viknu Joabu: "Zar æe nas dovijeka proždirati maè? Ne znaš li da æe to svršiti nesreæom? Kad æeš napokon kazati svojim ljudima da se okane gonjenja svoje braæe?" ²⁷A Joab odvrati: "Tako mi živog Jahve, da ti nisi progovorio, tek bi se sutra ujutro ovi ljudi okanili gonjenja svoje braæe." ²⁸Nato Joab zatrubi u rog i sva vojska stade: prestadoše goniti Izraela i ne nastaviše boja. ²⁹Abner i njegovi ljudi išli su kroz Arabu cijelu onu noæ; onda prijeðoše preko Jordana, nastaviše put cijelo jutro i stigoše napokon u Mahanajim. ³⁰Kad je Joab odustao od potjere za Abnerom i skupio svu vojsku, vidješe da izmeðu Davidovih ljudi nema devetnaestorice, i uz to Asahela. ³¹A Davidovi su ljudi od Benjaminovih sinova, Abnerovih vojnika, pobili tri stotine i šezdeset ljudi. ³²Asahela ponesoše i pokopaše u grobu njegova oca u Betlehemu. A Joab i njegovi ljudi išli su svu noæ i veæ se bijaše zadanilo kad stigoše u Hebron.

Chapter 3

¹ Rat izmeðu Šaulove kuæe i Davidove kuæe potrajao je još dugo vremena, ali je David sve više jaèao, a Šaulova kuæa postajala sve slabija. ²Davidu se rodiše sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon, od Ahinoame Jizreelke; ³drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, žene Nabalove iz Karmela; treæi Abšalom, sin Maake, kæeri gešurskoga kralja Tolmaja; ⁴èetvrti Adonija, sin Hagitin; peti Šefatja, sim Abitalin; ⁵šesti Jitream, od Egle, Davidove žene. Ti se Davidu rodiše u Hebronu. ⁶Dok je trajao rat izmeðu Šaulove kuæe i Davidove kuæe, Abner je malo-pomalo prisvajao svu vlast u Šaulovoj kuæi. ⁷A u kuæi bijaše Šaulova inoèa po imenu Rispa, kæi Ajina: nju Abner uze sebi. A Išbaal upita Abnera: "Zašto si se približio inoèi moga oca?" ⁸Na te Išbaalove rijeèi Abner se razgnjevi i reèe: "Zar sam ja pasja glava u Judi? Do danas sam samo dobro èinio domu tvoga oca Šaula, njegovoj braæi i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padneš u Davidove ruke, a ti me danas prekoravaš zbog obiène žene! ⁹Neka Abneru Bog uèini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne izvršim kako se Jahve zakleo Davidu: ¹⁰da æe oduzeti kraljevstvo Šaulovoj kuæi i da æe utvrditi Davidov prijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer Šebe!" ¹¹Išbaal se ne usudi odgovoriti ni rijeèi Abneru jer ga se bojaše. ¹²Nato Abner posla glasnike k Davidu i poruèi mu: "Èija je zemlja?" Htio je reæi: "Uèini savez sa mnom i moja æe ti ruka pomoæi da okupiš oko sebe svega Izraela." ¹³David odgovori Abneru: "Dobro! Uèinit æu savez s tobom! Ali samo jedno tražim od tebe: ne smiješ mi doæi na oèi ako ne dovedeš sa sobom Mikalu, Šaulovu kæer, kad doðeš da vidiš moje lice." ¹⁴Ujedno posla David glasnike i k Išbaalu, Šaulovu sinu, s porukom: "Vrati mi moju ženu Mikalu, koju sam stekao stotinom filistejskih obrezaka." ¹⁵Išbaal posla po nju i uze je od njezina muža Paltiela, Lajiševa sina. ¹⁶A njezin muž poðe s njom i pratio ju je plaèuæi sve do Bahurima. Tada mu Abner reèe: "Hajde, vrati se sada kuæi!" I on se vrati. ¹⁷Abner je veæ bio razgovarao s Izraelovim starješinama i rekao im: "Veæ odavna želite Davida za svoga kralja. ¹⁸Uèinite to sada, jer je Jahve rekao o Davidu ovo: 'Rukom svoga sluge Davida izbavit æu svoj narod Izraela iz ruke filistejske i iz ruku svih njegovih neprijatelja.'" ¹⁹Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda je otišao u Hebron da javi Davidu sve što se svidjelo Izraelu i domu Benjaminovu. ²⁰Kad je Abner došao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi, David priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim. ²¹Tada Abner reèe Davidu: "Hajdemo! Ja æu skupiti svega Izraela oko gospodara moga kralja: oni æe sklopiti s tobom savez i ti æeš kraljevati nad svim što budeš želio." David otpusti Abnera, koji ode u miru. ²²I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vraæali sa èetovanja, noseæi sa sobom bogat plijen, a Abner nije više bio kod Davida u Hebronu, jer ga David bijaše otpustio te je on otišao u miru. ²³Kad stiže Joab i sva vojska što je išla s njim, javiše Joabu da je Abner, Nerov sin, bio došao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u miru. ²⁴Tada Joab doðe kralju i reèe mu: "Što si uèinio? Abner je došao k tebi, zašto si ga otpustio da ode u miru? ²⁵Zar ne znaš Abnera, Nerova sina? Došao je da te prevari, da dozna tvoje korake, da dozna sve što èiniš!" ²⁶Potom izaðe Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga vratiše, od studenca Sire, a David nije znao ništa o tome. ²⁷Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao da želi s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela. ²⁸Kad je David to poslije èuo, reèe: "Ja i moje kraljevstvo nevini smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova. ²⁹Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov oèinski dom! Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi koji se laæaju vretena ili padaju od maèa, ljudi koji nemaju kruha!" - ³⁰Joab i njegov brat Abišaj ubili su Abnera jer je on pogubio njihova brata Asahela u boju kod Gibeona. - ³¹Nato David reèe Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: "Razderite svoje haljine, obucite kostrijet i narièite za Abnerom!" I kralj David poðe za nosilima. ³²Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan plaè na grobu Abnerovu, a plakao je i sav narod. ³³Tada kralj ispjeva ovu tužaljku za Abnerom: "Zar morade umrijeti Abner kako umire luda? ³⁴Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane. Pao si kao što se pada od zlikovaca!" Tada sav narod još ljuæe zaplaka za njim. ³⁵Nato pristupi sav narod nutkajuæi Davida da jede dok je još dana, ali se David zakle ovako: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda drugo zlo ako okusim kruha ili što drugo prije zalaska sunca!" ³⁶Sav je narod to èuo, i bilo mu je po volji, kao što je narod i sve drugo odobravao što god je kralj èinio. ³⁷Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u umorstvu Abnera, sina Nerova. ³⁸Nato kralj reèe svojim dvoranima: "Ne znate li da je danas pao knez i velik èovjek u Izraelu? ³⁹Ali ja sam sada još slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, jaèi su od mene. Neka Jahve plati zloèincu po njegovoj zloæi!"

Chapter 4

¹ Kad je Šaulov sin Išbaal èuo da je poginuo Abner u Hebronu, klonuše mu ruke i sav se Izrael zaprepasti. ²A Šaulov sin Išbaal imaše dvojicu voða svojih èeta; jedan se zvao Baana, a drugi Rekab; bili su sinovi Rimona Beeroæanina iz Benjaminova plemena, jer se Beerot pribraja k Benjaminu. ³A Beeroæani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje su ostali kao došljaci do današnjeg dana. ⁴Šaulov sin Jonatan imao je sina hroma na obje noge. Njemu je bilo pet godina kad je iz Jizreela došao glas o Šaulovoj i Jonatanovoj pogibiji. Njegova ga dadilja uze i pobježe, ali u brzini bijega dijete pade i osta hromo. Ime mu bijaše Meribaal. ⁵Sinovi Rimona Beeroæanina, Rekab i Baana, digoše se i doðoše za najveæe dnevne vruæine Išbaalu do kuæe, a on upravo spavaše podnevni poèinak. ⁶A vratarica, èisteæi pšenicu, bijaše zadrijemala te je spavala. Rekab i njegov brat Baana prošuljaše se kraj nje. ⁷Kad su ušli u kuæu, on je ležao na postelji u svojoj spavaonici. Oni ga ubiše, odsjekoše mu glavu i uzeše je i cijelu su onu noæ išli putem kroz Arabu. ⁸Glavu Išbaalovu donesoše Davidu u Hebron i rekoše kralju: "Evo glave Išbaala, sina Šaulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio o glavi. Jahve je danas krvavo osvetio moga gospodara i kralja na Šaulu i njegovu rodu." ⁹Ali David odvrati Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz Beerota, i reèe im: "Tako mi živog Jahve koje me izbavio iz svake nevolje! ¹⁰Onaj koji mi je javio da je poginuo Šaul mislio je da mi javlja radosnu vijest, a ja sam ga uhvatio i pogubio u Siklagu da mu platim za njegovu dobru vijest! ¹¹Što æu tek uèiniti sa zlikovcima koji su ubili poštena èovjeka u njegovoj kuæi, na njegovoj postelji! Zar da ne tražim od vas raèun za njegovu krv i da vas ne istrijebim sa zemlje?" ¹²Nato David zapovjedi vojnicima te ih pogubiše. Potom im odsjekoše ruke i noge i objesiše ih kod jezera u Hebronu. Išbaalovu glavu uzeše i pokopaše u Abnerovu grobu u Hebronu.

Chapter 5

¹ Tada se sabraše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: "Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. ²Još prije, dok je još Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: 'Ti æeš pasti moj izraelski narod i ti æeš biti knez nad Izraelom!'" ³Tako doðoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom. ⁴Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je èetrdeset godina. ⁵U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i šest mjeseci, a u Jeruzalemu kraljevaše trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad Judom. ⁶David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su živjeli u onoj zemlji. Ali oni poruèiše Davidu: "Neæeš uæi ovamo! Slijepci æe te i kljasti odbiti!" (To je imalo znaèiti: David neæe uæi ovamo.) ⁷Ipak David osvoji Sionsku tvrðavu, to jest Davidov grad. ⁸Onoga dana reèe David: "Tko god pobije Jebusejce i popne se kroz prorov ..." A kljaste i slijepe mrzi David iz sve duše. (Stoga se kaže: Slijepci i kljasti neka ne ulaze u Hram.) ⁹David se nastani u tvrðavi i prozva je Davidov grad. Tada David podiže zid unaokolo od Mila pa unutra. ¹⁰David je postajao sve silniji, jer Jahve, Bog nad vojskama, bijaše s njim. ¹¹Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta, tesara i zidara, koji sagradiše dvor Davidu. ¹²Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. ¹³Po dolasku iz Hebrona David uze još inoèa i žena iz Jeruzalema; i rodi se Davidu još sinova i kæeri. ¹⁴Evo imena djece koja mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, ¹⁵Jibhar, Elišua, Nefeg, Jafija, ¹⁶Elišama, Beeljada i Elifelet. ¹⁷Kad su Filistejci èuli da su Davida pomazali za kralja nad Izraelom, iziðoše svi da se doèepaju Davida. Èuvši to, David siðe u svoj zaklon. ¹⁸Filistejci doðoše i raširiše se po Refaimskoj dolini. ¹⁹Tada David upita Jahvu: "Mogu li napasti Filistejce? Hoæeš li ih predati meni u ruke?" Jahve odgovori Davidu: "Napadni! Predat æu Filistejce tebi u ruke!" ²⁰Tada David doðe u Baal Perasim i ondje ih pobi. David reèe: "Jahve je preda mnom prodro meðu moje neprijatelje kao što voda prodire." Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim. ²¹Ostavili su ondje svoje bogove; a David i njegovi ljudi odnesoše ih. ²²Filistejci opet doðoše i raširiše se po Refaimskoj dolini. ²³David opet upita Jahvu, a on mu odgovori: "Ne idi pred njih, nego im zaði za leða i navali na njih s protivne strane Bekaima. ²⁴Kad zaèuješ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda se požuri, jer æe tada Jahve iæi pred tobom da pobije filistejsku vojsku." ²⁵David uèini kako mu je zapovjedio Jahve i pobi Filistejce od Gibeona sve do ulaza u Gezer.

Chapter 6

¹ Jednoga dana David opet skupi svu izabranu momèad u Izraelu, trideset tisuæa ljudi. ²Zatim David i sva vojska što je bila s njim krenu na put i odoše u Baalu Judinu da odande donesu Kovèeg Božji, što nosi ime Jahve Sebaota koji stoluje nad kerubinima. ³Kovèeg Božji metnuše na nova kola, iznijevši ga iz kuæe Abinadabove, koja je stajala na brežuljku. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, pratili su kola. ⁴Uza je stupao kraj Kovèega Božjeg, a Ahjo išao pred njim. ⁵David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage pjevajuæi uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala. ⁶Kad su došli do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom za Kovèegom Božjim da ga pridrži jer ga volovi umalo ne prevrnuše. ⁷Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kovèega Božjega. ⁸Davidu bijaše žao što je Jahve onako udario Uzu, i on prozva ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas. ⁹Toga se dana David uplaši Jahve i reèe u sebi: "Kako bi mogao doæi k meni Kovèeg Jahvin?" ¹⁰Zato David ne htjede dovesti Kovèeg Jahvin k sebi, u Davidov grad, nego ga otpremi u kuæu Obed-Edoma iz Gata. ¹¹I ostade Jahvin Kovèeg u kuæi Obed-Edomovoj u Gatu tri mjeseca i Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu obitelj. ¹²Kad su kralju javili da je Jahve blagoslovio Obed-Edomovu obitelj i sav njegov posjed zbog Kovèega Božjeg, ode David i ponese Kovèeg Božji iz Obed-Edomove kuæe gore u Davidov grad s velikim veseljem. ¹³Tek što su nosioci Kovèega Božjeg pokroèili šest koraka, David žrtvova vola i tovna ovna. ¹⁴David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo lanenim opleækom. ¹⁵Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kovèeg Jahvin klièuæi i trubeæi u rog. ¹⁶A kad je Kovèeg Jahvin ulazio u Davidov grad, Šaulova je kæi Mikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skaèe i vrti se pred Jahvom i prezre ga ona u svome srcu. ¹⁷Tada unesoše Kovèeg Jahvin i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenice i prièesnice. ¹⁸Pošto je prinio paljenice i prièesnice, David blagoslovi narod imenom Jahve Sebaota. ¹⁹Potom razdijeli meðu sav narod, meðu sve mnoštvo Izraelovo, ljudima i ženama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kolaè od suhoga grožða. Zatim se raziðe sav narod, svaki svojoj kuæi. ²⁰Kad se David vratio kuæi da blagoslovi svoju obitelj, Šaulova kæi Mikala iziðe u susret Davidu i reèe mu: "Kako se èasno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred oèima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost èovjek!" ²¹Ali David odgovori Mikali: "Pred Jahvom ja igram! Tako mi živoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom æu igrati! ²²I još æu se dublje poniziti. Bit æu neznatan u tvojim oèima, ali pred sluškinjama o kojima govoriš, pred njima æu biti u èasti." ²³A Mikala, Šaulova kæi, ne imade poroda do dana svoje smrti.

Chapter 7

¹ Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo, ²reèe kralj proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovèeg Božji stoji pod šatorom." ³A Natan odgovori kralju: "Idi i èini sve što ti je na srcu jer je Jahve s tobom." ⁴Ali još iste noæi doðe Natanu ova Jahvina rijeè: ⁵"Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: 'Zar æeš mi ti sagraditi kuæu da u njoj prebivam? ⁶Nisam nikad prebivao u kuæi otkako sam izveo iz Egipta sinove Izraelove pa do današnjega dana, nego sam bio lutalac pod šatorom i u prebivalištu. ⁷Dok sam hodio sa svim Izraelovim sinovima, jesam li ijednu rijeè rekao nekomu od Izraelovih sudaca kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu izraelskom i kazao: 'Zašto mi ne sagradite kuæu od cedrovine?' ⁸Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. ⁹Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja æu ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. ¹⁰Odredit æu prebivalište svojem izraelskom narodu, posadit æu ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci muèe kao prije, ¹¹onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja æu mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve æe te uèiniti velikim. Jahve æe ti podiæi dom. ¹²I kad se ispune tvoji dani i ti poèineš kod svojih otaca, podiæi æu tvoga potomka nakon tebe, koji æe se roditi od tvoga tijela, i utvrdit æu njegovo kraljevstvo. ¹³On æe sagraditi dom imenu mojem, a ja æu utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. ¹⁴Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin: ako uèini što zlo, kaznit æu ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. ¹⁵Ali svoje naklonosti neæu odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. ¹⁶Tvoja æe kuæa i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje æe prijestolje èvrsto stajati zasvagda.'" ¹⁷Natan prenese Davidu sve te rijeèi i cijelo viðenje. ¹⁸Nato kralj David uðe u šator i stade pred Jahvom i pomoli se: "Tko sam ja, Gospode Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? ¹⁹Pa i to je još premalo u tvojim oèima, Gospode Jahve, te daješ svoja obeæanja kuæi svoga sluge za daleku buduænost i gledaš na me kao na ugledna èovjeka! ²⁰Ali što bi ti David još mogao kazati, kad ti sam poznaješ svoga slugu, Gospode Jahve! ²¹Radi svoje rijeèi i po svome srcu uèinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove velièajnosti. ²²Zato si velik, Gospode Jahve; nema takvoga kakav si ti i nema Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim èuli. ²³Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod da tako steèeš sebi ime velikim i strašnim èudesima, izgoneæi krivobožaèka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? ²⁴Tako si uèinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. ²⁵Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obeæanje koje si dao svome sluzi i njegovu domu i uèini kako si obrekao. ²⁶Neka se velièa tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nad vojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji èvrsto pred tobom. ²⁷Jer si ti, Jahve nad vojskama, Bože Izraelov, objavio svome sluzi ovo: 'Ja æu ti podiæi dom.' Zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da ti se pomoli ovom molitvom. ²⁸Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su rijeèi istinite i ti daješ ovo lijepo obeæanje svome sluzi. ²⁹Udostoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekneš i blagosloviš, kuæa tvoga sluge bit æe blagoslovljena zasvagda."

Chapter 8

¹ Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim selima iz filistejskih ruku. ²Porazi i Moapce i izmjeri ih uzicom polegavši ih po zemlji: dvije uzice odmjeri onih koje treba pogubiti, a jednu punu uzicu onih koje treba ostaviti na životu. Tako Moapci postadoše Davidovi podanici koji su mu donosili danak. ³David je porazio i Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja, kad je izišao da proširi svoju vlast do Rijeke. ⁴David zarobi od njega tisuæu i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuæa pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola; ostavio ih je samo stotinu. ⁵Damašèanski su Aramejci došli u pomoæ Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio meðu Aramejcima dvadeset i dvije tisuæe ljudi. ⁶Postavio je namjesnike u Damašèanskom Aramu. Tako Aramejci postadoše Davidovi podanici i moradoše mu plaæati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god išao. ⁷David zaplijeni zlatne štitove što ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem. ⁸Iz Tebaha i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova, donese kralj David silni tuè. ⁹Kad je èuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu Hadadezerovu vojsku, ¹⁰poslao je svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu èestita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Hadadezer bio u ratu s Touom; Hadoram donese srebrnih, zlatnih i tuèanih predmeta. ¹¹I njih kralj David posveti Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda koje je pokorio: ¹²od Aramaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i od Amaleèana te od plijena Hadadezera, Rehobova sina, kralja Sobe. ¹³David steèe novu slavu kad je na povratku porazio Edomce, u Slanoj dolini, osamnaest tisuæa njih. ¹⁴I postavi upravitelje u Edomu, i svi Edomci postadoše podanici Davidovi. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. ¹⁵David kraljevaše nad svim Izraelom, èineæi pravo i pravicu svemu svome narodu. ¹⁶Joab, sin Sarvijin, zapovijedaše vojskom, a Jošafat, sin Ahiludov, bijaše ljetopisac. ¹⁷Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu sveæenici; Seraja bijaše državni pisar; ¹⁸Benaja, sin Jojadin, zapovijedaše Kereæanima i Peleæanima; Davidovi sinovi bijahu namjesnici.

Chapter 9

¹ Jednoga dana upita David: "Ima li još koji preživjeli od Šaulove kuæe da mu uèinim milost zbog Jonatana?" ²A bijaše u Šaulovoj kuæi sluga po imenu Siba: njega dozvaše pred Davida i kralj ga zapita: "Jesi li ti Siba?" A on odgovori: "Jesam, tvoj sluga!" ³A kralj nastavi: "Zar nema više nikoga od Šaulove kuæe da mu iskažem milost kao što je Božja milost?" A Siba odgovori kralju: "Ima još Jonatanov sin koji je hrom na obje noge." ⁴Kralj ga upita: "Gdje je on?" A Siba odgovori kralju: "Eno ga u kuæi Makira, sina Amielova, u Lo Debaru." ⁵Tada kralj David posla po njega u kuæu Makira, sina Amielova, iz Lo Debara. ⁶Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina Šaulova, došao k Davidu, pade nièice i pokloni se. A David reèe: "Meribaale!" On odgovori: "Evo tvoga sluge!" ⁷A David mu reèe: "Ne boj se jer ti želim iskazati milost zbog tvoga oca Jonatana. Vratit æu ti sva polja tvoga djeda Šaula, a ti æeš svagda jesti kruh za mojim stolom." ⁸Meribaal se pokloni i reèe: "Što je tvoj sluga te iskazuješ milost mrtvome psu kao što sam ja?" ⁹Potom kralj dozva Sibu, Šaulova slugu, i reèe mu: "Sve što je pripadalo Šaulu i njegovoj kuæi, sve to dajem sinu tvoga gospodara. ¹⁰Ti æeš mu sa svojim sinovima i sa svojim slugama obraðivati zemlju, od nje æeš skupljati žetvu da obitelj tvoga gospodara ima kruha; a Meribaal, sin tvoga gospodara, jest æe svagda za mojim stolom." A Siba imaše petnaest sinova i dvadeset slugu. ¹¹Siba odgovori kralju: "Tvoj æe sluga uèiniti sve što je moj gospodar i kralj zapovjedio svome sluzi." Meribaal je, dakle, jeo za Davidovim stolom kao jedan izmeðu kraljevih sinova. ¹²Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. A svi koji su živjeli u Sibinoj kuæi bijahu u službi Meribaala. ¹³A Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. Bio je hrom na obje noge.

Chapter 10

¹ Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, a zakralji se njegov sin Hanun mjesto njega. ²A David reèe u sebi: "Želio bih iskazati ljubav Nahaševu sinu Hanunu, kao što je njegov otac iskazao meni." Zato David posla svoje sluge da mu izraze suæut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca, ³rekoše knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze suæut zato što bi htio iskazati èast tvome ocu? Nije li možda zato David poslao svoje ljude k tebi da razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?" ⁴Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag. ⁵Kad su to javili Davidu, posla on èovjeka pred njih, jer su ti ljudi bili teško osramoæeni, i poruèi im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada, pa se onda vratite!" ⁶Tada Amonci uvidješe da su se omrazili s Davidom; zato Amonci poslaše glasnike da za plaæu unajme Aramejce iz Bet Rehoba i Aramejce iz Sobe, dvadeset tisuæa pješaka, zatim kralja Maake, tisuæu ljudi, i ljude iz Toba, dvanaest tisuæa vojnika. ⁷Kad je David to èuo, posla Joaba s vojskom i izabranim junacima. ⁸Amonci iziðoše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima, dok su Aramejci iz Sobe i iz Rehoba i ljudi iz Toba i iz Maake stajali zasebno na polju. ⁹Vidjevši postavljene bojne redove prema sebi sprijeda i straga, probra Joab najvrsnije meðu Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima. ¹⁰Ostalu vojsku predade bratu Abišaju da je svrsta prema Amoncima. ¹¹I reèe mu: "Ako Aramejci budu jaèi od mene, onda ti meni priskoèi u pomoæ; ako Amonci budu jaèi od tebe, ja æu tebi pohrliti u pomoæ. ¹²Budi hrabar i junaèki se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka uèini što je dobro u njegovim oèima." ¹³Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poèeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima. ¹⁴Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoše i oni ispred Abišaja i povukoše se u grad. Tada Joab odustane od rata protiv Amonaca i vrati se u Jeruzalem. ¹⁵Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, sabraše ponovo svoje èete. ¹⁶Hadadezer posla glasnike i sabra Aramejce što su s one strane rijeke. Ovi doðoše u Helam pod vodstvom Šobaka, vojvode Hadadezerove vojske. ¹⁷Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, doðe u Helam. Aramejci se svrstaše protiv Davida i zametnuše s njime boj. ¹⁸Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i èetrdeset tisuæa pješaka; pogubi i njihova vojvodu Šobaka te je ondje umro. ¹⁹A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Izraelom i poèeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuðivali pomagati Amoncima.

Chapter 11

¹ U poèetku slijedeæe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobiše Amonce i podsjedoše Rabu. A David osta u Jeruzalemu. ²A jednoga dana predveèe usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palaèe. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. ³David se propita za tu ženu i rekoše mu: "Pa to je Bat-Šeba, kæi Eliamova i žena Urije Hetita!" ⁴Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je došla, leže on s njom, upravo kad se bila oèistila od svoje neèistoæe. Zatim se ona vrati svojoj kuæi. ⁵Žena zatrudnje te poruèi Davidu: "Trudna sam!" ⁶Tada David posla poruku Joabu: "Pošalji k meni Uriju Hetita!" I Joab posla Uriju k Davidu. ⁷Kad je Urija došao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako je vojska i kako napreduje rat. ⁸Potom David reèe Uriji: "Siði u svoju kuæu i operi svoje noge!" Urija iziðe iz kraljeva dvora, a za njim ponesoše dar s kraljeva stola. ⁹Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa stražarima svoga gospodara i ne ode svojoj kuæi. ¹⁰Javiše to Davidu govoreæi: "Urija nije otišao svojoj kuæi!" Tada David upita Uriju: "Zar nisi došao s puta? Zašto ne ideš svojoj kuæi?" ¹¹A Urija odgovori Davidu: "Kovèeg, Izrael i Juda borave pod šatorima, moj gospodar Joab i straža moga gospodara borave na otvorenu polju, a ja da uðem u svoju kuæu da jedem i da pijem i da spavam sa svojom ženom? Živoga mi Jahve, i tako mi tvoga života, zaista neæu uèiniti nešto takvo!" ¹²Tada David reèe Uriji: "Ostani još danas ovdje, a sutra æu te otpustiti." Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan. ¹³Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on ga opi. A uveèer Urija iziðe i leže na svoju postelju sa stražama svoga gospodara, ali svojoj kuæi nije otišao. ¹⁴Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji. ¹⁵A u tom pismu pisao je ovako: "Postavite Uriju naprijed, gdje je najžešæi boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogoðen i neka pogine!" ¹⁶Zato Joab, opsjedajuæi grad, postavi Uriju na mjesto gdje je znao da stoje najhrabriji ratnici. ¹⁷Kad su onda graðani provalili van i pobili se s Joabom, pade nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit. ¹⁸Potom Joab posla èovjeka i javi Davidu sve što se dogodilo u boju. ¹⁹I zapovjedi glasniku ovako: "Kad pripovjediš kralju sve što se dogodilo u boju, ²⁰možda æe se kralj razljutiti pa ti kazati: 'Zašto ste se primakli tako blizu gradu da navalite? Zar niste znali da se obièno izmeæu strijele sa zida? ²¹Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?' Ako ti tako kaže, a ti mu reci: 'Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.'" ²²Glasnik krenu na put, doðe k Davidu i pripovjedi mu sve što mu je naložio Joab. A David planu gnjevom na Joaba i reèe glasniku: "Zašto ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?" ²³Glasnik odgovori Davidu: "Ti su ljudi silovito udarali na nas i izašli su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag do gradskih vrata, ²⁴ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te ih je poginulo nekoliko izmeðu kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj sluga Urija Hetit." ²⁵Tada David reèe glasniku: "Ovako reci Joabu: 'Nemoj to uzimati toliko k srcu, jer maè proždire sad ovoga, sad onoga. Udaraj još jaèe na grad i obori ga!' Tako æeš mu vratiti srèanost!" ²⁶Kad je Urijina žena èula da je poginuo njezin muž Urija, žalila je za svojim mužem. ²⁷A kad je prošlo vrijeme žalosti, posla David po nju i uze je u svoj dvor, i ona mu posta ženom. I rodi mu sina. Ali djelo koje uèini David bijaše zlo u oèima Jahvinim.

Chapter 12

¹ Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uðe k njemu i reèe mu: "U nekom gradu živjela dva èovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. ²Bogati imaše ovaca i goveda u obilju. ³A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovèice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove èaše; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao kæi. ⁴I doðe putnik k bogatom èovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovèicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika." ⁵Tada David planu žestokim gnjevom na toga èovjeka i reèe Natanu: "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio èovjek koji je to uèinio! ⁶Èetverostruko æe naknaditi ovcu zato što je uèinio to djelo i što nije znao milosrða!" ⁷Tada Natan reèe Davidu: "Ti si taj èovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. ⁸Predao sam ti kuæu tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat æu ti još ovo ili ono. ⁹Zašto si prezreo Jahvu i uèinio ono što je zlo u njegovim oèima? Ubio si maèem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio maèem Amonaca. ¹⁰Zato se neæe nikada više okrenuti maè od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.' ¹¹Ovako govori Jahve: 'Evo ja æu podiæi na te zlo iz tvoga doma. Uzet æu tvoje žene ispred tvojih oèiju i dat æu ih tvome bližnjemu, koji æe spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu. ¹²Ti si doduše radio tajno, ali ja æu ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!'" ¹³Tada David reèe Natanu: "Sagriješio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprašta tvoj grijeh: neæeš umrijeti. ¹⁴Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno æe umrijeti dijete koje ti se rodilo!" ¹⁵Potom Natan ode svojoj kuæi.

A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje. ¹⁶David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraæao se kuæi i ležao preko noæi na goloj zemlji, pokriven vreæom. ¹⁷A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. ¹⁸A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: "Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako æemo mu kazati da je dijete umrlo? Uèinit æe zlo!" ¹⁹A David opazi da njegovi dvorani šapæu meðu sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni odgovoriše: "Umrlo je." ²⁰Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuèe se u druge haljine. Zatim uðe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kuæi, zatraži da mu dadu jela; i jeo je. ²¹A njegovi dvorani upitaše ga: "Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!" ²²A on odgovori: "Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: 'Tko zna? Jahve æe se možda smilovati na me i dijete æe ostati živo!' ²³A sada, kad je umrlo, èemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja æu otiæi k njemu, ali se ono neæe vratiti k meni!" ²⁴Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Doðe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova ²⁵i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po rijeèi Jahvinoj. ²⁶Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad. ²⁷Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: "Ja sam navalio na Rabu i osvojio grad uz vodu. ²⁸Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grada i dao mu svoje ime." ²⁹I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga. ³⁰Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bijaše teška jedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada. ³¹A narod koji bijaše u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila, željeznim pijucima i željeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama. I tako je isto èinio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.

Chapter 13

¹ A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abšalom imao je lijepu sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon. ²Amnon se toliko muèio da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare: jer ona bijaše djevica, pa Amnon nije vidio moguænosti da joj uèini bilo što. ³Ali imaše Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata Šimeja; a Jonadab bijaše vrlo domišljat. ⁴I upita on Amnona: "Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro mlitav? Ne bi li mi kazao?" A Amnon mu odgovori: "Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga brata Abšaloma." ⁵A Jonadab mu reèe: "Lezi u postelju i prièini se bolestan, pa kad doðe tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da doðe moja sestra Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim oèima zgotovi jelo da to vidim, onda æu iz njezine ruke jesti.'" ⁶Amnon, dakle, leže i prièini se bolestan. Kad je došao kralj da ga pohodi, reèe Amnon kralju: "Dopusti da doðe moja sestra Tamara da pred mojim oèima zgotovi koji kolaè i ja æu se okrijepiti iz njezine ruke." ⁷Tada David poruèi Tamari u palaèu: "Idi u kuæu svoga brata Amnona i priredi mu jelo!" ⁸Tamara ode u kuæu svoga brata Amnona. A on ležaše. Uze ona brašna, umijesi ga, naèini kolaèe pred njegovim oèima te ih ispeèe. ⁹Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego reèe: "Otpremite sve odavde!" I svi iziðoše od njega. ¹⁰Tada Amnon reèe Tamari: "Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim iz tvoje ruke!" I Tamara uze kolaèe koje bijaše zgotovila i donese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu. ¹¹A kad mu je pružila da jede, on je uhvati rukom i reèe joj: "Doði, sestro moja, lezi sa mnom!" ¹²A ona mu reèe: "Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi u Izraelu. Ne èini takve sramote! ¹³Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u Izraelu! Nego govori s kraljem: on me neæe uskratiti tebi!" ¹⁴Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i leže s njom. ¹⁵Nato je odmah zamrzi silnom mržnjom te je mržnja kojom ju je zamrzio bila veæa od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I reèe joj Amnon: "Ustani! Odlazi!" ¹⁶A ona mu odvrati: "Ne, brate moj! Ako me sad otjeraš, bit æe to veæe zlo od onoga koje si mi uèinio!" Ali je on ne htjede slušati, ¹⁷nego dozva momka koji ga je služio i zapovjedi mu: "Otjeraj ovu od mene, izbaci je i zakljuèaj vrata za njom!" ¹⁸(A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se nekoæ u takve haljine oblaèile kraljeve kæeri dok su bile djevojke.) Sluga je izvede van i zakljuèa vrata za njom. ¹⁹Tada Tamara uze prašine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vièuæi glasno dok je išla. ²⁰A njezin je brat Abšalom upita: "Je li možda tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali sada, sestro moja, šuti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!" Tako je Tamara ostala osamljena u kuæi svoga brata Abšaloma. ²¹Kad je kralj David èuo sve što se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali ne htjede žalostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bijaše prvoroðenac. ²²A Abšalom ne reèe Amnonu ni rijeèi, ni zle ni dobre, jer je Abšalom zamrzio Amnona što mu osramoti sestru Tamaru. ²³A poslije dvije godine imao je Abšalom striženje ovaca u Baal Hasoru kod Efrajima; i Abšalom pozva svu kraljevu obitelj. ²⁴Abšalom doðe kralju i reèe mu: "Evo, tvoj sluga ima striženje ovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje doæi svome sluzi." ²⁵Ali kralj odgovori Abšalomu: "Ne, sine, neæemo doæi svi, da ti ne budemo na teret." Abšalom ustraja, ali kralj ne htjede iæi, nego ga blagoslovi i otpusti. ²⁶Ali Abšalom nastavi: "Ako ti neæeš, dopusti da bar moj brat Amnon poðe s nama." A kralj ga upita: "Zašto da ide s tobom?" ²⁷Ali je Abšalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim Amnona i sve kraljeve sinove. Abšalom priredi kraljevsku gozbu ²⁸i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokažite se junaci!" ²⁹I Abšalomove sluge uèiniše s Amnonom kako im zapovjedi Abšalom. Tada skoèiše svi kraljevi sinovi, pojahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše. ³⁰Dok su oni još bili na putu, doðe ovakva vijest Davidu: "Abšalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini." ³¹Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdriješe svoje haljine. ³²Ali Jonadab, sin Davidova brata Šimeja, progovori ovako: "Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladiæe, kraljeve sinove, jer je poginuo samo Amnon: na Abšalomovu licu mogla se predviðati nesreæa od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru. ³³Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon, ³⁴a Abšalom je pobjegao." A momak koji bijaše na straži podiže oèi i ugleda mnoštvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Stražar doðe i javi kralju: "Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po gorskom obronku." ³⁵Tada Jonadab reèe kralju: "Evo stigoše kraljevi sinovi! Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga." ³⁶Tek što je to izrekao, a to kraljevi sinovi uðoše i zaplakaše u sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu. ³⁷Abšalom pak bijaše pobjegao i otišao k Talmaju, sinu Amihudovu, gešurskom kralju. A David tugovaše za svojim sinom bez prestanka. ³⁸A pošto je Abšalom pobjegao i otišao u Gešur, ostao je ondje tri godine. ³⁹Kralj David prestao se srditi na Abšaloma jer se utješio zbog smrti Amnonove.

Chapter 14

¹ A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okreæe k Abšalomu. ²Zato Joab pošalje u Tekou po jednu pametnu ženu i reèe joj: "Uèini se kao da si u žalosti za mrtvim, obuci žalobne haljine, nemoj se mazati uljem, nego budi kao žena koja je veæ dugo vremena u žalosti za mrtvim. ³Otiæi æeš kralju i govorit æeš mu ovako." I Joab je nauèi što æe govoriti. ⁴Žena iz Tekoe ode kralju, pade nièice na zemlju i pokloni se, zatim reèe: "Pomozi, kralju!" ⁵Kralj je upita: "Što ti je?" A ona odgovori: "Ah, ja sam udovica. Muž mi je umro, ⁶a tvoja je službenica imala dva sina. Oni se posvadiše u polju, a nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata i ubio ga. ⁷I sad se podiže sav rod na tvoju službenicu i reèe: 'Predaj nam toga što je ubio svoga brata: mi æemo ga pogubiti za život njegova brata koga je ubio, a time æemo zatrti i baštinika.' Tako hoæe da ugase žeravicu koja mi je ostala, da ne ostave mome mužu ni imena ni potomstva na zemlji." ⁸A kralj reèe ženi: "Idi svojoj kuæi, ja æu odrediti što treba za te." ⁹A žena iz Tekoe reèe kralju: "Gospodaru kralju! Neka na me i na moj oèinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje nedužni su u tome!" ¹⁰A kralj nastavi: "Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj te neæe više dirnuti!" ¹¹A ona reèe: "Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve, svoga Boga, da krvni osvetnik neæe umnožiti zator i da neæe pogubiti moga sina!" A on obeæa: "Tako mi živog Jahve, nijedna vlas neæe pasti s glave tvome sinu!" ¹²A žena nastavi: "Dopusti da tvoja službenica kaže jednu rijeè svome gospodaru kralju." A on odvrati: "Govori!" ¹³A žena reèe: "Dakle, zašto je kralj - jer se izrièuæi ovakvu presudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Božjega odluku da ne pušta kuæi onoga koga je prognao? ¹⁴Mi smo svi osuðeni na smrt, slièni smo vodi koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti, i Bog ne podiže mrtvaca: neka, dakle, kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega. ¹⁵A razlog zašto sam došla da iznesem pred svoga gospodara kralja ovu stvar bio je taj što su me zaplašili ljudi, pa je mislila tvoja službenica: moram govoriti s kraljem, možda æe kralj uèiniti ono što mu njegova službenica kaže. ¹⁶Jer æe kralj poslušati svoju službenicu i izbaviti je iz ruku èovjeka koji hoæe da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Božje baštine. ¹⁷Zato je tvoja službenica pomislila: neka mi rijeè moga gospodara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Božji anðeo koji sluša dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!" ¹⁸Tada progovori kralj i reèe ženi: "Nemoj mi sada zatajiti ono što æu te pitati!" A žena odgovori: "Neka govori moj gospodar kralj!" ¹⁹Tada kralj upita: "Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?" A žena odgovori: "Tako bio živ, gospodaru kralju, zaista se ne može ni desno ni lijevo od svega što je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj mi je sluga Joab zapovjedio, on je nauèio tvoju službenicu sve ove rijeèi. ²⁰Tvoj je sluga Joab to uèinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj gospodar mudar kao Božji anðeo, on zna sve što se zbiva na zemlji." ²¹Tada se kralj okrenu Joabu i reèe mu: "Dobro, uèinit æu to. Idi i dovedi natrag mladiæa Abšaloma!" ²²A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju; zatim reèe Joab: "Danas vidi tvoj sluga da je našao milost u tvojim oèima, gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge." ²³Potom se diže Joab, ode u Gešur i dovede Abšaloma natrag u Jeruzalem. ²⁴Ali kralj reèe: "Neka ide u svoju kuæu, a meni neka ne dolazi na oèi!" I Abšalom se povuèe u svoju kuæu i ne doðe kralju na oèi. ²⁵U svemu Izraelu ne bijaše èovjeka tako lijepa kao Abšalom komu bi se mogle izreæi tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na njemu mane. ²⁶A kad bi šišao kosu - a šišao ju je na koncu svake godine, jer mu je bila preteška pa ju je morao šišati - mjerio bi svoju kosu: bila bi teška dvije stotine šekela, po kraljevskoj mjeri. ²⁷Abšalomu se rodiše tri sina i jedna kæi po imenu Tamara; bila je to vrlo lijepa žena. ²⁸Abšalom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije došao kralju na oèi. ²⁹Tada Abšalom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, ali Joab ne htjede doæi k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet ne htjede doæi. ³⁰Tada Abšalom zapovjedi slugama: "Znate Joabovo polje koje je pokraj mojega i na kojem raste jeèam: idite i zapalite ga!" I Abšalomove sluge zapališe ono polje. ³¹Tada se diže Joab, doðe k Abšalomu u kuæu i upita ga: "Zašto su tvoje sluge zapalile moje polje?" ³²A Abšalom odgovori Joabu: "Ja sam poslao k tebi i poruèio ti: 'Doði ovamo, želio bih te poslati kralju s ovom porukom: Zašto sam se vratio iz Gešura?' Bolje bi bilo za mene da sam još ondje. Zato sad hoæu da doðem kralju na oèi, pa ako ima na meni kakva krivica, neka me pogubi!" ³³Joab ode kralju i javi mu te rijeèi. Zatim kralj pozva Abšaloma. Doðe on pred kralja, pokloni mu se i pade nièice pred kralja. I kralj poljubi Abšaloma.

Chapter 15

¹ Poslije toga nabavi Abšalom sebi kola i konje i pedeset ljudi koji su trèali pred njim. ²Abšalom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskih vrata; i tko god je imao kakvu parnicu te išao kralju na sud, Abšalom bi ga dozvao k sebi i pitao: "Iz kojega si grada?" A kad bi ovaj odgovorio: "Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena", ³tada bi mu Abšalom rekao: "Vidiš, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali neæeš naæi nikoga koji bi te saslušao kod kralja." ⁴Abšalom bi nastavljao: "Ah, kad bi mene postavili za suca u zemlji! Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mu pribavio pravo!" ⁵A kad bi mu se tko približio da mu se pokloni, on bi pružio ruku, privukao ga k sebi i poljubio. ⁶Tako je èinio Abšalom svim Izraelcima koji su dolazili na sud kralju. Time je Abšalom predobivao srca Izraelaca za sebe. ⁷Kad su prošle èetiri godine, Abšalom reèe kralju: "Dopusti da odem u Hebron i da izvršim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi. ⁸Jer kad bijah u Gešuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: 'Ako me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat æu èast Jahvi u Hebronu.'" ⁹A kralj mu odgovori: "Idi u miru!" I on krenu na put i ode u Hebron. ¹⁰Abšalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poruèi im: "Kad èujete zvuk roga, tada recite: Abšalom je postao kralj u Hebronu." ¹¹A ode s Abšalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici koji su bezazleno pošli ne znajuæi što se sprema. ¹²Abšalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prinošenju žrtava. Urota je bila jaka, a mnoštvo Abšalomovih pristaša sve je više raslo. ¹³Tada stiže Davidu glasnik te mu javi: "Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu." ¹⁴Tada David reèe svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: "Ustanite! Bježimo! Inaèe neæemo uteæi od Abšaloma. Pohitite brzo, da on ne bude brži i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo i ne pobije grada oštricom maèa!" ¹⁵A kraljevi dvorani odgovoriše kralju: "Što god odluèi naš gospodar kralj, evo tvojih slugu!" ¹⁶I kralj iziðe pješice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj deset inoèa da èuvaju palaèu. ¹⁷I kralj ode pješice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje kuæe. ¹⁸Svi njegovi dvorani stajahu uza nj. Tada svi Kereæani, svi Peleæani, Itaj i svi Giæani koji bijahu došli s njim iz Gata, šest stotina ljudi, proðoše pred kraljem. ¹⁹Kralj upita Itaja Giæanina: "Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. ²⁰Juèer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreæa nanese. Vrati se i odvedi svoju braæu natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!" ²¹Ali Itaj odgovori kralju ovako: "Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje æe biti i tvoj sluga!" ²²Tada David reèe Itaju: "Hajde, proði!" I Itaj iz Gata proðe sa svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom. ²³Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji. ²⁴Bijaše ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kovèeg Božji. I oni spustiše Kovèeg Božji kraj Ebjatara dok sav narod nije izišao iz grada. ²⁵Tada kralj reèe Sadoku: "Odnesi Kovèeg Božji natrag u grad. Ako naðem milost u Jahve, on æe me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalište. ²⁶A ako rekne ovako: 'Nisi mi po volji!' - onda evo me, neka èini sa mnom što je dobro u njegovim oèima!" ²⁷Još kralj reèe sveæeniku Sadoku: "Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaša dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan. ²⁸Evo, ja æu se zadržati na ravnicama pustinje dok ne doðe od vas glas da me obavijesti." ²⁹Nato Sadok i Ebjatar odnesoše Kovèeg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše ondje. ³⁰David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plaèuæi, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iðaše pokrivene glave i plaèuæi. ³¹Tada javiše Davidu da je i Ahitofel meðu urotnicima s Abšalomom. A David zavapi: "Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!" ³²Kad je David došao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, doðe mu u susret Hušaj Arèanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom. ³³David mu reèe: "Ako poðeš sa mnom, bit æeš mi na teret. ³⁴Ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: 'Bit æu tvoj sluga, gospodaru kralju; prije sam služio tvome ocu, a sada æu služiti tebi', moæi æeš tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist. ³⁵S tobom æe biti i sveæenici Sadok i Ebjatar. Sve što èuješ iz palaèe, javi sveæenicima Sadoku i Ebjataru. ³⁶S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve što èujete." ³⁷Tako se Hušaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u èasu kad je Abšalom ulazio u Jeruzalem.

Chapter 16

¹ Kad je David prešao malo preko vrha, doðe mu u susret Siba, sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog grožða, sto voænjaèa i mijeh vina. ²Kralj upita Sibu: "Što æeš s tim?" A Siba odgovori: "Magarci æe poslužiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voæe momcima za jelo, a vino za piæe onima koji se umore u pustinji." ³Kralj dalje upita: "A gdje je sin tvoga gospodara?" A Siba odgovori kralju: "Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: 'Danas æe mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'" ⁴Tada kralj reèe Sibi: "Sve što posjeduje Meribaal neka je tvoje." A Siba odgovori: "Bacam se nièice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim oèima, kralju gospodaru!" ⁵Kad je kralj David došao do Bahurima, izaðe odande èovjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao. ⁶Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane. ⁷A Šimej je ovako govorio proklinjuæi: "Odlazi, odlazi, krvnièe, ništarijo! ⁸Jahve je okrenuo na tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik." ⁹Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: "Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!" ¹⁰Ali kralj odgovori: "Što hoæete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: 'Proklinji Davida!' - tko ga smije pitati: 'Zašto èiniš tako?'" ¹¹Nato David reèe Abišaju i svim svojim dvoranima: "Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neæe sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio. ¹²Možda æe Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku." ¹³Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej iðaše gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujuæi, bacajuæi kamenje i dižuæi prašinu. ¹⁴Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoše umorni i ondje odahnuše. ¹⁵Abšalom je meðutim sa svim narodom izraelskim ušao u Jeruzalem; i Ahitofel bijaše s njim. ¹⁶A kad je Hušaj Arèanin, Davidov prijatelj, došao k Abšalomu, reèe Hušaj Abšalomu: "Živio kralj! Živio kralj!" ¹⁷A Abšalom upita Hušaja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?" ¹⁸A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj narod i svi Izraelci, njegov æu biti i s njim æu ostati. ¹⁹A drugo: kome æu služiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam služio tvojemu ocu, tako æu služiti tebi." ²⁰Potom se Abšalom obrati Ahitofelu: "Savjetuj sada: što da èinimo?" ²¹Ahitofel odgovori Abšalomu: "Uði k inoèama svoga oca, koje je ostavio da èuvaju palaèu: tada æe sav Izrael èuti da si u zavadi sa svojim ocem, pa æe se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe." ²²Tada razapeše za Abšaloma šator na krovu i Abšalom uðe k inoèama svoga oca na oèi svemu Izraelu. ²³A savjet što bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Božji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod Abšaloma.

Chapter 17

¹ Nato Ahitofel reèe Abšalomu: "Dopusti da izaberem dvanaest tisuæa ljudi pa da se dignem i poðem u potjeru za Davidom još noæas. ²Navalit æu na njega kad bude umoran i bez snage; plašit æu ga i razbježat æe se sav narod koji je s njim. Onda æu ubiti samoga kralja. ³A sav æu narod dovesti natrag k tebi, kao što se mlada vraæa svome mužu: ti radiš o glavi samo jednome èovjeku, a sav æe narod onda biti miran." ⁴Svidje se to Abšalomu i svim starješinama Izraelovim. ⁵Ali Abšalom reèe: "Pozovimo još Hušaja Arèanina da èujemo što æe nam on kazati!" ⁶Kad je Hušaj došao k Abšalomu, reèe mu Abšalom: "Ahitofel je svjetovao ovako. Hoæemo li uèiniti kako je on predložio? Ako ne, govori ti!" ⁷A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar." ⁸I nastavi Hušaj: "Ti znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjediæe. Tvoj je otac ratnik, neæe on dopustiti da narod poèiva preko noæi. ⁹On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa ako odmah u poèetku koji od naših padne, proširit æe se glas o porazu u vojsci koja je pristala uz Abšaloma. ¹⁰Tada æe i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti srèanost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate. ¹¹Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da stupaš u njihovoj sredini. ¹²Tada æemo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit æemo se na nj kao što rosa pada na zemlju i neæemo ostaviti živa ni njega niti ikojega od njegovih ljudi. ¹³Ako li se povuèe u koji grad, sav æe izraelski narod donijeti užeta pod onaj grad pa æemo ga povlaèiti do potoka, sve dok više ni kamenèiæa ne bude od njega." ¹⁴Tada Abšalom i svi Izraelci rekoše: "Bolji je savjet Hušaja Arèanina nego savjet Ahitofelov." Jer Jahve bijaše odluèio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreæu na Abšaloma. ¹⁵Potom Hušaj javi sveæenicima Sadoku i Ebjataru: "Ahitofel je tako i tako savjetovao Abšaloma i starješine izraelske, a ja sam savjetovao tako i tako. ¹⁶Zato sad brzo javite to Davidu i poruèite mu: 'Nemoj noæas noæiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeði na drugu stranu da ne bude uništen kralj i sva vojska koja je s njim.'" ¹⁷Jonatan i Ahimaas zadržavali se kod Rogelskog izvora; jedna je sluškinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave kralju Davidu, jer se nisu smjeli odati ulazeæi u grad. ¹⁸Ali ih opazi neki momak te javi Abšalomu. Nato obojica žurno odoše i doðoše u kuæu nekoga èovjeka u Bahurimu. U njegovu dvorištu bijaše studenac i oni se spustiše u nj. ¹⁹A žena uze i razastrije pokrivaè preko otvora studencu i posu po njem stuèenoga zrnja, tako da se ništa nije moglo opaziti. ²⁰Abšalomove sluge doðoše k toj ženi u kuæu i upitaše: "Gdje su Ahimaas i Jonatan?" A žena im odgovori: "Otišli su dalje prema vodi." Potom su ih još tražili, ali ih ne naðoše pa se vratiše u Jeruzalem. ²¹A kad su oni otišli, ona dvojica iziðoše iz studenca i odoše da donesu vijesti kralju Davidu. I rekoše mu: "Ustajte i prijeðite brže preko vode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel." ²²Tada se David i sav narod što bijaše s njim diže i prijeðe preko Jordana; u zoru nije više bilo nijednoga koji nije prešao preko Jordana. ²³Kad je Ahitofel vidio da se nije izvršio njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kuæi u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju kuæu, zatim se objesi i umrije. Pokopaše ga u grobu njegova oca.

²⁴David je veæ bio došao u Mahanajim kad je Abšalom prešao preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim. ²⁵Abšalom bijaše postavio Amasu za zapovjednika nad vojskom namjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga èovjeka po imenu Jitre, Jišmaelovca, koji je ušao k Abigajili, kæeri Jišajevoj i sestri Sarvije, Joabove majke. ²⁶Izrael i Abšalom udariše tabor u zemlji gileadskoj. ²⁷Kad je David došao u Mahanajim, tada Šobi, sin Nahašev iz Rabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileaðanin iz Rogelima, ²⁸donesoše postelja, pokrivaèa, èaša i zemljanog suða, uz to pšenice, jeèma, brašna, pržena žita, boba, leæe, ²⁹meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovèjeg i ponudiše Davida i narod što bijaše s njim da jedu. Jer mišljahu: "Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i žeðu."

Chapter 18

¹ Potom David pobroji narod što bijaše s njim i postavi nad njima tisuænike i stotnike. ²Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu treæinu predade Joabu, drugu treæinu Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treæu treæinu Itaju iz Gata. Tada David reèe narodu: "I ja æu s vama u rat." ³Ali se narod usprotivi: "Ne smiješ ti iæi. Jer ako mi i pobjegnemo, neæe nitko na to obraæati pažnju, ili ako nas i pola izgine, neæe se na to obraæati pažnja; ali ti sam vrijediš kao nas deset tisuæa. Osim toga, bolje je da budeš pripravan da nam iz grada pomogneš." ⁴A kralj im odgovori: "Uèinit æu sve što vam se èini dobro." I kralj stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisuæama. ⁵A Joabu, Abišaju i Itaju dade zapovijed: "Èuvajte mi mladiæa Abšaloma!" I sav je narod èuo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama za Abšaloma. ⁶Tako vojska iziðe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi. ⁷Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuæa mrtvih. ⁸Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego maè. ⁹Abšalom sluèajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiðe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseæi izmeðu neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje. ¹⁰Vidje to neki èovjek i javi Joabu govoreæi: "Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu." ¹¹A Joab odvrati èovjeku koji mu je to javio: "Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!" ¹²Ali èovjek odgovori Joabu: "I kad bi mi na dlan izbrojio tisuæu srebrnih šekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Èuli smo na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju govoreæi: 'Èuvajte mi mladiæa Abšaloma!' ¹³Da sam podmuklo napao na njega izlažuæi opasnosti svoj život - jer kralju ništa ne ostaje skriveno - onda bi se ti držao po strani." ¹⁴A Joab odvrati: "Neæu ja ovdje dangubiti s tobom!" I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseæi o hrastu. ¹⁵Nato priðe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše. ¹⁶Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku. ¹⁷Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoše svaki svome šatoru. ¹⁸Abšalom bijaše još za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: "Nemam sina koji bi saèuvao spomen mome imenu." I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se još i danas zove "Abšalomov spomenik". ¹⁹Ahimaas, Sadokov sin, reèe Joabu: "Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja." ²⁰Ali mu Joab reèe: "Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego æeš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin." ²¹Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: "Idi javi kralju što si vidio!" Etiopljanin se pokloni Joabu i otrèa. ²²A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: "Dogodilo se što mu drago, dopusti da otrèim i ja za Etiopljaninom." A Joab upita: "Zašto bi trèao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neæe pribaviti nagrade?" ²³A on ponovi: "Dogodilo se što mu drago, trèat æu!" A Joab mu odvrati: "Trèi!" I Ahimaas otrèa putem kroz ravnicu i preteèe Etiopljanina. ²⁴David je upravo sjedio meðu dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oèi, stražar ugleda èovjeka kako trèi sam. ²⁵Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reèe: "Ako je sam, nosi dobar glas na ustima." Èovjek je dolazio sve bliže. ²⁶Uto stražar ugleda drugoga èovjeka gdje trèi. I povika stražar koji je bio nad vratima: "Evo još jednoga èovjeka koji trèi sam!" A kralj odvrati: "I taj nosi dobar glas." ²⁷Stražar nastavi: "Prepoznajem trk prvoga èovjeka: trèi kao Sadokov sin Ahimaas." A kralj odvrati: "To je dobar èovjek, dolazi s dobrim glasom." ²⁸Ahimaas se približi kralju i pozdravi ga: "Zdravo!" Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: "Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude što su digli ruku na moga gospodara i kralja!" ²⁹A kralj upita: "Je li spašen mladiæ Abšalom?" A Ahimaas odgovori: "Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam što je bilo." ³⁰Kralj mu reèe: "Odstupi i stani tamo!" On odstupi i stade. ³¹Uto stiže Etiopljanin i progovori: "Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe." ³²A kralj upita Etiopljanina: "Je li spašen mladiæ Abšalom?" A Etiopljanin odgovori: "Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri - proðu kao taj mladiæ!"

Chapter 19

¹ Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecajuæi govoraše ovako: "Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!" ²I javiše Joabu: "Eno kralj plaèe i tuguje za Abšalomom." ³Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska èula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom. ⁴I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao što se kradom šulja vojska koja se osramotila bježeæi iz boja. ⁵A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: "Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj! Sine moj!" ⁶Tada Joab doðe kralju u kuæu i reèe mu: "Postiðuješ danas lice svih svojih slugu koji su danas spasili život tebi, život tvojim sinovima i tvojim kæerima, život tvojim ženama i život inoèama tvojim, ⁷jer iskazuješ ljubav onima koji te mrze, a mržnju onima koji te ljube. Danas si pokazao da ti ništa nije ni do vojvoda ni do vojnika, jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abšalom bio živ, a mi svi da smo danas poginuli. ⁸Zato sada ustani, iziði i prijazno progovori svojim vojnicima; jer, kunem ti se Jahvom, ako ne iziðeš, nijedan èovjek neæe ostati noæas s tobom, i to æe ti biti veæa nesreæa od svih koje su te snašle od tvoje mladosti pa do sada." ⁹Kralj ustade i sjede na vrata. Javiše to svemu narodu govoreæi: "Eno kralj sjedi na vratima." I sav narod doðe pred kralja. A Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj šator. ¹⁰I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao govoreæi: "Kralj nas je izbavio iz ruku naših neprijatelja, on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je morao pobjeæi iz zemlje ispred Abšaloma. ¹¹A Abšalom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Zašto se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?" ¹²Te rijeèi svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuæu. Zato kralj David poruèi sveæenicima Sadoku i Ebjataru: "Recite starješinama judejskim ovako: 'Zašto da vi budete posljednji koji æe kralja dovesti u njegovu kuæu? ¹³Vi ste moja braæa, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Zašto biste, dakle, bili posljednji koji æe dovesti kralja natrag?' ¹⁴Recite i Amasi: 'Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Neka mi Bog uèini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne budeš zauvijek vojvoda nad mojom vojskom namjesto Joaba!'" ¹⁵Tada se složiše svi ljudi Judina roda kao jedan èovjek i poruèiše kralju: "Vrati se sa svim svojim ljudima!" ¹⁶I tako se kralj vrati i doðe do Jordana, a Judejci bijahu stigli do Gilgala dolazeæi u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko Jordana. ¹⁷Tada je pohitio i Šimej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima, i sišao s Judejcima u susret kralju Davidu. ¹⁸Imao je sa sobom tisuæu ljudi od Benjaminova plemena. I Siba, sluga Šaulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih slugu, doðe do Jordana pred kralja. ¹⁹Dovezli su splav da prevezu kraljevu èeljad i da uèine sve što bi mu bilo drago. A Gerin sin Šimej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prijeæi preko Jordana; ²⁰i reèe kralju: "Neka mi moj gospodar ne upiše u grijeh! Ne opominji se zla što ti ga je uèinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar i kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu! ²¹Tvoj sluga uviða da je sagriješio; zato sam, evo, došao danas prvi iz svega Josipova doma da siðem u susret svome gospodaru i kralju." ²²Ali Sarvijin sin Abišaj progovori i reèe: "Zar Šimej ne zaslužuje smrt što je proklinjao pomazanika Jahvina?" ²³A David odgovori: "Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? TÓa sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom." ²⁴Tada kralj reèe Šimeju: "Neæeš poginuti!" I kralj mu se zakle. ²⁵I Šaulov sin Meribaal sišao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije ureðivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otišao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru. ²⁶Kad je iz Jeruzalema došao u susret kralju, upita ga kralj: "Zašto nisi pošao sa mnom, Meribaale?" ²⁷A on odgovori: "Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je sluga rekao: 'Osamari mi magaricu da je uzjašem i poðem s kraljem!' Jer tvoj je sluga hrom. ²⁸On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Božji anðeo: zato èini što je dobro u tvojim oèima. ²⁹Jer sav moj oèinski dom nije bio drugo zaslužio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu meðu one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako još imam pravo tužiti se kralju?" ³⁰A kralj mu odgovori: "Èemu da još duljiš svoj govor? Odreðujem: ti i Siba podijelite njive!" ³¹Meribaal reèe kralju: "Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!" ³²I Barzilaj Gileaðanin doðe iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga isprati preko Jordana. ³³Barzilaj bijaše vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bijaše vrlo imuæan èovjek. ³⁴Kralj reèe Barzilaju: "Poði sa mnom, ja æu te u tvojim starim danima uzdržavati kod sebe u Jeruzalemu." ³⁵A Barzilaj odgovori kralju: "A koliko mi još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem? ³⁶Sada mi je osamdeset godina; mogu li još razlikovati što je dobro a što zlo? Može li tvojem sluzi još goditi što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevaèa i pjevaèica? Zašto bi tvoj sluga bio još na teret mome gospodaru kralju? ³⁷Tvoj æe sluga još samo prijeæi preko Jordana s kraljem, ali zašto bi mi kralj dao takvu nagradu? ³⁸Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu uèini što je dobro u tvojim oèima!" ³⁹Kralj odgovori: "Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja æu mu uèiniti što bude tebi drago i što god me zamoliš sve æu mu uèiniti za tebe." ⁴⁰Kad je sav narod prešao preko Jordana, prijeðe i kralj, poljubi Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto. ⁴¹Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham iðaše s njim. Kralja je pratio sav narod Judin i polovina naroda Izraelova. ⁴²Uto svi Izraelci doðu pred kralja i upitaju ga: "Zašto te naša braæa Judejci ukradoše i zašto prevedoše preko Jordana našega kralja i njegov dom i sve Davidove ljude s njim?" ⁴³A Juda odgovori Izraelu: "Kralj je meni rod. Zašto si se ražestio zbog toga? Jesam li jeo na kraljev raèun? Ili sam si što prigrabio?" ⁴⁴Tada Izrael odgovori Judi ovako: "Ja imam deset udjela na kralja i prema tebi ja sam prvoroðenac. Zašto si me, dakle, prezreo? Nije li moja rijeè bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?" Ali govor Judin bijaše tvrði od govora Izraelova.

Chapter 20

¹ Ondje se sluèajno našao opak èovjek po imenu Šeba, Bikrijev sin, Benjaminovac. On zatrubi u rog i viknu: "Mi nemamo udjela na Davidu ni baštine na Jišajevu sinu! Svaki svome šatoru, Izraele!" ²Tako svi Izraelci ostaviše Davida i poðoše za Bikrijevim sinom Šebom; a Judejci prionuše uza svoga kralja i otpratiše ga od Jordana do Jeruzalema. ³Kad se David vratio u svoju palaèu u Jeruzalem, uze deset inoèa koje je bio ostavio da èuvaju palaèu i stavi ih da budu èuvane. Brinuo im se za uzdržavanje, ali nije više išao k njima. Tako su one živjele zatvorene do svoje smrti, kao udovice živoga muža. ⁴Potom kralj zapovjedi Amasi: "Sazovi mi Judejce do tri dana, a i ti da budeš ovdje!" ⁵Amasa ode da sazove Judejce, ali se zadrža preko vremena koje mu bijaše odredio kralj. ⁶Tada David reèe Abišaju: "Sad æe nam Bikrijev sin Šeba biti opasniji nego Abšalom. Zato uzmi ljude svoga gospodara i poði za njim u potjeru da se ne domogne tvrdih gradova i ne izmakne nam iz oèiju!" ⁷Za Abišajem krenu na put Joab, Kereæani, Peleæani i svi junaci; oni iziðu iz Jeruzalema u potjeru za Bikrijevim sinom Šebom. ⁸Kad su bili kod velikoga kamena što je kod Gibeona, doðe Amasa prema njima. Joab imaše na sebi ratnu haljinu, a preko nje imaše pripasan maè uz bedro, u koricama; ali mu se maè iskliznu i pade. ⁹Joab pozdravi Amasu: "Jesi li mi dobro, brate?" I desnom rukom uhvati za bradu Amasu da ga poljubi. ¹⁰Amasa se nije obazirao na maè koji bijaše Joabu u ruci, i on ga udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju. Nije morao ponoviti udarac i Amasa umrije. Joab sa svojim bratom Abišajem nastavi potjeru za Bikrijevim sinom Šebom. ¹¹Jedan od Joabovih momaka osta na straži kod Amase i tu je vikao: "Kome je mio Joab i tko je za Davida neka slijedi Joaba!" ¹²A Amasa ležao u krvi nasred puta. Videæi onaj èovjek gdje se ustavlja sav narod, odvuèe Amasu s puta u polje i baci preko njega kabanicu jer je vidio gdje se zaustavlja svatko tko naiðe blizu njega. ¹³Kad je Amasa bio uklonjen s puta, svi ljudi poðoše za Joabom da gone Bikrijeva sina Šebu. ¹⁴Šeba je prošao kroza sva izraelska plemena sve do Abel Bet Maake i svi Bikrani s njim. Skupiše se oni i poðoše za njim. ¹⁵Joab doðe i opsjede ga u Abel Bet Maaki. Dade nasuti nasip oko grada. Sva vojska koja bijaše s Joabom navali potkopavati zid da ga obori. ¹⁶Tada se jedna mudra žena uspe na zid i povika iz grada: "Èujte! Èujte! Recite Joabu: 'Priði ovamo, da govorim s tobom!'" ¹⁷Kad je prišao, upita žena: "Jesi li ti Joab?" On odgovori: "Jesam." A ona æe: "Poslušaj rijeè sluškinje svoje!" On odgovori: "Slušam." ¹⁸Žena nastavi: "Nekoæ se govorilo ovako: 'Treba pitati u Abelu i u Danu ¹⁹je li svršeno s onim što su utvrdili vjernici u Izraelu.' Ti bi htio uništiti jedan grad, i to jedan od matiènih gradova u Izraelu. Zašto zatireš baštinu Jahvinu?" ²⁰Joab odgovori ovako: "Daleko, daleko bilo to od mene! Ne želim ni zatirati ni razarati. ²¹Ne radi se o tome, nego je jedan èovjek iz Efrajimove gore, po imenu Šeba, Bikrijev sin, podigao ruku na kralja, na Davida. Predajte samo njega, pa æu otiæi od grada!" Žena odgovori Joabu: "Dobro. Odmah æe ti njegovu glavu baciti preko zida!" ²²Žena se vrati u grad i progovori svemu narodu kako joj je govorila njezina mudrost. I odsjekoše glavu Bikrijevu sinu Šebi i baciše je Joabu. A on zapovjedi da zatrube u rog te se raziðoše od grada, svaki u svoj kraj. A Joab se vrati kralju u Jeruzalem. ²³Joab je bio zapovjednik nad svom vojskom. Jojadin sin Benaja bio je zapovjednik nad Kereæanima i Peleæanima. ²⁴Adoram je bio nadglednik nad radovima. Ahiludov sin Jošafat bio je peèatnik. ²⁵Seraja je bio državni pisar. Sadok i Ebjatar bijahu sveæenici. ²⁶Uz to je Jairanin Ira bio zamjenik Davidov.

Chapter 21

¹ U dane Davidove vladaše jednom glad tri godine uzastopce. David se obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: "Na Šaulu i njegovu domu leži krvna krivnja jer je pogubio Gibeonce." ²Tada kralj sazva Gibeonce da ih pita. Ti Gibeonci nisu pripadali Izraelcima, nego su bili ostatak Amorejaca, kojima se Izraelci bijahu zakleli zakletvom, ali je Šaul tražio da ih uništi u svojoj revnosti za Izraelce i Judejce. ³David, dakle, upita Gibeonce: "Što da vam uèinim i èime da vam dadem zadovoljštinu da biste blagoslovili baštinu Jahvinu?" ⁴Gibeonci odgovoriše: "Ne tražimo mi ni srebra ni zlata od Šaula i njegova doma, niti nam je stalo da se pogubi koji èovjek u Izraelu." David æe im nato: "Što reknete uèinit æu za vas." ⁵A oni odgovoriše kralju: "Èovjek koji nas je zatirao i koji je smišljao da nas uništi, da nas ne bude nigdje u svemu izraelskom podruèju, ⁶od njegovih potomaka neka nam se preda sedam ljudi da ih objesimo pred Jahvom u Gibeonu na gori Jahvinoj." Kralj odvrati: "Dat æu vam ih." ⁷Kralj poštedje Meribaala, sina Šaulova sina Jonatana, zbog zakletve pred Jahvom koja ih je vezala, Davida i Jonatana, sina Šaulova. ⁸Tako kralj uze oba sina Rispe, Ajine kæeri, koje je rodila Šaulu, Armonija i Meribaala, i svih pet sinova Merabe, Šaulove kæeri, koje je rodila Adrielu, sinu Barzilajevu, iz Mehole. ⁹Njih dade u ruke Gibeoncima, a oni ih objesiše na gori pred Jahvom. Tako sva sedmorica poginuše zajedno, pogubljeni prvih dana žetve, na poèetku jeèmene žetve. ¹⁰Rispa, Ajina kæi, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeni od poèetka jeèmene žetve sve dok nije kiša s neba pala na mrtva tijela, i tako nije dala nebeskim pticama da se spuštaju na njih danju ni poljskim zvijerima noæu. ¹¹Kad su Davidu javili što je uèinila Ajina kæi Rispa, Šaulova inoèa, ¹²ode David i uze Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana od stanovnika Jabeša Gileadskog, koji ih bijahu potajno odnijeli s trga u Bet Šanu, gdje su ih objesili Filistejci u onaj dan kad su Filistejci porazili Šaula na Gilboi. ¹³David prenese odande Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana pa ih združi s kostima pogubljenih. ¹⁴I ukopaše Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana s kostima pogubljenih u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu Šaulova oca Kiša. Pošto izvršiše sve što je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji. ¹⁵Jednom opet nasta rat izmeðu Filistejaca i Izraelaca. David ode u boj sa svojim ljudima te su se borili s Filistejcima tako da se David umorio. ¹⁶Išibenob, jedan od Rafinih potomaka, èije je koplje bilo teško tri stotine mjedenih šekela i koji o pripasu imaše nov maè, hvastao se tada da æe ubiti Davida. ¹⁷Ali Davidu priskoèi u pomoæ Sarvijin sin Abišaj; udari on Filistejca te ga ubi. Tada se Davidovi ljudi zakleše rekavši Davidu: "Neæeš više iæi s nama u boj, da ne ugasiš svjetiljke Izraelove!" ¹⁸Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gobu; tada je Hušanin Sibkaj pogubio Sipaja, jednoga od Rafinih potomaka. ¹⁹Uz to nasta rat s Filistejcima u Gobu; tada je Jairov sin Elhanan iz Betlehema pogubio Golijata Gitejca, koji je imao kopljaèu kao tkalaèko vratilo. ²⁰Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki èovjek visoka rasta: imaše taj na svakoj ruci i nozi po šest prstiju, dakle dvadeset i èetiri; i on bijaše potomak Rafin. ²¹Kad je poèeo ružiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata Šimeja. ²²Ta èetvorica bijahu potomci istoga Rafe iz Gata, a poginuše od ruke Davidove i od ruku njegovih slugu.

Chapter 22

¹ David upravi Jahvi rijeèi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove. ²Pjevao je: "Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; ³Bože moj, peæino moja kojoj se utjeèem, štite moj, spasenje moje, tvrðavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja. ⁴Zazvat æu Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit æu izbavljen. ⁵Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne, ⁶Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: ⁷u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi zaèu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. ⁸I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. ⁹Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. ¹⁰On nagnu nebesa i siðe, pod nogama oblaci mu mraèni. ¹¹Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. ¹²Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, ¹³od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. ¹⁴Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. ¹⁵Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. ¹⁶Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. ¹⁷On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. ¹⁸Od protivnika moænog mene oslobodi, od dušmana mojih jaèih od mene. ¹⁹Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, ²⁰na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. ²¹Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po èistoæi ruku mojih on me nagradi, ²²jer èuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. ²³Odredbe njegove sve su mi pred oèima, zapovijedi njegove nisam odbacio, ²⁴do srži odan njemu sam bio, èuvam se grijeha svakoga. ²⁵Jahve mi po pravdi mojoj vrati, èistoæu ruku mojih vidje. ²⁶S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraæaš. ²⁷S èovjekom èistim ti si èist, a lukavca izigravaš, ²⁸jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oèi ohole. ²⁹Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: ³⁰s tobom udaram na èete dušmanske, s Bogom svojim preskaèem zidine. ³¹Savršeni su puti Gospodnji, i rijeè je Jahvina ognjem kušana. on je štit svima, samo on, koji se k njemu utjeèu. ³²Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? ³³Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran. ³⁴Noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne, ³⁵ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. ³⁶Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi. ³⁷Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posræu. ³⁸Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. ³⁹Obaram ih, ne mogu se diæi, padaju, pod nogama mi leže. ⁴⁰Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. ⁴¹Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. ⁴²Vapiju u pomoæ, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se. ⁴³Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu. ⁴⁴Ti me §izbavÄi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. ⁴⁵Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuðinci meni laskaju, ⁴⁶sinovi tuðinski gube srèanost izlaze dršæuæ iz svojih utvrda. ⁴⁷Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! ⁴⁸Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. ⁴⁹Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od èovjeka silnika spasavaš. ⁵⁰Zato te slavim, Jahve, meðu pucima i psalam pjevam tvome Imenu: ⁵¹umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke."

Chapter 23

¹ Ovo su posljednje Davidove rijeèi: "Rijeè Davida, sina Jišajeva, rijeè èovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjevaèa pjesama Izraelovih: ²Jahvin duh govori po meni, njegova je rijeè na mom jeziku. ³Reèe mi Jakovljev Bog, reèe mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno, i tko vlada u strahu Božjemu, ⁴taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše. ⁵Da, moja kuæa stoji èvrsto pred Bogom: on je uèinio vjeèan Savez sa mnom, u svemu dobro ureðen i utvrðen. Da, on æe dati da napreduje sve moje spasenje i svaka moja želja. ⁶Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata rukom. ⁷Nitko ih se ne dotièe, osim gvožðem i kopljaèom, i potpuno se spaljuju u ognju." ⁸Ovo su imena Davidovih junaka: Išbaal, Hakmonac, prvak meðu trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih najedanput. ⁹Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoašanin, jedan od trojice junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje skupili Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima. ¹⁰Ali se on èvrsto držao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije ukoèila i ostala kao prirasla uz maè. Jahve je dao veliku pobjedu u onaj dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen. ¹¹Za njim dolazi Šama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci skupili u Lehiju, bijaše polje puno leæe, a vojska je bila pobjegla ispred Filistejaca. ¹²Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce. Tako je Jahve dao veliku pobjedu. ¹³Trojica izmeðu tridesetorice jednom su krenula na put i o poèetku žetve došla k Davidu u Adulamsku peæinu kad jedna filistejska èeta bijaše utaborena u Refaimskoj dolini. ¹⁴David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada u Betlehemu. ¹⁵David uzdahnu: "O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata?" ¹⁶Tada ta tri junaka prodriješe kroz filistejski tabor i, zahvativši vode iz betlehemskog studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi ¹⁷govoreæi: "Ne dao mi Jahve da to uèinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? TÓa izlažuæi život pogibli, donijeli su vode!" I nije htio piti. To su, eto, uèinila ta tri junaka. ¹⁸Abišaj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad tridesetoricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se meðu tridesetoricom. ¹⁹On se odlikovao meðu tridesetoricom i postao njihov glavar, ali nije dostigao trojice. ²⁰Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaèkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnog dana sišao i ubio lava usred jame. ²¹Ubio je i nekog Egipæanina, èovjeka golema stasa. Egipæanin je imao koplje u ruci, a on izišao preda nj sa štapom: istrgavši Egipæaninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem. ²²To je uèinio Jojadin sin Benaja i proslavio se meðu tridesetoricom junaka. ²³Bio je najznamenitiji meðu tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže. ²⁴Asahel, brat Joabov, bio je meðu tridesetoricom. Zatim: Elhanan, sin Dodonov, iz Betlehema; ²⁵Šama iz Haroda; Elika iz Haroda; ²⁶Heles iz Peleta; Ira, sin Ikešev, iz Tekoe; ²⁷Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Huše; ²⁸Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe; ²⁹Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova Benjaminovih; ³⁰Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaaških potoka; ³¹Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima; ³²Eljahba iz Šaalbona; Jašen, sin Jonatanov; ³³Šama iz Harara; Ahiam, sin Šararov, iz Arara; ³⁴Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov, iz Gilona; ³⁵Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba; ³⁶Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada; ³⁷Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, štitonoša Sarvijina sina Joaba; ³⁸Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira; ³⁹Urija Hetit. Svega trideset i sedam.

Chapter 24

¹ Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih govoreæi: "Idi, izbroj Izraelce i Judejce!" ²I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: "Obiðite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda." ³Joab odgovori kralju: "Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to još vidi svojim oèima moj gospodar kralj, ali zašto moj gospodar kralj ima takvu želju?" ⁴Ali kraljeva rijeè bijaše jaèa od Joabove i od rijeèi vojvoda njegove vojske. Tako Joab i vojvode odoše ispred kralja da popišu izraelski narod. ⁵Prijeðoše oni preko Jordana i poèeše kod Aroera i kod grada što leži usred doline i krenuše odande prema Gaditima i prema Jazeru. ⁶Potom doðoše u Gilead i u zemlju Hetita, u Kadeš; zatim stigoše u Dan, a iz Dana skrenuše prema Sidonu. ⁷Zatim doðoše do tvrðave Tira i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca i završiše svoj put u Negebu Judinu, u Beer Šebi. ⁸Prošavši svu zemlju, vratiše se poslije devet mjeseci i dvadeset dana u Jeruzalem. ⁹Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuæa ratnika viènih maèu, a Judejaca pet stotina tisuæa ljudi. ¹⁰Poslije toga Davida zapeèe savjest što je dao brojiti narod pa reèe Jahvi: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio." ¹¹Kad je David ujutro ustao, veæ je Jahvina rijeè bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: ¹²"Idi i kaži Davidu: Ovako govori Jahve: 'Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti uèinim!'" ¹³Gad tako doðe Davidu i javi mu ovo: "Hoæeš li da doðu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji æe te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!" ¹⁴David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!" ¹⁵David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšeniène žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do odreðenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuæa ljudi od Dana do Beer Šebe. ¹⁶Kad je anðeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, pa reèe anðelu koji je ubijao narod: "Dosta je sada! Povuci svoju ruku!" A Jahvin je anðeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. ¹⁷Kad David vidje anðela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja sam sagriješio, ja sam uèinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!" ¹⁸Istoga dana doðe Gad k Davidu i reèe mu: "Idi i podigni Jahvi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!" ¹⁹I ode David po Gadovoj rijeèi, kako mu je zapovjedio Jahve. ²⁰Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema njemu. Arauna iziðe i pokloni se kralju licem do zemlje. ²¹Arauna upita: "Zašto je moj gospodar kralj došao svome sluzi?" A David odgovori: "Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi žrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu." ²²Arauna reèe Davidu: "Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka žrtvuje ono što je u njegovim oèima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice, i volujske opreme za drvo! ²³Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Još reèe Arauna kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!" ²⁴Ali kralj odgovori Arauni: "Ne, nego hoæu da kupim od tebe i da platim; neæu prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene." I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih šekela. ²⁵Ondje David sagradi žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i prièesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.

1 Kings

Chapter 1

¹ Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivaèima, nije se mogao ugrijati. ²Tada mu rekoše njegove sluge: "Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to æe ugrijati kralja gospodara." ³Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i naðoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju. ⁴Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna. ⁵Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja æu biti kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. ⁶Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zašto tako èiniš?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma. ⁷On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa sveæenikom Ebjatarom, pa se obojica prikljuèiše Adoniji. ⁸Ali sveæenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju. ⁹Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braæu, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi; ¹⁰ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona. ¹¹Tada reèe Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi èula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna? ¹²Doði da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona. ¹³Hajde, otiði kralju Davidu i reci mu: 'Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj službenici govoreæi: Tvoj sin Salomon kraljevat æe poslije mene, i on æe sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?' ¹⁴I dok ti budeš ondje i razgovorala se s kraljem, doæi æu ja za tobom i potvrditi tvoje rijeèi." ¹⁵Bat-Šeba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abišaga Šunamka služila mu. ¹⁶Pokloni mu se Bat-Šeba i pade nièice pred kraljem, a kralj upita: "Što želiš?" ¹⁷Ona mu odgovori: "Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat æe poslije mene, on æe sjesti na moje prijestolje.' ¹⁸A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš! ¹⁹Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, sveæenika Ebjatara i vojskovoðu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. ²⁰U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oèi svega Izraela da mu ti objaviš tko æe te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. ²¹Inaèe, èim poèine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit æemo krivci." ²²Dok je ona još govorila s kraljem, doðe prorok Natan. ²³Javiše kralju: "Ovdje je prorok Natan." On uðe kralju i pade nièice pred njim. ²⁴Natan reèe: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija æe kraljevati poslije mene i sjedit æe na mome prijestolju?' ²⁵Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovoðe i sveæenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i klièu: 'Živio kralj Adonija!' ²⁶Ali mene, tvoga slugu, sveæenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. ²⁷Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko æe biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?"

²⁸Tada progovori David i reèe: "Pozovite mi Bat-Šebu!" Ona doðe kralju i stupi preda nj. ²⁹Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve živoga koji me izbavio iz svih nevolja! ³⁰Danas æu ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj æe sin Salomon kraljevati poslije mene, on æe sjediti na mome prijestolju!" ³¹Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reèe: "Neka vjeèno živi gospodar moj kralj David!" ³²A kralj David reèe: "Pozovite mi sveæenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina." I doðoše oni pred kralja, ³³a on im reèe: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. ³⁴Ondje neka ga sveæenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: 'Živio kralj Salomon!' ³⁵Zatim se uspnite amo s njim i neka uðe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom." ³⁶Benaja, sin Jojadin, reèe kralju: "Amen - tako neka bude! To je i rijeè Jahve, Gospodara kraljeva! ³⁷Kao što je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!" ³⁸Sveæenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kereæani i Peleæani siðoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon. ³⁹Sveæenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!" ⁴⁰I sav narod poðe za njim gore i sviraše puk u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla. ⁴¹Èuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je èuo trube pa upita: "Èemu ta buka u gradu?" ⁴²Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin sveæenika Ebjatara, i Adonija mu reèe: "Ti si valjan èovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!" ⁴³Jonatan odgovori: "Jest, naš gospodar, kralj David, uèinio je Salomona kraljem! ⁴⁴Kralj je poslao s njim sveæenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kereæane i Peleæane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu, ⁴⁵i sveæenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno klièuæi, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste èuli. ⁴⁶Još više: Salomon je veæ sjeo na kraljevsko prijestolje ⁴⁷i došle su sluge kraljeve èestitati našem gospodaru kralju Davidu govoreæi: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi više od tvoga.' Kralj se tada poklonio na svojoj postelji ⁴⁸i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim oèima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.'" ⁴⁹Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i raziðoše se svaki svojim putem. ⁵⁰Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika. ⁵¹Javiše Salomonu: "Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži za rogove žrtvenika govoreæi: 'Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neæe sluge svoga maèem pogubiti.'" ⁵²Salomon reèe nato: "Ako se pokaže poštenim èovjekom, neæe mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a naðe li se u zlu, poginut æe." ⁵³Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika; on doðe i pade nièice pred Salomonom, koji mu reèe: "Poði svome domu!"

Chapter 2

¹ Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: ²"Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se èovjekom! ³Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš; ⁴da bi Jahve ispunio svoje obeæanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeæi preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek æe jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.' ⁵I sam znaš što mi je uèinio Joab, sin Sarvijin, kako je uèinio obojici vojskovoða Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuæu na nogama svojim. ⁶Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno poèine u Podzemlju. ⁷A sinovima Barzilaja Gileaðanina vrati ljubav: neka budu meðu onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. ⁸Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neæu te pogubiti maèem.' ⁹Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si èovjek razborit, i veæ æeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš." ¹⁰I potom poèinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu. ¹¹David je kraljevao nad Izraelom èetrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. ¹²Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma uèvrsti. ¹³Ali Adonija, sin Hagitin, doðe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade nièice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je." ¹⁴I nastavi: "Imam ti nešto reæi." Ona reèe: "Govori." ¹⁵Tada æe on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael oèekivao da æu ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio. ¹⁶Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reèe: "Govori." ¹⁷A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neæe odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!" ¹⁸A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit æu kralju o tebi." ¹⁹Kada dakle uðe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i poðe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane. ²⁰Tada mu reèe: "Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Traži, majko, jer te neæu odbiti." ²¹Ona nastavi: "Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu." ²²Kralj Salomon odgovori i reèe svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je sveæenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!" ²³Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života! ²⁴Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obeæao: još danas æe Adonija umrijeti." ²⁵I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije. ²⁶Sveæeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neæu pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovèeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem." ²⁷I Salomon iskljuèi Ebjatara iz sveæenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu rijeè koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu. ²⁸Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije prikljuèio Abšalomu - on uteèe u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika. ²⁹I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poruèi Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!" ³⁰Benaja ode u Šator Jahvin i reèe Joabu: "Po naredbi kraljevoj: iziði!" On odgovori: "Neæu, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio." ³¹Kralj mu reèe: "Uèini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako æeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio. ³²Jahve æe uèiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva èovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je maèem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, voðu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga. ³³Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalaèkoj kuæi i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir." ³⁴I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji. ³⁵Mjesto njega postavi kralj na èelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi sveæenika Sadoka. ³⁶Salomon pozva Šimeja i reèe mu: "Sagradi sebi kuæu u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi. ³⁷Onoga dana kad iziðeš i prijeðeš potok Kidron, znaj dobro da æeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju." ³⁸Šimej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako æe uèiniti sluga tvoj." I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu. ³⁹Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: "Eno ti slugu u Gatu." ⁴⁰Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata. ⁴¹I javiše Salomonu: "Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se." ⁴²Kralj pozva Šimeja i reèe mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: 'Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da æeš umrijeti!' A ti si mi tada odgovorio: 'Dobra je rijeè koju sam èuo.' ⁴³Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?" ⁴⁴Još reèe kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje si uèinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka uèini da se tvoja zloæa obori na tvoju glavu. ⁴⁵A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje æe Davidovo biti èvrsto pred Jahvom dovijeka." ⁴⁶I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziðe i udari Šimeja i tako Šimej umrije. Tako se uèvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.

Chapter 3

¹ Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kæerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema. ²Narod je pak prinosio žrtve na uzvišicama, jer još nije bio sagraðen do toga vremena dom imenu Jahvinu. ³A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i kaðenice na uzvišicama. ⁴Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveæa uzvišica. Salomon prinese tisuæu paljenica na tom žrtveniku. ⁵U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noæu u snu. Bog reèe: "Traži što da ti dadem." ⁶Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i saèuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. ⁷Sada, o Jahve, Bože moj, ti si uèinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. ⁸Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. ⁹Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!" ¹⁰Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio. ¹¹Zato mu Jahve reèe: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuðivanju pravice, ¹²evo æu uèiniti po rijeèima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti æe ga imati itko poslije tebe, ¹³ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko meðu kraljevima. ¹⁴I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je èinio tvoj otac David, umnožit æu tvoje dane." ¹⁵Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovèeg saveza Jahvina; prinese paljenice i žrtve prièesnice i priredi gozbu svim slugama svojim. ¹⁶Tada doðoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj. ¹⁷I reèe jedna žena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kuæi živimo i ja sam rodila kraj nje u kuæi. ¹⁸A treæega dana poslije moga poroðaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kuæi. ¹⁹Jedne noæi umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega. ²⁰I ustade ona usred noæi, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naruèje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. ²¹A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!" ²²Tada reèe druga žena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!" I tako se prepirahu pred kraljem. ²³A kralj onda progovori: "Ova kaže: 'Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj'; druga pak kaže: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.' ²⁴Donesite mi maè!" naredi kralj. I donesoše maè pred kralja, ²⁵a on reèe: "Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj." ²⁶Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!" ²⁷Onda progovori kralj i reèe: "Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka." ²⁸Sav je Izrael èuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde.

Chapter 4

¹ Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom, ²a evo njegovih odliènika: Azarja, sin Sadokov, sveæenik; ³Elihoref i Ahija, sinovi Šišini, bilježnici; Jošafat, sin Ahiludov, savjetnik; ⁴Benaja, sin Jojadin, vojskovoða; Sadok i Ebjatar, sveæenici. ⁵Azarja, sin Natanov, bio je nad namjesnicima; Zabud, sin Natanov, prijatelj kraljev; ⁶Ahišar, upravitelj dvora; Eliab, sin Joabov, zapovjednik vojske; Adoram, sin Abdin, nadstojnik za tlaku. ⁷Salomon je imao po svem Izraelu dvanaest namjesnika koji su opskrbljivali kralja i njegov dom; za svakoga je dolazio red da po jedan mjesec u godini podmiruje to uzdržavanje. ⁸Evo njihovih imena: ...sin Hurov, u gori Efrajimovoj; ⁹...sin Dekerov, u Makasu, Šaalbimu, Bet Šemešu, Elonu do Bet Hanana; ¹⁰...sin Hesedov, u Arubotu; pod njim bijaše Soho i sav kraj heferski; ¹¹...sin Abinadabov, nad svim okružjem dorskim; žena mu je bila Tafata, kæi Salomonova; ¹²Baana, sin Ahiludov, u Tanaku i Megidu i u svem Bet Šeanu, koji je pokraj Saretana niže Jizreela, od Bet Šeana do Abel Mekole, i preko Jokmeama. ¹³...sin Geberov, u Ramotu Gileadskom; njegova su bila Sela Jaira, sina Manašeova, koja su u Gileadu; imao je i podruèje Argob koje leži u Bašanu, šezdeset tvrdih gradova, opasanih zidovima i prijevornicama od tuèa; ¹⁴Ahinabad, sin Idov, u Mahanajimu; ¹⁵Ahimaas u Naftaliju; i on se oženio jednom Salomonovom kæeri - Bosmatom. ¹⁶Baana, sin Hušajev, u Ašeru i na visoravnima; ¹⁷Jošafat, sin Paruahov, u Jisakaru; ¹⁸Šimej, sin Elin, u Benjaminu; ¹⁹Geber, sin Urijin, u zemlji Gileadu, zemlji Sihona, kralja amorejskoga, i Oga, kralja bašanskoga. Povrh toga bio je još jedan namjesnik u zemlji. ²⁰Juda i Izrael bili su mnogobrojni, bijaše ih kao pijeska na obali morskoj. Jeli su i pili i bili sretni.

Chapter 5

¹ Salomon je proširio svoju vlast nad svim kraljevstvima od Rijeke sve do zemlje filistejske i do meðe egipatske. Ona su donosila svoj danak i služila Salomonu sve dane njegova života. ²Svakoga je dana trebalo Salomonu za hranu: trideset kora finoga brašna i šezdeset kora obiènog brašna, ³deset ugojenih volova, dvadeset volova s paše, stotinu ovaca, osim jelena, srna, divokoza i ugojene peradi. ⁴Jer on je vladao nad svime onkraj Rijeke - od Tafse do Gaze, nad svim kraljevima s onu stranu Eufrata - i imao je mir po svim granicama naokolo. ⁵Juda i sav Izrael živjeli su bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana sve do Beer Šebe, svega vijeka Salomonova. ⁶Salomon je imao èetrdeset tisuæa konja za vuèu i dvanaest tisuæa za jahanje. ⁷Ti su se namjesnici brinuli o opskrbi kralja Salomona i sviju koji su imali dijela za kraljevim stolom, svaki po mjesec dana; i nisu dopuštali da ièega ponestane. ⁸I jeèam i slamu za konje i tegleæu marvu donosili su na mjesto gdje se zadržavao, svaki kako bi ga zapalo. ⁹Jahve je dao Salomonu mudrost i izuzetnu razboritost i srce široko kao pijesak na obali morskoj. ¹⁰Mudrost je Salomonova bila veæa od mudrosti svih sinova Istoka i od sve mudrosti Egipta. ¹¹Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana Ezrahanina, od Hemana, Kalkola i Darde, sinova Maholovih; njegovo se ime pronosilo meðu svim narodima unaokolo. ¹²Izrekao je tri tisuæe mudrih izreka, a njegovih je pjesama bilo tisuæu i pet. ¹³Zborio je o drveæu: od cedra što je na Libanonu pa do izopa što klija na zidu; raspravljao je o životinjama, o pticama, o gmazovima i o ribama. ¹⁴Dolazili su od sviju naroda da èuju mudrost Salomonovu, od svih zemaljskih kraljeva koji su èuli glas o njegovoj mudrosti. ¹⁵Tirski kralj Hiram posla svoje sluge Salomonu, jer bijaše èuo da su ga pomazali za kralja na mjesto njegova oca, a Hiram je svagda bio prijatelj Davidov. ¹⁶Tada Salomon poruèi Hiramu: ¹⁷"Ti znaš dobro da moj otac David nije mogao sagraditi Doma imenu Jahve, svoga Boga, zbog ratova kojima su ga okružili neprijatelji sa svih strana, sve dok ih Jahve nije položio pod stopala nogu njegovih. ¹⁸Sada mi je Jahve, Bog moj, dao mir posvuda unaokolo: nemam neprijatelja ni zlih udesa. ¹⁹Namjeravam, dakle, sagraditi Dom imenu Jahve, Boga svoga, kako je Jahve rekao mome ocu Davidu: 'Tvoj sin koga æu mjesto tebe postaviti na tvoje prijestolje, on æe sagraditi Dom mome Imenu.' ²⁰Stoga sada zapovjedi da mi nasijeku cedrova na Libanonu; moje æe sluge biti sa slugama tvojim, i ja æu platiti nadnicu tvojim slugama prema svemu kako mi odrediš. Ti znaš dobro da u nas nema ljudi koji umiju sjeæi drva kao Sidonci." ²¹Kada je Hiram primio Salomonovu poruku, veoma se obradova i reèe: "Neka je blagoslovljen danas Jahve koji je dao mudra sina Davidu, koji upravlja ovim velikim narodom." ²²I Hiram javi Salomonu: "Primio sam tvoju poruku. Ispunit æu u svemu tvoju želju glede drva cedrova i drva èempresova. ²³Moje æe ih sluge dopremiti s Libanona na more, složit æu ih u splavi i pustiti ih morem do mjesta koje æeš mi oznaèiti; ondje æu ih razložiti i ti æeš ih uzeti. Ti æeš pak ispuniti moju želju i dati hranu mojoj èeljadi." ²⁴Hiram je davao Salomonu drva cedrova i èempresova koliko je htio, ²⁵a Salomon je davao Hiramu dvadeset tisuæa kora pšenice za hranu ljudstvu, i dvadeset tisuæa kora ulja od tiještenih maslina. Toliko je Salomon davao Hiramu godinu za godinom. ²⁶Jahve je dao mudrost Salomonu, kako mu bijaše obeæao; izmeðu Hirama i Salomona vladao je mir te oni sklopiše savez. ²⁷Tada diže kralj Salomon kuluèare iz svega Izraela; kuluèara je bilo u svemu trideset tisuæa ljudi. ²⁸Slao ih je naizmjence na Libanon, svakog mjeseca deset tisuæa ljudi: bili su mjesec dana na Libanonu, a dva mjeseca kod kuæe. Adoniram je bio nad svim kuluèarima. ²⁹Salomon je imao i sedamdeset tisuæa nosaèa tereta, osamdeset tisuæa kamenorezaca u gori, ³⁰ne raèunajuæi glavara službenièkih koji su upravljali poslovima; njih je bilo tri tisuæe i tri stotine, a upravljali su narodom zaposlenim na radovima. ³¹Kralj je zapovjedio da lome gromade biranog kamena i da ih klešu za temelje Hrama. ³²Graditelji Salomonovi i Hiramovi, i oni iz Gibela, tesali su i pripremali drvo i klesali za gradnju Hrama.

Chapter 6

¹ Èetiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca iz zemlje egipatske, èetvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom, mjeseca Ziva - to je drugi mjesec - poèeo je Salomon graditi Dom Jahvin. ²Hram što ga je kralj Salomon gradio Jahvi bio je dug šezdeset lakata, širok dvadeset, a visok dvadeset i pet lakata. ³Trijem pred Hekalom Hrama bio je dvadeset lakata dug, prema širini Hrama, a deset lakata širok, prema dužini Hrama. ⁴Na Hramu je napravio prozore zatvorene rešetkama. ⁵Uza zid Hrama oko Hekala i Debira sagradio je prigradnju na katove, sve unaokolo. ⁶Donji kat bio je pet lakata širok, srednji šest, a treæi sedam lakata, jer je zasjeke rasporedio s vanjske strane naokolo Hrama da ih ne bi morao ugraðivati u hramske zidove. ⁷Hram je graðen od kamena koji je veæ u kamenolomu bio oklesan, tako da se za gradnje nije èuo ni èekiæ ni dlijeto, ni ikakvo željezno oruðe. ⁸Ulaz u donji kat bio je s desne strane Hrama, a zavojnim se stubama uspinjalo na srednji kat i sa srednjega na treæi. ⁹Sagradio je tako Hram i dovršio ga; i pokrio ga cedrovim gredama i daskama. ¹⁰I sagradi još prigradnju oko cijeloga Hrama; bila je pet lakata visoka, a vezana s Hramom cedrovim gredama. ¹¹I rijeè Jahvina stiže Salomonu: ¹²"To je Dom što ga gradiš ... Ako budeš hodio prema naredbama mojim, ako budeš vršio naredbe moje i držao se mojih zapovijedi, tada æu ispuniti tebi obeæanje što sam ga dao tvome ocu Davidu: ¹³prebivat æu meðu sinovima Izraelovim i neæu ostaviti naroda svoga Izraela." ¹⁴I tako Salomon sazida Hram i dovrši ga.

¹⁵I obloži iznutra zidove Hrama cedrovim daskama - od poda do stropa obloži ih drvetom iznutra - a daskama èempresovim obloži pod Hrama. ¹⁶I naèini pregradu od dvadeset lakata, od cedrovih dasaka, s poda pod strop, i odijeli taj dio Hrama za Debir, za Svetinju nad svetinjama. ¹⁷A Hekal - Svetište, dio Hrama ispred Debira - imaše èetrdeset lakata. ¹⁸A po cedrovini unutar Hrama bijahu urezani ukrasi - pleteri od pupoljaka i cvijeæa; sve je bilo od cedrovine i nigdje se nije vidio kamen. ¹⁹Debir je uredio unutra u Hramu da onamo smjesti Kovèeg saveza Jahvina. ²⁰Debir bijaše dvadeset lakata dug, dvadeset lakata širok i dvadeset lakata visok, a obložio ga je èistim zlatom. Napravio je i Žrtvenik od cedrovine, ²¹pred Debirom, i obložio ga èistim zlatom. ²²I sav je Hram obložio zlatom, sav Hram i sav oltar koji je pred Debirom obložio je zlatom. ²³U Debiru naèini dva kerubina od maslinova drveta. Bili su visoki deset lakata. ²⁴Jedno je krilo u kerubina bilo pet lakata i drugo je krilo u kerubina bilo pet lakata; deset je lakata bilo od jednoga kraja krila do drugoga. ²⁵I drugi je kerubin bio od deset lakata: jednaka mjera i jednak oblik obaju kerubina. ²⁶Visina jednog kerubina bila je deset lakata, tako i drugoga. ²⁷Smjestio je kerubine usred nutarnje prostorije; širili su svoja krila, tako da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga ticalo drugi zid; u sredini prostorije krila im se doticahu. ²⁸I kerubine je obložio zlatom. ²⁹Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, ³⁰zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana. ³¹A za ulaz u Debir naèini dvokrilna vrata od maslinova drveta; dovraci s pragom bijahu na pet uglova. ³²Oba krila na vratima od maslinova drveta ukrasi likovima kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, i sve ih obloži zlatom; listiæima zlata oblijepi kerubine i palme. ³³Tako i za ulaz u Hekal naèini vrata od maslinova drveta, sa èetverokutnim dovracima. ³⁴Oba krila na vratima bijahu od èempresova drveta i oba se otvarahu na jednu i na drugu stranu. ³⁵Urezao je na njima kerubine, palme i rastvorene cvjetove i obložio zlatom sve što bijaše urezano. ³⁶Potom je sagradio unutrašnje predvorje od tri reda klesanog kamena i jednoga reda tesanih greda cedrovih. ³⁷Temelji su Hramu Jahvinu bili položeni èetvrte godine, mjeseca Ziva; ³⁸a jedanaeste godine, mjeseca Bula - to je osmi mjesec - Hram je dovršen sa svim dijelovima i sa svim što mu pripada. Salomon ga sagradi za sedam godina.

Chapter 7

¹ Salomon je sagradio i svoj dvor; u trinaest ga je godina potpuno dovršio. ²Sagradio je dvor od libanonske šume: stotinu lakata dug, pedeset širok i trideset lakata visok, na èetiri reda cedrovih stupova, a na stupovima bijahu cedrove grede. ³Bio je pokriven cedrovinom iznad soba koje su poèivale na stupovima. Ovih je bilo èetrdeset i pet: petnaest u svakom redu. ⁴Bila su tri reda prozora: po tri su prozora gledala jedan prema drugome. ⁵Sva vrata s dovratnicima bila su èetverokutna i po tri su prozora stajala jedan prema drugome. ⁶Naèinio je trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset širok. ⁷Zatim je sagradio prijestolni trijem gdje je sudio; i sudaèki trijem, obložen cedrovinom od poda do stropa. ⁸Njegovo prebivalište, u drugom dvorištu i unutar predvorja, bilo je istoga oblika. Sagradio je i kuæu, nalik na onaj trijem, faraonovoj kæeri, kojom se bijaše oženio. ⁹Sve su te graðevine bile od biranog kamena, sjeèena po mjeri, a klesana iznutra i izvana, od temelja sve do drvenih spojnica, a vani sve do velikog predvorja. ¹⁰Temelji su im bili od birana, velikog kamena: od deset i od osam lakata, ¹¹a nadgradnja od birana, po mjeri klesana kamena i od cedrovine. ¹²A tri su reda klesanog kamena i red cedrovih greda okruživali veliko predvorje, a tako i unutrašnje predvorje Doma Jahvina. ¹³Salomon posla po Hirama iz Tira. ¹⁴Bio je to sin udovice iz plemena Naftalijeva, ali mu otac bijaše iz Tira, kovaè tuèa. Bio je pun vještine, umijeæa i znanja da svašta izraðuje od tuèa. Doðe on kralju Salomonu i sav mu posao izradi. ¹⁵Salio je dva stupa od tuèa; jedan je stup bio visok osamnaest lakata, a koncem mjeren unaokolo imao je dvanaest lakata, isto tako i drugi. ¹⁶I naèini dvije glavice od tuèa da se stave povrh stupova; jedna je glavica bila visoka pet lakata i druga je bila pet lakata visoka. ¹⁷Naèini dva opleta u obliku pletera i lanèaste žice da pokriju glavice na vrhu stupova; sedam za jednu glavicu i sedam za drugu. ¹⁸Onda izradi mogranje: bili su u dva reda oko svake mreže. ¹⁹Glavice na vrhu stupova pred trijemom imale su oblik ljiljana, od èetiri lakta. ²⁰Stajale su na oba stupa kod izboèine što je bila prema lanèancu. Dvije stotine mogranja bilo je oko prve glavice i dvije stotine oko druge. ²¹Podiže stupove pred trijemom Hekala; jedan postavi na desnu stranu i nazva ga Jahin; postavi drugi stup na lijevu stranu i dade mu ime Boaz. ²²Na samom vrhu stupova postavi izraðene ljiljane. I tako dovrši stupove. ²³Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. ²⁴Pod rubom mu bijahu uresi kao cvjetne èaške koje su ga optakale sasvim: po deset na lakat optakale su more unaokolo; cvjetne su èaške bile u dva reda i salivene s njim. ²⁵Poèivalo je na dvanaest volova: tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, a tri na istok; more je stajalo na njima i svi su stražnjim dijelom bili okrenuti unutra. ²⁶Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u èaše, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisuæe bata. ²⁷Naèinio je deset tuèanih podnožja; svako je podnožje bilo èetiri lakta dugo, èetiri lakta široko, a tri lakta visoko. ²⁸Podnožja su bila ovako izraðena: imala su okvire, a okviri su stajali meðu preponama. ²⁹Na okvirima meðu preponama bili su lavovi, volovi i kerubini; a na samim preponama, kako iznad lavova i volova tako i pod njima, bijahu ukrasi poput vijenaca. ³⁰Svako je podnožje imalo èetiri tuèana toèka i osovine od tuèa; èetiri su njihove noge imale držaèe; pod umivaonikom bijahu držaèi sliveni s ukrasima. ³¹Gore, gdje su se držaèi sastavljali, bio je otvor podnožja; imao je lakat i pol; otvor je bio okrugao, u obliku ukrasne posude, a na njemu su bili uklesani i ukrasi; ali prepone bijahu èetvrtaste, a ne okrugle. ³²Èetiri su toèka bila pod preponom. Osovine im izlazile na podnožju; svaki toèak bijaše visok lakat i pol. ³³Toèkovi su bili slièni toèkovima obiènih kola: njihove osovine, naplaci, paoci i glavèine - sve bijaše liveno. ³⁴Bila su èetiri držaèa na èetiri ugla svakog podnožja; podnožje i držaèi saèinjavahu jednu cjelinu. ³⁵Pri vrhu podnožja bio je sve unaokolo krug visok pol lakta; povrh podnožja bili su klinovi; prepone su s njima saèinjavale cjelinu. ³⁶Po oplošjima klinova i prepona urezao je kerube, lavove i palme, veæ prema velièini praznog oplošja i vijenaca naokolo. ³⁷Tako naèini deset podnožja: jednako salivenih, jednake velièine i oblika. ³⁸I naèini deset umivaonika od tuèa. Svaki je umivaonik sadržavao èetrdeset bata, a svaki je umivaonik bio od èetiri lakta; na svako od deset podnožja došao je po jedan umivaonik. ³⁹Postavi pet podnožja na desnoj strani Hrama, a pet na lijevoj strani Hrama; a more stavi s desne strane Hrama, prema jugoistoku. ⁴⁰Hiram naèini lonce, lopate i kotliæe. Dovrši on sav posao što ga je obavljao kralju Salomonu za Dom Jahvin: ⁴¹dva stupa, okrugle glavice što su bile navrh stupova; dva opleta da pokriju dvije glavice što bijahu navrh stupova; ⁴²èetiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova; ⁴³deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima; ⁴⁴jedno more i dvanaest volova pod njim; ⁴⁵lonce, lopate i kotliæe. Svi ti predmeti koje je Hiram naèinio kralju Salomonu za Dom Jahvin bili su od sjajnog tuèa. ⁴⁶Kralj je zapovjedio da sve to lijevaju u kalupima od gline, u Jordanskoj dolini, izmeðu Sukota i Sartana. ⁴⁷Na koncu je Salomon odredio da rasporede sve te predmete, a bijaše ih toliko da se nije mogla obraèunati težina tuèa. ⁴⁸Salomon naèini sve predmete koji su bili u Domu Jahvinu: zlatni žrtvenik i zlatni stol na kojemu su stajali prineseni hljebovi; ⁴⁹pet svijeænjaka s desne i pet s lijeve strane pred Debirom, od èistoga zlata; cvjetove, svjetiljke, usekaèe od zlata; ⁵⁰vrèeve, noževe, kotliæe, plitice i kadionice od èistoga zlata; stožere za vrata nutarnje dvorane - to je Svetinja nad svetinjama - i za vrata Hekala - to jest Hrama - sve od zlata. ⁵¹Tako bi priveden kraju sav posao što ga Salomon obavi za Dom Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i posuðe - i stavi ih u riznicu Doma Jahvina.

Chapter 8

¹ Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji da se prenese Kovèeg saveza Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. ²Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec). ³I kad su došle Izraelove starješine, sveæenici ponesoše Kovèeg ⁴i Šator sastanka sa svim posveæenim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih sveæenici i leviti. ⁵Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega žrtvovali su pred Kovèegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti. ⁶Sveæenici donesoše Kovèeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina. ⁷Kerubini su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovèeg i zaklanjahu odozgo Kovèeg i njegove motke. ⁸[8a] Motke su bile tako dugaèke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana. ⁹U Kovèegu nije bilo ništa, osim dviju kamenih ploèa koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto iziðoše iz Egipta. [8b] Ondje su ostale do danas. ¹⁰A kad su sveæenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Jahvin, ¹¹i sveæenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Dom Božji! ¹²Tada reèe Salomon: "Jahve odluèi prebivati u tmastu oblaku, ¹³a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek." ¹⁴I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao. ¹⁵Reèe on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je svojom rukom ispunio obeæanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši: ¹⁶'Od dana kad izvedoh svoj narod iz zemlje egipatske, nisam izabrao grada ni iz kojega Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, nego sam izabrao Davida da on zapovijeda mojim narodom Izraelom.' ¹⁷Otac mi David naumi podiæi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, ¹⁸ali mu Jahve reèe: 'Naumio si podiæi Dom mojem Imenu, i dobro uèini, ¹⁹ali neæeš ti podiæi toga Doma, nego sin tvoj koji izaðe iz tvoga krila, on æe podiæi Dom mojem Imenu.' ²⁰Jahve ispuni obeæanje svoje: naslijedio sam svoga oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeæa Jahve, i podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, ²¹i odredio sam da ondje bude mjesto Kovèegu u kojem je Savez što ga Jahve sklopi s našim ocima kad ih je izveo iz zemlje egipatske." ²²Tada Salomon stupi, u nazoènosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin, raširi ruke prema nebu ²³i reèe: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije slièan ni na nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroèe pred tobom sa svim svojim srcem. ²⁴Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio što si mu obeæao. Što si obeæao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. ²⁵Sada, Jahve, Bože Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si obeæao kad si rekao: 'Neæe ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu èuvali svoje putove hodeæi po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' ²⁶Sada, dakle, Jahve, Bože Izraelov, neka se ispuni tvoje obeæanje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu! ²⁷Ali zar æe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! ²⁸Pomno poèuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upuæuje! ²⁹Neka tvoje oèi obdan i obnoæ budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reèe: 'Tu æe biti moje Ime.' Usliši molitvu koju æe sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. ³⁰I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti. ³¹Ako tko zgriješi protiv bližnjega i naredi mu se da se zakune, a zakletva doðe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, ³²tada je ti èuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okreæuæi njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajuæi s njime po nevinosti njegovoj. ³³Ako narod tvoj bude potuèen od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli, ³⁴onda ti èuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim oèevima. ³⁵Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, ³⁶tada ti èuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujuæi im valjan put kojim æe iæi, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu. ³⁷Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rða i kad navale skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleština, ³⁸ako koji èovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu, ³⁹ti èuj s neba, s mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupi; vrati svakome èovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaješ srce njegovo - ti jedini poznaješ srce sviju - ⁴⁰da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim oèevima. ⁴¹Pa i tuðinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga ⁴²jer je èuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu - ako doðe i pomoli se u ovom Hramu, ⁴³usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. ⁴⁴Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu, ⁴⁵usliši mu s neba molitvu i prošnju i uèini mu pravdu. ⁴⁶Kad ti sagriješe, jer nema èovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, ⁴⁷pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i poènu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaèa govoreæi: 'Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki', ⁴⁸i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim oèevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, ⁴⁹usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, ⁵⁰uèini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, uèini da mu se smiluju osvajaèi i da budu milostivi prema njemu, ⁵¹jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla. ⁵²Neka oèi tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela da èuješ sve njihove molbe što æe ih tebi uputiti. ⁵³Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu, kako si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naše iz Egipta, o Gospode, Jahve!" ⁵⁴Pošto je Salomon dovršio svu ovu molitvu i prošnju pred Jahvom, diže se s mjesta gdje je kleèao, raširenih ruku prema nebu, pred žrtvenikom Jahvinim, ⁵⁵pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreæi jakim glasom: ⁵⁶"Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obeæao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obeæanja koja je dao sluzi svome Mojsiju. ⁵⁷Neka Jahve, Bog naš, bude s nama kao što je bio s ocima našim i neka nas ne napusti i ne odbaci. ⁵⁸Neka prikloni naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima našim. ⁵⁹Bile ove moje rijeèi, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danju i noæu nazoène pred Jahvom, Bogom našim, eda bi dan za danom èinio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu, ⁶⁰ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i da nema drugoga. ⁶¹A vaše srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu našemu, držeæi se njegovih zakona i obdržavajuæi njegove zapovijedi kao danas!" ⁶²Kralj i sav Izrael s njim prinesu žrtvu Jahvi. ⁶³Kao žrtvu prièesnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinese dvadeset i dvije tisuæe volova i stotinu i dvadeset tisuæa ovaca; time kralj i svi Izraelci posvete Dom Jahvin. ⁶⁴Toga dana posveti kralj središte predvorja, koje je ispred Doma Jahvina, jer ondje je prinio paljenice, prinosnice i pretiline prièesnica, jer je tuèani žrtvenik pred Jahvom bio premalen da primi paljenice, prinosnice, pretiline prièesnica. ⁶⁵Tu je sveèanost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sa svim Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do Potoka Egipatskog, pred Jahvom, Bogom našim. ⁶⁶Zatim je osmoga dana otpustio ljude; oni su blagosivljali kralja i odlazili svojim kuæama, veseli i zadovoljna srca zbog svega dobra što ga je Jahve uèinio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu.

Chapter 9

¹ Kad je Salomon dovršio gradnju Doma Jahvina, kraljevskog dvora i svega što je namislio graditi, ²javi se Jahve i drugi put Salomonu, kao što mu se bio javio u Gibeonu. ³Jahve mu reèe: "Uslišio sam molitvu i prošnju koju si mi uputio. Posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u njemu prebiva Ime moje dovijeka; moje æe oèi i srce biti ovdje svagda. ⁴A ti, ako budeš hodio preda mnom kako je hodio tvoj otac David, u nevinosti srca i pravednosti, postupao u svemu kako sam ti zapovjedio i ako budeš držao moje zakone i moje naredbe, ⁵ja æu uèvrstiti zauvijek tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom, kako sam obeæao tvome ocu Davidu kad sam rekao: 'Nikada ti neæe nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.' ⁶Ali ako me ostavite, vi i vaši sinovi, ako ne budete držali mojih zapovijedi i zakona koje sam vam dao, ako se okrenete bogovima i budete im služili i klanjali im se, ⁷tada æu istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam mu dao; ovaj æu Dom, koji sam posvetio svome Imenu, odbaciti od sebe, i Izrael æe biti poruga i podsmijeh svim narodima. ⁸Ovaj je Dom uzvišen, ali svi koji budu uza nj prolazili bit æe zaprepašteni; zviždat æe i govoriti: 'Zašto je Jahve tako uèinio s ovom zemljom i s ovim Domom?' ⁹A reæi æe im se: 'Jer su ostavili Jahvu, Boga svoga, koji je izveo oce njihove iz Egipta, a priklonili se drugim bogovima, èastili ih i služili im, zato je Jahve pustio na njih sva ova zla.'" ¹⁰Poslije dvadeset godina, za kojih je Salomon sagradio obje zgrade, Dom Jahvin i kraljevski dvor, ¹¹a Hiram, kralj Tira, dobavljao mu drvo cedrovo i èempresovo i zlata koliko je god želio, dade tada kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji galilejskoj. ¹²Hiram izaðe iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon darovao, ali mu se nisu svidjeli. ¹³I reèe: "Kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate?" I od tada ih zovu "zemlja Kabul" do današnjega dana. ¹⁴A Hiram bijaše poslao kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata. ¹⁵Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi Dom Jahvin, svoj dvor, Milo i zidove Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer. ¹⁶Faraon, kralj Egipta, krenu u vojni pohod, osvoji Gezer, popali i poubija Kanaance koji su ondje živjeli, zatim dade grad u miraz svojoj kæeri, ženi Salomonovoj, ¹⁷a Salomon obnovi Gezer, Bet Horon Donji, ¹⁸Baalat, Tamar u pustinji u zemlji, ¹⁹sve gradove-skladišta koje je Salomon imao, gradove za bojna kola i gradove za konjicu, i sve što je Salomon želio sagraditi u Jeruzalemu, na Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podložne. ²⁰Svim preostalim Amorejcima, Hetitima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, ²¹sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli, Salomon nametnu tešku tlaku do današnjega dana. ²²Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove, nego su mu oni bili vojnici, dvorani, vojskovoðe, tridesetnici, zapovjednici njegovih bojnih kola i konjice. ²³A evo nadzornika koji su upravljali Salomonovim radovima: njih pet stotina i pedeset koji su zapovijedali puku zaposlenu na radovima. ²⁴Èim je faraonova kæi ušla iz Davidova grada u kuæu koju joj Salomon bijaše sagradio, tada on podiže Milo. ²⁵Salomon je tri puta u godini prinosio paljenice i prièesnice na žrtveniku koji je podigao Jahvi i palio je kad pred Jahvom. Tako je dovršio Hram. ²⁶Kralj Salomon je sagradio brodovlje u Esjon-Geberu, koji je kralj Elata, na obali Crvenoga mora, u zemlji edomskoj. ²⁷Hiram je poslao na tim laðama svoje sluge, mornare koji su poznavali more, sa slugama Salomonovim. ²⁸Oni otploviše u Ofir, uzeše odande èetiri stotine i dvadeset talenata zlata i donesoše ih kralju Salomonu.

Chapter 10

¹ Glas koji je u Jahvinu Imenu stekao Salomon dopro je do kraljice od Sabe; zato ona doðe da Salomona iskuša zagonetkama. ²Došla je u Jeruzalem s golemom pratnjom, s devama koje su nosile mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. ³Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. ⁴Kad kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu, dvor koji bijaše sagradio, ⁵jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, njegove peharnike i paljenice koje je prinio u Domu Jahvinu, zastade joj dah. ⁶Tada reèe kralju: "Istina je bila što sam u svojoj zemlji èula o tebi i o tvojoj mudrosti. ⁷Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oèi; i doista, ni pola mi nije bilo reèeno: ti nadvisuješ u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam èula. ⁸Blago tvojim ženama, blago ovim tvojim slugama koji su neprestano pred tobom i slušaju tvoju mudrost! ⁹Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da te postavio na prijestolje Izraelaca; zato što Jahve uvijek ljubi Izraela, postavio te kraljem da èiniš pravo i pravicu." ¹⁰Dade tada kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata, mnogo miomirisa i dragulja. Nikad više nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu. ¹¹Pa i Hiramovo brodovlje, koje je donosilo zlato iz Ofira, dovezlo je odande mnogo sandalovine i dragulja. ¹²Kralj je od sandalovine napravio ograde za Dom Jahvin i za kraljevski dvor, i citre i harfe za pjevaèe; nikada se više nije dovezlo toliko sandalova drveta niti se vidjelo do danas. ¹³Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što je god zaželjela i zatražila, a povrh toga kraljevski je obdari. Potom ona krenu i sa slugama vrati se u svoju zemlju. ¹⁴Zlato što je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teško šest stotina šezdeset i šest zlatnih talenata, ¹⁵osim onoga što je dolazilo od trgovaca i prodavaèa-potukaèa i od svih arapskih kraljeva i upravitelja zemaljskih. ¹⁶Kralj Salomon naèini tri stotine velikih štitova od kovanog zlata; za svaki je štit upotrijebio šest stotina zlatnih šekela; ¹⁷i naèini trista štitiæa od kovanog zlata; za svaki je štitiæ utrošio tri zlatne mine. Pohranio je sve u kuæu zvanu Libanonska šuma. ¹⁸Kralj je još napravio veliko prijestolje od bjelokosti i obložio ga èistim zlatom. ¹⁹Prijestolje je imalo šest stepenica, straga je na njemu bila teleæa glava, a s obje strane sjedala bile su ruèice, a kraj ruèica stajala dva lava. ²⁰Dvanaest je lavova stajalo s obje strane onih šest stepenica. Takvo što nije bilo izraðeno ni u jednom kraljevstvu. ²¹Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne, i sve posuðe u kuæi zvanoj Libanonska šuma bijaše od suhoga zlata; ništa nije bilo od srebra, jer se ono smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme. ²²Kralj je imao taršiško brodovlje na moru zajedno s Hiramovim brodovljem, i svake treæe godine dolazilo je taršiško brodovlje donoseæi zlato, srebro i slonovu kost, majmune i paune. ²³Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudrošæu. ²⁴Sav je svijet želio vidjeti Salomona i èuti mudrost koju mu je Bog ulio u srce. ²⁵Svatko mu je donosio dar: srebro i zlatno posuðe, haljine, oružje, miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu.

²⁶Uz to je Salomon sakupio bojnih kola i konjanika; imao je tisuæu i èetiri stotine bojnih kola i dvanaest tisuæa konja i rasporedio ih je po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu. ²⁷Salomon je uèinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova kao divljih smokava što rastu u Šefeli. ²⁸Salomon je uvozio konje iz Musrija i Koe: kraljevi nabavljaèi uvozili su ih iz Koe za odreðenu svotu. ²⁹Kola se dovozila iz Egipta po šest stotina srebrnih šekela; a konj se plaæao po stotinu i pedeset. Tako ih preko nabavljaèa dobivahu svi kraljevi hetitski i aramejski.

Chapter 11

¹ Kralj je Salomon - uz kæer faraonovu - volio mnoge žene tuðinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje, ²od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima: "Neæete odlaziti k njima i oni neæe dolaziti k vama; oni æe zacijelo okrenuti vaša srca svojim bogovima." Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju. ³Imao je sedam stotina kneževskih žena i tri stotine inoèa. Njegove su žene zavodile njegovo srce. ⁴I kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Jahvi kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. ⁵Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. ⁶Èinio je ono što ne bijaše pravo u oèima Jahvinim i nije se sasvim pokoravao Jahvi kao što se pokoravao njegov otac David. ⁷Tako sagradi Salomon uzvišicu Kemošu, sramoti Moaba, na gori istoèno od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca. ⁸To uèini za sve svoje žene tuðinke, koje su prinosile kad i žrtve svojim bogovima. ⁹Jahve se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje od Jahve, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio ¹⁰i koji mu je baš tada zabranio štovati druge bogove, ali on nije održao te zapovijedi. ¹¹Tada Jahve reèe Salomonu: "Kada je tako s tobom te ne držiš moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja æu sigurno oduzeti od tebe kraljevstvo i dat æu ga jednom od tvojih slugu. ¹²Ali neæu to uèiniti za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet æu ga iz ruke tvoga sina. ¹³Ipak neæu od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit æu jedno pleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema koji izabrah." ¹⁴Tada diže Jahve protivnika Salomonu: Edomca Hadada, iz kraljevske kuæe Edomaca. ¹⁵Jer kada je David tukao Edomce i kad je Joab, vojskovoða, otišao da pokopa ubijene i dao pogubiti sve muškarce u Edomu - ¹⁶Joab i sav Izrael ostadoše ondje šest mjeseci dok nisu istrijebili sve muškarce u Edomu - ¹⁷Hadad je utekao u Egipat s Edomcima koji bijahu u službi njegova oca. Hadad je bio tada mladi djeèak. ¹⁸Otišli su iz Midjana i stigli u Paran. Poveli su sa sobom ljude iz Parana i otišli u Egipat pred faraona, kralja Egipta, koji mu dade kuæu, odredi mu hranu i dodijeli zemlje. ¹⁹Hadad je stekao veliku milost u faraona, koji mu dade sestru svoje žene, sestru velike kneginje Tafnese. ²⁰Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata, koga Tafnesa odgoji u kraljevskoj palaèi, i Genubat je ostao u palaèi meðu faraonovom djecom. ²¹Kada je Hadad doznao u Egiptu da je David poèinuo kod svojih otaca i da je vojskovoða Joab umro, reèe faraonu: "Dopusti mi da odem u svoju zemlju!" ²²Faraon mu reèe: "Što ti nedostaje u mene te želiš poæi u svoju zemlju?" A on mu odgovori: "Ništa, ali me pusti da odem!" [25b] To je bilo zlo što ga je uèinio Hadad: mrzio je Izraela i vladao je Edomom. ²³Bog je protiv Salomona podigao protivnika mu Rezona, sina Elijadova, koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kralja sopskoga; ²⁴Rezon je skupio ljude oko sebe i postao im èetovoða kada ih David ubijaše. Rezon zauze Damask, ondje se nastani i zavlada Damaskom. ²⁵[25a] On je bio protivnik Izraelov za života Salomonova. ²⁶Jeroboam bijaše sin Efraæanina Nebata, iz Sareda, a majka mu bijaše udovica imenom Serva. On je bio u službi Salomonovoj i podigao je ruku protiv kralja. ²⁷Evo razloga njegove pobune. Salomon je gradio Milo da zatrpa kosinu u gradu Davida, oca svoga. ²⁸Taj Jeroboam bijaše valjan èovjek; Salomon opazi kako se mladi èovjek prihvaæa posla i postavi ga nad svom rabotom kuæe Josipove. ²⁹Tada se dogodi te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu ga susrete prorok Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih dvojica u polju. ³⁰Ahija uze novi plašt koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaest komada. ³¹I reèe Jeroboamu: "Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Evo æu istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat æu tebi deset plemena. ³²On æe imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema, grada koji sam izabrao izmeðu svih plemena Izraelovih. ³³To je zato što me ostavio i poklonio se Aštarti, boginji Sidonaca, Kemošu, bogu moapskom, i Milkomu, bogu Amonaca, i ne hodi više mojim putovima; ne èini što je pravo u mojim oèima, niti izvršava moje zakone i naredbe kao što je èinio njegov otac David. ³⁴Ali mu neæu iz ruke uzeti sve kraljevstvo, jer sam ga postavio knezom za sveg njegova života, zbog sluge svoga Davida, koga sam izabrao i koji je držao moje zapovijedi i moje zakone. ³⁵Ali æu uzeti kraljevstvo iz ruke njegova sina i tebi æu ga dati, to jest deset plemena. ³⁶A njegovu æu sinu ostaviti jedno pleme da moj sluga David ima uvijek svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao sebi da u njemu stoluje Ime moje. ³⁷Tebe æu uzeti da kraljuješ nad svim što budeš želio i da budeš kralj nad Izraelom. ³⁸Ako budeš poslušao sve što ti zapovjedim i stupao budeš putovima mojim te èinio što je pravedno u oèima mojim držeæi moje zakone i zapovijedi moje, kako je to èinio moj sluga David, tada æu ja biti s tobom i sagradit æu ti trajan dom, kao što sam sagradio Davidu, i dat æu ti Izraela. ³⁹Ponizit æu potomke Davidove; ali ne zauvijek.'" ⁴⁰Salomon je zato tražio da ubije Jeroboama, ali on pobježe u Egipat k Šišaku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove. ⁴¹Ostala povijest Salomonova, sve što je uèinio i njegova mudrost, zar nije zapisana u knjizi Povijesti Salomonove? ⁴²A kraljevaše Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelom èetrdeset godina. ⁴³Onda poèinu Salomon kod otaca svojih i bi sahranjen u Davidovu gradu, a njegov sin Roboam zakralji se namjesto njega.

Chapter 12

¹ Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. ²Èim to èu Nebatov sin Jeroboam - koji još bijaše u Egiptu, kamo je pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer ³bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad doðoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: ⁴"Tvoj nam je otac nametnuo teški jaram. Ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca, teški jaram koji metnu na nas, pa æemo ti služiti!" ⁵A on im odgovori: "Za tri dana doðite opet k meni." I narod ode. ⁶Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" ⁷Oni mu odgovoriše: "Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim rijeèima, oni æe ti uvijek ostati sluge." ⁸Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladiæima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. ⁹Upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mi reèe: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac?'" ¹⁰Mladiæi koji bijahu s njime odrasli odgovoriše mu: "Narodu koji ti reèe: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', uzvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! ¹¹Eto, moj vam je otac nametnuo teški jaram, a ja æu još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bièevima, a ja æu vas šibati bièevima sa željeznim štipavcima.'" ¹²A treæi dan doðe sav narod k Roboamu, kako im bijaše zapovjedio kralj rekavši im: "Vratite se k meni treæega dana." ¹³Kralj im oštro odgovori, odbacivši savjet koji mu dadoše stariji. ¹⁴I reèe im po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja æu još dodati na nj; moj vas je otac šibao bièevima, a ja æu vas šibati bièevima sa željeznim štipavcima." ¹⁵Kralj dakle ne htjede poslušati naroda, jer tako uprilièi Jahve da se ispuni rijeè što je preko Ahije iz Šila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu. ¹⁶Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore. ¹⁷Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. ¹⁸Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola i pobježe u Jeruzalem. ¹⁹Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas. ²⁰Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaše ga u zajednicu i postaviše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuæu Davidovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina. ²¹Došavši u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisuæa vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu. ²²Ali doðe Jahvina rijeè Božjem èovjeku Šemaji: ²³"Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svem domu Judinu i Benjaminovu i ostalom narodu: ²⁴Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tuæi s braæom, djecom Izraelovom! Neka se svatko vrati svojoj kuæi, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni poslušaše rijeè Jahvinu i vratiše se kako im reèe Jahve. ²⁵Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije izaðe odatle i utvrdi Penuel. ²⁶Jeroboam reèe u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. ²⁷Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce æe se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene æe ubiti." ²⁸Pošto se kralj posavjetovao, naèini dva zlatna teleta i reèe narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." ²⁹Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. ³⁰To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. ³¹I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka sveæenike koji nisu bili sinovi Levijevi. ³²Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzaðe k žrtveniku. Tako je uèinio u Betelu, žrtvujuæi teocima koje je naèinio. U Betelu je postavio i sveæenike uzvišica što ih bijaše podigao. ³³I uzaðe k žrtveniku koji je naèinio, petnaestoga dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i uzaðe k žrtveniku da prinese kad.

Chapter 13

¹ A neki èovjek Božji doðe na rijeè Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kad. ²I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku: "Žrtvenièe, žrtvenièe! Ovako veli Jahve: 'Evo æe se roditi u kuæi Davidovoj sin po imenu Jošija. On æe na tebi žrtvovati sveæenike uzvišica, te koji na tebi prinose kad, i on æe na tebi spaliti ljudske kosti!'" ³U isto im vrijeme dade znak: "Ovo je znak da je Jahve govorio: gle, žrtvenik æe se raspuknuti i prosut æe se pepeo što je na njemu." ⁴Kada je kralj èuo što je èovjek Božji rekao protiv žrtvenika u Betelu, pruži ruku odande od žrtvenika i reèe: "Uhvatite ga!" Ali se osušila ruka koju je ispružio prema èovjeku i nije je mogao vratiti k sebi. ⁵Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao èovjek Božji po naredbi Jahvinoj. ⁶Kralj progovori i reèe èovjeku Božjem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi." Božji èovjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije. ⁷Kralj onda reèe èovjeku Božjem: "Hodi sa mnom kuæi da se okrijepiš. I dat æu ti dar." ⁸Ali èovjek Božji odgovori kralju: "Da mi dadeš polovinu svoje kuæe, ne bih pošao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu, ⁹jer mi je ovako zapovjeðeno rijeèju Jahvinom: 'Ne jedi kruha i ne pij vode, niti se vraæaj istim putem kojim si došao.'" ¹⁰I otišao je drugim putem, nije se vraæao putem kojim je došao u Betel. ¹¹A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana uèinio èovjek Božji u Betelu; i rijeèi što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu. ¹²A on ih upita: "Kojim je putem otišao?" Sinovi pokazaše put kojim je otišao èovjek Božji što bijaše došao iz Judeje. ¹³Prorok æe nato sinovima: "Osamarite mi magarca!" I osamariše mu magarca, a on uzjaha. ¹⁴Krenuo je za èovjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom; i upita ga: "Jesi li ti èovjek Božji koji je došao iz Judeje?" A on mu odgovori: "Jesam." ¹⁵Prorok mu reèe: "Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš." ¹⁶Ali on odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu, ¹⁷jer mi je Jahvinom rijeèju nareðeno ovo: 'Ne jedi ondje kruha, ne pij vode, niti se vraæaj putem kojim si onamo pošao'." ¹⁸Nato æe mu onaj: "I ja sam prorok kao i ti, i anðeo mi je rijeèju Jahvinom rekao: 'Povedi ga sa sobom kuæi da jede kruha i pije vode.'" Slagao mu je. ¹⁹Božji èovjek vrati se s njim, u njegovoj je kuæi jeo kruha i pio vode. ²⁰Dok su sjedili za stolom, doðe rijeè Jahvina proroku koji ga je natrag doveo ²¹i povika on èovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: "Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj, ²²nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje neæe leæi u grob otaca tvojih." ²³Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca. ²⁴I ode onaj. A na putu ga zaskoèi lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela. ²⁵Ljudi prolazeæi vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok. ²⁶Kad je to èuo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, reèe: "To je èovjek Božji koji se usprotivio rijeèi Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koji ga je napao i ubio, prema rijeèi koju je Jahve rekao." ²⁷I reèe svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga osamariše. ²⁸Ode on i naðe mrtvo tijelo baèeno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca. ²⁹Tada prorok podiže mrtvo tijelo èovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa. ³⁰Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao, brate moj!" ³¹A kad ga je pokopao, reèe svojim sinovima: "Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan èovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih. ³²Jer æe se sigurno ispuniti rijeè koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije." ³³Ni poslije ovoga dogaðaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za sveæenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane sveæenik uzvišica. ³⁴Takvim je postupkom padala u grijeh kuæa Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje.

Chapter 14

¹ U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov, ²i Jeroboam reèe svojoj ženi: "Ustani i preobuci se da te ne bi prepoznali da si žena Jeroboamova; i idi u Šilo. Ondje je prorok Ahija: onaj koji mi je prorokovao da æu biti kraljem ovoga naroda. ³I ponesi deset hljebova, kolaèa i posudu meda i otiði k njemu! On æe ti reæi što æe biti s djeèakom." ⁴I uèini tako žena Jeroboamova: ustade, ode u Šilo i uðe u kuæu Ahijinu. A on nije više vidio, oslabile mu oèi od duboke starosti. ⁵Ali mu je Jahve rekao: "Evo dolazi žena Jeroboamova da od tebe traži savjeta za svoga sina jer je bolestan; a ti æeš joj reæi tako i tako. Kad bude ulazila, pretvarat æe se kao da je druga." ⁶Kad Ahija èu šum njenih koraka na vratima, reèe joj: "Uði, ženo Jeroboamova! Što se pretvaraš da si druga, kad imam tešku vijest za tebe? ⁷Idi, reci Jeroboamu: 'Ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: Podigao sam te isred naroda i uèinio sam te knezom nad mojim narodom Izraelom, ⁸istrgnuo sam kraljevstvo iz kuæe Davidove i dao ga tebi. Ali ti nisi bio kao moj sluga David, koji je držao moje zapovijedi i koji me slijedio svim srcem svojim i èinio samo ono što je pravedno u mojim oèima. ⁹Ti si radio kudikamo gore od svojih prethodnika, otišao si i naèinio sebi druge bogove, salio si im likove da me dražiš, mene si bacio za leða. ¹⁰Zato, evo, puštam zlo na kuæu Jeroboamovu, istrijebit æu iz obitelji Jeroboamove sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu; ja æu netragom pomesti kuæu Jeroboamovu kao što se mete neèist, da ga ništa ne ostane. ¹¹One koji iz Jeroboamove obitelji umru u gradu, proždrijet æe psi, a one koji umru u polju, pojest æe ptice nebeske.' - Eto tako je Jahve rekao. ¹²A ti ustani i poði svome domu: tek što nogama stupiš u grad, djeèak æe umrijeti. ¹³Sav æe ga Izrael oplakati i pokopat æe ga. On æe biti jedini iz obitelji Jeroboamove položen u grob, jer se jedino na njemu našlo nešto što se u kuæi Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu. ¹⁴Jahve æe sebi postaviti kralja nad Izraelom i taj æe istrijebiti kuæu Jeroboamovu. Evo dana! Što? Èak i trenutka! ¹⁵Jahve æe udariti Izraela te æe se njihati kao trska u vodi. Išèupat æe Izraela iz ove dobre zemlje koju je dao njihovim ocima i rasijat æe ih s onu stranu Rijeke, jer su naèinili sebi ašere koje srde Jahvu. ¹⁶Odbacit æe Izraela kao smeæe, zbog grijeha što ih je uèinio Jeroboam i na koje je navodio Izraela." ¹⁷Žena Jeroboamova ustade i ode. Stigla je u Tirsu, a kad je prelazila kuæni prag, djeèak bijaše mrtav. ¹⁸Pokopali su ga i sav ga je Izrael oplakao prema rijeèi koju je Jahve rekao po sluzi svome proroku Ahiji. ¹⁹Ostala povijest Jeroboamova, kako je ratovao i kraljevao, to je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih. ²⁰Jeroboamovo kraljevanje trajalo je dvadeset i dvije godine, zatim je Jeroboam poèinuo kraj otaca svojih, a sin mu Nadab zakraljio se mjesto njega. ²¹Roboam, sin Salomonov, bio je kralj Judejaca; bijaše mu èetrdeset i jedna godina kad je postao kraljem, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeðu svih izraelskih plemena da ondje postavi svoje Ime. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. ²²I Juda uèini zlo u oèima Jahvinim. Grijesima koje su poèinili razjarili su ga više od svega što su uèinili njihovi oci. ²³Jer su i oni podigli uzvišice, stupove i ašere na svakom brežuljku i pod svakim zelenim drvetom. ²⁴Bilo je èak posveæenih bludnica u zemlji. Oponašao je sve grozote naroda što ih je Jahve otjerao ispred sinova Izraelovih. ²⁵Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem. ²⁶Opljaèka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskog dvora; sve je uzeo; uze i sve zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. ²⁷Namjesto njih kralj Roboam napravi tuèane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je èuvala vrata kraljevskog dvora. ²⁸Kad je god kralj išao u Jahvin Dom, stražari su ih uzimali, a poslije ih vraæali u stražaru. ²⁹Ostala povijest Roboamova, sve što je uèinio, zar nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ³⁰Za sve vrijeme bio je rat izmeðu Roboama i Jeroboama. ³¹Roboam je poèinuo sa svojim ocima i bi sahranjen sa svojim ocima u Davidovu gradu. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abijam.

Chapter 15

¹ Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova, zakraljio se Abijam u Judeji. ²Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu; njegova se majka zvala Maaka, a bila je kæi Abšalomova. ³On je hodio u svim grijesima što ih je njegov otac èinio prije njega, i njegovo srce nije bilo potpuno odano Jahvi, Bogu svome, kao srce njegova praoca Davida. ⁴Ipak, zbog Davida, dao mu je Jahve, Bog njegov, svjetiljku u Jeruzalemu, podigavši sinove njegove poslije njega i saèuvavši Jeruzalem. ⁵Jer je David èinio sve što je pravo u oèima Jahvinim i za svega svoga života nije odstupio ni od èega što mu je zapovjedio, osim onog što je uèinio Uriji Hetitu. ⁶# ⁷Ostala povijest Abijamova, sve što je uèinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A bijaše rat izmeðu Abijama i Jeroboama. ⁸Potom je Abijam poèinuo sa svojim ocima. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. ⁹Dvadesete godine Jeroboamova kraljevanja nad Izraelom postade Asa kraljem Judeje. ¹⁰Kraljevao je èetrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu; njegova se baka zvala Maaka, a bila je kæi Abšalomova. ¹¹Asa je èinio što je pravo u oèima Jahvinim, kao i njegov praotac David. ¹²Protjerao je iz zemlje posveæene bludnice i uklonio sve idole koje njegovi oci bijahu naèinili. ¹³Sam je uklonio svoju baku s dostojanstva velike kneginje, jer bijaše naèinila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada i spalio ga u potoku Kidronu. ¹⁴Ali uzvišice nisu bile uklonjene; ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života. ¹⁵Unio je u Dom Jahvin posveæene darove svoga oca i svoje: srebro, zlato i posuðe. ¹⁶Bio je rat izmeðu Ase i Baše, kralja izraelskoga, u sve njihove dane. ¹⁷Izraelski kralj Baša navali na Judeju i stade utvrðivati Ramu da sprijeèi svako kretanje judejskom kralju Asi. ¹⁸Asa tada uze srebra i zlata koje je preostalo u riznicama Doma Jahvina i u riznicama kraljevskog dvora i dade ga svojim slugama te ih posla Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, sinu Hezjonovu, aramejskom kralju, koji je stolovao u Damasku, i poruèi mu: ¹⁹"Neka bude savez izmeðu mene i tebe, izmeðu moga i tvoga oca; evo, šaljem ti na dar srebra i zlata: hajde, raskini savez s izraelskim kraljem Bašom da bi otišao od mene." ²⁰Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovoðe na izraelske gradove te oni pokoriše Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku, sav Kineret i svu zemlju Naftali. ²¹A kada to Baša dozna, presta utvrðivati Ramu i vrati se u Tirsu. ²²Kralj Asa sazva sve Judejce, bez izuzetka, i oni odnesoše kamenje i drvo kojima je Baša utvrðivao Ramu, i kralj Asa utvrdi time Gebu Benjaminovu i Mispu. ²³Ostala povijest Asina, sve njegove pobjede i sve što je uèinio i gradovi koje je utvrdio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A u starosti bolovao je od nogu. ²⁴Asa je poèinuo sa svojim ocima i sahranjen je sa svojim ocima u gradu Davida, svoga praoca. Njegov sin Jošafat zakralji se mjesto njega. ²⁵Nadab, sin Jeroboamov, postade kraljem Izraela druge godine Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvije godine Izraelom. ²⁶Èinio je zlo u oèima Jahvinim. Hodio je putem svoga oca i oponašao njegov grijeh na koji je navodio Izraela. ²⁷Baša, sin Ahijin, iz kuæe Jisakarove, uroti se protiv njega i ubi ga u Gibetonu, koji pripada Filistejcima i koji su opsjedali Nadab i sav Izrael. ²⁸Baša ga ubi treæe godine Asina kraljevanja Judejom i zavlada mjesto njega. ²⁹Kad je postao kraljem, pobi svu kuæu Jeroboamovu i ne poštedi nikoga od Jeroboamovih dokle sve ne istrijebi po rijeèi koju je Jahve rekao preko sluge svoga Ahije iz Šila. ³⁰Zbog grijeha što ih je uèinio i na koje je naveo Izraela i zbog gnjeva kojim je raspalio Jahvu, Boga Izraelova. ³¹Ostala povijest Nadabova, i sve što je uèinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ³²Izmeðu Ase i Izraelova kralja Baše vladao je rat u sve njihove dane. ³³Treæe godine Asina kraljevanja Judejom postade Baša, sin Ahijin, kraljem nad svim Izraelom u Tirsi i vladao je dvadeset i èetiri godine. ³⁴Èinio je zlo u oèima Jahvinim i hodio je putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraelce.

Chapter 16

¹ Tada bi upuæena rijeè Jahvina Jehuu, sinu Hananijevu, protiv Baše: ²"Iz praha sam te podigao i postavio knezom nad mojim narodom Izraelom, ali si ti krenuo Jeroboamovim putem i navodiš narod moj Izrael na grijehe te me razjaruješ njihovim grijesima; ³zato æu netragom pomesti Bašu i kuæu njegovu: uèinit æu s tvojom kuæom kao i s kuæom Jeroboama, sina Nebatova. ⁴Tko iz obitelji Bašine umre u gradu, pojest æe ga psi, a tko im umre u polju, pojest æe ga ptice nebeske." ⁵Ostala povijest Bašina, što je uèinio, njegova djela, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ⁶Baša je poèinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Tirsi. Sin njegov Ela zakraljio se mjesto njega. ⁷Ali rijeè Jahvina po Jehuu proroku, sinu Hananijevu, nije bila upravljena protiv Baše i njegove kuæe samo zbog toga što je èinio zlo u oèima Jahve i ljutio ga djelima svojih ruku te bio kao i kuæa Jeroboamova nego i zbog toga što je i nju istrijebio. ⁸Dvadeset i šeste godine kraljevanja Ase u Judeji postade Ela, sin Bašin, kraljem Izraela u Tirsi; vladao je svega dvije godine. ⁹Njegov dvoranin Zimri, zapovjednik polovine bojnih kola, uroti se protiv njega. Kad je bio u Tirsi, opio se u kuæi Arse, upravitelja dvora u Tirsi. ¹⁰Tada provali Zimri, udari na njega i ubi ga, dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom, te zavlada mjesto njega. ¹¹Èim je zavladao i sjeo na prijestolje, poubija svu obitelj Bašinu; nije mu poštedio ni što uza zid mokri, ni njegovih roðaka ni prijatelja. ¹²Tako Zimri iskorijeni svu kuæu Bašinu po rijeèi koju je Jahve rekao protiv Baše preko sluge svoga proroka Jehua, ¹³zbog sviju grijeha što su ih èinili Baša i sin mu Ela i tako zavodili Izraela, srdeæi Jahvu, Boga Izraelova, svojim krivim bogovima. ¹⁴Ostala povijest Elina, sve što je uèinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ¹⁵Dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom postade Zimri kraljem u Tirsi i vladao je sedam dana. Narod je tada opsjedao Gibeton, koji je pripadao Filistejcima. ¹⁶Kad je utaboreni narod èuo da se Zimri pobunio i ubio kralja, sav Izrael istoga dana u taboru proglasi kraljem nad Izraelom zapovjednika vojske Omrija. ¹⁷Zatim Omri i sav Izrael s njime odoše od Gibetona i opsjedoše Tirsu. ¹⁸Kad je Zimri vidio da æe grad biti osvojen, uðe u utvrdu kraljevskoga dvora, zapali nad sobom kraljevski dvor i tako pogibe. ¹⁹To je bilo zbog grijeha koje je poèinio radeæi što je zlo u oèima Jahvinim i hodeæi putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraela. ²⁰Ostala povijest Zimrijeva i njegova urota koju je skovao, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ²¹Tada se Izraelov narod razdijelio: polovica se odluèila za Tibnija, sina Ginatova, da ga uèini kraljem, a druga polovica za Omrija. ²²Ali pristaše Omrijeve nadjaèaše pristaše Tibnija, sina Ginatova, pa kad Tibni umrije, postade Omri kraljem. ²³Trideset i prve godine Asina kraljevanja Judejom postade Omri kraljem Izraela za dvanaest godina. U Tirsi je kraljevao šest godina. ²⁴Tada kupi od Šemera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi grad koji po imenu Šemera, vlasnika brijega, nazva Samarija. ²⁵Ali je Omri èinio zlo u oèima Jahvinim i bio je gori od svojih prethodnika. ²⁶U svemu je slijedio Jeroboama, sina Nebatova, i njegove grijehe kojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojim lažnim bogovima. ²⁷Ostala povijest Omrijeva, sve što je uèinio, njegovi pothvati koje je izveo, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ²⁸Omri poèinu sa svojim ocima i sahranjen je u Samariji. Njegov sin Ahab postade kraljem mjesto njega. ²⁹Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji. ³⁰Ahab, sin Omrijev, èinio je u oèima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika. ³¹I malo mu bijaše što je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nebatova, nego se još oženi Izebelom, kæerju Etbaala, kralja sidonskog, i poèe služiti Baalu i klanjati mu se; ³²Baalu podiže žrtvenik u Baalovu hramu što ga bijaše sagradio u Samariji. ³³Ahab je podigao i Ašeru i uèinio druga zlodjela i razljutio Jahvu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega. ³⁴Za njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uz žrtvu svoga prvoroðenca Abirama podigao je temelje, a uz žrtvu svoga mezimca Seguba postavio je gradska vrata, po rijeèi koju je Jahve rekao po svome sluzi Jošui, sinu Nunovu.

Chapter 17

¹ Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reèe Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neæe ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed." ²Upuæena mu je rijeè Jahvina ovako: ³"Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. ⁴Pit æeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane." ⁵Ode on i uèini po rijeèi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. ⁶Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a veèerom mesa; iz potoka je pio. ⁷Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. ⁸Tada Iliji doðe rijeè Jahvina: ⁹"Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani." ¹⁰Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reèe: "Donesi mi malo vode u vrèu da pijem!" ¹¹Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reèe joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!" ¹²Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam peèena kruha, nemam do pregršti brašna u æupu i malo ulja u vrèu. I evo kupim drva, pa æu otiæi i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo." ¹³Ali joj Ilija reèe: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolaèiæ, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. ¹⁴Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U æupu neæe brašna nestati ni vrè se s uljem neæe isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.'" ¹⁵Ode ona i uèini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. ¹⁶Brašno se iz æupa nije potrošilo i u vrèu nije nestalo ulja, po rijeèi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije. ¹⁷Poslije ovih dogaðaja razbolio se sin domaæièin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. ¹⁸Tada ona reèe Iliji: "Što ja imam s tobom, èovjeèe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!" ¹⁹On joj reèe: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naruèja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. ²⁰Tada zavapi Jahvi i reèe: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?" ²¹Zatim se tri puta pružio nad djeèakom zazivajuæi Jahvu: "Jahve, Bože, uèini da se u ovo dijete vrati duša njegova!" ²²Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. ²³Ilija ga uze, siðe iz gornje sobe u kuæu i dade ga njegovoj materi; i reèe Ilija: "Evo, tvoj sin živi!" ²⁴Žena mu reèe: "Sada znam da si ti èovjek Božji i da je rijeè Jahvina u tvojim ustima istinita!"

Chapter 18

¹ Prošlo je mnogo vremena i rijeè Jahvina bi upravljena treæe godine Iliji: "Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje." ²I ode Ilija da se pokaže Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala teža, ³pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao Jahve; ⁴jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom i pojio vodom. ⁵I reèe Ahab Obadiji: "Hajde, obiæi æemo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, možda æemo naæi trave da saèuvamo u životu konje i mazge i da nam ne propadne stoka." ⁶Podijelili su zemlju koju æe pretražiti: Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je pošao sam drugim putem. ⁷I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznavši ga, pade nièice i reèe: "Jesi li to ti, gospodaru Ilija!" ⁸On mu odgovori: "Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: 'Evo Ilije!'" ⁹Odgovori mu Obadija: "Što sam sagriješio te slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije? ¹⁰Živoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. I kad su mu rekli: 'Nema ga!' zakleo je kraljevstvo i narod što te nisu našli. ¹¹I sada mi nareðuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' ¹²Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet æe te ne znam kamo, a ja æu doæi i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne naðe, ubit æe me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje! ¹³Zar nije poznato mome gospodaru što sam uèinio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu spilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom. ¹⁴I sada ti nareðuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' Pa on æe me ubiti!" ¹⁵Ilija mu odgovori: "Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još æu mu se danas pokazati." ¹⁶Obadija poðe u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab poðe u susret Iliji. ¹⁷Kad Ahab ugleda Iliju, reèe mu: "Jesi li ti onaj koji upropašæuješ Izraela?" ¹⁸Ilija odgovori: "Ne upropašæujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. ¹⁹Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i èetiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim." ²⁰Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. ²¹Ilija pristupi svemu narodu i reèe: "Dokle æete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega." A narod mu nije ništa odgovorio. ²²Ilija nastavi: "Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka èetiri stotine i pedeset. ²³Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeæu ognja. Ja æu spremiti drugoga junca i neæu podmetati ognja. ²⁴Vi zazovite ime svoga boga, a ja æu zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog." Sav narod odgovori: "Dobro!" ²⁵Potom reèe Ilija prorocima Baalovim: "Izaberite sebi jednoga junca i poènite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja." ²⁶Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreæi: "O Baale, usliši nas!" Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su naèinili. ²⁷U podne im se Ilija naruga i reèe: "Glasnije vièite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!" ²⁸A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih obièaj, sve dok ih nije oblila krv. ²⁹Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša. ³⁰Tada Ilija reèe svemu narodu: "Priðite k meni!" I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen. ³¹Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: "Izrael æe biti ime tvoje!" ³²I sagradi od toga kamenja žrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. ³³Složi drva, rasijeèe junca i stavi ga na drva. ³⁴Tada reèe: "Napunite vodom èetiri vrèa i izlijte na paljenicu i na drva!" Uèiniše tako. Zapovjedi im: "Ponovite", i oni ponoviše. Tada reèe: "Uèinite i treæi put." Oni tako i treæi put. ³⁵Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom. ³⁶Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reèe: "Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj uèinio sve ovo. ³⁷Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da æeš ti obratiti njihova srca." ³⁸I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, èak i vodu u jarku isuši. ³⁹Sav narod se uplaši, ljudi padoše nièice i rekoše: "Jahve je Bog! Jahve je Bog!" ⁴⁰Ilija im reèe: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!" I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi. ⁴¹Ilija reèe Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer èujem šumor kiše." ⁴²Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice meðu koljena. ⁴³Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode gore, pogleda i reèe: "Ništa nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se sedam puta." ⁴⁴Ali sedmoga puta reèe momak: "Eno se oblak, malen kao dlan èovjeèji, diže od mora." Tada reèe Ilija: "Idi, kaži Ahabu: 'Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.'" ⁴⁵Odjednom se nebo zamraèi od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel. ⁴⁶Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrèa pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela.

Chapter 19

¹ Ahab isprièa Izebeli sve što je Ilija uèinio i kako je maèem poubijao sve proroke. ²Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi uèine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne uèinim s tvojim životom kao što si ti uèinio sa životom svakoga od njih!" ³On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. ⁴A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reèe: "Veæ mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih." ⁵Zatim leže i zaspa. Ali gle, anðeo ga taknu i reèe mu: "Ustani i jedi." ⁶On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu peèen kruh i vrè vode. Jeo je i pio, pa opet legao. ⁷Ali se anðeo Jahvin javi i drugi put, dotaèe ga i reèe: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!" ⁸Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je èetrdeset dana i èetrdeset noæi sve do Božje gore Horeba. ⁹Ondje je ušao u neku spilju i prenoæio u njoj. I gle, eto k njemu rijeèi Jahvine: "Što æeš ti ovdje, Ilija?" ¹⁰On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili maèem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život." ¹¹Glas mu reèe: "Iziði i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; ¹²a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. ¹³Kad je to èuo Ilija, zakri lice plaštem, iziðe i stade na ulazu u peæinu. Tada mu progovori glas i reèe: "Što æeš ovdje, Ilija?" ¹⁴On odgovori: "Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i maèem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život." ¹⁵Jahve mu reèe: "Idi, vrati se istim putem u damašèansku pustinju. Kad doðeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. ¹⁶Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. ¹⁷Koji utekne od maèa Hazaelova, njega æe pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova maèa, njega æe pogubiti Elizej. ¹⁸Ali æu ostaviti u Izraelu sedam tisuæa, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala." ¹⁹Ode on i na povratku naiðe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija proðe kraj njega i baci na nj svoj plašt. ²⁰On ostavi volove, potrèa za Ilijom i reèe: "Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa æu poæi za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi, vrati se, jer što sam ti uèinio?" ²¹On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i poðe za Ilijom da ga poslužuje.

Chapter 20

¹ Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samariju i udari na nju. ²Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu ³i reèe mu: "Ovako veli Ben-Hadad: 'Tvoje srebro i tvoje zlato moje je, a žene tvoje i djeca ostaju tebi.'" ⁴Izraelski kralj ovako mu odgovori: "Na tvoju zapovijed, gospodaru kralju! Tvoj sam ja sa svime što mi pripada." ⁵Ali se glasnici vratiše i rekoše: "Ovako kaže Ben-Hadad i poruèuje ti: 'Daj mi svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu. ⁶Budi siguran da æu sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni æe pretražiti tvoju kuæu i kuæe tvojih sluga i stavit æe svoju ruku na sve što im se svidi i to æe odnijeti.'" ⁷Izraelski kralj sazva sve starješine zemaljske i reèe: "Promislite i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Traži od mene moje žene i djecu, premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato." ⁸Starješine mu i sav narod odgovoriše: "Nemoj poslušati! Nemoj pristati!" ⁹Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: "Recite gospodaru kralju: 'Sve što si prvi put tražio od svoga sluge, ja æu uèiniti, ali ovo drugo ne mogu.'" I poslanici odoše i odnesoše odgovor. ¹⁰Tada mu Ben-Hadad poruèi: "Neka mi bogovi uèine zlo i neka pridaju još toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede dobiju po pregršt!" ¹¹Ali mu kralj izraelski odgovori: "Kaže se: 'Neka se ne hvali koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje!'" ¹²A kad je Ben-Hadad to èuo - upravo je pio s kraljevima pod šatorima - zapovjedi svojim slugama: "Na svoja mjesta!" I oni zauzeše svoje položaje protiv grada. ¹³Tada potraži jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Jesi li vidio ono silno mnoštvo? Ja æu ti ga danas evo predati u ruke i ti æeš spoznati da sam ja Jahve.'" ¹⁴Ahab reèe: "Po kome?" On odgovori: "Ovako veli Jahve: po momcima pokrajinskih namjesnika." Ahab upita: "Tko æe poèeti boj?" On odgovori: "Ti!" ¹⁵Ahab izvrši smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijaše ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvršio je smotru sve vojske svih Izraelaca. Bijaše ih sedam tisuæa. ¹⁶Oni iziðoše u podne, dok je Ben-Hadad pio u šatorima sa trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici. ¹⁷Momci pokrajinskih upravitelja iziðoše prvi. Obavijestiše Ben-Hadada: "Izišli su ljudi iz Samarije." ¹⁸On reèe: "Ako su izišli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izišli u boj, opet ih uhvatite žive!" ¹⁹Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izišli iz grada, za njima je slijedila ostala vojska ²⁰i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bježali, a Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju zajedno s nekim konjanicima. ²¹Tada je izišao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio Aramejcima težak poraz. ²²Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reèe mu: "Hajdemo! Ohrabri se i razmisli dobro što ti je èiniti, jer æe dogodine aramejski kralj napasti na te." ²³Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i zato su bili jaèi od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, sigurno æemo mi biti jaèi od njih. ²⁴Uèinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto upravitelje. ²⁵Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio, toliko konja i toliko kola. Tada æemo se pobiti s njima u ravnici, i sigurno æemo ih nadvladati." On ih posluša i uèini tako. ²⁶Na poèetku godine Ben-Hadad podiže Aramejce i poðe na Afek da vojuje s Izraelom. ²⁷Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju. ²⁸Tada pristupi Božji èovjek izraelskom kralju i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Zato što Aramejci kažu za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja æu predati u tvoje ruke ovo silno mnoštvo da spoznate da sam ja Jahve'." ²⁹Sedam dana bijahu utaboreni jedni suèelice drugima. Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaše Aramejce, stotinu tisuæa pješaka u jedan jedini dan. ³⁰Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuæa ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo. ³¹Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo èuli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa izaðimo pred kralja izraelskog: možda æe ti poštedjeti život." ³²I svezaše kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih glava. Otišli su pred izraelskog kralja i rekli: "Tvoj sluga Ben-Hadad kaže: 'Ostavi me na životu!'" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat." ³³Ljudi su to uzeli kao dobar znak i požurili se da ga uhvate za rijeè govoreæi: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite ga!" Ben-Hadad doðe i on ga uze na kola. ³⁴Ben-Hadad reèe mu tada: "Vratit æu ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat æe ti na raspolaganju èetvrti u Damasku, kao što ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga. ³⁵Neki od proroèkih sinova reèe po Jahvinoj zapovijedi svome drugu: "Udari me!" Ali èovjek ne htjede da ga tuèe. ³⁶Tada mu onaj reèe: "Buduæi da nisi slušao glasa Jahvina, evo, kad odeš od mene, lav æe te razderati." Tek što se udaljio od njega, naiðe na lava koji ga razdera. ³⁷Prorok naðe drugoga èovjeka i reèe: "Udari me!" Èovjek ga izudara i izrani. ³⁸Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko oèiju navuèe povez da ga ne prepoznaju. ³⁹Kad je kralj prolazio, on povika: "Tvoj je sluga bio izišao u boj, kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog èovjeka govoreæi: 'Èuvaj ovoga èovjeka! Ako nestane, tvoj æe život biti za njegov život, ili æeš platiti srebrni talenat.' ⁴⁰I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo." Tada mu reèe kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!" ⁴¹Nato onaj odmah ukloni povez s oèiju i kralj izraelski vidje da je to jedan od proroka. ⁴²A on reèe kralju: "Ovako veli Jahve: 'Buduæi da si pustio da ti iz ruke utekne èovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj æe život biti za njegov život, tvoj narod za njegov narod.'" ⁴³I kralj izraelski ode svojoj kuæi, mrk i srdit, i uðe u Samariju.

Chapter 21

¹ Nakon tih dogaðaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palaèe Ahaba, kralja samarijskog, ²i Ahab ovako reèe Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak jer je blizu moje kuæe. Ja æu ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat æu ti novca koliko vrijedi." ³Ali Nabot reèe Ahabu: "Jahve me saèuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!" ⁴Ahab se vrati kuæi mrk i ljutit zbog rijeèi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: "Ne dam ti baštine svojih otaca." Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane. ⁵Doðe mu njegova žena Izebela i reèe: "Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?" ⁶On joj odgovori: "Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat æu ti drugi vinograd za taj.' Ali mi je on rekao: 'Ne dam ti svoga vinograda.'" ⁷Tada mu žena Izebela reèe: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja æu ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca." ⁸I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapeèati ih kraljevskim peèatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugraðanima. ⁹U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na èelo naroda. ¹⁰Postavite prema njemu dva nitkova koji æe ga optužiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine." ¹¹I uèiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. ¹²Proglasiše post i Nabota postaviše na èelo naroda. ¹³Tada doðoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe. ¹⁴Zatim poruèiše Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je." ¹⁵Pošto je Izebela èula da je Nabot kamenovan i da je umro, reèe Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav." ¹⁶Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siðe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne. ¹⁷Tada bi upuæena rijeè Jahvina Iliji Tišbijcu: ¹⁸"Ustani i siði u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. ¹⁹Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat æe psi i tvoju.'" ²⁰Ahab reèe Iliji: "Naðe li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Naðoh te, jer si se prodao da èiniš što je zlo u oèima Jahvinim. ²¹Evo, tek što nisam navukao na te nesreæu. Pomest æu tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. ²²Uèinit æu s tvojom kuæom kao s kuæom Jeroboama, sina Nebatova, i s kuæom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. ²³I nad Izebelom reèe Jahve: psi æe proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. ²⁴Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi æe ga izjesti, a tko umre u polju, pojest æe ga ptice nebeske." ²⁵Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da èini što je zlo u oèima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. ²⁶Èinio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su èinili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca. ²⁷Kad je Ahab èuo te rijeèi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajuæi. ²⁸Tada doðe rijeè Jahvina Iliji Tišbijcu: ²⁹"Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Buduæi da se tako ponizio preda mnom, neæu zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit æu zlo na kuæu njegovu."

Chapter 22

¹ Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmeðu Aramejaca i Izraela. ²Treæe godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga. ³Kralj Izraela reèe svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja." ⁴Zatim reèe Jošafatu: "Hoæeš li poæi sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji." ⁵Tada Jošafat reèe kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom." ⁶Tada kralj izraelski sakupi oko èetiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer æe ga Jahve predati kralju u ruke." ⁷Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?" ⁸Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan èovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat reèe: "Neka kralj ne govori tako!" ⁹Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reèe mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja." ¹⁰Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u sveèanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. ¹¹Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reèe: "Ovako govori Jahve: 'Njima æeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš'." ¹²Tako su i svi drugi proroci proricali govoreæi: "Idi na Ramot Gilead i uspjet æeš: Jahve æe ga predati kralju u ruke." ¹³Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reèe mu: "Eno, svi proroci složno prorièu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!" ¹⁴Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit æu ono što mi Jahve kaže!" ¹⁵Kad doðe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da poðem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Poði! Uspjet æeš: Jahve æe ga dati u ruke kraljeve." ¹⁶Ali mu kralj reèe: "Koliko æu te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?" ¹⁷Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kuæi vrate.'" ¹⁸Tada izraelski kralj reèe Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neæe proreæi dobro nego zlo!" ¹⁹A Mihej reèe: "Zato èuj rijeè Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. ²⁰Jahve upita: 'Tko æe zavesti Ahaba da otiðe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reèe ovo, drugi ono. ²¹Tada uðe jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja æu ga', reèe, 'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?' ²²On odgovori: 'Izaæi æu i bit æu lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reèe: 'Ti æeš ga zavesti. I uspjet æeš. Idi i uèini tako!' ²³Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješæuje zlo." ²⁴Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajuæi: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?" ²⁵Mihej odgovori: "Vidjet æeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ." ²⁶Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviæu Joašu. ²⁷Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'" ²⁸Mihej reèe: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Èujte, svi puci!" ²⁹Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. ³⁰Izraelski kralj reèe Jošafatu: "Ja æu se preobuæi i onda uæi u boj, ali ti ostani u svojoj odjeæi!" Izraelski se kralj preobuèe i poðe u boj. ³¹Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!" ³²Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika. ³³A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. ³⁴Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izmeðu nabora pojasa i oklopa. Kralj reèe vozaèu: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro." ³⁵Boj je onoga dana bio sve žešæi, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A naveèer umrije. Krv se iz rane izlila u kola. ³⁶O zalasku sunèevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju! ³⁷Kralj je poginuo!" Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji. ³⁸Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po rijeèi koju je rekao Jahve. ³⁹Ostala povijest Ahabova, sve što je uèinio, o kuæi od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ⁴⁰Ahab je poèinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. ⁴¹Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje èetvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga. ⁴²Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kæi Šilhijeva. ⁴³Išao je sasvim putem oca Ase, ne skreæuæi s njega, nego èineæi što je pravo u oèima Jahvinim. ⁴⁴Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kaðenice na uzvišicama. ⁴⁵Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem. ⁴⁶Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ⁴⁷Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase. ⁴⁸Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik. ⁴⁹Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera. ⁵⁰Tada Ahazja, sin Ahabov, reèe Jošafatu: "Neka moje sluge poðu s tvojim slugama na laðama." Ali Jošafat to ne prihvati. ⁵¹Jošafat poèinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. ⁵²Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom. ⁵³On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh. ⁵⁴Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je èinio njegov otac.

2 Kings

Chapter 1

¹ Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela. ²Kako Ahazja bijaše pao preko prozorske rešetke svoje gornje odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reèe: "Idite, pitajte Baal Zebuba, boga ekronskog, hoæu li ozdraviti od ove bolesti." ³Ali je Anðeo Jahvin rekao Iliji Tišbijcu: "Ustani! Idi u susret glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: 'Zar nema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?' ⁴I zato veli Jahve ovako: 'Neæeš siæi s postelje u koju si se popeo; sigurno æeš umrijeti.'" I ode Ilija. ⁵Glasnici se vratiše k Ahazji, a on im reèe: "Kako to da ste se veæ vratili?" ⁶Oni mu odgovoriše: "Sreo nas neki èovjek i rekao nam: 'Idite, vratite se pred kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Jahve: Zar nema Boga u Izraelu te si poslao po savjet k Baal Zebubu, bogu ekronskom? Zato neæeš siæi s postelje na koju si se popeo, nego æeš umrijeti.'" ⁷On ih upita: "Kakav bijaše na oèi taj èovjek koji vas je sreo i rekao vam te rijeèi?" ⁸A oni mu odgovoriše: "Bio je to èovjek u kožuhu i s kožnim pojasom oko bedara." On reèe: "To je Ilija Tišbijac!" ⁹Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj k njemu i, našavši ga gdje sjedi na vrhu brijega, reèe mu: "Èovjeèe Božji! Kralj je naredio: Siði!" ¹⁰Ilija odgovori i reèe pedesetniku: "Ako sam èovjek Božji, neka oganj siðe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu." I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. ¹¹Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu; a taj, kad doðe, reèe mu: "Èovjeèe Božji! Kralj je ovo zapovjedio: Brže siði!" ¹²Ilija odgovori i reèe mu: "Ako sam èovjek Božji, neka siðe oganj s neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu." I spusti se oganj s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. ¹³Kralj posla opet treæega pedesetnika i njegovu pedesetoricu. Treæi pedesetnik doðe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako: "Èovjeèe Božji! Neka bude dragocjen u tvojim oèima moj život i život ovih pedeset tvojih slugu! ¹⁴Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj život bude dragocjen u tvojim oèima!" ¹⁵Anðeo Jahvin reèe Iliji: "Siði s njim, ne boj se!" On ustade i siðe s njim pred kralja ¹⁶i reèe mu: "Ovako veli Jahve: zato što si slao glasnike Baal Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, neæeš siæi s postelje na koju si se popeo, nego æeš umrijeti." ¹⁷I umrije po rijeèi Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Jošafata, judejskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova. ¹⁸Ostala povijest Ahazje, sve što je uèinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

Chapter 2

¹ Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. ²I reèe Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I siðoše do Betela. ³A proroèki sinovi koji su boravili u Betelu iziðoše Elizeju u susret i rekoše mu: "Znaš li da æe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reèe: "I ja to znam; tiho!" ⁴Ilija mu reèe: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I uðoše u Jerihon. ⁵Proroèki sinovi koji su živjeli u Jerihonu priðoše Elizeju i rekoše mu: "Znaš li da æe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reèe: "I ja to znam; tiho!" ⁶Ilija mu reèe: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I tako poðoše obojica. ⁷I pedeset proroèkih sinova poðe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. ⁸Tada Ilija uze svoj ogrtaè, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeðoše po suhu. ⁹A kad prijeðoše, Ilija æe Elizeju: "Traži što da ti još uèinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!" ¹⁰Ilija odgovori: "Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit æe ti tako; ako pak ne budeš vidio, neæe ti biti." ¹¹I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše meðu njih i Ilija u vihoru uziðe na nebo. ¹²Elizej je gledao i vikao: "Oèe moj, oèe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. ¹³I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. ¹⁴Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreæi: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeðe. ¹⁵Proroèki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: "Duh je Ilijin poèinuo na Elizeju!" I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju ¹⁶i rekoše mu: "Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu." On im odgovori: "Ne šaljite nikoga." ¹⁷Ali kako su oni svejednako navaljivali, reèe im: "Pošaljite!" I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli. ¹⁸Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reèe: "Nisam li vam rekao: 'Nemojte iæi!'" ¹⁹Ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna." ²⁰On reèe: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše. ²¹On tada ode na izvor, baci u nj soli i reèe: "Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Neæe od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'" ²²I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po rijeèi koju je izrekao Elizej. ²³Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, djeèaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreæi: "Hodi, æelo! Hodi, æelo!" ²⁴On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziðoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše èetrdeset i dvoje djece. ²⁵Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.

Chapter 3

¹ Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jošafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina. ²Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup što ga bijaše podigao njegov otac. ³Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega.

⁴Meša, kralj moapski, bio je stoèar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisuæa janjaca i vunu od stotine tisuæa ovnova. ⁵Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja. ⁶U to je baš vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i izvršio smotru svih Izraelaca. ⁷Zatim je poruèio judejskom kralju Jošafatu: "Moapski se kralj pobunio protiv mene. Hoæeš li sa mnom u rat protiv Moabaca?" Judejski kralj odgovori: "Hoæu! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji." ⁸I doda: "Kojim æemo putem?" A drugi mu odgovori: "Kroz Edomsku pustinju." ⁹I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode èetama ni stoci koja je išla za njima. ¹⁰Tada povika kralj izraelski: "Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!" ¹¹Ali Jošafat reèe: "Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?" Tada odgovori jedan izmeðu slugu izraelskoga kralja: "Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke." ¹²Jošafat reèe: "U njega je rijeè Božja." I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoše Elizeju. ¹³A Elizej reèe kralju izraelskom: "Što ja imam s tobom? Potraži proroke svoga oca i proroke svoje majke!" Izraelski kralj odgovori mu: "Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima." ¹⁴Elizej uzvrati: "Tako mi živoga Jahve Sebaota, komu služim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Jošafata, ne bih ti obraæao pažnje niti bih te pogledao. ¹⁵Sada mi dovedite sviraèa." I dok je glazbenik svirao, siðe ruka Jahvina nada nj. ¹⁶I on reèe: "Ovako veli Jahve: 'Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama. ¹⁷Jer ovako veli Jahve: neæete osjetiti vjetra niti æete vidjeti dažda, a ova æe se dolina napuniti vodom. I pit æete vi, vaš marva i vaša stoka.' ¹⁸Ali to još nije ništa u oèima Jahve: on æe predati Moab u vaše ruke. ¹⁹Vi æete zauzeti sve utvrðene gradove, posjeæi sve plodno drveæe, zatrpati sve izvore i opustošiti najbolja polja: kamenjem æete ih zasijati." ²⁰I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi žrtva, doðe voda od Edoma i preplavi svu okolinu. ²¹Kad su Moapci èuli da su kraljevi došli s njima ratovati, pozvaše sve koji bijahu sposobni za oružje i postaviše ih na granicu. ²²Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda uèini crvenom kao krv. ²³I rekoše: "To je krv! Zacijelo su se kraljevi meðusobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!" ²⁴Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoše se Izraelci i potukoše Moapce, tako te ovi pobjegoše pred njima. A Izraelci pojuriše da dotuku Moapce. ²⁵Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveæe. Konaèno, ostao je samo grad Kir Harešet; praæari su ga opkolili i tukli ga. ²⁶Kada je moapski kralj vidio da neæe izdržati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi naoružanih maèevima, pokuša se probiti i doæi do kralja edomskog, ali ne uspje. ²⁷Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaše naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoše od njih i vratiše se u svoju zemlju.

Chapter 4

¹ Žena jednoga od proroèkih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i uèini ih svojim robovima." ²Elizej joj reèe: "Što ti mogu uèiniti! Reci mi što imaš u kuæi?" Ona odgovori: "Tvoja sluškinja nema ništa u kuæi, osim vrèa ulja." ³Tada joj reèe: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo! ⁴Zatim se vrati kuæi, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu." ⁵I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila. ⁶I kad se sudovi napuniše, reèe ona svome sinu: "Dodaj mi još jedan sud!" Ali joj on odgovori: "Nema više sudova." I ulje stade. ⁷Ona ode i kaza èovjeku Božjem, a on joj reèe: "Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet æeš ti i tvoji sinovi!" ⁸Jednoga je dana Elizej prolazio kroza Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo. ⁹Ona reèe svome mužu: "Evo, znam i vidim da je svet onaj èovjek Božji što prolazi ovuda. ¹⁰Naèinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad doðe k nama, povuæi æe se onamo." ¹¹Jednoga dana doðe on onamo, povuèe se u gornju sobu i poèinu ondje. ¹²Reèe zatim svome momku Gehaziju: "Pozovi tu Šunamku!" On je pozva te ona stade preda nj. ¹³I još mu reèe: "Kaži joj: 'Lijepo se brineš za nas. Što možemo uèiniti za te? Treba li reæi rijeè za te kralju ili vojskovoði?'" Ali ona odgovori: "Ja živim usred svoga naroda." ¹⁴On nastavi: "Dakle, što da uèinimo za nju?" Gehazi odgovori: "Eto, nema sina, a muž joj je vremešan." ¹⁵A on reèe: "Pozovi je!" Pozva je, a ona stade kod ulaza. ¹⁶"Dogodine u ovo doba", reèe joj, "zagrlit æeš sina u naruèju." A ona reèe: "Ne, gospodaru moj, ne varaj službenice svoje!" ¹⁷Ali je žena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono doba, kako joj je rekao Elizej. ¹⁸Djeèak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod žetelaca. ¹⁹I potuži se ocu: "Jao, glava, glava moja!" A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci. ²⁰On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao do podne i onda umrije. ²¹Ona tada ode gore i položi ga u postelju Božjega èovjeka. Izišla je zatim i zakljuèala vrata. ²²Potom je pozvala svoga muža i rekla: "Pošalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otrèat æu do èovjeka Božjeg i vratit æu se." ²³On je upita: "Zašto da danas poðeš k njemu? Nije ni mlaðak niti je subota." Ali ona odgovori: "Ostaj u miru!" ²⁴Pošto joj je momak osamario magaricu, ona æe mu: "Povedi i poði! Ne zadržavaj me na putu, osim ako ti naredim." ²⁵Ode ona i doðe k èovjeku Božjem, na goru Karmel. Kada je èovjek Božji ugleda izdaleka, reèe svome momku Gehaziju: "Evo one Šunamke. ²⁶Otrèi pred nju i pitaj je: 'Kako si? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete zdravo?'" Ona odgovori: "Zdravi smo." ²⁷Kada je stigla do èovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu èovjek Božji reèe: "Pusti je jer joj je duša ojaðena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio." ²⁸A ona reèe: "Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?" ²⁹On tada reèe Gehaziju: "Opaši se, uzmi u ruku moj štap pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na djeèaka." ³⁰Ali djeèakova majka reèe: "Života mi Jahvina i tvoga, neæu te ostaviti!" On tada ustade i poðe za njom. ³¹Gehazi je otišao prije njih i položio štap na djeèaka, ali ne bješe ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: "Djeèak se nije probudio." ³²Elizej uðe u kuæu i naðe djeèaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji. ³³Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi. ³⁴Zatim se pope na postelju, leže na djeèaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oèi na njegove oèi, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo djeèakovo. ³⁵Potom ustade i prošeta se po kuæi tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A djeèak tada kihnu sedam puta i otvori oèi. ³⁶I zovnu Elizej Gehazija i reèe: "Pozovi tu Šunamku." On je pozva. Kad je stigla preda nj, reèe joj: "Uzmi svoga sina." ³⁷Ona, ušavši, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te iziðe. ³⁸Elizej se vrati u Gilgal, a bijaše glad u zemlji. I kad su proroèki sinovi sjedili pred njim, reèe svome momku: "Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima proroèkim." ³⁹Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali naðe divlju povijušu i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer nije znao kakvi su. ⁴⁰Usuše ljudima da jedu. Ali kad su poèeli jesti, povikaše: "Èovjeèe Božji! Smrt je u loncu!" I nisu mogli jesti. ⁴¹Tada æe Elizej: "Donesite brašna!" I baci ga u lonac i reèe: "Uspite ljudima neka jedu!" I ništa više nije bilo štetno u loncu. ⁴²Neki èovjek došao iz Baal Šališe i donio èovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset jeèmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: "Daj ljudima neka jedu!" ⁴³Ali njegov momak odgovori: "Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?" On odgovori: "Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: 'Jest æe i preostat æe.'" ⁴⁴I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema rijeèi Jahvinoj.

Chapter 5

¹ Naaman, vojskovoða aramskoga kralja, bijaše ugledan èovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. ²Jednom su Aramejci otišli u pljaèku i na podruèju izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. ³Ona reèe svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!" ⁴Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske." ⁵Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja æu poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuæa zlatnih šekela i deset sveèanih haljina. ⁶I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izlijeèiš od gube." ⁷Kad je izraelski kralj proèitao pismo, razdera haljine na sebi i reèe: "Zar sam ja Bog da mogu usmræivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izlijeèim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!" ⁸A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeæu, poruèi kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo doðe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu." ⁹I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuæe. ¹⁰A Elizej poruèi dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo æe ti opet biti èisto." ¹¹Naaman se naljuti i poðe govoreæi: "Gle, ja mišljah, iziæi æe preda me, zazvat æe ime Jahve, Boga svoga, stavit æe ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. ¹²Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem èist?" Okrenu se i ode odande ljutit. ¹³Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: "Oèe moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi uèinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit æeš èist.'" ¹⁴I tako siðe, opra se sedam puta u Jordanu, prema rijeèi èovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - oèistio se! ¹⁵Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uðe, stade preda nj i reèe mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge." ¹⁶Ali on odgovori: "Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam." Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. ¹⁷Tada Naaman reèe: "Dobro, kad neæeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neæe više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi. ¹⁸A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar poðe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj èin sluzi tvome." ¹⁹A on mu reèe: "Idi s mirom." I udalji se Naaman i prijeðe dio puta. ²⁰Gehazi, momak Elizeja, Božjega èovjeka, pomisli: "Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrèat æu ja za njim i uzet æu štogod od njega." ²¹I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trèi, skoèi mu sa svojih kola u susret i upita ga: "Je li sve dobro?" ²²On odgovori: "Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladiæa iz Efrajimove gore, dvojica od proroèkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine." ²³Naaman reèe: "Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim. ²⁴Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kuæi. Zatim otpusti ljude i oni odoše. ²⁵Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita "Odakle, Gehazi?" On odgovori: "Tvoj sluga nije nikamo odlazio." ²⁶Ali Elizej reèe: "Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje. ²⁷Ali æe se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek." I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.

Chapter 6

¹ Proroèki sinovi rekoše Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe. ²Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i naèinimo sebi ondje prebivalište." On odgovori: "Idite." ³Jedan od njih reèe mu: "Udostoj se poæi sa svojim slugama." On odgovori: "Hoæu." ⁴I poðe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeæi drva. ⁵A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I još je bila posuðena!" ⁶A èovjek Božji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsijeèe komad drveta, baci ga na ono mjesto i uèini da sjekira ispliva. ⁷I reèe: "Izvadi je!" I èovjek pruži ruku te je uze.

⁸Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim èasnicima i rekao: "Podignite šatore na tom mjestu." ⁹Ali Elizej poruèi izraelskom kralju: "Èuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili." ¹⁰I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao èovjek Božji. On je upozoravao i kralj se èuvao; a bilo je to više puta. ¹¹Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje èasnike te ih upita: "Neæete li mi reæi tko od naših drži s kraljem Izraelovim?" ¹²Jedan od èasnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju rijeèi koje kazuješ u svojoj spavaonici." ¹³On reèe: "Idite i pogledajte gdje je, pa æu veæ poslati da ga uhvate." I javiše mu: "Eno ga u Dotanu." ¹⁴Tada kralj posla onamo konje, kola i jake èete. Oni stigoše noæu i opkoliše grad. ¹⁵Ujutro, ustavši, èovjek Božji iziðe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reèe: "Ah, gospodaru moj, što nam je èiniti?" ¹⁶A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima." ¹⁷I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oèi da vidi!" I Jahve otvori oèi momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! ¹⁸Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoæom ove ljude!" I na rijeè Elizejevu udari ih sljepoæom. ¹⁹Elizej im reèe: "Nije ovo put i nije ovo grad. Poðite za mnom, ja æu vas odvesti èovjeku koga tražite." Ali ih odvede u Samariju. ²⁰Kad su ulazili u Samariju, Elizej reèe: "Jahve, otvori ovima oèi da progledaju." Jahve im otvori oèi i oni vidješe da su usred Samarije! ²¹Kad ih vidje kralj Izraela, reèe Elizeju: "Treba li ih poubijati, oèe moj?" ²²A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar æeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i maèem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru." ²³Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljaèkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo. ²⁴Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzaðe i opkoli Samariju. ²⁵I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareæa glava stajala osamdeset šekela srebra, a èetvrt kaba golubinje neèisti pet šekela srebra. ²⁶Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!" ²⁷On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako æu ti ja pomoæi? Neèim s gumna ili iz tijeska?" ²⁸Još joj kralj reèe: "Što ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je žena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra æemo pojesti moga!' ²⁹Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina." ³⁰Kada je kralj èuo rijeèi te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet. ³¹I reèe tada kralj: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!" ³²Elizej sjedio u svojoj kuæi i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reèe starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvnièki sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne èuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?" ³³Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i reèe mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još oèekujem od Jahve?"

Chapter 7

¹ Elizej reèe tada: "Èuj rijeè Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra æe u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jeèmenog brašna za šekel.'" ²Dvorjanik, o èiju se ruku kralj oslanjao, odgovori èovjeku Božjemu: "I kad bi Jahve naèinio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej odgovori: "Vidjet æeš svojim oèima, ali neæeš jesti." ³A pred gradskim vratima bijahu èetiri gubavca; rekoše oni jedan drugome: "Zašto stojimo ovdje i oèekujemo smrt? ⁴Ako odluèimo uæi u grad, glad je u gradu te æemo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet æemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeðimo u aramejski tabor: ako nas ostave na životu, živjet æemo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet æemo!" ⁵U sumraèje, ustavši, krenuše odande u aramejski tabor. Stigoše do ruba tabora, i gle - ondje nikoga! ⁶Jer je Jahve uèinio te se u taboru aramejskom èula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su meðu sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas." ⁷Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje šatore, konje i magarce, sav tabor kakav bijaše. Pobjegli su da iznesu živu glavu. ⁸Kad su gubavci, dakle, došli do ruba tabora, uvukoše se u jedan šator. Pošto su se najeli i napili, uzeše odande srebro, zlato i haljine pa odoše da ih sakriju. Vratiše se onda pa uðoše u drugi šator: uzeše plijen iz njega te odoše i sakriše ga. ⁹Rekoše tada jedan drugome: "Ne smijemo tako raditi. Današnji je dan pun dobrih vijesti, a mi šutimo. Ako doèekamo jutro, bit æemo krivi. Zato poðimo! Javimo dvoru novost." ¹⁰I vratiše se, pozvaše gradsku stražu i javiše: "Otišli smo u tabor aramejski, a ondje nigdje èovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a šatori ostavljeni kakvi jesu." ¹¹Stražari viknuše i dojaviše u unutrašnjost dvora. ¹²Kralj ustade noæu i reèe svojim èasnicima: "Ja æu vam objasniti što su nam uèinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izišli su iz tabora i sakrili se u polju, misleæi: veæ æe oni iziæi iz grada, a mi æemo ih žive pohvatati i uæi u grad." ¹³A jedan izmeðu njegovih èasnika odgovori: "Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima æe biti kao sa svim mnoštvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Pošaljimo ih pa æemo vidjeti." ¹⁴I uzeše dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govoreæi: "Idite, izvidite!" ¹⁵Išli su za njima do Jordana; put bijaše sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratiše i obavijestiše kralja. ¹⁶I narod iziðe i uze pljaèkati aramejski tabor: i bijaše mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jeèmenoga za jedan šekel, prema rijeèi Jahvinoj. ¹⁷Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o èiju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rijeèi što ju je rekao Božji èovjek kad mu kralj bijaše došao. ¹⁸Dogodilo se kako je èovjek Božji rekao kralju: "Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit æe dvije mjere jeèmenoga brašna za šekel i mjera finoga brašna za šekel." ¹⁹Dvorjanik je odgovorio Elizeju: "Pa da Jahve naèini i okna na nebu, bi li moglo biti što kažeš?" Elizej mu je odgovorio: "Vidjet æeš svojim oèima, ali neæeš jesti." ²⁰I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije.

Chapter 8

¹ Elizej bijaše savjetovao ženi kojoj je oživio sina: "Ustani, poði sa svojom obitelji i skloni se kao tuðinka bilo kamo, jer je Jahve pustio glad; veæ je došla u zemlju za sedam godina." ²Žena usta i uèini kako joj je rekao èovjek Božji: otišla je, ona i njena obitelj, i ostala sedam godina u zemlji filistejskoj. ³Na kraju sedme godine žena se vrati iz zemlje filistejske i ode kralju da zatraži svoju kuæu i njivu. ⁴Upravo je kralj razgovarao s Gehazijem, momkom Božjega èovjeka. Govorio mu je: "Pripovijedaj mi o svim velikim djelima koja je Elizej uèinio." ⁵I kad je pripovijedao kralju o uskrisenju djeteta, eto žene kojoj je Elizej oživio sina; ona se obrati kralju radi svoje kuæe i njive. A Gezahi reèe: "Gospodaru kralju, evo one žene i evo njena sina koga je Elizej oživio." ⁶Kralj upita ženu i ona mu sve pripovjedi. Tada joj kralj dade jednoga slugu, komu naredi: "Neka joj se vrati sve što je njeno i svi prihodi od njive od dana kada je ostavila zemlju do danas!" ⁷Elizej doðe u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bijaše obolio. Odmah mu javiše: "Božji èovjek došao ovamo." ⁸Tada reèe kralj Hazaelu: "Uzmi sa sobom dar pa idi pred Božjeg èovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao hoæu li se izlijeèiti od ove bolesti." ⁹Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar što bijaše od ponajboljeg u Damasku, sve to natovareno na èetrdeset deva. Doðe on i stade preda nj i reèe: "Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, šalje me k tebi i pita hoæe li ozdraviti od one bolesti." ¹⁰Elizej mu odgovori: "Idi i reci mu: 'Ozdravit æeš, dakako!' Ali mi je Jahve pokazao da æe umrijeti." ¹¹I èovjek Božji uprije pogled preda se, smeten, i zaplaka. ¹²Hazael reèe: "Zašto plaèeš, moj gospodaru?" Elizej odgovori: "Zato što znam sva zla koja æeš ti uèiniti Izraelcima: spalit æeš im utvrde, maèem æeš poubijati njihove ratnike, njihovu æeš djecu satirati, a trudne žene parati." ¹³Hazael reèe: "Ali što je tvoj sluga? Zar je pas da uèini tako strašne stvari?" Elizej odgovori: "U jednoj Jahvinoj objavi vidio sam tebe kao kralja aramejskog." ¹⁴Hazael ode od Elizeja i vrati se svome gospodaru, koji ga upita: "Što ti je rekao Elizej?" On odgovori: "Rekao mi je da æeš ozdraviti." ¹⁵Ali sutradan uze pokrivaè, namoèi ga u vodi i pokri kralja preko lica te on umrije. A na njegovo mjesto zakralji se Hazael. ¹⁶Pete godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, u Izraelu, postade judejskim kraljem Joram, sin Jošafatov. ¹⁷Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu. ¹⁸Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kæi Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim oèima. ¹⁹Ipak Jahve ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida, zato što mu obeæa da æe dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek. ²⁰U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja. ²¹Joram ode u Seir i s njim sva bojna kola. Diže se noæu i pobi Edomce koji su bili opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. Narod pobježe u svoje šatore. ²²Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna. ²³Ostala povijest Jorama, sve što je uèinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ²⁴Joram poèinu kraj svojih otaca i bi pokopan k svojim ocima u Davidovu gradu. Njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. ²⁵Dvanaeste godine Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela, postade judejskim kraljem Ahazja, sin Joramov. ²⁶Ahazji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je godinu dana u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Atalija, a bila je kæi izraelskog kralja Omrija. ²⁷I on je hodio putem obitelji Ahabove i èinio je zlo u oèima Jahvinim, kao i obitelj Ahabova, jer je s njom bio u rodu. ²⁸On je pošao s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead u boj protiv Hazaela, aramskog kralja. ²⁹Kralj Joram vratio se u Jizreel da se lijeèi od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio.

Chapter 9

¹ Prorok Elizej pozva jednoga od proroèkih sinova i reèe mu: "Opaši se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead. ²Kad onamo stigneš, potraži Jehua, sina Jošafatova, sina Nimšijeva. Kad ga naðeš, izvedi ga izmeðu njegovih drugova i uvedi ga u pokrajnju sobu. ³I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.' Zatim otvori vrata i bježi, ne oklijevaj." ⁴Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead. ⁵Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu. On reèe: "Imam ti rijeè reæi, zapovjednièe!" Jehu upita: "Komu od nas?" On odgovori: "Tebi, zapovjednièe!" ⁶Jehu tada ustade i uðe u kuæu. Mladi mu èovjek izli ulje na glavu i reèe mu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pomazao sam te za kralja nad Jahvinim narodom, nad Izraelom. ⁷Ti æeš pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja æu osvetiti krv svojih slugu proroka i krv sviju službenika Jahvinih na Izebeli ⁸i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit æu Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. ⁹Uèinit æu s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom Baše, sina Ahijina. ¹⁰A Izebelu æe proždrijeti psi na polju jizreelskom i nitko je neæe pokopati.'" - Zatim otvori vrata i pobježe. ¹¹Jehu iziðe k èasnicima svoga gospodara. Oni ga upitaše: "Je li sve u miru? Zašto je ta budala dolazila k tebi?" On im odgovori: "Znate èovjeka i besjedu njegovu." ¹²Oni rekoše: "Ne znamo! Kazuj nam!" On im reèe: "Govorio mi je tako i tako i rekao mi: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom.'" ¹³Odmah oni uzeše svoje ogrtaèe i prostriješe ih pred njim po stepenicama, zatrubiše u rogove i povikaše: "Jehu je kralj!" ¹⁴Tako Jehu, sin Jošafata, sina Nimšijeva, skova urotu protiv Jorama - Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protiv Hazaela, aramejskog kralja. ¹⁵Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da lijeèi rane koje su mu zadali Aramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. - I reèe Jehu: "Ako vam je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel." ¹⁶Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joram ondje bolovao, i Ahazja, kralj judejski, došao ga posjetiti. ¹⁷Stražar koji je stajao na kuli u Jizreelu, videæi da dolazi Jehuova èeta, javi: "Vidim nekakvu èetu." Joram naredi: "Uzmi konjanika i pošalji ga pred njih da upita: je li sve s mirom." ¹⁸Ode konjanik preda nj i reèe: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu odgovori: "Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom." Stražar javi: "Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraæa." ¹⁹Kralj posla drugoga konjanika. Taj doðe k njima i upita: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu mu odgovori: "Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom." ²⁰Stražar opet javi: "Došao je do njih, ali se ne vraæa. A vožnja je kao vožnja Jehua, sina Nimšijeva: vozi kao mahnit!" ²¹Joram reèe: "Preži!" I upregoše u njegova kola. Joram, kralj Izraela, i judejski kralj Ahazja iziðoše, svaki u svojim kolima, u susret Jehuu. Susretoše ga u polju Nabota Jizreelca. ²²Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: "Je li sve u miru, Jehu?" Ovaj odgovori: "Kakvu miru dok traju bludništva tvoje majke Izebele i njena mnoga èaranja!" ²³Joram okrenu i udari u bijeg govoreæi Ahazji: "Izdaja, Ahazja!" ²⁴Jehu se lati luka, ustrijeli Jorama meðu pleæa: strijela mu proðe posred srca te se on sruši u kola. ²⁵Jehu reèe svome dvorjaniku Bidkaru: "Digni ga i baci na njivu Nabota Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom, kako Jahve izreèe protiv njega: ²⁶'Kunem se: kako sinoæ vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova,' rijeè je Jahvina, 'tako æu ti vratiti isto na ovome polju,' rijeè je Jahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema rijeèi Jahvinoj." ²⁷Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobježe prema Bet Haganu, ali ga je Jehu gonio i naredio: "Ubijte i njega!" Ranili su ga u kolima na brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido i ondje umrije. ²⁸Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile ga u grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. ²⁹Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazja postade kralj nad Judejom. ³⁰A Jehu bijaše ušao u Jizreel. Kad je to èula Izebela, namaza oèi, uresi glavu i pogleda s prozora. ³¹I kad je Jehu ulazio na vrata, ona reèe: "Kako je, Zimri, ubojico svoga gospodara?" ³²Jehu okrenu lice prema prozoru i reèe: "Tko je sa mnom, tko?" I dva-tri dvoranina pogledaše prema njemu. ³³On reèe: "Bacite je dolje." I oni je baciše. Njena je krv poprskala zidove i konje, koji je pogaziše. ³⁴Ušao je on, jeo i pio, a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska kæi." ³⁵I odoše da je sahrane, ali ne naðoše ništa od nje, osim lubanje, nogu i ruku. ³⁶Vratiše se i javiše, a Jehu reèe: "To je rijeè koju je Jahve objavio preko svoga sluge Ilije Tišbijca: 'U polju jizreelskom psi æe proždrijeti Izebelino tijelo. ³⁷Izebelino truplo bit æe kao gnoj u polju, da se neæe moæi kazati: Ovo je Izebela.'"

Chapter 10

¹ U Samariji bijaše sedamdeset Ahabovih sinova. Jehu napisa pismo i posla ga u Samariju zapovjednicima grada, starješinama i skrbnicima Ahabove djece. Kazivaše u njemu: ²"Sada, kad vam stigne ovo pismo - vi, u kojih su sinovi vašeg gospodara, koji imate kola i konje, tvrde gradove i oružje - ³pogledajte koji je izmeðu sinova vašeg gospodara najbolji i najdostojniji, pa ga postavite na prijestolje njegova oca i borite se za dom svoga gospodara." ⁴Ali se oni veoma uplašiše i rekoše: "Eto, dva mu kralja nisu mogla odoljeti, kako æemo mu mi odoljeti?" ⁵Upravitelj dvora, zapovjednik grada, starješine i skrbnici poruèiše ovo Jehuu: "Mi smo tvoje sluge, èinit æemo sve što nam budeš naredio; kraljem proglašavati neæemo nikoga. Èini što misliš da je dobro." ⁶Jehu im napisa drugo pismo i u njemu reèe: "Ako ste za mene i želite me slušati, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i potražite me sutra u ovo doba u Jizreelu." Sedamdeset je naime kraljevih sinova bilo kod uglednih graðana koji su ih odgajali. ⁷I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ih svih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u košare i poslali su ih njemu u Jizreel. ⁸Glasnik doðe i javi mu: "Donijeli su glave kraljevih sinova." On reèe: "Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe." ⁹Ujutro iziðe, stade i reèe svomu narodu: "Vi ste pravedni! Ja sam se urotio protiv svoga gospodara i ja sam ga ubio, ali tko pobi sve ove? ¹⁰Znajte, dakle, da nije izostala nijedna rijeè koju reèe Jahve o obitelji Ahabovoj; nego je Jahve izvršio sve što je rekao preko sluge svoga Ilije." ¹¹I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz kuæe Ahabove, sve velikaše njegove, pouzdanike i sveæenike njegove. Nije poštedio nikoga. ¹²Potom usta Jehu i poðe u Samariju. Kad je bio na cesti kod Bet Ekeda pastirskoga, ¹³naðe braæu judejskog kralja Ahazje te ih upita: "Tko ste?" Oni mu odgovoriše: "Mi smo braæa Ahazjina, a silazimo da pozdravimo sinove kraljeve i sinove kraljièine." ¹⁴Tada zapovjedi: "Pohvatajte ih žive!" I žive ih pohvataše i pobiše ih na studencu kod Bet Ekeda, njih èetrdeset i dvojicu. Nije ostavio ni jednoga od njih. ¹⁵Otišavši odatle, naðe Jonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio u susret. On ga pozdravi i reèe mu: "Je li tvoje srce iskreno prema mome, kao što je moje prema tvome srcu?" Jonadab odgovori: "Jest." - "Ako je tako, daj mi ruku." Jonadab mu pruži ruku i Jehu ga posadi kraj sebe na kola. ¹⁶I reèe mu: "Hodi sa mnom, divit æeš se mojoj revnosti za Jahvu." I odvede ga na svojim kolima. ¹⁷Ušao je u Samariju i poubijao sve preživjele iz obitelji Ahabove u Samariji. Sve ih je iskorijenio po rijeèi koju Jahve bijaše rekao Iliji.

¹⁸Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: "Ahab je malo poštivao Baala; Jehu æe ga više poštivati. ¹⁹Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove sveæenike, neka ni jedan ne izostane, jer æu žrtvovati veliku žrtvu Baalu. Tko izostane, izgubit æe život." Jehu je radio lukavo, da bi uništio Baalove vjernike. ²⁰Jehu reèe: "Sazovite sveèani zbor Baalu." I sazvaše ga. ²¹Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i došli su svi Baalovi vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga. ²²Jehu reèe èuvaru haljina: "Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima." I iznese im haljine. ²³Jehu uðe u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i reèe Baalovim vjernicima: "Provjerite dobro da nema ovdje meðu vama Jahvina sluge nego samih Baalovih vjernika." ²⁴I poðe žrtvovati klanice i paljenice. Ali je Jehu postavio vani osamdeset svojih ljudi i rekao im: "Ako koji od vas pusti da utekne i jedan od ovih ljudi što ih predajem u vaše ruke, svojim æe životom platiti njegov život." ²⁵Kad je Jehu završio prinos paljenice, naredi tjelesnoj straži i dvoranima: "Uðite, pobijte ih! Nitko neka ne iziðe!" Tjelesna straža i dvorani uðoše, pobiše ih oštricom maèa i prodriješe sve do svetišta Baalova hrama. ²⁶Iznesoše Baalov lik iz hrama i spališe ga. ²⁷Raskopaše žrtvenik Baalov, srušiše i hram Baalov i pretvoriše ga u jame za neèist, koje su ostale do danas. ²⁸Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela. ²⁹Ali se Jehu nije okrenuo od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima je zavodio Izraela, od zlatnih telaca u Betelu i Danu. ³⁰Jahve je rekao Jehuu: "Zato što si dobro izvršio ono što mi je po volji i što si uèinio sve što sam nosio u srcu protiv kuæe Ahabove, tvoji æe sinovi sve do èetvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu." ³¹Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve, Boga Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio Izraela. ³²U ono je vrijeme Jahve poèeo krnjiti zemlju izraelsku, i Hazael se tukao s Izraelcima na svom podruèju, ³³od Jordana prema sunèevu izlasku, u svoj zemlji Gileadu, u zemlji Gadovoj, Rubenovoj i Manašeovoj, sve od Aroera na obali Arnona, do Gileada i Bašana. ³⁴Ostala povijest Jehuova, sve što je uèinio, sva njegova djela, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ³⁵Poèinuo je kraj svojih otaca i pokopaše ga u Samariji. Joahaz, sin njegov, zakralji se mjesto njega. ³⁶Jehu je vladao u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina.

Chapter 11

¹ Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod. ²Ali Jošeba, kæi kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga izmeðu kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen. ³Bio je sakriven u Domu Jahvinu šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija. ⁴Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stražu i pozva ih k sebi u Dom Jahvin. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina. ⁵I reèe im: "Evo što valja da uèinite: treæina vas koji subotom ulazite u službu neka èuva stražu kod kraljevskoga dvora. ⁶Druga treæina, ona kod Surskih vrata, i treæa treæina, ona kod stražnjih stražarskih vrata, neka èuvaju stražu kod ulaza u dvor; ⁷a ostala dva vaša odreda, svi koji subotom izlaze iz službe, neka èuvaju stražu u Domu Jahvinu kod kralja. ⁸Tako æete okružiti kralja, svaki s oružjem u ruci. I tko god pokuša proæi kroz vaše redove, neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god poðe ili izaðe." ⁹Satnici su uèinili sve kako im je naredio sveæenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. I svi su došli sveæeniku Jojadi. ¹⁰Sveæenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u Domu Jahvinu. ¹¹Stražari se svrstaše, s oružjem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma i prema žrtveniku i Domu oko kralja unaokolo. ¹²Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedoèanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: "Živio kralj!" ¹³Kad Atalija èu viku naroda, doðe k narodu u Dom Jahvin. ¹⁴Pogleda bolje, kad gle, kralj, po obièaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i sviraèi; sav puk klikæe od radosti i trubi u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja! Izdaja!" ¹⁵Sveæenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga maèem." Još je sveæenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu." ¹⁶Staviše ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše. ¹⁷Tada Jojada sklopi savez izmeðu Jahve, kralja i naroda da narod bude narod Jahvin. ¹⁸Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova sveæenika Matana ubiše pred žrtvenicima. A sveæenik opet postavi straže kod Doma Jahvina. ¹⁹Zatim uze satnike Karijaca, stražu i sav narod. Oni izvedoše kralja iz Doma Jahvina i uvedoše ga u dvor kroz Vrata stražarska. I Joaš sjede na kraljevsko prijestolje. ²⁰Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili maèem u kraljevskom dvoru.

Chapter 12

¹ Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio. ²Sedme godine Jehuova kraljevanja Joaš je postao kraljem i kraljevao je èetrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz Beer Šebe. ³Joaš je èinio što je pravo u oèima Jahve svega svog vijeka jer ga je pouèavao sveæenik Jojada. ⁴Ali uzvišica nisu srušili i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. ⁵Joaš reèe sveæenicima: "Sav novac od posveæenih darova što se donosi u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom i novac što ga tko od svoje volje donose u Dom Jahvin ⁶neka sveæenici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka tim poprave Dom gdje god se naðe koje ošteæenje." ⁷Ali u dvadeset i treæoj godini kraljevanja Joaševa sveæenici nisu još popravili Doma. ⁸Tada kralj Joaš pozva sveæenika Jojadu i druge sveæenike i reèe im: "Zašto ne popravljate Dom? Odsad ne smijete više sebi uzimati novac od svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma." ⁹Sveæenici pristadoše da ne uzimaju novac od naroda, ali ni Doma da ne popravljaju. ¹⁰Tada sveæenik Jojada uze kovèeg, proreza rupu na zaklopcu i stavi ga uza žrtvenik, zdesna od ulaza u Dom Jahvin. Sveæenici, èuvari praga, stavljali su u nj sav novac sabran u Domu Jahvinu. ¹¹Kad bi se vidjelo da u kovèegu ima mnogo novaca, došao bi kraljev tajnik s velikim sveæenikom te bi prebrojili i zavezali novac koji se nalazio u Domu Jahvinu. ¹²Prebrojeni novac uruèivao se upraviteljima poslova oko popravka Doma Jahvina, a oni su isplaæivali drvodjeljama i graditeljima koji su radili u Domu Jahvinu ¹³i zidarima i klesaèima kamena, i za nabavu drveta i tesanog kamena odreðena za popravak Doma Jahvina, ukratko: za troškove oko popravka Doma. ¹⁴Ali u Domu Jahvinu nisu se pravile srebrne èaše, ni noževi, ni plitice, ni trube, niti bilo kakav predmet od zlata ili srebra za novac koji je darovan, ¹⁵nego su ga davali radnicima koje su najmili za popravak Jahvina Doma. ¹⁶Nije se tražio obraèun od ljudi kojima su predavali novac da ga daju radnicima, jer su oni radili savjesno. ¹⁷Novac naknadnice i okajnice nije se unosio u Dom Jahvin, nego je pripao sveæenicima. ¹⁸Tada Hazael, aramejski kralj, poðe u rat protiv Gata i osvoji ga. Zatim odluèi poæi protiv Jeruzalema. ¹⁹Joaš, judejski kralj, uze sve posveæene darove koje su posvetili judejski kraljevi, njegovi oci: Jošafat, Joram i Ahazja, sve što je sam prikazao i sve zlato koje se našlo u riznicima Doma Jahvina i kraljevskog dvora. Sve to posla Hazaelu, aramejskom kralju, i tako se ovaj udalji od Jeruzalema. ²⁰Ostala povijest Joaševa i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ²¹Njegovi èasnici ustadoše i skovaše zavjeru; ubiše Joaša u Bet Milu kad je u nj silazio. ²²Njegovi èasnici Jozakar, sin Šimatov, i Jozabad, sin Šomerov, zadaše mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega.

Chapter 13

¹ Dvadeset i treæe godine kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina. ²On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao. ³Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme. ⁴Ali je Joahaz ublažio lice Jahvino i Jahve ga je uslišio, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu. ⁵Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije. ⁶Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaše zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i ašere ostadoše u Samariji. ⁷Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisuæa pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi. ⁸Ostala povijest Joahazova, sve što je uèinio i poduzimao, zar sve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ⁹Joahaz je poèinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov sin Joaš zakralji se mjesto njega. ¹⁰Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je šesnaest godina. ¹¹Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo. ¹²Ostala povijest Joaševa, sve što je uèinio, junaštva njegova, kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ¹³Joaš je poèinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo prijestolje. Joaša pokopaše u Samariji uz izraelske kraljeve. ¹⁴Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, doðe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reèe mu: "Oèe moj, oèe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" ¹⁵Elizej mu reèe: "Uzmi luk i strijele." I on dohvati luk i strijele. ¹⁶Elizej æe tada kralju: "Nategni luk!" I on ga nateže. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve, ¹⁷zatim reèe: "Otvori prozor prema istoku." I on ga otvori, a nato æe Elizej: "Odapni!" I on odape, a Elizej reèe: "Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjednièka strijela nad Aramejcima! Do nogu æeš potuæi Aramejce kod Afeka." ¹⁸I nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Elizej tada reèe kralju: "Udri o zemlju!" On udari tri puta i stade. ¹⁹Tada se rasrdi na njega Božji èovjek i reèe: "Pet ili šest puta trebalo je da udariš! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako æeš ih pobijediti samo tri puta." ²⁰Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljaèkaške èete Moabaca napadale zemlju svake godine. ²¹Dogodilo se te su neki, sahranjujuæi èovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge. ²²Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova. ²³Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas. ²⁴Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega. ²⁵Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.

Chapter 14

¹ Druge godine kraljevanja Joaša, sina Joahazova, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Amasja, sin Joašev. ²Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. ³Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, ali ne sasvim kao praotac njegov David. U svemu je slijedio Joaša, svoga oca. ⁴Ali uzvišica nije razrušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. ⁵Kad je uèvrstio kraljevstvo, smakao je one èasnike koji su mu ubili oca. ⁶Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se oèevi ne pogubljuju za sinove ni sinovi za oèeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh." ⁷On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisuæa njih, i u bitki je zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do današnjega dana. ⁸Tada Amasja posla glasnike izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza, i poruèi mu: "Doði da se ogledamo!" ⁹A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: 'Daj kæer mome sinu za ženu', ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile. ¹⁰Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu! Radije ostani kod kuæe. Zašto izazivaš zlo i hoæeš da propadneš ti i svi Judejci s tobom?" ¹¹Ali Amasja ne posluša. Izaðe izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji. ¹²Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše svaki pod svoj šator. ¹³Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskoga kralja Amasju, sina Joaševa, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tada sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od èetiri stotine lakata. ¹⁴Uzevši sve zlato, srebro i posuðe što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju. ¹⁵Ostala povijest Joaševa, sve što je èinio i poduzimao i kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva? ¹⁶Joaš je poèinuo sa svojim ocima i pokopan je u Samariji uz kraljeve izraelske. Sin njegov Jeroboam zakralji se mjesto njega. ¹⁷Amasja, sin Joašev, judejski kralj, živio je još petnaest godina poslije smrti izraelskog kralja Joaša, sina Joahazova. ¹⁸A ostala povijest Amasjina zar nije zapisana u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ¹⁹Protiv njega je skovana urota u Jeruzalemu. Iako je on pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. ²⁰Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili u Jeruzalemu kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. ²¹Tada sav judejski narod uze Azahju, komu bijaše šesnaest godina, i zakralji ga namjesto njegova oca Amasje. ²²On opet sagradi Elat povrativši ga Judeji, pošto je kralj poèinuo kod svojih otaca. ²³Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joaševa, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev. On je kraljevao èetrdeset i jednu godinu. ²⁴Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim, nije se ostavio nijednoga grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. ²⁵On je dobio natrag izraelsko podruèje od Ulaza u Hamat do Mrtvoga mora, prema rijeèi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera. ²⁶Jer je Jahve vidio ljutu nevolju Izraelovu da više nema ni slobodnih ni robova i nikoga da pomogne Izraelu. ²⁷Ali Jahve nije odluèio izbrisati ispod neba ime Izraelovo: spasio ga je rukom Jeroboama, sina Joaševa. ²⁸Ostala povijest Jeroboama, sve što je uèinio i sve što je poduzimao, kako je ratovao i kako je vratio Damask Judi i Izraelu, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ²⁹Jeroboam je poèinuo sa svojim ocima. Pokopali su ga u Samariji uz kraljeve izraelske, a njegov sin Zaharija zakralji se mjesto njega.

Chapter 15

¹ Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kralja izraelskog, postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin. ²Bilo mu je šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. ³Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i njegov otac Amasja. ⁴Samo uzvišica nije srušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. ⁵Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je u odvojenoj kuæi. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku zemlje. ⁶Ostala povijest Azarjina i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ⁷Azarja je poèinuo i sahraniše ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam. ⁸Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postade izraelskim kraljem u Samariji za šest mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov. ⁹On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, kao što su èinili njegovi oci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na grijeh naveo Izraela. ¹⁰Šalum, sin Jabešov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio u Jibleamu te se zakraljio mjesto njega. ¹¹Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. ¹²Ispunila se rijeè koju je Jahve rekao Jehuu: "Tvoji æe sinovi sjediti na prijestolju Izraela sve do èetvrtog koljena." I tako je bilo. ¹³Šalum, sin Jabešov, postade kraljem trideset i devete godine kraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u Samariji. ¹⁴Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, uðe u Samariju te udari Šaluma, sina Jabešova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega. ¹⁵Ostala povijest Šalumova i urota koju je skovao, sve je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih. ¹⁶Tada je Menahem razorio Tifnah i sve što je u njem bilo i njegovo podruèje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio sve trudnice u njemu. ¹⁷Trideset i devete godine kraljevanja Azarje u Judeji postade Menahem, sin Gadijev, kraljem Izraela. Kraljevao je deset godina u Samariji. ¹⁸Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. U njegovo vrijeme ¹⁹Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisuæu talenata srebra da mu pomogne uèvrstiti kraljevsku vlast u njegovim rukama. ²⁰Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imuænih ljudi, da bi ga mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset šekela srebra. Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji. ²¹Ostala povijest Menahema i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ²²Menahem je poèinuo sa svojim ocima, a sin njegov Pekahja zakralji se na njegovo mjesto. ²³Pedesete godine kraljevanja judejskog kralja Azarje postade kraljem izraelskim u Samariji Pekahja, sin Menahemov. Kraljevao je dvije godine. ²⁴On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. ²⁵Njegov dvoranin Pekah, sin Remalijin, uroti se protiv njega i ubi ga u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, s Argobom i Arjeom. Imao je sa sobom pedeset ljudi iz Gileada. Ubio je kralja i zakraljio se mjesto njega. ²⁶Ostala povijest Pekahje i sve što je uèinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. ²⁷Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, judejskoga kralja, postade kraljem u Samariji Pekah, sin Remalijin. Kraljevao je dvadeset godina. ²⁸On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. ²⁹U vrijeme izraelskog kralja Pekaha došao je asirski kralj Tiglat Pileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeš, Hasor, Gilead, Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovništvo u Asiriju. ³⁰Hošea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i zakralji mjesto njega dvadesete godine Jotama, sina Uzijina. ³¹Ostala povijest Pekahova, sve što je uèinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. ³²Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Jotam, sin Uzijin. ³³Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bješe ime Jeruša, Sadokova kæi. ³⁴Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i otac mu Uzija. ³⁵Ali ni on nije srušio uzvišica; narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. On je sagradio Gornja vrata na Domu Jahvinu. ³⁶Ostala povijest Jotama i sve što je uèinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ³⁷U njegove je dane Jahve poèeo slati protiv Judeje aramejskog kralja Resina i Pekaha, sina Remalijina. ³⁸Tada Jotam poèinu kod otaca i sahraniše ga u gradu njegova praoca Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.

Chapter 16

¹ Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina, postade judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov. ²Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije èinio što je pravo u oèima Jahve, Boga njegova, kao što je èinio predak mu David. ³Živio je poput izraelskih kraljeva i sam je proveo svoga sina kroz oganj po gnusnom obièaju naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. ⁴Prinosio je žrtve i kad po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom. ⁵Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela, poðoše u rat protiv Jeruzalema. Opsjedoše ga, ali ga ne mogoše osvojiti. ⁶U to vrijeme aramejski kralj Resin vrati Elat Edomcima; protjerao je Judejce iz Elata; ušli su Edomci u njega i ondje su ostali do danas. - ⁷Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kralju Tiglat-Pileseru da mu kažu: "Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Doði i izbavi me iz ruku aramejskog kralja i kralja Izraela, koji su se digli protiv mene." ⁸Ahaz je uzeo srebro i zlato što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora i sve je poslao na dar asirskom kralju. ⁹I posluša ga asirski kralj: otišao je na Damask i osvojio ga. Stanovništvo je odveo u sužanjstvo u Kir, a Resina je pogubio. ¹⁰Kralj Ahaz otišao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-Pileseru. I vidio je žrtvenik koji bijaše u Damasku. Tada kralj Ahaz posla sveæeniku Uriji mjere žrtvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegove graðe. ¹¹Sveæenik Urija sagradi žrtvenik; sve je upute što ih je kralj Ahaz uputio iz Damaska izvršio sveæenik Urija prije nego što se kralj Ahaz vratio iz Damaska. ¹²Pošto je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je žrtvenik, prišao mu i popeo se na nj. ¹³Spalio je na žrtveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izlio svoju ljevanicu i krvlju prièesnica poškropio žrtvenik. ¹⁴A mjedeni žrtvenik, koji bijaše pred Jahvom, maknuo je ispred Hrama, gdje je bio izmeðu novoga žrtvenika i Doma Jahvina. I postavio ga je pokraj novoga žrtvenika sa sjevera. ¹⁵Kralj Ahaz zapovjedio je sveæeniku Uriji: "Na velikom æeš žrtveniku spaljivati jutarnju paljenicu i veèernju prinosnicu, kraljevu paljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice svega naroda. Po njemu æeš izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o žrtveniku od mjedi još æu razmisliti." ¹⁶Sveæenik Urija uèini sve što mu je naredio kralj Ahaz. ¹⁷Kralj Ahaz skinuo je okvire s podnožja; s njih je skinuo i umivaonike. A mjedeno more skinuo je s volova koji su stajali pod njim i stavio ga na kameni pod. ¹⁸Pred asirskim je kraljem uklonio iz Jahvina Doma Subotnji hodnik koji bijahu sagradili i vanjski kraljevski prilaz. ¹⁹Ostala povijest Ahazova i sve što je uèinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ²⁰Ahaz je poèinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.

Chapter 17

¹ Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Hošea, sin Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina. ²On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, ali ne kao izraelski kraljevi, njegovi prethodnici. ³Asirski kralj Salmanasar pošao je protiv Hošee, koji mu se pokorio i plaæao mu danak. ⁴Ali je asirski kralj otkrio da mu Hošea sprema zavjeru: još je Hošea poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asirskom kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu. ⁵Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine. ⁶Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.

⁷I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove, ⁸slijedili obièaje naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po obièajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi. ⁹Izraelci i njihovi kraljevi potajno su èinili neprikladna djela protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvišice u svim svojim naseljima: od stražarskih kula pa do utvrðenih gradova. ¹⁰Podizali su stupove i ašere na svakom humku i pod svakim zelenim drvetom. ¹¹Ondje su, na svim uzvišicama, palili kad po obièaju naroda što ih je Jahve protjerao ispred njih i èinili su zla djela te izazivali gnjev Jahvin. ¹²Služili su idolima, premda im Jahve bijaše rekao: "Ne èinite toga!" ¹³A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih - proroka." ¹⁴Ali oni nisu poslušali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga. ¹⁵Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upuæivao. Težili su za ispraznošæu, pa su i sami postali isprazni slijedeæi narode oko sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne èine kao oni. ¹⁶Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i naèinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu. ¹⁷Provodili su svoje sinove i kæeri kroz oganj, odavali se vraèanju i gatanju, èineæi tako zlo u oèima Jahvinim i razjarujuæi ga. ¹⁸Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino. ¹⁹Ali ni pleme Judino nije držalo zapovijedi Jahve, Boga svoga, i slijedilo je obièaje kojih su se držali Izraelci. ²⁰I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade ga pljaèkašima, dok ih konaèno ne odbaci daleko od svoga lica. ²¹On je, konaèno, otrgnuo Izraelce od kuæe Davidove, a Izrael je proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratio Izraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu. ²²Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam poèinio i od njega se nisu odvraæali, ²³dok konaèno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica, kako to bijaše objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce iz njihove zemlje u sužanjstvo u Asiriju, gdje su do današnjega dana. ²⁴Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim. ²⁵U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu štovali Jahve i on je poslao protiv njih lavove da ih rastrgaju. ²⁶Zato su rekli asirskom kralju: "Narodi koje si preselio da ih nastaniš u gradovima Samarije ne znaju kako valja štovati Boga ove zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmræuju, jer ti narodi ne poznaju bogoštovlja ove zemlje." ²⁷Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: "Neka ide onamo jedan od sveæenika koje sam odande doveo u sužanjstvo; neka ide, neka se ondje nastani i pouèi ih u štovanju Boga one zemlje." ²⁸Tako ode jedan od sveæenika koji su bili odvedeni iz Samarije i nastani se u Betelu. On ih je pouèio kako treba štovati Jahvu. ²⁹Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove na uzvišicama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima življaše. ³⁰Babilonci naèiniše Sukot Benota, Kušani Nergala, Hamaæani Ašimu; ³¹Avijci naèiniše Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju djecu na ognju u èast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova. ³²Oni su štovali i Jahvu i postavili su neke izmeðu sebe za sveæenike uzvišica koji su im prinosili žrtve u hramovima uzvišica. ³³Štovali su Jahvu i služili su svojim bogovima po obièaju onih naroda izmeðu kojih su ih preselili. ³⁴Oni se još i danas drže starih obièaja. Ne štuju Jahve i ne usklaðuju svojih pravila i obièaja sa Zakonom i zapovijedima što ih je Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael. ³⁵Jahve bijaše s njima sklopio Savez i zapovjedio im: "Ne štujte tuðih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih štovati niti im žrtava prinositi. ³⁶Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispružene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega štujte, njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite. ³⁷Držite se pravila i obièaja, zakona i naredaba koje vam je propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne štujte tuðih bogova. ³⁸Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte štovati drugih bogova, ³⁹samo Jahvu, Boga svoga, poštujte i on æe vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja." ⁴⁰Ali oni nisu poslušali, nego su se i dalje držali svoga starog obièaja. ⁴¹Tako su ti narodi štovali Jahvu, a služili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova èine do dana današnjega onako kako su èinili njihovi oci.

Chapter 18

¹ Treæe godine kraljevanja Hošee, sina Elina, u Izraelu, postao je judejskim kraljem Ezekija, sin Ahazov. ²Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, Zaharijina kæi. ³Èinio je što je pravo u oèima Jahvinim, sasvim kao njegov otac David. ⁴On je uklonio uzvišice, srušio je stupove, sasjekao je ašere i razbio zmiju od mjedi koju bijaše naèinio Mojsije. Izraelci su joj sve do tada prinosili žrtve. Zvali su je Nehuštan. ⁵Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije njega ne bijaše mu ravna meðu kraljevima judejskim. ⁶Prionuo je uz Jahvu i nikada se nije okrenuo od njega. Držao je sve zapovijedi što ih je Jahve dao preko Mojsija. ⁷I Jahve bijaše s njim, pomagaše ga u svim njegovim pothvatima. Pobunio se protiv asirskog kralja i nije mu više bio podložan. ⁸On je potukao Filistejce do Gaze, opustošio njihovo podruèje od stražarskih kula sve do utvrðenih gradova. ⁹Èetvrte godine vladavine Ezekijine, a to je bila sedma godina kraljevanja izraelskog kralja Hošee, sina Elina, napade asirski kralj Salmanasar Samariju i opsjede je. ¹⁰Osvojio ju je nakon tri godine. Šeste godine Ezekijine vladavine, a devete godine izraelskog kralja Hošee, pala je Samarija. ¹¹Asirski je kralj odveo Izraelce u sužanjstvo u Asiriju i naselio ih u Halahu, na Haboru, rijeci gozanskoj, i u medijskim gradovima. ¹²Bijaše to stoga što nisu poslušali glas Jahve, Boga svoga, i što su prekršili njegov Savez i sve što im je naredio Mojsije, sluga Jahvin. Nisu ništa slušali niti vršili. ¹³Èetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade utvrðene judejske gradove i osvoji ih. ¹⁴Tada judejski kralj Ezekija poruèi asirskom kralju u Lakiš: "Pogriješio sam! Obustavi svoje napade na me. Snosit æu sve što mi nametneš." Asirski kralj zatraži od Ezekije, judejskog kralja, tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata. ¹⁵I dade Ezekija sve srebro što se našlo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora. ¹⁶U to je vrijeme Ezekija obio vrata i vratnice na Svetištu Jahvinu što ih bijaše pozlatio on sam, judejski kralj Ezekija, i posla to asirskom kralju. ¹⁷Asirski je kralj poslao iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom vojskom. Krenuše oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stadoše kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. ¹⁸Oni pozvaše kralja. Pred njim je izašao upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov. ¹⁹Veliki peharnik reèe im: "Kažite Ezekiji: 'Ovako veli veliki kralj, kralj asirski: kakvo je to pouzdanje u koje se uzdaš? ²⁰Misliš li da su prazne rijeèi veæ savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? ²¹Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja probada i prodire dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.' ²²Možda æete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim žrtvenikom u Jeruzalemu klanjajte.' ²³Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem: dat æu ti dvije tisuæe konja ako mogneš naæi jahaèe za njih! ²⁴Kako æeš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali se ti uzdaš u Egipat da æe ti dati kola i konjanika. ²⁵Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ovoga mjesta da ga razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'" ²⁶Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: "Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da èuje narod koji je na zidinama!" ²⁷Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvome gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuðeni da s vama jedu svoju neèist i piju svoju mokraæu?" ²⁸Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove rijeèi: "Èujte rijeè velikoga kralja, kralja asirskog! ²⁹Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. ³⁰Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreæi: Jahve æe nas sigurno izbaviti, ovaj grad neæe pasti u ruke kralju asirskom.' ³¹Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: 'Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca ³²dok ne doðem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinograda, u zemlju ulja i meda da biste živjeli i da ne pomrete. Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreæi vam: Jahve æe vas izbaviti.' ³³Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? ³⁴Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz ruke moje? ³⁵Koji su meðu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" ³⁶Šutjeli su i ni rijeèi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!" ³⁷Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, doðoše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saopæiše mu rijeèi velikoga peharnika

Chapter 19

¹ Èuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuèe kostrijet i ode u Dom Jahvin. ²Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i sveæenièke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. ³Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do roðenja, a nema snage da se rode. ⁴Možda je Jahve, Bog tvoj, èuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda æe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeèi koje je èuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.'" ⁵Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, ⁶on im reèe: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijeèi koje si èuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. ⁷Udahnut æu u njega duh i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'" ⁸Veliki peharnik vrati se i naðe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše èuo da je kralj otišao iz Lakiša. ⁹Doèuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, izašao je da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: ¹⁰"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog kralja! ¹¹Ti znaš što su asirski kraljevi uèinili svim zemljama izruèivši ih prokletstvu! A ti, ti li æeš se spasiti? ¹²Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru? ¹³Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'" ¹⁴Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proèita ga. Zatim uðe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. ¹⁵I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju. ¹⁶Prikloni uho, Jahve, i poèuj, otvori oèi, Jahve, i vidi! Sanheribove èujder rijeèi koje poruèi da izruga Boga živoga. ¹⁷Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; ¹⁸pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, veæ djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. ¹⁹Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini." ²⁰Tada Izaija, sin Amosov, poruèi Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.' ²¹Evo rijeèi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kæi sionska; za tobom maše glavom kæi jeruzalemska. ²²Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! ²³Po slugama si svojim vrijeðao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najviše i èemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši i vrt njegov šumoviti. ²⁴Kopao sam i pio sam vode tuðe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. ²⁵Èuješ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline. ²⁶Stanovnici njini, nemoæni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istoènim. ²⁷Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraæaš. ²⁸Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi doðe, prsten æu ti provuæ' kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit æu te putem kojim si i došao! ²⁹A znak nek' ti bude ovo: Ove æe se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treæe godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod. ³⁰Preživjeli iz kuæe Judine žilje æe pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu. ³¹Jer æe iz Jeruzalema iziæi Ostatak, Saèuvani s gore Siona. Sve æe to uèinit' ljubomora Jahvina! ³²Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: 'U ovaj grad on uæi neæe, ovamo strijele svoje neæe izmetati, k njemu neæe ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. ³³Vratit æe se putem kojim je i došao, u grad ovaj neæe uæi' - Jahvina je rijeè. ³⁴Grad æu ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." ³⁵Te iste noæi iziðe Anðeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuæa ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. ³⁶Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. ³⁷Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše maèem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.

Chapter 20

¹ U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, doðe mu i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuæu svoju jer æeš umrijeti; neæeš ozdraviti.'" ²Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: ³"Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam èinio što je dobro u tvojim oèima." I Ezekija briznu u gorak plaè. ⁴Izaija još ne bijaše izišao iz središnjeg predvorja kad mu je stigla rijeè Jahvina: ⁵"Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izlijeèit æu te; za tri dana uziæi æeš u Dom Jahvin. ⁶Dodat æu tvome vijeku još petnaest godina. Izbavit æu tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit æu ovaj grad radi sebe i sluge svoga Davida.'" ⁷Izaija naloži: "Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na èir i on æe ozdraviti." ⁸Ezekija upita Izaiju: "Po kojem æu znaku prepoznati da æe me Jahve izlijeèiti i da æu za tri dana uziæi u Dom Jahvin?" ⁹Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da æe uèiniti što je rekao: hoæeš li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se vrati za deset stupnjeva?" ¹⁰Ezekija odgovori: "Lako je sjeni pomaknuti se deset stupnjeva naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!" ¹¹Prorok Izaija zazva Jahvu i on uèini da se sjena vrati za deset stupnjeva. Sišla je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu sunèaniku. ¹²U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak-Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše èuo da se razbolio i ozdravio. ¹³Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo nièega u njegovu dvoru i svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao. ¹⁴Tada prorok Izaija doðe kralju Ezekiji i upita ga: "Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?" Ezekija odgovori: "Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona." ¹⁵Izaija upita dalje: "Što su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima nièega što im nisam pokazao." ¹⁶Tada Izaija reèe Ezekiji: "Èuj rijeè Jahvinu: ¹⁷'Evo dolaze dani kada æe sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neæe ostati, ' kaže Jahve. ¹⁸A od sinova što poteku od tebe, što ti se rode, neke æe uzeti da budu uškopljeni dvorani u palaèi babilonskoga kralja." ¹⁹Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je rijeè koju ti je Jahve objavio." A mislio je: "Zašto ne? Ako bude mira i sigurnosti za moga života!" ²⁰Ostala povijest Ezekijina, svi njegovi pothvati i kako je sagradio ribnjak i prorov da dovede vodu u grad, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ²¹Ezekija je poèinuo sa svojim ocima, a njegov sin Manaše zakralji se mjesto njega.

Chapter 21

¹ Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-Bah. ²Èinio je što je zlo u Jahvinim oèima, povodeæi se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. ³Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenik Baalu, naèinio ašere kako bijaše uèinio izraelski kralj Ahab; i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i služiti joj. ⁴Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: "U Jeruzalemu æe prebivati moje Ime zauvijek." ⁵Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. ⁶I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vraèao je, gatao, stvorio bajaèe i opsjenare, uèinio je premnogo zla u oèima Jahve i razjarivao ga. ⁷Dao je naèiniti lik Ašere i posadio ga u Domu, za koji Jahve bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao meðu svim izraelskim plemenima, postavit æu svoje Ime zauvijek. ⁸Neæu više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu njihovim oèevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: Zakon što im ga je objavio moj sluga Mojsije." ⁹Ali oni nisu poslušali, Manaše ih je zaveo te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima. ¹⁰Tada je Jahve ovako govorio preko slugu svojih proroka: ¹¹"Zato što je judejski kralj Manaše èinio te gnusobe, zato što je uèinio više zla nego što su prije njega radili Amorejci i što je zaveo Judejce svojim idolima, ¹²ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Evo, uèinit æu da doðe nevolja na Jeruzalem i Judeju, takva da æe zazujati oba uha onima koji o njoj èuju. ¹³Nategnut æu nad Jeruzalemom isto uže kao nad Samarijom, isto mjerilo kao nad kuæom Ahabovom; zbrisat æu Jeruzalem kao što se briše zdjela pa se tad izvrne. ¹⁴Odbacit æu ostatke svoje baštine, predat æu ih u ruke njihovih neprijatelja; služit æe za plijen i grabež svim svojim neprijateljima ¹⁵jer su èinili što je zlo u mojim oèima jer su izazivali moj gnjev od dana kada su njihovi oci izišli iz Egipta pa sve do danas.'" ¹⁶I mnogo je nedužne krvi prolio Manaše, tako da se njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov grijeh kojim je zaveo Judu da èini što je zlo u oèima Jahvinim. ¹⁷Ostala povijest Manašeova, njegova djela i grijesi koje je poèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ¹⁸Manaše je poèinuo kraj svojih otaca i sahranjen je u vrtu svojeg dvora, u vrtu Uzinu. Sin mu Amon zakralji se mjesto njega. ¹⁹Amonu bijahu dvadeset i dvije godine kad je zavladao, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Mešulemet, kæi Harusova, i bila je iz Jotbe. ²⁰On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, kao što je èinio njegov otac Manaše. ²¹U svemu je slijedio put svoga oca, služio je idolima kojima je služio i njegov otac i klanjao im se. ²²On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putem Jahvinim. ²³Amonovi se èasnici urotiše protiv njega i ubiše kralja u dvoru. ²⁴Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju. ²⁵Ostala povijest Amonova i sve što je èinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ²⁶Pokopali su ga u grobnicu njegova oca, u vrtu Uzinu, a njegov sin Jošija zakralji se mjesto njega.

Chapter 22

¹ Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, kæi Adajina, i bila je iz Boskata. ²Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skreæuæi ni desno ni lijevo. ³Osamnaeste godine svoga kraljevanja Jošija posla svoga tajnika Šafana, sina Asalijahina, sina Mešulamova, u Dom Jahvin i reèe mu: ⁴"Idi velikom sveæeniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen u Dom Jahvin i koji su èuvari praga sakupili od naroda. ⁵Neka ga uruèi poslovoðama postavljenim u Domu Jahvinu, a oni neka isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin, ⁶drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenje klesano što je potrebno za popravak Doma. ⁷Ali neka se ne traži od njih raèun za uruèeni novac jer oni rade pošteno." ⁸Veliki sveæenik Hilkija reèe tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." I Hilkija dade knjigu Šafanu, koji ju je proèitao. ⁹Tajnik Šafan doðe kralju te ga izvijesti: "Tvoje sluge", reèe on, "pokupile su novac koji se našao u Domu i predale su ga poslovoðama postavljenim u Domu Jahvinu." ¹⁰Tada tajnik Šafan obavijesti kralja: "Sveæenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poèe èitati pred kraljem. ¹¹Èuvši rijeèi Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje. ¹²I naredi sveæeniku Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: ¹³"Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige što je naðena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši oèevi nisu slušali rijeèi ove knjige, nisu vršili što nam je u njoj napisano." ¹⁴Sveæenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja odoše proroèici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvina, sina Harkasova, èuvara odjeæe; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše, ¹⁵ona im reèe: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kažite èovjeku koji vas je poslao k meni: ¹⁶Ovako veli Jahve: Evo, dovest æu nesreæu na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit æu sve što kaže knjiga koju je proèitao judejski kralj. ¹⁷Jer su me ostavili i prinose žrtve tuðim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut æe jarost moja na to mjesto i neæe se ugasiti.' ¹⁸A judejskom kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: 'Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Rijeèi si èuo. ¹⁹Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Jahvom èuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje æe pogoditi pustošenje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam te uslišio' - rijeè je Jahvina. ²⁰'Evo, sjedinit æu te s ocima tvojim i s mirom æeš leæi u grob da ne vidiš svojim oèima svu nesreæu koju æu svaliti na ovo mjesto.'" Oni odnesoše taj odgovor kralju.

Chapter 23

¹ Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine. ²Kralj potom uzaðe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, sveæenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najveæega. I proèita im sve rijeèi Knjige Saveza koja je naðena u Domu Jahvinu. ³Kralj, stojeæi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da æe slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez. ⁴Kralj je zapovjedio velikom sveæeniku Hilkiji, sveæenicima drugog reda i èuvarima hramskog praga da iz Svetišta Jahvina iznesu sve bogoslužne predmete što bijahu naèinjeni za Baala, za Ašeru i za svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel. ⁵Uklonio je lažne sveæenike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvišicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj. ⁶Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, Ašeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na groblje sinova puèkih. ⁷Razorio je stanove posveæenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su žene tkale haljine Ašeri. ⁸Iz svih judejskih gradova doveo je sveæenike i oskvrnuo je uzvišice gdje su ti sveæenici prinosili kad, od Gebe do Beer Šebe. Zatim je srušio uzvišice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jošue, upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima. ⁹Isto tako sveæenici uzvišica nisu mogli uzlaziti žrtveniku Jahvinu u Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa meðu svojom braæom. ¹⁰Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina ili kæerku provodio kroz oganj u èast Moleku. ¹¹Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u blizini, i spalio je u ognju sunèana kola. ¹²Žrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one koje je sagradio Manaše u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je srušio, uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku. ¹³Uzvišice koje su bile suèelice Jeruzalemu, na južnom dijelu Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio Aštarti, sramoti sidonskoj, Kemošu, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj - sve ih je kralj oskvrnio. ¹⁴Razbio je stupove, iskorijenio ašere i njihova je mjesta ispunio ljudskim kostima. ¹⁵Isto tako i žrtvenik u Betelu, uzvišicu koju je sagradio Jeroboam, sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je srušio, oborio žrtvenik i tu uzvišicu, satro kamenje u prah, spalio ašere. ¹⁶A kad se Jošija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na gori, posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na žrtveniku. Tako ga je oskvrnuo, izvršavajuæi rijeè Jahvinu, koju je objavio èovjek Božji (dok je Jeroboam bio na žrtveniku za vrijeme sveèanosti). Okrenuvši se, Jošija baci oèi na grob èovjeka Božjeg koji je objavio sve to ¹⁷i upita: "Kakav je ono spomenik što ga vidim?" Ljudi iz grada odgovoriše mu: "To je grob èovjeka Božjeg koji je došao iz Judeje i koji je prorekao sve ovo što si ti uèinio s betelskim žrtvenikom." ¹⁸"Pustite ga na miru", reèe kralj, "i neka nitko ne dira njegove kosti." Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji je došao iz Samarije. ¹⁹Jošija je jednako razorio sve hramove uzvišica koje su izraelski kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i uèinio je s njima kao što je uèinio u Betelu. ²⁰Sve sveæenike uzvišica poklao je na žrtvenicima; na njima je spalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem. ²¹Kralj naredi svemu narodu: "Svetkujte Pashu u èast Jahve, Boga svoga, po obièaju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza." ²²Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih. ²³Samo je osamnaeste godine kraljevanja Jošijina svetkovana takva Pasha u èast Jahve, u Jeruzalemu. ²⁴Osim toga, sve bajaèe i sve vraèare, sve kuæne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je to Jošija uklonio da izvrši rijeèi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, sveæenik Doma Jahvina. ²⁵Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna. ²⁶Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio. ²⁷Jahve je odluèio: "Maknut æu Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit æu ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: 'Tu æe biti Ime moje.'" ²⁸Ostala povijest Jošijina i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ²⁹U njegvo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuo protiv asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Jošija pošao je preda nj, ali ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu. ³⁰Sluge njegove prenesoše mu tijelo kolima iz Megida, odvezoše ga u Jeruzalem i sahraniše u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primi Joahaza, sina Jošijina; pomazaše ga i proglasiše kraljem namjesto njegova oca. ³¹Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, kæi Jeremije, i bila je iz Libne. ³²On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što su èinili oci njegovi. ³³Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na podruèju Hamata, da ne vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenata srebra i deset talenata zlata. ³⁴Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Jošijina, na mjesto njegova oca Jošije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahaza je uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje. ³⁵Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemlji porez da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je nametnuo prema njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davati faraonu Neku. ³⁶Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem i kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Zebida, kæi Pedajina, i bila je iz Rume. ³⁷On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što su èinili i oci njegovi.

Chapter 24

¹ U njegovo je vrijeme došao Nabukodonozor, kralj babilonski, i Jojakim mu je bio podložan tri godine, zatim se ponovno pobunio protiv njega. ²Ovaj pak posla protiv njega kaldejske pljaèkaške èete, aramejske, moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da je opustoše, potvrðujuæi rijeè koju je Jahve bio objavio po slugama svojim prorocima. ³To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jahvinoj da æe je istrijebiti ispred svoga lica zbog grijeha Manašeovih: zbog svega što je Manaše uèinio ⁴i zbog nedužne krvi koju je prolio, natopio Jeruzalem krvlju nedužnom. Jahve nije htio oprostiti. ⁵Ostala povijest Jojakimova i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ⁶Jojakim je poèinuo kraj svojih otaca, a njegov sin Jojakin zavlada mjesto njega. ⁷Egipatski kralj nije više izlazio iz zemlje, jer je babilonski kralj osvojio od Egipatskog potoka do rijeke Eufrata sve što je pripadalo egipatskom kralju. ⁸Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehušta, kæi Elnatana, i bila je iz Jeruzalema. ⁹On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što je èinio i njegov otac. ¹⁰U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen. ¹¹Doðe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo. ¹²Tada je judejski kralj Jojakin izišao pred babilonskoga kralja: on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovoðe i dvorani, a babilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja. ¹³On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznica kraljevskog dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, naèinio za Svetište Jahvino. Tako se ispunila rijeè Jahvina. ¹⁴Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovoðe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuæa prognanika, sa svim kovaèima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje. ¹⁵Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u progonstvo u Babilon. ¹⁶Sve sposobne ljude, njih sedam tisuæa na broju; kovaèe i bravare, tisuæu na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u sužanjstvo. ¹⁷Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija. ¹⁸Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, kæi Jeremije, i bila je iz Libne. ¹⁹Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što je èinio Jojakin. ²⁰To je zadesilo Jeruzalem i Judu zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobuni protiv babilonskog kralja.

Chapter 25

¹ Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. ²Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. ³Devetoga dana èetvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, ⁴neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noæu kroz vrata izmeðu dva zida nad Kraljevim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi. ⁵Kaldejske èete nagnuše u potjeru za kraljem i sustigoše ga na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. ⁶Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu pred kralja babilonskog, koji mu izreèe presudu. ⁷Sidkijine sinove pokla pred njegovim oèima, Sidkiji iskopa oèi, okova ga verigama i odvede u Babilon.

⁸Sedmoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uðe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže i èasnik babilonskog kralja. ⁹On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuæe u Jeruzalemu. ¹⁰Kaldejske èete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne straže, razoriše zidine koje su okruživale Jeruzalem. ¹¹Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. ¹²Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i ratare. ¹³Kaldejci razbiše tuèane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjedeno more koji su bili u Domu Jahvinu i tuè odniješe u Babilon. ¹⁴Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uopæe sav tuèani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. ¹⁵Zapovjednik uze i kadionice i škropionice, uopæe sve što bijaše od zlata i srebra, ¹⁶dva stupa, jedno more i podnožja, što je Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguæe procijeniti koliko je tuèa bilo u svim tim predmetima. ¹⁷Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata, imao je glavicu od tuèa, visoku pet lakata; obvijaše je oplet i mogranji, sve od tuèa. Takav je bio i drugi stup. ¹⁸Zapovjednik straže odveo je sveæenièkog poglavara Seraju, drugog sveæenika, Sefaniju, i tri èuvara praga. ¹⁹Iz grada je odveo jednog dvoranina, vojnièkog zapovjednika, pet ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novaèio puk i šezdeset puèana koji se takoðer zatekoše u gradu. ²⁰Zapovjednik kraljevske tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskoga u Riblu. ²¹I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. ²²Narodu što je ostao u zemlji judejskoj i što ga je ostavio babilonski kralj Nabukodonozor - postavio je ovaj za upravitelja Gedaliju, sina Ahikamova, unuka Šafanova. ²³Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi saznaše da je babilonski kralj postavio zemlji za namjesnika Gedaliju i doðoše pred njega u Mispu: Netanijin sin Jišmael; Kareahov sin Johanan; sin Tanhumeta iz Netofe, Seraja; Maakatijev sin Jaazanija - oni i svi njihovi ljudi. ²⁴Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reèe: "Ne bojte se služiti Kaldejcima; ostanite u zemlji, budite podložni babilonskom kralju i bit æe vam dobro." ²⁵Ali sedmoga mjeseca Jišmael, sin Netanijin, unuk Elišamin, koji bijaše kraljevskog roda, i još deset ljudi s njim ubiše Gedaliju te on umrije kao i svi Judejci i Kaldejci koji bijahu s njim u Mispi. ²⁶Tada sav narod, od maloga do velikog, i svi zapovjednici èeta ustadoše i odoše u Egipat jer se bojahu Kaldejaca. ²⁷Trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i sedmog dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskog kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. ²⁸Ljubezno je s njime razgovarao i stolicu mu postavio više nego ostalim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. ²⁹Jojakin je odložio svoje tamnièke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka. ³⁰Do kraja njegova života babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje.

1 Chronicles

Chapter 1

¹ Adam, Šet, Enoš, ²Kenan, Mahalalel, Jared, ³Henok, Metušalah, Lamek, ⁴Noa, Šem, Ham i Jafet. ⁵Sinovi Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras. ⁶Gomerovi sinovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. ⁷Javanovi sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. ⁸Hamovi sinovi: Kuš, Misrajim, Put i Kanaan. ⁹Kuševi sinovi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka; Ramini sinovi: Šeba i Dedan. ¹⁰Kušu se rodi Nimrod, koji bijaše prvi vlastodržac na zemlji. ¹¹Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Neftuhijci, ¹²Patrušani i Kasluhijci, od kojih su potekli Filistejci i Kaftorci. ¹³Kanaan rodi Sidona, svog prvenca, i Heta, ¹⁴i Jebusejce, Amorejce, Girgašane, ¹⁵Hivijce, Arkijce, Sinijce, ¹⁶Arvadijce, Semarijce i Hamatijce. ¹⁷Šemovi sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. Aramovi sinovi: Us, Hul, Geter i Mešek. ¹⁸Arpakšadu se rodi Šelah, Šelahu se rodi Eber. ¹⁹Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se za njegova doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. ²⁰Od Joktana se rodiše Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, ²¹Hadoram, Uzal, Dikla, ²²Obal, Abimael, Šeba, ²³Ofir, Havila i Jobab. Svi su to sinovi Joktanovi. ²⁴Šem, Arpakšad, Šalah, ²⁵Eber, Peleg, Rau, ²⁶Serug, Nahor, Tarah, ²⁷Abram, to jest Abraham. ²⁸Abrahamovi sinovi: Izak i Jišmael. ²⁹Ovo je njihovo rodoslovlje: Jišmaelov prvenac Nebajot, zatim Kedar, Adbeel, Mibsam, ³⁰Mišma, Duma, Masa, Hadad, Tema, ³¹Jetur, Nafiš i Kedma. To su Jišmaelovi sinovi. ³²Sinovi Keture, Abrahamove inoèe: ona rodi Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. Sinovi Jokšanovi jesu: Šeba i Dedan. ³³Midjanovi su sinovi bili: Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Svi su oni bili Keturini sinovi. ³⁴Abrahamu se rodi Izak; Izakovi su sinovi bili: Ezav i Izrael. ³⁵Ezavovi su sinovi bili: Elifaz, Reuel, Jeuš, Jalam i Korah. ³⁶Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefi, Gatan, Kenaz, Timna i Amalek. ³⁷Reuelovi su sinovi bili: Nahat, Zerah, Šama i Miza. ³⁸Seirovi su sinovi bili: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, Dišon, Eser i Dišan. ³⁹Lotanovi su sinovi bili: Hori i Homam; Lotanova je sestra bila Timna. ⁴⁰Šobalovi su sinovi bili: Alvan, Manahat, Ebal, Šefi i Onam. Sibeonovi su sinovi bili: Aja i Ana. ⁴¹Anin je sin bio Dišon, a Dišonovi su sinovi bili: Hamram, Ešban, Jitran i Keran. ⁴²Eserovi su sinovi bili: Bilhan, Zaavan i Jaakan. Dišonovi su sinovi bili Us i Aran. ⁴³Evo kraljeva koji su kraljevali u zemlji edomskoj prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih: Bela, sin Beorov; gradu mu je bilo ime Dinhaba. ⁴⁴Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zareha iz Bosre. ⁴⁵Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje. ⁴⁶Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju; gradu mu je bilo ime Avit. ⁴⁷Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke. ⁴⁸Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci. ⁴⁹Kad umrije Šaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin. ⁵⁰Kad je umro Baal Hanan, zavladao je Hadad; gradu mu je bilo ime Pai. Žena mu se zvala Mehetabela. Bila je kæi Matredova iz Me Zahaba. ⁵¹Kad je umro Hadad, nastali su knezovi u Edomu: knez Timna, knez Alva, knez Jetet, ⁵²knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, ⁵³knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar, ⁵⁴knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski.

Chapter 2

¹ Evo Izraelovih sinova: Ruben, Šimun, Levi, Juda, Jisakar i Zebulun, ²Dan, Josip i Benjamin, Naftali, Gad i Ašer. ³Judini sinovi: Er, Onan i Šela. Ta mu je tri rodila Kanaanka, Šuina kæi. Ali Er, Judin prvenac, bijaše nevaljao u Jahvinim oèima i Jahve ga pogubi. ⁴Njegova nevjesta Tamara rodi mu Peresa i Zeraha. U svemu je bilo pet Judinih sinova. ⁵Peresovi su sinovi bili: Hesron i Hamul. ⁶Zerahovi su sinovi bili: Zimri, Etan, Heman, Kalkol i Dara; u svemu pet. ⁷Karmijevi su sinovi bili: Akar, koji je nanio zlo Izraelu prekršivši kletvu. ⁸A sinovi Etanovi: Azarja. ⁹Hesronovi sinovi koji mu se rodiše bijahu: Jerahmeel, Ram i Kelubaj. ¹⁰Ram rodi Aminadaba, a Aminadab rodi Nahšona, kneza Judinih sinova. ¹¹Nahšon rodi Salmu, Salma rodi Boaza. ¹²Boaz rodi Obeda, Obed rodi Jišaja. ¹³Jišaj rodi prvenca Eliaba, drugog Abinadaba, treæeg Šimu, ¹⁴èetvrtog Netanela, petog Radaja, ¹⁵šestog Osema, sedmoga Davida. ¹⁶Sestre im: Sarviju i Abigajilu. Sarvijini su sinovi bili: Abišaj, Joab, Asahel, trojica. ¹⁷Abigajila je rodila Amasu, Amasin je otac bio Jišmaelac Jeter. ¹⁸Hesronov sin Kaleb imao je sa ženom Azubom i s Jeriotom sinove, a sinovi su mu bili: Ješer, Šobab i Ardon. ¹⁹Kad je umrla Azuba, uze Kaleb za ženu Efratu i ona mu rodi Hura. ²⁰Hur rodi Urija, a Uri rodi Besalelu. ²¹Potom Hesron uze kæer Makira, oca Gileadova; uzeo ju je za ženu kad mu je bilo šezdeset godina i ona mu rodi Seguba. ²²Segub rodi Jaira, koji je imao dvadeset i tri grada u gileadskoj zemlji. ²³Ali su Gešurci i Aramejci osvojili od njih Jairova Sela, Kenat sa selima, šezdeset gradova. To su sve osvojili sinovi Makira, oca Gileadova. ²⁴Kad je umro Hesron u Kaleb Efrati, Hesronova žena Abija rodi mu Ašhura, oca Tekoina. ²⁵Sinovi Jerahmeela, Hesronova prvenca, bili su: prvenac Ram, pa Buna, Oren, Osem i Ahija. ²⁶Jerahmeel je imao i drugu ženu, zvala se Atara, koja je bila Onamova majka. ²⁷Sinovi Rama, Jerahmeelova prvenca, bili su Maas, Jamin i Eker. ²⁸Onamovi su sinovi bili: Šamaj i Jada; Šamajevi sinovi: Nadab i Abišur. ²⁹Abišurova se žena zvala Abihajla, koja mu rodi Ahbana i Molida. ³⁰Nadabovi su sinovi bili: Seled i Afajim, ali je Seled umro bez djece. ³¹Sinovi su Afajimovi bili: Jiši; Jišijevi sinovi: Šešan; Šešanov sin Ahlaj. ³²Sinovi Jade, brata Šamajeva, bili su: Jeter i Jonatan; ali je Jeter umro bez djece. ³³Jonatanovi su sinovi bili: Pelet i Zaza. To su bili Jerahmeelovi sinovi. ³⁴Šešan nije imao sinova, nego kæeri; ali je Šešan imao slugu Egipæanina po imenu Jarhu. ³⁵Zato je Šešan dao kæer sluzi Jarhi za ženu i ona mu rodi Ataja. ³⁶Ataj rodi Natana, Natan rodi Zabada. ³⁷Zabad rodi Eflala, Eflal rodi Obeda; ³⁸Obed rodi Jehua, Jehu rodi Azarju, ³⁹Azarja rodi Helesa, Heles rodi Elasu; ⁴⁰Elasa rodi Sismaja, Sismaj rodi Šaluma, ⁴¹Šalum rodi Jekamju, Jekamja rodi Elišamu. ⁴²Sinovi Kaleba, Jerahmeelova brata, bili su: njegov prvenac Meša, otac Zifov; sinovi oca Mareše bili su: Hebron. ⁴³Hebronovi sinovi Korah, Tapuah, Rekem i Šema. ⁴⁴Šema rodi Rahama, oca Jorkoamova, a Rekem rodi Šamaja. ⁴⁵Šamajev je sin bio Maon, a Maon je bio otac Bet-Sarov. ⁴⁶Efa, Kalebova inoèa, rodila je Harana, Mosu i Gazeza; Haran je rodio Gazeza. ⁴⁷Johdajevi su sinovi bili: Regem, Jotam, Gešan, Felet, Efa i Šaaf. ⁴⁸Maaka, Kalebova inoèa, rodila je Šebera i Tirhanu. ⁴⁹Rodila je Šaafa, oca Madmanina, Ševu, oca Makbenina, i oca Gibina; a Kalebova je kæi bila Aksa. ⁵⁰To su bili sinovi Kalebovi. A sinovi Hura, Efratina prvenca: Šobal, otac Kirjat Jearimov, ⁵¹Salma, otac Betlehemov, i Haref, otac Bet-Gaderov. ⁵²A sinovi Šobala, oca Kirjat Jearimova: Reaja, polovica Manahaæana. ⁵³Kirjatjearimske su porodice bile: Jitrani, Puæani, Šumaæani i Mišrani; od njih su potekli Soraæani i Eštaoljani. ⁵⁴Salmini su sinovi: Betlehem, Netofaæani, Atrot, Bet Joab i polovina Manahaæana, Saraæani. ⁵⁵Književnièke obitelji koje su živjele u Jabesu bile su: Tiraæani, Simeaæani, Sukaæani. To su Kinejci koji su potekli od Hamata, oca Rekabova doma.

Chapter 3

¹ Ovo su Davidovi sinovi koji mu se rodiše u Hebronu: prvenac Amnon od Jizreelke Ahinoame, drugi Daniel od Karmelke Abigajle, ²treæi Abšalom, sin Maake, kæeri Talmaja, gešurskoga kralja, èetvrti Adonija, sin Hagitin, ³peti Šefatja od Abitale, šesti Jitream od njegove žene Egle. ⁴Šest mu se sinova rodilo u Hebronu, gdje je kraljevao sedam godina i šest mjeseci; a trideset je i tri godine kraljevao u Jeruzalemu. ⁵Ovi mu se sinovi rodiše u Jeruzalemu: Šimeja, Šobab, Natan i Salomon; èetiri od Bat-Šebe, kæeri Amielove. ⁶Jibhar, Elišama, Elifalet, ⁷Nogah, Nefeg, Jafija, ⁸Elišama, Elijada, Elifelet: devet. ⁹Sve Davidovi sinovi osim inoèkih sinova i njihove sestre Tamare. ¹⁰Salomonov je sin bio Roboam, njegov sin Abija, njegov sin Asa, njegov sin Jošafat, ¹¹njegov sin Joram, njegov sin Ahazja, njegov sin Joaš, ¹²njegov sin Amasja, njegov sin Azarja, njegov sin Jotam, ¹³njegov sin Ahaz, njegov sin Ezekija, njegov sin Manaše, ¹⁴njegov sin Amon, njegov sin Jošija. ¹⁵Jošijini su sinovi bili: prvenac Johanan, drugi Jojakim, treæi Sidkija, èetvrti Šalum. ¹⁶Jojakimovi su sinovi bili: Jekonija, njegov sin, i Sidkija, njegov sin. ¹⁷Sinovi sužnja Jekonje bili su Šealtiel, njegov sin, ¹⁸Malkiram, Pedaja, Šenasar, Jekamja, Jošama i Nebadja. ¹⁹Pedajini su sinovi bili: Zerubabel i Šimej; Zerubabelovi sinovi: Mešulam i Hananija, i sestra im Šelomita. ²⁰Hašuba, Ohel, Berekja, Hasadja i Jušab-Hesed, njih petorica. ²¹Hananijini su sinovi bili: Pelatja i Jišaja, Refajini sinovi, Arnanov sin, Obadjin sin, Šekanijin sin. ²²Šekanijini su sinovi bili: Šemaja, a Šemajini su sinovi bili: Hatuš, Jigal, Barijah, Nearja i Šafat, šestorica. ²³Nearjini su sinovi bili Elijoenaj, Ezekija i Azrikam, trojica. ²⁴Elijoenajevi su sinovi bili Hodavja, Elijašib, Felaja, Akub, Johanan, Delaja i Anani, sedmorica.

Chapter 4

¹ Judini su sinovi bili: Peres, Hesron, Karmi, Hur i Šobal. ²Šobalov sin Reaja rodi Jahata, a Jahat rodi Ahumaja i Lahada. To su soratski rodovi. ³Ovo su sinovi od oca Etama: Jizreel, Jišma i Jidbaš, a njihovoj je sestri bilo ime Haslelponija. ⁴Fenuel je bio otac Gedoru, a Ezer je bio Hušin otac. To su bili sinovi Hura, prvenca Efrate, oca Betlehema. ⁵A otac Tekoe Ašhur imao je dvije žene, Helu i Naaru. ⁶Naara mu je rodila Ahuzama, Hefera, Temnance i Ahaštarce. To su Naarini sinovi. ⁷Helini su sinovi bili: Seret, Sohar i Etnan. ⁸Kos rodi Anuba i Hasobebu i porodice Harumova sina Aharhela. ⁹Jabes je bio izvrsniji meðu braæom i mati mu je nadjela ime Jabes govoreæi: "Rodila sam ga s bolom." ¹⁰Jabes je prizvao Izraelova Boga govoreæi: "Ako me odista blagoslivljaš, raširi moje podruèje, neka bude tvoja ruka uza me i saèuvaj me oda zla, tako da se ne muèim!" Ispuni mu Bog za što ga je molio. ¹¹Šuhin brat Kelub rodi Mehira; on je bio Eštonov otac. ¹²Od Eštona poteèe Bet Rafa, Paseah i Tehina, otac Ir Nahaša. To su Rekini ljudi. ¹³A Kenazovi su sinovi bili: Otniel i Seraja. Otnielovi sinovi: Hatat i Meonotaj. ¹⁴Meonotaj rodi Ofru; Šeraja rodi Joaba, oca onih što žive u Dolini rukotvoraca, jer bijahu rukotvorci. ¹⁵Sinovi Jefuneova sina Kaleba bili su: Ir, Ela i Naam; Elin je sin bio Kenaz. ¹⁶Jehalelelovi su sinovi bili Zif, Zifa, Tirja i Asrael. ¹⁷Ezrini sinovi: Jeter, Mered, Efer i Jalon; Jeter rodi Mirjamu, Šamaja i Jišboha, Eštemoina oca. ¹⁸Njegova žena Judejka rodila je Jereda, Gedorova oca, Hebera, Sokova oca, i Jekutiela, Zanoahova oca. To su bili sinovi Bitje, faraonove kæeri koju je za ženu uzeo Mered. ¹⁹Sinovi Hodijine žene, sestre Nahama, Keilina oca, bili su: Šimun, otac Jomama Garmijca, i Eštemoa Maakaæanin. ²⁰Šimunovi su sinovi bili: Amnon, Rina, Ben-Hanan i Tilon. Išijevi sinovi: Zohet i Ben-Zohet. ²¹Sinovi Judina sina Šele bili su: Er, Lekin otac, Lada, Marešin otac, i obitelji platnarske kuæe u Bet Ašbeji; ²²Jokim i ljudi iz Kozebe Joaš i Saraf, koji su vladali nad Moabom i vratili se u Betlehem. Ali su to stari dogaðaji. ²³To su bili lonèari koji su živjeli u Netajimu i u Gederi kod kralja i bili su ondje zaposleni u njega. ²⁴Šimunovi su sinovi bili Nemuel, Jamin, Jarib, Zerah i Šaul. ²⁵Njegov je sin bio Šalum, a njegov je sin Mibsam, njegov sin Mišma. ²⁶Mišmini su sinovi bili: Hamuel, sin mu, i njegov sin Zakur i njegov sin Šimej. ²⁷Šimej je imao šesnaest sinova i šest kæeri; njegova braæa nisu imala mnogo sinova, i sve njihove porodice nije bilo tako mnogo kao Judinih sinova. ²⁸Živjeli su u Beer Šebi, Moladi i Hasar Šualu, ²⁹u Bilhi, u Esemu, u Toladu, ³⁰u Betuelu, u Hormi, u Siklagu, ³¹u Bet Markabotu, u Hasar Susimu, u Bet Biriju i u Šaarajimu. To su bili njihovi gradovi do Davidova kraljevanja. ³²A njihova su naselja bila: Etam i Ajin, Rimon, Token i Ašan, pet gradova. ³³I sva njihova naselja što su bila oko tih gradova do Baala. To su bili njihovi stanovi i njihovi plemenski popisi. ³⁴Mešobad, Jamlek i Amasjin sin Joša, ³⁵Joel i Jehu, sin Jošibje, sina Serajina, sina Asielova, ³⁶Elijoenaj, Jaakoba, Ješohaja, Asaja, Adiel, Jesimiel i Benaja, ³⁷Ziza, sin Šifija, sina Alonova, sina Jedajeva, sina Šimrijeva, sina Šemajina. ³⁸Ti su imenovani bili starješine svojim rodovima i njihove su se porodice veoma umnožile. ³⁹Zato su otišli do mjesta kako se ide u Gedor do istoène strane doline da traže pašu stoci. ⁴⁰Našli su obilatu i dobru pašu i prostranu, sigurnu i mirnu zemlju. Buduæi da su ondje prije živjeli Hamovi potomci, ⁴¹Šimunovci, poimence popisani, navališe za vremena judejskoga kralja Ezekije te razbiše njihove šatore i njihove zaklone koji se naðoše ondje. Baciše na njih kletvu, koja traje do današnjega dana, i nastaniše se na njihovo mjesto jer su ondje bili pašnjaci za njihovu stoku. ⁴²Onda su neki meðu onima što su pripadali Šimunovim sinovima, njih pet stotina, izbili na planinu Seir, na èelu s Felatjom, Nearjom, Refajom i Uzielom, Išijevim sinovima. ⁴³Oni pobiše ostatak koji se spasio izmeðu Amaleèana i naseliše se ondje do današnjega dana.

Chapter 5

¹ Sinovi Izraelova prvenca Rubena. On je doista bio prvenac; ali kad je oskvrnuo oèevu postelju, njegovo je pravo prvorodstva bilo dano sinovima Izraelova sina Josipa, ali im nije bilo upisano u rodovnik, ²jer je Juda nadvladao meðu braæom, a od njega se rodio knez. Ipak je pravo prvorodstva pripalo Josipu. ³Sinovi Izraelova prvenca Rubena bili su Henok, Falu, Hesron i Karmi. ⁴Joelovi sinovi: njegov sin Šemaja, njegov sin Gog, njegov sin Šimej, ⁵njegov sin Mika, njegov sin Reaja, njegov sin Baal, ⁶njegov sin Beera, koga je odveo u sužanjstvo asirski kralj Tiglat Pileser; on je bio poglavar Rubenova plemena. ⁷Njegovoj braæi, po obiteljima, kad su se zapisali u plemenski rodovnik po naraštajima, bio je poglavar Jeiel, Zaharija, ⁸Bela, sin Azazov, sin Šemin, sin Joelov. On je živio u Aroeru i do Neba i Baal Meona. ⁹Prema istoku njegova se zemlja prostirala do ulaza u pustinju, od rijeke Eufrata, jer mu se stoka umnožila u gileadskoj zemlji. ¹⁰Za Šaulovih vremena vojevali su s Hagrijcima koji su izginuli od njihove ruke; tako su se naselili u njihove šatore po svemu istoènom podruèju od Gileada. ¹¹Gadovi su sinovi živjeli blizu njih u bašanskoj zemlji do Salke. ¹²Poglavar je bio Joel, a drugi Šafan, pa Janaj i Šafat u Bašanu. ¹³Njihova su braæa po svojim rodovima bila: Mihael, Mešulam, Šeba, Joraj, Jakan, Zija, Eber, sedmorica. ¹⁴To su bili sinovi Abihajila, sina Hurija, sina Jaroaha, sina Gileada, sina Mihaela, sina Ješišaja, sina Jahdona, sina Buza. ¹⁵Ahi, sin Abdiela, Gunijeva sina, bio je poglavar njihova roda. ¹⁶Živjeli su u Gileadu i u njihovim zaseocima te po svim šaronskim pašnjacima do njihovih krajeva. ¹⁷Svi su bili zapisani u plemenski rodovnik za vremena judejskoga kralja Jotama i za vremena izraelskoga kralja Jeroboama. ¹⁸Rubenovih i Gadovih sinova, i polovine Manašeova plemena, hrabrih junaka koji su nosili štit i maè te zapinjali luk i bili vješti boju, bijaše èetrdeset tisuæa sedam stotina i šezdeset vojnika. ¹⁹Ratovali su protiv Hagrijaca, Iturejaca, Nafišejaca i Nodabejaca. ²⁰U boju su zavapili k Bogu i on ih je uslišao jer su se pouzdali u nj: potpomognuti su protiv neprijatelja te su im predani u ruke Hagrijci sa svim njihovim saveznicima. ²¹Zaplijenili su njihovu stoku - pedeset tisuæa deva, dvije stotine i pedeset tisuæa ovaca i koza i dvije tisuæe magaraca - i odveli u ropstvo sto tisuæa ljudi. ²²Pobijenih je mnogo palo, jer je taj boj bio od Boga; onda se naseliše na njihovo mjesto do sužanjstva. ²³Sinovi polovine Manašeova plemena nastanili su se u toj zemlji od Bašana do Baal Hermona i Šenira i do Hermonske gore. I bijahu se umnožili. ²⁴Ovo su bili poglavari njihovih rodova: Efer, Jiši, Eliel, Azriel, Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri junaci i ugledni muževi: poglavari u svojim rodovima. ²⁵Ali kad su se iznevjerili Bogu svojih otaca i odali se preljubu s bogovima naroda one zemlje koje je Bog iskorijenio pred njima, ²⁶probudio je Izraelov Bog neprijateljstvo asirskoga kralja Pula i neprijateljstvo asirskoga kralja Tiglat Pilesera. Oni su odveli u sužanjstvo Rubenovo i Gadovo pleme i polovinu Manašeova plemena. Doveli su ih u Helah, Habor i Haru i na Gozansku rijeku do današnjega dana. ²⁷Levijevi su sinovi bili Geršom, Kehat i Merari. ²⁸Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. ²⁹Amramovi sinovi: Aron, Mojsije i Mirjama. Aronovi sinovi: Nabad i Abihu, Eleazar i Itamar. ³⁰Eleazar rodi Pinhasa, Pinhas rodi Abišuu; ³¹Abišua rodi Bukija, Buki rodi Uziju; ³²Uzija rodi Zerahju; Zerahja rodi Merajota. ³³Merajot rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba; ³⁴Ahitub rodi Sadoka; Sadok rodi Ahimaasa; ³⁵Ahimaas rodi Azarju, Azarja rodi Johanana; ³⁶Johanan rodi Azarju, koji je bio sveæenik u Hramu što ga je sagradio Salomon u Jeruzalemu. ³⁷Azarja rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba; ³⁸Ahitub rodi Sadoka, Sadok rodi Šaluma; ³⁹Šalum rodi Hilkiju, Hilkija rodi Azarju; ⁴⁰Azarja rodi Seraju; Seraja rodi Josadaka. ⁴¹Josadak je otišao kad je Jahve odveo u sužanjstvo Judu i Jeruzalem Nabukodonozorovom rukom.

Chapter 6

¹ Levijevi su sinovi bili Geršom, Kehat i Merari. ²Evo imena Geršomovih sinova: Libni i Šimej. ³Kehatovi su sinovi bili: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. ⁴Merarijevi sinovi: Mahli i Muši. Ovo su rodovi Levijevaca po svojim ocima. ⁵Od Geršoma: sin mu Libni, njegov sin Jahat, njegov sin Zima, ⁶njegov sin Joah, njegov sin Ido, njegov sin Zerah, njegov sin Jeatraj. ⁷Kehatovi sinovi: sin mu Aminadab, njegov sin Korah, njegov sin Asir, ⁸njegov sin Elkana, njegov sin Ebjasaf, njegov sin Asir; ⁹njegov sin Tahat, njegov sin Uriel, njegov sin Uzija, njegov sin Šaul. ¹⁰Elkanini sinovi: Amasaj i Ahimot; ¹¹njegov sin Elkana, njegov sin Sufaj, njegov sin Nahat; ¹²njegov sin Eliab, njegov sin Jeroham, njegov sin Elkana. Elkanini sinovi: ¹³Samuel, njegov prvenac, drugi Abija. ¹⁴Merarijevi sinovi: Mahli, njegov sin Libni, njegov sin Šimej, njegov sin Uza, ¹⁵njegov sin Šima, njegov sin Hagija, njegov sin Asaja. ¹⁶Ovo su oni koje je postavio David da se brinu za pjevanje u Domu Jahvinu kad je Kovèeg ondje našao svoje poèivalište; ¹⁷oni koji su služili pred Prebivalištem, Šatorom sastanka, pjevajuæi, dok nije Salomon sagradio Dom Jahvin u Jeruzalemu i koji su obavljali službu po propisanom redoslijedu. ¹⁸Evo onih što su obavljali službu i njihovih sinova: od Kehatovih sinova: pjevaè Heman, sin Joela, sina Samuela, ¹⁹sina Elkane, sina Jerohama, sina Eliela, sina Toaha, ²⁰sina Sifa, sina Elkane, sina Mahata, sina Amasaja, ²¹sina Elkane, sina Joela, sina Azarje, sina Sefanije, ²²sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa, sina Koraha, ²³sina Jishara, sina Kehata, sina Levija, sina Izraelova. ²⁴Brat mu Asaf stajao je s desne strane; Asaf je bio sin Berekje, sina Šime, ²⁵sina Mihaela, sina Baaseja, sina Malkije, ²⁶sina Etnija, sina Zeraha, sina Adaje, ²⁷sina Etana, sina Zime, sina Šimeja, ²⁸sina Jahata, sina Geršoma, sina Levijeva. ²⁹Merarijevi sinovi, njihova braæa, stajala su mu s lijeve strane: Etan, sin Kušija, sina Abdija, sina Maluka, ³⁰sina Hašabje, sina Amasje, sina Hilkije, ³¹sina Amsija, sina Banija, sina Šomera, ³²sina Mahlija, sina Mušija, sina Merarija, sina Levijeva. ³³Njihova braæa leviti bili su postavljeni za svu službu u svetom Prebivalištu, u Domu Božjem. ³⁴Aron i njegovi sinovi prinosili su kad na žrtveniku za paljenice i na kadionom žrtveniku, obavljajuæi sav posao u Svetinji nad svetinjama i izvršujuæi obred pomirenja nad Izraelom, prema svemu što je zapovjedio Božji sluga Mojsije. ³⁵Ovo su Aronovi sinovi: sin mu Eleazar, njegov sin Pinhas, njegov sin Abišua, ³⁶njegov sin Buki, njegov sin Uzi, njegov sin Zerahja, ³⁷njegov sin Merajot, njegov sin Amarja, njegov sin Ahitub, ³⁸njegov sin Sadok, njegov sin Ahimaas. ³⁹Ovo su im boravišta po naseljima u njihovu podruèju: Aronovim sinovima od Kehatove obitelji - jer na njih je pao ždrijeb - ⁴⁰dali su Hebron u judejskoj zemlji s pašnjacima oko njega. ⁴¹Gradsko polje i njegova sela dali su Jefuneovu sinu Kalebu. ⁴²Dali su, dakle, Aronovim sinovima gradove-utoèišta Hebron i Libnu s pašnjacima, Jatir i Eštemou s pašnjacima, ⁴³Hilez s pašnjacima, Debir s pašnjacima, ⁴⁴Ašan s pašnjacima i Bet Šemeš s pašnjacima. ⁴⁵Od Benjaminova plemena: Gebu s pašnjacima, Alemet s pašnjacima i Anatot s pašnjacima; dakle trinaest gradova po njihovim rodovima. ⁴⁶Ostalim Kehatovim sinovima prema plemenskim rodovima pripalo je ždrijebom deset gradova od polovine Manašeova plemena. ⁴⁷Geršomovim sinovima po njihovim rodovima pripalo je od Jisakarova plemena, od Ašerova plemena, od Naftalijeva plemena i od Manašeova plemena u Bašanu trinaest gradova. ⁴⁸Merarijevim sinovima po njihovim rodovima pripalo je ždrijebom od Rubenova plemena, od Gadova plemena i od Zebulunova plemena dvanaest gradova. ⁴⁹Tako su Izraelovi sinovi dali levitima te gradove s pašnjacima. ⁵⁰Dali su ždrijebom od plemena Judinih sinova, od plemena Šimunovih sinova i od plemena Benjaminovih sinova te gradove koje su spomenuli poimence. ⁵¹Onima koji su bili od rodova Kehatovih sinova te dobili ždrijebom gradove od Efrajimova plemena ⁵²dali su kao gradove-utoèišta Šekem s pašnjacima u Efrajimovoj gori i Gezer s pašnjacima, ⁵³Jokmeam s pašnjacima, Bet Horon s pašnjacima, ⁵⁴Ajalon s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima. ⁵⁵Od polovine Manašeova plemena dali su rodovima ostalih Kehatovih sinova: Aner s pašnjacima i Bileam s pašnjacima. ⁵⁶Geršomovim sinovima dali su od rodova polovine Manašeova plemena Golan u Bašanu s pašnjacima i Aštarot s pašnjacima. ⁵⁷Od Jisakarova plemena Kedeš s pašnjacima, Dobrat s pašnjacima, ⁵⁸Ramot s pašnjacima i Anem s pašnjacima. ⁵⁹Od Ašerova plemena Mašal s pašnjacima, Abdon s pašnjacima, ⁶⁰Hukok s pašnjacima i Rehob s pašnjacima. ⁶¹Od Naftalijeva plemena Kedeš u Galileji s pašnjacima, Hamon s pašnjacima i Kirjatajim s pašnjacima. ⁶²Ostalim Merarijevim sinovima dali su od Zebulunova plemena Rimon s pašnjacima i Tabor s pašnjacima. ⁶³S onu stranu Jordana, prema Jerihonu, na istoènoj strani Jordana, dali su im od Rubenova plemena Beser u pustinji s pašnjacima, Jahsu s pašnjacima, ⁶⁴Kedemot s pašnjacima i Mefaat s pašnjacima. ⁶⁵Od Gadova plemena Ramot u Gileadu s pašnjacima, Mahanajim s pašnjacima, ⁶⁶Hešbon s pašnjacima i Jazer s pašnjacima.

Chapter 7

¹ Jisakarovi su sinovi bili Tola i Fua, Jašub i Šimron, njih èetvorica. ²Tolini sinovi: Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj, Jibsam i Samuel, glavari obitelji od Tole, hrabri junaci svrstani po srodstvu; bilo ih je na broju za Davidova vremena dvadeset i dvije tisuæe i šest stotina. ³Uzijevi sinovi: Jizrahja; Jizrahjini sinovi: Mihael, Obadja, Joel i Jišija, u svemu pet glavara. ⁴S njima je po obiteljima srodnih bilo u vojnim èetama za rat trideset i šest tisuæa ljudi, jer su imali mnogo žena i sinova. ⁵Njihove braæe po svim Jisakarovim rodovima, hrabrih junaka, bilo je svega osamdeset i sedam tisuæa i svi su bili popisani u plemenskim rodovnicima. ⁶Benjaminovi sinovi: Bela, Beker i Jediael, njih trojica. ⁷Belini sinovi: Esbon, Uzi, Uziel, Jerimot i Iri, pet obiteljskih glavara, hrabrih junaka; u plemenskom popisu bilo je zapisanih dvadeset dvije tisuæe i trideset èetiri. ⁸Bekerovi sinovi: Zimra, Joaš, Eliezer, Elijoenaj, Omri, Jerimot, Abija, Anatot i Alamet, svi Bekerovi sinovi. ⁹U plemenskom popisu po koljenima, po obiteljskim glavarima, hrabrih junaka, bilo je zapisano dvadeset tisuæa i dvije stotine. ¹⁰Jediaelovi sinovi: Bilhan, Bilhanovi sinovi: Jeuš, Benjamin, Ahud, Kenaana, Zetan, Taršiš i Ahišahar. ¹¹Svih Jediaelovih sinova po obiteljskim glavarima, hrabrih junaka, bilo je sedamnaest tisuæa i dvije stotine, sve za rat sposobnih. ¹²Šupim i Hupim. Sinovi Irovi: Hušim; njegov sin Aher. ¹³Naftalijevi sinovi: Jahasiel, Guni, Jeser i Šalum. Bilhini sinovi. ¹⁴Manašeovi sinovi: Asriel, koga je rodila Manašeova inoèa Aramejka; ona je rodila i Makira, Gileadova oca. ¹⁵Makir je oženio Hupima i Šupima; sestra mu se zvala Maaka; ime drugome bilo je Selofhad, a Selofhad je imao kæeri. ¹⁶Makirova žena Maaka rodila je sina, komu je nadjela ime Pereš. Bratu mu je dala ime Šareš, a njegovi su sinovi bili Ulam i Rakem. ¹⁷Ulamovi sinovi: Bedan. To su sinovi Gileada, sina Makira, Manašeova sina. ¹⁸Njegova sestra Hamoleketa rodila je Išhoda, Abiezera i Mahlu. ¹⁹Šemidini su sinovi bili: Ahjan, Šekem, Likhi i Aniam. ²⁰Efrajimovi sinovi: Šutelah, njegov sin Bered, njegov sin Tahat, njegov sin Elada, njegov sin Tahat, ²¹njegov sin Zabad, njegov sin Šutelah, Ezer i Elad. Njih su ubili gatski graðani, roðeni u zemlji, jer su sišli da im otmu stoku. ²²Zato je njihov otac Efrajim tugovao dugo vremena, a braæa su mu odlazila da ga tješe. ²³Onda je ušao k svojoj ženi i ona je zatrudnjela i rodila sina, a on mu nadjenu ime Berija, jer se nesreæa dogodila u njegovoj kuæi. ²⁴Kæi mu je bila Šeera, koja je sagradila Donji i Gornji Bet Horon i Uzen Šeeru. ²⁵Sin mu je bio Refah i Rešef, njegov sin Telah, njegov sin Tahan, ²⁶njegov sin Ladan, njegov sin Amihud, njegov sin Elišama, ²⁷njegov sin Nun, njegov sin Jošua. ²⁸Njihov posjed i njihova naselja bili su Betel i njegova sela, s istoka Naaran, sa zapada Gazer i njegova sela, Šekem i njegova sela do Gaze s njezinim selima. ²⁹U rukama Manašeovih sinova bio je Bet Šean sa svojim selima, Tanak sa svojim selima, Megido sa svojim selima, Dor sa svojim selima. U njima su živjeli sinovi Izraelova sina Josipa. ³⁰Ašerovi su sinovi bili: Jimna, Jišva, Jišvi i Berija, i njihova sestra Seraha. ³¹Berijini sinovi: Heber i Malkiel; on je bio Birzajitov otac. ³²Heber postade otac Jafletu, Šomeru, Hotamu i njihovoj sestri Šui. ³³Jafletovi su sinovi bili: Pasak, Bimhal i Ašvat; to su bili Jafletovi sinovi. ³⁴A sinovi njegova brata Šomera: Rohga, Huba i Aram. ³⁵Sinovi njegova brata Helema: Sofah, Jimna, Šeleš i Amal. ³⁶Sofahovi sinovi: Suah, Harnefer, Šual, Beri, Jimra, ³⁷Beser, Hod, Šama, Šilša, Jitran i Bera. ³⁸Jeterovi sinovi: Jefune, Fispa i Ara. ³⁹Ulini sinovi: Arah, Haniel i Risja. ⁴⁰Svi su oni bili Ašerovi sinovi, obiteljski glavari, probrani hrabri junaci, glavari meðu knezovima; kad su bili popisani, bilo ih je dvadeset i šest tisuæa ljudi u bojnim èetama.

Chapter 8

¹ Benjamin rodi prvenca Belu, drugog Ašbela, treæeg Ahraba, ²èetvrtog Nohu i petog Rafu. ³Belini su sinovi bili: Adar, Gera, Ehudov otac, ⁴Abišua, Naaman, Ahoah, ⁵Gera, Šefufan i Huram. ⁶Oni su bili Ehudovi sinovi i bili su obiteljski glavari onima koji su živjeli u Gebi, odakle su ih odveli u sužanjstvo u Manahat; ⁷Naaman, Ahija i Gera; on ih je vodio u sužanjstvo i rodio Uzu i Ahihuda. ⁸Šaharajim, pošto je otpustio žene Hušimu i Baru, dobio je sinove u Moapskom polju: ⁹sa svojom ženom Hodešom imao je sinove Jobaba, Sibju, Mešu, Malkama, ¹⁰Jeusa, Sakju i Mirmu; to su bili njegovi sinovi, obiteljski glavari. ¹¹S Hušimom je rodio Abituba i Elpaala. ¹²Elpaalovi su sinovi bili: Eber, Mišam i Šamed; on je sagradio Ono i Lod s njihovim selima. ¹³Zatim Berija i Šema. Oni su bili obiteljski glavari onima koji su živjeli u Ajalonu i istjerali su gatske stanovnike. ¹⁴Njegov brat: Šešak. Jeremot, ¹⁵Zabadja, Arad i Eder, ¹⁶Mihael, Jišpa i Joha bili su Berijini sinovi. ¹⁷Zebadja, Mešulam, Hizki, Haber, ¹⁸Jišmeraj, Jizlia i Jobab bili su Elpaalovi sinovi. ¹⁹Jakim, Zikri, Zabdi, ²⁰Elijoenaj, Siltaj, Eliel, ²¹Adaja, Beraja i Šimrat bili su Šimijevi sinovi. ²²Jišpan, Eber, Eliel, ²³Abdon, Zikri, Hanan, ²⁴Hananija, Elam, Antotija, ²⁵Jifdeja, Fenuel bili su Šešakovi sinovi. ²⁶Šamšeraj, Šeharja, Atalija, ²⁷Jaarešja, Elija i Zikri bili su Jerohamovi sinovi. ²⁸To su bili glavari obitelji svrstanih po koljenima. Živjeli su u Jeruzalemu. ²⁹U Gibeonu su živjeli: praotac Gibeon, èija se žena zvala Maaka. ³⁰Njegov je sin prvenac bio Abdon, pa Sur, Kiš, Baal, Nadab, ³¹Gedor, Ahjo, Zaker, ³²i Miklot, koji je rodio Šimu; pa su i oni živjeli kod svoje braæe u Jeruzalemu, sa svojom braæom. ³³Ner rodi Kiša, a Kiš rodi Šaula, Šaul rodi Jonatana, Malki-Šua, Abinadaba, Ešbaala, ³⁴Jonatanov je sin bio Merib Baal; Merib Baal rodi Miku. ³⁵Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tarea i Ahaz. ³⁶Ahaz rodi Joadu; Joada rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi Mosu. ³⁷Mosa rodi Biniju, èiji je sin bio Rafa, a njegov sin Elasa, njegov sin Asel. ³⁸Asel je imao šest sinova, kojima su imena: Azrikam, njegov prvenac, Bokru, Jišmael, Šearja, Obadja i Hanan; svi su oni bili Aselovi sinovi. ³⁹Sinovi njegova brata Ešeka bili su: Ulam, prvenac mu, drugi Jehuš, treæi Elifelet. ⁴⁰Ulamovi su sinovi bili hrabri junaci koji su zapinjali luk i imali mnogo sinova i unuka, sto pedeset. Svi su oni bili od Benjaminovih sinova.

Chapter 9

¹ Svi su Izraelci bili upisani u plemenskim rodovnicima, a zapisani su i u Knjizi izraelskih kraljeva. A Judejci su zbog nevjere bili odvedeni u sužanjstvo u Babilon. ²Prvi su stanovnici na svojem posjedu i u svojim gradovima bili Izraelci, sveæenici, leviti i netinci. ³U Jeruzalemu su živjeli ljudi od Judinih sinova, od Benjaminovih sinova, od Efrajimovih i Manašeovih sinova, i to: ⁴Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Banija, od sinova Judina sina Peresa. ⁵Od Šilonaca: Asaja, prvenac, sa svojim sinovima. ⁶Od Zarehovih sinova: Jeuel i njegova braæa, šest stotina i devedeset. ⁷Od Benjaminovih sinova Salu, sin Mešulama, sina Hodavje, Hasenuina sina; ⁸Ibneja, Jerohamov sin, i Ela, sin Uzije, Mokrijeva sina, i Mešulam, sin Šefatje, sina Reuela, Ibnijina sina. ⁹Imali su po svojim rodovima devet stotina pedeset i šestero braæe. Svi su oni bili glavari, svaki svoga roda. ¹⁰Od sveæenika: Jedaja, Jojarib i Jakin, ¹¹Azarja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, Ahitubova sina, predstojnik Doma Božjeg. ¹²Adaja, sin Jerohama, sina Pašhura, Malkijina sina, Masaj, sin Adiela, sina Jahzere, sina Mešulama, sina Mešilemita, Imerova sina. ¹³Njihove braæe, glava obitelji, boraca što su obavljali službu u Domu Božjem, bilo je tisuæu sedam stotina i šezdeset. ¹⁴Od levita Šemaja, sin Hašuba, sin Azrikama, Hašabjina sina, izmeðu Merarijevih sinova; ¹⁵Bakbakar, Hereš, Galal i Matanija, sin Mike, sina Zikrija, Asafova sina; ¹⁶Obadja, sin Šemaje, sina Galala, Jedutunova sina, i Berekja, sin Ase, Elkanina sina, koji je živio u Netofatskim selima. ¹⁷Vratari: Šalum, Akub, Talmon i Ahiman, i njihova braæa; Šalum je bio poglavar, ¹⁸i dosad je bio na kraljevskim vratima prema istoku. Oni su bili vratari po èetama levita. ¹⁹Šalum, sin Korea, sina Abjasafa, Korahova sina, sa svojom braæom Korahovcima iz njihove obitelji, bili su odgovorni za bogoslužje; oni su èuvali pragove Šatora, dok su njihovi oci èuvali ulaz u Jahvin tabor. ²⁰Eleazarov sin Pinhas bio je predstojnik nad njima nekada (Jahve bio s njim!). ²¹Mešelemjin sin Zaharija bio je vratar na vratima Šatora sastanka. ²²Svih izabranih vratara pragova bilo je dvjesta i dvanaest. Bili su upisani u rodovnike u svojim selima. Postavili su ih u službu David i vidjelac Samuel zbog njihove vjernosti. ²³Oni i njihovi sinovi èuvali su stražu na vratima Doma Jahvina, Doma Šatora. ²⁴Vratari su stajali na èetiri strane: na istoku, na zapadu, na sjeveru i na jugu. ²⁵Njihova braæa po selima dolazila su od vremena do vremena da im se pridruže po sedam dana. ²⁶Samo su èetiri vratarska predstojnika bila neprestano u službi. Bili su leviti, postavljeni nad sobama i nad riznicama Božjega Doma. ²⁷Noæivali su oko Božjega Doma jer im je bila dužnost da stražare i da otkljuèavaju svako jutro. ²⁸Neki su od njih bili odgovorni za bogoslužno posuðe. Prebrojavali su ga kad bi ga unosili i kad bi ga iznosili. ²⁹Neki su se od njih brinuli za pokuæstvo, sve posveæene stvari, fino brašno, vino, ulje, tamjan i miomirise; ³⁰a neki od sveæenièkih sinova miješali su pomast od miomirisa. ³¹Matitja, jedan od levita, prvenac Šaluma Korahovca, brinuo se za stvari koje se peku na tavi. ³²Neki od Kehatovaca, njihove braæe, bili su odgovorni za kruhove što se postavljaju svake subote. ³³Oni su bili i pjevaèi, glavari levitskih obitelji. Kad su bili slobodni, živjeli su u hramskih sobama, jer su dan i noæ bili na dužnosti. ³⁴To su bili glavari levitskih obitelji prema svom srodstvu. Ti su poglavari živjeli u Jeruzalemu. ³⁵U Gibeonu su živjeli: Gibeonov otac Jeiel, èijoj je ženi bilo ime Maaka. ³⁶Sin mu je prvenac bio Abdon, pa Sur, Kiš, Baal, Ner, Nadab, ³⁷Gedor, Ahjo, Zaharija i Miklot. ³⁸Miklot rodi Šimeama. I oni su živjeli u Jeruzalemu, naprama svojoj braæi. ³⁹Ner rodi Kiša; a Kiš rodi Šaula; Šaul rodi Jonatana, Malki-Šuu, Abinadaba i Ešbaala. ⁴⁰Jonatanov je sin bio Merib Baal. Merib Baal rodi Miku. ⁴¹Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tahrea i Ahaz. ⁴²Ahaz rodi Jaru; Jara rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi Mosu. ⁴³Mosa rodi Binu; njegov je sin bio Rafaja, njegov sin Elasa, njegov sin Asel. ⁴⁴Asel je imao šest sinova, kojima su imena: Azrikam, Bokru, Jišmael, Šearja, Obadja i Hanan; to su Aselovi sinovi.

Chapter 10

¹ Filistejci su zavojštili na Izraelce. Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. ²Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu. ³Boj je postao žešæi oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade ranjen od strijelaca. ⁴Tada Šaul reèe svome štitonoši: "Izvuci svoj maè i probodi me da ne doðu ti neobrezanci i ne narugaju mi se." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga uèiniti. Zato Šaul uze maè i baci se na nj. ⁵Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj maè i umrije s njim. ⁶Tako onog dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina i sav njegov dom. ⁷Kad su svi Izraelci koji su bili u dolini vidjeli da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostavili su svoje gradove i razbježali se. Filistejci doðoše i nastaniše se u njima. ⁸Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijene, našli su Šaula s njegovim sinovima gdje leže mrtvi na gori Gilboi. ⁹Svukavši ga, uzeše mu glavu i oružje te poslaše po filistejskoj zemlji unaokolo javljajuæi veselu vijest svojim idolima i narodu. ¹⁰Potom su oružje metnuli u hram svoga boga, a lubanju mu izložili u Dagonovu hramu. ¹¹Kad su èuli svi Jabeš-Gileaðani što su Filistejci uèinili od Šaula, ¹²ustali su svi hrabri ljudi i uzeli Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova i, donijevši ih u Jabeš, pokopali su njihove kosti pod tamarisom u Jabešu; i postiše sedam dana. ¹³Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi: nije držao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajaèicu, ¹⁴a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jišajeva sina Davida.

Chapter 11

¹ Tada se sabraše svi Izraelci k Davidu u Hebron i rekoše: "Evo, mi smo od tvoje kosti i tvojeg mesa. ²Još prije, dok je Šaul bio kralj, ti si upravljao svim pokretima Izraela; Jahve, tvoj Bog, rekao ti je: 'Ti æeš pasti moj izraelski narod i ti æeš biti knez nad mojim narodom Izraelom.'" ³Tako doðoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David s njima sklopi savez u Hebronu pred Jahvom i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom, kako bijaše Jahve rekao Samuelu. ⁴Onda je otišao David sa svim Izraelom na Jeruzalem, a to je Jebus, jer su ondje bili Jebusejci i živjeli su u onoj zemlji. ⁵Ali su Jebusejci poruèili Davidu: "Neæeš uæi ovamo!" Ipak David osvoji Sionsku tvrðavu, to jest Davidov grad. ⁶Jer je David rekao: "Tko prvi porazi Jebusejce, bit æe vrhovni vojvoda i knez." Prvi se popeo Sarvijin sin Joab i postao vojvoda. ⁷Tada se David nastanio u toj tvrðavi; zato su je prozvali Davidovim gradom. ⁸Sazidao je tada grad unaokolo, od Milona do ograde, a Joab je obnovio ostali dio grada. ⁹David je postajao sve silniji, jer je Jahve nad vojskama bio s njim. ¹⁰Evo vojvoda Davidovim junacima koji su junaèki radili uza nj za njegovo kraljevstvo sa svim Izraelom da ga po Jahvinoj rijeèi zakralje nad Izraelom. ¹¹Evo popisa Davidovih junaka: Hakmonijev sin Jašobam, glavar nad tridesetoricom; on je mahnuo svojim kopljem na tri stotine i pobio ih odjednom. ¹²Za njim Dodonov sin Eleazar, Ahošanin, jedan izmeðu tri junaka. ¹³On je bio s Davidom u Pas Damimu, kad su se Filistejci skupili na boj, a ondje je bilo polje puno jeèma; kad je narod poèeo bježati ispred Filistejaca, ¹⁴oni su stali usred toga polja i obranili ga pobivši Filistejce. Tako im Jahve dade veliku pobjedu. ¹⁵Trojica su izmeðu tridesetorice jednom sišla do hridi k Davidu u Adulamsku peæinu kad su filistejske èete stajale u taboru u Refaimskoj dolini. ¹⁶David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada tada bila u Betlehemu. ¹⁷David uzdahnu: "O kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata!" ¹⁸Tada ta trojica prodriješe kroz filistejski tabor i, zahvativši vode iz betlehemskoga studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti nego je proli kao ljevanicu Jahvi ¹⁹govoreæi: "Ne dao mi moj Bog da to uèinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? TÓa izlažuæi život pogibli donijeli su vode." I nije htio piti. To su, eto, uèinila ta tri junaka. ²⁰Abišaj, Joabov brat, bio je vojvoda nad tridesetoricom; on je vitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se meðu tridesetoricom. ²¹Bio je meðu trojicom ugledniji od druge dvojice i bio im vojvoda, ali prve trojice nije dostigao. ²²Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaèkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnog dana sišao i ubio lava usred jame. ²³Ubio je i nekog Egipæanina, èovjeka od pet lakata. Egipæanin je imao u ruci koplje kao tkalaèko vratilo, a on je izišao preda nj sa štapom i, istrgavši Egipæaninu koplje iz ruke, ubio ga njegovim kopljem. ²⁴To je uèinio Jojadin sin Benaja i proslavio se imenom meðu ona tri junaka. ²⁵Bio je najznamenitiji meðu tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao. David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže. ²⁶Hrabri su junaci bili: Joabov brat Asahel, Dodonov sin Elhanan iz Betlehema, ²⁷Haroranin Šamot, Pelonjanin Heles; ²⁸Akešov sin Ira, Tekoanin, Abiezer Anatoæanin; ²⁹Sibkaj Hušaæanin, Ilaj Ahošanin; ³⁰Mahraj Netofaæanin, Baanin sin Heled, Netofaæanin; ³¹Ribajev sin Itaj iz Gibeata sinova Benjaminovih, Benaja Piratonjanin; ³²Huraj iz Gaaških potoka, Abiel Arbaæanin; ³³Azmavet Bahurimljanin, Eljahba Šaalbonjanin. ³⁴Sinovi Hašema Gizonjanina: Sagejin sin Jonatan, Hararanin; ³⁵Sakarov sin Ahiam, Hararanin, Urov sin Elipal; ³⁶Hefer Mekeranin, Ahija Pelonjanin; ³⁷Hesro Karmelac, Ezbajev sin Naaraj; ³⁸Natanov brat Joel, Hagrijev sin Mibhar; ³⁹Amonac Selek, Beroæanin Nahraj, štitonoša Sarvijina sina Joaba; ⁴⁰Ira Jitranin, Gareb Jitranin; ⁴¹Urija Hetit, Ahlajev sin Zabad; ⁴²Šizin sin Adina, Rubenovac, vojvoda Rubenova plemena, i s njime tridesetorica. ⁴³Maakin sin Hanan i Jošafat Mitnjanin. ⁴⁴Uzija Aštaroæanin, Šama i Jeiel, sinovi Aroerca Hotama; ⁴⁵Šimrijev sin Jediael i njegov brat Joha Tišanin. ⁴⁶Mahavac Eliel i Elnaamovi sinovi Jeribaj i Jošavja i Moabac Jitma; ⁴⁷Eliel i Obed i Mesobajanin Jaasiel.

Chapter 12

¹ Evo onih što doðoše k Davidu u Siklag dok se još uklanjao od Kiševa sina Šaula i bili su mu meðu junacima pomagaèi u boju; ²umjeli su rukovati lukom i desnicom i ljevicom i znali se služiti kamenjem i strijelama. Izmeðu Šaulove braæe, Benjaminovaca: ³vojvoda Ahiezer i Joaš, sinovi Gibeanca Šemaje, pa Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoæanin; ⁴Gibeonac Išmaja, junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom, ⁵Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoæanin; ⁶Eluzaj, Jerimot, Bealja, Šemarja i Šefatja Harufejac; ⁷Elkana, Jišija, Azarel, Joezer i Jašobam Korhinjani, ⁸Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca. ⁹Neki su Gadovci prešli k Davidu u tvrðavu u pustinju, hrabri junaci, ratnici vješti boju, naoružani štitom i kopljem; lica im bijahu kao lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama: ¹⁰vojvoda Ezer, drugi Obadja, treæi Eliab; ¹¹èetvrti Mišmana, peti Jeremija, ¹²šesti Ataj, sedmi Eliel; ¹³osmi Johanan, deveti Elzabad, ¹⁴deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj. ¹⁵To su bile od Gadovih sinova vojne starješine, najmanji nad stotinom, a najveæi nad tisuæom. ¹⁶To su oni koji su prvoga mjeseca prešli preko Jordana kad se razlio preko svih svojih obala i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokih dolina na istok i na zapad. ¹⁷Došli su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvrðavu. ¹⁸David je izašao pred njih i, progovorivši, rekao im: "Ako dolazite s mirom k meni da mi pomognete, moje æe se srce ujediniti s vama; ako li ste došli da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog naših otaca vidi i neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!" ¹⁹Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reèe: "Tebi, Davide! S tobom, sine Jišajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko ti pomaže, jer tvoj pomoænik jest tvoj Bog!" Tako ih je David primio i postavio ih meðu vojvode nad èetama. ²⁰Od Manašeovih su sinova neki prešli k Davidu kad je išao s Filistejcima na Šaula u boj, ali im nije pomogao, jer su ga filistejski knezovi, dobro promislivši, otpustili govoreæi: "Mogao bi prijeæi k svome gospodaru Šaulu, a to bi nas stajalo glava." ²¹Kad se, dakle, vraæao u Siklag, prešli su k njemu od Manašeova plemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj, glavari tisuænici u Manašeovu plemenu. ²²Oni su pomagali Davidu protiv razbojnièkih èeta jer su svi bili hrabri junaci te su postali zapovjednici u njegovoj vojsci. ²³Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu pomažu, sve dok njegov tabor ne postade divovski, kao Božji tabor. ²⁴Evo broja ljudi naoružanih za rat koji su došli k Davidu u Hebron da Šaulovo kraljevstvo prenesu na nj po Jahvinoj zapovijedi: ²⁵Judinih sinova, koji su nosili štit i koplje, šest tisuæa i osam stotina naoružanih za rat. ²⁶Od Šimunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuæa i sto. ²⁷Od Levijevih sinova èetiri tisuæe i šest stotina. ²⁸Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuæe i sedam stotina; ²⁹i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dva kneza. ³⁰A od Benjaminovih sinova, Šaulove braæe, tri tisuæe, jer ih je dotad najveæi dio još ostao vjeran Šaulovoj kuæi. ³¹Efrajimovih sinova dvadeset tisuæa i osam stotina, sve hrabrih junaka, ljudi na glasu u svojim porodicama. ³²Od polovine Manašeova plemena osamnaest tisuæa, poimence spomenutih, da doðu da zakralje Davida. ³³Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i spoznati što treba da uèini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine. Sva su im njihova braæa bila podložna. ³⁴Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoružanih za boj svakojakim bojnim oružjem, pedeset tisuæa, koji su se odvažna srca vrstali u bojne redove. ³⁵Od Naftalijeva plemena tisuæu knezova i s njima trideset i sedam tisuæa ljudi sa štitovima i kopljima; ³⁶od Danova plemena dvadeset i osam tisuæa i šest stotina naoružanih za boj, ³⁷a od Ašerova plemena èetrdeset tisuæa sposobnih za vojsku i za boj opremljenih. ³⁸Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i od polovine Manašeova plemena, sto i dvadeset tisuæa ljudi sa svakojakim ratnim oružjem. ³⁹Svi ti vojnici, svrstani u bojne redove, doðoše poštena srca u Hebron da zakralje Davida nad svim Izraelom; i svi su ostali Izraelci bili jednodušni da Davida postave za kralja. ⁴⁰Proveli su s Davidom tri dana, jeduæi i pijuæi. Braæa sve spremiše za njih. ⁴¹Njihovi su najbliži susjedi, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija, donosili hranu na magarcima, devama i mazgama, a na volovima jela: brašna, smokvenih kolaèa, suha grožða, vina, ulja, krupne i sitne stoke izobila, jer je bilo veselje u Izraelu.

Chapter 13

¹ David je vijeæao s tisuænicima, stotnicima i sa svim voðama. ²I reèe on svemu zboru Izraelovu: "Ako vam je pravo te ako je naš Bog Jahve odluèio tako, poslat æemo glasnike k svojoj ostaloj braæi u svim izraelskim zemljama, a tako i sveæenicima s njima i levitima po gradovima pašnjaka njihovih, da se ujedine s nama. ³Prenijet æemo k sebi Kovèeg svoga Boga, jer ga nismo doista tražili za Šaulovih dana." ⁴Sav zbor odluèi da se tako uèini, jer je to bilo pravo u oèima svega naroda. ⁵Tako je David sabrao sav narod Izraelov od Egipatskoga Šihora pa do Ulaza u Hamat da donesu Kovèeg Božji iz Kirjat Jearima. ⁶Pošao je David sa svim Izraelom u Baalu, u Kirjat Jearim, koji je u Judi, da odande ponesu Kovèeg Božji nazvan imenom Jahve, koji stoluje nad kerubinima. ⁷Povezli su Kovèeg Božji na novim kolima iz Abinadabove kuæe; a Uza i Ahjo upravljali su kolima. ⁸David i sav Izrael igrali su pred Bogom iz sve snage pjevajuæi uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, cimbala i truba. ⁹Kad su došli do Kidonova gumna, posegnu Uza rukom da pridrži Kovèeg jer ga volovi umalo ne prevrnuše. ¹⁰Ali se Jahve razgnjevio na Uzu i udario ga zato što je pružio ruku prema Kovèegu. Umro je ondje pred Bogom. ¹¹Davidu bijaše žao što je Jahve onako udario Uzu i on prozva ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas. ¹²Toga se dana David uplaši Boga i reèe: "Kako æu donijeti k sebi Kovèeg Božji?" ¹³Nije dao svratiti Kovèega k sebi u Davidov grad nego ga skloni u kuæu Obed-Edoma Gitejca. ¹⁴I ostade Kovèeg Božji kod Obed-Edomove obitelji, u njegovoj kuæi, tri mjeseca. Jahve stoga blagoslovi Obed-Edomovu kuæu i sve što je imao.

Chapter 14

¹ Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrovih drva, zidara i tesara da mu grade dvor. ²Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. ³David je uzeo još žena u Jeruzalemu i imao još sinova i kæeri. ⁴Evo imena djece koja mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, ⁵Jibhar, Elišua, Elpalet, ⁶Nogah, Nefeg, Jafija, ⁷Elišama, Beeljada i Elifelet. ⁸Kad su Filistejci èuli da su Davida pomazali za kralja nad svim Izraelom, iziðoše svi da se doèepaju Davida. David, èuvši to, iziðe pred njih. ⁹Filistejci doðoše i raširiše se po Refaimskoj dolini. ¹⁰Tada David upita Boga: "Mogu li napasti Filistejce? Hoæeš li ih predati meni u ruke?" Jahve mu odgovori: "Napadni, jer æu ih predati tebi u ruke!" ¹¹Tada krenuše u Baal Perasim i David ih ondje pobi. David reèe: "Bog je prodro meðu moje neprijatelje mojom rukom, kao što voda prodire." Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim. ¹²Ostavili su ondje svoje bogove; a David zapovjedi da ih spale. ¹³Opet se Filistejci raširiše po onoj dolini. ¹⁴David opet upita Boga, a Bog mu odgovori: "Ne idi za njima nego ih opkoli i navali na njih s protivne strane Bekaima. ¹⁵Pa kad zaèuješ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda izaði u boj, jer æe tada iæi Bog pred tobom da pobije filistejsku vojsku." ¹⁶David uèini kako mu je zapovjedio Bog; i pobili su filistejsku vojsku od Gibeona do Gezera. ¹⁷Davidovo se ime proèulo po svim zemljama, a Jahve uli strah od njega svim narodima.

Chapter 15

¹ Onda je David sazidao dvore u Davidovu gradu, pripravio mjesto za Kovèeg Božji i razapeo mu Šator. ²Potom je rekao David: "Ne smije nositi Kovèeg Božji nitko osim levita, jer je njih izabrao Jahve da nose Kovèeg Jahvin i da mu služe dovijeka." ³David je sakupio sav Izrael u Jeruzalem da prenesu Kovèeg Jahvin gore na njegovo mjesto koje mu bijaše pripravio. ⁴Skupio je David i Aronove sinove i levite. ⁵Od Kehatovih sinova: kneza Uriela i sto dvadeset njegove braæe; ⁶od Merarijevih sinova: kneza Asaju i dvjesta dvadeset njegove braæe; ⁷od Geršomovih sinova: kneza Joela i sto trideset njegove braæe. ⁸Od Elisafanovih sinova: kneza Šemaju i dvjesta njegove braæe. ⁹Od Hebronovih sinova: kneza Eliela i osamdeset njegove braæe; ¹⁰od Uzielovih sinova: kneza Aminadaba i sto dvanaest njegove braæe. ¹¹Tada David pozva sveæenike Sadoka i Ebjatara i levite Uriela, Asaju, Joela, Šemaju, Eliela i Aminadaba, ¹²pa im reèe: "Vi ste glavari levitskih porodica; posvetite sebe i svoju braæu da prenesete gore Kovèeg Jahve, Izraelova Boga, na mjesto koje sam mu pripravio. ¹³Jer nas je pobio Jahve, Bog naš, zato što prvi put vi niste bili nazoèni i što ga nismo tražili onako kako je trebalo." ¹⁴Posvetiše se tada sveæenici i leviti da prenesu gore Kovèeg Jahve, Izraelova Boga. ¹⁵Levitski su sinovi ponijeli Božji Kovèeg, na svojim ramenima, o motkama, kako je zapovjedio Mojsije po Jahvinoj rijeèi. ¹⁶Tada David reèe levitskim knezovima da izmeðu svoje braæe postave pjevaèe s glazbalima, s harfama, citrama i cimbalima da se èuje i da gromko odjekuje radosno pjevanje. ¹⁷Leviti su postavili Joelova sina Hemana, a od njegove braæe Berekjina sina Asafa, i od njihove braæe, Merarijevih sinova, Kušajina sina Etana. ¹⁸S njima njihovu braæu drugoga reda: Zahariju, sina Jaazielova, Šemiramota, Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju, Eliflehua, Mikneju, Obed Edoma i Jeiela, vratare. ¹⁹A pjevaèi, Heman, Asaf i Etan gromko su udarali u mjedene cimbale. ²⁰A Zaharija, Uziel, Šemiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Maaseja i Benaja u harfe s visokim zvucima; ²¹a Matitja, Eliflehu, Mikneja, Obed Edom, Jeiel i Azazja u citre, u osminskoj pratnji. ²²Kenanja, knez onih levita koji su nosili Kovèeg, upravljao je prenošenjem jer je bio vješt u tome. ²³Berekja i Elkana bili su vratari kod Kovèega. ²⁴Šebanija, Jošafat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer, sveæenici, trubili su u trube pred Božjim Kovèegom; Obed Edom i Jehija bili su vratari kod Kovèega. ²⁵Tako je David s izraelskim starješinama i tisuænicima radosno išao prenoseæi gore Kovèeg saveza Jahvina iz Obed-Edomove kuæe. ²⁶Kad je Bog pomogao levitima koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina, žrtvovali su sedam junaca i sedam ovnova. ²⁷David bijaše ogrnut plaštem od tanka platna, a tako i svi leviti što su nosili Kovèeg, kao i pjevaèi i Kenanija koji je upravljao pjevaèima. David je imao na sebi lanen opleæak. ²⁸Tako je sav Izrael prenosio gore Kovèeg saveza Jahvina, radosno klièuæi uz jeku rogova, truba i cimbala, igrajuæi uza zvuke harfe i citre. ²⁹Kad je Kovèeg saveza Jahvina ulazio u Davidov grad, Šaulova kæi Mikala, gledajuæi s prozora, vidje kralja Davida kako skaèe i igra i prezre ga ona u svom srcu.

Chapter 16

¹ Tada unesoše Kovèeg Božji i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i prièesnice pred Bogom. ²Pošto je prinio paljenice i prièesnice, David blagoslovi narod Jahvinim imenom. ³Onda razdijeli svim Izraelcima, ljudima i ženama, svakome po jedan okrugao kruh, komad mesa i kolaè od suhoga grožða. ⁴Onda je postavio pred Jahvinim Kovèegom službenike meðu levitima da uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to: ⁵poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela, Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale. ⁶Sveæenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred Kovèegom saveza Jahvina. ⁷Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braæi da slave Jahvu ovom pohvalnicom: ⁸"Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navješæujte meðu narodima djela njegova! ⁹Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova èudesa! ¹⁰Dièite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! ¹¹Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! ¹²Sjetite se èudesa koja uèini, njegovih èuda i sudova usta njegovih. ¹³Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici. ¹⁴On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! ¹⁵Sjeæajte se uvijek njegova Saveza, Rijeèi koju objavi tisuæi naraštaja; ¹⁶Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku. ¹⁷Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeèni Savez. ¹⁸Govoreæi 'Tebi æu dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu, ¹⁹kad vas još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste pridošlice u njoj.' ²⁰Išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu. ²¹Ne dopusti nikom da ih tlaèi, kažnjavaše zbog njih kraljeve: ²²'Ne dirajte u moje pomazanike, ne èinite zla mojim prorocima!' ²³Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navješæujte iz dana u dan spasenje njegovo! ²⁴Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima èudesa njegova. ²⁵Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova. ²⁶Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa. ²⁷Slava je i velièanstvo pred njim, sila i radost u Svetištu njegovu. ²⁸Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu! ²⁹Dajte Jahvi slavu imena njegova, nosite prinose i dolazite pred njegovo lice! Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove! ³⁰Strepi pred njim, zemljo sva! Uèvrstio je svemir da se ne poljulja. ³¹Neka se vesele nebesa i neka klikæe zemlja; neka se govori meðu poganima: 'Jahve kraljuje!' ³²Neka huèi more i što je u njemu; nek' se raduje polje i što je na njemu! ³³Neka klikæe šumsko drveæe pred Jahvom, jer dolazi da sudi zemlji. ³⁴Slavite Jahvu jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova. ³⁵I recite: 'Spasi nas, o Bože, Spasitelju naš, i saberi nas i izbavi nas od bezbožnih naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se ponosimo tvojom slavom. ³⁶Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!' Sav narod neka kaže: 'Amen! Aleluja!'" ³⁷I ondje pred Kovèegom saveza Jahvina ostaviše Asafa i njegovu braæu da služe pred Kovèegom bez prestanka, koliko treba iz dana u dan; ³⁸i Obed-Edoma s njegovom braæom, njih šezdeset i osam, i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari; ³⁹a sveæenika Sadoka s njegovom braæom sveæenicima pred Jahvinim Prebivalištem na uzvišici u Gibeonu ⁴⁰da prinose paljenice Jahvi na žrtveniku za paljenice bez prestanka, jutrom i veèerom, i da vrše sve što je napisano u Zakonu koji je Jahve odredio Izraelu; ⁴¹s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili poimence spomenuti, da slave Jahvu, "jer je vjeèna njegova ljubav"; ⁴²i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga glazbala Bogu na èast; a Jedutunove sinove da budu vratari. ⁴³Tada se razišao sav narod, svatko svojoj kuæi; a David se vratio da blagoslovi svoj dvor.

Chapter 17

¹ Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovèeg saveza Jahvina pod zavjesama!" ²Natan odgovori Davidu: "Što ti je god na srcu, èini, jer je Bog s tobom." ³Ali još iste noæi doðe Natanu ova Božja rijeè: ⁴"Idi i reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve: Ti mi neæeš sagraditi kuæe da prebivam u njoj. ⁵Nisam nikad prebivao u kuæi otkako sam izveo Izraela iz Egipta pa do današnjega dana, nego sam išao od šatora do šatora i od prebivališta do prebivališta. ⁶Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu rijeè rekao nekom od Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu, i kazao: Zašto mi ne sagradite kuæu od cedrovine?' ⁷Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. ⁸Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja æu ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. ⁹Odredit æu prebivalište svome izraelskom narodu i posadit æu ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo niti da ga zlikovci muèe kao prije, ¹⁰onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Pokorit æu sve tvoje neprijatelje i uèinit æu te velikim. Jahve æe ti podiæi dom. ¹¹Jer kad se ispune tvoji životni dani i doðe vrijeme da poèineš kod otaca, podiæi æu tvoga potomka nakon tebe, koji æe biti izmeðu tvojih sinova, i utvrdit æu njegovo kraljevstvo. ¹²On æe mi sagraditi dom, a ja æu utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. ¹³Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin: svoje naklonosti neæu odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od tvoga prethodnika. ¹⁴Utvrdit æu ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i prijestolje æe mu èvrsto stajati zasvagda.'" ¹⁵Natan prenese Davidu sve te rijeèi i cijelo viðenje. ¹⁶Tada kralj David doðe i stade pred Jahvu i reèe: "Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? ¹⁷Pa i to je bilo premalo u tvojim oèima, o Bože, nego si dao obeæanja domu svoga sluge i za daleku buduænost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna èovjeka, o Bože Jahve! ¹⁸Pa što da ti još David govori o slavi tvoga sluge; tÓa ti poznaješ svoga slugu! ¹⁹Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu uèinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove velièajnosti. ²⁰Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim èuli. ²¹Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako steèeš sebi ime velikim i strašnim èudesima, izgoneæi krivobožaèka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? ²²Tako si uèinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. ²³Zato sada, Jahve, neka bude èvrsta dovijeka rijeè koju si dao svome sluzi i njegovu domu i uèini kako si obrekao. ²⁴Neka bude èvrsta, da se velièa tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji èvrsto pred tobom. ²⁵Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da æeš mu podiæi dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom. ²⁶Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obeæanje dao svome sluzi. ²⁷Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit æe blagoslovljen zasvagda."

Chapter 18

¹ Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim selima iz filistejskih ruku. ²Porazio je i Moapce i oni postadoše Davidovi podanici koji su mu donosili danak. ³David je porazio i Hadadezera, sopskoga kralja u Hamatu, kad je izišao da utvrdi svoju vlast do rijeke Eufrata. ⁴David zarobi od njega tisuæu bojnih kola, sedam tisuæa konjanika i dvadeset tisuæa pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola, ostavio ih je samo stotinu. ⁵Damašèanski su Aramejci bili došli u pomoæ Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio meðu Aramejcima dvadeset i dvije tisuæe ljudi. ⁶Postavio je namjesnike u Damašèanskom Aramu. Tako Aramejci postadoše Davidovi podanici i moradoše mu plaæati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god išao. ⁷David zaplijeni zlatne štitove što ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem. ⁸I iz Hadadezerovih gradova Tibhata i Kuna odnio je silni tuè od kojega je Salomon naèinio mjedeno more, stupove i tuèano posuðe. ⁹Kad je èuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu vojsku Hadadezera, sopskoga kralja, ¹⁰posla svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu èestita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Tou bio u ratu s Hadadezerom; i da mu odnese svakojakih zlatnih, srebrnih i tuèanih predmeta. ¹¹I njih je kralj David posvetio Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda, od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amaleèana. ¹²Sarvijin sin Abišaj pobio je osamnaest tisuæa Edomaca u Slanoj dolini. ¹³David je postavio namjesnike po Edomu. Tako su svi Edomci postali Davidove sluge. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. ¹⁴David kraljevaše nad svim Izraelom èineæi pravo i pravicu svemu svome narodu. ¹⁵Sarvijin je sin Joab bio zapovjednik vojske; Ahiludov sin Jošafat bijaše tajni savjetnik. ¹⁶Ahitubov sin Sadok i Ahimelekov sin Ebjatar bili su sveæenici, Šavša pisar. ¹⁷Jojadin sin Benaja bio je nad Kereæanima i Peleæanima, a Davidovi su sinovi bili prvi do kralja.

Chapter 19

¹ Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, i zakralji mu se sin na njegovo mjesto. ²David reèe u sebi: "Iskazat æu ljubav Nahaševu sinu Hanunu jer je i njegov otac iskazao milost meni." David uputi poslanike da mu izraze suæut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca k Hanunu da mu izraze suæut, ³rekoše knezovi Amonaca Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze suæut zato što bi htio iskazati èast tvome ocu? Nisu li zato došle njegove sluge k tebi da razvide, istraže i uhode zemlju?" ⁴Tada Hanun pograbi Davidove sluge i obrija ih, podreza im haljine dopola, do zadnjice, i posla ih natrag! ⁵Kad su to javili Davidu, posla on èovjeka pred njih, jer su bili vrlo osramoæeni, i poruèi im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada pa se onda vratite." ⁶Kad su Amonovi sinovi vidjeli da su se omrazili s Davidom, poslao je Hanun s Amonovim sinovima tisuæu srebrnih talenata da za plaæu najme bojnih kola i konjanika iz Aram Naharajima, iz Aram Maake i iz Soba. ⁷Najmili su za plaæu trideset i dvije tisuæe bojnih kola, i kralja Maake s njegovim narodom te su oni došli i utaborili se pred Medebom. Amonovi su se sinovi skupili iz svojih gradova i došli u boj. ⁸Kad je to èuo David, poslao je Joaba sa svom svojom junaèkom vojskom. ⁹Amonovi sinovi iziðoše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima; a kraljevi koji su došli stajali su zasebno na polju. ¹⁰Vidjevši postavljene bojne redove prema sebi, sprijeda i straga, Joab probra najvrsnije meðu Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima. ¹¹Ostalu vojsku predade bratu Abišaju da je svrsta prema Amoncima. ¹²I reèe mu: "Ako Aramejci budu jaèi od mene, onda ti meni priskoèi u pomoæ; ako li Amonci budu jaèi od tebe, ja æu tebi pohrliti u pomoæ. ¹³Budi hrabar i junaèki se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka uèini što je dobro u njegovim oèima." ¹⁴Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poèeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima. ¹⁵Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoše i oni ispred njegova brata Abišaja i povukoše se u grad. Tada se Joab vrati u Jeruzalem. ¹⁶A Aramejci, vidjevši gdje su ih potukli Izraelci, uputili su poslanike i doveli Aramejce što su s onu stranu Rijeke, na èelu sa Šofakom, vojvodom Hadadezerove vojske. ¹⁷Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, primaèe se Aramejcima i svrsta se prema njima; kad se David svrstao prema Aramejcima u bojni red, oni zametnuše s njime boj. ¹⁸Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam tisuæa konja od bojnih kola i èetrdeset tisuæa pješaka; pogubio je i vojvodu Šofaka. ¹⁹Kad Hadadezerove sluge vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Davidom i poèeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuðivali pomagati Amoncima.

Chapter 20

¹ Slijedeæe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, izvede Joab vojsku i poèe pustošiti zemlju amonsku. Došavši, opsjeo je Rabu; David bijaše ostao u Jeruzalemu. Joab je osvojio Rabu i razorio je. ²Tada je David uzeo njihovu kralju s glave krunu i vidio da je teška jedan zlatni talenat, a na njoj je bilo drago kamenje. Stavili su je na glavu Davidu, koji je iz grada odnio vrlo velik plijen. ³Narod koji bijaše u gradu izvede van i stavi ga da radi pilama, gvozdenim pijucima i sjekirama. Tako je David uèinio svim gradovima Amonovih sinova. Potom se vratio sa svim narodom u Jeruzalem. ⁴Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gezeru; tada je Hušanin Sibkaj pogubio Sipaja, koji je bio od Refaimovih potomaka; i bili su pokoreni. ⁵Uz to je nastao i rat s Filistejcima, u kojem je Jairov sin Elhanan pogubio Lahmija, brata Golijata Gitejca, koji je imao kopljaèu kao tkalaèko vratilo. ⁶Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki èovjek visoka rasta: imaše taj na svakoj ruci i nozi po šest prstiju, dakle dvadeset i èetiri; i on bijaše Rafin potomak. ⁷Kad je poèeo ružiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata Šimeja. ⁸To su bili Rafini potomci u Gatu koji su izginuli od Davidove ruke i od ruke njegovih slugu.

Chapter 21

¹ Tada Satan ustade na Izraela i potaèe Davida da izbroji Izraelce. ²Kralj reèe Joabu i narodnim knezovima: "Idite, izbrojte Izraelce od Beer Šebe pa do Dana, onda se vratite i kažite mi koliko ih je na broju." ³Joab reèe: "Neka Jahve dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada! Nisu li, moj gospodaru kralju, svi oni sluge mome gospodaru? Zašto traži to moj gospodar? Zašto da bude na krivicu Izraelu?" ⁴Ali kraljeva rijeè bijaše jaèa od Joabove. Tako je Joab otišao i poèeo obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jeruzalem. ⁵Joab dade Davidu popis naroda; Izraelaca bijaše milijun i sto tisuæa ljudi viènih maèu, a Judejaca èetiri stotine i sedamdeset tisuæa viènih maèu. ⁶Ali nije pobrojio meðu njima ni Levijeva ni Benjaminova plemena, jer je Joabu bila odvratna kraljeva zapovijed. ⁷Bilo je to mrsko i u Božjim oèima, pa Bog udari Izraela. ⁸David reèe Bogu: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!" ⁹Jahve reèe Davidovu vidiocu Gadu: ¹⁰"Idi i kaži Davidu: 'Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te; izaberi sebi jedno od toga da ti uèinim!'" ¹¹Došavši k Davidu, Gad mu reèe: "Ovako veli Jahve: 'Biraj sebi ¹²ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljima i maè tvojih neprijatelja da te stiže, ili da tri dana Jahvin maè i kuga bude na zemlji i Jahvin anðeo da ubija po svim izraelskim krajevima.' Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!" ¹³David reèe Gadu: "Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!" ¹⁴Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset tisuæa Izraelaca. ¹⁵Bog je poslao anðela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je poèeo istrebljivati, pogledao je Jahve i sažalilo mu se zbog zla, pa je rekao anðelu zatorniku: "Dosta je sada, spusti ruku!" Jahvin je anðeo stajao kraj gumna Jebusejca Ornana. ¹⁶David, podigavši oèi, vidje Jahvina anðela kako stoji izmeðu zemlje i neba držeæi u ruci isukan maè koji je podigao na Jeruzalem, i on pade nièice sa starješinama obuèenim u kostrijet. ¹⁷David reèe Bogu: "Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, onaj koji sam sagriješio i grdno zlo naèinio, a što uèiniše te ovce? Jahve, Bože moj, neka tvoja ruka doðe na me i na moju obitelj, a ne na taj narod da ga pomori!" ¹⁸Tada Jahvin anðeo reèe Gadu da kaže Davidu neka uziðe i neka podigne žrtvenik Jahvi na gumnu Jebusejca Ornana. ¹⁹David je otišao po rijeèi koju mu je Gad rekao u Jahvino ime. ²⁰A Ornan, okrenuvši se, opazi anðela, a njegova se èetiri sina sakriše. Ornan je vrhao pšenicu. ²¹Uto doðe David do Ornana, a on, pogledavši i opazivši Davida, doðe s gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje. ²²Tada David reèe Ornanu: "Daj mi to gumno da sagradim na njemu žrtvenik Jahvi; za potpunu cijenu daj mi ga da bi prestao pomor u narodu!" ²³Ornan odgovori Davidu: "Neka ga uzme i neka èini moj gospodar kralj što je dobro u njegovim oèima; evo, dajem ti goveda za paljenice, i mlatilice za drva, i pšenicu za prinosnicu; sve ti to poklanjam." ²⁴Kralj David reèe Ornanu: "Ne, nego hoæu da kupim u tebe i da platim, jer neæu da prinosim Jahvi što je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene." ²⁵I David dade Ornanu za ono mjesto šest stotina zlatnih šekela na mjeru. ²⁶Tada sagradi ondje žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i prièesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga usliša spustivši oganj s neba na žrtvenik za paljenice. ²⁷Jahve zapovjedi anðelu da vrati maè u korice. ²⁸U ono vrijeme, vidjevši da ga je Jahve uslišio na gumnu Jebusejca Ornana, David poèe prinositi žrtve ondje. ²⁹Jahvino prebivalište, koje je napravio Mojsije u pustinji, i žrtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu. ³⁰David nije mogao iæi k njemu da traži Boga jer ga je bio spopao strah od maèa Jahvina anðela.

Chapter 22

¹ Zato David reèe: "Ovo je Dom Jahve i ovo je žrtvenik za paljenice Izraelu!" ²David zapovjedi da se skupe stranci koji su bili u izraelskoj zemlji i odredi klesare da propisno klešu kamenje za gradnju Doma Božjeg. ³David je pripravio mnogo željeza za èavle na vratnim krilima i za kvaèice; i bez mjere mnogo tuèa. ⁴Mnogo cedrovine, jer su Sidonci i Tirci dovozili mnogo cedrovih drva Davidu. ⁵Jer David mišljaše: "Moj je sin Salomon mlad i nježan, a Dom koji treba graditi Jahvi mora biti velièanstven, na slavu i èast po svim zemljama. Hajde da mu sve pripravim." I David je pripravio mnogo toga prije svoje smrti. ⁶Potom dozva sina Salomona i zapovjedi mu da sagradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu. ⁷Još David reèe Salomonu: "Sine! Bio sam nakanio u srcu da sagradim Dom imenu Jahve, svoga Boga. ⁸Ali mi je došla Jahvina rijeè: 'Mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio; neæeš ti graditi Doma mome imenu jer si mnogo krvi prolio na zemlju preda mnom. ⁹Gle, rodit æe ti se sin; on æe biti miroljubac i dat æu mu mir od svih njegovih neprijatelja odasvud unaokolo; ime æe mu biti Salomon. Mir i pokoj dat æu Izraelu za njegova vremena. ¹⁰On æe sagraditi Dom mome imenu, on æe mi biti sin, a ja æu njemu biti otac i utvrdit æu njegovo kraljevsko prijestolje nad Izraelom zauvijek.' ¹¹Sada, moj sine, neka bude Jahve s tobom da izvršiš i sagradiš Dom Jahve, svoga Boga, kao što je rekao za te. ¹²Samo neka ti Jahve poda razum i mudrost kad te postavi nad Izraelom zato da se držiš Zakona Jahve, svoga Boga! ¹³Bit æeš sretan budeš li brižno vršio uredbe i zakone koje je Jahve preko Mojsija dao Izraelu. Budi junak i hrabar, ne boj se i ne plaši se! ¹⁴Ja sam, evo, svojim trudom pripravio za Dom Jahvin sto tisuæa zlatnih talenata i milijun srebrnih talenata, a tuèa i željeza bez mjere, jer ga je tako mnogo. Pripravio sam i drva i kamenja, a i ti dodaj nešto k tomu. ¹⁵Imaš mnogo valjanih radnika, klesara, zidara, tesara i svakovrsnih vještaka u svakom umijeæu; ¹⁶zlatu, srebru, tuèu i željezu nema mjere; idi, dakle, i gradi, i neka Jahve bude s tobom!" ¹⁷Tada David zapovjedi svim izraelskim knezovima da pomažu njegovu sinu Salomonu: ¹⁸"Nije li s vama Jahve, Bog vaš, koji vam je dao mir odasvud unaokolo jer je predao u moje ruke stanovnike ove zemlje i zemlja je pokorena pred Jahvom i pred njegovim narodom. ¹⁹Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom dušom da tražite Jahvu, svoga Boga; idite i gradite Svetište Bogu Jahvi, unesite Kovèeg saveza Jahvina i Božje sveto posuðe u Dom koji æe se sagraditi Jahvinu imenu!"

Chapter 23

¹ Ostarjevši i nauživši se dana, postavi David svoga sina Salomona kraljem nad Izraelom. ²Potom skupi sve izraelske knezove, sveæenike i levite. ³On izbroji levite od trideset godina naviše, i bilo ih je po muškim glavama trideset i osam tisuæa. ⁴Izmeðu njih bilo je dvadeset i èetiri tisuæe onih koji su upravljali poslom oko Jahvina Doma, a šest tisuæa nadzornika i sudaca, ⁵èetiri tisuæe vratara i èetiri tisuæe onih koji su hvalili Jahvu uz glazbala što ih je napravio za hvalu. ⁶David ih razdijeli na redove po Levijevim sinovima: Geršonu, Kehatu i Merariju. ⁷Od Geršonova su koljena bili: Ladan i Šimej. ⁸Ladanovi sinovi: poglavari Jehiel, Zetam i Joel, njih trojica. ⁹Šimejevi sinovi: Šelomit, Haziel i Haram, njih trojica; to su poglavari Ladanovih obitelji. ¹⁰Šimejevi sinovi: Jahat, Zina, Jeuš i Berija. Ta su èetvorica Šimejevi sinovi. ¹¹Jahat je bio poglavar, a drugi Ziza; a Jeuš i Berija nisu imali mnogo djece, zato su se brojili u jednu obitelj, u jedan razred. ¹²Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel, èetvorica. ¹³Amramovi sinovi: Aron i Mojsije. Aron je bio odreðen da posveæuje Svetinju nad svetinjama; on i njegovi sinovi dovijeka da kade pred Jahvom, da mu služe i da blagoslivljaju u njegovo ime dovijeka. ¹⁴Mojsije je bio Božji èovjek. Njegovi se sinovi broje u Levijevo pleme. ¹⁵Mojsijevi su sinovi Geršom i Eliezer. ¹⁶Geršomovi sinovi: poglavar Šebuel. ¹⁷Eliezerovi su sinovi bili: poglavar Rehabja. Eliezer nije imao drugih sinova, nego su se Rehabjini sinovi vrlo namnožili. ¹⁸Jisharovi sinovi: poglavar Šelomit. ¹⁹Hebronovi sinovi: poglavar Jerija, drugi Amarja, treæi Jahaziel, èetvrti Jekamam. ²⁰Uzielovi sinovi: poglavar Mika, drugi Ješija. ²¹Merarijevi sinovi: Mahli i Muši. Mahlijevi sinovi: Eleazar i Kiš. ²²Eleazar je umro nemajuæi sinova, nego samo kæeri, koje su sebi uzeli za žene njihovi roðaci, Kiševi sinovi. ²³Mušijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot, trojica. ²⁴To su bili Levijevi sinovi po obiteljima, poglavari porodica, koji su bili popisani poimence; oni su radili posao za službu Jahvina Doma u dobi od dvadeset godina naviše. ²⁵David je rekao: "Jahve, Izraelov Bog, dao je mir svojem narodu i živjet æe u Jeruzalemu zauvijek. ²⁶Zato ni leviti neæe više nositi Prebivališta ni svakovrsnog pribora za njegovu službu." ²⁷Po posljednjim Davidovim rijeèima, bili su izbrojeni Levijevi sinovi od dvadeset godina naviše. ²⁸Bili su odreðeni da budu kraj Aronovih sinova u službi u Jahvinu Domu, u predvorjima i u dvoranama, da èiste sve svete stvari, da rade u službi oko Jahvina Doma, ²⁹oko prinesenih hljebova, oko sitnog brašna za prinos, oko beskvasnih kolaèa pripravljenih na tavi i u ulju zamiješenih i oko mjera za sadržaj i dužinu; ³⁰da pristupaju svakoga jutra, da slave i hvale Jahvu; tako i veèerom. ³¹A kad se god prinose paljenice Jahvi, subotom, za mlaðaka i na blagdane, da dolaze prema svom broju, po svom redu, svagdje pred Jahvu. ³²I da vrše što treba vršiti u Šatoru sastanka, službu u Svetištu i službu za svoju braæu, Aronove sinove, u službi oko Jahvina Doma.

Chapter 24

¹ Aronovi su sinovi imali svoje redove. Sinovi Aronovi bili su: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. ²Ali su Nadab i Abihu umrli prije oca i nisu imali djece; zato su sveæenièku službu vršili Eleazar i Itamar. ³David je razdijelio na redove njih i Sadoka, od Eleazarovih sinova, i Ahimeleka, od Itamarovih sinova, po njihovu redu u njihovoj službi. ⁴Ali se u Eleazarovih sinova našlo više muških poglavara nego u Itamarovih sinova, pa kad ih podijeliše, od Eleazarovih je sinova bilo šesnaest porodiènih poglavara, a od Itamarovih sinova samo osam porodiènih poglavara. ⁵Zato su ih razdijelili ždrebovima, jedne i druge, jer su posveæeni knezovi i Božji knezovi bili i od Eleazarovih sinova i od Itamarovih sinova. ⁶Popisao ih je Netanelov sin Šemaja, pisar od Levijeva plemena, pred kraljem, knezovima, sveæenikom Sadokom, Ebjatarovim sinom Ahimelekom, pred poglavarima porodica meðu sveæenicima i levitima, uzevši po jednu porodicu za Eleazara, a po jednu opet za Itamara. ⁷Prvi je ždrijeb pao na Jojariba, drugi na Jedaju, ⁸treæi na Harima, èetvrti na Seorima, ⁹peti na Malkiju, šesti na Mijamina, ¹⁰sedmi na Hakosa, osmi na Abiju, ¹¹deveti na Ješuu, deseti na Šekaniju, ¹²jedanaesti na Elijašiba, dvanaesti na Jakima, ¹³trinaesti na Hupu, èetrnaesti na Ješebaba, ¹⁴petnaesti na Bilgu, šesnaesti na Imera, ¹⁵sedamnaesti na Hezira, osamnaesti na Hapisesa, ¹⁶devetnaesti na Petahju, dvadeseti na Ezekiela, ¹⁷dvadeset i prvi na Jakina, dvadeset i drugi na Gamula, ¹⁸dvadeset i treæi na Delaju, dvadeset i èetvrti na Maazju. ¹⁹To je njihov red u službi kojim treba da idu u Jahvin Dom, po svom pravilu, primljenu od oca im Arona, kako mu je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov. ²⁰Od ostalih Levijevih sinova bio je od Amramovih sinova Šubael; od Šubaelovih sinova Jehdeja; ²¹od Rehabje, od Rehabjinih sinova poglavar Jišija; ²²od Jisharovaca Šelomot; od Šelomotovih sinova Jahat. ²³Od Jerijinih sinova: drugi Amarja, treæi Jahaziel, èetvrti Jekaman. ²⁴Od sinova Uzielovih Mika; od Mikinih sinova Šamir; ²⁵Mikin brat Jišija; od Jišijinih sinova Zaharija; ²⁶Merarijevi sinovi: Mahli i Muši; sinovi Jaazije, njegova sina. ²⁷Merarijevi sinovi po Jaaziji, njegovu sinu: Šoham, Zakur i Ibri; ²⁸po Mahliju Eleazar, koji nije imao djece; ²⁹po Kišu, Kišovi sinovi, Jerahmeel. ³⁰Mušijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot. To su bili levitski sinovi po svojim porodicama. ³¹I oni su bacali ždrebove kao njihovi roðaci, Aronovi sinovi, pred kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i porodiènim poglavarima meðu sveæenicima i levitima, i to jednako glavar obitelji kao i njegov najmlaði brat.

Chapter 25

¹ David je s vojnièkim zapovjednicima izabrao za službu Asafove, Hemanove i Jedutunove sinove koji æe zanosno pjevati hvalu uz citre, harfe i cimbale; izmeðu njih su bili izbrojeni ljudi za posao u svojoj službi: ²od Asafovih sinova: Zakur, Josip, Netanija i Asarela; Asafovi sinovi pod upravom Asafa, koji je zanosno pjevao hvalu po kraljevoj uredbi. ³Od Jedutuna: Jedutunovih šest sinova: Gedalija, Sori, Ješaja, Šimej, Hašabja i Matitja pod upravom svog oca Jedutuna koji je zanosno pjevao hvalu uz citru slaveæi i hvaleæi Jahvu. ⁴Od Hemana: Hemanovi sinovi: Bukija, Matanija, Uziel, Šebuel, Jerimot, Hananija, Hanani, Eliata, Gidalti, Romamti-Ezer, Jošbekaša, Maloti, Hotir, Mahaziot. ⁵Svi su oni bili sinovi kraljeva vidioca Hemana koji je objavljivao Božje stvari da uzvisi njegovu moæ; a Bog je dao Hemanu èetrnaest sinova i tri kæeri. ⁶Svi su oni pod vodstvom svoga oca Asafa te Jedutuna i Hemana pjevali u Jahvinu Domu uz cimbale, harfe i citre za službu u Božjem Domu, po kraljevoj uredbi. ⁷Bilo ih je, s njihovom braæom, uvježbanih u pjevanju Jahvinih pjesama, dvjesta osamdeset i osam, sve samih vještaka. ⁸Bacili su ždrebove za svoju službenu dužnost, najmanji isto kao i najveæi, uèitelj kao i uèenik. ⁹Prvi je ždrijeb pao na Asafovca Josipa, drugi na Gedaliju s njegovom braæom i sinovima, njih dvanaest, ¹⁰treæi na Zakura s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ¹¹èetvrti na Jisrija s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ¹²peti na Netaniju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ¹³šesti na Bukiju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest, ¹⁴sedmi na Isarelu s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ¹⁵osmi na Ješaja s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ¹⁶deveti na Mataniju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ¹⁷deseti na Šimeja s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ¹⁸jedanaesti na Azarela s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ¹⁹dvanaesti na Hašabju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ²⁰trinaesti na Šubaela s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ²¹èetrnaesti na Matitju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ²²petnaesti na Jeremota s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ²³šesnaesti na Hananiju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ²⁴sedamnaesti na Jošbekaša s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ²⁵osamnaesti na Hananija s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ²⁶devetnaesti na Malotija s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ²⁷dvadeseti na Elijatu s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ²⁸dvadeset i prvi na Hotira s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ²⁹dvadeset i drugi na Gidaltija s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ³⁰dvadeset i treæi na Mahaziota s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; ³¹dvadeset i èetvrti na Romamti-Ezera s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest.

Chapter 26

¹ Vratarski su redovi bili: od Korahovaca: Korahov sin Mešelemja izmeðu Asafovih sinova; ²a Mešelemjini sinovi: prvenac Zaharija, drugi Jediael, treæi Zebadja, èetvrti Jatniel; ³peti Elam, šesti Johanan, sedmi Elijoenaj. ⁴Sinovi Obed-Edomovi: prvenac Šemaja, drugi Jozabad, treæi Joah, èetvrti Sakar, a peti Netanel, ⁵šesti Amiel, sedmi Jisakar, osmi Peuletaj, jer ga je blagoslovio Bog, ⁶a njegovu su se sinu Šemaji rodili sinovi koji su bili poglavari u porodici jer bijahu hrabri junaci. ⁷Šemajini su sinovi bili: Otni, Rafael, Obed, Elzabad sa svojom braæom, vrsnim ljudima, Elihu i Semakja. ⁸Svi su oni bili od Obed-Edomovih sinova, oni i njihovi sinovi i njihova braæa, vrsni ljudi, sposobni za službu; bilo ih je šezdeset i dva od Obed-Edoma. ⁹Mešelemjinih sinova i braæe, vrsnih ljudi, bilo je osamnaest. ¹⁰Hosini sinovi od Merarijevih sinova: poglavar Šimri, iako nije bio prvenac, njegov ga je otac postavio za poglavara; ¹¹drugi Hilkija, treæi Tebalija, èetvrti Zaharija; Hosinih svih sinova i braæe bilo je trinaest. ¹²Ovo su vratarski redovi. Glavari ovih junaka bili su, kao i njihova braæa, èuvari u službi Jahvina Doma. ¹³Bacali su ždrebove, najmanji kao i najveæi, po obiteljima za svaka pojedina vrata. ¹⁴Ždrijeb na istok pao je Šelemji; njegov sin Zaharija bio je mudar savjetnik. Kad su bacili ždrebove, dopao mu je ždrijeb na sjever, ¹⁵Obed-Edomu na jug; a njegovim sinovima na spremište; ¹⁶Šufimu i Hosi na zapad Šaleketskim vratima, na putu koji vodi k usponu; straža je bila do straže. ¹⁷S istoka šest levita, sa sjevera èetiri na dan, s juga èetiri na dan; a kod spremišta po dva. ¹⁸Na hramskoj prigradnji, sa zapada, èetiri na usponu, dva kod prigradnje. ¹⁹To su vratarski redovi meðu Korahovim i Merarijevim sinovima. ²⁰Leviti, njihova braæa, bili su: Ahija nad blagom Božjega Doma i nad blagom posveæenih stvari. ²¹Ladanovi sinovi, Geršonovci po Ladanu, poglavari obitelji Ladana Geršonovca, bili su Jehielovci. ²²Jehielovci Zetam i brat mu Joel bili su nadstojnici nad blagom Jahvina Doma. ²³Od Amramovaca, Jisharovaca, Hebronovaca i Uzielovaca bili su: ²⁴Šebuel, sin Mojsijeva sina Geršoma, nadstojnik nad blagom. ²⁵Njegova braæa po Eliezeru: Rehabja, sin mu, njegov sin Izaija, njegov sin Joram, njegov sin Zikri, njegov sin Šelomit. ²⁶Taj je Šelomit sa svojom braæom bio odgovoran za sve blago od posveæenih stvari koje je posvetio kralj David s porodiènim poglavarima, s tisuænicima, stotnicima i vojnim zapovjednicima. ²⁷Posvetili su dio ratnog plijena da se bolje ojaèa Jahvin Dom. ²⁸Što je god bio posvetio vidjelac Samuel, Kišev sin Šaul, Nerov sin Abner i Sarvijin sin Joab, sve posveæeno, bilo je pod nadzorom Šelomita i njegove braæe. ²⁹Jisharovci Kenanija i njegovi sinovi bili su nad svjetovnim poslovima kao nadzornici i suci u Izraelu. ³⁰Hebronovci Hašabja i njegova braæa, tisuæu i sedam stotina vrsnih ljudi, upravljali su Izraelom s ovu stranu Jordana na zapadu u svakom Jahvinu poslu i u kraljevskoj službi. ³¹Poglavar Hebronovaca bio je Jerija. Èetrdesete godine Davidova kraljevanja potražili su obiteljska rodoslovlja Hebronovaca i našlo se meðu njima vrsnih ljudi u Gileadskom Jazeru. ³²Njegove braæe, vrsnih ljudi, bilo je dvije tisuæe i sedam stotina porodiènih poglavara; kralj David postavio ih je nad Rubenovim i Gadovim plemenom i nad polovinom Manašeova plemena za sve Božje poslove i za kraljevske poslove.

Chapter 27

¹ Izraelovi sinovi po svome broju. Poglavari porodica, tisuænici, stotnici i nadzornici služili su kralju u svakom poslu. U redovima su dolazili i odlazili od mjeseca do mjeseca, u svim godišnjim mjesecima; svaki je red imao dvadeset i èetiri tisuæe ljudi. ²Nad prvim je redom, prvoga mjeseca, bio Zabdielov sin Jašobam. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe ljudi. ³Pripadao je Peresovim sinovima i bio zapovjednik svih vojvoda u vojsci prvoga mjeseca. ⁴Nad redom drugoga mjeseca bio je Ahošanin Dodaj, a predstojnik u njegovu redu bio je Mikelot. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe ljudi. ⁵Vojvoda treæe vojske, treæega mjeseca, bio je sin sveæenika Jojade, poglavar Benaja. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. ⁶Taj je Benaja bio junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom i u njegovu je redu bio sin mu Amizabad. ⁷Èetvrti, èetvrtoga mjeseca, bio je Joabov brat Asahel, a za njim sin mu Zebadja. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. ⁸Peti, petoga mjeseca, bio je vojvoda Jizrahanin Šamhut. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. ⁹Šesti, šestoga mjeseca, bio je Ikešov sin Ira, Tekoanac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. ¹⁰Sedmi, sedmoga mjeseca, bio je Pelonjanin Heles od Efrajimovih sinova. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. ¹¹Osmi, osmoga mjeseca, bio je Hušaæanin Sibkaj, Zarhijevac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. ¹²Deveti, devetoga mjeseca, bio je Anatoæanin Abiezer, Benjaminovac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. ¹³Deseti, desetoga mjeseca, bio je Netofaæanin Mahraj, Zarhijevac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. ¹⁴Jedanaesti, jedanaestoga mjeseca, bio je Piratonjanin Benaja, Efrajimovac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. ¹⁵Dvanaesti, dvanaestoga mjeseca, bio je Netofaæanin Heldaj, Otnielovac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. ¹⁶Nad Izraelovim plemenima bili su knezovi: nad Rubenovim Zikrijev sin knez Eliezer; nad Šimunovim Maakin sin Šefatja; ¹⁷nad Levijevim Kemuelov sin Hašabja; nad Aronovim Sadok; ¹⁸nad Judinim Elihu od Davidove braæe; nad Jisakarovim Mihaelov sin Omri; ¹⁹nad Zebulunovim Obadjin sin Jišmaja; nad Naftalijevim Azrielov sin Jerimot. ²⁰Nad Efrajimovim sinovima Azazjin sin Hošea; nad polovinom Manašeova plemena Pedajin sin Joel, ²¹nad drugom polovinom Manašeova plemena u Gileadu Zaharijin sin Jido; nad Benjaminom Abnerov sin Jaasiel; ²²nad Danom Jerohamov sin Azarel. To su bili knezovi izraelskih plemena. ²³Ali David nije dao izbrojiti onih kojima bijaše dvadeset godina i manje, jer Jahve bijaše rekao da æe umnožiti Izraelce kao nebeske zvijezde. ²⁴Sarvijin je sin Joab poèeo vršiti popis, ali ga nije dovršio. Stoga je Srdžba došla na Izrael i zato taj broj nije bio primljen u brojèani izvještaj Ljetopisa kralja Davida. ²⁵Nadstojnik nad kraljevim blagom bio je Adielov sin Azmavet, a nadstojnik za blago u zemlji, u gradovima, selima i tvrðavama, bio je Uzijin sin Jonatan. ²⁶Nadstojnik nad poljskim radnicima koji su obraðivali zemlju bio je Kelubov sin Ezri. ²⁷Nadstojnik nad vinogradarima Ramaæanin Šimej. Nadstojnik nad vinogradrskim klijetima bio je Šifmejac Zabdi. ²⁸Nadstojnik nad maslinama i dudovima što su po Šefeli bio je Gederac Hanan; nadstojnik nad skladištima ulja Joaš. ²⁹Nadstojnik nad govedima što su pasla u Šaronu bio je Šaronac Šitraj. Nadstojnik nad krupnom stokom u dolinama bio je Edlajev sin Šafat. ³⁰Nadstojnik nad devama Jišmaelac Obil. Nadstojnik nad magaricama Meronoæanin Jehdeja. ³¹Nadstojnik nad ovcama i kozama Hagrijac Jaziz. Svi su oni bili nadstojnici nad imanjem kralja Davida. ³²Savjetnik je bio Davidov stric Jonatan, mudar èovjek; bio je i književnik; a Hakmonijev sin Jehiel bio je s kraljevim sinovima. ³³Ahitofel je bio kraljev savjetnik, Arkijac Hušaj kraljev prijatelj. ³⁴Ahitofela su naslijedili Benajin sin Jojada i Ebjatar, kraljev je vojvoda bio Joab.

Chapter 28

¹ David sakupi u Jeruzalem sve izraelske knezove, plemenske knezove i poglavare od redova koji su služili kralja, tisuænike, stotnike i nadstojnike nad svim imanjem i blagom kraljevim i blagom njegovih sinova, zajedno s dvoranima i junacima i svim hrabrim vojnicima. ²Ustavši na noge, kralj David reèe: "Èujte me, moja braæo i moj narode! Ja sam bio namislio u svom srcu da sagradim dom gdje bi poèivao Kovèeg saveza Jahvina i da bude podnožje nogama našega Boga te sam pripravio što treba za gradnju. ³Ali mi je Bog rekao: 'Neæeš ti sagraditi Doma mome imenu jer si ratnik i prolijevao si krv.' ⁴Jahve, Izraelov Bog, izabrao je mene od sveg moga roda da budem kralj nad Izraelom zauvijek; jer je Judu izabrao za kneza, a iz Judina doma dom moga oca; izmeðu sinova moga oca bilo mu je drago da mene postavi kraljem nad svim Izraelom. ⁵Tako je izmeðu mojih sinova, jer mi je mnogo sinova dao Jahve, izabrao moga sina Salomona da sjedi na prijestolju Jahvina kraljevstva nad Izraelom. ⁶I rekao mi je: 'Tvoj sin Salomon sagradit æe meni Dom i moja predvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina i ja æu mu biti otac. ⁷Utvrdit æu njegovo kraljevstvo zauvijek ako bude postojano vršio moje zapovijedi i moje zakone kao danas.' ⁸Sada, dakle, pred oèima sveg Izraela, Jahvina zbora, i pred svojim Bogom, koji nas sluša, velim: držite i tražite sve zapovijedi Jahve, svoga Boga, da biste zadržali u posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je u baštinu svojim sinovima nakon sebe dovijeka. ⁹A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i služi mu èitavim srcem i spremnom dušom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga budeš tražio, dat æe ti se da ga naðeš; ako li ga ostaviš, odbacit æe te zauvijek. ¹⁰Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradiš Dom za Svetište, budi junak i radi!" ¹¹Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovih kuæa, riznica, gornjih soba, æelija i doma Pomirilišta; ¹²uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina Doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Božjega, za riznicu posveæenih stvari, ¹³za sveæenièke i levitske redove, za svaki posao u službi oko Doma Jahvina: ¹⁴zlato u šipkama, zlato potrebno za sve zlatno posuðe ove ili one službe; srebro u šipkama potrebno za sve srebrno posuðe, za sve posuðe ove ili one službe; ¹⁵šipke za zlatne svijeænjake sa zlatnim svjetiljkama, prema težini svakoga svijeænjaka i njegovih svjetiljaka, i za srebrne svijeænjake prema težini svakoga svijeænjaka i njegovih svjetiljaka i prema namjeni svakog svijeænjaka; ¹⁶zlato u šipkama za stolove na kojima æe stajati prineseni hljebovi, za svaki stol; srebro za srebrne stolove, ¹⁷za viljuške i kotliæe, za èaše od èista zlata, za zlatne pehare, zlato u šipkama za svaki pehar; za srebrne pehare, srebro u šipkama za svaki pehar, ¹⁸za kadioni žrtvenik žeženoga zlata u šipkama; za uzorak od kola sa zlatnim kerubinima koji æe raširenim krilima zaklanjati Jahvin Kovèeg. ¹⁹Sve to u skladu s onim što Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak. ²⁰Tada David reèe svome sinu Salomonu: "Budi junak, hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer æe Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neæe te napustiti niti te ostaviti dok ne svršiš sav posao za službu oko Jahvina Doma. ²¹Evo sveæenièkih i levitskih redova za svaku službu u Božjem Domu; imaš uza se za svaki posao svakovrsnih ljudi, spremnih i vještih svakoj službi, knezovi i sav narod pod tvojim su zapovjedništvom."

Chapter 29

¹ Kralj David reèe svemu zboru: "Bog je izabrao moga sina Salomona, mlado i nježno momèe, a ovo je velik posao, jer neæe biti za èovjeka dvor nego za Boga Jahvu. ²Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga zlata za zlatne stvari i srebra za srebrne, tuèa za tuèane, željeza za željezne, drva za drvene; oniksova kamenja i dragulja za ukivanje, dragulja za ukras i šarenih dragulja, svakojakoga dragog kamenja i izobila mramora. ³Iz ljubavi prema Bogu dajem još i svoga zlata i srebra za Dom svoga Boga, osim svega što sam pripravio za sveti Dom. ⁴Tri tisuæe zlatnih talenata ofirskoga zlata i sedam tisuæa talenata èistoga srebra da se oblože zidovi prostorija. ⁵Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo umjetnièkih ruku. Bi li danas još tko htio dragovoljno što priložiti svojom rukom Jahvi?" ⁶Tada su dragovoljno priložili knezovi obitelji i knezovi izraelskih plemena, tisuænici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima. ⁷Dali su za službu u Božjem Domu zlata pet tisuæa talenata i deset tisuæa zlatnih darika, srebra deset tisuæa talenata, tuèa osamnaest tisuæa talenata, željeza sto tisuæa talenata. ⁸U koga se god našlo dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina Doma na ruke Jehiela Geršonovca. ⁹Narod se veselio što su dragovoljno prilagali, jer su prilagali iskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca. ¹⁰Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reèe David: "Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! ¹¹Tvoja je, Jahve, velièina, sila, slava, sjaj i velièanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega! ¹²Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim, u tvojoj je ruci sila i moæ, u tvojoj je vlasti da uèiniš velikim i jakim sve. ¹³I slavimo te, Bože naš, i hvalimo tvoje dièno ime. ¹⁴Tko sam ja i što je moj narod da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi! ¹⁵Pridošlice smo pred tobom, naseljenici kao svi naši oèevi; naši dani na zemlji prolaze kao sjena i nema nade. ¹⁶Jahve, Bože naš, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju Doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje! ¹⁷Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošæu sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. ¹⁸Jahve, Bože naših otaca Abrahama, Izaka i Jakova, saèuvaj dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce k sebi! ¹⁹A mome sinu Salomonu daj pošteno srce da bi se držao tvojih zapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vršio sve i da bi sagradio dvor za koji sam sve spremio!"

²⁰Tada David reèe svemu zboru: "Blagoslovite sada Jahvu, svoga Boga!" I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pavši nièice, poklonio se Jahvi i kralju. ²¹Žrtvovali su Jahvi klanice i prinijeli Jahvi paljenice sutradan: tisuæu junaca, tisuæu ovnova, tisuæu jaganjaca s njihovim ljevanicama, mnogo drugih žrtava za sav Izrael. ²²Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se radujuæi. Zakraljili su po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj volji za kneza, a Sadoka za sveæenika. ²³Tako je Salomon sjeo na Jahvino prijestolje da kraljuje namjesto svoga oca Davida. Bio je sretan i slušao ga je sav Izrael. ²⁴Svi su knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida pružili ruku kralju Salomonu i sveèano mu obeæali pokornost. ²⁵Jahve je vrlo uzvisio Salomona pred oèima sveg Izraela i dao njegovu kraljevstvu velièanstvo kakvo nijedan kralj prije njega nije imao u Izraelu. ²⁶Tako je Jišajev sin David kraljevao nad svim Izraelom. ²⁷Nad Izraelom je kraljevao èetrdeset godina; u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. ²⁸Umro je u lijepoj starosti, nauživši se života, bogatstva i slave. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Salomon. ²⁹Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su u povijesti vidioca Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti vidioca Gada, ³⁰sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim junaštvom i dogaðajima što prijeðoše preko njega i Izraela i svih drugih kraljevstava zemaljskih.

2 Chronicles

Chapter 1

¹ Salomon, sin Davidov, bio se uèvrstio na prijestolju. Jahve, Bog njegov, bijaše s njim i uzvisi ga veoma. ²Salomon se tada obrati svem Izraelu, tisuænicima, satnicima, sucima, svim knezovima izraelskim, glavama obitelji, ³te se on i s njim sav Zbor popeše na uzvišicu koja bješe u Gibeonu, jer je ondje bio Šator sastanka što ga u pustinji podiže Mojsije, sluga Božji. ⁴David bijaše prenio Kovèeg Božji iz Kirjat Jearima do mjesta koje je sam pripravio za nj; jer je bio podigao Šator u Jeruzalemu. ⁵Tuèani žrtvenik što ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija, bijaše ondje pred Prebivalištem Jahvinim, kamo doðoše Salomon i zbor da mu se obrate. ⁶Ondje se Salomon pred Jahvom pope na tuèani žrtvenik, koji bješe tik do Šatora sastanka, i prinese na njemu tisuæu paljenica. ⁷Iste se noæi Bog ukaza Salomonu i reèe mu: "Traži što da ti dadem." ⁸Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio mome ocu Davidu i zakraljio si mene na njegovo mjesto. ⁹Bože Jahve, neka se ispuni sada obeæanje što si ga dao mome ocu Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kao zemaljske prašine. ¹⁰Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko æe upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj!" ¹¹Bog reèe Salomonu: "Buduæi da ti je to u srcu, a nisi iskao ni bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi tražio duga života nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad kojim te zakraljih, ¹²dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstva, blaga i slave kakve nije imao nijedan kralj što bješe prije tebe i kakve neæe imati ni oni koji doðu poslije tebe." ¹³Salomon s uzvišice u Gibeonu ode u Jeruzalem, podalje od Šatora sastanka, i kraljevaše nad Izraelom. ¹⁴Sakupi bojnih kola i konjanika: imao je tisuæu èetiri stotine kola i dvanaest tisuæa konjanika i razmjesti ih po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jeruzalemu. ¹⁵Salomon uèini da srebra i zlata bude u Jeruzalemu izobila kao kamenja, a cedrova mnogo kao dudova u Šefeli. ¹⁶Konji Salomonovi bili su uvezeni iz Musrija i Koe; kraljevski dvorani kupovahu ih u Koi za srebro. ¹⁷Dovozila su se i prodavala jedna bojna kola iz Egipta po šest stotina srebrnih šekela, a konji po sto i pedeset; to bješe isto tako za sve hetitske i aramejske kraljeve koji su ih uvozili preko njih. ¹⁸Salomon naumi sagraditi Dom - jedan Imenu Jahvinu, a drugi sebi za kraljevski dvorac.

Chapter 2

¹ Odbroji sedamdeset tisuæa nosaèa, osamdeset tisuæa kamenolomaca u gori i tri tisuæe i šest stotina poslovoða. ²Tada posla ovu poruku Hiramu, tirskomu kralju: "Kao što si mome ocu Davidu slao cedrovine da gradi dvor gdje æe živjeti, tako uèini i meni. ³Kanim podiæi Dom Imenu Jahve, svojega Boga, i posvetiti mu ga da se diže pred njim miomirisni kad, da se uvijek postavljaju kruhovi, da se prinose paljenice jutrom i veèerom, subotom, na dane mlaðaka i na blagdane Jahve, Boga našega; i tako da zauvijek ostane u Izraelu. ⁴Dom koji gradim bit æe velik, jer je naš Bog najveæi meðu svim bozima. ⁵TÓa tko bi imao dovoljno snage da njemu sazda Dom kad ga ni nebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I tko sam ja da mu zidam Dom, osim zato da mu se kad diže pred lice? ⁶Pošalji mi èovjeka vièna obradi zlata, srebra, tuèa, željeza, grimiza, karmezina i ljubièastog baršuna, i vièna umjetnosti rezbarstva: radit æe s rukotvorcima kod mene u Judi i u Jeruzalemu, s onima što mi ih ostavi moj otac David. ⁷Pošalji mi iz Libanona cedrovine, èempresovine i sandalovine, jer znam da tvoje sluge umiju sjeæi libanonska stabla. Moje æe sluge raditi s tvojima. ⁸Morat æe mi pripraviti mnogo drva, jer æe kuæa što je mislim graditi biti velika i velièanstvena. ⁹Drvosjeèama što æe obarati stabla dajem dvadeset tisuæa kora pšenice, dvadeset tisuæa kora jeèma, dvadeset tisuæa bata vina i dvadeset tisuæa bata ulja za izdržavanje tvojih slugu." ¹⁰Hiram, tirski kralj, odgovori pismom što ga posla Salomonu: "Zato što voli svoj narod, Jahve te zakraljio nad njim." ¹¹Dometnu još i ovo: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna i umna sina koji æe jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega kraljuje. ¹²Stoga ti šaljem èovjeka mudra, vješta i razumna, Hurama Abija, ¹³sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obraðivati zlato, srebro, tuè, željezo, kamen, drvo, grimiz, ljubièasti baršun, bÓez i karmezin, umije rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri. On æe raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara Davida, tvoga oca. ¹⁴Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama pošalje pšenice, jeèma, ulja i vina kako je obeæao. ¹⁵A mi æemo nasjeæi stabala s Libanona koliko ti god treba i dovest æemo ti ih na splavima morem u Jafu, a ti ih prevezi gore u Jeruzalem." ¹⁶Salomon pobroji sve strance koji se zatekoše u Izraelovoj zemlji poslije popisa što ga bijaše proveo njegov otac David i naðe ih sto pedeset tri tisuæe i šest stotina. ¹⁷Od njih odredi sedamdeset tisuæa nosaèa, osamdeset tisuæa tesara u planini, tri tisuæe i šest stotina ljudi da upravljaju radom naroda.

Chapter 3

¹ Salomon tada poèe graditi Dom Jahvi u Jeruzalemu, na Morijskoj gori, ondje gdje je njegov otac David imao viðenje. To je mjesto koje je pripravio David, gumno Jebusejca Ornana. ²Salomon otpoèe gradnju drugoga mjeseca èetvrte godine svojega vladanja. ³Ovo su temelji koje je Salomon postavio za gradnju Doma Božjega: šezdeset lakata u duljinu - po staroj mjeri lakta - a u širinu dvadeset lakata. ⁴Trijem, koji je bio pred Domom, imao je, po širini ovoga potonjega, u dužinu dvadeset lakata, a visok je bio sto i dvadeset lakata. Obložio ga je iznutra èistim zlatom. ⁵Veliku je dvoranu obložio èempresovinom, koju je prekrio èistim zlatom i postavio palme i cvjetne vijence. ⁶Optoèio je potom Dvoranu blistavim draguljima; zlato je bilo zlato parvajimsko. ⁷Prekrio je njime Dvoranu: grede, pragove, zidove i vratna krila te izrezao kerubine po zidovima. ⁸Potom sazda dvoranu Svetinje nad svetinjama. Bila je, prema hramskoj širini, dvadeset lakata duga i dvadeset lakata široka i obloži je sa šest stotina talenata suhog zlata. ⁹Za èavle je dao na mjeru pedeset zlatnih šekela. I gornje je odaje obložio zlatom. ¹⁰U dvorani Svetinje nad svetinjama napravi dva kerubina, liveno djelo. I njih obloži zlatom. ¹¹Krila kerubina bila su dvadeset lakata duga: jedno krilo od pet lakata dodirivaše hramski zid, a drugo od pet lakata doticaše krilo drugoga kerubina. ¹²Tako je i krilo drugoga kerubina, od pet lakata, dodirivalo hramski zid, a drugo mu se krilo, od pet lakata, spajalo s krilom drugoga kerubina. ¹³Raširena, krila kerubina imala su dvadeset lakata. Stajali su kerubini uspravno, lic-a okrenutih Dvorani. ¹⁴Napravi zastor od ljubièastog baršuna, od grimiza, karmezina i bÓeza te na njemu izveze kerubine. ¹⁵Pred Dvoranom napravi dva stupa dugaèka trideset i pet lakata, a glavice im na vrhu pet lakata. ¹⁶U Debiru on splete vijence te ih postavi navrh stupova i napravi sto mogranja koje postavi meðu vijence. ¹⁷Postavi stupove pred Hekal, jedan zdesna, drugi slijeva, te nazva Jakin onaj zdesna, a Boaz onaj slijeva.

Chapter 4

¹ Napravi tuèani žrtvenik dugaèak dvadeset lakata, širok dvadeset i visok deset. ²Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo uokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. ³Pod njim bijahu likovi volovski što ga opasivahu uokrug. Po deset ih je bilo na jednom laktu te okruživahu more uokolo; dva je reda bilo tih volova, salivenih s morem. ⁴More je poèivalo na dvanaest volova; tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, tri na istok: more je stajalo na njima i svi su stražnjim dijelom bili okrenuti unutra. ⁵Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u èaše, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisuæe bata. ⁶Napravi deset umivaonika i postavi ih pet zdesna, pet slijeva da se u njima pere; u njima su prali što je trebalo za paljenice; more je bilo namijenjeno sveæenicima da se umivaju u njemu. ⁷Napravi deset zlatnih svijeænjaka prema propisu i stavi ih u Hekal, pet s desne strane, pet s lijeve. ⁸Onda napravi deset stolova i postavi ih u Hekalu, pet zdesna, a pet slijeva. Napravi stotinu zlatnih kotliæa. ⁹Onda naèini trijem sveæenièki veliko dvorište s vratima koja prevuèe tuèem. ¹⁰More stavi s desne strane prema jugoistoku. ¹¹Huram naèini lonce, lopate i kotliæe. Dovrši sav posao što ga je obavljao kralju Salomonu za Dom Božji: ¹²dva stupa; dvije glavice što su bile navrh stupova; dva opleta da prekriju dvije glavice što bijahu navrh stupova; ¹³èetiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova; ¹⁴deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima; ¹⁵jedno more i dvanaest volova pod njim; ¹⁶lonce, lopate, viljuške i sav pribor za njih napravi od tuèa Huram Abi kralju Salomonu za Dom Jahvin. ¹⁷Kralj odredi da ih saliju u Jordanskoj ravnici, kod gaza Adame, izmeðu Sukota i Serede. ¹⁸Salomon napravi tako mnogo tih predmeta da se nije mogla izmjeriti težina tuèa. ¹⁹Onda napravi sve predmete namijenjene Domu Božjemu: zlatni žrtvenik i stolove na kojima bjehu prineseni kruhovi, ²⁰zlatne svijeænjake sa svjetiljkama od èistoga zlata što su se, po propisu, trebale paliti pred Debirom; ²¹cvjetove, svjetiljke i usekaèe od zlata; bilo je to èisto zlato; ²²nožice, kotliæe, mašice i kadionice od èistoga zlata; ulaz u Dom, nutarnja vrata - Svetinje nad svetinjama - i vrata Doma - Hekala - bila su zlatna.

Chapter 5

¹ Tako bi priveden kraju posao što ga Salomon obavi za Dom Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i sve posuðe - i stavi ih u riznicu Božjega Doma. ²Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve Izraelove starješine, knezove plemenske i glavare obiteljske, da se prenese Kovèeg saveza Jahvina iz Davidova grada, to jest sa Siona. ³Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem na blagdan što je u sedmom mjesecu. ⁴Kad se sastadoše sve Izraelove starješine, leviti ponesoše Kovèeg ⁵i Šator sastanka sa svim posveæenim priborom što bješe u Šatoru; sveæenici ih i leviti prenesoše. ⁶Potom kralj Salomon i sva izraelska zajednica što se sabra k njemu žrtvovaše pred Kovèegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu ni prebrojiti ni procijeniti. ⁷Sveæenici donesoše Kovèeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubinÄa. ⁸Kerubini su imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovèeg i zaklanjahu Kovèeg i njegove motke. ⁹Motke su bile tako dugaèke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana i ondje stoje do dana današnjega. ¹⁰U Kovèegu nije bilo ništa, osim dviju ploèa koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto iziðoše iz Egipta. ¹¹Svi sveæenici izaðoše iz Svetišta, jer su se svi nazoèni sveæenici posvetili bez obzira na redove. ¹²Svi levitski pjevaèi, Asaf, Heman, Jedutun sa sinovima i braæom, stajahu obuèeni u bÓez, s cimbalima, harfama i citrama, istoèno od žrtvenika, a s njima sto i dvadeset sveæenika koji su trubili u trube. ¹³I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižuæi glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleæi Jahvu "jer je dobar i jer je vjeèna njegova ljubav", oblak ispuni Dom Jahvin. ¹⁴Sveæenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Božji dom!

Chapter 6

¹ Tada reèe Salomon: "Jahve odluèi prebivati u tmastu oblaku, ²a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek." ³I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao. ⁴Reèe on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom rukom ispuni obeæanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši: ⁵'Od dana kad izvedoh svoj narod iz egipatske zemlje nisam izabrao grada ni iz kojeg Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, niti sam izabrao ikoga da vlada nad mojim narodom izraelskim. ⁶Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.' ⁷Otac mi David naumi podiæi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, ⁸ali mu Jahve reèe: 'Naumio si podiæi Dom Imenu mojem, i dobro uèini, ⁹ali neæeš ti podiæi toga Doma, nego tvoj sin koji izaðe iz tvoga krila; on æe podiæi Dom Imenu mojem.' ¹⁰Jahve ispuni obeæanje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeæa Jahve, podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, ¹¹i namjestio Kovèeg u kojem je Savez što ga Jahve sklopi sa sinovima Izraelovim." ¹²Tada Salomon stupi, u nazoènosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin i raširi ruke. ¹³Salomon je, naime, bio napravio tuèano podnožje, dugo pet lakata i široko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavši na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raširivši ruke k nebu, ¹⁴rekao: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije slièan ni na nebesima ni na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroèe pred tobom sa svim svojim srcem. ¹⁵Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si što si mu obeæao. Što si obeæao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. ¹⁶Jahve, Bože Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si mu obeæao kad si rekao: 'Neæe ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu èuvali svoje putove hodeæi po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' ¹⁷Jahve, Bože Izraelov, neka se sada dakle ispuni obeæanje koje si dao svome sluzi Davidu! ¹⁸Ali zar æe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! ¹⁹Pomno poèuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši prošnju i molitvu što je tvoj sluga k tebi upuæuje! ²⁰Neka tvoje oèi obdan i obnoæ budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reèe da æeš u nj smjestiti svoje Ime. Usliši molitvu koju æe sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. ²¹I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, usliši i oprosti! ²²Ako tko zgriješi protiv bližnjega i bude mu nareðeno da se zakune i zakletva doðe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, ²³ti je èuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okreæuæi njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajuæi s njime po nevinosti njegovoj. ²⁴Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije k tebi, ²⁵onda ti èuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim oèevima. ²⁶Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, ²⁷tada èuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujuæi mu valjan put kojim æe iæi, i pusti kišu na zemlju koju si narodu svojem dao u baštinu. ²⁸Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rða, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boleština, ²⁹poèuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god èovjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raširi ruke k ovom Domu, ³⁰usliši im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviš i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaješ srce njegovo; jer ti jedini prozireš srca ljudi ³¹da te se boje iduæi tvojim putovima dokle god žive na zemlji što je ti dade našim oèevima. ³²Pa i tuðinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi velièine tvoga Imena i radi tvoje snažne ruke i podignute mišice, ako doðe i pomoli se u ovom Domu, ³³usliši s neba, gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi svi zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izraelski i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. ³⁴Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se tebi, okrenut gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvome Imenu, ³⁵usliši mu s neba molitvu i prošnju i uèini mu pravdu. ³⁶Kad ti sagriješe, jer nema èovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, ³⁷pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i poènu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaèa govoreæi: 'Zgriješili smo' ³⁸i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim oèevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, ³⁹usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, uèini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio. ⁴⁰Sada, Bože moj, neka tvoje oèi budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu! ⁴¹Pa sada ustani, o Bože Jahve, poði k svojem poèivalištu, ti i Kovèeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji sveæenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreæi! ⁴²Bože Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milostÄi što ih dade sluzi svome Davidu!"

Chapter 7

¹ Kad Salomon dovrši molitvu, spusti se oganj s neba i spali paljenicu i klanice i slava Jahvina ispuni Dom. ²Sveæenici ne mogoše uæi, jer slava Jahvina bješe ispunila Dom Jahvin. ³Svi sinovi Izraelovi, videæi gdje se oganj sa slavom Jahvinom spustio na Dom, padoše nièice k zemlji do kamenog poda; pokloniv se, poèeše slaviti Jahvu "jer je dobar i jer je vjeèna njegova ljubav". ⁴Potom kralj i èitav narod stadoše žrtvovati žrtve pred Jahvom. ⁵Kralj Salomon prinese za žrtvu dvadeset i dvije tisuæe goveda, sto i dvadeset tisuæa ovaca; i tako posvetiše Dom Jahvin i kralj i sav narod. ⁶Dok su sveæenici stajali na dužnostima, leviti su na glazbalima za Jahvine pjesme, što ih uèini kralj David, slavili Jahvu "jer je vjeèna njegova ljubav". Time je David preko njihovih ruku hvalio Jahvu. Pred njima su sveæenici trubili u trube, dok su Izraelci stajali. ⁷Salomon je posvetio i sredinu predvorja koje je pred Jahvinim Domom, jer je ondje prinio paljenice i pretilinu od prièesnica, jer na tuèani žrtvenik koji bijaše napravio Salomon nisu mogle stati paljenice ni prinosi ni pretilina. ⁸U to je doba Salomon svetkovao blagdan sedam dana i sav Izrael s njime, vrlo velik zbor, od Ulaza u Hamat pa do Egipatskoga potoka. ⁹A osmoga su dana svetkovali sveèani zbor, jer su posvetu žrtveniku svetkovali sedam dana i blagdan sedam dana. ¹⁰Dvadeset treæega dana sedmoga mjeseca posla ljude k njihovim šatorima i odoše vesela i zadovoljna srca zbog dobra koje je Jahve uèinio Davidu i Salomonu i svem narodu izraelskom. ¹¹Tako je Salomon dovršio Dom Jahvin i kraljevski dvor i izveo sve što god bješe zasnovano da izvrši u Domu Jahvinu i u svojem dvoru. ¹²Potom se Jahve ukaza Salomonu noæu i reèe mu: "Uslišao sam tvoju molitvu i izabrao to mjesto da mi bude Dom žrtve. ¹³Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod, ¹⁴i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja æu ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izlijeèit æu mu zemlju. ¹⁵Moje æe oèi biti otvorene i moje uši pažljive na molitvu s ovoga mjesta. ¹⁶Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj Dom da ovdje bude Ime moje zauvijek i ovdje æe sve dane biti moje oèi i moje srce. ¹⁷A ti, budeš li išao preda mnom kako ti je išao otac David, vršeæi sve što sam ti zapovjedio i držeæi se mojih uredaba i zakona, ¹⁸uzdržat æu tvoje kraljevsko prijestolje kako sam obeæao tvome ocu Davidu govoreæi: 'Neæe ti ponestati nasljednika koji bi vladao u Izraelu.' ¹⁹Ali ako me ostavite i napustite uredbe i zapovijedi koje sam vam dao te otiðete i poènete služiti tuðim bogovima i klanjati im se, ²⁰istjerat æu Izraelce iz svoje zemlje koju sam im dao i odbacit æu od sebe ovaj Dom koji sam posvetio svojem Imenu i uèinit æu od njega prièu i sramotu meðu svim narodima. ²¹Tko god proðe mimo ovaj Dom koji bijaše preslavan zaprepastit æe se od užasa i pitati: 'Zašto je Jahve tako uèinio s ovom zemljom i s ovim Domom?' ²²I odgovorit æe mu se: 'Ostavili su Jahvu, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz Egipta, i okrenuli se tuðinskim bogovima, i klanjali im se, i služili im, i zato je Jahve pustio na njih sve ovo zlo.'"

Chapter 8

¹ A kad je prošlo dvadeset godina, za koliko je vremena Salomon podigao Jahvin Dom i svoj dvor, ²posagradio je Salomon gradove, koje je dao Salomonu Hiram, i naselio ondje Izraelove sinove. ³Potom otiðe Salomon na Sopski Hamat i osvoji ga. ⁴Sagradi Tadmor u pustinji i svakojaka mjesta za skladišta u Hamatu. ⁵Sagradi i Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, tvrde gradove sa zidovima, vratima i prijevornicama; ⁶i Baalat, i sve gradove u kojima je imao skladišta, sve gradove za bojna kola i gradove za konjanike i što je god Salomon zaželio da gradi u Jeruzalemu i na Libanonu i po svoj zemlji svojega kraljevstva. ⁷Svim preostalim Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, ⁸sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli - Salomon nametnu tlaku do današnjega dana. ⁹Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove za posao, nego su bili vojnici, zapovjednici njegovih štitonoša i zapovjednici bojnih kola i konjice. ¹⁰Bili su poglavari nad upravnicima, kojih je kralj Salomon imao dvjesta i pedeset, i upravljali su narodom. ¹¹Salomon preseli i faraonovu kæer iz Davidova grada u kuæu koju joj bijaše sagradio, jer je mislio: "Neæe moja žena živjeti u dvoru izraelskoga kralja Davida, jer je svet otkako je u nj došao Kovèeg Jahvin." ¹²Tada Salomon poèe prinositi paljenice Jahvi na Jahvinu žrtveniku što ga bijaše sagradio pred trijemom, ¹³i to koliko je trebalo iz dana u dan da prinese po Mojsijevoj zapovijedi, u subote, i na mlaðake, i na blagdane tri puta u godini, na Blagdan beskvasnih kruhova, i na Blagdan sedmica, i na Blagdan sjenica. ¹⁴Postavio je, po uredbi oca Davida, sveæenièke redove po njihovoj službi i levitske po njihovim dužnostima da pjevaju hvale i da služe pred sveæenicima, koliko treba iz dana u dan, i vratare po njihovim redovima na svakim vratima, jer je takva bila zapovijed Božjega èovjeka Davida. ¹⁵Nisu odstupili od kraljeve zapovijedi za sveæenike i levite ni u èemu, ni za riznice. ¹⁶Tako se svršio sav Salomonov posao od dana kad je bio zasnovan Dom Jahvin pa dokle ga god nije dovršio. Tako bijaše dovršen Dom Jahvin. ¹⁷Tada je Salomon otišao u Esjon-Geber i u Elat na morskoj obali u zemlji edomskoj. ¹⁸A Hiram mu je poslao po slugama laðe i mornare viène moru te su otišli sa Salomonovim slugama u Ofir; uzeše odande èetiri stotine i pedeset talenata zlata i donesoše ih kralju Salomonu.

Chapter 9

¹ Uto kraljica od Sabe èu glas o Salomonu; hoteæi iskušati Salomona zagonetkama, doðe u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s devama koje su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. ²Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije bilo Salomonu sakriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. ³Kad kraljica od Sabe vidje njegovu mudrost, dvor koji bijaše sagradio, ⁴jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, i njegove peharnike i njihova odijela, i njegove paljenice koje je prinosio u Jahvinu domu, zastade joj dah. ⁵Tada reèe kralju: "Istina je bila što sam u svojoj zemlji èula o tebi i o tvojoj mudrosti. ⁶Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oèi; i doista, ni pola mi nije bilo reèeno o tvojoj velikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam slušala. ⁷Blago tvojim ljudima i tvojim slugama koji stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost! ⁸Neka je blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, komu si tako omilio da te postavio na svoje prijestolje da kraljuješ umjesto Jahve, svojega Boga, jer Bog tvoj ljubi Izraela da bi ga održao dovijeka; i zato je postavio tebe za kralja da èiniš pravo i pravicu." ⁹Dala je tada kralju sto i dvadeset zlatnih talenata i mnogo miomirisa i dragulja. Nikad više nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu. ¹⁰Hiramove sluge, koje su sa Salomonovim slugama donosile zlata iz Ofira, dovezle su takoðer sandalovine i dragulja. ¹¹Kralj je napravio i citre i harfe za pjevaèe: nikad se prije nisu vidjele takve stvari u zemlji judejskoj. ¹²Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što je zaželjela i zatražila, izuzev ono što je sama donijela kralju. Potom ona krenu i sa slugama ode u svoju zemlju. ¹³Zlato što je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teško šest stotina šezdeset i šest zlatnih talenata, ¹⁴osim onoga što je dolazilo od trgovaca i putujuæih prodavaèa. I svi su arapski kraljevi i zemaljski upravitelji Salomonu donosili zlato i srebro. ¹⁵Kralj Salomon naèini dvjesta štitova od kovanoga zlata; za svaki je štit upotrijebio šest stotina šekela kovanoga zlata; ¹⁶i naèini trista štitiæa od kovanoga zlata; za svaki je štitiæ utrošio trista zlatnih šekela. Kralj ih je pohranio u kuæu zvanu Libanonska šuma. ¹⁷Kralj je napravio i veliko prijestolje od bjelokosti i obložio ga èistim zlatom. ¹⁸Prijestolje je imalo šest stepenica i zlatno podnožje sastavljeno s prijestoljem, i ruèice s obiju strana prijestolja, a kraj ruèica stajala dva lava. ¹⁹Dvanaest je lavova stajalo s obiju strana onih šest stepenica. Takvo što nije bilo izraðeno ni u jednom kraljevstvu. ²⁰Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne i sve posuðe u kuæi zvanoj Libanonska šuma bijaše od suhoga zlata; srebro se smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme. ²¹Kraljeve su laðe išle u Taršiš s Hiramovim slugama; svake treæe godine vraæale su se i dolazile taršiške laðe donoseæi zlato i srebro, slonovu kost, majmune i paune. ²²Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudrošæu. ²³Svi su zemaljski kraljevi željeli vidjeti Salomona i èuti mudrost koju mu je Bog ulio u srce. ²⁴Svatko mu je donosio dar, srebrno i zlatno posuðe, haljine, oružje i miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu. ²⁵Salomon je imao èetiri tisuæe konjskih jasala i bojnih kola i dvanaest tisuæa konjanika, koje je rasporedio po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu. ²⁶Vladao je nad svim kraljevima od Rijeke do zemlje filistejske i do egipatske meðe. ²⁷Kralj je uèinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova kao divljih smokava što rastu u Judejskoj nizini. ²⁸Salomon je uvozio konje iz Musrija i iz svih zemalja. ²⁹Ostala djela Salomonova, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti proroka Natana, u proroèkoj knjizi Šilonjanina Ahije i u proroèkoj besjedi vidioca Adona o Nebatovu sinu Jeroboamu. ³⁰Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom èetrdeset godina. ³¹Potom je poèinuo kod otaca i sahranili su ga u gradu oca mu Davida, a na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Roboam.

Chapter 10

¹ Tada Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. ²Èim to èu Nebatov sin Jeroboam - koji je bio u Egiptu kamo bijaše pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, ³jer bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad doðoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: ⁴"Tvoj nam je otac nametnuo težak jaram, ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca i teški jaram koji metnu na nas, pa æemo ti služiti." ⁵On im odgovori: "Za tri dana doðite opet k meni." I narod ode. ⁶Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" ⁷A oni mu odgovoriše: "Ako udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim rijeèima, oni æe ti uvijek biti sluge." ⁸Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladiæima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. ⁹Upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovomu narodu koji mi reèe: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac!'" ¹⁰Odgovoriše mu mladiæi koji bijahu s njim odrasli: "Narodu koji ti je rekao 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', odvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! ¹¹Dakle, moj vam je otac nametnuo težak jaram, a ja æu još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bièevima, a ja æu vas šibati bièevima sa željeznim štipavcima.'" ¹²Treæega dana doðe Jeroboam i sav narod k Roboamu, jer im kralj bijaše naredio: "Vratite se k meni treæega dana." ¹³Kralj im oštro odgovori; odbacivši savjet starijih, ¹⁴odvrati po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja æu još dometnuti na nj; moj vas je otac šibao bièevima, a ja æu vas šibati bièevima sa željeznim štipavcima." ¹⁵Kralj, dakle, ne htjede poslušati naroda, jer tako uprilièi Bog da se ispuni rijeè što je preko Šilonjanina Ahije kaza Nabatovu sinu Jeroboamu. ¹⁶Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom! U šatore, Izraele! Sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore. ¹⁷Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. ¹⁸Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola te pobježe u Jeruzalem. ¹⁹Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.

Chapter 11

¹ Došavši u Jeruzalem, skupi sav dom Judin i Benjaminov, sto i osamdeset tisuæa vrsnih ratnika, da udare na Izraela i da Roboamu vrate kraljevstvo. ²Ali doðe Jahvina rijeè Božjem èovjeku Šemaji: ³"Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskomu kralju, i svim Izraelcima u Judinu i Benjaminovu plemenu: ⁴Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tuæi s braæom! Neka se svatko vrati svojoj kuæi, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni poslušaše rijeè Jahvinu, vratiše se i ne udariše na Jeroboama. ⁵Roboam, stolujuæi u Jeruzalemu, poèe dizati tvrde gradove po Judeji. ⁶Tako je sagradio Betlehem, Etam, Tekou, ⁷Bet Sur, Sokon, Adulam, ⁸Gat, Maresu, Zif, ⁹Adorajim, Lakiš, Azeku, ¹⁰Soru, Ajalon i Hebron, tvrde gradove u Judinu i Benjaminovu plemenu. ¹¹Utvrdivši gradove, postavi im zapovjednike i dovuèe zalihe hrane, ulja i vina; ¹²u svaki pojedini grad stavi štitova i kopalja i utvrdi ih vrlo jako. Tako je on imao Judino i Benjaminovo pleme. ¹³Sveæenici i leviti, koji su bili po svem Izraelu, pristupiše k njemu iz svih krajeva. ¹⁴Leviti ostaviše pašnjake i posjed te otiðoše u Judeju i Jeruzalem, jer ih je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljaju sveæenièku službu Jahvi, ¹⁵a postavio je sveæenike za uzvišice, za jarce i za telad koju je napravio. ¹⁶Za njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem da žrtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su srcem tražili Jahvu, Boga Izraelova. ¹⁷Tako su utvrdili judejsko kraljevstvo i osokolili Salomonova sina Roboama za tri godine, jer su tri godine živjeli poput Davida i Salomona. ¹⁸Roboam je sebi uzeo za žemu Mahalatu, kæer Davidova sina Jerimota, i Abihajilu, kæer Jišajeva sina Eliaba, ¹⁹koja mu rodi sinove: Jeuša, Šemarju i Zahama. ²⁰A poslije nje oženio se Abšalomovom kæerju Maakom, koja mu rodi Abiju, Etaja, Zizu i Šelomita. ²¹Roboam je ljubio Abšalomovu kæer Maaku više od svih svojih žena i inoèa, iako je uzeo osamnaest žena i šezdeset inoèa i rodio dvadeset i osam sinova i šezdeset kæeri. ²²I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i kneza nad njegovom braæom, jer ga je naumio postaviti za kralja. ²³I, mudro radeæi, razmjesti sinove po svim judejskim i Benjaminovim krajevima, po svim tvrdim gradovima, davši im hrane izobila i poženivši ih sa mnogo žena.

Chapter 12

¹ Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojaèao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim. ²Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj Šišak na Jeruzalem, koji se bijaše iznevjerio Jahvi. ³Došao je sa tisuæu i dvjesta bojnih kola i sa šezdeset tisuæa konjanika, a narodu koji je došao s njim iz Egipta - Libijcima, Sukijcima i Etiopljanima - nije bilo broja. ⁴Osvojivši tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema. ⁵Tada doðe prorok Šemaja k Roboamu i judejskim knezovima, koji se bijahu skupili u Jeruzalemu bježeæi od Šišaka, i reèe im: "Ovako veli Jahve: 'Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke Šišaku.'" ⁶Tada se poniziše izraelski knezovi i kralj i rekoše: "Pravedan je Jahve!" ⁷Kad ih Jahve vidje gdje se poniziše, doðe njegova rijeè Šemaji: "Ponizili su se; neæu ih uništiti, nego æu im uskoro dati spasenje te se moja srdžba neæe oboriti na Jeruzalem preko Šišaka. ⁸Bit æe mu sluge, da vide što znaèi služiti meni, a što zemaljskim kraljevstvima." ⁹Tako egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem, opljaèka blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. ¹⁰Namjesto njih kralj Roboam napravi tuèane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je èuvala vrata kraljevskoga dvora. ¹¹Kad je god kralj išao u Dom Jahvin, stražari su ih uzimali, a poslije ih vraæali u stražaru. ¹²Kad se, dakle, ponizio, odvratio se od njega Jahvin gnjev te ga nije sasvim uništio, jer i u Judeji bijaše dobra. ¹³Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati. Roboamu je bila èetrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeðu svih izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. ¹⁴Èinio je zlo, jer nije pregnuo srcem da traži Jahvu. ¹⁵Roboamova prva i posljednja djela - i ratovi koji su se neprestano vodili izmeðu Roboama i Jeroboama - zapisani su u povijesti proroka Šemaje i u plemenskom popisu vidioca Adona. ¹⁶Potom Roboam poèinu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija.

Chapter 13

¹ Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abija nad Judejom. ²Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Mikaja, Urielova kæi iz Gabe. Tada izbi rat izmeðu Abije i Jeroboama. ³Abija je izašao u boj s hrabrim ratnicima, sa èetiri stotine tisuæa izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam stotina tisuæa ljudi, sve biranih junaka. ⁴Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao: "Èujte me, Jeroboame i sav Izraele! ⁵Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom? ⁶Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i pobunio se protiv gospodara. ⁷Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i strašljiva srca te se nije umio hrabro braniti od njih. ⁸Pa sada mislite da se možete oprijeti Jahvinu kraljevstvu što je u ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoštvo i imate kod sebe zlatnu telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi. ⁹Otjerali ste Jahvine sveæenike, Aronove sinove i levite, i postavili sebi sveæenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god došao s juncem i sa sedam ovnova, postao je sveæenik vašim ništavim bogovima. ¹⁰Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a sveæenici koji služe Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu. ¹¹Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake veèeri s mirisnim kadom, postavljaju kruhove na èist stol i upaljuju svake veèeri zlatan svijeænjak sa svijeæama; jer mi držimo naredbu Jahve, svojega Boga, a vi ste ga ostavili. ¹²Zato je, evo, nama na èelu Bog i njegovi sveæenici s glasnim trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu, Boga svojih otaca, jer neæete imati sreæe!" ¹³Ali Jeroboam zavede zasjedu da im doðe za leða; tako su Judejcima bili jedni sprijeda, a zasjeda straga. ¹⁴Kad se Judejci obazreše, a ono, gle, boj im bješe sprijeda i otraga. Tada zavapiše k Jahvi, a sveæenici stadoše trubiti u trube. ¹⁵Uto Judejci snažno povikaše, a kad su poèeli vikati, Bog razbi Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima. ¹⁶Izraelovi sinovi pobjegoše pred Judejcima i Bog ih predade njima u ruke. ¹⁷Abija je s narodom uèinio velik pokolj meðu njima te je od Izraela palo pobijenih pet stotina tisuæa izabranih ljudi. ¹⁸Tako su sinovi Izraelovi bili poniženi u to vrijeme, a Judini su sinovi ojaèali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca. ¹⁹Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betel sa selima, Ješanu sa selima i Efron sa selima. ²⁰Jeroboam se više nije oporavio za Abijina života; Jahve ga je udario tako da je umro. ²¹Abija se utvrdio i uzeo sebi èetrnaest žena te je rodio dvadeset i dva sina i šesnaest kæeri. ²²A ostali Abijini doživljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani su u tumaèenju proroka Adona. ²³Potom Abija poèinu kraj svojih otaca. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih je dana zemlja bila mirna deset godina.

Chapter 14

¹ Asa je èinio što je dobro i pravo u oèima Jahve, njegova Boga. ²Uklonio je tuðinske žrtvenike i uzvišice, polomio stupove i razbio ašere. ³Naredio je Judejcima da traže Jahvu, Boga svojih otaca, da se drže zakona i zapovijedi. ⁴Uklonio je iz svih judejskih gradova uzvišice i sunèane stupove, a kraljevstvo je bilo mirno za njegova vremena. ⁵Sagradio je tvrde gradove u Judeji, jer je zemlja bila mirna. Nitko se nije zaratio na nj onih godina, jer mu je Jahve dao mir. ⁶Zato je Asa rekao Judejcima: "Da pogradimo ove gradove i da ih opašemo zidom i kulama, vratima i prijevornicama; još je zemlja pred nama naša, jer smo tražili Jahvu, svoga Boga; tražili smo ga, i on nam je dao mir odasvud uokolo!" Tako su gradili i bili sretni. ⁷Asa je imao vojske trista tisuæa ljudi izmeðu Judejaca koji su nosili štit i koplje, a od Benjaminova plemena dvjesta i osamdeset tisuæa koji su nosili štit i zapinjali luk. Svi su bili hrabri junaci. ⁸Izašao je na njih Etiopljanin Zerah sa tisuæu tisuæa vojnika i tri stotine bojnih kola i došao do Mareše. ⁹Asa je izašao preda nj; svrstali su se u bojni red u Sefatskoj dolini kod Mareše. ¹⁰Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: "O Jahve, tebi je ništa pomoæi silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Bože naš, jer se na te oslanjamo i u tvoje smo ime izišli na ovo mnoštvo! Jahve, ti si Bog naš, ne daj snažnu èovjeku protiv sebe!" ¹¹Jahve razbi Etiopljane pred Asom i pred Judejcima te Etiopljani pobjegoše. ¹²Asa ih je s narodom koji bijaše s njim potjerao sve do Gerara. Etiopljani su popadali, tako da nijedan nije ostao živ jer ih je satro Jahve i njegove èete; i one su odnijele vrlo velik plijen. ¹³Osvojile su sve gradove oko Gerara jer je Jahvin strah došao na njih; oplijenile su sve te gradove, jer je u njima bilo mnogo plijena. ¹⁴Poharale su i šatore za stoku i zaplijenile mnoštvo sitne stoke i deva; a onda su se vratile u Jeruzalem.

Chapter 15

¹ Tada duh Božji doðe na Odedova sina Azarju. ²On je izišao pred Asu i rekao mu: "Èujte me, Asa i sve Judino i Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, naæi æete ga; ako li ga ostavite, i on æe ostaviti vas. ³Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez sveæenika-uèitelja i bez Zakona. ⁴Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga tražiti, našli su ga. ⁵U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer su veliki nemiri vladali meðu svim zemaljskim stanovnicima. ⁶Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo svakojakom nevoljom. ⁷Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela." ⁸Èuvši te rijeèi i proroèku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabri i ukloni idolske gadove iz cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i Jahvin žrtvenik koji je bio pred Jahvinim trijemom. ⁹Onda je skupio sve Judino i Benjaminovo pleme i došljake koji su bili kod njih od Efrajimova, Manašeova i Šimunova plemena, jer ih je mnogo prebjeglo k njemu od Izraelaca kad su vidjeli da je s njim Jahve, njegov Bog. ¹⁰I skupili su se u Jeruzalemu treæega mjeseca petnaeste godine Asina kraljevanja. ¹¹Onoga su dana prinijeli Jahvi žrtve od plijena koji su dognali, sedam stotina goveda i sedam tisuæa sitne stoke. ¹²Zavjetovaše se da æe tražiti Jahvu, Boga svojih otaca, svim srcem i svom dušom. ¹³A tko god ne bi tražio Jahvu, Izraelova Boga, da se pogubi, bio malen ili velik, èovjek ili žena. ¹⁴Zakleli su se Jahvi iza glasa i uz gromki poklik, uz trube i rogove. ¹⁵Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svega srca zakleli i od sve su ga svoje volje tražili i našli ga. Jahve im je dao mir odasvud uokolo. ¹⁶I svoju mater Maaku ukloni kralj Asa s vlasti jer je bila naèinila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada, satro ga i spalio u potoku Kidronu. ¹⁷Ali uzvišice nisu bile uklonjene iz Izraela. Ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života. ¹⁸Unio je u Dom Božji posveæene darove svoga oca i svoje: srebro i zlato i posuðe. ¹⁹Nije bilo rata sve do trideset i pete godine Asina kraljevanja.

Chapter 16

¹ Trideset i šeste godine Asina kraljevanja navali izraelski kralj Baša na Judeju i stade utvrðivati Ramu da sprijeèi svako kretanje judejskom kralju Asi. ²Asa tada uze srebra i zlata iz riznice Doma Jahvina i kraljevskoga dvora i posla aramejskome kralju Ben-Hadadu, koji je stolovao u Damasku, i poruèi mu: ³"Neka bude savez izmeðu mene i tebe i izmeðu moga i tvoga oca; evo, šaljem ti na dar srebra i zlata, hajde, raskini savez s izraelskim kraljem Bašom da bi otišao od mene." ⁴Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovoðe na izraelske gradove te oni pokoriše Ijon, Dan, Abel Majinu i sve Naftalijeve gradove-skladišta. ⁵A kada to Baša dozna, presta utvrðivati Ramu i obustavi posao. ⁶Tada kralj Asa sazva sve Judejce i oni odnesoše kamenje i drvo kojima je Baša utvrðivao Ramu, pa time utvrdiše Gebu i Mispu. ⁷U to vrijeme doðe vidjelac Hanani k judejskom kralju Asi i reèe mu: "Buduæi da si se oslonio na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio na Jahvu, Boga svoga, vojska aramejskoga kralja izmakla ti je iz ruke. ⁸Nisu li Etiopljani i Libijci imali silne èete sa vrlo mnogo bojnih kola i konjanika? Pa kad si se oslonio na Jahvu, predao ti ih je u ruke. ⁹Jer Jahve svojim oèima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato æe se od sada dizati ratovi na te." ¹⁰Tada se Asa razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu, jer se razjario na nj. U to je vrijeme Asa potlaèio i neke iz naroda. ¹¹I eto, Asina djela, od prvoga do posljednjeg, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. ¹²Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te mu se bolest veoma pogoršala, ali ni u bolesti nije tražio Jahvu nego lijeènike. ¹³Tako Asa poèinu sa svojim ocima i umrije èetrdeset i prve godine svoga kraljevanja. ¹⁴Sahranili su ga u grobnici koju bijaše iskopao sebi u Davidovu gradu i položili ga na odar što ga bijaše napunio miomirisima i mastima, zgotovljenima mastilaèkom vještinom, i spalili mu ih vrlo mnogo.

Chapter 17

¹ Onda se na njegovo mjesto zakralji sin mu Jošafat; on pokaza svoju silu protiv Izraela. ²Razmjestio je vojsku po svim utvrðenim judejskim gradovima i postavio namjesnike po judejskoj zemlji i po Efrajimovim gradovima, koje bijaše zauzeo otac mu Asa. ³Jahve je bio s Jošafatom jer je hodio pravim putovima svoga oca Davida i nije tražio baala. ⁴Tražio je Boga svojih otaca i hodio po njegovim zapovijedima, ne èineæi kao Izraelovi sinovi. ⁵Zato je Jahve utvrdio kraljevstvo u njegovoj ruci, pa su svi Judejci davali Jošafatu danak, tako da je stekao veliko bogatstvo i slavu. ⁶Njegovo se srce hrabrilo na Jahvinim putovima, pa je uklonio još i uzvišice i ašere iz Judeje. ⁷Treæe godine kraljevanja posla knezove Ben-Hajila, Obadju, Zahariju, Netanela i Miheja da uèe po judejskim gradovima. ⁸I s njima levite: Šemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, Šemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju; a s njima sveæenike Elišamu i Jorama. ⁹Pouèavali su po Judeji noseæi sa sobom Knjigu Zakona Jahvina i obilazili sve judejske gradove uèeæi narod. ¹⁰Jahvin je strah spopao sva zemaljska kraljevstva oko Judeje, tako da nisu smjela zaratiti na Jošafata. ¹¹Sami su mu neki Filistejci donosili darove i novèani danak, a Arapi mu dogonili sitnu stoku: po sedam tisuæa i sedam stotina ovnova te sedam tisuæa i sedam stotina jaraca. ¹²Tako je Jošafat sve više napredovao dok ne postade vrlo velik. Sazidao je u Judeji kule i gradove-skladišta. ¹³Imao je mnogo zaliha u judejskim gradovima, a hrabrih junaka u Jeruzalemu. ¹⁴Evo njihova popisa po obiteljima: od Judina plemena tisuænici: vojvoda Adna i s njim trista tisuæa hrabrih junaka; ¹⁵do njega vojvoda Johanan i s njim dvjesta i osamdeset tisuæa; ¹⁶za njim Zikrijev sin Amasja, koji se spremno stavio u Jahvinu službu, a s njim dvjesta tisuæa hrabrih junaka. ¹⁷Od Benjaminova plemena: hrabri junak Eliada i s njim dvjesta tisuæa ljudi naoružanih lukom i štitom; ¹⁸za njim Jehozabad i s njim sto i osamdeset tisuæa pripravnih za boj. ¹⁹To su oni koji su služili kralju, ne brojeæi one što ih je kralj namjestio u tvrdim gradovima po svoj Judeji.

Chapter 18

¹ Jošafat je stekao veliko bogatstvo i slavu te se sprijateljio s Ahabom. ²Poslije nekoliko godina došao je k Ahabu u Samariju. Ahab nakla mnogo sitne stoke i goveda njemu i ljudima što su bili s njim i nagovaraše ga da poðe na Ramot Gilead. ³Izraelski kralj Ahab upita judejskoga kralja Jošafata: "Hoæeš li poæi sa mnom na Ramot Gilead?" On odgovori: "Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj; s tobom æemo u rat." ⁴Jošafat još reèe kralju izraelskom: "De, posavjetuj se prije s Jahvom!" ⁵Tada kralj izraelski sakupi proroke, njih èetiri stotine, i upita ih: "Hoæemo li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer æe ga Bog predati kralju u ruke." ⁶Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?" ⁷Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan èovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga mrzim jer mi ne prorièe dobra nego uvijek samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." Jošafat reèe: "Neka kralj ne govori tako!" ⁸Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reèe mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja!" ⁹Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svojem prijestolju, u sveèanim haljinama, na gumnu pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. ¹⁰Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reèe: "Ovako veli Jahve: njima æeš bosti Aramejce dokle ih god ne zatreš." ¹¹Tako su i svi drugi proroci proricali govoreæi: "Idi na Ramot Gilead, uspjet æeš: Jahve æe ga predati kralju u ruke." ¹²Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reèe mu: "Evo, svi proroci složno prorièu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci uspjeh!" ¹³Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit æu ono što mi Bog kaže!" ¹⁴Kad doðe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da poðem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Idite i uspjet æete, jer æe vam se predati u ruke!" ¹⁵Na to mu kralj reèe: "Koliko æu te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?" ¹⁶Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kuæi vrate!'" ¹⁷Tada izraelski kralj reèe Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neæe proreæi dobro nego zlo?" ¹⁸A Mihej reèe: "Zato èujte rijeè Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdje sjedi na prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. ¹⁹Jahve upita: 'Tko æe zavesti izraelskoga kralja Ahaba da otiðe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reèe ovo, drugi ono. ²⁰Tada uðe jedan duh, stade pred Jahvu i reèe: 'Ja æu ga zavesti!' Jahve ga upita: 'Kako?' ²¹On odvrati: 'Izaæi æu i bit æu lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve mu reèe: 'Ti æeš ga zavesti. I uspjet æeš. Idi i uèini tako!' ²²Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta tvojim prorocima; ali ti Jahve navješæuje zlo." ²³Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajuæi: "Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?" ²⁴Mihej odvrati: "Vidjet æeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ." ²⁵Tada izraelski kralj naredi: "Uhvatite Miheja i odvedite ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviæu Joašu. ²⁶Recite im: 'Ovako veli kralj: Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'" ²⁷Mihej reèe: "Ako se doista sretno vratiš, onda nije Jahve govorio iz mene!" i nadoda: "Èujte, svi puci!" ²⁸Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. ²⁹Izraelski kralj reèe Jošafatu: "Ja æu se preobuæi i onda uæi u boj, a ti ostani u svojoj odjeæi!" Preobuèe se tada izraelski kralj i oni krenuše u boj. ³⁰Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne udarajte ni na maloga ni na velikoga nego jedino na izraelskoga kralja!" ³¹Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je izraelski kralj!" I krenuše na nj da udare. Ali Jošafat povika za pomoæ te mu Jahve pomože i odvrati ih od njega. ³²Kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. ³³Jedan nasumce odape i ustrijeli izraelskoga kralja izmeðu nabora na pojasu i oklopa. Kralj reèe vozaèu: "Potegni uzdu i izvedi me iz boja jer sam ranjen." ³⁴Boj je onoga dana bio sve žešæi, ali se izraelski kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima sve do veèeri. Umro je o zalasku sunca.

Chapter 19

¹ Kad se judejski kralj Jošafat sretno vrati kuæi u Jeruzalem, ²iziðe preda nj Hananijev sin vidjelac Jehu i reèe kralju Jošafatu: "Zar da pomažeš bezbožniku i da ljubiš Jahvine mrzitelje? Zato i udara na te srdžba Jahvina. ³Ipak se našlo nešto dobro u tebe: uklonio si ašere iz zemlje i pregnuo svim srcem da tražiš Jahvu!" ⁴Od tada je Jošafat živio u Jeruzalemu, opet zalazio meðu narod od Beer Šebe do Efrajimske gore i obraæao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca. ⁵Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u svakome gradu. ⁶I reèe im: "Gledajte što radite, jer ne sudite u ime èovjeka nego u ime Jahve. On je s vama dok sudite. ⁷Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita." ⁸Jošafat postavi levite, sveæenike i poglavare izraelskih obitelji u Jeruzalemu da izrièu Jahvine sudove i da presuðuju u sporovima. Oni su živjeli u Jeruzalemu ⁹i on im dade naputke: "Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca. ¹⁰Kakav god spor iziðe pred vas od vaše braæe što žive u gradovima: bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe ili obièaji, valja sve da im rastumaèite, kako ne bi sagriješili Jahvi i kako se njegova srdžba ne bi oborila na vas i na vašu braæu. Tako radite pa neæete sagriješiti. ¹¹I evo, sveæenièki æe poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim poslovima, a Jišmaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim kraljevskim poslovima. Leviti æe vam služiti kao pisari. Budite jaki, i na posao! Jahve æe biti s onim tko je dobar."

Chapter 20

¹ Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana, zaratiše na Jošafata. ²Ali Jošafat dobi ovu vijest: "Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju." ³Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu te oglasi post po svoj Judeji. ⁴Skupili se Judejci da traže Jahvu: dolazili iz svih judejskih gradova da ga traže. ⁵Tada Jošafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu Jahvinu, pred novim predvorjem ⁶i reèe: "Jahve, Bože otaca naših, ti si Bog na nebu i vladaš nad svim krivobožaèkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se nitko ne može održati pred tobom. ⁷Ti si, o Bože naš, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abrahama; ⁸i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Svetište tvojem Imenu govoreæi: ⁹'Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni maè ili kuga, ili glad, te kad stanemo pred ovim Domom i pred tobom, jer je tvoje Ime u ovom Domu, i zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usliši nas i spasi.' ¹⁰Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore, preko kojih nisi dao Izraelu da proðe kad je dolazio iz zemlje egipatske, nego ih je obišao i nije ih zatro - ¹¹sada, dakle, oni nama uzvraæaju zlom, došavši da nas otjeraju s baštine koju si nam ti dao. ¹²O Bože naš, zar im neæeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oèi uprte u te." ¹³Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ženama i sinovima. ¹⁴Tada siðe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova. ¹⁵On reèe: "Pozorno slušajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Jahve: 'Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji. ¹⁶Sutra siðite na njih; oni æe se penjati uz Hasiški uspon, a vi æete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji. ¹⁷Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako æe vam pomoæi Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se; sutra iziðite pred njih, i Jahve æe biti s vama!'" ¹⁸Tada Jošafat pade nièice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci padoše pred Jahvom da mu se poklone. ¹⁹Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustadoše i poèeše hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova. ²⁰Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi; kad su izlazili, stade Jošafat i reèe: "Èujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i održat æete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!" ²¹Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevaèe i hvalitelje koji æe u svetom ruhu iæi pred naoružanim èetama i pjevati: "Slavite Jahvu jer je vjeèna ljubav njegova!" ²²Kad poèeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te biše razbijeni. ²³Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore da ih zatru i unište; a kad su svršili s onima iz Seira, stadoše udarati jedan na drugoga te se poklaše. ²⁴Kad Judejci doðoše do stražare prema pustinji i obazreše se na mnoštvo, a ono gle, mrtva tjelesa leže po zemlji; nitko se nije spasio. ²⁵Tada doðe Jošafat s narodom da pokupi plijen i naðoše ga mnogo: svakoga blaga, odjeæe i dragocjenih predmeta; naplijenili su toliko da više nisu mogli nositi; tri su dana pljaèkali plijen jer ga je bilo mnogo. ²⁶Èetvrti se dan sakupiše u Dolini blagoslova: ondje su hvalili Jahvu, pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova, do danas. ²⁷Potom se okrenuše svi Judejci i Jeruzalemci, s Jošafatom na èelu, da se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nad njihovim neprijateljima. ²⁸Došli su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u Dom Jahvin. ²⁹A strah Božji ušao je u sva zemaljska kraljevstva kad su èula da je Jahve zavojštio na Izraelove neprijatelje. ³⁰Tako je poèinulo Jošafatovo kraljevstvo, jer mu je Bog dao mir odasvud uokolo. ³¹Jošafat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kæi Šilhijeva. ³²Išao je putem oca Ase ne skreæuæi s njega nego èineæi što je pravo u Jahvinim oèima. ³³Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, jer narod još nije bio upravio svoje srce Bogu otaca. ³⁴Ostala Jošafatova djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti Hananijeva sina Jehua i uvrštena su u Knjigu o izraelskim kraljevima. ³⁵Poslije toga udružio se judejski kralj Jošafat s izraelskim kraljem Ahazjom, koji je bezbožno radio. ³⁶Udružio se s njim zato da naprave laðe i da odu u Taršiš; napravili su laðe u Esjon Geberu. ³⁷Dodavahuov sin Eliezer iz Mareše prorekao je protiv Jošafata: "Buduæi da si se udružio s Ahazjom, Jahve æe razoriti tvoja djela." Laðe su se razbile i nisu mogle otploviti u Taršiš.

Chapter 21

¹ Jošafat poèinu kraj svojih otaca i bi sahranjen uz njih u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. ²Joram je imao šestoricu braæe, Jošafatovih sinova: Azarju, Jehiela, Zahariju, Azarju, Mihaela i Šefatju. Svi su oni bili sinovi izraelskog kralja Jošafata. ³Otac im je dao mnoge darove u srebru, zlatu i dragocjenostima, s utvrðenim gradovima u Judi; kraljevstvo je dao Joramu jer je bio prvenac. ⁴Stupivši na oèevo prijestolje i utvrdiv se, Joram pobi svu braæu maèem, pa i neke izraelske knezove. ⁵Joramu su bile trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu. ⁶Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kæi Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim oèima. ⁷Ipak Jahve ne htjede razoriti kuæe Davidu zbog Saveza što ga sklopi s njim i zato što mu obeæa da æe dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek. ⁸U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja. ⁹Zato Joram poðe sa svojim vojskovoðama i sa svim bojnim kolima. Diže se noæu i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. ¹⁰Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vlašæu, jer je on ostavio Jahvu, Boga svojih otaca. ¹¹Još je i uzvišice napravio po judejskim gorama, naveo na blud Jeruzalemce i zaveo Judejce. ¹²Tada mu od proroka Ilije stiže pismo: "Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Kako nisi išao putovima oca Jošafata, ni putovima judejskoga kralja Ase, ¹³nego si išao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce i Jeruzalemce, kao što je uèinio dom Ahabov, a uz to si poubijao vlastitu braæu, svoju obitelj, koji bjehu bolji od tebe: ¹⁴evo, Jahve æe svaliti veliku nesreæu na tvoj narod, na tvoje sinove, tvoje žene, na sve tvoje imanje. ¹⁵Oboljet æeš od mnogih bolesti: od bolesti u crijevima, tako da æe ti crijeva izaæi od bolesti koja æe trajati dane i dane.'" ¹⁶Jahve podiže na Jorama srdžbu Filistejaca i Arapa koji žive kraj Etiopljana. ¹⁷Oni napadoše Judeju i osvojiše je, porobiše sve blago što se našlo u kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove žene, tako da nije ostao nitko, osim najmlaðega sina, Joahaza. ¹⁸Poslije svega toga udari ga Jahve neizljeèivom crijevnom bolešæu. ¹⁹Ona je trajala dane i dane, a kad su se navršile dvije godine, izašla su mu crijeva s bolešæu te je umro u strašnim mukama. Narod mu nije priredio mirisna paljenja, kao što je palio njegovim ocima. ²⁰Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije požalio za njim; i sahraniše ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici.

Chapter 22

¹ Jeruzalemci zakraljiše na njegovo mjesto najmlaðeg mu sina, Ahazju, jer sve starije bijaše poubijala èeta koja je s Arapima navalila na tabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama. ²Bile su mu èetrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva kæi. ³I on je išao putovima doma Ahabova, jer ga mati zlo svjetovaše. ⁴Èinio je što je zlo u Jahvinim oèima, kao dom Ahabov, jer mu baš oni bijahu savjetnici poslije oèeve smrti, na njegovu propast. ⁵Po njihovu je savjetu pošao s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u boj na aramejskoga kralja Hazaela u Ramot Gilead. Ali su Aramejci porazili Jorama. ⁶On se vratio da se lijeèi u Jizreelu od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio. ⁷Ali Bog uèini da taj posjet Joramu bude na propast Ahazji. Došavši, izišao je s Joramom na Nimšijeva sina Jehua, koga je Jahve pomazao da iskorijeni Ahabovu kuæu. ⁸Dok je izvršavao osvetu nad Ahabovom kuæom, Jehu zateèe judejske knezove i sinove Ahazjine braæe koji su posluživali Ahazju i pobi ih, ⁹a onda krenu u potragu za Ahazjom. Uhvatili su ga dok se krio u Samariji, doveli ga k Jehuu, koji ga smaknu. Ukopali su ga, jer su rekli: "Sin je onoga Jošafata koji je tražio Jahvu svim srcem." Tako ne ostade nitko od Ahazjine kuæe koji bi imao snage da bude kralj. ¹⁰Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod Judina plemena. ¹¹Ali kraljeva kæi Jošeba uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga izmeðu kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je Jošeba, kæi kralja Jorama, žena sveæenika Jojade, sakrila od Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen. ¹²Bio je sakriven s njima u Domu Božjem šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija.

Chapter 23

¹ Sedme se godine Jojada ojunaèi i poèe tražiti satnike: Jerohamova sina Azarju, Johananova sina Jišmaela, Obedova sina Azarju, Adajina sina Maaseju, Zikrijeva sina Elišafata, i sklopi s njima savez. ²Poèeše obilaziti po Judeji i skupiše levite iz svih judejskih gradova i obiteljske glavare u Izraelu te doðoše u Jeruzalem. ³Sav zbor sklopi savez s kraljem u Domu Božjem. Jojada im reèe: "Gle, kraljev æe sin kraljevati kao što je obeæao Jahve za Davidove sinove. ⁴Evo što valja da uèinite: treæina vas koji subotom ulazite u službu, i sveæenici i leviti, neka budu vratari na pragovima; ⁵treæina neka bude u kraljevskom dvoru, treæina na Jesodskim vratima, sav narod u predvorjima Doma Jahvina. ⁶Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim sveæenika i levita koji poslužuju; oni neka ulaze jer su posveæeni. Sav narod neka se drži Jahvine naredbe. ⁷Leviti neka okruže kralja, svaki s oružjem u ruci, i tko god pokuša uæi u Dom neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god poðe ili izaðe." ⁸Leviti i sav judejski narod uèinili su sve onako kako je naredio sveæenik Jojada. Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. Jer sveæenik Jojada nije otpustio redova. ⁹Sveæenik Jojada dade satnicima koplja, štitove i oklope kralja Davida što su bili u Božjemu Domu. ¹⁰Postavio je sav narod, svakoga s kopljem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma, prema žrtveniku i prema Domu oko kralja unaokolo. ¹¹Tada izvedoše kraljeva sina, staviše mu krunu na glavu, dadoše mu Svjedoèanstvo i pomazaše ga za kralja. Tada Jojada i njegovi sinovi povikaše: "Živio kralj!" ¹²Kad Atalija èu viku naroda koji se skupio i hvalio kralja, doðe k narodu u Jahvin Dom. ¹³Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu, a pred kraljem zapovjednici i sviraèi; sav puk klièe od radosti i trubi u trube, pjevaèi pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja, izdaja!" ¹⁴Sveæenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga maèem!" Još je sveæenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!" ¹⁵Staviše ruke na nju i kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskoga dvora, ondje je pogubiše. ¹⁶Tada Jojada sklopi savez izmeðu Jahve, naroda i kralja da narod bude Jahvin. ¹⁷Potom sav narod otiðe u Baalov hram, razori ga skupa sa žrtvenicima i polomi likove; Baalova sveæenika Matana ubiše pred žrtvenicima. ¹⁸Zatim Jojada postavi straže kod Jahvina Doma pod nadzorom sveæenika i levita, koje David bijaše porazdijelio za službu u Jahvinu Domu da bi Jahvi prinosili paljenice, kao što je pisano u Mojsijevu Zakonu, s veseljem i s pjesmama, kako uredi David. ¹⁹Postavio je i vratare na vratima Jahvina Doma da ne bi ulazio èovjek neèist od bilo èega. ²⁰Uzevši satnike, odliènike i uglednike u narodu i sav puk, izveo je kralja iz Jahvina Doma, a onda su ušli kroz gornja vrata u kraljevski dvor i posadili kralja na kraljevsko prijestolje. ²¹Sav se puk veselio, a grad se umirio, jer su Ataliju ubili maèem.

Chapter 24

¹ Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je èetrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Šebe. ²Joaš je èinio što je pravo u Jahvinim oèima dok je bio živ sveæenik Jojada. ³Jojada ga je oženio dvjema ženama i on je s njima imao sinova i kæeri. ⁴Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom. ⁵Skupivši sveæenike i levite, reèe im: "Zaðite po judejskim gradovima i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom vašega Boga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom." Ali se levitima nije htjelo. ⁶Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reèe mu: "Zašto ne tražiš od levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator svjedoèanstva? ⁷Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Božji Dom, i sve stvari što su bile posveæene Jahvinu Domu upotrijebili su za baale." ⁸Potom kralj zapovjedi da se napravi kovèeg i stavi izvana na vrata Jahvina Doma. ⁹Oglasiše po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u pustinji. ¹⁰Obradovaše se svi knezovi i sav narod i poèeše donositi i bacati u kovèeg dok se nije napunio. ¹¹Leviti bi donosili kovèeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik sveæenièkog poglavara te bi ispraznili kovèeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su èinili svaki dan i sabrali mnogo novca. ¹²Onda su ga kralj i Jojada davali poslovoðama nad poslom oko Jahvina Doma, a oni su za plaæu unajmljivali klesare i drvodjelce da se obnovi Jahvin Dom, pa kovaèe i mjedare da se popravi Jahvin Dom. ¹³Poslovoðe su poslovale i popravljanje je napredovalo pod njihovom upravom; vratili su Božji Dom u red i obnovili ga. ¹⁴A kad su sve svršili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce što su ostali; od toga su napravili posuðe za Jahvin Dom, posuðe za posluživanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete. Paljenice su se prinosile u Jahvinu Domu bez prestanka dok je god živio Jojada. ¹⁵Onda je Jojada, ostarjevši i nasitivši se života, umro u sto i tridesetoj godini. ¹⁶Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je èinio dobro u Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu. ¹⁷Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poèe slušati. ¹⁸Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. ¹⁹Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. ²⁰Tada Božji duh napuni Jojadina sina, sveæenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reèe: "Ovako veli Bog: 'Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto neæete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on æe vas ostaviti.'" ²¹Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma. ²²Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu uèini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umiruæi rekao: "Jahve neka vidi i osveti!" ²³Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. ²⁴Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Jahve predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Jahvu, Boga svojih otaca. Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. ²⁵Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi èasnici jer bijaše ubio sina sveæenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici. ²⁶Evo onih što se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite. ²⁷A o njegovim sinovima i o velikim proroštvima protiv njega, o obnavljanju Doma Božjega, sve je zapisano u tumaèenju Knjige o kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja.

Chapter 25

¹ Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. ²Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, ali ne svim srcem. ³Kad je uèvrstio kraljevstvo, pogubio je èasnike koji su ubili kralja, njegova oca. ⁴Ali im sinova nije pogubio, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se oèevi ne pogubljuju za sinove, ni sinovi za oèeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh." ⁵Potom Amasja skupi Judejce i svega Judu i Benjamina, razvrsta ih prema obiteljima, tisuænicima i satnicima. Pošto popisa od dvadeset godina naviše, naðe trista tisuæa izabranih momaka za vojsku, viènih koplju i štitu. ⁶Meðu Izraelcima najmi sto tisuæa hrabrih junaka za sto srebrnih talenata. ⁷Ali k njemu doðe èovjek Božji i reèe: "Kralju, neka ne ide s tobom izraelska vojska, jer Jahve nije s Izraelcima ni s Efrajimovim sinovima, ⁸nego idi ti sam, ponesi se junaèki u boju; inaèe æe te oboriti Bog pred neprijateljem, jer Bog može pomoæi i oboriti." ⁹Tada Amasja upita èovjeka Božjeg: "A što æe biti od sto talenata koje sam dao izraelskim èetama?" Božji èovjek odgovori: "Jahve ima da ti dade više od toga." ¹⁰Tada Amasja odvoji èete koje mu bijahu došle od Efrajima, da se vrate u svoje mjesto. Ali se vojnici razgnjeviše na Judejce i vratiše se u svoje mjesto plamteæi od srdžbe. ¹¹A Amasja, ohrabriv se, povede narod, ode u Slanu dolinu i pobi deset tisuæa seirskih sinova. ¹²Judini su sinovi zarobili deset tisuæa živih, odveli ih na vrh hridi te ih pobacali, tako da se svi razmrskaše. ¹³Èeta koju je Amasja poslao natrag da ne ide s njima u boj harala je po judejskim gradovima od Samarije pa do Bet Horona i pobila u njima tri tisuæe ljudi i naplijenila silan plijen. ¹⁴Poslije toga, kad se Amasja vratio razbivši Edomce, donio je bogove seirskih sinova, postavio ih sebi za bogove i poèeo im se klanjati i kaditi im. ¹⁵Tada se Jahve razgnjevi na Amasju i posla k njemu proroka koji ga upita: "Zašto tražiš bogove toga naroda koji nisu izbavili svoga naroda iz tvoje ruke?" ¹⁶Dok je on to govorio, kralj ga upita: "Jesi li postavljen kralju za savjetnika? Prestani! Zašto da te pogube?" Tada prorok ušutje, ali nadoda: "Znam da te Bog odluèio uništiti kad to èiniš a ne slušaš mojega savjeta." ¹⁷Tada judejski kralj Amasja smisli i poruèi izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza: "Doði da se ogledamo!" ¹⁸A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru i poruèio: 'Daj kæer mome sinu za ženu', ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile. ¹⁹Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu. Radije ostani kod kuæe. Zašto izazivaš zlo i hoæeš da padneš i ti i svi Judejci s tobom?" ²⁰Ali Amasja ne posluša, jer tako bijaše odredio Bog, da ih preda u ruke Joašu zato što su pristali uz edomske bogove. ²¹Izaðe izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji. ²²Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše pod svoj šator. ²³Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskog kralja Amasju, sina Joaševa, sina Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem; onda sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od èetiri stotine lakata. ²⁴Uzevši sve zlato, srebro i posuðe što se nalazilo u Domu Božjem kod Obed Edoma i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju. ²⁵Judejski je kralj Amasja, Joašev sin, živio još petnaest godina poslije smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazova sina. ²⁶Ostala Amasjina djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. ²⁷Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota u Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. ²⁸Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili kraj njegovih otaca u Judinu gradu.

Chapter 26

¹ Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaše šesnaest godina, i zakraljiše ga namjesto njegova oca Amasje. ²On je opet sagradio Elat vrativši ga Judeji, pošto je kralj poèinuo kod svojih otaca. ³Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. ⁴Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i njegov otac Amasja. ⁵Tražio je Boga za života Zaharije, koji ga je uèio Božjem strahu; dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog sreæu. ⁶On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji. ⁷Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana. ⁸Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio. ⁹Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio. ¹⁰Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo. ¹¹Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u èetama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova. ¹²Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisuæe i šest stotina. ¹³Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuæa i pet stotina boju viènih ratnika da pomažu kralju protiv neprijatelja. ¹⁴Uzija je pripravio svoj vojsci štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praæke. ¹⁵Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašašæe nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uživao èudesnu pomoæ sve dok se nije osilio. ¹⁶Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i poèeo prinositi kad na kadionom žrtveniku. ¹⁷Ali je za njim ušao sveæenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih sveæenika, èestitih ljudi. ¹⁸Oni ustadoše na kralja Uziju govoreæi: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost sveæenika, Aronovih sinova, koji su posveæeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na èast pred Bogom Jahvom!" ¹⁹Tada se Uzija rasrdi držeæi u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na sveæenike, izbi mu guba na èelu pred sveæenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika. ²⁰Kad ga sveæenièki poglavar Azarja i svi sveæenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na èelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziðe jer ga Jahve bijaše udario. ²¹Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kuæi, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. ²²Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. ²³Uzija je poèinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam.

Chapter 27

¹ Jotamu je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Jeruša, Sadokova kæi. ²Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao otac mu Uzija; samo što nije ušao u Jahvin Hekal. Narod je i dalje bio pokvaren. ³Sagradio je Gornja vrata Doma Jahvina; i na Ofelskom zidu mnogo je gradio. ⁴Podigao je i gradove po Judejskoj gori, a u šumama dvorove i kule. ⁵Vojevao je s kraljem Amonovih sinova i pobijedio ih. Amonovi su mu sinovi dali one godine sto srebrnih talenata i deset tisuæa kora pšenice i deset tisuæa kora jeèma. Toliko su mu Amonovi sinovi priložili i druge i treæe godine. ⁶Tako se Jotam utvrdio, jer je uredio svoj život pred Jahvom, svojim Bogom. ⁷Ostala su Jotamova djela i svi njegovi ratovi i putovi zapisani u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. ⁸Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. ⁹Tada Jotam poèinu kod otaca i sahraniše ga u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.

Chapter 28

¹ Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije èinio što je pravo u Jahvinim oèima kao što je èinio njegov otac David. ²Živio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima. ³Sam je prinosio kad u dolini Hinomova sina i proveo vlastite sinove kroz oganj, po gnusnom obièaju krivobožaèkih naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. ⁴Prinosio je žrtve i kadio po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom. ⁵Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju te ga on potuèe, zarobi mu veliko mnoštvo ljudi i odvede ih u Damask. Još je bio predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio. ⁶Remalijin je sin Pekah pobio meðu Judejcima sto dvadeset tisuæa hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojih otaca. ⁷A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina Maaseju i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja. ⁸Izraelovi su sinovi zarobili od svoje braæe dvjesta tisuæa žena, sinova i kæeri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u Samariju. ⁹Ondje bijaše Jahvin prorok po imenu Oded; izašao on pred vojsku što je išla u Samariju i rekao: "Gle, Jahve, Bog vaših otaca, razjario se na Judejce i zato ih je predao u vaše ruke te ste ih gnjevno pobili da je do neba doprlo. ¹⁰A sada još mislite podjarmiti Judejce i Jeruzalemce da vam budu robovi i robinje; a ipak, niste li i vi puni krivice prema Jahvi, svome Bogu? ¹¹Zato me poslušajte sada i vratite to roblje što ga zarobiste od svoje braæe, jer æe se izliti na vas Jahvin gnjev." ¹²Tada ustadoše neki izmeðu glavara Efrajimovih sinova, i to Johananov sin Azarja, Mešilemotov sin Berekja i Šalumov sin Ezekija, Hadlajev sin Amasa, na one što su se vraæali s vojske. ¹³Pa im rekoše: "Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz krivicu koja je na nama pred Jahvom, vi mislite još dometnuti na naše grijehe i na našu krivicu, kao da nije dosta velika naša krivica i jarosni gnjev na Izraelu." ¹⁴Tada ostaviše ratnici roblje i plijen pred knezovima i svim zborom. ¹⁵Onda su poimence prozvani ljudi ustali, osokolili robove, obukli sve gole u odjeæu iz plijena; a kad su ih obukli, obuli, nahranili, napojili i namazali, poveli su na magarcima sve iznemogle i odveli ih u palmov grad Jerihon do njihove braæe, a potom se vratili u Samariju. ¹⁶U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu. ¹⁷Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u roblje. ¹⁸Filistejci se raširili po gradovima Judejske Šefele i Negeba i, zauzevši Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima i Gimzo sa selima, nastanili se ondje. ¹⁹Jahve je poèeo ponižavati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teško se iznevjerio Jahvi. ²⁰Došao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga umjesto da ga utvrdi. ²¹Ahaz bijaše opljaèkao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove, i sve to dao asirskom kralju, ali mu ništa nije pomoglo. ²²Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz. ²³Poèeo je žrtvovati damašèanskim bogovima koji su ga porazili, misleæi: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat æu im da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu. ²⁴Ahaz je pokupio posuðe iz Božjega Doma, slupao ga, zatvorio vrata Jahvina Doma i podigao žrtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu. ²⁵I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzvišice da kadi tuðim bogovima, dražeæi Jahvu, Boga otaca. ²⁶Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih do posljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. ²⁷Onda je Ahaz poèinuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, u Jeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.

Chapter 29

¹ Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, kæi Zaharijina. ²Èinio je što je pravo u oèima Jahvinim, sasvim kao i njegov otac David. ³Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrata Doma Jahvina i popravio ih. ⁴Onda je pozvao sveæenike i levite i, sabravši ih na istoèni trg, ⁵rekao: "Èujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve, Boga svojih otaca, i uklonite neèist iz Svetinje. ⁶Naši su se oci iznevjerili i radili što je zlo u oèima Jahve, našega Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivališta, okrenuvši mu leða. ⁷Zatvorili su trijemska vrata i potrnuli svjetiljke; nisu kadili kadom niti su prinosili paljenice u Svetištu Izraelova Boga. ⁸Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustio da budu zlostavljeni i da budu na užas i ruglo, kako vidite svojim oèima. ⁹I oèevi su nam, eto, pali od maèa, a sinovi, kæeri i žene zato su nam u ropstvu. ¹⁰Sad sam, dakle, namislio u svom srcu sklopiti Savez s Jahvom, Izraelovim Bogom, da bi se odvratio od nas njegov jarosni gnjev. ¹¹Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da stojite pred njim, da mu služite i da mu budete službenici i da mu kadite." ¹²Tada ustadoše leviti: Amasajev sin Mahat i Azarjin sin Joel od Kehatovih sinova; od Merarijevih sinova: Abdijev sin Kiš i Jehalelelov sin Azarja; od Geršonovaca: Zimin sin Joah i Joahov sin Eden; ¹³od Elisafanovih sinova: Šimri i Jeiel; od Asafovih sinova: Zaharija i Matanija; ¹⁴od Hemanovih sinova: Jehiel i Šimej; od Jedutunovih sinova: Šemaja i Uziel. ¹⁵Oni skupiše braæu, posvetiše se i doðoše kako je bio zapovjedio kralj po Jahvinim rijeèima da oèiste Jahvin Dom. ¹⁶Sveæenici uðoše u Jahvin Dom da ga oèiste. Poèeli su svu neèist što su je našli u Jahvinu Hekalu iznositi u predvorje Jahvina Doma; leviti su je primali iznoseæi je napolje na potok Kidron. ¹⁷Poèeli su posveæivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmoga su dana istoga mjeseca ušli u Jahvin trijem; posveæivali su Jahvin Dom osam dana; šesnaestoga su dana prvoga mjeseca završili. ¹⁸Onda su ušli kralju Ezekiji i rekli: "Oèistili smo sav Jahvin Dom: žrtvenik za paljenice sa svim njegovim priborom, stol za prinesene kruhove sa svim njegovim priborom, ¹⁹a sve posuðe koje bijaše zabacio kralj Ahaz za svojega kraljevanja i nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinim žrtvenikom." ²⁰Tada kralj Ezekija porani, skupi gradske knezove i ode u Jahvin Dom. ²¹Dovedoše sedam mladih junaca, sedam ovnova, sedam jaganjaca, sedam jaraca za okajnicu, za kraljevstvo i za Svetište i za Judu; on zapovjedi Aronovim sinovima sveæenicima da ih prinesu za paljenicu na Jahvinu žrtveniku. ²²Zaklavši goveda, sveæenici uzeše krv i poškropiše žrtvenik; zaklaše ovnove i krvlju poškropiše žrtvenik, zaklaše jaganjce i krvlju poškropiše žrtvenik. ²³Dovedoše jarce za okajnicu pred kralja i pred zbor te metnuše ruke na njih. ²⁴Onda ih zaklaše sveæenici i prinesoše kao okajnicu njihovu krv na žrtveniku da izvrše obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bijaše zapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael. ²⁵Postavio je u Jahvinu Domu levite s cimbalima, harfama i citrama, kako bijaše zapovjedio David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan, jer je od Jahve dolazila zapovijed po njegovim prorocima. ²⁶Tako su leviti stajali s Davidovim glazbalima, a sveæenici s trubama. ²⁷Tada Ezekija zapovjedi da prinesu paljenice na žrtveniku. Kad se stala prinositi paljenica, poèela je Jahvina pjesma uz trube i uz glazbala izraelskoga kralja Davida. ²⁸Sav se zbor klanjao, pjevaèi pjevali, a trubaèi trubili, i to sve dok se nije svršila paljenica. ²⁹Kad se svršilo prinošenje paljenice, kralj i svi koji bijahu s njim pobožno padoše na koljena i pokloniše se. ³⁰Onda su kralj i knezovi zapovjedili levitima da hvale Jahvu rijeèima Davida i vidioca Asafa; oni su poèeli hvaliti s najveæim veseljem i, pavši nièice, poklonili se. ³¹Tada Ezekija progovori: "Sada ste posvetili ruke Jahvi; pristupite i donesite klanice i zahvalnice u Dom Jahvin." Sav je zbor donio klanice i zahvalnice. Tko je god bio spremna srca, prinio je paljenice. ³²Paljenica što ih je donio zbor bijaše na broj: sedamdeset goveda, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za paljenice Jahvi. ³³Ostalih posveæenih darova bilo je šest stotina goveda i tri tisuæe grla sitne stoke. ³⁴Ali je sveæenika bilo premalo, tako da nisu mogli oderati svih paljenica; zato su im pomagala braæa leviti, dok se nije svršio posao i dok se nisu posvetili drugi sveæenici, jer su leviti bili gorljiviji srcem da se posvete nego sveæenici. ³⁵Bilo je i mnogo paljenica s pretilinom od prièesnica i s ljevanicama na paljenice. Tako se opet obnovila služba u Jahvinu Domu. ³⁶I Ezekija se veselio, i sav narod s njime, što je Bog spremio narodu, jer se sve to iznenada dogodilo.

Chapter 30

¹ Potom Ezekija poruèi svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da doðu u Jahvin Dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu. ²Kralj, vijeæajuæi s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluèi da slave Pashu drugoga mjeseca. ³Toga nisu mogli uèiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posveæenih sveæenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu. ⁴I to je bilo prÓavo u kraljevim oèima i u oèima svega zbora, ⁵pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da doðu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano. ⁶Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa æe se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva. ⁷I nemojte biti kao vaši oèevi i vaša braæa, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite. ⁸Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši oèevi: pružite ruku Jahvi i doðite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa æe odvratiti od vas svoj žestoki gnjev. ⁹Ako se obratite Jahvi, vaša æe braæa i vaši sinovi naæi milost u onih koji su ih zarobili pa æe se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neæe odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu." ¹⁰I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali. ¹¹Ipak su se neki od Ašerova, od Manašeova i od Zebulunova plemena ponizili i došli u Jeruzalem. ¹²Na Judejce je pak sišla Božja ruka i prožela ih jednodušnošæu da èine što bijaše zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj rijeèi. ¹³Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan beskvasnih kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik. ¹⁴Tada su ustali i uklonili žrtvenike što su bili u Jeruzalemu, uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron. ¹⁵Onda su stali klati Pashu èetrnaestoga dana drugoga mjeseca, a sveæenici i leviti postidjeli se i, posvetiv se, poèeli unositi paljenice u Jahvin Dom. ¹⁶Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, èovjeka Božjeg; sveæenici su škropili krvlju primajuæi je iz ruku levita. ¹⁷Kako ih bijaše mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su klali pashalne jaganjce za sve koji nisu bili èisti, da bi ih posvetili Jahvi. ¹⁸Najveæi se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manašeova, Jisakarova i Zebulunova plemena, nije oèistio te je jeo Pashu nepropisno. Ali se za njih pomolio Ezekija govoreæi: "Blagi Jahve neka oèisti od grijeha svakoga ¹⁹tko je upravio srce da traži Boga Jahvu, Boga svojih otaca, ako i nije èist kako dolikuje Svetištu!" ²⁰Jahve je uslišio Ezekiju i oprostio narodu. ²¹Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i sveæenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu. ²²Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrženost Jahvi. Jeli su sveèanu žrtvu sedam dana, žrtvujuæi žrtve prièesnice i slaveæi Jahvu, Boga svojih otaca. ²³Potom je sav zbor vijeæajuæi odluèio da svetkuje još sedam dana; svetkovali su još sedam dana s veseljem. ²⁴Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuæu mladih junaca i sedam tisuæa grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuæu mladih junaca i deset tisuæa grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo sveæenika. ²⁵Tako se proveselio sav judejski zbor, i sveæenici i leviti, i sav zbor što je bio došao iz Izraela, i došljaci koji bijahu došli iz zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji. ²⁶Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova sina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu. ²⁷Onda su ustali sveæenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog Prebivališta na nebu.

Chapter 31

¹ Kad se sve to svršilo, svi Izraelovi sinovi koji su se našli ondje zaðoše po judejskim gradovima te su razbijali stupove, sjekli ašere i obarali uzvišice i žrtvenike po svem Judinu, Benjaminovu, Efrajimovu i Manašeovu plemenu dokle god nisu završili. Onda se svi Izraelovi sinovi vratiše svaki na svoj posjed, u svoje gradove. ²Ezekija je opet uredio sveæenièke i levitske redove po njihovim redovima, svakoga prema njegovoj službi, sveæenike i levite, za paljenice i za prièesnice, da služe, slave i hvale Boga na vratima Jahvina tabora. ³Odredio je kraljevski doprinos od svoga imanja za paljenice, za paljenice jutarnje i veèernje i za paljenice što se prinose subotom, za mlaðaka i na blagdane, kako je napisano u Zakonu Jahvinu. ⁴Zapovjedio je narodu, jeruzalemskim stanovnicima, da daju dio sveæenicima i levitima da se utvrde u Zakonu Jahvinu. ⁵Kad se to razglasilo, poèeli su Izraelovi sinovi donositi najboljega žita, novog vina, ulja i meda i svakojaka poljskog priroda i donosili su obilne desetine od svega. ⁶Izraelovi i Judini sinovi, koji su živjeli u judejskim gradovima, takoðer su donosili desetinu od goveda i sitne stoke i desetinu od svetih stvari posveæenih Jahvi, njihovu Bogu; donosili su i davali sve hrpu na hrpu. ⁷Treæega su mjeseca poèeli slagati u hrpe, a sedmoga su mjeseca završili. ⁸Onda je došao Ezekija s knezovima i, ugledavši hrpe, blagosloviše Jahvu i njegov izraelski narod. ⁹Potom se Ezekija propitao kod sveæenika i levita za hrpe. ¹⁰Odgovarajuæi, sveæenièki poglavar Azarja, od Sadokova doma, reèe: "Otkako su poèeli donositi ove prinose u Dom Jahvin, jedemo i siti smo, a mnogo i pretjeèe, jer je Jahve blagoslovio svoj narod te je preteklo ovo mnoštvo." ¹¹Tada Ezekija zapovjedi da se urede sobe u Jahvinu Domu; kad su ih spremili, ¹²poèeli su onamo unositi prinose, desetine i svetinje; nad tim je bio predstojnik levit Konanija i brat mu Šimej, drugi do njega. ¹³A Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja, Mahat i Benaja biše postavljeni kao nadglednici uz Konaniju i brata mu Šimeja, po nalogu kralja Ezekije i Azarje, predstojnika u Božjem Domu. ¹⁴Kore, sin levita Jimne, vratar Istoènih vrata, bio je nad dragovoljnim Božjim prinosima da bi prinosio Jahvine podizanice i svetinje nad svetinjama. ¹⁵Pod njim su bili Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarja i Šekanija po sveæenièkim gradovima da savjesno dijele svojoj braæi po njihovim redovima, kako velikome tako i malome - ¹⁶osim muškaraca starijih od trideset godina popisanih u rodovnicima - svima koji su dolazili u Dom Jahvin na svoj svakidašnji posao da obave obredne dužnosti po svojim redovima. ¹⁷U rodovnike su bili popisani sveæenici po obiteljima i leviti od dvadeset godina naviše po svojim službama, po svojim redovima. ¹⁸U rodovnike bijahu popisana sva njihova djeca, njihove žene, njihovi sinovi i njihove kæeri, za svekoliki zbor, jer su se iskreno posvetili svetinjama. ¹⁹Aronovi sinovi, sveæenici na poljskim pašnjacima svojih gradova, u svakom pojedinom gradu, bijahu poimence odreðeni da daju dio svakome muškarcu meðu sveæenicima. Sve su rodovnike sastavili leviti. ²⁰Ezekija je uradio tako po svoj Judeji èineæi što je dobro, pravo i vjerno pred Jahvom, svojim Bogom. ²¹U svakom poslu koji je poèeo za službu Božjega Doma, i u zakonu i u zapovijedi tražeæi Boga, trudio se svim svojim srcem i uspijevao.

Chapter 32

¹ Poslije tih dogaðaja i dokaza vjernosti doðe asirski kralj Sanherib i, ušavši u Judeju, opkoli tvrde gradove misleæi ih osvojiti. ²Ezekija, vidjevši gdje je došao Sanherib i kako snuje da zavojšti na Jeruzalem, ³posavjetova se s knezovima i s junacima da zaèepi vodene izvore koji bijahu izvan grada. Oni mu podupriješe osnovu. ⁴Sabralo se mnogo naroda te su zaèepili sva vrela i potok koji teèe posred zemlje; govorahu: "Zašto da asirski kraljevi naðu toliko vode kad doðu!" ⁵Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu; izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu; napravio je mnogo kopalja i štitova, ⁶zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvavši ih k sebi na trg kraj gradskih vrata, ohrabri ih ovim rijeèima: ⁷"Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne plašite se asirskoga kralja, ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama moæniji nego s njim: ⁸s njim je tjelesna mišica, a s nama je Jahve, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve." Narod se uzda u rijeèi judejskoga kralja Ezekije. ⁹Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bijaše kod Lakiša sa svom bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekiji i k svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i poruèio im: ¹⁰"Ovako veli asirski kralj Sanherib: 'U što se uzdate stojeæi opsjednuti u Jeruzalemu? ¹¹Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i žeði kad govori: Jahve, Bog naš, izbavit æe nas iz ruke asirskoga kralja? ¹²Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike; i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreæi: Pred jednim se žrtvenikom klanjajte i na njemu kadite! ¹³Zar ne znate što sam uèinio ja i moji preci od svih zemaljskih naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke? ¹⁴Koji je meðu svim bogovima onih naroda što su ih sasvim uništili moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke?' ¹⁵Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli æe vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke!" ¹⁶Još su više njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegova slugu Ezekiju. ¹⁷Napisao je i pismo ružeæi Jahvu, Izraelova Boga: "Kao što bogovi zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako neæe ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke." ¹⁸I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodu koji bijaše na zidu da ga uplaše i prepadnu kako bi osvojili grad. ¹⁹Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskih naroda, bogovima koji su djelo èovjeèjih ruku. ²⁰Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomoæ. ²¹Tada Jahve posla anðela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje maèem neki koji su se rodili iz njegova krila. ²²Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijatelja, te im dao mir odasvud uokolo. ²³Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u oèima svih naroda. ²⁴U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji mu je progovorio i uèinio èudo. ²⁵Ali se Ezekija nije odužio dobroèinstvu koje mu je iskazano, nego se uzoholio; stoga je došla srdžba na nj, na Judu i na Jeruzalem. ²⁶Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije došla na njih Jahvina srdžba za Ezekijina života. ²⁷Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je riznice za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za štitove i za svakojake dragocjene posude; ²⁸skladište za prirod od žita, od novog vina i ulja, staje za svakojaku stoku, torove za stada. ²⁹Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje. ³⁰Isti je Ezekija zaèepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je pravo na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom poslu. ³¹Samo kad su došli poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da se propitaju za èudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu. ³²Ostala Ezekijina djela, njegova pobožnost, zapisani su u proroèkom viðenju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. ³³Ezekija je poèinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali poèast svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaše.

Chapter 33

¹ Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. ²Èinio je što je zlo u Jahvinim oèima, povodeæi se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim. ³Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenike Baalu, naèinio ašere i stao se klanjati svoj nebeskoj vojsci i služiti joj. ⁴Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: "U Jeruzalemu æe prebivati Ime moje zauvijek." ⁵Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. ⁶I sinove je svoje proveo kroz oganj u dolini Hinomova sina. Vraèao je, gatao, èarao, stvorio bajaèe i opsjenare i uopæe uèinio premnogo zla u Jahvinim oèima razjarujuæi ga. ⁷Naèinio je idolski lik i posadio ga u Domu Božjem, za koji Bog bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao meðu svim izraelskim plemenima, postavit æu Ime svoje zauvijek. ⁸Neæu više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu vašim oèevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i obièaje dane preko Mojsija." ⁹Ali je Manaše zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim. ¹⁰Jahve je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu poslušali. ¹¹Stoga je Jahve doveo na njih vojskovoðe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. ¹²Kad se našao u nevolji, poèeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. ¹³Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. ¹⁴Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi. ¹⁵Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuðinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada. ¹⁶Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve prièesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu. ¹⁷Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu. ¹⁸Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, rijeèi koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva. ¹⁹Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj. ²⁰Tada Manaše poèinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon. ²¹Dvadeset su i dvije godine bile Amonu kad se zakraljio, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. ²²Èinio je što je zlo u Jahvinim oèima, kao i otac mu Manaše, jer je svim idolima koje bijaše naèinio njegov otac Manaše on prinosio žrtve i služio im. ²³Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Manaše, nego je još i umnožio svoju krivicu. ²⁴Tada se protiv njega urotiše njegove sluge i ubiše ga u dvoru. ²⁵Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju.

Chapter 34

¹ Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. ²Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima. U svemu je hodio putovima oca Davida, ne skreæuæi ni desno ni lijevo. ³Osme godine kraljevanja, dok još bijaše djeèak, poèeo je tražiti Boga oca Davida, a dvanaeste je godine stao èistiti Judeju i Jeruzalem od uzvišica, ašera, od rezanih i livenih likova. ⁴Pred njim su oborili žrtvenike Baalu, polomio je sunèane stupove koji bijahu na njima; izlomio je i satro ašere i rezane i livene likove, prosuo ih po grobovima onih što su im prinosili žrtve. ⁵Sveæenièke je kosti spalio na njihovim žrtvenicima i tako oèistio Judeju i Jeruzalem. ⁶Isto je uèinio i po gradovima Manašeova, Efrajimova i Šimunova plemena, pa do Naftalijeva, po njihovim opustošenim mjestima unaokolo. ⁷Oborio je žrtvenike i ašere, raskovao i satro rezane likove i isjekao sve sunèane stupove po svoj zemlji izraelskoj, a onda se vratio u Jeruzalem. ⁸Osamnaeste godine kraljevanja, oèistivši zemlju i Dom, posla Asalijahina sina Šafana, gradskoga upravitelja Maaseju, Johazova sina Joaha, tajnika, da poprave Dom Jahve, njegova Boga. ⁹Oni su došli k velikom sveæeniku Hilkiji i predali mu novce donesene u Božji Dom, koje bijahu sabrali leviti, èuvari hramskog praga, iz ruke Manašeovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, od svega Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika. ¹⁰Dali su to na ruku poslovoðama, postavljenim nad Domom Jahvinim, a oni su izdavali poslenicima koji su radili u Domu Jahvinu, popravljajuæi što je bilo trošno i obnavljajuæi Hram. ¹¹Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo za grede i da se pobrvnaju kuæe koje bijahu porušili judejski kraljevi. ¹²Ti su ljudi savjesno obavljali posao; nad njima su bili postavljeni Jahat i Obadja, leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Mešulam od Kehatovih sinova da upravljaju radom. Svi su leviti bili vièni glazbalima. ¹³Jedni su bili nad bremenošama i nadstojnicima svih poslenika u svakoj službi, a drugi su od levita bili pisari, nadzornici i vratari. ¹⁴Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, našao je sveæenik Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija. ¹⁵I, progovorivši, Hilkija reèe tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." Hilkija dade knjigu Šafanu. ¹⁶Šafan odnese knjigu kralju i izvjesti ga: "Tvoje sluge rade sve što im se povjerilo. ¹⁷Izasuvši novce što su se našli u Domu Jahvinu, dadoše ih na ruku poslovoðama i poslenicima." ¹⁸Tada tajnik Šafan javi kralju: "Sveæenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poèe èitati pred kraljem. ¹⁹Èuvši rijeèi Zakona, kralj razdrije haljine svoje. ²⁰I naredi Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: ²¹"Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbog ove knjige što je naðena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši oèevi nisu èuvali Jahvine rijeèi, nisu vršili što je pisano u knjizi." ²²Hilkija s kraljevim ljudima ode proroèici Huldi, ženi Šaluma, Tokhatova sina, sina Hasre, èuvara odjeæe; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše, ²³ona im reèe: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kažite èovjeku koji vas je poslao k meni: ²⁴Ovako veli Jahve: Evo, dovest æu nesreæu na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit æu sve kletve napisane u knjizi što je proèitaše pred judejskim kraljem. ²⁵Jer su me ostavili i kadili tuðim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut æe jarost moja na to mjesto i neæe se ugasiti. ²⁶A judejskome kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Rijeèi si èuo. ²⁷Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Bogom èuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, i ponizivši se preda mnom, razdro si haljine i plakao, zato sam te uslišio - rijeè je Jahvina! ²⁸Evo, sjedinit æu te s ocima tvojim i s mirom æeš leæi u grob da ne vidiš svu nesreæu koju æu svaliti na ovo mjesto i njegove stanovnike.'" Oni odnesoše taj odgovor kralju. ²⁹Tada posla kralj da se saberu sve judejske i jeruzalemske starješine. ³⁰Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima, sveæenicima, levitima i sa svim narodom, od najveæega do najmanjeg. I proèita im sve rijeèi Knjige Saveza što je naðena u Domu Jahvinu. ³¹Kralj, stojeæi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da æe slijediti Jahvu, držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi izvršio sve stavke toga Saveza što su napisane u knjizi. ³²I sve koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu pozva da pristupe; i Jeruzalemci prionuše uza Savez Boga, Boga svojih otaca. ³³Tada Jošija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i uèini te svi koji su se našli u Izraelu poèeše služiti Jahvi, svojem Bogu. Za svega njegova života nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca.

Chapter 35

¹ Potom je Jošija svetkovao Pashu Jahvi u Jeruzalemu: klalo se pashalno jagnje èetrnaestoga dana prvoga mjeseca. ²Postavio je sveæenike na njihove službe, osokolivši ih na službu u Jahvinu Domu. ³Zatim je rekao levitima koji su pouèavali sve Izraelce i bili posveæeni Jahvi: "Metnite sveti Kovèeg u Dom koji je sagradio Davidov sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga više nositi na ramenima; sada služite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu! ⁴I pripravite se po otaèkim domovima, po redovima, kako je napisao izraelski kralj David i propisao sin mu Salomon. ⁵Stojte u Svetinji po redovima otaèkih domova svoje braæe, obiènoga puka, i po redu levitskoga otaèkog doma. ⁶I tako koljite pashalno janje te se posvetite i pripravite svoju braæu da svetkuju kako je zapovjedio Jahve preko Mojsija." ⁷Jošija je darovao obiènom puku od sitne stoke jaganjaca i jariæa, sve za Pashu, svima koji su se našli ondje, na broj trideset tisuæa, i tri tisuæe goveda, sve to s kraljeva imanja. ⁸Njegovi su knezovi dragovoljno darovali narodu, sveæenicima i levitima, i to: Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici u Božjem Domu, dali su sveæenicima za Pashu dvije tisuæe i šest stotina jaganjaca i jariæa i tri stotine goveda. ⁹A Konanija, Šemaja i Netanel, njegova braæa Hašabja, Jehiel i Jozabad, levitski knezovi, darovali su levitima za Pashu pet tisuæa grla sitne stoke i pet stotina goveda. ¹⁰A kad je bila ureðena služba, stali su sveæenici na svoje mjesto i leviti u svojim redovima po kraljevoj zapovijedi. ¹¹Klali su Pashu, a sveæenici su škropili krvlju, dok su leviti odirali kožu. ¹²Onda su pripravili paljenice da ih dadu obiènom puku po redovima otaèkih domova da ih prinese Jahvi, kako je napisano u Mojsijevoj knjizi. Tako su uèinili i s govedima. ¹³Pekli su Pashu na ognju po obièaju, a ostale su posveæene stvari kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama i brzo ih raznosili svemu obiènom puku. ¹⁴Poslije su pripravljali Pashu sebi i sveæenicima, jer su sveæenici, Aronovi sinovi, bili zaposleni prinošenjem paljenica i pretiline do noæi; zato su leviti pripravljali sebi i sveæenicima, Aronovim sinovima. ¹⁵A pjevaèi, Asafovi sinovi, stajali su na svojem mjestu, kako je bio zapovjedio David, Asaf, Heman i kraljev vidjelac Jedutun. Vratari su stajali na svakim vratima; oni se nisu micali od službe, nego su im njihova braæa leviti pripravljala sve. ¹⁶Tako je bila ureðena sva Jahvina služba onoga dana da se proslavi Pasha i da se prinesu paljenice na Jahvinu žrtveniku po zapovijedi kralja Jošije. ¹⁷Tako su Izraelovi sinovi, koji su se našli ondje, u to doba sedam dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnih kruhova. ¹⁸Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena proroka Samuela niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao što ju je slavio Jošija - sa sveæenicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima, koliko ih se god našlo, i s Jeruzalemcima. ¹⁹Ta se Pasha svetkovala osamnaeste godine Jošijina kraljevanja. ²⁰Poslije svega toga, kad je Jošija uredio Dom, došao je egipatski kralj Neko da se bije kod Karkemiša na Eufratu, a Jošija je izišao preda nj. ²¹Kralj Neko poslao je Jošiji glasnike i poruèio: "Što ja imam s tobom, judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojim sam u ratu, i Bog mi je zapovjedio da se požurim. Okani se Boga koji je sa mnom da te ne upropastim!" ²²Ali Jošija nije odvratio lica od njega, nego se ojunaèio da se bije s njim; ne poslušavši Nekovih rijeèi iz Božjih usta, došao je da se bije na Megidskom polju. ²³Strijelci ustrijeliše kralja Jošiju, a on reèe slugama: "Izvedite me jer sam teško ranjen." ²⁴Sluge ga skinuše s bojnih kola i metnuše u druga kola koja je imao, pa ga odvezoše u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u grobnici otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom. ²⁵I Jeremija je protužio za Jošijom. I svi pjevaèi i pjevaèice spominju u tužbalicama Jošiju do danas; uveli su ih u obièaj u Izraelu, i eno su zapisane u Tužbalicama. ²⁶Ostala Jošijina djela i njegova pobožnost, vršeni onako kako piše u Jahvinu Zakonu, ²⁷svi njegovi pothvati, od prvih do posljednjih, zapisani su u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima.

Chapter 36

¹ Tada priprosti puk uze Jošijina sina Joahaza i zakralji ga u Jeruzalemu namjesto njegova oca. ²Dvadeset i tri godine bile su Joahazu kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. ³Svrgao ga je egipatski kralj u Jeruzalemu i udario na zemlju danak od sto srebrnih talenata i jedan zlatni talenat. ⁴Egipatski kralj postavi za kralja nad Judejom i nad Jeruzalemom njegova brata Elijakima, promijenivši mu ime na Jojakim; njegova je brata Joahaza uzeo Neko i odveo u Egipat. ⁵Dvadeset je i pet godina bilo Jojakimu kad se zakraljio. Kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu; èinio je što je zlo u oèima Jahve, njegova Boga. ⁶Na nj je zaratio babilonski kralj Nabukodonozor i, svezavši ga u dvoje mjedene verige, odveo ga u Babilon. ⁷Dio posuða iz Jahvina Doma odnio je Nabukodonozor u Babilon i metnuo ga u svoj dvorac u Babilonu. ⁸Ostala Jojakimova djela i gnusobe koje je èinio i što se na njemu našlo, sve je zapisano u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jojakin. ⁹Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a kraljevao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; èinio je što je zlo u Jahvinim oèima. ¹⁰O godišnjoj je mijeni poslao kralj Nabukodonozor te su ga odveli u Babilon s dragocjenostima iz Jahvina Doma, a nad Judom i nad Jeruzalemom zakraljio je njegova roðaka Sidkiju. ¹¹Dvadeset je i jedna godina bila Sidkiji kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. ¹²Èinio je što je zlo u oèima Jahve, njegova Boga; nije se ponizio pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio iz Jahvinih usta, ¹³nego se još i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji ga bijaše zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati Jahvi, Bogu Izraelovu. ¹⁴Pa i svi su sveæenièki poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeæi gnusna djela krivobožaèkih naroda, oskvrnjujuæi Dom Jahvin, posveæen u Jeruzalemu. ¹⁵Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. ¹⁶Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, preziruæi njegove rijeèi i podsmjehujuæi se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. ¹⁷Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod maè njihove mladiæe u domu njihova Svetišta, ne štedeæi ni mladiæa ni djevojke, ni starca ni nemoæna.Sve mu je predao u ruke. ¹⁸Sve posuðe Božjega Doma, veliko i malo, blago Jahvina Doma i kraljevo blago, blago njegovih knezova, sve je odnio u Babilon. ¹⁹Spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove dragocjenosti uništili. ²⁰One što izbjegoše maèu odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. ²¹Da bi se ispunila rijeè koju Jahve reèe na Jeremijina usta: "Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, poèivat æe za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina." ²²Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijeè Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: ²³"Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god meðu vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!'"

Ezra

Chapter 1

¹ Prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijeè Jahvina objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira te on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno: ²"Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. ³Tko je god meðu vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu. ⁴I gdje god se još zadržao ostatak toga naroda, neka ga stanovništvo mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjem i stokom i dragovoljnim prinosima za Dom Božji u Jeruzalemu.'" ⁵Tada ustadoše glavari obitelji Jude i Benjamina, sveæenici i leviti, i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuše graditi Dom Jahvin u Jeruzalemu. ⁶I svi su im susjedi pomagali: srebrom, zlatom, darovima u naravi, stokom, dragocjenostima mnogim, osim svega što su dragovoljno prilagali. ⁷Kralj Kir iznese posuðe Jahvina Doma koje Nabukodonozor bijaše odnio iz Jeruzalema i stavio u hram svoga boga. ⁸Kir, kralj perzijski, uruèi ga Mitredatu, riznièaru, koji ga izbroji judejskom knezu Šešbasaru. ⁹Evo njegova popisa. Zlatnih zdjela: trideset; srebrnih zdjela: tisuæu i dvadeset devet; ¹⁰zlatnih èaša: trideset; srebrnih èaša: èetiri stotine i deset; ostalog posuða: tisuæu. ¹¹Svega zlatnog i srebrnog posuða: pet tisuæa i èetiri stotine. Sve je to odnio Šešbasar kada se sužnji vraæahu iz Babilona u Jeruzalem.

Chapter 2

¹ Ovo su ljudi one pokrajine koji su se vratili iz sužanjstva u Babilonu, kamo ih bijaše odveo babilonski kralj Nabukodonozor. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad. ²Stigli su oni i s njima Zerubabel, Ješua, Nehemija, Seraja, Reelaja, Nahamani, Mordokaj, Bilšan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana. Evo popisa ljudi od naroda Izraelova: ³sinovi Paroševi: dvije tisuæe stotinu sedamdeset i dva; ⁴sinovi Šefatjini: tri stotine sedamdeset i dva; ⁵Arahovi sinovi: sedam stotina sedamdeset i pet; ⁶sinovi Pahat-Moabovi, to jest sinovi Ješuini i Joabovi sinovi: dvije tisuæe osam stotina i dvanaest; ⁷Elamovi sinovi: tisuæu dvije stotine pedeset i èetiri; ⁸sinovi Zatuovi: devet stotina èetrdeset i pet; ⁹Zakajevi sinovi: sedam stotina i šezdeset; ¹⁰Banijevi sinovi: šest stotina èetrdeset i dva; ¹¹Bebajevi sinovi: šest stotina dvadeset i tri; ¹²sinovi Azgadovi: tisuæu dvije stotine dvadeset i dva; ¹³Adonikamovi sinovi: šest stotina šezdeset i šest; ¹⁴sinovi Bigvajevi: dvije tisuæe pedeset i šest; ¹⁵Adinovi sinovi: èetiri stotine pedeset i èetiri; ¹⁶sinovi Aterovi, od Ezekije: devedeset i osam; ¹⁷Besajevi sinovi: tri stotine dvadeset i tri; ¹⁸sinovi Jorini: stotinu i dvanaest; ¹⁹Hašumovi sinovi: dvije stotine dvadeset i tri; ²⁰sinovi Gibarovi: devedeset i pet; ²¹ljudi iz Betlehema: stotinu dvadeset i tri; ²²ljudi iz Netofe: pedeset i šest; ²³ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam; ²⁴ljudi iz Bet Azmaveta: èetrdeset i dva; ²⁵ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina èetrdeset i tri; ²⁶ljudi iz Rame i Gebe: šest stotina dvadeset i jedan; ²⁷ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva; ²⁸ljudi iz Betela i Aja: dvije stotine dvadeset i tri; ²⁹nebonski sinovi: pedeset i dva; ³⁰sinovi Magbiša: stotinu pedeset i šest; ³¹sinovi jednoga drugog Elama: tisuæu dvije stotine pedeset i èetiri; ³²Harimovi sinovi: tri stotine i dvadeset; ³³sinovi Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i pet; ³⁴sinovi Jerihona: tri stotine èetrdeset i pet; ³⁵sinovi Senajini: tri tisuæe šest stotina trideset. ³⁶Sveæenici: Jedajini sinovi, to jest iz kuæe Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri; ³⁷sinovi Imerovi: tisuæu pedeset i dva; ³⁸Pašhurovi sinovi: tisuæu dvije stotine èetrdeset i sedam; ³⁹sinovi Harimovi: tisuæu i sedamnaest. ⁴⁰Leviti: sinovi Ješuini i Kadmielovi od Hodavjinovaca: sedamdeset i èetiri. ⁴¹Pjevaèi: sinovi Asafovi: stotinu dvadeset i osam. ⁴²Vratari: sinovi Šalumovi, sinovi Aterovi, sinovi Talmonovi, sinovi Akubovi, sinovi Hatitini i sinovi Šobajevi: u svemu stotinu trideset i devet. ⁴³Netinci - sluge hramske: Sihini sinovi, sinovi Hasufini, sinovi Tabaotovi, ⁴⁴Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Fadonovi sinovi, ⁴⁵sinovi Lebanovi, sinovi Hagabini, sinovi Akubovi, ⁴⁶Hagabovi sinovi, Šamlajevi sinovi, Hananovi sinovi, ⁴⁷sinovi Gidelovi, sinovi Gaharovi, sinovi Reajini, ⁴⁸Resinovi sinovi, Nekodini sinovi, Gazamovi sinovi, ⁴⁹sinovi Uzini, sinovi Faseahini, sinovi Besajevi, ⁵⁰Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, Nefusimovi sinovi, ⁵¹sinovi Bakbukovi, sinovi Hakufini, sinovi Harhurovi, ⁵²Baslutovi sinovi, Mehidini sinovi, Haršini sinovi, ⁵³sinovi Barkosovi, sinovi Sisrini, sinovi Tamahovi, ⁵⁴Nesiahovi sinovi, Hatifini sinovi. ⁵⁵Sinovi slugu Salomonovih: sinovi Sotajevi, sinovi Hasoferetovi, sinovi Farudini, ⁵⁶Jalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gidelovi sinovi, ⁵⁷sinovi Šefatjini, sinovi Hatilovi, sinovi Pokeret-Hasebajimovi, sinovi Amijevi. ⁵⁸Svega netinaca i sinova slugu Salomonovih: tri stotine dvadeset i dva. ⁵⁹Oni koji su pošli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adana, Imera, a nisu mogli dokazati da li je njihov dom i njihovo sjeme izraelskog podrijetla: ⁶⁰sinovi Dalajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini - njih šest stotina pedeset i dva. ⁶¹A od sveæenièkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi Barzilaja - onoga koji je uzeo za ženu jednu kæer Barzilaja Gileaðanina te se prozvao tim imenom. ⁶²Oni su tražili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu našli. Bili su izluèeni iz sveæeništva. ⁶³I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi sveæenik za Urim i Tumim. ⁶⁴Sav je zbor brojio èetrdeset i dvije tisuæe tri stotine i šezdeset duša, ⁶⁵ne raèunajuæi njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuæa tri stotine i sedam. Bijaše i dvije stotine pjevaèa i pjevaèica. ⁶⁶Njihovih je konja bilo sedam stotina trideset i šest, njihovih mazga dvije stotine èetrdeset i pet, ⁶⁷deva je bilo èetiri stotine trideset i pet, a njihovih magaraca ukupno šest tisuæa sedam stotina i dvadeset. ⁶⁸Stanovit broj obiteljskih glavara kad su stigli u Dom Jahvin, koji je u Jeruzalemu, dragovoljno su priložili darove za Dom Božji da bi se podigao na svome mjestu. ⁶⁹Dali su prema svojim moguænostima u riznicu šezdeset tisuæa drahmi zlata, pet tisuæa mina srebra i stotinu sveæenièkih haljina. ⁷⁰Sveæenici, leviti i dio naroda nastaniše se u Jeruzalemu; a vratari, pjevaèi, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima.

Chapter 3

¹ Kad je došao sedmi mjesec - sinovi su Izraelovi bili veæ u svojim gradovima - sabrao se sav narod kao jedan èovjek u Jeruzalemu. ²Tada Ješua, sin Josadakov, sa svojom braæom sveæenicima, i Zerubabel, sin Šealtielov, sa svojom braæom, poèeše graditi žrtvenik Bogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija, èovjeka Božjeg. ³I podigoše žrtvenik na starome mjestu - iako su bili u strahu od naroda u zemlji - i prinosili su paljenice Jahvi, paljenice jutarnje i veèernje; ⁴i slavili su Blagdan sjenica, kako je pisano: prinosili su svakodnevno broj paljenica propisan za svaki dan. ⁵Osim toga prinosili su svakidašnje paljenice, zatim žrtve odreðene za mlaðak i za sve blagdane Jahvine i za sve one koji su htjeli dragovoljno žrtvovati Jahvi. ⁶Od prvoga dana u sedmom mjesecu poèeli su prinositi Jahvi žrtve paljenice, premda još nisu bili položeni temelji svetišta Jahvina. ⁷I dadoše novac kamenarima i drvodjelcima; Sidoncima i Tircima poslaše hranu i piæe i ulje da dovezu drva cedrova s Libanona do Jafe po dopuštenju perzijskoga kralja Kira. ⁸A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Božjemu u Jeruzalemu, drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, s ostalom svojom braæom sveæenicima, levitima i sa svim narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem poèeli graditi, postavili su levite od dvadeset godina naviše da upravljaju poslovima oko Doma Jahvina. ⁹Ješua, njegovi sinovi i braæa njegova Kadmiel, Binuj i Hodavja bijahu postavljeni da kao jedan upravljaju poslenicima na gradnji Doma Božjega. ¹⁰Kad su zidari bili postavili temelje Svetišta Jahvina, postavili su se sveæenici u sveèanim odjeæama, s trubama, a tako i leviti, sinovi Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja Izraelova. ¹¹I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: "Jer je dobar, jer je vjeèna njegova ljubav prema Izraelu." I sav je narod klicao hvaleæi Jahvu, jer je Dom Jahvin bio postavljen na svoje temelje. ¹²Zaista, mnogi sveæenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim oèima vidjeli temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti. ¹³I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plaèa u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se èula vrlo daleko.

Chapter 4

¹ Ali kada su èuli Judini i Benjaminovi neprijatelji da povratnici iz sužanjstva grade svetište Jahvi, Bogu Izraelovu, ²potražiše Zerubabela, Ješuu i glavare obiteljske i rekoše im: "Mi želimo s vama graditi, jer, kao i vi, tražimo Boga vašega i njemu prinosimo žrtve od vremena Esar Hadona, asirskoga kralja, koji nas je ovamo doveo." ³Zerubabel, Ješua i glavari izraelskih obitelji odgovoriše im: "Nije na vama da s nama gradite Dom našemu Bogu: gradit æemo mi sami Jahvi, Bogu Izraelovu, kako nam je naredio Kir, kralj perzijski." ⁴Tada je narod one zemlje plašio ljude Judeje i smetao im u gradnji. ⁵Podmitili su savjetnike da im ometaju naum: tako je bilo za vrijeme perzijskoga kralja Kira sve do perzijskoga kralja Darija. Samarijanske smetnje za Kserksove i Artakserksove vladavine ⁶Za Kserksova kraljevanja, na poèetku njegove vladavine, sastaviše tužbu protiv stanovnika Judeje i Jeruzalema. ⁷I za vremena Artakserksova pisali su Bišlam, Mitredat, Tabel i ostali njihovi drugovi protiv Jeruzalema perzijskom kralju Artakserksu. Podnesak je bio pisan aramejskim pismom i jezikom. ⁸Zatim su upravitelj Rehum i tajnik Šimšaj napisali kralju Artakserksu slijedeæe pismo protiv Jeruzalema - ⁹upravitelj Rehum, tajnik Šimšaj i ostali drugovi njihovi: perzijski suci, poslanici, èinovnici; Arkevajci, Babilonci, Suzanci - to jest Elamci - ¹⁰i ostali narodi koje je veliki i slavni Asurbanipal bio odveo u sužanjstvo i naselio ih u gradove Samarije i druge krajeve s onu stranu Rijeke. ¹¹Evo prijepisa pisma koje su mu poslali: "Kralju Artakserksu, tvoje sluge, ljudi s onu stranu Rijeke. Sada, dakle, ¹²neka zna kralj da su Judejci stigli k nama od tebe; došavši u Jeruzalem, žele ponovo sagraditi odmetnièki i opaki grad; podižu zidine, a temelje su veæ postavili. ¹³Neka zna kralj: ako ovaj grad bude sagraðen i zidovi podignuti, neæe se više plaæati porez, ni danak, ni carina, i ovaj æe grad biti na štetu kraljevske riznice. ¹⁴Buduæi da jedemo dvorsku sol, ne èini nam se doliènim gledati ovu sramotu nanesenu kralju. Zato, dakle, obavještavamo kralja: ¹⁵neka se poduzmu istraživanja u ljetopisima tvojih oèeva: u tim æeš ljetopisima naæi i utvrditi da je ovaj grad odmetnièki grad, nesretan za kraljeve i pokrajine i da su se u njemu od davnine dizale bune. Zato je ovaj grad bio razoren. ¹⁶Obavješæujemo kralja da neæe biti više tvoje podruèje preko Rijeke ako ovaj grad bude ponovo sagraðen i zidovi podignuti!" ¹⁷Kralj je poslao ovaj odgovor: "Rehumu, upravitelju, Šimšaju, tajniku, i ostalim drugovima njihovim koji borave u Samariji i drugdje, s onu stranu Rijeke - mir! Evo, ¹⁸podnesak koji ste mi poslali bio je preda mnom prièitan u njegovu prijevodu. ¹⁹Po mojoj su naredbi poduzeli istraživanja i utvrdili da se taj grad dizao od davnine protiv kraljeva i da su u njemu bivali ustanci i bune. ²⁰I moæni su kraljevi kraljevali u Jeruzalemu, koji su gospodarili svime s onu stranu Rijeke: njima se plaæao danak, porez i carina. ²¹Zapovjedite, dakle, da se prekine pothvat onih ljudi: taj se grad neæe zidati dok ja o tome ne odluèim. ²²Èuvajte se svakog propusta u postupku, da ne bi zlo poraslo na štetu kraljeva." ²³Pošto je prijepis otpisa kralja Artakserksa proèitan pred Rehumom, upraviteljem, Šimšajem, tajnikom, i pred njihovim drugovima, oni brzo odoše u Jeruzalem k Judejcima te im oružanom snagom zabraniše radove. ²⁴Tako su obustavljeni poslovi oko gradnje Doma Božjega u Jeruzalemu. Bili su prekinuti sve do druge godine kraljevanja Darija, perzijskoga kralja.

Chapter 5

¹ Tada su proroci Hagaj i Zaharija, sin Adonov, poèeli prorokovati Judejcima u Judeji i Jeruzalemu, u ime Boga Izraelova, koji je bio nad njima; ²na to ustadoše Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, i poèeše zidati Dom Božji u Jeruzalemu: proroci su Božji bili s ljudima i bodrili ih. ³U to vrijeme doðoše k njima Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaj i drugovi njihovi poslanici i upitaše ih: "Tko vam je dopustio da gradite ovaj hram i da podižete ove zidove? ⁴Kako se zovu ljudi koji su sagradili ovu zgradu?" ⁵Ali je oko Božje bdjelo nad starješinama judejskim, te im nisu zabranili da rade dok obavijest nije otišla Dariju i stigao o tom pismeni odgovor. ⁶Ovo je prijepis pisma koje su kralju Dariju poslali Tatnaj, satrap s one strane Rijeke, Šetar Boznaj i njihovi drugovi poslanici s one strane Eufrata. ⁷Oni su mu uputili izvješæe ovog sadržaja: "Kralju Dariju svaki mir! ⁸Neka znade kralj da smo došli u pokrajinu Judeju k Domu Boga velikoga: grade ga od krupnog kamenja, drvetom oblažu zidove; posao se brižljivo izvodi i napreduje u njihovim rukama. ⁹Zapitali smo njihove starješine i rekli smo im: 'Tko vam je dopustio da gradite ovaj hram i da podignete njegove zidove?' ¹⁰Pitali smo ih i za njihova imena da bismo ti javili. Tako smo i zapisali imena onih koji zapovijedaju ljudstvu. ¹¹A oni nam ovako odgovoriše: 'Mi smo sluge Boga neba i zemlje; gradimo Hram koji je bio sagraðen prije mnogo godina i koji je bio sagradio i podigao veliki kralj Izraela. ¹²Ali kad su naši oci rasrdili Boga neba, on ih je predao u ruke Nabukodonozora Kaldejca, babilonskog kralja, koji je razorio ovaj Hram i odveo narod u sužanjstvo u Babilon. ¹³Ali prve godine Kira, kralja babilonskog, zapovjedio je kralj Kir da se ponovo sazida ovaj Dom Božji. ¹⁴Još i zlatno i srebrno posuðe Doma Božjega, koje Nabukodonozor bijaše odnio iz svetišta u Jeruzalemu i prenio ga u svetište babilonsko, uzeo je kralj Kir iz svetišta u Babilonu i predao èovjeku po imenu Šešbasaru, koga je postavio upraviteljem, ¹⁵i rekao mu je: 'Uzmi ovo posuðe, poði i metni ga u svetište jeruzalemsko, i neka se Dom Božji zida na svome starom mjestu.' ¹⁶Taj je Šešbasar došao, dakle, i postavio temelje Doma Božjega u Jeruzalemu. I od tada pa do danas gradi se, i još nije dovršen.' ¹⁷Sada, dakle, ako kralj želi, neka se istraži u pismohrani kraljevoj u Babilonu je li zaista kralj Kir izdao zapovijed da se sagradi Dom Božji u Jeruzalemu. A kraljeva odluka o tome neka nam se saopæi."

Chapter 6

¹ Tada, po naredbi kralja Darija, uzeše tražiti u Babilonu, u spremištu gdje je bila pismohrana, ²i naðoše u Ekbatani, tvrðavi u medijskoj pokrajini, svitak s ovom poveljom: "Na spomen. ³Prve godine kraljevanja Kira proglasio je kralj Kir: Dom Božji u Jeruzalemu. Dom neka se sagradi kao mjesto gdje æe se prinositi žrtve i gdje æe se donositi prinosi za paljenje. Neka bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata. ⁴Tri reda neka budu od velikog kamenja, a jedan od drveta. Trošak æe se podmiriti iz kraljevskog dvora. ⁵Povrh toga, posuðe zlatno i srebrno iz Doma Božjeg koje Nabukodonozor bijaše uzeo iz svetišta u Jeruzalemu i prenio u Babilon neka se vrati i bude na svome mjestu u svetištu jeruzalemskom i neka se postavi u Domu Božjem." ⁶"Sada, dakle, Tatnaju, satrape s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaju i drugovi vaši poslanici s onu stranu Rijeke, udaljite se odatle! ⁷Pustite neka taj Dom Božji grade upravitelji i starješine židovske. Dom Božji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu. ⁸Evo mojih naredaba o vašem držanju prema starješinama judejskim kako bi se ponovo sagradio taj Dom Božji: od kraljevskog blaga - to jest od danka s onu stranu Rijeke - neka se plaæa onim ljudima brižljivo, bez prijekida, ⁹i što im bude trebalo za žrtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova i jaganjaca, i pšenice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje svakoga dana, prema uputama sveæenika u Jeruzalemu. ¹⁰Neka prinose žrtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole za život kralja i njegovih sinova. ¹¹Nareðujem osim toga: tko god prekrši ovu naredbu, neka mu se izvadi greda iz kuæe pa neka na njoj bude pogubljen, a kuæa da mu zato postane bunište. ¹²I Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime, neka obori svakog kralja i narod koji bi se drznuo da prekrši moju naredbu i sruši Dom Božji u Jeruzalemu! Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se toèno vrši!" ¹³Tada Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaj i njihovi drugovi uèiniše onako kako je zapovjedio kralj Darije. ¹⁴A židovske su starješine nastavile uspješno graditi po nadahnuæu proroka Hagaja i Zaharije, sina Adonova. Dovršili su gradnju po naredbi Boga Izraelova i po naredbi Kira i Darija i Artakserksa, kralja perzijskoga. ¹⁵Hram je zavšen dvadeset i treæeg dana mjeseca Adara. Bilo je to šeste godine vladavine kralja Darija. ¹⁶Izraelci - sveæenici, leviti i ostatak povratnika iz sužanjstva - radosno posvetiše taj Dom Božji. ¹⁷Žrtvovaše za posveæenje Doma Božjega stotinu junaca, dvije stotine ovnova, èetiri stotine janjaca i, kao žrtvu za grijehe svega Izraela, dvanaest jaraca - prema broju plemena Izraelovih. ¹⁸Zatim postaviše sveæenike po njihovim redovima i levite po njihovim razredima za službu Domu Božjem u Jeruzalemu, kako je propisano u knjizi Mojsijevoj. ¹⁹Povratnici iz sužanjstva slavili su Pashu èetrnaestog dana prvoga mjeseca. ²⁰Svi su se leviti, kao jedan èovjek, oèistili: svi su bili èisti; žrtvovali su pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braæu sveæenike i za sebe. ²¹Blagovali su pashu Izraelci koji su se vratili iz ropstva i svi oni koji su im se, prekinuvši s neèistoæom naroda zemlje, pridružili da traže Jahvu, Boga Izraelova. ²²I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam dana: jer ih je Jahve ispunio radošæu i obratio prema njima srce asirskog kralja da ojaèa njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga Izraelova.

Chapter 7

¹ Poslije tih dogaðaja, za kraljevanja Artakserksa, kralja perzijskoga, Ezra - sin Seraje, sina Azarje, sina Hilkije, ²sina Šaluma, sina Sadoka, sina Ahituba, ³sina Amarje, sina Azarje, sina Merajota, ⁴sina Zerahje, sina Uzije, sina Bukija, ⁵sina Abišue, sina Pinhasa, sina Eleazara, sina vrhovnog sveæenika Arona - ⁶taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je književnik vješt Mojsijevu Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako je ruka Jahve, Boga njegova, bila nad njim, kralj mu je dao sve što je tražio. ⁷Stanovit broj Izraelaca, sveæenika, levita, pjevaèa, vratara i sluga krenuše u Jeruzalem sedme godine kralja Artakserksa. ⁸A Ezra je došao u Jeruzalem petoga mjeseca: bilo je to sedme godine kraljeve. ⁹Pošao je iz Babilona prvoga dana prvoga mjeseca, a stigao je u Jeruzalem prvoga dana petoga mjeseca: nad njim je bila blaga ruka Boga njegova! ¹⁰Jer je Ezra nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin, vršiti ga i pouèavati Izraela u zakonima i obièajima. ¹¹Evo prijepisa isprave koju je kralj Artakserkso dao sveæeniku Ezri, književniku vještu naredbama i zakonima što ih je Jahve dao Izraelu: ¹²"Artakserkso, kralj kraljeva, sveæeniku Ezri, pisaru Zakona Boga nebeskoga, potpuni mir. ¹³Evo mojih zapovijedi: Tko god u mome kraljevstvu od naroda izraelskog, njegovih sveæenika ili od njegovih levita želi poæi u Jeruzalem, može iæi s tobom. ¹⁴Osim toga, šalje te kralj i njegovih sedam savjetnika da pregledaš Judeju i Jeruzalem prema Zakonu Boga tvoga, koji ti je u ruci, ¹⁵i da odneseš srebro i zlato koje kralj i njegovih sedam savjetnika dragovoljno prinose Bogu Izraelovu, koji prebiva u Jeruzalemu, ¹⁶i sve srebro i zlato koje skupiš po svoj pokrajini babilonskoj s dragovoljnim prinosima koje narod i sveæenici prinesu za Dom svoga Boga u Jeruzalemu. ¹⁷I pobrini se da tim novcem kupiš junaca, ovnova i jaganjaca, a tako i darova i naljeva koji uz to idu: to prinesi na žrtvenik Doma Boga vašega u Jeruzalemu. ¹⁸Sa srebrom i zlatom što preostane uèinite ti i tvoja braæa kako vam se bude najviše svidjelo, vršeæi volju Boga vašega. ¹⁹Posuðe koje si primio za službu Domu Boga tvoga ostavi pred Bogom tvojim, u Jeruzalemu. ²⁰I što bi još trebalo za Dom Boga tvoga i što bi trebalo nabaviti primit æeš iz kraljevskih riznica. ²¹Ja, kralj Artakserkso, još zapovijedam svim riznièarima s one strane Rijeke: sve što od vas zatraži sveæenik Ezra, pisar Zakona Boga nebeskoga, podajte odmah najtoènije, ²²do stotinu talenata srebra, stotinu kora pšenice, do stotinu bata vina, do stotinu bata ulja, a soli po želji. ²³Sve što naredi Bog nebeski, neka se odmah izvrši u svoj gorljivosti za Dom Boga nebeskog, da gnjev njegov ne doðe na kraljevstvo kraljevo i na djecu njegovu. ²⁴I još vam javljamo da se ne smije udariti danak, ni porez, ni carina ni na jednoga od sveæenika, levita, pjevaèa, netinaca i drugih službenika toga Doma Božjega. ²⁵A ti, Ezra, po mudrosti Boga svoga koju imaš u rukama, postavi èinovnike i suce koji æe suditi svemu narodu s onu stranu Rijeke, to jest svima koji poznaju Zakon Boga tvoga. Tko ne zna, vi ga pouèite. ²⁶Tko ne bude držao Zakona Boga tvojega - koji je i kraljev zakon - neka se oštro osudi: na smrt, na progonstvo, na novèanu globu ili na tamnicu."

²⁷"Blagoslovljen neka je Jahve, Bog otaca naših, koji je nadahnuo srce kraljevo da proslavi Dom Jahvin u Jeruzalemu ²⁸i koji je okrenuo prema meni naklonost kralja, njegovih savjetnika i svih najmoænijih kraljevskih èinovnika. A ja se osmjelih jer ruka Jahve, Boga mojega, bijaše nada mnom i sabrah glavare Izraela da poðu sa mnom."

Chapter 8

¹ Evo glavara obitelji s rodoslovljem koji su sa mnom pošli iz Babilona za vladavine kralja Artakserksa: ²Od Pinhasovih sinova: Geršom; od Itamarovih sinova: Daniel; od Davidovih sinova: Hatuš, ³Šekanijini sinovi; od sinova Paroševih: Zaharija i s njim upisanih muškaraca stotinu i pedeset; ⁴od Pahat-Moabovih sinova: Elijoenaj, sin Zerahjin, i s njim dvije stotine muškaraca; ⁵od Zatuovih sinova: Šekanija, sin Jahazielov, i s njim tri stotine muškaraca; ⁶od sinova Adinovih: Ebed, sin Jonatanov, i s njim pedeset muškaraca; ⁷od Elamovih sinova: Izaija, sin Atalijin, i s njim sedamdeset muškaraca; ⁸od Šefatjinih sinova: Zebadja, sin Mihaelov, i s njim osamdeset muškaraca; ⁹od Joabovih sinova: Obadja, sin Jehielov, i s njim dvije stotine i osamnaest muškaraca; ¹⁰od sinova Banijevih: Šelomit, sin Josifjin, i s njim stotinu i šezdeset muškaraca; ¹¹od Bebajevih sinova: Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeset i osam muškaraca; ¹²od Azgadovih sinova: Johanan, sin Hakatanov, i s njim stotinu i deset muškaraca; ¹³od posljednjih Adonikamovih sinova poimence: Elifelet, Jeiel i Šemaja, i s njima šezdeset muškaraca; ¹⁴i od sinova Bigvajevih: Utaj, sin Zabudov, i s njim sedamdeset muškaraca. ¹⁵Sabrao sam ih kod rijeke koja teèe prema Ahavi. Utaborili smo se za tri dana ondje. Pregledao sam svjetovnjake i sveæenike, ali nisam ondje našao ni jednog levita. ¹⁶Tada sam poslao glavare Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju, Mešulama i uèitelje Jojariba i Elnatana ¹⁷i uputio sam ih Idonu, poglavaru mjesta Kasifje. Stavio sam u njihova usta rijeèi koje æe reæi Idonu i njegovoj braæi koja su se nalazila u mjestu Kasifji da nam pribave sluge za Dom Boga našega. ¹⁸Milostiva ruka Boga našega bijaše nad nama i oni nam dovedoše razumna èovjeka izmeðu sinova Mahlija, sina Levijeva, sina Izraelova: Šerebju s njegovim sinovima i braæom - njih osamnaest. ¹⁹Još Hašabju i s njim njegova brata Izaiju, sina Merarijeva, i njihove sinove: njih dvadeset. ²⁰A od poslužitelja koje su David i glavari postavili levitima da im služe: dvije stotine i dvadeset poslužitelja. Svi su bili poimence zabilježeni. ²¹Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem. ²²Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: "Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju." ²³I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša. ²⁴Izabrao sam dvanaest glavara sveæenièkih, Šerebju i Hašabju, i s njima desetoricu njihove braæe; ²⁵izmjerih im srebro, zlato i posuðe, darove koje su kralj, njegovi savjetnici, velikaši i svi Izraelci darovali za Dom Boga našega. ²⁶Izmjerih i stavih u njihove ruke šest stotina i pedeset talenata srebra, stotinu srebrnih posuda od po dva talenta, stotinu talenata zlata, ²⁷dvadeset zlatnih èaša od tisuæu darika i dva vrèa od dobre pozlaæene mjedi, skupocjene kao zlato. ²⁸I rekoh im: "Vi ste Jahvi posveæeni; ovo je posuðe posveæeno, ovo srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca vaših. ²⁹Pazite i èuvajte ovo sve dok ne izmjerite pred glavarima sveæenièkim i pred levitima i glavarima obitelji Izraelovih u Jeruzalemu, u dvoranama Doma Jahvina." ³⁰Sveæenici i leviti primiše, dakle, izmjereno srebro, zlato i posuðe da ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga našega. ³¹Dvanaestog dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave da poðemo u Jeruzalem: ruka Boga našega bijaše nad nama; on nas je na putu štitio od napada neprijatelja i od pljaèkaša. ³²Stigli smo u Jeruzalem i ondje smo se tri dana odmarali. ³³Èetvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posuðe u Domu Boga našega i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bio Eleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Ješuin, i Noadja, sin Binujev. ³⁴Sve je bilo na broju i težini. Zabilježena je tada sveukupna težina. U to vrijeme ³⁵oni koji su se vratili iz sužanjstva, povratnici, priniješe žrtvu paljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe - sve to kao paljenicu Jahvi. ³⁶Zatim predaše kraljeve naredbe kraljevskim satrapima i upraviteljima s one strane Rijeke i oni pomogoše narod i Dom Božji.

Chapter 9

¹ Pošto je sve to ureðeno, doðoše mi glavari govoreæi: "Izraelski narod, sveæenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipæana i Amorejaca, ²nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kæeri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su poèinili tu nevjernost." ³Na tu vijest razderah svoju odjeæu i svoj ogrtaè, èupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utuèen. ⁴Svi koji su strahovali od rijeèi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utuèen, sve do veèernje žrtve. ⁵A o veèernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeæe i ogrtaèa, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome, ⁶i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podiæi svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba. ⁷Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i sveæenici naši - pod maè, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas. ⁸Ali sada, za kratko vrijeme, uèinio nam je Jahve, Bog naš, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utoèište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oèi i dao nam malo života u robovanju našem. ⁹Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te naðosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine i pribavi nam utoèište u Judeji i Jeruzalemu. ¹⁰Ali sada, što možemo reæi, Bože moj, kad smo poslije svega toga odnemarili zapovijedi tvoje ¹¹koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim rijeèima: 'Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete neèista je zemlja od neèistoæe naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga. ¹²Stoga ne dajite kæeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kæeri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i sreæu njihovu, da biste postali snažni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.' ¹³I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloæa njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak! ¹⁴Zar možemo i dalje kršiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spašena više ne bi bilo? ¹⁵Jahve, Bože Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao što smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!"

Chapter 10

¹ Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plaèuæi i ležeæi pred Domom Božjim, skupilo se oko njega mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece: i taj je narod gorko plakao. ²Tada Šekanija, sin Jehielov, jedan od sinova Elamovih, uzimajuæi rijeè reèe Ezri: "Mi smo izdali Boga svoga ženeæi se tuðinkama iz naroda zemlje. Ali još ima nade Izraelu. ³Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obeæajmo da æemo, prema savjetu moga gospodara i onih koji osjeæaju strahopoèitanje prema zapovijedi Boga našega, otpustiti svoje žene tuðinke i djecu koju su rodile. Uèinimo dakle po Zakonu! ⁴Ustani, jer to je tvoja dužnost, a mi æemo biti uza te. Budi hrabar i na djelo!" ⁵Tada ustade Ezra i zakle glavare sveæenièke, i levite, i sve Izraelce da æe uèiniti kako im bijaše rekao. I zakleše se. ⁶Ezra se udalji ispred Doma Božjega i uðe u dvoranu Johanana, sina Elijašibova. Ondje provede noæ i nije jeo ni kruha niti je pio vode jer tugovaše zbog nevjernosti povratnika. ⁷Zatim je objavljeno u Judeji i Jeruzalemu svima povratnicima da se skupe u Jeruzalemu: ⁸a tko ne bude došao u Jeruzalem za tri dana, toga æe pozvati glavari i starješine, bit æe mu zaplijenjeno imanje i iskljuèit æe ga iz zbora povratnika. ⁹Svi su se ljudi od Jude i Benjamina sakupili tako za tri dana u Jeruzalemu. Bilo je to devetoga mjeseca, dvadesetoga dana u mjesecu. Sav se narod smjestio na trgu pred Domom Božjim, dršæuæi zbog svega toga i zbog jake kiše. ¹⁰Tada, ustavši, sveæenik Ezra reèe im: "Vi ste se iznevjerili kad ste se oženili tuðinkama. Tako ste poveæali grijeh Izraelov! ¹¹Ali podajte sada hvalu Jahvi, Bogu otaca svojih, i izvršite volju njegovu te se rastavite od naroda zemlje i od žena tuðinki." ¹²Sav je zbor odgovorio snažnim glasom: "Jest, dužnost nam je uèiniti po tvome savjetu! ¹³Ali naroda ima mnogo i dažd nahodi: vani se ne može stajati. Osim toga, nije to posao od dan-dva, jer nas je mnogo koji smo u tome sagriješili. ¹⁴Mogu nas na zajednièkom zboru zastupati naši glavari: svi koji su po našim gradovima oženjeni tuðinkama mogu doæi u odreðeno vrijeme u pratnji starješina i sudaca svakoga grada, sve dok ne budemo odvratili gnjev Boga svojega zbog ovoga." ¹⁵Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, bijahu se usprotivili; a podupirahu ih Mešulam i levit Šabetaj. ¹⁶Povratnici uèiniše tako: rastaše se. Sveæenik Ezra izabra za pomoænike glavare obitelji, prema njihovim domovima, i svi su bili poimence odreðeni. Poèeli su zasjedati prvoga dana desetoga mjeseca da bi sve ispitali. ¹⁷I prvoga dana prvoga mjeseca završiše sa svima koji se bijahu oženili tuðinkama. ¹⁸Meðu pripadnicima sveæenstva evo koji bijahu oženjeni tuðinkama: izmeðu sinova Ješue, sina Josadakova, i meðu njegovom braæom: Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija; ¹⁹oni dadoše svoju ruku da æe otpustiti svoje žene i da æe za svoj grijeh prinijeti ovna kao naknadnicu. ²⁰Od sinova Imerovih: Hanani i Zebadja; ²¹od Harimovih sinova: Maaseja, Ilija, Šemaja, Jehiel i Uzija; ²²od Pašhurovih sinova: Elijoenaj, Maaseja, Jišmael, Netanel, Jozabad i Elasa. ²³Od levita: Jozabad, Šimej, Kelaja - nazvan Kelita - Petahja, Juda i Eliezer. ²⁴Od pjevaèa: Elijašib i Zakur. Od vratara: Šalum, Telem i Uri. ²⁵A izmeðu Izraelaca: od sinova Paroševih: Ramja, Jizija, Malkija, Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja; ²⁶od sinova Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot i Ilija; ²⁷od sinova Zatuovih: Elijoenaj, Elijašib, Matanija, Jeremot, Zabad i Aziza; ²⁸od sinova Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj; ²⁹od Banijevih sinova: Mešulam, Maluk, Adaja, Jašub, Šeal i Ramot; ³⁰od Pahat-Moabovih sinova: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Besalel, Binuj i Manaše; ³¹od sinova Harimovih: Eliezer, Jišija, Malkija, Šemaja, Šimun, ³²Benjamin, Maluk, Semarja; ³³od sinova Hašumovih: Matnaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaše, Šimej; ³⁴od sinova Banijevih: Maadaj, Amram, Joel, ³⁵Benaja, Bedja, Kelu, ³⁶Vanija, Meremot, Elijašib, ³⁷Matanija, Matnaj i Jaasaj; ³⁸od sinova Binujevih: Šimej, ³⁹Šelemja, Natan i Adaja; ⁴⁰od Zakajevih sinova: Šašaj, Šaraj, ⁴¹Azareel, Šelemja, Šemarja, ⁴²Šalum, Amarja, Josip; ⁴³od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel, Benaja. ⁴⁴Svi su ovi bili oženjeni tuðinkama, ali su ih otpustili, žene i djecu.

Nehemiah

Chapter 1

¹ Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, dvadesete godine, kad sam bio u Susi, ²doðe Hanani, jedan od moje braæe, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih zapitah o Židovima - o Ostatku što se spasio od sužanjstva i o Jeruzalemu. ³Oni mi odgovoriše: "Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena." ⁴Kad sam èuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim. ⁵I rekoh: "O, Jahve, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji èuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje! ⁶Neka uho tvoje bude pažljivo i oèi tvoje otvorene da èuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noæu, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo uèinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuæa oca mojega! ⁷Veoma smo zlo èinili prema tebi, ne držeæi naredaba tvojih, zakona i obièaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome. ⁸Ali se opomeni rijeèi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: 'Ako budete nevjerni, ja æu vas rasuti meðu narode; ⁹ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja æu vas sakupiti i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.' ¹⁰A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom velikom moæi i snažnom rukom svojom. ¹¹Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreæu sluzi svome i uèini da naðe milost pred ovim èovjekom." A ja bijah tada peharnik kraljev.

Chapter 2

¹ Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tužan. ²Tada mi kralj reèe: "Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma uplaših ³i rekoh kralju: "Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?" ⁴Kralj me upita: "Što, dakle, želiš?" Zazvah Boga nebeskoga ⁵i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim." ⁶Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi trajao tvoj put? Kada æeš se vratiti?" Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem. ⁷Još rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje; ⁸i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve šume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvrði Hrama, za gradski bedem i za kuæu u kojoj æu se nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaše nada mnom. ⁹I doðoh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom èasnike i konjanike. ¹⁰Kad to èu Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo mrsko što je došao èovjek da se zauzme za dobro Izraelaca. ¹¹Stigavši u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana. ¹²Zatim ustah noæu, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivši što mi je Bog moj nadahnuo da uèinim za Jeruzalem; a nisam imao druge životinje osim kljuseta na kojem sam jahao. ¹³Iziðoh, dakle, noæu na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetlišnim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena. ¹⁴Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam našao prolaza za životinju na kojoj sam jahao. ¹⁵Uspeo sam se zato noæu uz Potok, i dalje razgledajuæi zid, i ponovo sam ušao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio, ¹⁶a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otišao i što sam uèinio. Sve do sada nisam ništa rekao Židovima: ni sveæenicima, ni velikašima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima. ¹⁷Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruševinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da više ne budemo izloženi ruglu." ¹⁸I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopæih im i rijeèi koje mi kralj bijaše rekao. "Ustanimo", povikaše oni, "i gradimo!" I ukrijepiše im se ruke na dobro djelo. ¹⁹Na te vijesti poèeše nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Gešem, Arapin. Prezirno su nam govorili: "Što radite ovdje? Hoæete li se pobuniti protiv kralja?" ²⁰Ali im ja odgovorih ovim rijeèima: "Nebeski æe nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu."

Chapter 3

¹ Tada usta veliki sveæenik Elijašib sa svojom braæom sveæenicima te sagradiše Ovèja vrata. Posvetiše ih, postaviše im krila i nastaviše graditi sve do kule Meaha i do Hananelove kule. ²Kraj njih su gradili Jerihonci, a do njih je gradio Zakur, sin Imrijev. ³Sinovi Hasnaini gradili su Riblja vrata, stavili dovratke, utvrdili krila, stožere i prijevornice. ⁴Kraj njih je popravljao Merimot, sin Urije, sina Hakosova; a do njega je popravljao Mešulam, sin Berekje, sina Mešezabelova; a do njega je popravljao Sadok, sin Baanin. ⁵Kraj njih su popravljali Tekoanci, ali su njihovi plemenitaši odbili da prignu šiju na službu svojim gospodarima. ⁶Stara vrata popravljali su Jojada, sin Paseahov, i Mešulam, sin Besodjin. Oni su stavili dovratke, uèvrstili krila, stožere i prijevornice. ⁷A kraj njih obnavljahu Melatja Gibeonjanin, Jadon Meronoæanin i ljudi iz Gibeona i Mispe, podložnici upravitelja s onu stranu Rijeke. ⁸A do njih je popravljao Uziel, Harhajin sin, zlatar, a do njega je popravljao Hananija, jedan od pomastara: oni su utvrdili Jeruzalem sve do Širokog zida. ⁹Do njih je popravljao Refaja, sin Hurov, glavar polovice jeruzalemskog okruga. ¹⁰A do njega je popravljao Jedaja, sin Harumafov, pred svojom kuæom; a do njega je popravljao Hatuš, sin Hašabnejin. ¹¹Malkija, sin Harimov, i Hašub, sin Pahat-Moabov, popravljali su dio sve do Peæne kule. ¹²A do njih je popravljao Šalum, sin Halohešov, glavar polovice okruga, on i njegovi sinovi. ¹³Dolinska vrata popravljao je Hanum i stanovnici Zanoaha: sagradili su ih, uèvrstili krila, stožere i prijevornice i postavili tisuæu lakata zida do Smetlišnih vrata. ¹⁴Smetlišna vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, glavar bethakeremskog okruga, sa svojim sinovima: uèvrstili su krila, stožere i prijevornice. ¹⁵Izvorska vrata popravljao je Šalum, sin Kol-Hozeov, glavar nad mispanskim okrugom: sagradio ih je, pokrio ih, utvrdio vratna krila, stožere i prijevornice. On je popravio i zid kod ribnjaka Šiloaha, koji se proteže od Kraljevskog vrta do stepenica što silaze iz Davidova grada. ¹⁶Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, glavar nad polovicom betsurskog okruga, sve do nasuprot Davidovim grobnicama i do umjetnog ribnjaka i Vojarne. ¹⁷Za njim su popravljali leviti: Rehum, sin Banijev; a do njega je popravljao Hašabja, glavar nad polovicom keilskog okruga, za svoje podruèje. ¹⁸Do njih su popravljala njihova braæa: Bavaj, sin Henadadov, glavar nad polovicom keilskog kotara; ¹⁹a do njega Ezer, sin Ješuin, glavar Mispe, popravljao je drugi dio, suèelice usponu prema Oružarnici na uglu. ²⁰Za njim je popravljao Baruk, sin Zabajev, i popravio je drugi dio, od ugla do kuænih vrata velikog sveæenika Elijašiba. ²¹Za njim je popravljao Meremot, sin Urije, sina Hakosova, drugi dio: od Elijašibova kuænog ulaza do kraja Elijašibove kuæe. ²²Za njima su radili na popravcima sveæenici koji su živjeli u Okružju. ²³Za njima su pak popravljali Benjamin i Hašub suèelice svojim kuæama. Za njima je popravljao Azarja, sin Ananijina sina Maaseje, nasuprot svojoj kuæi. ²⁴Za njima je popravljao Binuj, sin Henadadov, drugi dio - od Azarjine kuæe do ugla, do zidnog kruništa. ²⁵Palal, sin Uzajev, popravljao je nasuprot uglu i kuli koja se uzdiže iznad Gornje kraljevske palaèe, a nalazi se prema dvorištu Tamnice. Za njim je Pedaja, sin Parošev, popravljao ²⁶sve do Vodenih vrata, u smjeru istoka, i sve do pred Uzdignutu kulu. ²⁷Za njima su popravljali Tekoanci drugi dio nasuprot velikoj Uzdignutoj kuli, sve do Ofelskog zida. ²⁸Od Konjskih vrata popravljali su sveæenici, svaki nasuprot svojoj kuæi. ²⁹Za njima je Sadok, sin Imerov, popravljao nasuprot svojoj kuæi. Za njim je popravljao Šemaja, sin Šekanijin, èuvar Istoènih vrata. ³⁰Za njim su Hananija, sin Šelemjin, i Hanun, šesti sin Salafov, popravljali drugi dio. Za njima je popravljao Mešulam, sin Berekjin, nasuprot svome stanu. ³¹Za njim je Malkija, zlatar, popravljao sve do prebivališta netinaca i trgovaca, nasuprot Nadglednièkim vratima do Gornje dvorane na zidnom kruništu. ³²A zlatari su i trgovci popravljali izmeðu Gornje dvorane na zidnom kruništu do Ovèjih vrata. ³³Kad je Sanbalat èuo da gradimo zid, razljutio se. Bio je veoma srdit, ismijavao je Židove ³⁴i vikao je pred svojom braæom i samarijanskom vojskom: "Što poduzimaju ovi jadni Židovi? Kane li možda popraviti, žrtvovati i završiti sve u jedan dan? Zar æe iz hrpe praha dozvati u život spaljeno kamenje?" ³⁵Tobija, Amonac, koji je bio uz njega, reèe: "Neka samo grade! Ali popne li se lisica, srušit æe im kamene zidove." ³⁶Èuj, o Bože naš, kako nas preziru! Navrni njihove poruge na njihovu glavu. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva. ³⁷Ne pokrivaj njihova bezakonja i grijeh njihov neka ne bude izbrisan pred licem tvojim jer su se rugali graditeljima. ³⁸Tako smo gradili zid, koji je uskoro bio završen do pola visine. Narod je imao oduševljenja za rad.

Chapter 4

¹ Kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdoðani èuli da napreduje popravljanje jeruzalemskih zidova - jer su se poèele zatvarati pukotine - veoma se ražestiše. ²Zakleše se svi zajedno da æe napasti Jeruzalem i da æe nas smesti. ³Mi smo tada zazvali Boga našega i postavljali smo dnevnu i noænu stražu da bismo zaštitili grad. ⁴A Židovi govorahu: "Snage su nosaèima klonule, a ruševina je mnogo: neæemo nikada stiæi sagraditi zida!" ⁵A naši neprijatelji rekoše: "Uvuæi æemo se meðu njih prije nego što doznaju i opaze nas: tada æemo ih poubijati i tako osujetiti pothvat!" ⁶A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!" ⁷Postavili smo se u nizinama, iza zida i na goletima; rasporedio sam narod po rodovima, s maèevima, kopljima i lukovima. ⁸Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velikašima, odliènicima i ostalom narodu ovo: "Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na Gospoda, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braæu, za sinove i kæeri svoje, za žene i kuæe svoje!" ⁹Kad su naši neprijatelji èuli da smo obaviješteni i da je Bog osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu. ¹⁰Ali je od toga dana samo polovica mojih momaka obavljala posao, a ostali su držali koplja, štitove, lukove i oklope, a glavari stajali iza doma Judina, ¹¹koji je gradio zid. I nosaèi tereta držali su oružje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oružje. ¹²Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio maè pripasan uz bok. Trubaè je stajao kraj mene. ¹³Rekao sam velikašima, odliènicima i ostalom narodu: "Posao je velik i zamašan, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih: ¹⁴skupite se oko nas na mjesto gdje èujete glas trube, a Bog naš borit æe se za nas." ¹⁵Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda. Polovica je bila naoružana kopljima. ¹⁶U to sam vrijeme još rekao narodu: "Svaki sa svojim slugom neka noæi u Jeruzalemu: po redu æemo noæu stražariti, a danju raditi." ¹⁷Ni ja, ni moja braæa, ni moji momci, ni stražari koji su me pratili nismo skidali svojih haljina, svatko je držao pri ruci svoje oružje.

Chapter 5

¹ Velika se vika digla meðu ljudima i ženama protiv njihove braæe Židova. ²Jedni su govorili: "Zalažemo svoje sinove i kæeri da bismo mogli nabaviti pšenice te jesti i živjeti." ³Drugi su govorili: "Zalažemo svoja polja, vinograde svoje i kuæe svoje da bismo mogli nabaviti pšenice za vrijeme gladi." ⁴Drugi su opet govorili: "Moramo uzaimati novac na polja svoja i vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete. ⁵Tijelo je naše kao tijelo braæe naše, sinovi su naši kao i njihovi, a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kæeri; meðu našim kæerima neke su veæ robinje! A mi ne možemo ništa jer polja naša i vinograde drže drugi." ⁶Razljutio sam se veoma kad sam èuo njihovu viku i te rijeèi. ⁷Pošto sam u sebi promislio, prekorio sam velikaše i odliènike rijeèima: "Vi nameæete teret svojoj braæi!" I sazvao sam protiv njih velik zbor. ⁸I rekao sam: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju židovsku braæu koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braæu da bismo ih otkupili!" Svi su šutjeli i nitko nije odgovorio. ⁹Nastavio sam: "Nije dobro to što èinite. Ne treba li da hodite u strahu Boga našega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda? ¹⁰I ja, i moja braæa, i moji momci davali smo im novaca i žita. Ali smo im dug oprostili. ¹¹Vratite im i vi još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuæe njihove i oprostite im postotak u novcu, u žitu, u vinu, u ulju, što ste im ga nametnuli." ¹²A oni odgovoriše: "Vratit æemo; neæemo od njih ništa tražiti. Uèinit æemo kako si rekao." Tada pozvah sveæenike i naredih neka se zakunu da æe uèiniti kako su obeæali. ¹³Zatim istresoh skute svoje odjeæe govoreæi: "Neka Bog ovako istrese iz vlastite kuæe i imanja svakog èovjeka koji se ne bude držao ovog obeæanja! Tako bio istresen i ispražnjen!" A sav zbor odgovori "Amen!" hvaleæi Jahvu. I narod je uèinio prema ovom dogovoru. ¹⁴I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja Artakserksa, za dvanaest godina ja i moja braæa nismo nikada jeli upraviteljskog kruha. ¹⁵Ali prijašnji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod: svakoga su dana od njega uzimali èetrdeset šekela srebra za kruh; i njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako èinio, zbog straha Božjega. ¹⁶Èak sam se jednako držao posla oko zida i nisam kupio ni jedne njive! Svi su moji momci bili ondje okupljeni na poslu. ¹⁷Za mojim su stolom jeli Židovi i odliènici, njih stotinu i pedeset na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda. ¹⁸Svakoga se dana o mom trošku pripremalo jedno goveèe, šest biranih ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina za sve. A opet nisam nikada tražio upraviteljskog poreza na kruh, jer je narod veæ bio teško optereæen. ¹⁹Spomeni se, Bože moj, za moje dobro svega što sam uèinio ovome narodu!

Chapter 6

¹ Kad su Sanbalat, Tobija, Gešem Arapin i ostali naši neprijatelji doèuli da sam obnovio zid i da nije u njemu ostalo pukotine - do toga vremena nisam zapravo bio namjestio krila na vratima - ²poruèiše mi Sanbalat i Gešem: "Doði da se sastanemo u Kefiri, u Dolini ononskoj." Ali su mi oni zlo mislili. ³Zato sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: "Zauzet sam velikim poslom i ne mogu siæi: posao bi zastao kad bih ga ostavio da doðem k vama!" ⁴Èetiri su mi puta slali isti poziv i ja sam im odvraæao isti odgovor. ⁵Tada, peti put, s istom nakanom, posla mi Sanbalat svoga slugu s otvorenim pismom. ⁶U njemu je pisalo: "Èuje se u narodima - a Gašmu potvrðuje - da se ti i Židovi spremate na bunu; zato da i gradiš zid i da želiš postati njihovim kraljem, kako vele. ⁷I da si postavio proroke da proglase tvoj uspjeh u Jeruzalemu i da kažu: Judeja ima kralja! Sada æe ti glasovi stiæi kralju do ušiju: zato doði da se posavjetujemo." ⁸Ali sam mu ja odgovorio: "Ništa nije tako kao što tvrdiš; sve je to samo izmišljotina tvoga srca." ⁹Jer su nas oni htjeli uplašiti govoreæi: "Klonut æe im ruke od posla i neæe ga završiti nikada." A ja sam, naprotiv, ukrijepio ruke svoje! ¹⁰Pošao sam Šemaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji se bijaše zatvorio u svojoj kuæi. On mi objavi: "Naðimo se u Domu Božjemu, usred Hekala, i zatvorimo vrata Hekala jer æe doæi da te ubiju. Jest, još noæas doæi æe da te ubiju!" ¹¹A ja odgovorih: "Zar da bježi èovjek kao što sam ja? Koji èovjek, meni slièan, može uæi u Hekal i ostati živ? Ne, ja ne idem." ¹²I tada razabrah: nije ga poslao Bog, nego mi je objavio proroštvo, jer su ga Tobija i Sanbalat podmitili, ¹³da bih, uplašen, uèinio onako te sagriješio. To bi im poslužilo da me ozloglase i da mi se rugaju! ¹⁴Sjeti se, Bože moj, Tobije i Sanbalata prema ovim njihovim djelima, a i proroèice Noadje i ostalih proroka što me htjedoše uplašiti. ¹⁵Zid je završen dvadeset i petog Elula, za pedeset i dva dana. ¹⁶A kad su èuli svi naši neprijatelji i vidjeli svi pogani oko nas, bilo je to èudo u oèima njihovim, jer su shvatili da je Bog naš uèinio to djelo. ¹⁷A onih dana mnogi su židovski velikaši èesto slali svoja pisma Tobiji i mnoga su primali od Tobije. ¹⁸Jer u Judeji bijahu mnogi s njime zakletvom povezani: tÓa bio je u rodu sa Šekanijom, sinom Arahovim, i sinom njegovim Johananom, koji je uzeo za ženu kæer Mešulama, sina Berekjina. ¹⁹I velièali su preda mnom njegova djela, a njemu prenosili moje rijeèi. Zato je Tobija i slao pisma da me uplaši.

Chapter 7

¹ A kad je zid bio sagraðen i kad sam namjestio vratna krila, postavljeni su èuvari na vratima i pjevaèi i leviti. ²Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji, zapovjedniku tvrðave, jer je ovaj bio èovjek povjerenja i bojao se Boga kao malo tko. ³Rekao sam im: "Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju dok sunce ne ogrije; a dok ono bude još visoko, neka ih zatvore i prebace prijevornice. Treba postaviti straže uzete izmeðu žitelja jeruzalemskih: svakoga na njegovo mjesto, svakoga nasuprot njegovoj kuæi. ⁴Grad je bio prostran i velik, ali je u njemu bilo malo stanovnika jer nije bilo sagraðenih kuæa. ⁵A Bog me moj nadahnuo te sam skupio velikaše, odliènike i narod da se unesu u rodovnike. Tada sam našao rodovnik onih koji su se prije vratili. U njemu naðoh zapisano: ⁶Evo ljudi iz pokrajine koji su došli iz sužanjstva u koje ih bijaše odveo Nabukodonozor, babilonski kralj. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad. ⁷Došli su sa Zerubabelom, Ješuom, Nehemijom, Azarjom, Raamjom, Nahamanijem, Mordokajem, Bilšanom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom, Baanom. Broj ljudi naroda Izraelova: ⁸Paroševih sinova: dvije tisuæe stotinu sedamdeset i dva; ⁹sinova Šefatjinih: tri stotine sedamdeset i dva; ¹⁰Arahovih sinova: šest stotina pedeset i dva! ¹¹Pahat-Moabovih sinova, to jest Ješuinih i Joabovih sinova: dvije tisuæe osam stotina i osamnaest; ¹²sinova Elamovih: tisuæu dvjesta pedeset i èetiri; ¹³Zatuovih sinova: osam stotina èetrdeset i pet; ¹⁴sinova Zakajevih: sedam stotina i šezdeset; ¹⁵Binujevih sinova: šest stotina èetrdeset i osam; ¹⁶sinova Bebajevih: šest stotina dvadeset i osam; ¹⁷Azgadovih sinova: dvije tisuæe tri stotine dvadeset i dva; ¹⁸sinova Adonikamovih: šest stotina šezdeset i sedam; ¹⁹Bigvajevih sinova: dvije tisuæe šezdeset i sedam; ²⁰sinova Adinovih: šest stotina pedeset i pet; ²¹Aterovih sinova, to jest od Ezekije: devedeset i osam; ²²sinova Hašumovih: trista dvadeset i osam; ²³Besajevih sinova: trista dvadeset i èetiri; ²⁴sinova Harifovih: stotinu i dvanaest; ²⁵Gibeonovih sinova: devedeset i pet; ²⁶ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu osamdeset i osam; ²⁷ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam; ²⁸ljudi iz Bet Azmaveta: èetrdeset i dva; ²⁹ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina èetrdeset i tri; ³⁰ljudi iz Rame i Gabe: šest stotina dvadeset i jedan; ³¹ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva; ³²ljudi iz Betela i Aja: stotinu dvadeset i tri; ³³ljudi iz Neba: pedeset i dva; ³⁴sinova drugoga Elama: tisuæu dvjesta pedeset i èetiri; ³⁵Harimovih sinova: trista dvadeset; ³⁶ljudi iz Jerihona: trista èetrdeset i pet; ³⁷ljudi iz Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i jedan; ³⁸sinova Senajinih: tri tisuæe devet stotina i trideset. ³⁹Sveæenika: sinova Jedajinih, to jest iz kuæe Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri; ⁴⁰Imerovih sinova: tisuæu pedeset i dva; ⁴¹sinova Fašhurovih: tisuæu dvjesta èetrdeset i sedam; ⁴²Harimovih sinova: tisuæu i sedamnaest. ⁴³Levita: Ješuinih sinova, to jest Kadmielovih i Hodvinih: sedamdeset i èetiri. ⁴⁴Pjevaèa: Asafovih sinova: stotinu èetrdeset i osam. ⁴⁵Vratara: sinova Šalumovih, sinova Aterovih, sinova Talmonovih, sinova Akubovih, Hatitinih sinova, sinova Šobajevih: stotinu trideset i osam. ⁴⁶Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih, ⁴⁷sinova Kerosovih, sinova Sijajevih, sinova Fadonovih, ⁴⁸sinova Lebaninih, sinova Hagabinih, sinova Šalmajevih, ⁴⁹sinova Hananovih, sinova Gidelovih, sinova Gaharovih, ⁵⁰sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih, ⁵¹sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih, ⁵²sinova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova Nefišesimovih, ⁵³sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih, ⁵⁴sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Haršinih, ⁵⁵sinova Barkošovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih, ⁵⁶sinova Nasijahovih, sinova Hatifinih. ⁵⁷Sinova Salomonovih slugu: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih, sinova Feridinih, ⁵⁸sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih, ⁵⁹sinova Šefatjinih, sinova Hatilovih, sinova Pokeret-Sebajinih, sinova Amonovih. ⁶⁰Svega netinaca i sinova Salomonovih slugu tri stotine devedeset i dva. ⁶¹Slijedeæi ljudi koji su došli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adona i Imera nisu mogli dokazati da su njihove obitelji i njihov rod izraelskog podrijetla: ⁶²sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini: šest stotina èetrdeset i dva. ⁶³A od sveæenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja - onoga koji se oženio jednom od kæeri Barzilaja Gileaðanina te uzeo njegovo ime. ⁶⁴Ovi su ljudi tražili svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu mogli naæi: bili su iskljuèeni iz sveæeništva ⁶⁵i namjesnik im zabrani blagovati od svetinja sve dok se ne pojavi sveæenik za Urim i Tumin. ⁶⁶Ukupno je na zboru bilo èetrdeset i dvije tisuæe tri stotine i šezdeset osoba, ⁶⁷ne raèunajuæi njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuæa tri stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine èetrdeset i pet pjevaèa i pjevaèica, ⁶⁸èetiri stotine trideset i pet deva i šest tisuæa sedam stotina i dvadeset magaraca. ⁶⁹Pojedini glavari obitelji dadoše priloge za gradnju. Namjesnik je položio u riznicu tisuæu drahmi zlata, pedeset vrèeva, trideset sveæenièkih haljina. ⁷⁰Neki su od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadeset tisuæa drahmi zlata i dvije tisuæe dvije stotine mina srebra. ⁷¹A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuæa drahmi zlata, dvije tisuæe mina srebra i šezdeset i sedam sveæenièkih haljina. ⁷²Sveæenici, leviti, vratari, pjevaèi, netinci i sav Izrael naseliše se svaki u svoj grad. A kada se približio sedmi mjesec, veæ su sinovi Izraelovi bili u svojim gradovima.

Chapter 8

¹ Tada se skupi sav narod kao jedan èovjek na trg koji je pred Vodenim vratima. Rekoše književniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona što ga je Jahve dao Izraelu. ²I prvoga dana sedmoga mjeseca sveæenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. ³Na trgu koji je pred Vodenim vratima poèeo je èitati knjigu, od ranoga jutra do podneva, pred ljudima, ženama i pred onima koji su bili zreli. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona. ⁴Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam. ⁵Ezra je otvorio knjigu naoèigled svemu narodu - jer je bio poviše od svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade. ⁶Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: "Amen! Amen!" Zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje. ⁷A leviti Ješua, Bani, Šerebja, Jamin, Akub, Šabtaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja objašnjavahu Zakon narodu, a narod stajaše na svome mjestu. ⁸I èitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se èita. ⁹Potom namjesnik Nehemija, i sveæenik i književnik Ezra, i leviti koji pouèavahu narod rekoše svemu narodu: "Ovo je dan posveæen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plaèite!" Jer sav narod plakaše slušajuæi rijeèi Zakona. ¹⁰I još im reèe Nehemija: "Poðite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posveæen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost." ¹¹I leviti umirivahu sav narod govoreæi: "Umirite se: ovaj je dan svet. Ne tugujte!" ¹²I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje: jer su shvatili rijeèi koje su im objavljene. ¹³Drugog dana skupiše se glavari obitelji svega naroda, sveæenici i leviti oko književnika Ezre da prouèe rijeèi Zakona. ¹⁴I naðoše napisano u Zakonu što ga je Jahve naredio preko sluge Mojsija: "Sinovi Izraelovi neka borave pod sjenicama za sveèanosti u sedmom mjesecu." ¹⁵Èim su èuli, proglasiše u svim svojim gradovima i u Jeruzalemu: "Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline, mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveæa da naèinimo sjenice, kako je propisano." ¹⁶I ode narod i donese granja i naèiniše sjenice, svaki na svom krovu i svojim dvorištima, u predvorjima Doma Božjega, na trgu kod Vodenih vrata i na onom kod Efrajimovih vrata. ¹⁷Sav zbor onih koji su se vratili iz sužanjstva naèini sjenice i boravili su u njima - Izraelci nisu toga èinili od vremena Jošue, sina Nunova, sve do toga dana. I bila je veoma velika radost. ¹⁸Ezra je èitao knjigu Zakona Božjeg svakog dana, od prvoga do posljednjega. Sedam se dana svetkovao blagdan, a osmoga je dana bio sveèani zbor, kako je propisano.

Chapter 9

¹ Dvadeset i èetvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izraelci na post, u pokornièkim vreæama i posuti prašinom. ²Rod se Izraelov odvojio od svih tuðinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca. ³Stajali su, svatko na svome mjestu, i èitali knjigu Zakona Jahve, Boga svoga, èetvrtinu dana; za druge su èetvrtine ispovijedali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome. ⁴A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani, popevši se na poviše mjesto za levite, vapili su snažnim glasom Jahvi, Bogu svome. ⁵I govorahu leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja: "Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga našega! Blagoslovljen da si, Jahve, Bože naš, odvijeka dovijeka! I neka je blagoslovljeno tvoje Ime slavno, iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno. ⁶Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i što je u njima. Ti sve to oživljavaš, i vojske se nebeske tebi klanjaju. ⁷Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega izveo i dao mu ime Abraham. ⁸Vjerno si srce njegovo pred sobom našao i Savez s njim sklopio da æeš mu dati zemlju kanaansku, i hetitsku i amorejsku, i perižansku, jebusejsku i girgašansku, njemu i potomstvu njegovu. I svoja si obeæanja ispunio, jer si pravedan. ⁹Nevolju si otaca naših u Egiptu vidio, i vapaj si njihov èuo kraj Mora crvenoga. ¹⁰Znacima si se i èudesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv njih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje. ¹¹More si pred njima razdvojio: prešli su usred mora po suhu. U dubine si utopio progonitelje njihove kao kamen meðu vode silovite. ¹²Stupom oblaka danju si ih vodio, a noæu si stupom ognjenim svijetlio im po putu kojim su hodili. ¹³Na goru si Sinajsku sišao i s neba im govorio; i dao si im pravedne naredbe, èvrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe. ¹⁴Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i Zakon si im propisao po glasu sluge svoga Mojsija. ¹⁵S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si žeð iz stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da poðu zaposjesti zemlju za koju si se zakleo da æeš im dati. ¹⁶Ali se oni i oci naši uzjoguniše, vratove ukrutiše i zapovijedi tvojih nisu slušali. ¹⁷Poslušnost su odbili, zaboravili èudesa što si ih za njih uèinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrdðu velik: i nisi ih ostavio! ¹⁸Èak su naèinili tele saliveno, 'To bog je tvoj', rekoše, 'koji te izveo iz Egipta!' I teško su hulili, ¹⁹a ti u beskrajnom milosrðu nisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni noæu pred njima svijetlio putem kojim su hodili. ²⁰Dao si im svoga Duha dobrog da ih nauèiš mudrosti, mÓane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeði si im vode pružio. ²¹Èetrdeset godina krijepio si ih u pustinji: ništa im nije nedostajalo: niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale. ²²I dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih granicama: zaposjeli su zemlju Sihona, kralja hešbonskoga, i zemlju Oga, kralja bašanskoga. ²³I sinove si im umnožio kao zvijezde nebeske, i u zemlju si ih doveo za koju si rekao njihovim ocima da æe uæi u nju i zaposjesti je. ²⁴Sinovi su ušli i pokorili zemlju, a ti si pred njima svladao stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u ruke njihove kraljeve i narode zemlje da rade s njima što ih je volja; ²⁵osvojili su gradove tvrde i zemlju plodnu i naslijedili kuæe pune svakog dobra, isklesane zdence, vinograde, maslinike i mnogo plodnog drveæa: jeli su, sitili se i debljali i uživali u velikoj dobroti tvojoj. ²⁶Ali su se bunili i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za leða, ubijali su proroke, koji su ih obraæali da se tebi vrate, i grdno su hulili. ²⁷U ruke si ih tada predao osvajaèima, koji su ih tlaèili. A u vrijeme muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba uslišio i u velikoj dobroti svojoj slao si im izbavitelje, koji su ih iz ruku tlaèitelja njihovih izbavljali. ²⁸Ali èim bi se smirili, opet su pred tobom zlo èinili, a ti si ih puštao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih muèili. I opet su k tebi vapili i ti si ih s neba uslišio: u milosrðu svojem mnogo si ih puta izbavio. ²⁹Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjoguniše, nepokorni tvojim zapovijedima; griješili su protiv naredaba tvojih, a èovjek živi kad ih obdržava. Leða su izvlaèili, šije ukruæivali i nisu slušali. ³⁰Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih Duhom opominjao po službi svojih proroka; no nisu slušali. Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih. ³¹U velikom milosrðu svojem ti ih nisi uništio, ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostiv i pun samilosti. ³²A sada, o Bože naš, veliki Bože, jaki i strašni, koji èuvaš Savez i dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snašla nas, kraljeve naše i knezove, sveæenike i proroke naše, oèeve naše i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas. ³³Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si ti pokazao vjernost, a mi zloæu svoju. ³⁴Kraljevi naši i knezovi, sveæenici i oci naši nisu vršili Zakona tvoga, nisu osluškivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao. ³⁵Premda su bili u svom kraljevstvu, u velikim dobrima koja si im èinio, u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao, oni ti nisu služili i od svojih zlih djela nisu se odvraæali. ³⁶Mi smo danas, evo, robovi i u zemlji koju si bio dao ocima našim da uživaju njene plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo. ³⁷Njeni obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zbog grijeha naših, i gospodare oni po volji svojoj tjelesima našim i stokom našom. Ah, u velikoj smo nevolji!

Chapter 10

¹ I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na vjernost." Na zapeèaæenoj ispravi stajala su imena naših knezova, levita i sveæenika ... ²Na zapeèaæenoj ispravi su bili: namjesnik Nehemija, sin Hakalijin, i Sidkija, ³Seraja, Azarja, Jeremija, ⁴Pašhur, Amarja, Malkija, ⁵Hatuš, Šebanija, Maluk, ⁶Harim, Meremot, Obadja, ⁷Daniel, Gineton, Baruk, ⁸Mešulam, Abija, Mijamin, ⁹Maazja, Bilgaj, Šemaja - to su sveæenici. ¹⁰Zatim leviti: Ješua, sin Azanijin, Binuj, od sinova Henadadovih - Kadmiel, ¹¹i braæa njihova: Šekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan, ¹²Mika, Rehob, Hašabja, ¹³Zakur, Šerebja, Šebanija, ¹⁴Hodija, Bani, Beninu. ¹⁵Glavari naroda: Paroš, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani, ¹⁶Buni, Azgad, Bebaj, ¹⁷Adonija, Bigvaj, Adin, ¹⁸Ater, Ezekija, Azur, ¹⁹Hodija, Hašum, Besaj, ²⁰Harif, Anatot, Nebaj, ²¹Magpijaš, Mešulam, Hazir, ²²Mešezabel, Sadok, Jadua, ²³Pelatja, Hanan, Anaja, ²⁴Hošea, Hananija, Hašub, ²⁵Haloheš, Pilha, Šobek, ²⁶Rehum, Hašabna, Maaseja, ²⁷Ahija, Hanan, Anan, ²⁸Maluk, Harim, Baana. ²⁹... ali i ostali narod, sveæenici, leviti - vratari, pjevaèi, netinci - i svi koji su se prema Zakonu Božjem odvojili od zemaljskih naroda, a i njihove žene, sinovi i kæeri, svi koji su bili sposobni da razumiju, ³⁰prikljuèili su se svojoj braæi i glavarima te su se obvezali prisegom i zakletvom da æe stupati prema Zakonu Božjem, koji je dan po rukama Mojsija, sluge Božjega, i da æe držati i vršiti sve zapovijedi Jahve, Boga našega, njegove naredbe i zakone. ³¹I osobito: da neæemo davati svojih kæeri narodima zemaljskim i njihovih kæeri neæemo uzimati svojim sinovima. ³²I ako narodi zemlje donesu na prodaju robu ili kakvo god žito u dan subotnji, mi ništa neæemo od njih kupovati u subotu ni u drugi posveæeni dan. Svake sedme godine ostavljat æemo zemlju da poèine i otpuštati dugove svake ruke. ³³Uzeli smo kao obavezu: da æemo svake godine davati treæinu šekela za bogoslužje u Domu Boga svojega: ³⁴za postavljeni kruh, za trajne prinosnice i za svagdanje paljenice, za žrtve subotnje, mladog mjeseca, blagdanske i za okajnice, da se pomiri Izrael; i za svaku službu u Domu Boga našega. ³⁵Mi sveæenici, leviti i narod bacili smo ždrijeb za prinos drva koja treba da odreðenog dana svake godine prema svojim obiteljima donosimo u Dom Boga našega za vatru na žrtveniku Jahve, Boga našega, kako je zapisano u Zakonu; ³⁶da æemo svake godine donositi u Dom Jahvin prvine od plodova zemlje i prve plodove svakoga drveta ³⁷i prvoroðene sinove i prvine svoje stoke, kako je to pisano u Zakonu - prvine od krupne i sitne stoke neka se odnose u Dom Boga našega, jer su odreðene sveæenicima koji služe u Domu Boga našega. ³⁸Povrh toga prvine svojih naæava, plodova svakog drveta, novoga vina i ulja nosit æemo sveæenicima u sobe Doma Boga našega; a desetinu od svoje zemlje levitima, jer leviti uzimaju desetinu u svim mjestima gdje radimo. ³⁹Sveæenik, sin Aronov, neka prati levite kad skupljaju desetinu. Leviti neka donose desetinu desetine u Dom Boga našega, u sobe riznice, ⁴⁰jer su onamo dužni, Izraelci i leviti donositi prinos od žita, vina i ulja. Ondje se nalaze posude svetišta, sveæenici u službi, vratari i pjevaèi. Neæemo više zanemarivati Doma Boga svojega.

Chapter 11

¹ Tada se nastaniše knezovi narodni u Jeruzalemu. Ostali je narod bacao ždrijeb da od svakih deset ljudi izaðe jedan koji æe stanovati u svetom gradu Jeruzalemu, dok æe ostalih devet ostati u drugim gradovima. ²I narod je blagoslovio sve ljude koji su dragovoljno htjeli živjeti u Jeruzalemu. ³A evo glavara pokrajinskih koji su se nastanili u Jeruzalemu i po gradovima Judeje. Izrael, sveæenici, leviti, netinci i sinovi Salomonovih slugu nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome posjedu. ⁴U Jeruzalemu se nastaniše sinovi Judini i sinovi Benjaminovi. Od sinova Judinih: Ataja, sin Uzije, sina Zaharijina, sina Amarjina, sina Šefatjina, sina Mahalalelova, od sinova Faresovih; ⁵Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina Jojariba, sina Zaharije, sina Šelina. ⁶Svega je bilo Faresovih sinova u Jeruzalemu èetiri stotine šezdeset i osam ljudi sposobnih za boj. ⁷Evo Benjaminovih sinova: Salu, sin Mešulama, sina Joedova, sina Pedajina, sina Kolajina, sina Maasejina, sina Itielova, sina Ješajina, ⁸i braæa njegova: sposobnih za boj devet stotina dvadeset i osam. ⁹Joel, sin Zikrijev, bio je njihov zapovjednik, i Juda, sin Hasenuin, drugi upravitelj grada. ¹⁰Od sveæenika: Jedaja, Jojarib, Jakin, ¹¹Seraja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba, predstojnik Doma Božjega, i ¹²njihova braæa koja su vršila službu u Domu: osam stotina dvadeset i dvojica; i Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pašhura, sina Malkijina, ¹³i njegova braæa, glavari obitelji: dvjesta èetrdeset i dvojica; i Amasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Mešilemota, sina Imerova, ¹⁴i njihove braæe, sposobnih za boj: stotinu dvadeset i osam. Zapovjednik nad njima bio je Zabdiel, sin Hagedolimov. ¹⁵Od levita: Šemaja, sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabje, sina Bunijeva; ¹⁶i Šabtaj i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskih poslova Doma Božjega; ¹⁷i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji je ravnao psalmima, poèinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi meðu svojom braæom; i Abda, sin Šamue, sina Galala, sina Jedutunova. ¹⁸Svega je levita bilo u Svetom gradu: dvjesta osamdeset i èetiri. ¹⁹A vratari: Akub, Talmon i njihova braæa koja su èuvala stražu na vratima: stotinu sedamdeset i dva. ²⁰A ostali Izraelci, sveæenici i leviti, nastaniše se u svim gradovima Judeje, svaki na svojoj baštini i po naseljima u njihovim poljima. ²¹Netinci su stanovali u Ofelu; Siha i Gišpa bijahu na èelu netinaca. ²²Predstojnik je levitima u Jeruzalemu bio Uzi, sin Banija, sina Hašabje, sina Matanije, sina Mihejina. On je bio od sinova Asafovih, koji su bili pjevaèi za službu Doma Božjega. ²³Jer je za njih bila kraljeva zapovijed i uredba za svakodnevnu službu. ²⁴Petahja, sin Mešezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom. ²⁵Od sinova Judinih nastanili su se u Kirjat Haarbi i njezinim zaseocima, u Dibonu i njegovim zaseocima, u Jekabseelu i njegovim naseljima, ²⁶u Jesui, u Moladi, u Bet Peletu, ²⁷u Hasar Šualu, u Beer Šebi i u njenim zaseocima, ²⁸u Siklagu, u Mekoni i njenim zaseocima, ²⁹u En Rimonu, u Sori, u Jarmutu, ³⁰Zanoahu, Adulamu i njihovim naseljima; u Lakišu i njegovim poljima, u Azeki i njenim zaseocima: tako su se naselili od Beer Šebe sve do Hinomske doline. ³¹Benjaminovi sinovi življahu u Gebi, Mikmasu, Aju i Betelu i u njihovim zaseocima, ³²u Anatotu, Nobu, Ananiji, ³³Hasoru, Rami, Gitajimu, ³⁴Hadidu, Seboimu, u Nebalatu, ³⁵Lodu, Ononu i u Dolini rukotvoraca. ³⁶Skupine levita nalazile su se u Judi i Benjaminu.

Chapter 12

¹ Ovo su sveæenici i leviti koji su došli sa Zerubabelom, sinom Šealtielovim, i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra, ²Amarja, Maluk, Hatuš, ³Šekanija, Rehum, Meremot, ⁴Ido, Gineton, Abija, ⁵Mijamin, Maadja, Bilga, ⁶Šemaja, Jojarib, Jedaja, ⁷Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. To su bili glavari sveæenièki i njihova braæa za Ješuina vremena. ⁸A leviti: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebja, Juda i Matanija - ovaj potonji i njegova braæa ravnali su hvalospjevima. ⁹Bakbukja i Uni i braæa njihova izmjenjivali su se s njima u službi. ¹⁰Ješua rodi Jojakima; Jojakim rodi Elijašiba, a Elijašib Jojadu; ¹¹Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jaduu.

¹²U Jojakimovo vrijeme glavari sveæenièkih obitelji bijahu: Serajine obitelji Meraja; Jeremijine Hananja; ¹³Ezrine Mešulam; Amarjine Johanan; ¹⁴Malukove Jonatan; Šebanijine Josip; ¹⁵Harimove Adna; Meremotove Helkaj; ¹⁶Idove Zaharija; Ginetonove Mešulam; ¹⁷Abijine Zikri; Minjaminove ...; obitelji Moadjine Piltaj; ¹⁸Bilgine Šamua; Šemajine Jonatan; ¹⁹Jojaribove Matenaj; Jedajine Uzi; ²⁰Saluove Kelaj; Amokove Eber; ²¹Hilkijine Hašabja; Jedajine Netanel. ²²U vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue bili su popisani glavari levitskih obitelji i sveæenici sve do kraljevanja Darija Perzijanca. ²³Sinovi Levijevi: glavari obitelji bili su zabilježeni u Knjizi ljetopisa, do vremena Johanana, sina Elijašibova. ²⁴Glavari levitski bili su: Hašabja, Šerebja, Ješua, Binuj, Kadmiel, a njihova braæa, koja su stajala prema njima da pjevaju naizmjenièno pohvale i zahvalnice prema uredbama Davida, Božjeg èovjeka, ²⁵bijahu: Matanija, Bakbukja i Obadja. A Mešulam, Talmon i Akub, vratari, èuvali su stražu kod skladišta blizu vrata. ²⁶Ti su živjeli u vrijeme Jojakima, sina Ješue, sina Josadakova, i u vrijeme upravitelja Nehemije i književnika sveæenika Ezre. ²⁷Kad je bila posveta jeruzalemskoga zida, potražili su levite svugdje gdje su stanovali da ih dovedu u Jeruzalem te proslave posvetu radošæu, zahvalnicama i pjesmom uz cimbale, harfe i citre. ²⁸I skupiše se pjevaèi, sinovi Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema, iz netofatskih sela, ²⁹iz Bet Hagilgala, iz Gebe i polja Azmaveta: jer su pjevaèi sebi sagradili sela oko Jeruzalema. ³⁰Sveæenici i leviti oèistili su sebe, a zatim su oèistili narod, vrata i zid. ³¹Tada sam izveo judejske knezove na zid i sastavio dva velika zbora. Prvi je išao desno niza zid, prema Smetlišnim vratima; ³²za njima su išli Hošaja i polovina judejskih knezova - ³³Azarja, Ezra i Mešulam, ³⁴Juda, Benjamin, Šemaja i Jeremija, ³⁵a od sveæenièkih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana, sina Šemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafa, ³⁶s braæom njihovom Šemajom, Azarelom, Milalajem, Gilalajem, Maajem, Netanelom, Judom, Hananijem, s glazbalima Davida, Božjega èovjeka. A Ezra, književnik, išao je pred njima. ³⁷Kod Izvorskih vrata popeli su se njima nasuprot kraj stepenica Davidova grada, zidnim usponom od Davidove palaèe sve do Vodenih vrata na istoku. ³⁸Drugi zbor, a za njim ja i polovica narodnih knezova, išao je nalijevo zidom i Peækom kulom sve do Tržnog zida, ³⁹pa onda iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata, Ribljih vrata, Hananelove kule, kule Meaha, sve do Ovèjih vrata. Zaustavili su se kod Zatvorskih vrata. ⁴⁰Potom su oba zbora zauzela mjesto u Domu Božjem. Tako i ja i sa mnom polovica odliènika, ⁴¹sveæenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija, Hananija s trubama, ⁴²zatim Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevaèi su pjevali pod ravnanjem Jizrahjinim. ⁴³Toga su dana prinesene velike žrtve, ljudi su dali oduška radosti, jer ih je Bog ispunio velikom radošæu, veselile se i žene i djeca. I radost Jeruzalema èula se nadaleko. ⁴⁴U to su vrijeme postavljeni ljudi da nadziru spremišta prinosa, prvina, desetina i da s polja uz gradove sabiru dijelove koje Zakon dodjeljuje sveæenicima i levitima. Jer su se Judejci radovali sveæenicima i levitima koji su bili u službi. ⁴⁵Oni su vršili službu Bogu svome i službu oèišæenja - kao i pjevaèi i vratari - prema odredbi Davida i njegova sina Salomona. ⁴⁶Jer od Davidovih i Asafovih dana, od davnine, postoje pjevaèki glavari i pjesme pohvalne i zahvalnice Bogu. ⁴⁷Zato je sav Izrael u vrijeme Zerubabela i u Nehemijino vrijeme dan za danom davao dijelove odreðene za pjevaèe i vratare. Davali su levitima posveæene darove, a leviti su davali sinovima Aronovim.

Chapter 13

¹ U ono vrijeme èitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se našlo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada uæi u zbor Božji, ²jer nisu sinovima Izraelovima izašli u susret s kruhom i vodom, nego su èak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je naš Bog obratio kletvu u blagoslov. ³Kad su èuli Zakon, iskljuèili su iz Izraela sve strance. ⁴A prije toga sveæenik Elijašib, postavljen nad sobama Doma Boga našega, bijaše svom roðaku Tobiji ⁵uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posuðe, desetine žita, vina i ulja, odreðene za levite, pjevaèe i vratare, i doprinosi za sveæenike. ⁶U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine babilonskog kralja Artakserksa otišao kralju; ali poslije nekog vremena izmolio sam u kralja ⁷da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo što ga uèini Elijašib uredivši Tobiji sobu u predvorjima Doma Božjega. ⁸To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namještaj Tobijina stana ⁹i naredih da se sobe oèiste, zatim unesoh onamo posuðe Doma Božjega, prinose i tamjan. ¹⁰Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da su se i leviti i pjevaèi, odreðeni za službu, razbježali svaki u svoje polje. ¹¹I prekorih odliènike i rekoh: "Zašto je zapušten Dom Božji?" Zatim skupih levite i pjevaèe i vratih ih k njihovim službama. ¹²Tada je sva Judeja donosila u spremišta desetinu žita, vina i ulja. ¹³Nad spremištima postavio sam sveæenika Šelemju, književnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je dužnost bila da dijele svojoj braæi. ¹⁴Zato, sjeti se mene, Bože moj: ne prezri mojih pobožnih djela koja uèinih za Dom Boga svoga i za službu u njemu. ¹⁵U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožðe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež. ¹⁶A Tirci koji su živjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da je prodaju Židovima u subotu. ¹⁷Prekorih judejske velikaše i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo èinite i skrnavite dan subotnji? ¹⁸Nisu li tako èinili i vaši oci te je Bog naš doveo svu ovu nesreæu na nas i na ovaj grad? A zar vi želite umnažati gnjev protiv Izraela skrnaveæi subotu?" ¹⁹I zapovjedih još da uoèi subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji. ²⁰Jednom su ili dvaput trgovci i prodavaèi svakovrsne robe proveli noæ izvan Jeruzalema, ²¹ali sam ih upozorio i rekao im: "Zašto provodite noæ pod zidom? Ako to ponovite, dignut æu na vas ruku!" Od toga vremena nisu više dolazili u subotu. ²²Zapovjedio sam levitima da se oèiste i da doðu èuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrðu! ²³Onih sam dana vidio i Židove koji se bijahu oženili Ašdoðankama, Amonkama i Moapkama. ²⁴Polovica njihovih sinova govorila je ašdodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: više nisu znali govoriti židovski. ²⁵Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, èupao im kose i zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kæeri njihovim sinovima i ne uzimajte žene od njihovih kæeri za svoje sinove, a ni za sebe! ²⁶Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraelov? Meðu mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuðinke navele na grijeh! ²⁷Treba li slušati kako i vi èinite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu našemu ženeæi se tuðinkama?" ²⁸Jedan od sinova Jojade, sina velikog sveæenika Elijašiba, bijaše zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe. ²⁹Spomeni se, Bože moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli sveæeništvo i zavjet sveæenièki i levitski. ³⁰Tako sam ih oèistio od svega tuðega i opet uspostavio službe sveæenika i levita dodijelivši svakome njegov posao. ³¹Uredio sam i da se nose drva u odreðene dane i prvine. Sjeti me se, Bože moj, za moje dobro!

Esther

Chapter

^{1 1}Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nisana, Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva, sina Kišova, iz Benjaminova plemena, usni san. ²Mordokaj je bio Židov koji je živio u gradu Suzi, ugledan èovjek, èinovnik na kraljevu dvoru; ³bio je jedan od onih zarobljenika što ih je Nabukodonozor, babilonski kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem. ⁴Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji. ⁵Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, brekæu snažno. ⁶Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se borio protiv naroda pravednih. ⁷Bio je dan mraka i tame, jada i peèali, èemera i velike pometenosti na zemlji. ⁸Sav narod pravednih, smuæen od straha pred vlastitim nesreæama, spremi se na propast i zavapi k Bogu. ⁹Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku, obilatu vodom. ¹⁰Ogranu svjetlo i sunce te se poniženi uzvisiše i proždriješe moæne. ¹¹Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao što Bog kani uèiniti, pošto se probudi, zadrža to u srcu trudeæi se do noæi da svakoj pojedinosti dokuèi znaèenje. i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja su èuvala dvor. ¹³Slušao je njihove razgovore. I proniknuv jednom njihove osnove, otkri da su se spremali podiæi ruke na kralja Ahasvera, pa ih prokaza kralju. ¹⁴A kralj podvrgnu ispitivanju oba eunuha, koji, pošto su priznali, bijahu usmræeni. ¹⁵Kralj odredi da se zapišu ti dogaðaji da bi se saèuvao spomen na njih, a opisa ih i Mordokaj. ¹⁶Kralj zbog toga imenova Mordokaja dostojanstvenikom u kraljevskoj palaèi i obdari ga poklonima. ¹⁷Ali Haman Hamdatin, Agaðanin, koji bijaše u èasti kod kralja, nastojaše da naudi Mordokaju i njegovu narodu zbog dvaju kraljevih eunuha.

Chapter 1

¹ Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije. ²U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga kraljevstva u tvrðavi grada Suze, ³treæe godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svoje knezove i službenike. Našli su se tako pred njim zapovjednici perzijske i medijske vojske, odliènici i pokrajinski upravitelji. ⁴Punih sto i osamdeset dana pokazivaše on bogatstvo i slavu kraljevstva svoga i velièanstveni sjaj velièine svoje. ⁵Kad je prošlo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palaèe sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvrðavi grada Suze, od najvišega pa do najnižega. ⁶Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubièasta skrleta bile su prièvršæene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora, sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata. ⁷Za piæe su služili zlatni pehari, sve jedan drugaèiji od drugoga, a vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moæi. ⁸Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bio naredio svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovoj želji. ⁹I kraljica Vašti priredi gozbu za žene u kraljevskoj palaèi kralja Ahasvera. ¹⁰Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaše veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu služili, ¹¹da dovedu preda nj kraljicu Vašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlaèna. ¹²Ali se kraljica Vašti ne htjede odazvati kraljevu pozivu što joj ga prenesoše dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srdžba rasplamsa. ¹³Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako prouèavao meðu onima koji su poznavali zakone i pravo. ¹⁴Najbliži su mu bili Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu. ¹⁵Upita ih: "Što treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Vašti, koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopæili dvorani?" ¹⁶Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: "Kraljica je Vašti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera. ¹⁷Jer æe za držanje kraljièino doznati sve žene pa æe prezirati svoje muževe govoreæi: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda nj kraljicu Vašti, ali ona ne htjede doæi.' ¹⁸I žene æe knezova perzijskih i medijskih, pošto doznaju za kraljièino ponašanje, još danas pripovijedati svim poglavarima kraljevim, pa æe biti prkosa i prezira u izobilju. ¹⁹Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i umetne meðu zakone Perzije i Medije, tako da se više ne može opozvati, da se Vašti ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku èast drugoj ženi, boljoj od nje. ²⁰Kad se ta naredba koju æe kralj uèiniti proèuje po svem kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve æe žene iskazivati poštovanje svojim muževima, od najvišega pa do najnižega." ²¹Rijeè se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on uèini kako mu je savjetovao Memukan. ²²Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom kojim se ona služila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki muž bude gospodar u svojoj kuæi.

Chapter 2

¹ Poslije tih dogaðaja, kako mu se utiša gnjev, kralj Ahasver sjeti se Vaštije, onoga što je ona uèinila i što je bilo odluèeno protiv nje. ²Rekoše tada momci što služahu kralja: "Neka se potraže za kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda. ³Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvrðavi grada Suze, u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, èuvara žena. On æe se pobrinuti za njihovu njegu. ⁴Ona djevojka koja se najviše svidi oèima kraljevim neka kraljuje umjesto Vaštije." Bijaše to po volji kralju, i on tako uradi. ⁵U tvrðavi grada Suze bio je neki Židov koji se zvao Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina Kišova, iz plemena Benjaminova. ⁶On je bio protjeran iz Jeruzalema meðu prognanicima koje je babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem Jekonijom. ⁷On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, kæerku strica svoga, jer ona ne imaðaše ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao kæerku. ⁸Kako se zaèu za kraljevu rijeè i njegovu naredbu, mnogo se djevojaka sabra u tvrðavi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako dovedoše i Esteru u kraljevu palaèu, pod nadzor Hegeja, èuvara žena. ⁹Djevojka se svidje njegovim oèima, steèe ona njegovu naklonost i on se pobrinu za njezino uljepšavanje i uzdržavanje. Uz to joj dade sedam najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa s djevojkama, u najudobnije prostorije harema. ¹⁰Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj Mordokaj bijaše zabranio da to uèini. ¹¹Svakoga je dana Mordokaj šetao pred dvorištem harema da bi doznao kako se Estera osjeæa i kako se prema njoj odnose. ¹²Svaka je djevojka morala uæi kralju kad je na nju, prema uredbi za žene, došao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jer tada se završavalo razdoblje njihova uljepšavanja: šest mjeseci uljem iz mirne, a šest mjeseci balzamom i ostalim pomastima za žensku njegu. ¹³Pa kad bi djevojka ulazila kralju, bilo joj je dopušteno da sa sobom iz harema u kraljevsku palaèu ponese sve što bi zatražila. ¹⁴Ona bi ulazila uveèer, a ujutro bi se vraæala u drugi harem, pod nadzorom Šaašgaza, kraljeva eunuha, èuvara priležnica. Više se ne bi vraæala kralju, osim ako bi je posebno zaželio i dozvao je k sebi poimence. ¹⁵Kada doðe red na Esteru, kæerku Abihajla, koji je bio stric Mordokaja koji ju je bio pokæerio, da uðe kralju, ona ne zatraži ništa osim onoga što joj bijaše rekao Hegej, kraljev eunuh, èuvar žena. Ipak je pobuðivala udivljenje svih koji su je gledali. ¹⁶Esteru, dakle, uvedoše kralju Ahasveru, u njegovu kraljevsku palaèu, u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova vladanja. ¹⁷Kralj zavolje Esteru više od svih drugih žena; više nego sve ostale djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I položi on na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vaštije ona posta kraljicom. ¹⁸Nakon toga priredi kralj u èast Estere veliku gozbu za svoje knezove i službenike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darove kraljevski darežljivo. ¹⁹Kad su drugi put djevojke bile sakupljene, Mordokaj sjeðaše na vratima kraljevim. ²⁰Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao što joj Mordokaj bijaše naredio. Estera se i dalje držala svih Mordokajevih uputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbništvom. ²¹U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim, Bigtan i Tereš, dva kraljeva dvoranina, èuvari praga, planuše gnjevom i poèeše snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera. ²²Za tu njihovu namjeru sazna Mordokaj. On je dojavi kraljici Esteri, a Estera je u Mordokajevo ime saopæi kralju. ²³Sve se izvidje i otkri se zavjera, pa obojica budu obješena o stup. To se pred kraljem zapisa u knjizi Ljetopisa.

Chapter 3

¹ Poslije tih dogaðaja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina, Agaðanina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih dostojanstvenika koji su bili s njim. ²Svi službenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali nièice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao nièice. ³Službenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoše Mordokaju: "Zašto prestupaš kraljevu zapovijed?" ⁴Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne posluša. Onda oni to dojaviše Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im bijaše rekao da je Židov. ⁵Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada nièice pred njim, jako se razljuti. ⁶A kad dozna kojemu narodu pripada, uèini mu se premalo podiæi ruke na samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve Židove koji su živjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu. ⁷U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja u nazoènosti Hamana baciše "Pur", to jest ždrijeb, da utvrde dan i mjesec. Ždrijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara. ⁸I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut meðu drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugaèiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru. ⁹Ako je kralju po volji, neka se raspiše da se oni zatru; a ja æu izbrojiti deset tisuæa srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu." ¹⁰Nakon toga kralj skinu peèatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agaðaninu, neprijatelju Židova, ¹¹i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa uèini s njim što bude dobro u tvojim oèima." ¹²Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu na èelu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev peèat. ¹³Po skoroteèama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od djeèaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. [13a] Ovo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: [13b]Buduæi da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odluèih, ne zanesen ohološæu moæi nego u želji da uvijek blago i èovjeèno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te uèvrstiti mir za kojim svi ljudi žude. [13c] Pošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se meðu nama izdvaja razboritošæu i koji se istièe prokušanom odanošæu i ustrajnom vjernošæu i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, [13d] prokazao je da se meðu ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vjeèno prezire kraljeve odluke tako te se ne može uèvrstiti zajednièko carstvo kojim inaèe besprijekorno upravljamo. [13e] Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se istièe naèinom života što odstupa od zakona, da zbog neslaganja s našim naumima poèinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne može uèvrstiti. [13f] Stoga nareðujemo da se, zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim maèevima bez ikakva sažaljenja i milosrða potpuno iskorijene oni koji vam budu naznaèeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i našega drugog oca, i to èetrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekuæe godine. [13g] Tako æe se, pošto nekadašnji i današnji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubuduæe za sva vremena naši poslovi moæi odvijati postojano i nesmetano." ¹⁴Sadržaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan. ¹⁵Skoroteèe žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvrðavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i èastili se, grad je Suza bio uznemiren.

Chapter 4

¹ Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuèe kostrijet, posu se pepelom i proðe posred grada kukajuæi glasno i gorko. ²Doðe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogaše kroz njih proæi. ³U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rijeè i njegov proglas, meðu Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj. ⁴Esterine djevojke i njezini eunusi doðoše da je o tome obavijeste. Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi. ⁵Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio odreðen za službu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega što se dogodilo i zbog èega je takav. ⁶Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva. ⁷Mordokaj mu pripovjedi što mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obeæao položiti u kraljevu riznicu da bi mogao uništiti Židove. ⁸Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je pokaže Esteri te da joj javi i naloži neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod. [8a] "Sjeti se dana siromaštva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi èovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti. [8b] Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti." ⁹Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku. ¹⁰Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopæi Mordokaju: ¹¹"Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan uðe kralju u unutrašnje predvorje èeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja veæ trideset dana nisam bila pozvana kralju." ¹²Mordokaju bjehu saopæene Esterine rijeèi, ¹³pa on poruèi Esteri: "Nemoj misliti da æeš se zato što se nalaziš u kraljevoj palaèi spasiti jedina od svih Židova: ¹⁴jer budeš li u ovoj prilici šutjela, doæi æe Židovima pomoæ i spas s druge strane, a ti æeš s kuæom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske èasti zbog èasa kao što je ovaj?" ¹⁵Estera i opet poruèi Mordokaju: ¹⁶"Hajde, sakupi sve Židove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri noæi ne jedite niti pijte. I ja æu tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena uæi æu kralju i unatoè zakonu, pa treba li da poginem, poginut æu." ¹⁷Mordokaj se onda povuèe i uèini što mu je naredila Estera. se Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao nièice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz èastoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam uèinio zato da ne metnem èast koja se iskazuje èovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neæu pasti nièice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne èinim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od poèetka bila tvoja baština. [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plaè naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da išèeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oèima njihovim. [17k] I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteèe Gospodinu; pošto svuèe sa sebe sjajne haljine, navuèe odjeæu tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: [17l] "Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Doði u pomoæ meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoæi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela meðu svim drugim narodima: naše oèeve meðu svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih uèinio sve što si im obeæao. [17n] Ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali poèast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17o] I sad oni, nezadovoljni veæ gorèinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da æe poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, zaèepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poèeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu rijeè pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. [17t] A nas oslobodi rukom svojom i doði u pomoæ meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! [17u] Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuðinca. [17v] Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visoèanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjeseènog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada poèastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]I od dana uzdignuæa svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov. [17y]Bože, nadasve moæni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!"

Chapter 5

¹ Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" ²I podigavši zlatno žezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i reèe: "Govori mi!" [2a] Ona mu reèe: "Spazih te, gospodaru, kao anðela Božjega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno dražesti." [2b] Dok je još govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila. ³Kralj joj reèe: "Što je tebi, kraljice Estero? Što želiš? Bila to i polovica kraljevstva, dobit æeš je!" ⁴Estera odgovori: "Neka kralj, ako mu je drago, doðe s Hamanom na gozbu koju sam danas priredila." ⁵Kralj odvrati: "Obavijestite odmah Hamana da bi se izvršila Esterina želja." Kralj dakle doðe s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila. ⁶Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: "Što god zatražiš, dobit æeš. Što god zaželiš, bila to i polovica kraljevstva, bit æe ti!" ⁷Estera odgovori: "Molba mi je i želja, ⁸ako sam našla milost u oèima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi što molim i uèiniti što želim, da kralj ponovo doðe s Hamanom na gozbu koju æu sutra pripremiti za njih i tad æu postupiti po rijeèi kraljevoj." ⁹Toga dana Haman iziðe sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim. ¹⁰Haman se ipak svlada. Ode kuæi i posla po svoje prijatelje i po ženu Zarešu. ¹¹Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnoštvu svojih sinova i o svemu onome èime ga je kralj uzvelièao i èime ga je uzdignuo nad sve svoje knezove i službenike. ¹²Haman još dometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja njezin uzvanik. ¹³Ali me sve to ne može uèiniti sretnim dokle god gledam Židova Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim." ¹⁴Reèe mu Zareša, žena njegova, i svi prijatelji njegovi: "Podigni vješala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatraži od kralja neka na njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu." Savjet se Hamanu uèini dobar, pa on naredi da se podignu vješala.

Chapter 6

¹ Te noæi kralj ne mogaše usnuti. Zato naredi da mu donesu i èitaju knjigu znamenitih dogaðaja, Ljetopise. ²Tu se naðe zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tereša, dva dvoranina kraljeva, èuvare praga, koji su se spremali da podignu ruke na kralja Ahasvera. ³Kralj upita: "Kakva je èast i kakvo je odlikovanje zapalo Mordokaja za sve to?" Kraljeve sluge, dvorani koji ga slušahu, odgovoriše: "Ništa nije uèinjeno za nj." ⁴Kralj onda zapita: "Tko je u predvorju?" A to u vanjsko predvorje kraljevske palaèe bijaše stigao Haman da traži od kralja neka objese Mordokaja na vješalima koja su veæ bila podignuta za nj. ⁵Službenici kraljevi odgovoriše: "Eno se u predvorju nalazi Haman." "Neka uðe!" - naredi kralj. ⁶Kako Haman uðe, kralj ga upita: "Što treba uèiniti èovjeku koga kralj hoæe da poèasti?" Haman reèe u sebi: "Koga ako ne mene kralj želi poèastiti?" ⁷Zato odgovori kralju: "Za èovjeka koga kralj želi poèastiti ⁸treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam oblaèi i dovesti konja kojega kralj jaše i položiti mu na glavu kraljevsku krunu. ⁹Haljine i konja neka kralj preda jednome od najuglednijih kneževa kraljevih da bi taj obukao onoga koga kralj želi poèastiti i na konju ga odveo na gradski trg uzvikujuæi pred njim: 'Tako biva onome koga kralj hoæe da poèasti!'" ¹⁰Kralj nato naredi Hamanu: "Uzmi odmah haljine i konja, kako si rekao, pa uèini tako Mordokaju Židovu koji sjedi na kraljevim vratima i ne propusti ništa od onoga što si rekao!" ¹¹Haman uze haljine i konja: obuèe u haljine Mordokaja i provede ga na konju po trgu grada vièuæi pred njim: "Tako biva onome koga kralj hoæe da poèasti!" ¹²Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman, tužan i zastrte glave, ode žurno kuæi ¹³te isprièa Zareši, ženi svojoj, i svima prijateljima svojim što se dogodilo. Njegovi mu savjetnici i žena Zareša rekoše: "Ako Mordokaj, pred kojim si poèeo posrtati, pripada židovskom rodu, neæeš ga nadjaèati, nego æe te on zacijelo oboriti." ¹⁴Još su o tom razgovarali, kad eto kraljevih dvorana. Došli su tražiti Hamana da ga žurno odvedu na gozbu koju je priredila Estera.

Chapter 7

¹ Kralj i Haman doðoše na gozbu kraljici Esteri. ²I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reèe kralj Esteri: "Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit æe ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit æe ti!" ³Kraljica Estera odgovori: "Ako sam, kralju, našla milost u tvojim oèima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! ⁴Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja." ⁵Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u rijeè pa je upita: "Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što uèiniti?" Estera tada odgovori: "Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!" ⁶Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom. ⁷Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palaèe. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreæa pred kraljem gotova. ⁸Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na poèivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek što su te rijeèi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu. ⁹Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: "Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuæe i visoka su pedeset lakata." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!" ¹⁰Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.

Chapter 8

¹ Onoga istog dana kralj Ahasver preda kraljici Esteri kuæu Hamana, progonitelja Židova, a Mordokaj je stupio pred kraljevo lice, jer je Estera objasnila kralju što joj je on. ²Kralj skinu peèatni prsten, koji je veæ bio oduzeo Hamanu, i dade ga Mordokaju, a Estera postavi Mordokaja nad Hamanovom kuæom. ³Estera tada ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge; rasplaka se i najvruæe ga zamoli da osujeti zlo Hamana Agaðanina i naum opaki što ga bijaše zasnovao protiv Židova. ⁴Kralj pruži prema Esteri zlatno žezlo. Estera se diže, stade pred kraljem ⁵i reèe: "Ako je kralju po volji, ako sam našla milost pred licem njegovim, ako je kralju pravo te ako sam mila u njegovim oèima, neka pismeno opozove sve što napisa Haman, sin Hamdatin, Agaðanin, u opakoj nakani da se pobiju Židovi koji se nalaze u svim pokrajinama kraljevstva. ⁶TÓa kako bih ja mogla gledati nesreæu koja bi pogodila moj narod? Kako bih mogla gledati zator roda svoga?" ⁷Kralj Ahasver odgovori kraljici Esteri i Mordokaju Židovu: "Eto, poklonio sam Esteri kuæu Hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je bio digao svoju ruku na Židove, ⁸a vi u ime kraljevo napišite o Židovima što vam se sviða i zapeèatite kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u kraljevo ime napisan te kraljevim peèatom zapeèaæen." ⁹Tada, dvadeset i treæeg dana treæega mjeseca, to jest mjeseca Sivana, budu sazvani pisari kraljevi i prema svemu što bijaše naredio Mordokaj napisa se Židovima, namjesnicima, upravljaèima i knezovima pokrajina od Indije do Etiopije, a bijaše sto dvadeset i sedam pokrajina, svakoj pokrajini njezinim pismom, svakom narodu njegovim jezikom, pa i Židovima njihovim pismom i njihovim jezikom. ¹⁰On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zapeèati ih kraljevim prstenom pa ih razasla po skoroteèama koji su jahali na konjima, pastusima iz kraljevske ergele. ¹¹Kralj je dopustio Židovima po svim gradovima da se mogu sastajati, braniti svoj život te uništiti, ubiti i zatrti svaku vojsku narodnu ili pokrajinsku koja bi ih napala, ne štedeæi ni djecu ni žene, a slobodno im je oplijeniti njihova dobra; ¹²sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova: trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara. namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, upravljaèima pokrajina i svima svojim vjernim podanicima, pozdrav! [12c] Mnogi, koliko su više obasuti èastima, poradi velike dobrodušnosti svojih dobroèinitelja, toliko se više znaju uzobijestiti zbog toga. Pa ne samo da nastoje nanijeti zlo našim podanicima nego, nesposobni da obuzdaju bahatost, namještaju zamku i samim svojim dobroèiniteljima. [12d] Oni ne samo da iskorjenjuju osjeæaj harnosti nego, zaneseni nadutošæu onih koji ne znaju za dobro, umišljaju da æe umaknuti Bogu koji sve vidi i pravdi koja mrzi zlo. [12e] Èesto i mnogi od onih koji su na vlasti, kad upravu državnih poslova povjere prijateljima, pod njihovim utjecajem postanu sukrivci nevine krvi i zapletu se u nepopravljive nevolje: [12f] smicalice,licemjerje i pokvarenosti izigraju èestitu dobronamjernost upravljaèa. [12g] To se može vidjeti ne toliko iz starijih povijesti koje su do nas doprle: istražite samo kolike je zloèine pred našim oèima poèinila opakost nedostojnih vladara. [12h] Zato æemo se ubuduæe truditi da svim ljudima damo mirno i spokojno kraljevstvo. [12i] Uvest æemo promjene, a što nam se na uvid podastre prosuðivat æemo s najdobrohotnijom susretljivošæu. [12k]Tako smo Hamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji je doista stran krvi Perzijanaca i jako daleko od naše naklonosti, primili kao gosta, [12l] a on se toliko okoristio dobrohotnošæu koju gajimo prema svakom narodu da je bio nazvan našim ocem i bio poštovan od svih jer je zauzimao drugo mjesto, najbliže kraljevskom prijestolju. [12m] Ali ne znajuæi obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas lišio kraljevstva i života, [12n] tražeæi da mnogovrsnim spletkama uništi Mordokaja, našeg spasitelja i trajnog dobroèinitelja, i našu neporoènu družicu kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom. [12o] Mislio je da æe nas tako osamljene zaskoèiti i prenijeti vlast Perzijanaca u ruke Makedonaca. [12p] Ali smo mi utvrdili da Židovi koje je taj zlikovac naumio zatrti ne samo da nisu zlotvori nego su, upravljani najpravednijim zakonima, [12q] sinovi Najvišega, Najveæega, živoga Boga koji èuva nama, kao i našim djedovima, carstvo u najboljem redu. [12r] Uèinit æete, dakle, dobro ne budete li se poslužili pismima koja je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zloèina, veæ obješen sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta mu je dosudio zasluženu kaznu. [12s] Izloživši na svakom mjestu prijepis ove naredbe, pustite da se Židovi služe slobodno svojim zakonima. Pomognite im da uzmognu s uspjehom odbiti od sebe one koji bi ih napali u èasu nevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjeseca Adara, jer je baš to dan [12t] u koji je Bog, gospodar svega, izabranom narodu donio radost mjesto uništenja. [12u] Zato i vi meðu svojim spomen-blagdanima svetkujte u svoj sveèanosti ovaj osobiti dan da bi sada i ubuduæe bio vama i Perzijancima dobre volje na spas, a našim neprijateljima spomen na propast. [12v] Svaki grad ili uopæe pokrajina koja se ovoga ne bude pridržavala bit æe nesmiljeno kopljem i ognjem uništena: postat æe ne samo ljudima nepristupaèna nego i zvijerima i pticama zauvijek mrska." ¹³Prijepis pisma, koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini, bijaše objavljen meðu svim narodima, kako bi Židovi toga dana bili spremni osvetiti se svojim neprijateljima. ¹⁴Skoroteèe, konjanici na kraljevskim pastusima, krenuše odmah i pojuriše, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bila objavljena i u tvrðavi Suzi. ¹⁵Mordokaj izaðe od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku haljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrtaèem od fine tkanine i crvena skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se. ¹⁶Bio je to za Židove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja. ¹⁷U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro kraljev ukaz i zakon, zavlada meðu Židovima veselje, radost, gozba i blagdan, i mnogi meðu pucima zemlje postadoše Židovi jer ih je spopao strah od Židova.

Chapter 9

¹ Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala biti izvršena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se neprijatelji Židova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: Židovi zavladaše nad neprijateljima svojim. ²Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usuðivao da im pruži otpor, jer je sve narode spopao strah od Židova. ³Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljaèi i èinovnici kraljevi štitili Židove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja. ⁴Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama širio se glas da Mordokaj postaje sve moæniji. ⁵Židovi, dakle, udariše maèem po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo. ⁶Samo u tvrðavi Suzi smakoše i zatrše Židovi pet stotina ljudi; ⁷pogubiše Paršandatu, Dalfona, Aspatu, ⁸Poratu, Adaliju, Aridatu, ⁹Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu ¹⁰i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom. ¹¹Toga istog dana, doznavši za broj ubijenih u tvrðavi Suzi, ¹²kralj reèe kraljici Esteri: "U tvrðavi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit æe uslišana! Koja je tvoja želja? Bit æe ispunjena!" ¹³"Ako je kralju po volji," reèe Estera, "neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova." ¹⁴Kralj naredi da se tako uèini: zakon bi u Suzi proglašen i deset Hamanovih sinova obješeno. ¹⁵Tako se Židovi Suze sakupiše i èetrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. ¹⁶Ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisuæa dušmana. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara. ¹⁷Èetrnaestoga dana Židovi su mirovali: to bijaše dan gozbe i veselja. ¹⁸Židovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i èetrnaestoga dana mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi. ¹⁹Zbog toga Židovi pripoljci, oni koji žive po neutvrðenim selima, blagdanski svetkuju èetrnaesti dan mjeseca Adara veseleæi se i gozbujuæi i meðu sobom izmjenjujuæi darove. [19a] A koji žive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjujuæi meðu sobom darove. ²⁰Mordokaj opisa te dogaðaje i upravi pisma Židovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera. ²¹Naložio im je da èetrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave ²²kao dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujuæi meðu sobom darove i dijeleæi poklone ubogima. ²³Židovi prihvatiše da drže ono što su veæ sami od sebe poèeli slaviti i o èemu im je pisao Mordokaj: ²⁴"Haman, sin Hamdatin, Agaðanin, progonitelj svih Židova, kako je bio naumio sve ih uništiti, baci 'Pur', to jest ždrijeb, za njihovo smaknuæe i zator; ²⁵ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum što ga bijaše zasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovi njegovi.'" ²⁶Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema rijeèi Pur. Zato prema svem sadržaju toga pisma i prema onome što su vidjeli i što im bijaše preneseno ²⁷Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili da æe svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. ²⁸Te dane valja slaviti i njih se sjeæati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju išèeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda. ²⁹Kraljica Estera, kæi Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su to što snažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o Purimu. ³⁰Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti; ³¹da obdržavaju te dane Purima u njihovo odreðeno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke. ³²Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u knjigu.

Chapter 10

¹ Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na otoke morske. ²Sva djela njegove moæi i hrabrosti, a tako i izvještaj o uzdignuæu Mordokaja koga je kralj uzvisio, zapisani su u Ljetopisima kraljeva Medije i Perzije: ³kako je Židov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u oèima Židova, voljen od mnoštva svoje subraæe kao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod. [3a] Mordokaj uskliknu: "Božje je to djelo! [3b] Sjeæam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ništa nije ostalo neispunjeno: [3c] malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj oženio i uèinio je kraljicom. [3d] Dva zmaja, to smo ja i Haman. [3e] Narodi, to su svi oni koji su se udružili da bi zatrli ime židovsko. [3f] Moj narod, to je Izrael - oni koji podigoše svoj glas k Bogu i biše spašeni. DÓa, Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede znakove i èudesa kakvih nema meðu poganima! [3g] Zato on baca dva ždrijeba: jedan za Božji puk, drugi za sve ostale narode. [3h] I oba ova ždrijeba izaðoše u èas, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve narode. [3i] Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu baštini svojoj. [3k] I bit æe im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest èetrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." [3l] Èetvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao sveæenik i levit, i njegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu, tvrdeæi da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema.

Job

Chapter 1

¹ Bijaše nekoæ u zemlji Usu èovjek po imenu Job. Bio je to èovjek neporoèan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla. ²Rodilo mu se sedam sinova i tri kæeri. ³Imao je sedam tisuæa ovaca, tri tisuæe deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinèadi. Èovjek taj bijaše najugledniji meðu svim istoènjacima. ⁴Sinovi su njegovi obièavali naizmjence prireðivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima. ⁵A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na oèišæenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda èinio. ⁶Jednoga dana doðu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a meðu njima pristupi i Satan. ⁷Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo proðoh zemljom i obiðoh je", odgovori on. ⁸Nato æe Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Èovjek je to neporoèan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!" ⁹A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji? ¹⁰Zar nisi ogradio njega, kuæu mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. ¹¹Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice æe te prokleti!" ¹²"Neka ti bude! - reèe Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica Jahvina. ¹³Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kæeri jeli i pili vino u kuæi najstarijeg brata, ¹⁴doðe glasnik k Jobu i reèe: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, ¹⁵kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim maèem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim." ¹⁶Dok je on još to govorio, doðe drugi i reèe: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁷Dok je još govorio, doðe treæi i reèe: "Kaldejci navališe sa tri èete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim maèem. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁸Dok je ovaj još govorio, doðe èetvrti i reèe: "Tvoji su sinovi i kæeri jeli i pili vino u kuæi najstarijeg brata. ¹⁹I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva èetiri ugla kuæe, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim." ²⁰Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa nièice pade na zemlju, pokloni se ²¹i reèe: "Go iziðoh iz krila majèina, go æu se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!" ²²Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.

Chapter 2

¹ Jednoga dana doðu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a meðu njima pristupi i Satan. ²Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo proðoh zemljom i obiðoh je", odgovori on. ³Nato æe Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Èovjek je to neporoèan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporoènosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim." ⁴A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što èovjek ima dat æe za život. ⁵Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice æe te prokleti!" ⁶"Neka ti bude! - reèe Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo saèuvaj!" ⁷I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. ⁸Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo. ⁹Tada mu njegova žena reèe: "Zar si još postojan u neporoènosti? Prokuni Boga i umri!" ¹⁰Job joj odgovori: "Brbljaš kao luðakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama. ¹¹U to èuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odluèiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti. ¹²A kad su izdaleka upravili oèi na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plaè; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi. ¹³Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noæi. Nijedan mu ne progovori ni rijeèi, jer vidješe da je velika njegova bol.

Chapter 3

¹ Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; ²poèe svoju besjedu i reèe: ³"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noæi što javi: 'Zaèeo se djeèak!' ⁴U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunèeva ne svijetlila mu više! ⁵Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrèine dnevne stravom ga morile! ⁶O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci! ⁷A noæ ona bila žalosna dovijeka, ne èulo se u njoj radosno klicanje! ⁸Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri! ⁹Pomrèale zvijezde njezina svanuæa, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeða ne gledala nigda! ¹⁰Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih oèiju! ¹¹Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeæ' iz utrobe? ¹²Èemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? ¹³U miru bih vjeènom poèivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao ¹⁴s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice, ¹⁵ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuæe svoje srebrom napunili. ¹⁶Ne bih bio - k'o nedonošèe zakopano, k'o novoroðenèe što svjetla ne vidje. ¹⁷Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze poèinka. ¹⁸Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. ¹⁹Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga. ²⁰Èemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorèene duše ²¹koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju? ²²Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreæe kad bi grob svoj našli. ²³Što æe to èovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zaprijeèio? ²⁴Zato videæ' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici. ²⁵Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, èega god se bojah. ²⁶Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi poèinka."

Chapter 4

¹ Tad prozbori Elifaz Temanac i reèe: ²"Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od rijeèi! ³Eto, mnoge ljude ti si pouèio, okrijepio si iznemogle mišice; ⁴rijeèju svojom klonule si pridizao, ojaèavao si koljena klecava. ⁵A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, èitav si se smeo! ⁶Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporoènost tvoja životu ufanje? ⁷TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici? ⁸Iz iskustva zborim: nesreæom tko ore i nevolju sije, nju æe i požeti. ⁹Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje. ¹⁰Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u laviæa. ¹¹Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavièini. ¹²Tajna rijeè se meni objavila, šapat njen je uho moje èulo. ¹³Noæu, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada, ¹⁴strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle. ¹⁵Dah mi neki preko lica proðe, digoše se dlake na mom tijelu. ¹⁶Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred oèima mojim. Posvuda tišina; uto zaèuh šapat: ¹⁷'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je èovjek èist pred svojim Stvoriteljem? ¹⁸Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anðele svoje za grijeh okrivljuje - ¹⁹kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru: ²⁰od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi. ²¹Išèupan je kolèiæ njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'

Chapter 5

¹ Ded zazivlji! Zar æe ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'? ²Doista, budalu njegov bijes ubija, luðaka æe sasvim skonèat ljubomora. ³Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuæu mu pade. ⁴Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštiæene na Vratima tlaèe. ⁵Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima. ⁶Ne, opaèina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može niæi sama, ⁷nego èovjek raða muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu. ⁸Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio. ⁹Nedokuèiva on djela silna stvori, èudesa koja se izbrojit' ne mogu. ¹⁰On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa. ¹¹Da bi ponižene visoko digao, da bi ojaðene sreæom obdario, ¹²redom ruši ono što lukavci smisle, što god zapoèeli, on im izjalovi. ¹³On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraæa u ništa. ¹⁴Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noæi. ¹⁵On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silnièkih ruku diže siromaha. ¹⁶Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta. ¹⁷Da, blago èovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog! ¹⁸On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom. ¹⁹Iz šest æe nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neæe. ²⁰U gladi, od smrti on æe te spasiti, a u ratu, oštru æe te otet maèu. ²¹Bièu zla jezika uklonit æe tebe, ispred otimaèa bez straha æeš biti. ²²Suši i studeni ti æeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati neæeš. ²³Sklopit' ti æeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru æe biti. ²⁴U šatoru svome mir æeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut æe stajat. ²⁵Koljeno æeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste. ²⁶U grob ti æeš leæi kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori. ²⁷Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj."

Chapter 6

¹ A Job progovori i reèe: ²"O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju! ³Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi rijeèi zastraniti znaju. ⁴Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me. ⁵TÓa, kraj svježe trave njaèe li magarac, muèe li goveèe kraj punih jasala? ⁶Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu? ⁷Al' ono što mi se gadilo dotaæi, to mi je sada sva hrana u bolesti. ⁸O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono èem se nadam! ⁹O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre! ¹⁰Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga. ¹¹Zar snage imam da mogu èekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim? ¹²Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno? ¹³Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoæ nije uskraæena? ¹⁴Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga. ¹⁵Kao potok me iznevjeriše braæa, kao bujice zimske svoje korito. ¹⁶Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao; ¹⁷al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita. ¹⁸Karavane zbog njih skreæu sa putova, u pustinju zaðu i u njoj se gube. ¹⁹Karavane temske oèima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima. ²⁰A kad do njih doðu, naðu se u èudu, jer su se u nadi svojoj prevarili. ²¹U ovom ste èasu i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste. ²²Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga; ²³iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?' ²⁴Vi me pouèite, pa æu ušutjeti, u èem je moj prijestup, pokažite meni. ²⁵O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori? ²⁶Mislite li možda prekoriti rijeèi? TÓa u vjetar ide govor oèajnikov! ²⁷Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim? ²⁸U oèi me sada dobro pogledajte, paz'te neæu li vam slagati u lice. ²⁹Povucite rijeè! Kakve li nepravde! Povucite rijeè, neporoèan ja sam! ³⁰Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreæu svaku okusio nisam?

Chapter 7

¹ Nije l' vojska život èovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika? ²Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadnièara štono plaæu èeka, ³mjeseci jada tako me zapadoše i noæi su muène meni dosuðene. ⁴Liježuæ' mislim svagda: 'Kada æu ustati?' A dižuæ se: 'Kada veèer doèekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. ⁵PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i rašèinja se. ⁶Dani moji brže od èunka proðoše, promakoše hitro bez ikakve nade. ⁷Spomeni se: život moj je samo lahor i oèi mi neæe više vidjet' sreæe! ⁸Prijateljsko oko neæe me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem. ⁹Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siðe, više ne izlazi. ¹⁰Domu svome natrag ne vraæa se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje. ¹¹Ustima ja svojim stoga branit' neæu, u tjeskobi duha govorit æu sada, u gorèini duše ja æu zajecati. ¹²Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio? ¹³Kažem li: 'Na logu æu se smirit', ležaj æe mi olakšati muke', ¹⁴snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viðenjima muènim. ¹⁵Kamo sreæe da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža. ¹⁶Ja ginem i vjeèno živjet neæu; pusti me, tek dah su dani moji! ¹⁷Što je èovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao ¹⁸i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš? ¹⁹Kada æeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvaèku progutat'? ²⁰Ako sam zgriješio, što uèinih tebi, o ti koji pomno nadzireš èovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog èega sam tebi na teret postao? ²¹Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeæi preko krivnje moje? Jer, malo æe proæi i u prah æu leæi, ti æeš me tražiti, al' me biti neæe."

Chapter 8

¹ Bildan iz Šuaha progovori tad i reèe: ²"Dokad æeš jošte govoriti tako, dokle æe ti rijeè kao vihor biti? ³TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni? ⁴Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu. ⁵Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš; ⁶ako li budeš èist i neporoèan, odsad æe svagda on nad tobom bdjeti i obnovit æe kuæu pravedniku. ⁷Bit æe malena tvoja sreæa prošla prema buduæoj što te oèekuje. ⁸No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost preða njihovih pripazi. ⁹Od juèer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani. ¹⁰Oni æe te pouèit' i reæi ti, iz srca æe svog izvuæi besjede: ¹¹'Izvan moèvare zar æe rogoz niæi? Zar æe bez vode trstika narasti? ¹²Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave. ¹³To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika: ¹⁴Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuæa paukova. ¹⁵Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši. ¹⁶Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle. ¹⁷Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena. ¹⁸A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga nijeèe: 'Nikada te ne vidjeh!' ¹⁹I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje veæ nièe iz zemlje. ²⁰Ne, Bog neæe odbacit' neporoène, niti æe rukom poduprijet' opake. ²¹Smijeh æe ti opet ispuniti usta, s usana æe odjeknuti klicanje. ²²Dušmane æe ti odjenut' sramota i šatora æe nestat' zlikovaèkog.'"

Chapter 9

¹ Job progovori i reèe: ²"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom èovjek ima pravo? ³Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuæu. ⁴Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro? ⁵On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreæe. ⁶Pokreæe on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove. ⁷Kad zaprijeti suncu, ono se ne raða, on peèatom svojim i zvijezde peèati. ⁸Jedini on je nebesa razapeo i puèinom morskom samo on hodao. ⁹Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiæe i zvijezða na južnome nebu. ¹⁰Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih èudesa koja se izbrojit' ne mogu. ¹¹Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam. ¹²Ugrabi li što, tko æe mu to prijeèit, i tko ga pitat smije: 'Što si uèinio?' ¹³Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim ponièu saveznici Rahaba. ¹⁴Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijeè da protiv njega izaberem? ¹⁵I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio. ¹⁶A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša. ¹⁷Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava. ¹⁸Ni èasa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorèinom napaja! ¹⁹Ako je na snagu - tÓa on je najjaèi! Ako je na pravdu - tko æe njega na sud? ²⁰Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila. ²¹A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao! ²²Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokonèava. ²³I biè smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih. ²⁴U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oèi sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda? ²⁵Od skoroteèe su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videæ.' ²⁶K'o èamci od rogoza hitro promièu, k'o orao na plijen kada se zaleti. ²⁷Kažem li: zaboravit æu jadikovku, razvedrit æu lice i veseo biti, ²⁸od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim. ²⁹Ako li sam grešan, tÓa èemu onda da zalud muèim sebe. ³⁰Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, ³¹u veæu bi me neèist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine! ³²Nije èovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parnièiti. ³³Niti kakva suca ima meðu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu, ³⁴da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši! ³⁵Govorit æu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim oèima!

Chapter 10

¹ Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteèe slobodno, zborit æu u gorèini duše svoje. ²Reæu æu Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš. ³TÓa što od toga imaš da me tlaèiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih? ⁴Jesu li u tebe oèi tjelesne? Zar ti vidiš kao što èovjek vidi? ⁵Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine? ⁶Zbog èega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoæeš razotkriti, ⁷kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu? ⁸Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet rašèiniš! ⁹Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah æeš me ponovo vratiti. ¹⁰Nisi li mene k'o mlijeko ulio i uèinio da se k'o sir zgrušam? ¹¹Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama. ¹²S milošæu si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom. ¹³Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera: ¹⁴da paziš budno hoæu li zgriješiti i da mi grijeh ne proðe nekažnjeno. ¹⁵Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem diæi - shrvan sramotom, nesreæom napojen! ¹⁶Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni, ¹⁷optužbe nove na mene podižeš, jarošæu veæom na mene usplamtiš i sa svježim se èetama obaraš. ¹⁸Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi, ¹⁹bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili. ²⁰Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim ²¹prije nego æu na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne, ²²u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slièna noæi najcrnjoj."

Chapter 11

¹ Sofar iz Naama progovori tad i reèe: ²"Zar na rijeèi mnoge da se ne odvrati? Zar æe se brbljavac još i opravdati? ³Zar æe tvoje trice ušutkati ljude, zar æe ruganje ostat' neizrugano? ⁴Rekao si: 'Nauk moj je neporoèan, u oèima tvojim èist sam i bez ljage.' ⁵Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori ⁶kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe raèun ište. ⁷Možeš li dubine Božje proniknuti, dokuèiti savršenstvo Svesilnoga? ⁸Od neba je više: što još da uèiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? ⁹Duže je od zemlje - šire je od mora! ¹⁰Ako se povuèe, ako te pograbi, ako na sud preda, tko æe mu braniti? ¹¹Jer on u èovjeku prozire prijevaru, vidi opaèinu ako i ne gleda. ¹²Èovjek se bezuman obraæa k pameti i divlji magarac uzdi se pokori. ¹³Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu, ¹⁴ako li zloæu iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana, ¹⁵èisto æeš èelo moæi tad podiæi, èvrst æeš biti i bojati se neæeš. ¹⁶Svojih se kušnja neæeš sjeæat' više kao ni vode koja je protekla. ¹⁷Jasnije æe tvoj život sjat' no podne, tmina æe se obratit' u svanuæe. ¹⁸U uzdanju svom živjet æeš sigurno i zaštiæen poèivat æeš u miru. ¹⁹Kad legneš, nitko te buniti neæe; mnogi æe tvoju tražiti naklonost. ²⁰A zlikovcima ugasnut æe oèi, neæe im više biti utoèišta: izdahnut', bit æe jedina im nada."

Chapter 12

¹ Job progovori i reèe: ²"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama æe izumrijeti mudrost. ³Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u èemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao? ⁴Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoèan! ⁵Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posræe! ⁶Dotle su na miru šatori pljaèkaša, izazivaèi Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže! ⁷Ali pitaj zvijeri, i pouèit æe te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit æe ti. ⁸Gušteri zemlje to æe ti protumaèit', ribe u moru ispripovjedit æe ti. ⁹Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka uèinila?! ¹⁰U ruci mu leži život svakog biæa i dah životvorni svakog ljudskog tijela. ¹¹Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela? ¹²Sjedine mudrost donose èovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi. ¹³Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. ¹⁴Što razgradi, sagradit neæe nitko, kog zatvori, nitko ne oslobaða. ¹⁵Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne. ¹⁶Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. ¹⁷On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem. ¹⁸On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove. ¹⁹On bosonoge tjera sveæenike i moguænike sa vlasti obara. ²⁰On diže rijeè iz usta rjeèitima i starcima pravo rasuðivanje. ²¹On sasiplje prezir po plemiæima i junacima bedra raspasuje. ²²On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. ²³On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni. ²⁴On zaluðuje vladare naroda te po bespuæu lutaju pustinjskom ²⁵i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajuæi poput pijanaca.

Chapter 13

¹ Oèima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim èuh i razumjeh. ²Sve što vi znate znadem to i ja, ni u èemu od vas gori nisam. ³Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti. ⁴Jer, kovaèi laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni lijeènici! ⁵Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali! ⁶Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana poèujte. ⁷Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega rijeèi te prijevarne? ⁸Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici? ⁹Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o èovjeka? ¹⁰Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti. ¹¹Zar vas velièanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada? ¹²Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata. ¹³Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snaðe što mu drago. ¹⁴Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašæujem? ¹⁵On me ubit' može: nade druge nemam veæ da pred njim svoje držanje opravdam. ¹⁶I to je veæ zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti. ¹⁷Pažljivo mi rijeèi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda. ¹⁸Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren. ¹⁹Tko se sa mnom hoæe parnièiti? - Umuknut æu potom te izdahnut'. ²⁰Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam: ²¹digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me. ²²Tada me pitaj, a ja æu odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš. ²³Koliko poèinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu. ²⁴Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja? ²⁵Zašto strahom muèiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamèicu? ²⁶O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti, ²⁷koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ! ²⁸Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!

Chapter 14

¹ Èovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. ²K'o cvijet je nikao i vene veæ, poput sjene bježi ne zastajuæ'. ³Na takva, zar, ti oèi otvaraš i preda se na sud ga izvodiš? ⁴Tko æe èisto izvuæ' iz neèista? Nitko! ⁵Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu, ⁶skini s njega pogled da poèinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa. ⁷TÓa ni drvu nije nada sva propala, posjeèeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju. ⁸Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu, ⁹oæutjevši vodu, ono æe propupat' i pustiti grane kao stablo novo. ¹⁰Al' kad èovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada? ¹¹Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema', ¹²al' èovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neæe se podiæi, od sna se svojega probuditi neæe. ¹³O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad æeš me se spomenuti, ¹⁴- jer, kad umre èovjek, zar uskrsnut' može? - èekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš. ¹⁵Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku. ¹⁶A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha neæeš oprostiti, ¹⁷u vreæi si prijestup moj zapeèatio i krivicu moju svu si zapisao. ¹⁸Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali, ¹⁹k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u èovjeku. ²⁰Oborio si ga - on ode za svagda, nagrðena lica, otjeran, odbaèen. ²¹Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja. ²²On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života."

Chapter 15

¹ Elifaz Temanac progovori tad i reèe: ²"Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istoènim trbuh napuhuje? ³Zar on sebe brani rijeèima ispraznim, besjedama koje nièem ne koriste? ⁴Još više ti èiniš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš. ⁵Tvoje rijeèi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih, ⁶vlastita te usta osuðuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoèe. ⁷Zar si prvi èovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao? ⁸Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost èitavu za se prisvojio? ⁹Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaæamo? ¹⁰Ima meðu nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu. ¹¹Zar su ti utjehe Božje premalene i blage rijeèi upuæene tebi? ¹²Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevræeš oèima ¹³kad proti Bogu jarost svoju okreæeš, a iz usta takve rijeèi ti izlaze! ¹⁴Što je èovjek da bi èist mogao biti? Zar je itko roðen od žene pravedan? ¹⁵Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa èista nisu, ¹⁶a kamoli to biæe gadno i buntovno, èovjek što k'o vodu pije opaèinu! ¹⁷Mene sad poslušaj, pouèit' te hoæu, što god sam vidjeh, isprièat' ti želim, ¹⁸i ono što nauèavahu mudraci ne tajeæ' što su primili od preða ¹⁹kojima je zemlja ova bila dana kamo tuðin nije nikada stupio. ²⁰Zlikovac se muèi cijelog svoga vijeka, nasilniku veæ su ljeta odbrojena. ²¹Krik strave svagda mu u ušima jeèi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik. ²²Ne nada se da æe izbjeæi tminama i znade dobro da je maèu namijenjen, ²³strvinaru da je kao plijen obeæan. On znade da mu se dan propasti bliži. ²⁴Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju. ²⁵On je protiv Boga podizao ruku, usuðivao se prkosit' Svesilnom ²⁶Ohola je èela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen. ²⁷Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali. ²⁸Razrušene je zaposjeo gradove i kuæišta nastanio napuštena. Srušit æe se ono što za sebe sazda; ²⁹cvasti mu neæe, veæ rasuti se blago, sjena mu se neæe po zemlji širiti. ³⁰On se tami više izmaknuti neæe, opržit æe oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat æe ga. ³¹U taštinu svoju neka se ne uzda, jer æe mu ispraznost biti svom nagradom. ³²Prije vremena æe svenut' mu mladice, grane mu se nikad neæe zazelenjet'. ³³Kao loza, grozd æe stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit æe cvatove. ³⁴Da, bezbožnièko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca. ³⁵Koji zlom zanesu, raðaju nesreæu i prijevaru nose u utrobi svojoj."

Chapter 16

¹ Job progovori i reèe: ²"Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi muèni tješioci! ³Ima li kraja tim rijeèima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš? ⁴I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti rijeèima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom; ⁵i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana. ⁶Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar æe me minuti? ⁷Zlopakost me sada shrvala posvema, èitava se rulja oborila na me. ⁸Ustao je proti meni da svjedoèi i u lice mi se baca klevetama. ⁹Jarošæu me svojom razdire i goni, škrguæuæ' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me oèima, ¹⁰prijeteæi, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno æuškaju, u èoporu svi tad navaljuju na me. ¹¹Da, zloæudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izruèio. ¹²Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me šèepa da bi me slomio. ¹³Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuèi zemlju žednu natopi. ¹⁴Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasræe na mene. ¹⁵Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam èelo svoje u prašinu. ¹⁶Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeða mi je pala. ¹⁷A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek èista. ¹⁸O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da poèine. ¹⁹Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj. ²⁰Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju: ²¹o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega. ²²No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.

Chapter 17

¹ Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene veæ se skupljaju grobari. ²Rugaèi su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu. ³Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neæe da udari. ⁴Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im neæeš da opstanu. ⁵K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oèi gasnu, ⁶narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može. ⁷Od tuge vid mi se muti u oèima, poput sjene moji udovi postaju. ⁸Zaèudit æe se zbog toga pravednici, na bezbožnika æe planuti èestiti; ⁹neporoèni æe na svom ustrajat' putu, èovjek èistih ruku ojaèat æe još više. ¹⁰Hajde, svi vi, neæete li opet poèet', tÓa meðu vama ja mudra ne nalazim! ¹¹Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se. ¹²'U noæi najcrnjoj, dan se približava; blizu je veæ svjetlo što tminu izgoni.' ¹³A meni je nada otiæi u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini. ¹⁴Dovikujem grobu: 'Oèe moj roðeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!' ¹⁵Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreæu moju tko æe ikada vidjeti? ¹⁶Hoæe li u Šeol ona sa mnom siæi da u prahu zajedno otpoèinemo?"

Chapter 18

¹ Bildad iz Šuaha progovori tad i reèe: ²"Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo! ³Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim oèima? ⁴O ti, koji se od jarosti razdireš, hoæeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoèe peæine? ⁵Al' ugasit æe se svjetlost opakoga, i neæe mu sjati plamen na ognjištu. ⁶Potamnjet æe svjetlo u njegovu šatoru i nad njime æe se utrnut' svjetiljka. ⁷Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotièe namjere. ⁸Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje veæ koraèa po mreži. ⁹Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta èvrsto ga pritežu. ¹⁰Njega vreba omèa skrivena na zemlji, njega èeka klopka putem kojim hodi. ¹¹Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju. ¹²Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreæa je uvijek o njegovu boku. ¹³Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove. ¹⁴Njega izvlaèe iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota. ¹⁵U njegovu stanu tuðinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor. ¹⁶Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu. ¹⁷Spomen æe se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše. ¹⁸Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoæe iz kruga zemaljskog. ¹⁹U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu. ²⁰Sudba je njegova Zapad osupnula, i èitav je Istok obuzela strepnja. ²¹Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."

Chapter 19

¹ Job progovori i reèe: ²"TÓa dokle æete muèit' dušu moju, dokle æete me rijeèima satirat'? ³Veæ deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate. ⁴Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje. ⁵Mislite li da ste me nadjaèali i krivnju moju da ste dokazali? ⁶Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom. ⁷Vièem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema. ⁸Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio. ⁹Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu. ¹⁰Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je išèupao. ¹¹Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem. ¹²U bojnom redu pristižu mu èete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator. ¹³Od mene su se udaljila braæa, otuðili se moji poznanici. ¹⁴Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me. ¹⁵Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim oèima. ¹⁶Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati. ¹⁷Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe. ¹⁸I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni. ¹⁹Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah. ²⁰Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba. ²¹Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila. ²²Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa? ²³O, kad bi se rijeèi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale; ²⁴kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vjeèan u stijenu uklesale! ²⁵Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji æe on nad zemljom ustati. ²⁶A kad se probudim, k sebi æe me diæi: iz svoje æu puti tad vidjeti Boga. ²⁷Njega ja æu kao svojega gledati, i oèima mojim neæe biti stranac: za njime srce mi èezne u grudima. ²⁸Kad kažete: 'Kako æemo ga goniti? Koji æemo razlog protiv njega naæi?', ²⁹maèa tad se bojte: grijehu maè je kazna. Saznat æete tada da imade suda!"

Chapter 20

¹ Sofar iz Naamata progovori tad i reèe: ²"Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuðenje ³dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um æe moj veæ naæi. ⁴Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je èovjek na zemlju stavljen bio, ⁵da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren proðe sreæa bezbožnièka. ⁶Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka, ⁷poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?' ⁸Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviðenja noænog. ⁹Nijedno ga oko više gledat neæe, niti æe ga mjesto njegovo vidjeti ¹⁰Njegovu æe djecu gonit' siromasi: rukama æe svojim vraæati oteto. ¹¹Kosti su njegove bujale mladošæu; gle, zajedno s njome pokošen je sada. ¹²Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao; ¹³sladio se pazeæ' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga. ¹⁴Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje. ¹⁵Blago progutano mora izbljuvati. Bog æe ga istjerat' njemu iz utrobe. ¹⁶Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina. ¹⁷Potoke ulja on gledat' više neæe, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku. ¹⁸Vratit æe dobitak ne okusivši ga, neæe uživat' u plodu trgovine. ¹⁹Jer je sirotinju gnjeo i tlaèio, otimao kuæe koje ne sazida, ²⁰jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neæe izbaviti. ²¹Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreæa njegova dugo trajat neæe. ²²Sred izobilja u škripcu æe se naæi, svom æe snagom na nj se oboriti bijeda. ²³I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog æe na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo. ²⁴Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk æe mjedeni njega prostrijeliti. ²⁵Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leða, a šiljak blistavi viri mu iz žuèi. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju, ²⁶na njega tmine sve tajom oèekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom. ²⁷Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i èitava zemlja na njega se diže. ²⁸Njegovu æe kuæu raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti. ²⁹Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuðuje."

Chapter 21

¹ Job progovori i reèe: ²"Slušajte, slušajte dobro što æu reæi, utjehu mi takvu barem udijelite. ³Otrpite da rijeè jednu ja izreèem, kad završim, tad se rugajte slobodno. ⁴Zar protiv èovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim? ⁵Pogledajte na me: užas æe vas spopast', rukom æete svoja zakloniti usta; ⁶pomislim li na to, prestravim se i sam i èitavim svojim tad protrnem tijelom. ⁷Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moæniji bivaju? ⁸Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred oèima. ⁹Strah nikakav kuæe njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. ¹⁰Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. ¹¹K'o jagnjad djeca im slobodno skakuæu, veselo igraju njihovi sinovi. ¹²Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. ¹³Dane svoje završavaju u sreæi, u Podzemlje oni silaze spokojno. ¹⁴A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! ¹⁵TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?' ¹⁶Zar svoju sreæu u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni? ¹⁷Zar se luè opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreæa? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu? ¹⁸Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi? ¹⁹Hoæe l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti! ²⁰Vlastitim oèima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga! ²¹TÓa što poslije smrti on za dom svoj mari kad æe se presjeæ' niz njegovih mjeseci? ²²Ali tko æe Boga uèiti mudrosti, njega koji sudi najvišim biæima? ²³Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru, ²⁴bokova od pretiline otežalih i kostiju soène moždine prepunih. ²⁵A drugi umire s gorèinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreæe. ²⁶Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba. ²⁷O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. ²⁸Jer pitate: 'Gdje je kuæa plemiæeva, šator u kojem stanovahu opaki?' ²⁹Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedoèanstvo ne primate: ³⁰'Opaki je u dan nesreæe pošteðen i u dan Božje jarosti veseo je.' ³¹Al' na postupcima tko æe mu predbacit' i tko æe mu vratit' što je poèinio? ³²A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu. ³³Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide èitavo puèanstvo. ³⁴O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!"

Chapter 22

¹ Elifaz Temanac progovori tad i reèe: ²"Zar Bogu koristan može biti èovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi. ³Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporoèan? ⁴Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoæe s tobom parnièiti? ⁵Nije l' to zbog zloæe tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema? ⁶Od braæe si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlaèio haljine; ⁷ti nisi žednoga vodom napojio, uskraæivao si kruh izgladnjelima; ⁸otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca; ⁹puštao si praznih ruku udovice i siroèadi si satirao ruku. ¹⁰Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muèe iznenadni. ¹¹Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile. ¹²Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi? ¹³Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire? ¹⁴Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.' ¹⁵TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni? ¹⁶Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela. ¹⁷Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni uèiniti može?' ¹⁸A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa. ¹⁹Videæ' im propast, klikæu pravednici, neporoèni se njima izruguju: ²⁰'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!" ²¹S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraæena æe ti opet biti sreæa. ²²Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje rijeè njegovu usadi. ²³Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš, ²⁴tad æeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potoèni. ²⁵Svesilni æe postat' tvoje suho zlato, on æe biti tvoje gomile srebrene. ²⁶Da, Svesilni bit æe tvoje radovanje, i lice æeš k Bogu dizati slobodno. ²⁷Molit æeš mu se, i uslišat æe tebe, ispunit æeš što si mu zavjetovao. ²⁸Što god poduzeo, sve æe ti uspjeti, i putove æe ti obasjavat' svjetlost. ²⁹Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoæ smjernim oèima pritjeèe. ³⁰Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe æe spasit' tvoje èiste ruke."

Chapter 23

¹ Job progovori i reèe: ²"Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi: ³o, kada bih znao kako æu ga naæi, do njegova kako doprijeti prijestolja, ⁴pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi. ⁵Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti rijeè što bi je rekao! ⁶Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša. ⁷U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila. ⁸Na istok krenem li, naæi ga ne mogu; poðem li na zapad, ne razabirem ga. ⁹Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. ¹⁰Pa ipak, on dobro zna put kojim kroèim! Neka me kuša: èist k'o zlato æu iziæi! ¹¹Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skreæuæ'; ¹²slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu rijeèi u grudima svojim. ¹³Al' htjedne li štogod, tko æe ga odvratit'? Što zaželi dušom, to æe ispuniti. ¹⁴Izvršit æe što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odluèio! ¹⁵Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jaèe strah me hvata. ¹⁶U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni, ¹⁷premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.

Chapter 24

¹ Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici? ²Bezbožnici pomièu granice, otimaju stado i pasu ga. ³Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu. ⁴Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje. ⁵K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane. ⁶Po tuðem polju oni pabirèe, paljetkuju vinograd opakog. ⁷Goli noæe, nemaju haljine, ni pokrivaèa protiv studeni. ⁸Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju. ⁹Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe. ¹⁰Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuðe snoplje nose. ¹¹Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama. ¹²Samrtnici hropæu iz gradova, ranjenici u pomoæ zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje. ¹³Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih. ¹⁴Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noæi lopov skiæe [16a] i u tmini provaljuje kuæe. ¹⁵Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neæe', kaže on i zastire velom svoje lice. ¹⁶[16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neæe da za svjetlost znaju. ¹⁷Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata. ¹⁸Prije nego svane, on veæ hitro bježi kloneæi se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji. ¹⁹K'o što vruæina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike. ²⁰Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opaèina. ²¹Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije uèinio dobra. ²²Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi. ²³Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze. ²⁴Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posjeèeni kao glave klasovima." ²⁵Nije li tako? Tko æe me u laž utjerat'? Tko moje rijeèi poništiti može?"

Chapter 25

¹ Bildad iz Šuaha progovori tad i reèe: ²"Gospodstvo i strah u njegovoj su ruci i on stvara mir u svojim visinama. ³Zar se njemu èete izbrojiti mogu i svjetlo njegovo nad kim ne izlazi? ⁴Pa kako da èovjek prav bude pred Bogom i od žene roðen kako da èist bude? ⁵Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim oèima zvijezde nisu èiste. ⁶Što reæi onda o èovjeku, tom crvu, o sinu èovjekovu, crviæu jadnom?

Chapter 26

¹ Job progovori i reèe: ²"Kako dobro znadeš pomoæi nemoænom i mišicu iznemoglu poduprijeti! ³Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. ⁴Kome li si ove uputio rijeèi i koji duh je iz tebe govorio?" ⁵Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršæu i nemani njine. ⁶Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi. ⁷On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. ⁸On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. ⁹On zastire puno lice mjeseèevo razastiruæi svoj oblak preko njega. ¹⁰On je na vodi oznaèio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine poèinju. ¹¹Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti. ¹²Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošæu. ¹³Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola. ¹⁴Sve to samo djeliæ je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi èujemo. Ali tko æe shvatit' grom njegove moæi?"

Chapter 27

¹ Job nastavi svoju besjedu i reèe: ²"Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorèa: ³sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, ⁴usne moje neæe izustiti zloæu niti æe laž kakva doæi na moj jezik. ⁵Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. ⁶Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neæe. ⁷Neka mi dušmana kob opakog snaðe, a mog protivnika udes bezbožnikov! ⁸Èemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? ⁹Hoæe li èuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja? ¹⁰Zar æe se radovat' on u Svesilnome, zar æe Boga svakog èasa zazivati? ¹¹Ali Božju ruku ja æu vam pokazat' i neæu vam sakrit namjere Svesilnog. ¹²Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?" ¹³"Ovu sudbu Bog dosuðuje opakom, ovo baštini silnik od Svemoguæeg. ¹⁴Ima li sinova mnogo, maè ih èeka, a porod mu neæe imat' dosta kruha. ¹⁵Smrt æe sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neæe. ¹⁶Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata, ¹⁷nek' ih skuplja, odjenut æe ih pravednik, ljudi æe nedužni podijeliti srebro. ¹⁸Od pauèine je kuæu sagradio, kolibicu kakvu sebi diže èuvar: ¹⁹bogat je legao, al' po posljednji put; kad oèi otvori, nièeg više nema. ²⁰Usred bijela dana strava ga spopada, noæu ga oluja zgrabi i odnese. ²¹Istoèni ga vjetar digne i odvuèe, daleko ga baca od njegova mjesta. ²²Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaæi iz ruke. ²³Rukama plješæu nad njegovom propašæu i zvižde na njega kamo god došao.

Chapter 28

¹ "Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se proèišæava. ²Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudaèe rastaljene bakar. ³Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najveæih dubina za kamenom u mraku zakopanim. ⁴Èeljad iz tuðine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuæ' se, daleko od ljudi. ⁵Krilo zemlje iz kojeg kruh nam nièe kao od vatre sve je razrovano. ⁶Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima. ⁷Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža. ⁸Zvijeri divlje njima nisu kroèile niti je kada lav njima prošao. ⁹Ali na kamen diže èovjek ruku te iz korijena prevraæa planine. ¹⁰U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža. ¹¹Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo. ¹²Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? ¹³Èovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili. ¹⁴Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!' ¹⁵Zlatom se èistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti; ¹⁶ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom. ¹⁷Sa zlatom, staklom ne poreðuje se, nit' se daje za sud od suha zlata. ¹⁸Èemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steæi Mudrost no biserje. ¹⁹Što je prema njoj topaz etiopski? Ni èistim zlatom ne procjenjuje se. ²⁰Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? ²¹Sakrivena je oèima svih živih; ona izmièe pticama nebeskim. ²²Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo èuli.' ²³Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi. ²⁴Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim. ²⁵Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti, ²⁶kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove, ²⁷tad ju je vidio te izmjerio, uèvrstio i do dna ispitao. ²⁸A potom je rekao èovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."

Chapter 29

¹ Job nastavi svoju besjedu i reèe: ²"O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio, ³kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo, ⁴kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše, ⁵kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu djeèaci, ⁶kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja kljuèaše mi kamen! ⁷Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg, ⁸vidjevši me, sklanjali bi se mladiæi, starci bi ustavši stojeæi ostali. ⁹Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. ¹⁰Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik. ¹¹Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. ¹²Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoæi. ¹³Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraæah. ¹⁴Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. ¹⁵Bjeh oèi slijepcu i bjeh noge bogalju, ¹⁶otac ubogima, zastupnik strancima. ¹⁷Kršio sam zube èovjeku opaku, plijen sam èupao iz njegovih èeljusti. ¹⁸Govorah: 'U svom æu izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.' ¹⁹Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa. ²⁰Pomlaðivat æe se svagda slava moja i luk æe mi se obnavljati u ruci.' ²¹Slušali su željno što æu im kazati i šutjeli da od mene savjet èuju. ²²Na rijeèi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima. ²³Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim. ²⁴Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica. ²⁵Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj meðu svojim kad je èetama kao onaj koji tješi ojaðene.

Chapter 30

¹ "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlaði od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovèarskim psima stada svojega. ²Ta što æe mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glaðu i oskudicom. ³Glodali su u pustinji korijenje i èestar opustjelih ruševina. ⁴Lobodu su i s grmlja lišæe brali, kao kruh jeli korijenje žukino. ⁵Od društva ljudskog oni su prognani, za njima vièu k'o za lopovima. ⁶Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama. ⁷Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti. ⁸Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bièevima su iz zemlje prognani. ⁹Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao prièa! ¹⁰Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice. ¹¹I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu. ¹²S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju. ¹³Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko, ¹⁴prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje. ¹⁵Strahote sve se okreæu na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka išèeznu spasenje. ¹⁶Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili. ¹⁷Noæu probada bolest kosti moje, ne poèivaju boli što me gloðu. ¹⁸Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeæe. ¹⁹U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo. ²⁰K Tebi vièem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš. ²¹Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš. ²²U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš. ²³Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajednièkom svih živih. ²⁴Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne vièe li kad padne u nevolju? ²⁵Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha? ²⁶Sreæi se nadah, a doðe nesreæa; svjetlost èekah, a gle, zavi me tama. ²⁷Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi. ²⁸Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo. ²⁹Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom. ³⁰Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica. ³¹Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikaèa ima.

Chapter 31

¹ Sa svojim oèima savez sam sklopio da pogledat neæu nijednu djevicu. ²A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga? ³TÓa nije li nesreæa za opakoga, a nevolja za one koji zlo èine? ⁴Ne pronièe li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake? ⁵Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela? ⁶Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa æe uvidjeti neporoènost moju! ⁷Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala, ⁸neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke! ⁹Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah, ¹⁰neka moja žena drugom mlin okreæe, neka s drugim svoju podijeli postelju! ¹¹Djelo bestidno time bih poèinio, zloèin kojem pravda treba da presudi, ¹²užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu. ¹³Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili, ¹⁴što æu uèiniti kada Bog ustane? Što æu odvratit' kad raèun zatraži? ¹⁵Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majèinu? ¹⁶Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oèi udovièine? ¹⁷Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? ¹⁸TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! ¹⁹Zar sam beskuænika vidio bez odjeæe ili siromaha kog bez pokrivaèa ²⁰a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija? ²¹Ako sam ruku na nevina podigao znajuæ' da mi je na vratima branitelj, ²²nek' se rame moje od pleæa odvali i neka mi ruka od lakta otpadne! ²³Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio velièanstvu. ²⁴Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!' ²⁵Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke? ²⁶Zar se, gledajuæi sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje, ²⁷moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao? ²⁸Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao. ²⁹Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo, ³⁰ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjuæi ga i želeæi da umre? ³¹Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'? ³²Nikad nije stranac vani noæivao, putniku sam svoja otvarao vrata. ³³Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu ³⁴jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam muèao ne prelazeæ' svoga praga? ³⁵O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju rijeè ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik, ³⁶i ja æu je nosit' na svome ramenu, èelo æu njome k'o krunom uresit'. ³⁷Dat æu mu raèun o svojim koracima i poput kneza pred njega æu stupiti." ³⁸Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale; ³⁹ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare, ⁴⁰[40a] neka mjesto žita po njoj nièe korov, a mjesto jeèma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac rijeèi Jobovih.

Chapter 32

¹ Ona tri èovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. ²Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom; ³a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili. ⁴Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega. ⁵Ali kad vidje da ona tri èovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe. ⁶I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reèe: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. ⁷Mišljah u sebi: 'Govorit æe starost, mnoge godine pokazat æe mudrost.' ⁸Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim èini èovjeka. ⁹Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uèi. ¹⁰Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim. ¹¹S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što æete kazati. ¹²Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko rijeè opovrgne. ¹³Nemojte reæi: 'Na mudrost smo naišli! Bog æe ga pobit jer èovjek ne može.' ¹⁴Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neæu vašim rijeèima. ¹⁵Poraženi, otpovrgnut ne mogu, rijeèi zapeše u grlu njihovu. ¹⁶Èekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni rijeè više da kažu! ¹⁷Na meni je da progovorim sada, znanje æu svoje i ja izložiti. ¹⁸Rijeèi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni. ¹⁹Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova æe se raspuæi mješina. ²⁰Da mi odlane, govorit æu stoga, otvorit æu usne i odvratit' vama. ²¹Nijednoj strani priklonit se neæu niti laskat ja namjeravam kome. ²²Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.

Chapter 33

¹ Èuj dakle, Jobe, što æu ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. ²Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik rijeèi pod nepcem mi stvara. ³Iskreno æe ti zborit' srce moje, usne æe èistu izreæi istinu. ⁴TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene. ⁵Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! ⁶Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh naèinjen; ⁷zato ja strahom tebe motrit' neæu, ruka te moja neæe pritisnuti. ⁸Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje èuo rijeèi: ⁹'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. ¹⁰Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. ¹¹Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' ¹²Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom èovjek mjerit' se ne može. ¹³Pa zašto s njime zameæeš prepirku što ti na svaku rijeè ne odgovara? ¹⁴Bog zbori nama jednom i dva puta, al' èovjek na to pažnju ne obraæa. ¹⁵U snovima, u viðenjima noænim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, ¹⁶tad on govori na uho èovjeku i utvarama plaši ga jezivim ¹⁷da ga od djela njegovih odvrati, da u èovjeku obori oholost, ¹⁸da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje. ¹⁹Bolešæu on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, ²⁰kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; ²¹kada mu tijelo gine naoèigled i vide mu se kosti ogoljele, ²²kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih. ²³Ako se uza nj naðe tad anðeo, posrednik jedan izmeðu tisuæu, da èovjeka na dužnost opomene, ²⁴pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov naðoh otkupninu! ²⁵Neka mu tijelo procvate mladošæu, nek' se vrati u dane mladenaèke!' ²⁶Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati èovjeku pravednost njegovu. ²⁷Tada èovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio. ²⁸On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.' ²⁹Gle, sve to Bog je spreman uèiniti do dva i do tri puta za èovjeka: ³⁰da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošæu obasja. ³¹Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao. ³²Ako rijeèi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe. ³³Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te pouèit' mudrosti."

Chapter 34

¹ Elihu nastavi svoju besjedu i reèe: ²"I vi, mudraci, èujte što æu reæi, vi, ljudi umni, poslušajte mene, ³jer uši nam prosuðuju besjede isto kao što nepce hranu kuša. ⁴Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro. ⁵Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraæuje. ⁶U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' ⁷Zar gdje èovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, ⁸sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? ⁹On tvrdi: 'Kakva korist je èovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' ¹⁰Stoga me èujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemoguæega, ¹¹te on èovjeku plaæa po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. ¹²Odista, Bog zla nikada ne èini, niti Svesilni kad izvræe pravo. ¹³TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? ¹⁴Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi èitav svoj duh k sebi vratio, ¹⁵sva biæa bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio èovjek. ¹⁶Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu rijeèi mojih. ¹⁷Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoæeš li osudit'? - ¹⁸Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odlièniku govori: 'Zlikovèe!' ¹⁹Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i moguænik, jer oni su djelo ruku njegovih? ²⁰Zaglave za tren, usred gluhe noæi: komešaju se narodi, prolaze; ni od èije ruke moæni padaju. ²¹Jer, on nadzire pute èovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. ²²Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. ²³Bog nikome unaprijed ne kaže kada æe na sud pred njega stupiti. ²⁴Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. ²⁵TÓa odveæ dobro poznaje im djela! Sred noæi on ih obara i gazi. ²⁶Æuškom ih bije zbog zloæe njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. ²⁷Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove ²⁸goneæ uboge da vape do njega i potlaèene da k njemu leleèu. ²⁹Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može? ³⁰Nad pucima bdi k'o i nad èovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. ³¹Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neæu. ³²Ne uviðam li, ti me sad pouèi, i ako sam kad nepravdu èinio, ubuduæe ja èiniti je neæu!' ³³Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odluèuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada! ³⁴Svi ljudi umni sa mnom æe se složit' i svatko razuman koji èuje mene: ³⁵Nepromišljeno Job je govorio, u rijeèima mu neima mudrosti. ³⁶Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; ³⁷a svom grijehu još pobunu domeæe, meðu nama on plješæe dlanovima i hule svoje na Boga gomila."

Chapter 35

¹ Elihu nastavi svoju besjedu i reèe: ²"Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ, ³kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti èinim time?' ⁴Na sve to ja æu odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno. ⁵Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši! ⁶Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao? ⁷Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva? ⁸Opakost tvoja tebi sliène pogaða i pravda tvoja èovjeku koristi. ⁹Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moænika, ¹⁰nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noæ pjesmom veselom ispunja, ¹¹umnijim nas od zvijeri zemskih èini i mudrijima od ptica nebeskih?' ¹²Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca. ¹³Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne èuje vapaje, da pogled na njih ne svraæa Svesilni! ¹⁴A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još èekam.' ¹⁵Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.' ¹⁶Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."

Chapter 36

¹ Elihu nastavi i reèe: ²"Strpi se malo, pa æu te pouèit', jer još nisam sve rekao za Boga. ³Izdaleka æu svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam. ⁴Zaista, za laž ne znaju mi rijeèi, uza te je èovjek znanjem savršen. ⁵Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. ⁶Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. ⁷S pravednika on oèiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. ⁸Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani, ⁹djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. ¹⁰Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. ¹¹Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreæi, u užicima godine njihove. ¹²Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuæi kako. ¹³A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoæ kad ih on okuje; ¹⁴u cvatu svoga djeèaštva umiru i venu poput hramskih milosnika. ¹⁵Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreæi otvara mu oèi: ¹⁶izbavit æe te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraniènim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. ¹⁷Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, ¹⁸nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. ¹⁹Nek' ti je gavan k'o èovjek bez zlata, a èovjek jake ruke poput slaba. ²⁰Ne goni one koji su ti tuði da rodbinu na njino mjesto staviš. ²¹Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snaðe tebe iskušenje. ²²Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar uèitelja ima poput njega? ²³Tko je njemu put njegov odredio? Tko æe mu reæi: 'Radio si krivo'? ²⁴Spomeni se velièati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše. ²⁵S udivljenjem svijet èitav ga promatra, divi se èovjek, pa ma izdaleka. ²⁶Veæi je Bog no što pojmit' možemo, nedokuèiv je broj ljeta njegovih! ²⁷U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara. ²⁸Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato. ²⁹Tko li æe shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora? ³⁰Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva. ³¹Pomoæu njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva. ³²On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo æe zgoditi. ³³Glasom gromovnim sebe navješæuje, stiže s gnjevom da zgromi opaèinu.

Chapter 37

¹ Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskoèiti hoæe. ²Èujte, èujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi. ³Gle, munja lijeæe preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje - ⁴iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom velièajnim. Munje mu lete, nitko ih ne prijeèi, tek što mu je glas jednom odjeknuo. ⁵Da, Bog gromori glasom velièajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara. ⁶Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!' ⁷svakom èovjeku zapeèati ruke da svi njegovo upoznaju djelo. ⁸U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šæuæure ležaju. ⁹S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose. ¹⁰Veæ led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina. ¹¹I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama; ¹²kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to æe izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga. ¹³Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrðem obdari. ¹⁴Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja èudesna. ¹⁵Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta? ¹⁶Znaš li o èem vise gore oblaci? Èudesna to su znanja savršenog. ¹⁷Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre? ¹⁸Zar si nebesa s njim ti razapeo, èvrsta poput ogledala livenog? ¹⁹DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više. ²⁰Zar æeš mu reæi: 'Hoæu govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati? ²¹Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri? ²²Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: velièanstvom strašnim Bog se odjenu! ²³Da, Svesilnog doseæi ne možemo, neizmjeran je u moæi i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlaèi. ²⁴Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"

Chapter 38

¹ Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reèe: ²"Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje božanski promisao? ³Bokove svoje opaši k'o junak: ja æu te pitat', a ti me pouèi. ⁴Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. ⁵Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjernièko napeo? ⁶Na èemu joj poèivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni ⁷dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? ⁸Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majèina; ⁹kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; ¹⁰kad sam njegovu odredio meðu, vrata stavio sa prijevornicama? ¹¹Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja! ¹²Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, ¹³da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; ¹⁴da je pretvori u glinu peèatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. ¹⁵Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. ¹⁶Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? ¹⁷Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena? ¹⁸Zar si prostranstvo zemlje uoèio? Govori, ako ti je znano sve to. ¹⁹Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, ²⁰da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? ²¹Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik! ²²Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuèe spremišta vidio ²³što ih prièuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? ²⁴Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? ²⁵Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrèio pute grmljavini ²⁶da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, ²⁷da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? ²⁸Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose raða? ²⁹Iz èijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? ³⁰Kako èvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana? ³¹Možeš li lancem vezati Vlašiæe i razdriješiti spone Orionu, ³²u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? ³³Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moæ na zemlji dodijeliš? ³⁴Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju? ³⁵Zar na zapovijed tvoju munje lijeæu i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'? ³⁶Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla? ³⁷Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove ³⁸dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe? ³⁹Zar æeš ti plijen uloviti lavici ili æeš glad utažit' laviæima ⁴⁰na leglu svojem dok gladni èekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona? ⁴¹Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptiæi njegovi cijuèu i naokolo oblijeæu bez hrane?

Chapter 39

¹ Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute? ²Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade? ³Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu, ⁴a kad im porod ojaèa, poraste, ostave ga i ne vraæaju mu se. ⁵Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? ⁶U zavièaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. ⁷Buci gradova on se podruguje i ne sluša gonièevih povika. ⁸Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. ⁹Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama? ¹⁰Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? ¹¹Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? ¹²Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? ¹³Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. ¹⁴On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, ¹⁵ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. ¹⁶S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. ¹⁷Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. ¹⁸Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. ¹⁹Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? ²⁰Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? ²¹Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. ²²Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. ²³Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. ²⁴Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': ²⁵na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. ²⁶Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? ²⁷Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? ²⁸Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. ²⁹Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. ³⁰Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."

Chapter 40

¹ I Jahve se obrati Jobu i reèe mu: ²"Zar æe se s Jakim preti još kudilac? Tužitelj Božji nek' sam odgovori!" ³A Job odgovori Jahvi i reèe: ⁴"Odveæ sam malen: što da odgovorim? Rukom æu svoja zatisnuti usta. ⁵Rijeè rekoh - neæu više zapoèeti; rekoh dvije - al' neæu nastaviti." ⁶Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reèe: ⁷"Bokove svoje opaši k'o junak, ja æu te pitat', a ti me pouèi. ⁸Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš? ⁹Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega? ¹⁰Ogrni se sjajem i velièanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom. ¹¹Plani dÓe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika. ¹²Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca. ¹³U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mraènu ih pozatvaraj tamnicu. ¹⁴Tada æu i ja tebi odat' hvalu što si se svojom desnicom spasio. ¹⁵A sada, dÓe promotri Behemota! Travom se hrani poput goveèeta, ¹⁶u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u mišiæju trbušnom. ¹⁷Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele žile. ¹⁸Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od željeza kvrge. ¹⁹Prvenac on je Božjega stvaranja; maèem ga je naoružao tvorac. ²⁰Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje što po njima se igra. ²¹Pod lotosom on zavaljen poèiva, guštik moèvarni i glib kriju ga. ²²Sjenu mu pravi lotosovo lišæe, pod vrbama on hladuje potoènim. ²³Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinulo da mu u žvale i sav Jordan jurne. ²⁴Tko bi za oèi uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio? ²⁵Zar loviš Levijatana udicom? Zar æeš mu jezik zažvalit' užetom? ²⁶Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu? ²⁷Hoæe li te on preklinjat' za milost, hoæe li s tobom blago govoriti? ²⁸I zar æe s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude? ²⁹Hoæeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kæeri razveseliš? ³⁰Hoæe li se za nj cjenkati ribari, meðu sobom podijelit' ga trgovci? ³¹Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima? ³²Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit æe ti posljednji!

Chapter 41

¹ Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov èovjek veæ pogiba. ²Junaka nema da njega razdraži, tko æe mu se u lice suprotstavit'? ³Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog èovjeka nema! ⁴Prešutjet neæu njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa. ⁵Tko mu smije razodjenut' odjeæu, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop? ⁶Tko æe mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih? ⁷Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapeèaæenih peèatom kamenim. ⁸Jedni uz druge tako se sljubiše da meðu njima dah ne bi prošao. ⁹Tako su èvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu. ¹⁰Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeða oèi su mu. ¹¹Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju. ¹²Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri. ¹³Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suèu. ¹⁴U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire. ¹⁵Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmièu puèini. ¹⁶Poput peæine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno. ¹⁷Pregibi tusta mesa srasli su mu, èvrsti su kao da su saliveni. ¹⁸Zgodi li ga maè, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela. ¹⁹Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotoèeno. ²⁰On ne uzmièe od strelice s luka, stijenje iz praæke na nj k'o pljeva pada. ²¹K'o slamèica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim. ²²Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljaèom. ²³Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu. ²⁴Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva. ²⁵Ništa slièno na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv. ²⁶I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim."

Chapter 42

¹ A Job ovako odgovori Jahvi: ²"Ja znadem, moæ je tvoja bezgranièna: što god naumiš, to izvesti možeš. ³Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o èudesima meni neshvatljivim. ⁴O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja æu te pitat', a ti me pouèi. ⁵Po èuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oèi moje vidješe. ⁶Sve rijeèi svoje zato ja porièem i kajem se u prahu i pepelu." ⁷Kada Jahve izgovori Jobu ove rijeèi, reèe on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job. ⁸Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i poðite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit æe se za vas. Imat æu obzira prema njemu i neæu vam uèiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job." ⁹Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i uèiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba. ¹⁰I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruèi ono što je posjedovao. ¹¹Tad se vratiše Jobu sva njegova braæa, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kuæi, žaleæi ga i tješeæi zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten. ¹²Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo èetrnaest tisuæa ovaca, šest tisuæa deva, tisuæu jarmova volova i tisuæu magarica. ¹³Imao je sedam sinova i tri kæeri. ¹⁴Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a treæoj Keren-Hapuk. ¹⁵U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kæeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braæi. ¹⁶Poslije toga Job doživje dob od sto èetrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do èetvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života.

Psalms

Chapter 1

¹ Blago èovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešnièkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, ²veæ uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noæ. ³On je k'o stablo zasaðeno pokraj voda tekuæica što u svoje vrijeme plod donosi; lišæe mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi. ⁴Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi. ⁵Stoga se opaki neæe održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih. ⁶Jer Jahve zna put pravednih, a propast æe put opakih.

Chapter 2

¹ Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? ²Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova: ³"Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!" ⁴Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje. ⁵Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje: ⁶"TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom." ⁷Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reèe: "Ti si sin moj, danas te rodih. ⁸Zatraži samo, i dat æu ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske. ⁹Vladat æeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lonèarski." ¹⁰Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski. ¹¹Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu, ¹²da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utjeèu!

Chapter 3

¹ Psalam. Davidov. Kad je David bježao pred sinom Abšalomom. ²Jahve, koliko je tlaèitelja mojih, koliki se podižu na me! ³Mnogi su što o meni zbore: "Nema mu spasenja u Bogu!" ⁴Ti si ipak štit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podižeš. ⁵Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliša sa svete gore svoje. ⁶Sad mogu leæ' i usnuti, i onda ustat' jer me Jahve drži. ⁷Ne bojim se tisuæa ljudi što me opsjedaju dušmanski. ⁸Ustani, o Jahve! Spasi me, o Bože moj! Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, opakima zube razbijaš. ⁹U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov!

Chapter 4

¹ Zborovoði. Uz žièana glazbala. Psalam. Davidov. ²Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavÄi: smiluj mi se, usliši moju molitvu! ³Sinovi èovjeèji, dokle æe vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite? ⁴Znajte: Jahve èudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin æe me uslišiti kad ga zazovem. ⁵Promislite u srcima i ne griješite, dršæite na svojim ležajima i zanijemite. ⁶Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte! ⁷Mnogi govore: "Tko æe nam pokazati sreæu?" Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica! ⁸Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino. ⁹Èim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran poèinak.

Chapter 5

¹ Zborovoði. Uz frule. Psalam. Davidov. ²Èuj, o Jahve, rijeèi moje, jecaje moje razaberi! ³Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruæe zazivam! ⁴Jahve, zorom glas mi veæ èuješ, zorom ti veæ lijem molitve u nadi èekajuæ'. ⁵Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom, ⁶opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrziš sve što èine bezakonje ⁷i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi. ⁸Po velikoj dobroti tvojoj uniæi æu u Dom tvoj; past æu nièice pred svetim Domom tvojim, Jahve, prepun poštovanja. ⁹U svojoj me pravdi vodi poradi mojih dušmana, svoj put mi poravnaj pred oèima. ¹⁰U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloæe; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju. ¹¹Kazni ih, o Bože! Nek' propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih; tÓa oni se digoše na tebe. ¹²Nek' se raduju svi što se utjeèu tebi, neka klièu sve dovijeka! Štiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje, ¹³jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom k'o štitom zaklanjaš.

Chapter 6

¹ Zborovoði. Uz žièano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov. ²Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! ³Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršæu kosti moje. ⁴Duboko mi je duša potresena, a ti, o Jahve - dokle æeš? ⁵Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote: ⁶jer meðu mrtvima tko te se sjeæa, u Podzemlju tko ti hvale pjeva? ⁷Iznemogoh od pusta jecanja, u noæi postelju plaèem zalijevam, suzama ležaj natapam. ⁸Od žalosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji. ⁹Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plaè moj èuo. ¹⁰Èuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu. ¹¹Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, i puni srama neka smjesta odstupe.

Chapter 7

¹ Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca. ²O Jahve, Bože moj, tebi se utjeèem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi, ³da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi. ⁴Jahve, Bože moj, ako to uèinih, ako je nepravda na rukama mojim, ⁵ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja: ⁶neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci. ⁷Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlaèitelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi! ⁸Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko! ⁹O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni. ¹⁰Dokrajèi bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bože koji pronièeš srca i bubrege. ¹¹Meni je štit Bog koji spasava èestita srca. ¹²Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti: ¹³ako se ne obrate, maè æe naoštriti, luk æe svoj zapet' i pravo smjerit'. ¹⁴Spremit æe za njih smrtonosno oružje, strijele æe svoje užariti. ¹⁵Eto, zlotvor zaèe nepravdu, otrudnje pakošæu i podlost rodi. ¹⁶Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade! ¹⁷Pakost æe njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo. ¹⁸A ja æu hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat æu imenu Jahve višnjega.

Chapter 8

¹ Zborovoði. Po napjevu "Tijesci". Psalam. Davidov. ²Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, velièanstvom nebo natkriljuješ! ³U ustima djece i dojenèadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora. ⁴Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih uèvrsti - ⁵pa što je èovjek da ga se spominješ, sin èovjeèji te ga pohodiš? ⁶Ti ga uèini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. ⁷Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži: ⁸ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome, ⁹ptice nebeske i ribe morske, i što god prolazi stazama morskim. ¹⁰Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji!

Chapter 9

¹ Zborovoði. Po napjevu "Umri za sina". Psalam. Davidov. $ALEF ²Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva èudesna djela tvoja. ³Radujem se i klièem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji! $BET ⁴Dušmani moji natrag krenuše, padoše i pred licem tvojim pogiboše. ⁵Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto - sudac pravedan: $GIMEL ⁶ti pokara pogane, pogubi bezbošca, ime im izbrisa dovijeka. ⁷Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im spomena. $HE ⁸Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi: ⁹sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreèe pucima osudu pravednu. $VAU ¹⁰Jahve je tvrðava tlaèenom, tvrðava spasa u danima tjeskobe. ¹¹Nek' se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve. $ZAJIN ¹²Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razglašujte meðu pucima djela njegova, ¹³jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siromaškog jauka ne zaboravi. $HET ¹⁴Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgoše neprijatelji moji, od vrata smrti izbavi me ¹⁵da naviještam sve hvale tvoje na vratima kæeri Sionske, da radostan klièem zbog spasenja tvoga. $TET ¹⁶Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu. ¹⁷Jahve se iskaza i sud održa; grešnik se spleo u djela svoja. $JOD ¹⁸Nek' grešnici odu u Podzemlje, svi pogani što zaboraviše Boga. $KAF ¹⁹Jer siromah neæe pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih neæe biti zaludu dovijeka. ²⁰Ustani, Jahve, da se ne osili èovjek, nek' pogani budu osuðeni pred tobom! ²¹Strah im, o Jahve, utjeraj, nek' spoznaju pogani da su smrtnici!

Chapter 10

¹ $LAMED Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe? ²Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi. ³Bezbožnik se pohlepom hvali, $NUN lakomac psuje i Jahvu prezire. ⁴Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: "Ne, istrage nema! TÓa ni Boga nema!" I u tome sva mu je misao. ⁵Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire. ⁶U srcu veli: "Neæu posrnuti! Ni u kojem koljenu neæu biti nesretan." $PE ⁷Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreæa. ⁸U zasjedi èuèi pokraj ograda, potajno ubija nevina, $AJIN oèima siromaha vreba. ⁹U zaklonu sjedi k'o lav u peæini, vreba da opljaèka jadnika i da ga povuèe u mrežu. ¹⁰Pritajen èuèi na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju. ¹¹U srcu svome veli: "ZÓaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!" $KOF ¹²Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha. ¹³Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: "Neæe kazniti!" $REŠ ¹⁴Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoæ! $ŠIN ¹⁵Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude! ¹⁶Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat æe pogana. $TAU ¹⁷Poèuj, o Jahve, èežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni: ¹⁸da zaštitiš pravo ubogih i tlaèenih, da straha više ne zadaje èovjek zemljanÄi.

Chapter 11

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. Jahvi se utjeèem! Zašto dakle govorite duši mojoj: "Odleti u goru kao ptica! ²Gle, bezbožnici veæ luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika. ³Kad su temelji uzljuljani, što da uèini pravednik?" ⁴Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oèi njegove motre, vjeðama pronièe sinove ljudske. ⁵Jahve pronièe pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika. ⁶Na grešnike æe izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit æe dio njine sudbine. ⁷Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, èestiti æe gledat' lice njegovo.

Chapter 12

¹ Zborovoði. U oktavi. Psalam. Davidov. ²U pomoæ, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više meðu ljudima! ³Svatko laže svome bližnjemu, govori usnama lažljivim i srcem dvoliènim. ⁴Istrijebi, Jahve, sve usne lažljive i jezik hvastavi; ⁵one što zbore: "Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?" ⁶"Zbog nevolje tlaèenih i jauka ubogih sada æu ustati - govori Jahve - spasenje donijet' onom tko ga želi." ⁷Rijeèi su Jahvine rijeèi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta oèišæeno. ⁸O Jahve, ti æeš bdjeti nad nama, od naraštaja ovog èuvat' nas svagda, ⁹pa nek' se okolo vrzu zlotvori, nek' se izdižu ljudi najgori.

Chapter 13

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. ²TÓa dokle, Jahve, dokle æeš me zaboravljati? Dokle æeš skrivati lice od mene? ³Dokle æu nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoæ? Dokle æe se dušmanin dizat' na me? ⁴Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj! Prosvijetli mi oèi da ne zaspim nasmrt, ⁵nek' ne kaže dušmanin: "Nadjaèah njega!" Nek' ne klièu protivnici ako posrnem! ⁶Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek' mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat æu Jahvi koji mi uèini dobro, pjevat æu imenu Jahve Svevišnjeg!

Chapter 14

¹ Zborovoði. Davidov. Bezumnik reèe u srcu: "Nema Boga." Pokvareni rade gadosti; nitko da èini dobro. ²Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. ³No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da èini dobro - nikoga nema. ⁴Neæe li se urazumiti svi što bezakonje èine, koji proždiru narod moj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino: ⁵jednom æe drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim. ⁶Želite razbiti nakane ubogog: Jahve je utoèište njegovo. ⁷O neka doðe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda svoga, klicat æe Jakov, radovat se Izrael.

Chapter 15

¹ Psalam. Davidov. Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? ²Onaj samo tko živi èestito, koji èini pravicu, i istinu iz srca zbori, ³i ne kleveæe jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; ⁴koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje; ⁵koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako èini, pokolebat' se neæe dovijeka.

Chapter 16

¹ Miktam. Davidov. Èuvaj me, Bože, jer se tebi utjeèem. ²Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez tebe!" ³Za svetima što su u zemlji sav plamtim od èežnje! ⁴Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuðe. Ja im ljevanica nalijevat' neæu, ime im spominjat' neæu usnama. ⁵Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu. ⁶Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština. ⁷Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noæu srce opominje. ⁸Jahve mi je svagda pred oèima; jer mi je zdesna, neæu posrnuti. ⁹Stog' mi se raduje srce i klièe duša, i tijelo mi spokojno poèiva. ¹⁰Jer mi neæeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. ¹¹Pokazat æeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vjeèno.

Chapter 17

¹ Molitva. Davidova. Poèuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih! ²Od tebe nek' mi doðe presuda, tvoje oèi vide što je pravo. ³Istraži mi srce, pohodi noæu, ognjem me iskušaj, al' u meni neæeš naæ' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja ⁴kao što griješe ljudi: po rijeèima usta tvojih èuvah putove Zakona. ⁵Korak mi èvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim. ⁶Zazivam te, Bože, ti æeš me uslišit': prikloni mi uho i èuj rijeèi moje. ⁷Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utjeèu desnici tvojoj. ⁸Èuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih ⁹od zlotvora što na me nasræu. Dušmani me bijesni opkoljuju, ¹⁰bešæutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto, ¹¹Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore; ¹²slièni lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviæu što vreba u potaji. ¹³Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život maèem spasi, ¹⁴a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne. ¹⁵A ja æu u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit æu ga se nagledati.

Chapter 18

¹ Uèitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja ²Ljubim te, Jahve, kreposti moja! ³Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, peæino moja kojoj se utjeèem, štite moj, snago spasenja moga, tvrðavo moja! ⁴Zazvat æu Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit æu izbavljen. ⁵Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne. ⁶Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: ⁷u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi zaèu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. ⁸I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. ⁹Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. ¹⁰On nagnu nebesa i siðe, pod nogama oblaci mu mraèni. ¹¹Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. ¹²Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, ¹³od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. ¹⁴Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. ¹⁵Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. ¹⁶Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. ¹⁷On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. ¹⁸Od protivnika moænog mene oslobodi, od dušmana mojih jaèih od mene. ¹⁹Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, ²⁰na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. ²¹Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po èistoæi ruku mojih on me nagradi, ²²jer èuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. ²³Odredbe njegove sve su mi pred oèima, zapovijedi njegove nisam odbacio, ²⁴do srži odan njemu sam bio, èuvam se grijeha svakoga. ²⁵Jahve mi po pravdi mojoj vrati, èistoæu ruku mojih vidje. ²⁶S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraæaš. ²⁷S èovjekom èistim ti si èist, a lukavca izigravaš, ²⁸jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oèi ohole. ²⁹Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: ³⁰s tobom udaram na èete dušmanske, s Bogom svojim preskaèem zidine. ³¹Savršeni su puti Gospodnji, i rijeè je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utjeèu. ³²Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? ³³Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran, ³⁴noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine èvrste, ³⁵ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. ³⁶Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi. ³⁷Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posræu. ³⁸Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. ³⁹Obaram ih, ne mogu se diæi, padaju, pod nogama mi leže. ⁴⁰Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. ⁴¹Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. ⁴²Vapiju u pomoæ - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se. ⁴³Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu. ⁴⁴Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. ⁴⁵Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuðinci meni laskaju; ⁴⁶sinovi tuðinski gube srèanost, izlaze dršæuæ' iz svojih utvrda. ⁴⁷Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! ⁴⁸Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. ⁴⁹Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od èovjeka silnika spasavaš. ⁵⁰Zato te slavim, Jahve, meðu pucima i psalam pjevam tvome Imenu: ⁵¹umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.

Chapter 19

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. ²Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. ³Dan danu to objavljuje, a noæ noæi glas predaje. ⁴Nije to rijeè, a ni govor nije, nije ni glas što se može èuti, ⁵al' po zemlji razliježe se jeka, rijeèi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator, ⁶te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div klièe kad prelijeæe stazu. ⁷Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu. ⁸Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedoèanstvo Jahvino - neuka uèi; ⁹prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; èista je zapovijed Jahvina - oèi prosvjetljuje; ¹⁰neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni, ¹¹dragocjeniji od zlata, od zlata èistoga, slaði od meda, meda samotoka. ¹²Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih èuva. ¹³Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha oèisti me! ¹⁴Od oholosti èuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad æu biti neokaljan, èist od grijeha velikoga. ¹⁵Moje ti rijeèi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!

Chapter 20

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. ²Uslišio te Jahve u dan nevolje, štitilo te ime Boga Jakovljeva! ³Poslao ti pomoæ iz Svetišta, branio te sa Siona! ⁴Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja! ⁵Udijelio ti što ti srce želi, ispunio sve namisli tvoje! ⁶Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio Jahve svaku molbu tvoju! ⁷Znam evo: Jahve æe pobjedu dati svom pomazaniku, uslišit ga iz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje. ⁸Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve, Boga našega! ⁹Oni posræu i padaju, mi se držimo i stojimo. ¹⁰Jahve, daruj pobjedu kralju, usliši nas u dan kad te zazovemo!

Chapter 21

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. ²Jahve, zbog tvoje se moæi kralj veseli, zbog pomoæi tvoje radosno klièe. ³Ti mu ispuni želju srca, ne odbi molitve usana njegovih. ⁴Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata. ⁵Za život te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova. ⁶Pomoæu tvojom slava je njegova velika, uresio si ga velièanstvom i sjajem. ⁷Ti ga uèini blagoslovom za vjekove, veseliš ga radošæu lica svojega. ⁸Doista, kralj se uzda u Jahvu i po dobroti Svevišnjega neæe se pokolebati. ⁹Tvoja ruka nek' pronaðe sve dušmane tvoje, desnica tvoja neka stigne one koji te mrze! ¹⁰Nek' budu kao u peæi ognjenoj kad se ukaže lice tvoje! Nek' ih Jahve gnjevom uništi, neka ih proguta oganj! ¹¹Njihovo potomstvo satri sa zemlje i rod im iz sinova ljudskih. ¹²Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke, neæe uspjeti. ¹³Ti æeš ih natjerati u bijeg, svoj luk æeš usmjeriti na njih. ¹⁴Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju!

Chapter 22

¹ Zborovoði. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov. ²Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. ³Bože moj, vièem danju, al'ne odvraæaš; noæu vapijem i nema mi poèinka. ⁴A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! ⁵U tebe se oèevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; ⁶k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. ⁷A ja, crv sam, a ne èovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. ⁸Koji me vode, podruguju se meni, razvlaèe usne, mašu glavom: ⁹"U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" ¹⁰Iz krila majèina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. ¹¹Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majèina ti si Bog moj. ¹²Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne. ¹³Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. ¹⁴Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i rièe. ¹⁵Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. ¹⁶Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. ¹⁷Opkolio me èopor pasa, rulje me zloèinaèke okružile. Probodoše mi ruke i noge, ¹⁸sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. ¹⁹Haljine moje dijele meðu sobom i kocku bacaju za odjeæu moju. ²⁰Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoæ! ²¹Dušu moju istrgni maèu, iz šapa pasjih život moj. ²²Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih! ²³A sada, braæi æu svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit æu te usred zbora. ²⁴"Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! ²⁵Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je èuo." ²⁶Zato æu te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete. ²⁷Siromasi æe jesti i nasitit æe se, hvalit æe Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka! ²⁸Spomenut æe se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim æe n§icÄe pasti sve obitelji pogana. ²⁹Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima. ³⁰Njemu æe se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja æe duša za njega živjeti, ³¹njemu æe služiti potomstvo moje. O Gospodu æe se pripovijedat' ³²slijedeæem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu buduæem: "Ovo uèini Jahve!"

Chapter 23

¹ Psalam. Davidov. Jahve je pastir moj: ni u èem ja ne oskudijevam; ²na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi ³i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. ⁴Pa da mi je i dolinom smrti proæi, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. ⁵Trpezu preda mnom prostireš na oèi dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, èaša se moja prelijeva. ⁶Dobrota i milost pratit æe mene sve dane života moga. U Jahvinu æu domu prebivati kroz dane mnoge.

Chapter 24

¹ Psalam. Davidov. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. ²On ga na morima utemelji i na rijekama uèvrsti. ³Tko æe uziæi na Goru Jahvinu, tko æe stajati na svetom mjestu njegovu? ⁴Onaj u koga su ruke èiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. ⁵On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. ⁶Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva. ⁷"Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vjeène, da uniðe Kralj slave!" ⁸"Tko je taj Kralj slave?" "Jahve silan i junaèan, Jahve silan u boju!" ⁹"Podignite, vrata, nadvratnike svoje dižite se, dveri vjeène, da uniðe Kralj slave!" ¹⁰"Tko je taj Kralj slave?" "Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!"

Chapter 25

¹ Davidov. $ALEF K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju, $BET ²u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani! $GIMEL ³Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neæe: postidjet æe se koji se lako iznevjere. $DALET ⁴Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauèi me svojim stazama! $HE ⁵Istinom me svojom vodi i pouèi me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: $VAU u tebe se pouzdajem svagda. $ZAJIN ⁶Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. $HET ⁷Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve! $TET ⁸Jahve je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. $JOD ⁹On ponizne u pravdi vodi i uèi malene putu svome. $KAF ¹⁰Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji èuva Savez njegov i propise. $LAMED ¹¹Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik. $MEM ¹²Ima li koga da se boji Jahve? On æe ga pouèiti kojim æe putem krenuti. $NUN ¹³Duša æe mu u sreæi poèivati, a potomci æe njegovi zaposjesti zemlju. $SAMEK ¹⁴Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima. $AJIN ¹⁵K Jahvi su svagda oèi moje upravljene, jer mi nogu izvlaèi iz zamke. $PE ¹⁶Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan. $SADE ¹⁷Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me! ¹⁸Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! $REŠ ¹⁹Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mržnjom žestokom mrze. $ŠIN ²⁰Èuvaj dušu moju, izbavi me: neæu se postidjeti, jer se tebi utekoh. $TAU ²¹Nedužnost i èestitost nek' me štite, jer u tebe se uzdam, o Jahve. ²²Izbavi, Bože, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih.

Chapter 26

¹ Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuæ' se u Jahvu ja se ne pokolebah. ²Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce. ³Jer tvoja je dobrota pred oèima mojim, u istini tvojoj ja hodim. ⁴S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraæam podlima. ⁵Mrsko mi je društvo zlotvora, i s bezbošcima sjesti ne želim. ⁶U nedužnosti ruke svoje perem i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve, ⁷da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djela tvoja. ⁸O Jahve, ljubim dom u kojem prebivaš i mjesto gdje slava tvoja stoluje. ⁹Ne pogubi mi dušu s grešnicima ni život moj s krvolocima; ¹⁰na rukama je njihovim zloèin, a desnica im puna mita. ¹¹A ja u nedužnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi. ¹²Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat æu Jahvu.

Chapter 27

¹ Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim? ²Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posræu i padaju. ³Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja. ⁴Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam. ⁵U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže. ⁶I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu æu Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi æu pjevat' i klicati. ⁷Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! ⁸Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. ⁹Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoæi moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! ¹⁰Ako me otac i mati ostave, Jahve æe me primiti. ¹¹Nauèi me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. ¹²Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašæu nasiljem. ¹³Vjerujem da æu uživati dobra Jahvina u zemlji živih. ¹⁴U Jahvu se uzdaj, ojunaèi se, èvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!

Chapter 28

¹ Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze. ²Èuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdižem svetomu Hramu tvojem. ³Ne uzmi me s bezbožnicima i s onima koji èine bezakonje, koji govore slatko s bližnjima a u srcu im je pakost. ⁴Daj im po djelima njihovim i po zloæi njihovih nedjela! Po djelu ruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi! ⁵Jer ne mare za èine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: nek' ih obori i više ne podigne! ⁶Blagoslovljen Jahve što usliša zazivanje moje! Jahve mi je zaklon, on štit je moj. ⁷U njega se srce moje pouzdalo i pomoæ mi doðe; zato mi klièe srce i pjesmom njega slavim. ⁸Jahve je jakost narodu svome, tvrðava spasa svom pomazaniku. ⁹Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi ih dovijeka!

Chapter 29

¹ Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Božji, prinesite Jahvi slavu i moæ! ²Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u svetištu njegovu! ³Èuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim! ⁴Èuj! Jahve u sili, Jahve u velièanstvu! ⁵Èuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske, ⁶i Liban skakuæe poput teleta, a Sirion kao mlado bivolèe! ⁷Èuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene! ⁸Èuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadeškom! ⁹Èuj! Od straha se mladÄe košute, prerano se mladÄe košute šumske. [3b] Èuj! Bog velièanstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava! ¹⁰Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka! ¹¹Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje.

Chapter 30

¹ Psalam. Pjesma za posveæenje Doma. Davidov. ²Velièam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani. ³Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio; ⁴Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio. ⁵Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu! ⁶Jer samo za tren traje srdžba njegova, a èitav život dobrota njegova. Veèer donese suze, a jutro klicanje. ⁷U svojoj sreæi rekoh: "Neæu se pokolebati nikada!" ⁸Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali èim lice sakriješ, sav se uplašim. ⁹Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrðe Boga svojega: ¹⁰"Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siðem? Zar æe te prašina slaviti, zar æe naviještati vjernost tvoju?" ¹¹Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoæ! ¹²Okrenuo si moj plaè u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošæu. ¹³Zato ti pjeva duša moja i neæe zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka æu te hvaliti!

Chapter 31

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. ²Tebi se, Jahve, utjeèem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi! ³Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrðava spasenja. ⁴Jer ti si hrid moja, tvðava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj. ⁵Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utoèište. ⁶U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni. ⁷Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam. ⁸Radosno æu klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj. ⁹Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo. ¹⁰Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo. ¹¹Život mi se troši u gorèini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule. ¹²Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene. ¹³Nestalo me k'o mrtvaca iz sjeæanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda. ¹⁴Èujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu. ¹⁵A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj! ¹⁶U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone! ¹⁷Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi. ¹⁸Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek' u Podzemlju zamuknu. ¹⁹Nek' zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno. ²⁰O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju èuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utjeèu naoèigled sinovima èovjeèjim. ²¹Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih. ²²Blagoslovljen Jahve jer me obasu èudesnom dobrotom u gradu tvrdom. ²³U tjeskobi svojoj veæ mišljah: "Odbaèen sam od pogleda tvoga." Ali ti si èuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio. ²⁴Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: èuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraæa onima koji postupaju oholo. ²⁵Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!

Chapter 32

¹ Davidov. Pouèna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zloèin pokriven! ²Blago èovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u èijemu duhu nema prijevare! ³Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. ⁴Danju i noæu ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega. ⁵Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat æu Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio. ⁶Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u èasu nevolje. Kad bujice silne navale, njega neæe stiæi. ⁷Utoèište ti si moje, od tjeskobe ti æeš me saèuvat', odjenut' me radošæu spasenja. ⁸Uèit æu te, put ti kazat' kojim ti je iæi, svjetovat æu te, oko æe moje bdjeti nad tobom. ⁹Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš voðicama i uzdom, inaèe im se ne primièi! ¹⁰Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost. ¹¹Radujte se Jahvi i klièite, pravedni, klièite svi koji ste srca èestita!

Chapter 33

¹ Pravednici, Jahvi klièite! Hvaliti ga pristoji se èestitima. ²Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset žica velièajte njega! ³Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima. ⁴Jer prÓava je rijeè Jahvina i vjernost su sva djela njegova. ⁵On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine. ⁶Jahvinom su rijeèju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova. ⁷Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta. ⁸Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta! ⁹Jer on reèe - i sve postade, naredi - i sve se stvori. ¹⁰Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima. ¹¹Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena. ¹²Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabra sebi za baštinu! ¹³Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove èovjeèje. ¹⁴Iz svoga prebivališta motri sve stanovnike zemaljske: ¹⁵on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova. ¹⁶Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka. ¹⁷Isprazno se od konja nadati spasenju, jaèina njegova ne izbavlja. ¹⁸Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: ¹⁹da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi. ²⁰Naša se duša Jahvi nada, on je pomoæ i zaštita naša. ²¹Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo. ²²Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo!

Chapter 34

¹ Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on $ALEF ²Blagoslivljat æu Jahvu u svako doba, njegova æe mi hvala biti svagda na ustima! $BET ³Nek' se Jahvom duša moja hvali: nek' èuju ponizni i nek' se raduju! $GIMEL ⁴Velièajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno! $DALET ⁵Tražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga. $HE ⁶U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša. $ZAJIN ⁷Eto, jadnik vapi, a Jahve ga èuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. $HET ⁸Anðeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi. $TET ⁹Kušajte i vidite kako dobar je Jahve: blago èovjeku koji se njemu utjeèe! $JOD ¹⁰Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje. $KAF ¹¹Osiromašiše moguænici i gladuju, a koji traže Jahvu ne trpe oskudice. $LAMED ¹²Doðite, djeco, i poslušajte me, uèit æu vas strahu Gospodnjem. $MEM ¹³O èovjeèe, ljubiš li život? Želiš li dane mnoge uživati dobra? $NUN ¹⁴Jezik svoj oda zla suspreži i usne od rijeèi prijevarnih! $SAMEK ¹⁵Zla se kloni, a èini dobro, traži mir i za njim idi! $PE ¹⁶Oèi Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove. $AJIN ¹⁷Lice se Jahvino okreæe protiv zloèinaca da im spomen zatre na zemlji. $SADE ¹⁸Pravednici zazivaju, i Jahve ih èuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba. $KOF ¹⁹Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava. $REŠ ²⁰Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja. $ŠIN ²¹On èuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neæe slomiti. $TAU ²²Opakost bezbošca ubija, platit æe koji mrze pravednika. ²³Jahve izbavlja duše slugu svojih, i neæe platiti tko god se njemu utjeèe.

Chapter 35

¹ Davidov. Optuži, Jahve, tužitelje moje i napadni one koji mene napadaju! ²Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoæ! ³Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: "Ja sam tvoje spasenje." ⁴Nek' se smetu i postide koji život moj traže, nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju! ⁵Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih Anðeo Jahvin potjera! ⁶Mraèni i skliski bili im putovi kad ih Anðeo Jahvin bude gonio! ⁷Bez razloga napeše mi mrežu, bez razloga grob duši mojoj iskopaše. ⁸Propast æe ih stiæi iznenada, u mrežu koju napeše sami æe se uhvatiti, past æe u jamu što je iskopaše! ⁹A moja æe duše klicati u Jahvi, radovat æe se u spasenju njegovu. ¹⁰Sve æe kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljaèkaša? ¹¹Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam. ¹²Vraæaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu. ¹³U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraæala. ¹⁴Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali. ¹⁵A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru. ¹⁶Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene. ¹⁷O Jahve, dokle æeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje! ¹⁸Zahvalit æu ti u velikom zboru, slavit æu te meðu pukom brojnim. ¹⁹Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju oèima oni koji me nizašto mrze! ²⁰Jer oni ne misle o miru, veæ spletke snuju protiv mirnih u zemlji. ²¹Razvaljuju svoja usta na me i govore: "Ha, ha, vidjesmo oèima svojim!" ²²Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj! ²³Preni se, ustani da me obraniš, Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju! ²⁴Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom! ²⁵Nek' ne misle u srcu: "Ispunila nam se želja!" Nek' ne reknu: "Progutali smo ga!" ²⁶Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreæi mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me! ²⁷Nek' radosno klièu kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda govore: "Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!" ²⁸A moj æe jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.

Chapter 36

¹ Zborovoði. Od sluge Jahvina Davida. ²Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred oèima. ³Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi. ⁴Rijeèi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on više ne mari. ⁵Bezakonje smišlja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje. ⁶Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. ⁷Pravednost je tvoja k'o Božji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš. ⁸Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju; ⁹site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš. ¹⁰U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošæu mi svjetlost vidimo. ¹¹Zakrili dobrotom sve koji te štuju i pravednošæu svojom sve koji su srca èestita. ¹²Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni. ¹³Gle, padoše koji èine bezakonje: oboreni su da više ne ustanu.

Chapter 37

¹ Davidov. $ALEF Nemoj se žestiti na opake, zavidjet nemoj pakosnicima: ²kao trava brzo se osuše, k'o mlada zelen brzo uvenu. $BET ³U Jahvu se uzdaj i èini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru. ⁴Sva radost tvoja neka bude Jahve: on æe ispuniti želje tvoga srca! $GIMEL ⁵Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on æe sve voditi. ⁶Pravda æe tvoja zasjati k'o svjetlost i tvoje pravo k'o sunce podnevno. $DALET ⁷Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne žesti se na onog koji ima sreæe, na èovjeka koji spletke kuje. $HE ⁸Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne uèiniš. ⁹Jer æe biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit æe zemlju. $VAU ¹⁰Još malo i nestat æe bezbožnika: mjesto æeš njegovo tražiti, a njega više nema. ¹¹Zemlju æe posjedovati krotki, obilje mira oni æe uživat'. $ZAJIN ¹²Bezbožnik smišlja zlo pravedniku i zubima škrguæe na njega. ¹³A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi. $HET ¹⁴Maè potežu bezbošci i zapinju lukove da obore jadnika i siromaha, da pokolju one koji hode pravim putem. ¹⁵Maèem æe vlastito srce probiti, slomit æe se njihovi lukovi. $TET ¹⁶Bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora: ¹⁷jer æe se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon pravedniku. $JOD ¹⁸Jahve se brine za život èestitih, dovijeka æe trajati baština njihova. ¹⁹Neæe se postidjeti u vrijeme nevolje, bit æe siti u danima gladi. $KAF ²⁰A bezbožnici æe propasti, dušmani Jahvini povenut æe k'o ures livada, poput dima se rasplinuti. $LAMED ²¹Bezbožnik zaima, ali ne vraæa, pravednik se sažaljeva i daje. ²²Oni koje Jahve blagoslovi baštinit æe zemlju, a koje prokune bit æe zatrti. $MEM ²³Jahve vodi i uèvršæuje korake èovjeku i mio mu je put njegov. ²⁴Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve drži za ruku. $NUN ²⁵Mlad bijah i ostarjeh, al' ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose. ²⁶Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu blagoslov. $SAMEK ²⁷Zla se kloni i èini dobro, i ostat æeš dovijeka. ²⁸Jer Jahve ljubi pravdu i pobožnika svojih ne ostavlja. $AJIN Zauvijek æe biti zatrti zlikovci, istrijebit æe se potomstvo bezbožnika. ²⁹Zemlju æe posjedovati pravednici i živjet æe na njoj dovijeka. $PE ³⁰Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo. ³¹Zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi. $SADE ³²Bezbožnik vreba pravednoga i smišlja da ga usmrti. ³³Jahve ga neæe ostaviti u njegovoj vlasti i neæe dopustiti da ga na sudu osude. $KOF ³⁴U Jahvu se uzdaj i drži se puta njegova: on æe te uzvisit' i baštinit æeš zemlju; radostan æeš gledati propast bezbožnih. $REŠ ³⁵Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar krošnjat širi. ³⁶Proðoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne naðoh. $ŠIN ³⁷Promatraj èestita i gledaj neporoèna: mirotvorac ima potomstvo. ³⁸A grešnici bit æe svi iskorijenjeni, istrijebit æe se zlikovaèko sjeme. $TAU ³⁹Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme nevolje. ⁴⁰Jahve im pomaže, on ih izbavlja: on æe ih izbaviti od zlotvora i spasiti, jer u njemu traže okrilje.

Chapter 38

¹ Psalam. Davidov. Za spomen. ²Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. ³Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu: ⁴na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima. ⁵Zloæe moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me. ⁶Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje. ⁷Pogurih se sav i zgrèih, povazdan lutam žalostan. ⁸Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema. ⁹Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega. ¹⁰O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni. ¹¹Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida oèinjeg gasi se. ¹²Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko. ¹³Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreæu, propašæu mi prijete i uvijek smišljaju prijevare. ¹⁴A ja sam kao gluh i ništa ne èujem i, kao nijem, usta ne otvaram. ¹⁵Postadoh k'o èovjek koji ne èuje i koji u ustima nema odgovora. ¹⁶Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti æeš me uslišati, Jahve, Bože moj! ¹⁷Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!" ¹⁸Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom. ¹⁹Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega. ²⁰A koji su bez razloga protiv mene, moæni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno. ²¹Za dobro zlom mi uzvraæaju, protive mi se što tražim dobro. ²²O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene! ²³Požuri se meni u pomoæ, Gospode, spase moj!

Chapter 39

¹ Zborovoði. Jedutunu. Psalam. Davidov. ²Odluèio sam: "Èuvat æu put svoj da ne zgriješim jezikom; usta æu svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik." ³Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorèa. ⁴U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom: ⁵"Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan. ⁶Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki èovjek. ⁷Poput sjene èovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgræe, a ne zna tko æe ga pokupiti." ⁸A sada, èemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi! ⁹Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luðaku! ¹⁰Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti uèinio. ¹¹Biè svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje. ¹²Ti kaznama popravljaš èovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastaèeš: tek dašak je svaki èovjek. ¹³Èuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji. ¹⁴Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!

Chapter 40

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. ²Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. ³Izvuèe me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. ⁴U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet æe mnogi i strah æe ih obuzeti: uzdanje æe svoje staviti u Jahvu. ⁵Blago èovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari. ⁶Èudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli èudesne - ravna ti nema! Kazivat' ih i objavljivati želim, al' odveæ ih je da bi se nabrojit' mogli. ⁷Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš. ⁸Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: ⁹Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim." ¹⁰Tvoju æu pravdu naviještat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neæu, o Jahve, sve ti je znano. ¹¹Tvoju pravdu neæu kriti u srcu, kazivat æu vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neæu dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini. ¹²A ti, o Jahve, milosrða mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda èuvaju. ¹³Jer me okružiše nesreæe nebrojene, krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu: više ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo. ¹⁴Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš; Gospodine, u pomoæ mi pohitaj! ¹⁵Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i neka se posrame koji se nesreæi mojoj raduju! ¹⁶Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoæu! ¹⁷Neka klièu i nek' se vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore svagda: "Velik je Jahve!" svi koji spasenje tvoje ljube. ¹⁸Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoæ moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni!

Chapter 41

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. ²Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve æe ga spasiti! ³Jahve æe ga štititi i živa saèuvati, sreæu mu dati na zemlji i neæe ga predati na volju dušmanima. ⁴Jahve æe ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu. ⁵Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!" ⁶Neprijatelji zlo govore o meni: "Kad æe umrijeti i kad æe mu nestati imena?" ⁷I doðe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja i vani opada. ⁸Mrzitelji moji svi složno šapuæu o meni; zlo mi dosuðuju: ⁹"Pogubna se pošast na nj oborila." Ili: "Tko jednom leže, više ne ustaje." ¹⁰Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže. ¹¹A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti. ¹²Po tome æu znati da sam mio tebi: što se dušmanin moj neæe veseliti nada mnom. ¹³A mene æeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka. ¹⁴Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!

Chapter 42

¹ Zborovoði. Pouèna pjesma. Sinova Korahovih. ²Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja èezne, Bože, za tobom. ³Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada æu doæi i lice Božje gledati? ⁴Suze su kruh moj danju i noæu, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" ⁵Duša moja gine kada se spomenem kako koraèah u mnoštvu predvodeæ' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sveèanoj. ⁶Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! ⁷Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. ⁸Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeðoše. ⁹Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog. ¹⁰Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" ¹¹Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" ¹²Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

Chapter 43

¹ Dosudi mi pravo, Bože, i povedi parbu moju protiv èeljadi bezbožne, izbavi me od èovjeka zlobna i opaka! ²Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima? ³Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje! ⁴I pristupit æu Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom æu slaviti tebe, Bože, o Bože moj! ⁵Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

Chapter 44

¹ Zborovoði. Sinova Korahovih. Pouèna pjesma. ²Bože, ušima svojim slušasmo, oèevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim. ³Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio. ⁴Maèem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, veæ desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio. ⁵Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu. ⁶Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše. ⁷U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me maè moj spasavao. ⁸Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze. ⁹Dièili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda. ¹⁰A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa èetama našim. ¹¹Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljaèkaše nas mrzitelji naši. ¹²Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas meðu neznabošce. ¹³U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom. ¹⁴Uèinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igraèku onima oko nas. ¹⁵Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama. ¹⁶Svagda mi je sramota moja pred oèima i stid mi lice pokriva ¹⁷zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina. ¹⁸Sve nas to snaðe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga, ¹⁹niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze, ²⁰kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom. ²¹Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuðem bogu podigli: ²²zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca! ²³Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje. ²⁴Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! ²⁵Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu? ²⁶Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. ²⁷Ustani, u pomoæ nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!

Chapter 45

¹ Zborovoði. Po napjevu "Ljiljani". Sinova Korahovih. Pouèna pjesma. Svadbena pjesma. ²Iz srca mi naviru rijeèi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara. ³Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka. ⁴Pripaši maè uz bedra, junaèe, ogrni se sjajem i velièanstvom! ⁵Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi! ⁶Oštre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost. ⁷Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva! ⁸Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. ⁹Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele. ¹⁰Kraljevske ti kæeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom. ¹¹"Slušaj, kæeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog! ¹²Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj. ¹³Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju traže prvaci naroda." ¹⁴Sva lijepa koraèa kæi kraljeva u haljinama zlatom vezenim. ¹⁵U haljini od veza šarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine. ¹⁶S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze. ¹⁷Oce tvoje naslijedit æe tvoji sinovi, postavit æeš ih knezovima na svoj zemlji. ¹⁸Iz koljena u koljeno naviještat æe ime tvoje, hvalit æe te narodi u vijeke vjekova.

Chapter 46

¹ Zborovoði. Sinova Korahovih. Po napjevu "Djevice". Pjesma. ²Bog nam je zaklon i utvrda, pomoænik spreman u nevolji. ³Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more. ⁴Nek' buèe i bjesne valovi morski, nek' bregovi dršæu od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! ⁵Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Višnjega. ⁶Bog je sred njega, poljuljat se neæe, od rane zore Bog mu pomaže. ⁷Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi: ⁸s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! ⁹Doðite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji uèini. ¹⁰Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže. ¹¹Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen! ¹²S nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

Chapter 47

¹ Zborovoði. Sinova Korahovih. Psalam. ²Narodi svi, plješæite rukama, klièite Bogu glasom radosnim. ³Jer Jahve je to - svevišnji, strašan, kralj velik nad zemljom svom. ⁴Narode je nama podložio, pogane stavio pod noge naše, ⁵baštinu nam odabrao - ponos Jakova, svoga ljubimca. ⁶Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje. ⁷Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju našemu, pjevajte! ⁸Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjevaèi vrsni! ⁹Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju. ¹⁰Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Božji su svi vlastodršci zemlje, nad svima on je uzvišen.

Chapter 48

¹ Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. ²Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga našega. ³Sveto brdo njegovo, brijeg velièanstven, radost je zemlji svoj. Gora Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog. ⁴Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom. ⁵Jer gle, složiše se kraljevi, navališe zajedno. ⁶Èim vidješe, zapanjiše se i zbunjeni u bijeg nagnuše. ⁷Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje, ⁸kao kad vjetar istoèni razbija brodove taršiške. ⁹Što smo èuli, sada vidimo: grad Jahve nad Vojskama, grad Boga našega - Bog ga utvrdi dovijeka. ¹⁰Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote usred Hrama tvojega. ¹¹Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseže. Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko! ¹²Neka klièu gradovi Judini zbog tvojih sudova! ¹³Obiðite Sion i proðite njime, prebrojite kule njegove! ¹⁴Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potanko dvorove: da biste kazivali buduæem koljenu: ¹⁵"Takav je Bog, Bog naš zasvagda i dovijeka! On neka nas vodi!"

Chapter 49

¹ Zborovoði. Sinova Korahovih. Psalam. ²Poslušajte ovo, svi narodi, èujte, svi stanovnici zemlje, ³vi, djeco puka, i vi, odliènici, bogati i siromašni zajedno! ⁴Moja æe usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne. ⁵K pouènoj izreci priklonit æu uho, uz harfu æu izložit' svoju zagonetku. ⁶Što da se bojim u danima nesreæe kad me opkoli zloba izdajica ⁷koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom? ⁸TÓa nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu: ⁹životu je cijena previsoka, i nikada je neæe platiti ¹⁰tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu. ¹¹Jer, i mudri umiru, pogiba i luðak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima. ¹²Grobovi im kuæe zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim. ¹³Èovjek koji nerazumno živi slièan je stoci koja ugiba. ¹⁴Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreæi: ¹⁵Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova æe lika brzo nestati, Podzemlje æe im biti postojbina. ¹⁶A moju æe dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti. ¹⁷Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveæa blago doma njegova: ¹⁸kad umre, ništa neæe ponijeti sa sobom, i blago njegovo neæe s njime siæi. ¹⁹Ako se u životu držao sretnim - "Govorit æe se da ti je dobro bilo!" - ²⁰i on æe doæi u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti neæe. ²¹Èovjek koji nerazumno živi slièan je stoci koja ugiba.

Chapter 50

¹ Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sunèeva do zalaza. ²Sa Siona predivnog Bog zablista: ³Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja. ⁴On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu: ⁵"Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!" ⁶Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac! ⁷"Slušaj, narode moj, ja æu govoriti, o Izraele, svjedoèit æu protiv tebe: ja, Bog - Bog tvoj! ⁸Ne korim te zbog žrtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda mnom. ⁹Neæu od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova: ¹⁰tÓa moje su sve životinje šumske, tisuæe zvjeradi u gorama mojim. ¹¹Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se mièe u poljima. ¹²Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja. ¹³Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca? ¹⁴Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje! ¹⁵I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit æu te, a ti æeš me slaviti." ¹⁶A grešniku Bog progovara: "Što tumaèiš naredbe moje, što meæeš u usta Savez moj? ¹⁷Ti, komu stega ne prija, te rijeèi moje iza leða bacaš? ¹⁸Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima. ¹⁹Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. ²⁰U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje. ²¹Sve si to èinio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi slièan? Pokarat æu te i stavit æu ti sve to pred oèi." ²²Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neæe. ²³Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim - njemu æu pokazati spasenje svoje.

Chapter 51

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. ² Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha ³Smiluj mi se, Bože, po milosrðu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! ⁴Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg oèisti! ⁵Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. ⁶Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i uèinio što je zlo pred tobom: pravedan æeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. ⁷Evo, grešan sam veæ roðen, u grijehu me zaèe majka moja. ⁸Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše uèiš me mudrosti. ⁹Poškropi me izopom da se oèistim, operi me, i bit æu bjelji od snijega! ¹⁰Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene! ¹¹Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! ¹²Èisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! ¹³Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! ¹⁴Vrati mi radost svoga spasenja i uèvrsti me duhom spremnim! ¹⁵Uèit æu bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi æe se obraæati. ¹⁶Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik klièe pravednosti tvojoj! ¹⁷Otvori, Gospodine, usne moje, i usta æe moja naviještati hvalu tvoju. ¹⁸Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. ¹⁹Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, neæeš prezreti. ²⁰U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine! ²¹Tada æe ti biti mile žrtve pravedne i tad æe se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.

Chapter 52

¹ Zborovoði. Pouèna pjesma. Davidova. ² Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: "David je ušao u kuæu Abimelekovu. ³Što se to hvališ pakošæu, silnièe nesmiljeni? ⁴Neprestano snuješ o propasti, jezik ti je britva nabrušena, spletkaru! ⁵Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost! ⁶Mili su ti pogubni govori, lažljivi jezièe! ⁷Bog æe te zato satrti, zauvijek te ukloniti; išèupat æe te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih. ⁸Pravednici æe gledati s užasom i njemu se smijati: ⁹"Gle èovjeka koji ne uze Boga za svoju zaštitu, veæ se uzdao u veliko bogatstvo i osilio u svojim zloèinima!" ¹⁰A ja, k'o zelena maslina u Domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka. ¹¹Hvalit æu te svagda što si to uèinio i slavit æu tvoje ime, jer je dobrostivo, pred licem tvojih pobožnika.

Chapter 53

¹ Zborovoði. Prema napjevu "Bolest". Pouèna pjesma. Davidova. ²Bezumnik reèe u srcu: "Nema Boga!" Pokvareni rade gadosti; nitko da èini dobro. ³Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. ⁴No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da èini dobro - nikoga nema. ⁵Neæe li se urazumiti svi što èine bezakonje, koji proždiru narod moj kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju: ⁶od straha æe drhtat' gdje straha i nema jer Bog æe rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju, bit æe posramljeni jer æe ih Bog odbaciti. ⁷O, neka doðe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda svoga, klicat æe Jakov, radovat' se Izrael.

Chapter 54

¹ Zborovoði. Uza žièana glazbala. Pouèna pjesma. Davidova. ² Kad su Zifijci došli k Šaulu govoreæi: "David se kod nas ³Spasi me, Bože, svojim imenom i jakošæu svojom izbori mi pravdu! ⁴Poslušaj, Bože, moju molitvu i usliši rijeèi usta mojih! ⁵Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici: na Boga se ne osvræu. ⁶Evo, Bog mi pomaže, Gospodin krijepi život moj. ⁷Okreni nesreæu na dušmane moje, zatri ih u vjernosti svojoj. ⁸Od srca rado æu ti žrtvovati, slavit æu ti ime, Jahve, jer je dobrostivo, ⁹jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje postiðene moje dušmane.

Chapter 55

¹ Zborovoði. Uza žièana glazbala. Pouèna pjesma. Davidova. ²Poèuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj: ³obazri se na me i usliši me! Muèim se u svojoj tjeskobi, ⁴zbuni me vika dušmanska i tlaèenje grešnièko. Navališe na me nesreæom, bijesno me progone. ⁵Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade. ⁶Užas me i trepet hvata, groza me obuze. ⁷Zavapih: "O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpoèinem! ⁸Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio; ⁹brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora." ¹⁰Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svaðu vidim u gradu; ¹¹danju i noæu zidinama kruže; bezakonja su i nevolje u njemu. ¹²Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze. ¹³Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio. ¹⁴Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik ¹⁵s kojim sam slatko drugovao i složno hodismo u Domu Božjemu. ¹⁶Smrt neka ih zaskoèi, živi nek' siðu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu. ¹⁷A ja æu Boga prizvati, i Jahve æe me spasiti. ¹⁸Veèerom, jutrom i o podne tužan æu jecati, i on æe èuti vapaj moj. ¹⁹Dat æe mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene. ²⁰Bog æe èuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje. ²¹Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju. ²²Usta su im glaða od maslaca, a srce ratoborno; rijeèi blaže od ulja, a oni - isukani maèevi. ²³Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on æe te pokrijepiti: neæe dati da ikada posrne pravednik. ²⁴A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana neæe doživjeti! A ja se u tebe uzdam!

Chapter 56

¹ Zborovoði. Prema napjevu "Golubica nijema u daljini". Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci. ²Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoæe zgaziti, napadaè me moj neprestano tlaèi. ³Dušmani moji nasræu na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevišnji, ⁴kad me strah spopadne, u te æu se uzdati. ⁵Božje obeæanje slavim, u Boga ja se uzdam i neæu se bojati: što mi može uèiniti smrtnik? ⁶Od jutra do veèeri obružuju me, svi naumi njihovi meni su na zlo. ⁷Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade. ⁸Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bože, obori pogane! ⁹Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj? ¹⁰Moji æe dušmani uzmaknuti èim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene! ¹¹Božje obeæanje slavim, ¹²u Jahvu se uzdam i neæu se bojati: što mi može uèiniti èovjek? ¹³Vežu me zavjeti koje uèinih tebi, o Bože: prinijet æu ti žrtve zahvalne ¹⁴jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si oèuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.

Chapter 57

¹ Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u peæinu. ²Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utjeèe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. ³Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi èini dobro. ⁴Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost! ⁵Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im maè je naoštren. ⁶Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! ⁷Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu! ⁸Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat æu i svirati. ⁹Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit æu zoru jutarnju. ¹⁰Hvalit æu te, Gospode, meðu narodima, meðu pucima pjevat æu tebi: ¹¹jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. ¹²Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

Chapter 58

¹ Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. ²Zar doista krojite pravdu, vi moæni, zar sudite pravo, sinovi ljudski? ³Ne, veæ bezakonje smišljeno èinite, po zemlji vam ruke dijele nepravde. ⁴Na krivu su putu bezbošci od krila majèina, na krivu su putu lašci od utrobe. ⁵U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši zaèepljuje ⁶da glas èarobnjakov ne èuje ni glas bajaèa vješta bajanju. ⁷O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, èeljusti laviæima! ⁸K'o vode što hitro otjeèu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše. ⁹Nek' budu k'o puž koji se pužuæ' rastoèi, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide. ¹⁰Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese. ¹¹Radostan æe biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge æe prati u krvi zlotvora. ¹²I reæi æe ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!"

Chapter 59

¹ Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuæu da ubije Davida. ²Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika! ³Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me! ⁴Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha: ⁵bez moje krivnje na me nasræu. Probudi se! Doði mi u pomoæ i pogledaj, ⁶Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati! ⁷Uveèer se vraæaju, reže poput pasa i trèe po gradu. ⁸Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: "Tko nas èuje?" ⁹No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima. ¹⁰Jakosti moja, gledat æu na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrðe moje. ¹¹Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim! ¹²Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošæu svojom, štite naš, Gospodine. ¹³Grijeh je svaka rijeè usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore! ¹⁴Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje! ¹⁵Uveèer se vraæaju, reže poput pasa i trèe po gradu. ¹⁶Nek' lutaju okolo tražeæi hranu; i kad se nasite, neka zavijaju. ¹⁷A ja æu opjevati silu tvoju i klicat æu jutrom milosrðu tvome, jer mi ti postade utoèište i sklonište u dan nevolje. ¹⁸Jakosti moja, tebi æu pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrðe moje.

Chapter 60

¹ Zborovoði. Po napjevu "Ljiljan svjedoèanstva". Miktam. Davidov. ² Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuæa Edomaca ³Bože, ti nas ÓodbÄaci i bojne nam redove prÓobi, razjari se, a sad nas opet vrati! ⁴Potrese zemlju, rasjeèe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala. ⁵Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim. ⁶Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku dušmanskom. ⁷Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas! ⁸Bog reèe u svom Svetištu: "Šekem æu razdijelit' klièuæi, dolinu Sukot izmjeriti. ⁹Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje! ¹⁰Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom æu baciti obuæu, nad Filistejcem slavit' pobjedu!" ¹¹Tko æe me dovesti do utvrðena grada, tko æe me dovesti do Edoma? ¹²Zar neæeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar više neæeš, Bože, s èetama našim? ¹³Pomozi nam protiv dušmana, jer ljudska je pomoæ ništavna! ¹⁴S pomoæu Božjom hrabro æemo se boriti, a on æe zgaziti naše dušmane.

Chapter 61

¹ Zborovoði. Uza žièana glazbala. Davidov. ²O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju! ³S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut æeš me na liticu i pokoj mi dati, ⁴jer ti si moje sklonište, utvrda èvrsta protiv dušmana. ⁵O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje! ⁶Jer ti, Bože, usliši molbe moje, dade mi baštinu onih što ime ti štuju. ⁷Kraljevim danima pridometni danÄa, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju, ⁸nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost pošalji da ga èuvaju! ⁹Ovako æu pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vršit' zavjete svoje.

Chapter 62

¹ Zborovoði. Po Jedutunu. Psalam. Davidov. ²Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. ³Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neæu se pokolebati. ⁴Dokle æete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu? ⁵Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju. ⁶Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. ⁷Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neæu se pokolebati. ⁸U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utoèište. ⁹U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utoèište! ¹⁰Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca èovjeèja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili. ¹¹U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione. ¹²Bog rekao jedno, a ja dvoje èuo: ¹³"U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraæaš svakom po djelima."

Chapter 63

¹ Psalam. Davidov. Dok David bijaše u Judejskoj pustinji. ²O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeða duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. ³U Svetištu sam tebe motrio gledajuæ' ti moæ i slavu. ⁴Ljubav je tvoja bolja od života, moje æe te usne slavit'. ⁵Tako æu te slavit' za života, u tvoje æu ime ruke dizati. ⁶Duša æe mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit æu te kliktavim ustima. ⁷Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noænim mislim na tebe. ⁸Ti postade meni pomoæ, klièem u sjeni krila tvojih. ⁹Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži. ¹⁰Oni što dušu u propast guraju neka siðu u dubinu zemlje, ¹¹nek' vlasti maèa predani budu, nek' postanu plijen šakalima. ¹²A kralj æe se radovat' u Bogu, slavit æe se tko se kune njime, jer æe lašcima biti zaèepljena usta.

Chapter 64

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. ²Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi èuvaj! ³Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora ⁴koji bruse jezike k'o maèeve, otrovne rijeèi izbacuju kao strijele, ⁵da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeæ' se nièega. ⁶Spremni su na djelo pakosno, snuju kako æe kradom zamke staviti i govore: "Tko æe nas vidjeti?" ⁷Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce èovjeèje bezdan su duboki. ⁸No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju. ⁹Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide: ¹⁰svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on uèini. ¹¹Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utjeèe, i klièu svim srcem èestiti.

Chapter 65

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. Pjesma. ²Bože, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet - ³ti molitve uslišuješ. Svaka pÓut dolazi k tebi ⁴pod teretom grijeha. Naši nas prijestupi taru, ti ih pomiruješ. ⁵Blažen kog izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga i svetošæu tvoga Hrama. ⁶Èudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj, o Bože, spasenje naše, nado svih krajeva svijeta i mora dalekih. ⁷Uèvršæuješ bregove jakošæu svojom silom opasÄan. ⁸Krotiš huku mora, huku valova i buku naroda. ⁹Oni što žive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i veèeri radošæu napunjaš. ¹⁰Ti pÓohodÄi zemlju i ti je nÓatopÄi, ÓobogatÄi nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima žito. Ovako pripremi zemlju: ¹¹brazde joj natopi, grude joj poravna; kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi. ¹²Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost nièe za stopama tvojim. ¹³Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošæu. ¹⁴Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma.

Chapter 66

¹ Zborovoði. Pjesma. Psalam. ²Klièi Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu. ³Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju. ⁴Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!" ⁵Doðite i gledajte djela Božja: èuda uèini meðu sinovima ljudskim. ⁶On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregaziše. Stog' se njemu radujmo! ⁷Dovijeka vlada jakošæu svojom, oèi mu paze na narode da se ne izdignu ljudi buntovni. ⁸Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, razglašujte hvalu njegovu! ⁹Našoj je duši darovao život i ne dade da nam posrne noga. ¹⁰Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro. ¹¹Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše. ¹²Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, onda si pustio da odahnemo. ¹³S paljenicama æu u Dom tvoj uæi, zavjete ispuniti pred tobom ¹⁴što ih obeæaše usne moje, što ih usta moja u tjeskobi obrekoše. ¹⁵Prinijet æu ti paljenice s kadom ovnova, žrtvovati volove i jarad. ¹⁶Doðite, poèujte, koji se Boga bojite, pripovjedit æu što uèini duši mojoj! ¹⁷Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio. ¹⁸Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod. ¹⁹No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje. ²⁰Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene!

Chapter 67

¹ Zborovoði. Uza žièana glazbala. Psalam. Pjesma. ²Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, ³da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje! ⁴Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! ⁵Nek' se vesele i klièu narodi, jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji. ⁶Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! ⁷Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naš! ⁸Bog nas blagoslovio! Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Chapter 68

¹ Zborovoði. Davidov. Psalam. Pjesma. ²Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim! ³Kao što dim išèezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim! ⁴Pravedni neka se raduju, neka klikæu pred Bogom, neka klièu od radosti. ⁵Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i klièite pred njim! ⁶Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru. ⁷Napuštene okuæit æe Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji. ⁸Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom, ⁹tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela. ¹⁰Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu. ¹¹Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu. ¹²Jahve rijeè zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika: ¹³kraljevi vojska bježe te bježe, domaæice plijen dijele. ¹⁴Dok vi poèivaste meðu stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žuækastim zlatom: ¹⁵ondje Svemoguæi razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu. ¹⁶Božanska je gora gora bašanska vrletna. ¹⁷Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve æe na njoj boraviti svagda! ¹⁸Božja su kola bezbrojna, tisuæu tisuæa: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! ¹⁹Na visinu uzaðe vodeæi sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga. ²⁰Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj. ²¹Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja. ²²Zaista, Bog æe satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima. ²³Reèe Gospodin: "Iz Bašana æu ih dovesti, dovest æu ih iz dubine mora, ²⁴da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana." ²⁵Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište: ²⁶sprijeda pjevaèi, za njima sviraèi, u sredini djevojke s bubnjiæima. ²⁷"U sveèanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!" ²⁸Predvodi ih najmlaði, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su knezovi Judini sa èetama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi. ²⁹Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas ³⁰iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose! ³¹Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele! ³²Nek' doðu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pruži ruke Bogu! ³³Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu, ³⁴koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Èuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: ³⁵"Priznajte silu Božju!" Nad Izraelom velièanstvo njegovo, u oblacima sila njegova! ³⁶Strašan je Bog iz svojega Svetišta. Bog Izraelov daje moæ i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!

Chapter 69

¹ Zborovoði. Po napjevu "Ljiljani". Davidov. ²Spasi me, Bože: vode mi doðoše do grla! ³U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. ⁴Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oèi mi klonuše Boga mog èekajuæ'. ⁵Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrði su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo? ⁶Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti. ⁷Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov! ⁸Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. ⁹Tuðinac postadoh braæi i stranac djeci majke svoje. ¹⁰Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. ¹¹Dušu sam postom muèio, okrenulo mi se u ruglo. ¹²Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igraèka. ¹³Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju. ¹⁴No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoæi! ¹⁵Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih. ¹⁶Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom! ¹⁷Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrðu pogledaj na me! ¹⁸Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo! ¹⁹Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me! ²⁰Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su oèima svi koji me muèe. ²¹Ruganje mi slomilo srce i klonuh; èekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne naðoh. ²²U jelo mi žuèi umiješaše, u mojoj me žeði octom napojiše. ²³Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica! ²⁴Nek' im potamne oèi da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe! ²⁵Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati! ²⁶Njihova kuæa nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje! ²⁷Jer su progonili koga ti pokara, bol poveæaše onomu koga ti rani. ²⁸Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom! ²⁹Nek' budu izbrisani iz knjige živih, meðu pravednike neka se ne broje! ³⁰A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoæ, o Bože! ³¹Božje æu ime hvaliti popijevkom, hvalit æu ga zahvalnicom. ³²Bit æe to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima. ³³Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite. ³⁴Jer siromahe Jahve èuje, on ne prezire sužanja svojih. ³⁵Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima mièe. ³⁶Jer Bog æe spasiti Sion - on æe sagradit' gradove Judine - tu æe oni stanovat', imati baštinu. ³⁷Baštinit æe ga potomci slugu njegovih; prebivat æe u njemu oni što ljube ime Božje.

Chapter 70

¹ Zborovoði. Davidov. Za spomen. ²O Bože, spasi me, Jahve, u pomoæ mi pohitaj! ³Nek' se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek' odstupe i nek' se posrame koji se nesreæi mojoj raduju! ⁴Nek' uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoæu! ⁵Neka klièu i nek' se vesele u tebi svi koji tebe traže! Neka govore svagda: "Velik je Bog!" svi koji spasenje tvoje ljube! ⁶A bijedan sam ja i nevoljan, o Bože, u pomoæ mi pohitaj! Ti si pomoæ moja i spasitelj; Jahve, ne kasni!

Chapter 71

¹ Tebi si, Jahve, utjeèem, ne daj da se ikada postidim! ²U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me! ³Budi mi hrid utoèišta i èvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja. ⁴Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlaèitelja: ⁵jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti! ⁶Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majèina krila: u te se svagda uzdam. ⁷Mnogima postadoh èudo, jer ti si mi bio silna pomoæ. ⁸Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan! ⁹Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me! ¹⁰Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju: ¹¹"Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!" ¹²O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoæ! ¹³Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreæu! ¹⁴A ja æu se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleæ' te sve više. ¹⁵Ustima æu naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoæ tvoju: jer im ne znam broja. ¹⁶Kazivat æu silu Jahvinu, Gospode, slavit æu samo tvoju pravednost. ¹⁷Bože, ti mi bijaše uèitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam èudesa tvoja. ¹⁸Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima buduæima silu tvoju, ¹⁹i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom uèini velika djela. Bože, tko je kao ti! ²⁰Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti æeš me opet oživiti i opet me podiæi iz dubine zemlje. ²¹Poveæaj dostojanstvo moje i opet me utješi: ²²A ja æu uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat æu ti u citaru, Sveèe Izraelov! ²³Moje æe usne klicati pjevajuæ' tebi i moja duša koju si spasio. ²⁴I moj æe jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiðeni i posramljeni oni što traže moju nesreæu.

Chapter 72

¹ Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu. ²Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici! ³Nek' bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom. ⁴Sudit æe pravo ubogim puèanima, djeci siromaha donijet æe spasenje, a tlaèitelja on æe smrviti. ⁵I živjet æe dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja. ⁶Siæi æe kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju! ⁷U danima njegovim cvjetat æe pravda i mir velik - sve dok bude mjeseca. ⁸I vladat æe od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta. ⁹Dušmani æe njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu. ¹⁰Kraljevi Taršiša i otoka nosit æe dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi. ¹¹Klanjat æe mu se svi vladari, svi æe mu narodi služiti. ¹²On æe spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoænika nema; ¹³smilovat æe se ubogu i siromahu i spasit æe život nevoljniku: ¹⁴oslobodit æe ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim oèima krv njihova. ¹⁵Stog' neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju! ¹⁶Nek' bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti k'o Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi. ¹⁷Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaženima! ¹⁸Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori èudesa! ¹⁹I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen! ²⁰Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.

Chapter 73

¹ Psalam. Asafov Kako je dobar Bog èestitima, Bog onima koji su èista srca! ²A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, ³jer zloèincima zavidjeh motreæi sreæu grešnika. ⁴Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. ⁵Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. ⁶Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. ⁷Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. ⁸Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. ⁹Ustima na nebo nasræu, a jezik se njihov obara na zemlju. ¹⁰Zato moj narod za njima leti i srèe obilne vode ¹¹pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?" ¹²Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgræu. ¹³Jesam li, dakle, samo ja uzalud èuvao srce èisto i u nedužnosti prao ruke ¹⁴kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom? ¹⁵Da sam kazao: "Govorit æu kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih. ¹⁶Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se uèini muèno u oèima mojim ¹⁷sve dok ne naðoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak. ¹⁸Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. ¹⁹Kako uèas propadoše, nestaše, užas ih izjede! ²⁰Kao što èovjek prezire san kad se probudi, tako æeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš. ²¹Kad mi duša bijaše ojaðena, a bubrezi probodeni, ²²bezumnik bijah bez razbora, k'o živinèe pred tobom. ²³Al' æu odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: ²⁴vodit æeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju. ²⁵Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. ²⁶Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! ²⁷Doista, propast æe oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri. ²⁸A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat æu sva tvoja djela na vratima Kæeri sionske.

Chapter 74

¹ Pouèna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje? ²Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namaèe kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario! ³Korakni k ruševinama vjeènim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj. ⁴Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove. ⁵Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari, ⁶sjekirom i maljem vrata mu razbijali. ⁷Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena. ⁸Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!" ⁹Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko meðu nama ne zna dokle ... ¹⁰Dokle æe se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoæe li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje? ¹¹Zašto povlaèiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju? ¹²No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava! ¹³Ti svojom silom rasjeèe more, smrska glave nakazama u vodi. ¹⁴Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim. ¹⁵Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne. ¹⁶Tvoj je dan i noæ je tvoja, ti uèvrsti mjesec i sunce; ¹⁷ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu. ¹⁸Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje. ¹⁹Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek! ²⁰Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja. ²¹Ne daj da jadnik otiðe postiðen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje! ²²Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi. ²³Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!

Chapter 75

¹ Zborovoði. Po napjevu "Ne razori!" Psalam. Asafov. Pjesma. ²Slavimo te, Bože, slavimo i zazivamo ime tvoje, pripovijedamo èudesa tvoja. ³"Kad odredim vrijeme, sudit æu po pravu. ⁴Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim, ja sam uèvrstio stupove njezine." ⁵Drznike opominjem: "Ne budite drski!" bezbožnike: "Ne budite tako rogati!" ⁶Ne dižite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga! ⁷Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova ... ⁸Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje! ⁹Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenušava, zaèinjena mirisnim travama; iz njega on napaja, do taloga æe ga iskapiti i ispiti svi zlotvori svijeta. ¹⁰A ja æu klicati dovijeka, pjevat æu Bogu Jakovljevu. ¹¹Rogove æu polomiti bezbožniku, a pravednik æe podiæi glavu.

Chapter 76

¹ Zborovoði. Uza žièana glazbala. Psalam. Asafov. Pjesma. ²Na glasu je Bog u Judeji, u Izraelu veliko je ime njegovo! ³U Šalemu je Šator njegov, na Sionu boravište. ⁴Tu polomi strijele lukovima, štitove, maèeve, sve oružje. ⁵Blistav si od svjetla, velièanstveniji od bregova drevnih. ⁶Opljaèkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju - klonuše ruke svim hrabrima. ⁷Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, skameniše se kola i konji. ⁸Strašan si ti, i tko da opstane kraj žestine gnjeva tvojega. ⁹S neba reèe presudu - od straha zemlja zadrhta i zanijemje ¹⁰kad se diže Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji. ¹¹Jer æe te i bijes Edoma slaviti, i preživjeli iz Hamata štovat æe te. ¹²Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi oko njega neka donose darove Strašnome ¹³koji obuzdava oholost knezova, koji je strašan kraljevima zemlje.

Chapter 77

¹ Zborovoði. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. ²Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me èuje. ³U dan nevolje tražim Gospodina, noæu mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja. ⁴Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. ⁵Vjeðe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. ⁶Mislim na drevne dane i sjeæam se davnih godina; ⁷razmišljam noæu u srcu, mislim, i duh moj ispituje: ⁸"Hoæe li Gospodin odbaciti zauvijek i hoæe li ikad još biti milostiv? ⁹Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obeæanje propalo za sva pokoljenja? ¹⁰Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?" ¹¹I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega." ¹²Spominjem se djela Jahvinih, sjeæam se tvojih pradavnih èudesa. ¹³Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si uèinio. ¹⁴Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš? ¹⁵Ti si Bog koji èudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju. ¹⁶Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. ¹⁷Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. ¹⁸Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe. ¹⁹Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. ²⁰Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. ²¹Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.

Chapter 78

¹ Pouèna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho rijeèima usta mojih! ²Otvorit æu svoja usta na pouku, iznijet æu tajne iz vremena davnih. ³Ono što èusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, ⁴neæemo kriti djeci njihovoj, predat æemo buduæem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela èudesna što ih uèini. ⁵Svjedoèanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, ⁶da sazna buduæi naraštaj, i sinovi koji æe se roditi da djeci svojoj kazuju ⁷da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, veæ da vrše zapovijedi njegove, ⁸kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. ⁹Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leða. ¹⁰Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu. ¹¹Zaboraviše na djela njegova, na èudesa koja im pokaza. ¹²Pred njihovim ocima èinio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. ¹³On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže. ¹⁴Danju ih vodio oblakom, a svu noæ ognjem blistavim. ¹⁵U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. ¹⁶Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke. ¹⁷A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. ¹⁸Boga su kušali u srcima svojim ištuæ' jela svojoj pohlepnosti. ¹⁹Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti? ²⁰Eno, udari u hrid, i voda poteèe i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?" ²¹Kad to zaèu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela, ²²jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoæ uzdaše. ²³Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, ²⁴k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. ²⁵Èovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. ²⁶Probudi na nebu vjetar istoèni i svojom silom južnjak dovede. ²⁷Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga. ²⁸Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. ²⁹Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni. ³⁰Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, ³¹kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smræu prvake njihove i mladiæe pobi Izraelove. ³²Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u èudesna djela njegova. ³³I skonèa im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom. ³⁴Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga; ³⁵spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj. ³⁶Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. ³⁷Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu. ³⁸A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; èesto je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošæu. ³⁹Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraæa se više. ⁴⁰Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! ⁴¹Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeðahu Sveca Izraelova ⁴²ne spominjuæ' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, ⁴³ni znakova njegovih u Egiptu, ni èudesnih djela u polju Soanskom. ⁴⁴U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. ⁴⁵Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more. ⁴⁶I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaèu. ⁴⁷Vinograde im tuèom udari, a mrazom smokvike njihove. ⁴⁸I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova. ⁴⁹Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anðele nesreæe. ⁵⁰I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruèi pošasti. ⁵¹Pobi u Egiptu sve prvoroðeno, prvence u šatorju Hamovu. ⁵²I povede narod svoj kao ovce i voðaše ih kao stado kroz pustinju. ⁵³Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. ⁵⁴U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica. ⁵⁵Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. ⁵⁶A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. ⁵⁷Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše. ⁵⁸Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. ⁵⁹Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. ⁶⁰I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima. ⁶¹Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske. ⁶²Narod svoj prepusti maèu, raspali se na svoju baštinu. ⁶³Mladiæe njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove. ⁶⁴Sveæenici njihovi padoše od maèa, ne zaplakaše Óudove njihove. ⁶⁵Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan. ⁶⁶Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vjeèitu zadade. ⁶⁷On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, ⁶⁸veæ odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. ⁶⁹Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka. ⁷⁰Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovèjih; ⁷¹odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. ⁷²I pasao ih je srcem èestitim i brižljivim rukama vodio.

Chapter 79

¹ Psalam. Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine. ²Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim. ³Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih pokopa. ⁴Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas. ⁵Dokle još, Jahve? Zar æeš se svagda srditi? Zar æe ljubomora tvoja poput ognja gorjeti? ⁶Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje! ⁷Jer izjedoše Jakova i opustošiše boravište njegovo. ⁸Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni. ⁹Pomozi nam, Bože, pomoæi naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga! ¹⁰Zašto da pogani govore: "TÓa gdje je njihov Bog?" Nek' se na poganima pokaže, pred oèima našim, kako osveæuješ prolivenu krv slugu svojih! ¹¹Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja, snagom svoje mišice poštedi predane smrti! ¹²A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve! ¹³A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, slavit æemo te dovijeka, kazivat æemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

Chapter 80

¹ Zborovoði. Po napjevu "Ljiljan svjedoèanstva". Asafov. Psalam. ²Pastiru Izraelov, poèuj, ti što vodiš Josipa k'o stado ovaca! Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj ³pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom: probudi silu svoju, priteci nam u pomoæ! ⁴Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! ⁵Jahve, Bože nad Vojskama, dokle æeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj? ⁶Dokle æeš nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama? ⁷Dokle æe se oko nas svaðat' susjedi i rugat' nam se naši dušmani? ⁸Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! ⁹Ti prenese èokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi. ¹⁰Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju. ¹¹Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Božji cedrovi. ¹²Mladice svoje ispruži do mora i svoje ogranke do Rijeke. ¹³Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze, ¹⁴da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri? ¹⁵Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiði ovaj vinograd: ¹⁶zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji! ¹⁷Oni koji ga spališe i posjekoše nek' izginu od prijetnje lica tvojega! ¹⁸Tvoja ruka nek' bude nad èovjekom desnice tvoje, nad sinom èovjeèjim kog za se odgoji! ¹⁹Neæemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi æemo zazivati ime tvoje. ²⁰Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Chapter 81

¹ Zborovoði. Po napjevu "Tijesci". Asafov. ²Kliknite Bogu, našoj jakosti, klièite Bogu Jakovljevu! ³Nek' zazvuèe žice, nek' se èuje bubanj, svirajte u milozvuènu harfu s citarom! ⁴Zatrubite u rog za mlaðaka, za uštapa, na svetkovinu našu! ⁵Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva. ⁶Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta. ⁷Šapat tajnovit èuh: "Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od košare. ⁸U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod voda meripskih. ⁹Slušaj, puèe moj, i ja æu te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele! ¹⁰Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuðem! ¹¹Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!" ¹²"Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša. ¹³Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoæe! ¹⁴O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio, ¹⁵brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove. ¹⁶Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zapeèaæen zauvijek. ¹⁷A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz peæine.

Chapter 82

¹ Psalam. Asafov. Bog ustaje u skupštini "bogova", usred "bogova" sud održava. ²"Dokle æete sudit' krivo, iæ' na ruku bezbožnima? ³Štitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu! ⁴Izbavite potlaèenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbožnih!" ⁵Ne shvaæaju nit' razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji zemlje. ⁶Rekoh doduše: "Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega! ⁷Ali æete k'o svi ljudi umrijeti, past æete kao svatko od velikih!" ⁸Ustani, Bože, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda.

Chapter 83

¹ Pjesma. Psalam. Asafov. ²Ne šuti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože! ³Jer evo: dušmani tvoji buèe, i mrzitelji tvoji glave podižu. ⁴Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv štiæenika tvojih. ⁵Govore: "Doðite, zatrimo ih da ne budu narod, nek' se ime Izrael više ne spominje!" ⁶Zaista, jednodušno se svjetuju i protiv tebe savez sklopiše: ⁷šatori edomski i Jišmaelci, Moapci i Hagrijci, ⁸Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira. ⁹I Asirci se s njima udružiše, pružiše ruke potomcima Lotovim. ¹⁰Uèini njima k'o Midjancima, k'o Siseri i Jabinu na potoku Kišonu: ¹¹koji padoše blizu En-Dora i postaše gnojivo njivi. ¹²K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Salmuna nek' budu sve voðe njihove ¹³koji jednodušno vikahu: "Osvojimo krajeve Božje!" ¹⁴Daj, o Bože, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar. ¹⁵Kao što oganj proždire šumu, kao što plamen sažiže bregove, ¹⁶tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom žestinom! ¹⁷Pokrij im lice sramotom, da traže tvoje ime, Jahve! ¹⁸Neka se stide i plaše navijek, neka se posrame i neka izginu! ¹⁹Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Višnji nada svom zemljom.

Chapter 84

¹ Zborovoði. Po napjevu "Tijesci". Sinova Korahovih. ²Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama! ³Duša mi gine i èezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo klièu Bogu živomu. ⁴I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce gdje æe položiti mlade svoje: ⁵a ja žrtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Bože moj! Blaženi koji prebivaju u Domu tvome slaveæ' te bez prestanka! ⁶Blažen komu je pomoæ u tebi dok se sprema na svete putove! ⁷Prolaze li suhom dolinom, u izvor je vode promeæu i prva je kiša u blagoslov odijeva. ⁸Snaga im raste od èasa do èasa: dok ne ugledaju Boga na Sionu. ⁹Jahve, Bože nad Vojskama, èuj molitvu moju, poslušaj, Bože Jakovljev! ¹⁰Pogledaj, štite naš, Bože, pogledaj lice pomazanika svoga! ¹¹Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuæu drugih. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika. ¹²Jahve, Bog, sunce je i štit: on daje milost i slavu. Ne uskraæuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti. ¹³Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda.

Chapter 85

¹ Zborovoði. Sinova Korahovih. Psalam. ²Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev. ³Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove. ⁴Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od žestine gnjeva svoga. ⁵Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, i odbaci zlovolju prema nama! ⁶Zar æeš se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno? ⁷Zar nas neæeš opet oživiti da se narod tvoj raduje u tebi? ⁸Pokaži nam, Jahve, milosrðe svoje i daj nam svoje spasenje. ⁹Da poslušam što mi to Jahve govori: Jahve obeæava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate. ¹⁰Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava æe njegova živjeti u zemlji našoj. ¹¹Ljubav æe se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti. ¹²Vjernost æe nicat' iz zemlje, Pravda æe gledat' s nebesa. ¹³Jahve æe dati blagoslov i sreæu, i zemlja naša urod svoj. ¹⁴Pravda æe stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih.

Chapter 86

¹ Molitva. Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me jer sam bijedan i ubog. ²Èuvaj dušu moju jer sam posveæen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog; ³o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi. ⁴Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem. ⁵Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. ⁶Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog. ⁷U dan tjeskobe vapijem k tebi jer æeš me uslišati. ⁸Nema ti ravna meðu bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje. ⁹Svi narodi što ih stvori doæi æe i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit æe ime tvoje. ¹⁰Jer ti si velik i èiniš èudesa: ti si jedini Bog. ¹¹Uèi me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega! ¹²Hvalit æu te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit æu ime tvoje dovijeka, ¹³jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja. ¹⁴O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred oèima. ¹⁵No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost. ¹⁶Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje! ¹⁷Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio.

Chapter 87

¹ Sinova Korahovih. Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama ²ljubi Jahve; draža su mu vrata sionska nego svi šatori Jakovljevi. ³Divote se govore o tebi, grade Božji! ⁴"Rahab i Babilon brojit æu k onima što me štuju; Filisteja i Tir i narod etiopski - i oni su roðeni ondje." ⁵O Sionu se govori: "Ovaj i onaj u njemu je roðen! Svevišnji ga utemelji!" ⁶Gospodin æe zapisati u knjigu naroda: "Ovi su roðeni ondje." ⁷I pjevat æe igrajuæi kolo: "Svi su izvori moji u tebi!"

Chapter 88

¹ Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovoði. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Pouèna pjesma. Ezrahijca Hemana. ²Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noæu narièem pred tobom. ³Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. ⁴Jer mi je duša zasiæena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. ⁵Broje me k onima što u grob silaze, postadoh slièan nemoæniku. ⁶Meðu mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku. ⁷Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. ⁸Teško me pritišæe ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš. ⁹Udaljio si od mene znance moje, Óuèini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaæi. ¹⁰Od nevolje oèi mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam. ¹¹Zar na mrtvima èiniš èudesa? Zar æe sjene ustati i hvaliti tebe? ¹²Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti? ¹³Zar se u tmini objavljuju èudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu? ¹⁴Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretjeèem. ¹⁵Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? ¹⁶Bijedan sam i umirem veæ od djeèaštva, klonuh noseæi tvoje strahote. ¹⁷Preko mene prijeðoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše, ¹⁸okružuju me kao voda sveudilj, optjeèu me svi zajedno. ¹⁹Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.

Chapter 89

¹ Pouèna pjesma. Ezrahijca Etana. ²O ljubavi Jahvinoj pjevat æu dovijeka, kroza sva koljena vjernost æu tvoju naviještati. ³Ti reèe: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju: ⁴"Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: ⁵tvoje potomstvo održat æu dovijeka, za sva koljena sazdat æu prijestolje tvoje." ⁶Nebesa velièaju èudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih. ⁷TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi slièan meðu sinovima Božjim? ⁸Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe. ⁹Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje. ¹⁰Ti zapovijedaš buènome moru, obuzdavaš silu valova njegovih; ¹¹ti sasjeèe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje. ¹²Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu; ¹³sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon klièu imenu tvojemu. ¹⁴Tvoja je mišica snažna, ruka èvrsta, desnica dignuta. ¹⁵Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koraèaju pred tobom. ¹⁶Blago narodu viènu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve, ¹⁷u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi. ¹⁸Jer ti si ures moæi njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša. ¹⁹Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš. ²⁰Nekoæ si u viðenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh; ²¹naðoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah, ²²da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi. ²³Neæe ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja. ²⁴Razbit æu pred njim protivnike njegove, pogubit æu mrzitelje njegove. ²⁵Vjernost moja i dobrota bit æe s njime i u mome imenu rast æe mu snaga. ²⁶Pružit æu njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu. ²⁷On æe me zvati: 'Oèe moj! Bože moj i hridi spasa mojega.' ²⁸A ja æu ga prvoroðencem uèiniti, najvišim meðu kraljevima svijeta. ²⁹Njemu æu saèuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. ³⁰Njegovo æu potomstvo uèiniti vjeènim i prijestolje mu kao dan nebeski. ³¹Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, ³²ako li prestupe odredbe moje i ne budu èuvali zapovijedi mojih; ³³šibom æu kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, ³⁴ali mu naklonosti svoje oduzeti neæu niti æu prekršiti vjernosti svoje. ³⁵Neæu povrijediti Saveza svojega i neæu poreæi obeæanja svoga. ³⁶Jednom se zakleh svetošæu svojom: Davida prevariti neæu: ³⁷potomstvo æe njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce, ³⁸ostat æe dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu." ³⁹A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga. ⁴⁰Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi. ⁴¹Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci. ⁴²Pljaèkaju ga svi što naiðu, na ruglo je susjedima svojim. ⁴³Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove. ⁴⁴Otupi oštricu maèa njegova, u boju mu ne pomože. ⁴⁵Njegovu sjaju kraj uèini, njegovo prijestolje na zemlju obori. ⁴⁶Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio. ⁴⁷TÓa dokle æeš, Jahve? Zar æeš se uvijek skrivati? Hoæe li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti? ⁴⁸Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio! ⁴⁹Tko živ smrti vidjeti neæe? Tko æe od ruke Podzemlja dušu saèuvati? ⁵⁰Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju? ⁵¹Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana ⁵²s kojom nasræu dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasræu na korake pomazanika tvoga. ⁵³Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!

Chapter 90

¹ Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena. ²Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi! ³Smrtnike u prah vraæaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!" ⁴Jer je tisuæu godina u oèima tvojim k'o juèerašnji dan koji je minuo i kao straža noæna. ⁵Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni: ⁶jutrom cvate i sva se zeleni, a uveèer - veæ se suši i vene. ⁷Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja. ⁸Naše si grijehe stavio pred svoje oèi, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega. ⁹Jer svi naši dani proðoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje. ¹⁰Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a veæina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle. ¹¹Tko æe mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju? ¹²Nauèi nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. ¹³Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle æeš? Milostiv budi slugama svojim! ¹⁴Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da klièemo i da se veselimo u sve dane! ¹⁵Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali! ¹⁶Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj! ¹⁷Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.

Chapter 91

¹ Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što poèivaš u sjeni Svemoguæega, ²reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!" ³Jer on æe te osloboditi od zamke ptièarske, od kuge pogubne. ⁴Svojim æe te krilima zaštititi i pod njegova æeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana! ⁵Neæeš se bojati strašila noænoga ni strelice što leti danju, ⁶ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne. ⁷Pa nek' padaju tisuæe kraj tebe, deseci tisuæa s desne tvoje, tebi se neæe primaæi! ⁸Tek što okom pogledaš, veæ æeš vidjeti plaæu grešnika. ⁹Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje. ¹⁰Neæe te snaæi nesreæa, nevolja se neæe prikuèiti šatoru tvojemu. ¹¹Jer anðelima svojim zapovjedi da te èuvaju na svim putima tvojim. ¹²Na rukama æe te nositi da se ne spotakneš o kamen. ¹³Nogom æeš gaziti lava i ljuticu, zgazit æeš laviæa i zmiju. ¹⁴Izbavit æu ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje. ¹⁵Zazvat æe me, a ja æu ga uslišiti, s njim æu biti u nevolji, spasit æu ga i proslaviti. ¹⁶Nasitit æu ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje."

Chapter 92

¹ Psalam. Pjesma. Za dan subotnji. ²Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Svevišnji; ³naviještati jutrom ljubav tvoju i noæu vjernost tvoju, ⁴uz harfu od deset žica i liru, s pjesmom uz citaru. ⁵Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, klièem zbog djela ruku tvojih. ⁶Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji! ⁷Bezuman èovjek ne spoznaje, luðak ne shvaæa. ⁸Sve ako bi bezbošci nicali k'o trava i cvali svi što zlo èine, odreðeni su za vjeènu propast; ⁹a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ. ¹⁰Doista, dušmani tvoji, o Jahve, tvoji æe dušmani propasti; raspršit æe se svi što èine zlo. ¹¹Rog si mi digao k'o u bivola, pomazao me uljem preèistim; ¹²i oko mi s visoka gleda dušmane i uho mirno sluša o onima što na me ustaju. ¹³K'o palma cvate pravednik i raste k'o cedar libanonski. ¹⁴Zasaðeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega. ¹⁵Rod donose i u starosti, soèni i puni svježine: ¹⁶da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Chapter 93

¹ Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moæi i opasan. Èvrsto stoji krug zemaljski, neæe se poljuljati. ²Èvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vjeènosti! ³Rijeke podižu, Jahve, rijeke podižu glase svoje, rijeke podižu svoj buèni huk. ⁴Jaèi od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je Jahve u visinama. ⁵Tvoja su obeæanja vjere predostojna, svetost je ures Doma tvojega, Jahve, u sve dane!

Chapter 94

¹ Bože osvetnièe, Jahve, Bože osvetnièe, pokaži se. ²Ustani ti što sudiš zemlju, po zasluzi plati oholima! ³Dokle æe bezbošci, Jahve, dokle æe se bezbošci hvastati? ⁴Dokle æe brbljati, drsko govoriti, dokle æe se bezakonici hvastati? ⁵Tlaèe narod tvoj, Jahve, i baštinu tvoju pritišæu; ⁶kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimlju ⁷i govore: "Jahve ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!" ⁸Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad æete se urazumiti? ⁹Onaj što uho zasadi da ne èuje? Koji stvori oko da ne vidi? ¹⁰Onaj što odgaja narode da ne kazni - Onaj što ljude uèi mudrosti? ¹¹Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne. ¹²Blago onom koga ti pouèavaš, Jahve, i uèiš Zakonu svojemu: ¹³da mu mir udijeliš od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu. ¹⁴Jer neæe Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baštine neæe napustiti; ¹⁵jer æe se pravo dosuditi pravednosti i za njom æe iæi svi èestiti srcem. ¹⁶Tko æe ustati za me protiv zlotvora? Tko æe se zauzeti za me protiv zloèinaca? ¹⁷Da mi Jahve ne pomaže, brzo bih sišao u mjesto tišine. ¹⁸Èim pomislim: "Noga mi posræe", dobrota me tvoja, o Jahve, podupire. ¹⁹Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele. ²⁰Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona? ²¹Nek' samo pritišæu dušu pravednog, nek' osuðuju krv nedužnu: ²²Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utoèišta moga. ²³Platit æe im bezakonje njihovo, njihovom æe ih zloæom istrijebiti, istrijebit æe ih Jahve, Bog naš.

Chapter 95

¹ Doðite, klièimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome! ²Pred lice mu stupimo s hvalama, klièimo mu u pjesmama! ³Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima. ⁴U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina. ⁵Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje naèiniše ruke njegove. ⁶Doðite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori! ⁷Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih èuva. O, da danas glas mu poslušate: ⁸"Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji ⁹gdje me iskušavahu oèevi vaši premda vidješe djela moja. ¹⁰Èetrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promièu moje putove.' ¹¹Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neæe uæi u moj pokoj!'"

Chapter 96

¹ Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo! ²Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo! Navješæujte iz dana u dan spasenje njegovo, ³kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima èudesa njegova. ⁴Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova! ⁵Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa! ⁶Slava je i velièanstvo pred njim, sila i sjaj u Svetištu njegovu. ⁷Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu! ⁸Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite žrtvu i uðite u dvorove njegove, ⁹poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo sva! ¹⁰Nek' se govori meðu poganima: "Jahve kraljuje!" Svijet on uèvrsti da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja. ¹¹Raduj se, nebo, i klièi, zemljo! Neka huèi more i što je u njemu! ¹²Nek' se raduje polje i što je na njemu, neka klikæe šumsko drveæe ¹³pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit æe svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.

Chapter 97

¹ Jahve kraljuje: neka klièe zemlja, nek' se vesele otoci mnogi! ²Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova. ³Oganj ide pred njim i sažiže okolo dušmane njegove. ⁴Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi. ⁵Brda se tope pred Jahvom k'o vosak, pred vladarom zemlje sve. ⁶Nebesa navješæuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu. ⁷Nek' se postide svi što likove štuju i koji se hvale kumirima. Poklonite mu se, svi bozi! ⁸Sion radostan sluša, gradovi Judini klièu zbog tvojih sudova, o Jahve! ⁹Jer ti si, o Jahve, Svevišnji - nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima. ¹⁰Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on èuva duše pobožnika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih. ¹¹Svjetlost sviæe pravedniku i radost èestitima u srcu. ¹²Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo!

Chapter 98

¹ Psalam. Pjevajte Jahvi pjesmu novu, jer uèini djela èudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova. ²Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi. ³Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. ⁴Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, klièi i pjevaj! ⁵Zapjevajte Jahvi uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe; ⁶uz trublje i zvuke rogova: klièite Jahvi kralju! ⁷Neka huèi more i što je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi! ⁸Rijeke nek' plješæu rukama, zajedno s njima neka se brda raduju! ⁹Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat æe krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici.

Chapter 99

¹ Jahve kraljuje - nek' zadršæu narodi; sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese! ²Velik je Jahve na Sionu, uzvišen nada sve narode. ³Nek' slave ime tvoje veliko i strašno: ono je sveto! ⁴Ti kralj si moæan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu. ⁵Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred podnožje njegovo: ono je sveto. ⁶Mojsije i Aron meðu sveæenicima njegovim i Samuel meðu onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usliša. ⁷Iz stupa od oblaka govoraše njima: slušahu zapovijedi njegove i odredbe što ih dade. ⁸Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao; Bože, milostiv si bio njima premda si kažnjavao grijehe njihove. ⁹Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog naš.

Chapter 100

¹ Psalam. Zahvalnica. Klièi Jahvi, zemljo sva! ²Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu doðite s radosnim klicanjem! ³Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove. ⁴Uðite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite! ⁵Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova.

Chapter 101

¹ Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve, da zasviram! ²Razmatrat æu put savršenstva: kad li æeš k meni doæi? Hodit æu u nedužnosti srca u domu svojemu. ³Neæu stavljati pred oèi svoje ništa opako. Mrzim èovjeka koji èini zlo: on neæe biti uza me. ⁴Opako æe srce biti daleko od mene; o zlu neæu da znadem. ⁵Tko kleveæe bližnjeg u potaji, toga æu pogubiti. Èovjeka oholih oèiju i srca naduta ja ne podnosim. ⁶Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi putem nedužnim taj æe mi služiti. ⁷Neæe prebivati u kuæi mojoj tko spletke snuje. Tko govori laži, neæe opstati pred mojim oèima. ⁸Svaki æu dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit æu iz grada Jahvina sve koji èine bezakonje.

Chapter 102

¹ Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva ²Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da doðe! ³Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši! ⁴Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj. ⁵Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti. ⁶Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše. ⁷Slièan sam èaplji u pustinji, postah k'o æuk na pustoj razvalini. ⁸Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu. ⁹Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me. ¹⁰Pepeo jedem poput kruha, a piæe svoje miješam sa suzama ¹¹zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio. ¹²Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave. ¹³A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena. ¹⁴Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je èas! ¹⁵Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove. ¹⁶Tad æe se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje ¹⁷kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, ¹⁸kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove. ¹⁹Nek' se zapiše ovo za buduæi naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu. ²⁰Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda ²¹da èuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane, ²²da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu ²³kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi. ²⁴Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane. ²⁵Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje. ²⁶U poèetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. ²⁷Propast æe, ti æeš ostati, sve æe ostarjeti kao odjeæa. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: ²⁸ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. ²⁹Djeca æe tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo æe njihovo trajati pred tobom.

Chapter 103

¹ Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! ²Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobroèinstva njegova: ³on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; ⁴on ti od propasti èuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju; ⁵život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja. ⁶Jahve èini pravedna djela i potlaèenima vraæa pravicu, ⁷Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja. ⁸Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. ⁹Jarostan nije za vjeèna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. ¹⁰Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaæa po našim krivnjama. ¹¹Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. ¹²Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. ¹³Kako se otac smiluje djeèici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. ¹⁴Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina. ¹⁵Dani su èovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi; ¹⁶jedva ga dotakne vjetar, i veæ ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo. ¹⁷Al' ljubav Jahvina vjeèna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova, ¹⁸nad onima što njegov Savez èuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše. ¹⁹Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaæa. ²⁰Blagoslivljajte Jahvu, svi anðeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni rijeèi njegovoj! ²¹Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje èinite volju njegovu! ²²Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!

Chapter 104

¹ Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven velièanstvom i ljepotom, ²svjetlošæu ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, ³na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. ⁴Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. ⁵Zemlju si stavio na stupove njene: neæe se poljuljati u vijeke vjekova, ⁶pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; ⁷na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. ⁸Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. ⁹Odredio si granicu koju ne smiju prijeæi, da opet ne pokriju zemlju. ¹⁰Izvore svraæaš u potoke što žubore meðu brdima. ¹¹Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeð gase u njima. ¹²Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju meðu granama. ¹³Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasiæuje plodom tvojih ruku. ¹⁴Ti daješ te nièe trava za stoku i bilje na korist èovjeku da izvede kruh iz zemlje ¹⁵i vino što razvedruje srce èovjeèje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce èovjeku. ¹⁶Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. ¹⁷Ondje se ptice gnijezde, u èempresu dom je rodin. ¹⁸Visoki bregovi daju kozorogu a peæine jazavcu sklonište. ¹⁹Ti si stvorio mjesec da oznaèuje vremena i sunce znade kada ima zaæi. ²⁰Kad razastreš tmine i noæ se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. ²¹Laviæi rièu za plijenom i od Boga hranu traže. ²²Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. ²³Tad èovjek izlazi na dnevni posao i na rad do veèeri. ²⁴Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro uèinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. ²⁵Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. ²⁶Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. ²⁷I sva ova biæa željno èekaju da ih nahraniš na vrijeme. ²⁸Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. ²⁹Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraæaju. ³⁰Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. ³¹Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! ³²On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. ³³Pjevat æu Jahvi dokle god živim, svirat æu Bogu svome dokle god me bude. ³⁴Bilo mu milo pjevanje moje! Ja æu se radovati u Jahvi. ³⁵Nek' zloèinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

Chapter 105

¹ Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješæujte meðu narodima djela njegova! ²Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova èudesa! ³Dièite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! ⁴Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! ⁵Sjetite se èudesa koja uèini, njegovih èuda i sudova usta njegovih! ⁶Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! ⁷On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! ⁸On se uvijek sjeæa svojega Saveza, rijeèi koju dade tisuæi naraštaja: ⁹Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. ¹⁰Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeèni Savez, ¹¹govoreæi: "Tebi æu dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." ¹²Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, ¹³išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, ¹⁴ali ne dopusti nikom da ih tlaèi, kažnjavaše zbog njih kraljeve: ¹⁵"Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" ¹⁶I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. ¹⁷Pred njima èovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. ¹⁸Sputaše uzama noge njegove, u gvožðe mu vrat staviše, ¹⁹dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga rijeè potvrdi. ²⁰Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. ²¹Za domaæina ga stavi kuæi svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, ²²da velikaše njegove po volji uèi i starce njegove mudrosti da vodi. ²³Tad Izrael u Egipat uðe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. ²⁴Narod svoj umnoži veoma, uèini ga jaèim od dušmana. ²⁵Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. ²⁶Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. ²⁷Èinjahu meðu njima znake njegove i èudesa u Kamovoj zemlji. ²⁸Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni rijeèima njegovim. ²⁹U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. ³⁰Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. ³¹Reèe, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. ³²Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. ³³Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. ³⁴Reèe, i skakavci doðoše i bezbrojne gusjenice s njima. ³⁵U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. ³⁶Pobi sve prvoroðene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. ³⁷Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. ³⁸Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. ³⁹Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoæ sja. ⁴⁰Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. ⁴¹Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteèe kao rijeka. ⁴²Tad se sjeti svete rijeèi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. ⁴³Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. ⁴⁴I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, ⁴⁵da èuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!

Chapter 106

¹ Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova! ²Tko æe izreæ' djela moæi Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale? ³Blaženi što drže naredbe njegove i èine pravo u svako doba! ⁴Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim ⁵da uživam sreæu izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim. ⁶Zgriješismo kao oci naši, èinismo bezakonje, bezbožno radismo. ⁷Oci naši u Egiptu, nehajni za èudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, veæ na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru. ⁸Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju. ⁹Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju. ¹⁰Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. ¹¹I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. ¹²Vjerovahu rijeèima njegovim i hvale mu pjevahu. ¹³Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu. ¹⁴Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoæi. ¹⁵I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla. ¹⁶Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve. ¹⁷Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo. ¹⁸Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga. ¹⁹Naèiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu. ²⁰Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu. ²¹Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja èineæi ²²i èudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru. ²³Veæ namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi. ²⁴Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuæ' njegovoj rijeèi. ²⁵Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina. ²⁶Zakle se tada podignutom rukom: sve æe ih pokosit' u pustinji, ²⁷potomstvo njino með' narode razbacat', njih razasut' po zemljama. ²⁸Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih. ²⁹Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci. ³⁰Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada. ³¹U zasluge to mu uðe u sva pokoljenja dovijeka. ³²Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, ³³jer mu duh veæ ogorèiše, nesmotrenu rijeè izusti. ³⁴I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio. ³⁵S poganima miješahu se, nauèiše djela njina. ³⁶Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka. ³⁷Žrtvovahu sinove svoje i svoje kæeri zlodusima. ³⁸Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kæeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana, ³⁹djelima se svojim uprljaše, uèiniše preljub svojim nedjelima. ⁴⁰Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština. ⁴¹Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini. ⁴²Muèili ih neprijatelji i tlaèili rukom svojom. ⁴³Preèesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja. ⁴⁴On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve zaèu ⁴⁵i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrðu svome. ⁴⁶Uèini da naðu milost u onih što ih bjehu zarobili. ⁴⁷Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. ⁴⁸Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!"

Chapter 107

¹ Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! ²Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske ³i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. ⁴Lutahu pustinjom, u samoæi pustoj, puta ne nalazeæ' do naseljena grada. ⁵Gladni su bili, žeðu izmoreni, duša je klonula u njima. ⁶Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. ⁷Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. ⁸Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim! ⁹Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. ¹⁰U mraku sjeðahu i u tmini, sputani bijedom i gvožðima, ¹¹jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. ¹²Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. ¹³Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ¹⁴Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. ¹⁵Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim! ¹⁶Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. ¹⁷Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuæ' svoje opaèine: ¹⁸svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni doðoše. ¹⁹Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ²⁰Rijeè svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. ²¹Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim! ²²Nek' prinose žrtve zahvalnice i klièuæi nek' djela njegova kazuju! ²³Oni koji laðama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: ²⁴oni vidješe djela Jahvina, èudesa njegova na puèini. ²⁵On reèe i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. ²⁶Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. ²⁷Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. ²⁸Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ²⁹Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. ³⁰Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. ³¹Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim! ³²Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeæu staraca! ³³On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; ³⁴plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloæe žitelja njezinih. ³⁵On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore ³⁶i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje æe živjeti. ³⁷Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. ³⁸I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. ³⁹Prorijeðeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. ⁴⁰Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuæu pustom lutaju. ⁴¹Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. ⁴²Videæ' to, èestiti neka se raduju, a zloæa neka sebi usta zaèepi! ⁴³Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!

Chapter 108

¹ Pjesma. Psalam. Davidov. ²Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat æu i svirati. ³Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit æu zoru jutarnju. ⁴Hvalit æu te, Jahve, meðu narodima, meðu pucima tebi æu pjevati, ⁵jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost. ⁶Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! ⁷Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas! ⁸Bog reèe u svom Svetištu: "Šekem æu razdijelit' klièuæi, dolinu æu Sukot izmjeriti. ⁹Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje! ¹⁰Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom æu baciti obuæu, nad Filistejcem slaviti pobjedu!" ¹¹Tko æe me dovesti do utvrðena grada, tko æe me dovesti do Edoma? ¹²Zar neæeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar neæeš više, Bože, sa èetama našim? ¹³Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomoæ ništavna! ¹⁴S Božjom pomoæu hrabro æemo se boriti, Bog æe zgaziti naše dušmane.

Chapter 109

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti! ²Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim, ³rijeèima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju. ⁴Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim. ⁵Uzvraæaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju. ⁶"Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna! ⁷Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuðen, i molitva mu se za grijeh uzela! ⁸Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi! ⁹Djeca njegova nek' postanu siroèad, a njegova žena udovica! ¹⁰Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu baèena iz opustjelih domova! ¹¹Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuðinci nek' razgrabe plod muke njegove! ¹²Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siroèadi njegovoj! ¹³Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo! ¹⁴Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše: ¹⁵nek budu svagda Jahvi pred oèima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!" ¹⁶Jer se ne spomenu da èini milosrðe, veæ proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše èovjeka srca shrvana. ¹⁷Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega! ¹⁸Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uðe u njega i kao ulje u kosti njegove. ¹⁹Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše! ²⁰Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje! ²¹A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja! ²²Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni. ²³K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca. ²⁴Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša. ²⁵Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide. ²⁶Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi! ²⁷Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo uèinio, Jahve! ²⁸Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje! ²⁹Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju! ³⁰Slavit æu Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu ³¹jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.

Chapter 110

¹ Psalam. Davidov. Rijeè Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! ²Žezlo tvoje moæi protegnut æe Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja! ³Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici." ⁴Zakleo se Jahve i neæe se pokajati: "Dovijeka ti si sveæenik po redu Melkisedekovu!" ⁵Gospodin ti je zdesna, on æe oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega. ⁶On æe sudit' narodima: bit æe trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava. ⁷Na putu æe se napit' iz potoka, visoko æe dignuti glavu.

Chapter 111

¹ Aleluja! $ALEF Hvalit æu Jahvu svim srcem svojim $BET u zboru pravednika, u zajednici njihovoj. $GIMEL ²Silna su djela Jahvina, $DALET nek' razmišljaju o njima svi koji ih ljube. $HE ³Sjajno je i velièanstveno djelo njegovo, $VAU i pravda njegova ostaje dovijeka. $ZAJIN ⁴Èudesima svojim spomen postavi, $HET blag je Jahve i milosrdan. $TET ⁵Hranu dade štovateljima svojim, $JOD dovijeka se sjeæa svoga Saveza. $KAF ⁶Silna djela svoja objavi svom narodu, $LAMED u posjed im dade zemlju pogana. $MEM ⁷Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, $NUN stalne su sve naredbe njegove, $SAMEK ⁸utvrðene za sva vremena, dovijeka, $AJIN sazdane na istini i na pravdi. $PE ⁹On posla spasenje svom narodu, $SADE Savez svoj postavi zauvijek: $KOF sveto je i èasno ime njegovo! $REŠ ¹⁰Poèetak mudrosti strah Gospodnji! $ŠIN Mudro èine koji ga poštuju. $TAU Slava njegova ostaje dovijeka!

Chapter 112

¹ Aleluja! $ALEF Blago èovjeku koji se boji Jahve $BET i koji uživa u naredbama njegovim: $GIMEL ²moæno æe mu biti na zemlji potomstvo, $DALET na pravednu æe pokoljenju poèivati blagoslov. $HE ³Blagostanje i bogatstvo bit æe u domu njegovu, $VAU njegova pravednost ostaje dovijeka. $ZAJIN ⁴Èestitima sviæe k'o svjetlost u tami: $HET blag, milosrdan i pravedan Jahve. $TET ⁵Dobro je èovjeku koji je milostiv i daje u zajam, $JOD koji poslove svoje obavlja pravedno. $KAF ⁶Dovijeka neæe on posrnuti: $LAMED u vjeènome æe spomenu biti pravednik. $MEM ⁷Žalosne se vijesti neæe bojati, $NUN mirno je njegovo srce uzdajuæ' se u Jahvu. $SAMEK ⁸Hrabro mu je srce, nièeg se ne boji, $AJIN neprijatelje svoje prezire. $PE ⁹On prosipa, daje sirotinji: $SADE pravednost njegova ostaje dovijeka, $KOF njegovo æe se èelo slavno uzdiæi. $REŠ ¹⁰Ljutito æe to gledati bezbožnik, $ŠIN škrgutat æe zubima i venuti, $TAU propast æe želja opakih.

Chapter 113

¹ Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino! ²Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka! ³Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino! ⁴Uzvišen je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje. ⁵Tko je kao Jahve, Bog naš, koji u visinama stoluje ⁶i gleda odozgo nebo i zemlju? ⁷Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha ⁸da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda. ⁹Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne.

Chapter 114

¹ Aleluja! Kad izaðe Izrael iz Egipta i kuæa Jakovljeva iz naroda barbarskog, ²Judeja mu posta svetište, a Izrael kraljevstvo njegovo. ³Vidje more i uzmaèe, a Jordan ustuknu. ⁴Bregovi skakahu poput ovnova i brežuljci poput jaganjaca. ⁵Što ti je, more, da uzmièeš? Jordane, zašto natrag okreæeš? ⁶Bregovi, zašto skaèete poput ovnova i vi, brežuljci, poput jaganjaca? ⁷Dršæi, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva. ⁸On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode.

Chapter 115

¹ Ne nama, o Jahve, ne nama, veæ svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje. ²Zašto da govore pogani: "TÓa gdje je Bog njihov?" ³Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to uèini. ⁴Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. ⁵Usta imaju, a ne govore, oèi imaju, a ne vide. ⁶Uši imaju, a ne èuju, nosnice, a ne mirišu. ⁷Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi. ⁸Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju. ⁹Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoænik njihov. ¹⁰Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoænik njihov. ¹¹Štovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! - On je štit i pomoænik njihov. ¹²Jahve æe se nas spomenut' i on æe nas blagoslovit': blagoslovit æe dom Izraelov, blagoslovit æe dom Aronov, ¹³blagoslovit æe one koji se Jahve boje - i male i velike. ¹⁴Umnožio vas Jahve, vas i vaše sinove! ¹⁵Blagoslovio vas Jahve koji stvori nebo i zemlju! ¹⁶Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima èovjeèjim. ¹⁷Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siðu u Podzemlje. ¹⁸Mi živi, mi Jahvu slavimo sada i dovijeka. Aleluja.

Chapter 116

¹ Ljubim Jahvu jer èuje vapaj molitve moje: ²uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. ³Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. ⁴Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi život moj!" ⁵Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun suæuti je Bog naš. ⁶Jahve èuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. ⁷Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj. ⁸On mi život od smrti izbavi, oèi moje od suza, noge od pada. ⁹Hodit æu pred licem Jahvinim u zemlji živih. ¹⁰Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma." ¹¹U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je èovjek lažac!" ¹²Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je uèinio? ¹³Uzet æu èašu spasenja i zazvat æu ime Jahvino. ¹⁴Izvršit æu Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim. ¹⁵Dragocjena je u oèima Jahvinim smrt pobožnika njegovih. ¹⁶Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje. ¹⁷Tebi æu prinijeti žrtve zahvalne, zazvat æu ime Jahvino. ¹⁸Izvršit æu Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim, ¹⁹u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme!

Chapter 117

¹ Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi! ²Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!

Chapter 118

¹ Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova! ²Neka rekne dom Izraelov: "Vjeèna je ljubav njegova!" ³Neka rekne dom Aronov: "Vjeèna je ljubav njegova!" ⁴Svi koji se Jahve boje neka reknu: "Vjeèna je ljubav njegova!" ⁵Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliša i oslobodi. ⁶Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: što mi tko može? ⁷Jahve je sa mnom, pomoæ moja, i zbunjene gledam dušmane. ⁸Bolje se Jahvi uteæi nego se uzdat' u èovjeka. ⁹Bolje se Jahvi uteæi nego se uzdat' u moguænike. ¹⁰Pogani me okružiše: imenom ih Jahvinim uništih. ¹¹Opkoliše me odasvud: imenom ih Jahvinim uništih. ¹²Opkoliše me poput pèela, ubod im žeže kao trnje zapaljeno: imenom ih Jahvinim uništih. ¹³Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomože. ¹⁴Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj. ¹⁵Èuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica, ¹⁶Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica! ¹⁷Ne, umrijeti neæu nego živjeti i kazivat æu djela Jahvina. ¹⁸Kaznom teškom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda. ¹⁹Otvorite mi širom vrata pravde: uæi æu, Jahvi zahvalit'! ²⁰"Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!" ²¹Zahvalit æu ti što si me uslišio i moj postao spasitelj. ²²Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. ²³Jahvino je to djelo: kakvo èudo u oèima našim! ²⁴Ovo je dan što ga uèini Jahve: klièimo i radujmo se njemu! ²⁵O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreæu nam daj! ²⁶Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina! ²⁷Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s granèicama u ruci sve do rogova žrtvenika. ²⁸Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem. ²⁹Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova!

Chapter 119

¹ $ALEF Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu! ²Blaženi oni koji èuvaju propise njegove, èitavim srcem njega traže; ³koji ne èine bezakonje, veæ hode putovima njegovim. ⁴Naredbe si svoje dao da se brižno èuvaju. ⁵O, kad bi èvrsti bili putovi moji da tvoja èuvam pravila! ⁶Neæu se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje. ⁷Slavit æu te u èestitosti srca kad nauèim sudove pravde tvoje. ⁸Tvoja æu pravila èuvati: ne zapusti me nikada! $BET ⁹Kako æe mladiæ èistim saèuvati put svoj? Èuvajuæi rijeèi tvoje. ¹⁰Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. ¹¹U srce pohranih rijeè tvoju da protiv tebe ne sagriješim. ¹²Blagoslovljen si, o Jahve, nauèi me svojim pravilima. ¹³Usnama svojim navješæujem sudove usta tvojih. ¹⁴Putu se propisa tvojih radujem više no svemu bogatstvu. ¹⁵Razmišljat æu o naredbama tvojim i putove æu tvoje razmatrat'. ¹⁶Uživat æu u pravilima tvojim, rijeèi tvojih neæu zaboravit'. $GIMEL ¹⁷Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje rijeèi èuvam. ¹⁸Otvori oèi moje da gledam divote tvoga Zakona! ¹⁹Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati! ²⁰Duša mi gine u svako doba žudeæi za tvojim odlukama. ²¹Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih. ²²Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja èuvam propise. ²³Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim. ²⁴Jer tvoja su svjedoèanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici. $DALET ²⁵Moja duša leži u prašini: po rijeèi svojoj vrati mi život. ²⁶Kazivao sam ti svoje putove i ti si me èuo: pravilima me svojim nauèi. ²⁷Pokaži mi put odredaba svojih i o èudesima æu tvojim razmišljat'. ²⁸Suze roni duša moja od žalosti: po rijeèi svojoj ti me podigni! ²⁹Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari! ³⁰Put istine ja sam odabrao, pred oèi sam stavio odluke tvoje. ³¹Uz propise tvoje ja èvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti! ³²Ja kroèim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce. $HE ³³Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja æu je èuvati do kraja. ³⁴Pouèi me da se tvoga držim Zakona i èuvat æu ga svim srcem. ³⁵Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam. ³⁶Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi! ³⁷Odvrati moje oèi da ne vide ništavost, život mi èuvaj na putu svojemu! ³⁸Ispuni svom sluzi obeæanje koje si onima dao što te se boje. ³⁹Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi. ⁴⁰Evo, èeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom poživi. $VAU ⁴¹Nek' milost tvoja, o Jahve, doðe na mene i spasenje tvoje po tvom obeæanju. ⁴²Odgovorit æu onima koji me ruže, jer se uzdam u rijeè tvoju. ⁴³Od mojih usta ne oduzmi rijeè istine, jer se uzdam u sudove tvoje. ⁴⁴Tvoj æu Zakon èuvati uvijek i dovijeka. ⁴⁵Hodit æu putem prostranim, jer naredbe tvoje istražujem. ⁴⁶Pred kraljevima o tvojim æu propisima govorit' i zbunit' se neæu. ⁴⁷U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim. ⁴⁸Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke i o tvojim odredbama razmišljam. $ZAJIN ⁴⁹Spomeni se svoje rijeèi sluzi svojem kojom si mi dao nadu. ⁵⁰U nevolji sva mi je utjeha što mi život èuva rijeè tvoja. ⁵¹Oholice me napadaju žestoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam. ⁵²Sjeæam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tješi. ⁵³Bijes me hvata zbog grešnika koji tvoj Zakon napuštaju. ⁵⁴Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem. ⁵⁵Noæu se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj èuvam Zakon. ⁵⁶Evo što je želja moja: èuvati tvoje odredbe. $HET ⁵⁷Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje èuvam rijeèi. ⁵⁸Svim srcem lice tvoje ganuti hoæu: smiluj mi se po svom obeæanju. ⁵⁹Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedoèanstvu upravio noge. ⁶⁰Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje èuvam. ⁶¹Opletoše me užeta grešnika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam. ⁶²U ponoæi ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka. ⁶³Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje èuvaju naredbe. ⁶⁴Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauèi me odredbama svojim. $TET ⁶⁵Uèinio si dobro svom sluzi, Jahve, po rijeèi svojoj. ⁶⁶Nauèi me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem. ⁶⁷Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju èuvam rijeè. ⁶⁸Ti si tako dobar i dobrostiv: nauèi me pravilima svojim. ⁶⁹Oholi na me prijevare smišljaju, ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih. ⁷⁰Srce im je poput sala bešæutno, a ja uživam u tvom Zakonu. ⁷¹Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja nauèio pravila. ⁷²Draži mi je zakon usta tvojih no tisuæe zlatnika i srebrnika. $JOD ⁷³Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše; prosvijetli me da nauèim zapovijedi tvoje. ⁷⁴Štovatelji tvoji videæ' me vesele se, jer se u rijeè tvoju ja pouzdah. ⁷⁵Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio. ⁷⁶Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom po obeæanju koje si dao sluzi svom. ⁷⁷Nek' doðe na me milosrðe tvoje da poživim, jer Zakon tvoj moja je naslada. ⁷⁸Nek' se smetu oholi, jer me tlaèe nizašto, a ja æu o naredbama tvojim razmišljat'. ⁷⁹Nek' mi se priklone štovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi. ⁸⁰Nek' mi srce savršeno bude u tvojim pravilima da ne budem postiðen. $KAF ⁸¹Duša moja gine za tvojim spasenjem rijeè tvoju željno èekam. ⁸²Oèi mi èeznu za tvojom besjedom: kad æeš mi donijeti utjehu? ⁸³Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih. ⁸⁴Koliko dana ima sluga tvoj? Kad æeš suditi progonitelje moje? ⁸⁵Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po Zakonu tvojemu. ⁸⁶Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi. ⁸⁷Umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam. ⁸⁸Po svojoj me milosti poživi i èuvat æu svjedoèanstvo tvojih usta. $LAMED ⁸⁹Dovijeka, o Jahve, rijeè tvoja ostaje, stalna poput nebesa. ⁹⁰od koljena do koljena tvoja je vjernost; uèvrstio si zemlju i ona stoji. ⁹¹Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi služi. ⁹²Da nije tvoj Zakon uživanje moje, propao bih u nevolji svojoj. ⁹³Naredaba tvojih neæu zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me oživljavaš. ⁹⁴Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja ištem naredbe. ⁹⁵Bezbožni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim propise. ⁹⁶Svakom savršenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica. $MEM ⁹⁷O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam. ⁹⁸Tvoja me zapovijed mudrijim uèini od dušmana mojih jer ona je sa mnom vjeèito. ⁹⁹Umniji sam od svih svojih uèitelja jer razmišljam o svjedoèanstvima tvojim. ¹⁰⁰Razumniji sam i od staraca jer tvoje èuvam naredbe. ¹⁰¹Zla puta klone mi se noge da rijeè tvoju saèuvam. ¹⁰²Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me pouèio. ¹⁰³Kako su slatke nepcu mom rijeèi tvoje, od meda su slaðe ustima mojim. ¹⁰⁴Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne. $NUN ¹⁰⁵Tvoja rijeè nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. ¹⁰⁶Kunem se i èvrsto odluèujem, i rijeè æu održati: pravedne æu tvoje slijedit' odluke. ¹⁰⁷U nevolji sam velikoj, Jahve, po rijeèi me svojoj poživi. ¹⁰⁸Prinose usta mojih primi, Jahve, uèi me sudovima svojim. ¹⁰⁹Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam. ¹¹⁰Grešnici mi postaviše zamku, ali ne skreæem od tvojih naredaba. ¹¹¹Svjedoèanstva tvoja vjeèna su mi baština, ona su radost mome srcu. ¹¹²Prignuh srce da vrši naredbe tvoje uvijek i do kraja. $SAMEK ¹¹³Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj. ¹¹⁴Ti si moj štit i moj zaklon, u tvoju se rijeè ja uzdam. ¹¹⁵Odstupite od mene, zlikovci: držat æu zapovijedi Boga svoga. ¹¹⁶Podrži me po svom obeæanju i živjet æu; nemoj da se u svojoj nadi postidim. ¹¹⁷Pomozi mi i spasit æu se, na tvoja æu pravila svagda paziti. ¹¹⁸Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih jer je lažna misao njihova. ¹¹⁹K'o hrðu zlotvore zemlje uklanjaš, zato ljubim tvoje propise. ¹²⁰Moje tijelo dršæe od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim. $AJIN ¹²¹Èinim što je pravo i pravedno, ne predaj me tlaèiteljima mojim. ¹²²Založi se za slugu svojega da me ne satru oholice! ¹²³Moje oèi ginu od èežnje za spasenjem tvojim, za tvojom rijeèi pravednom. ¹²⁴Uèini sluzi svom po svojoj dobroti i nauèi me pravilima svojim. ¹²⁵Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise. ¹²⁶Èas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj. ¹²⁷Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo. ¹²⁸Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi. $PE ¹²⁹Divna su tvoja svjedoèanstva, stoga ih èuva duša moja. ¹³⁰Objava rijeèi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje. ¹³¹Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji jer èeznem za zapovijedima tvojim. ¹³²Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje. ¹³³Korake mi upravljaj po svom obeæanju da nikakva opaèina ne ovlada mnome. ¹³⁴Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja æu èuvati. ¹³⁵Licem svojim obasjaj slugu svog i nauèi me pravilima svojim! ¹³⁶Potoci suza potekoše mi iz oèiju jer se Zakon tvoj ne èuva. $SADE ¹³⁷Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji. ¹³⁸Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma. ¹³⁹Revnost me moja izjeda jer moji tlaèitelji zaboravljaju rijeèi tvoje. ¹⁴⁰Tvoje su rijeèi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi. ¹⁴¹Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam. ¹⁴²Pravda je tvoja pravda vjeèita i Zakon tvoj sama istina. ¹⁴³Tjeskoba me i nevolja snaðe, al' tvoje su zapovijedi uživanje moje. ¹⁴⁴Vjeèna je pravda tvojeg svjedoèanstva, prosvijetli me i živjet æu. $KOF ¹⁴⁵Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me: tvoja æu pravila èuvati. ¹⁴⁶K tebi vapijem, spasi me, tvojeg æu se držat' svjedoèanstva. ¹⁴⁷Pretjeèem zoru i molim za pomoæ, u tvoje se rijeèi uzdam. ¹⁴⁸Oèi moje straže noæne pretjeèu da razmišljam o besjedi tvojoj. ¹⁴⁹Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj, i po svojoj odluci poživi me. ¹⁵⁰Primièu se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega. ¹⁵¹A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje. ¹⁵²Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda. $REŠ ¹⁵³Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih. ¹⁵⁴Parnicu moju brani, po svom obeæanju poživi me! ¹⁵⁵Daleko je spasenje od grešnika jer za pravila tvoja ne mare. ¹⁵⁶Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me. ¹⁵⁷Mnogi me progone i tlaèe, od tvojih svjedoèanstava ja ne odstupam. ¹⁵⁸Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se jer tvojih rijeèi ne èuvaju. ¹⁵⁹Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poživi me. ¹⁶⁰Srž je rijeèi tvoje istina, vjeèan je sud pravde tvoje. $ŠIN ¹⁶¹Moguænici me progone nizašto, al' samo pred tvojim rijeèima srce mi dršæe. ¹⁶²Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika plijena. ¹⁶³Mrzim na laž, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon. ¹⁶⁴Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih. ¹⁶⁵Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotièu. ¹⁶⁶Pomoæ tvoju èekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvršavam. ¹⁶⁷Moja duša èuva propise tvoje i ljubi ih veoma. ¹⁶⁸Èuvam tvoje naredbe i svjedoèanstvo tvoje, jer svi su putovi moji pred tobom. $TAU ¹⁶⁹Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre, po svojoj me rijeèi prosvijetli. ¹⁷⁰Nek' molitva moja doðe pred lice tvoje, po svojoj me rijeèi izbavi. ¹⁷¹Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me nauèio pravilima svojim. ¹⁷²Nek' mi pjeva jezik o rijeèi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve pravedne. ¹⁷³Nek' mi ruka tvoja na pomoæ bude jer odabrah tvoje naredbe. ¹⁷⁴Jahve, za tvojim spasenjem èeznem, uživam u tvom Zakonu. ¹⁷⁵Nek' živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na pomoæ budu! ¹⁷⁶K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potraži slugu svojega jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.

Chapter 120

¹ Hodoèasnièka pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša. ²Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika! ³Kojim zlom da te prokunem, zlobni jezièe? ⁴Strelicama oštrim iz ratnièke ruke i ugljevljem žarkim. ⁵Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim! ⁶Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira. ⁷Kada o miru govorim, oni sile na rat.

Chapter 121

¹ Hodoèasnièka pjesma. K brdima oèi svoje uzdižem: odakle æe mi doæi pomoæ? ²Pomoæ je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju. ³Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neæe zadrijemati on, èuvar tvoj. ⁴Ne, ne drijema i ne spava on, èuvar Izraelov. ⁵Jahve je èuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje! ⁶Neæe ti sunce nauditi danju ni mjesec noæu. ⁷Èuvao te Jahve od zla svakoga, èuvao dušu tvoju! ⁸Èuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.

Chapter 122

¹ Hodoèasnièka pjesma. Davidova. Obradovah se kad mi rekoše: "Hajdemo u Dom Jahvin!" ²Eto, noge nam veæ stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme. ³Jeruzaleme, grade èvrsto sazdani i kao u jedno saliveni! ⁴Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina, po Zakonu Izraelovu, da slave ime Jahvino. ⁵Ondje stoje sudaèke stolice, stolice doma Davidova. ⁶Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube! ⁷Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palaèama! ⁸Radi braæe i prijatelja svojih klicat æu: "Mir tebi!" ⁹Radi Doma Jahve, Boga našega, za sreæu tvoju ja æu moliti.

Chapter 123

¹ Hodoèasnièka pjesma. Oèi svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš. ²Evo, kao što su uprte oèi slugu u ruke gospodara i oèi sluškinje u ruke gospodarice tako su oèi naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje. ³Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira. ⁴Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

Chapter 124

¹ Hodoèasnièka pjesma. Davidova. Da nije Jahve za nas bio - neka slobodno rekne Izrael - ²da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, ³žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, ⁴voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela, ⁵vode pobješnjele sve nas potopile. ⁶Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim! ⁷Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo! ⁸Pomoæ je naša u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju.

Chapter 125

¹ Hodoèasnièka pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomièe se, ostaje dovijeka. ²Bregovi okružuju Jeruzalem: Jahve okružuje narod svoj odsada i dovijeka. ³I neæe vladati žezlo bezbožnièko nad udesom pravednih, da ne bi pravedni ruke za bezakonjem pružili. ⁴Uèini, Jahve, dobro dobrima i èestitima u srcu. ⁵A koji na krive skreæu putove nek' ih istrijebi Jahve sa zloèincima! Mir nad Izraelom!

Chapter 126

¹ Hodoèasnièka pjesma. Kad Jahve vraæaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo. ²Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Meðu poganima tad se govorilo: "Velika im djela Jahve uèini!" ³Velika nam djela uèini Jahve: opet smo radosni! ⁴Vrati, o Jahve, sužnjeve naše k'o potoke negepske! ⁵Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. ⁶Išli su plaèuæi noseæi sjeme sjetveno: vraæat æe se s pjesmom, noseæi snoplje svoje.

Chapter 127

¹ Hodoèasnièka pjesma. Salomonova. Ako Jahve kuæu ne gradi, uzalud se muèe graditelji. Ako Jahve grad ne èuva, uzalud stražar bdi. ²Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noæ sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje. ³Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada. ⁴Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti. ⁵Blago èovjeku koji njima napuni tobolac, neæe se postidjeti kad se prÓeo bude s dušmanom na vratima.

Chapter 128

¹ Hodoèasnièka pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim hodi stazama! ²Plod ruku svojih ti æeš uživati, blago tebi, dobro æe ti biti. ³Žena æe ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuæe; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega. ⁴Eto, tako æe biti blagoslovljen èovjek koji se Jahve boji! ⁵Blagoslovio te Jahve sa Siona, uživao sreæu Jeruzalema sve dane života svog! ⁶Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom!

Chapter 129

¹ Hodoèasnièka pjesma. "Mnogo su me od mladosti tlaèili" - neka rekne sad Izrael! ²"Mnogo su me od mladosti tlaèili, ali me ne svladaše. ³Po leðima su mojim oraèi orali, duge brazde povlaèili. ⁴Al' Jahve pravedni isijeèe užeta zlikovcima!" ⁵Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion! ⁶Nek' budu k'o trava na krovu što povene prije nego je poèupaju. ⁷Žetelac njome ne napuni ruku ni naruèje onaj koji veže snopove. ⁸A prolaznici nek' ne reknu: "Blagoslov Jahvin nad vama! Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!"

Chapter 130

¹ Hodoèasnièka pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi: ²Gospodine, èuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja! ³Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko æe opstati? ⁴Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali. ⁵U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda rijeè. ⁶Duša moja èeka Gospodina više no zoru straža noæna; više no zoru straža noæna ⁷nek' Izrael èeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrðe i obilno je u njega otkupljenje; ⁸on æe otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.

Chapter 131

¹ Hodoèasnièka pjesma. Davidova. O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oèi uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za èudima što su iznad mene. ²Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenèe na grudima majke, kao dojenèe duša je moja u meni. ³U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.

Chapter 132

¹ Hodoèasnièka pjesma. ²Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj: ³"Neæu uæi u šator doma svog nit' uzaæi na ležaj svoje postelje, ⁴neæu pustit' snu na oèi nit' poèinka dati vjeðama, ⁵dok Jahvi mjesto ne naðem, boravište Snazi Jakovljevoj." ⁶Eto, èusmo za nj u Efrati, naðosmo ga u Poljima jaarskim. ⁷Uðimo u stan njegov, pred noge mu padnimo! ⁸"Ustani, o Jahve, poði k svom poèivalištu, ti i Kovèeg sile tvoje! ⁹Sveæenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno klièu! ¹⁰Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!" ¹¹Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neæe odustati: "Potomka tvoje utrobe posadit æu na prijestolje tvoje. ¹²Budu li ti sinovi Savez moj èuvali i naredbe kojima ih uèim, i sinovi æe njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju." ¹³Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište. ¹⁴"Ovo mi je poèivalište vjeèno, boravit æu ovdje jer tako poželjeh. ¹⁵Žitak æu njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom. ¹⁶Sveæenike njegove u spas æu odjenuti, sveti æe njegovi kliktati radosno. ¹⁷Uèinit æu da ondje za Davida rog izraste, pripravit æu svjetiljku za svog pomazanika. ¹⁸U sram æu mu obuæi dušmane, a na njemu æe blistat' vijenac moj."

Chapter 133

¹ Hodoèasnièka pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao braæa zajedno živjeti: ²kao na glavi ulje dragocjeno što slazi na bradu, bradu Aronovu, što slazi na skute haljina njegovih; ³kao rosa s Hermona što slazi na brdo Sion. Ondje Jahve daje svoj blagoslov i život dovijeka.

Chapter 134

¹ Hodoèasnièka pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve sluge Jahvine što stojite u Domu Jahvinu, u noænim satima! ²Dižite svoje ruke prema Svetištu i Jahvu blagoslivljajte! ³"Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!"

Chapter 135

¹ Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine ²koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga našega! ³Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer je ljupko! ⁴Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu. ⁵Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar. ⁶Što god se Jahvi svidi, to èini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima. ⁷Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. ⁸On Egiptu pobi prvoroðence, ljude i stoku podjednako. ⁹On uèini znamenja i èudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona i svih slugu njegovih. ¹⁰On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moæne: ¹¹Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja bašanskog, i sva kraljevstva kanaanska. ¹²I dade njihovu zemlju u baštinu, u baštinu Izraelu, narodu svom. ¹³Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve, od koljena do koljena. ¹⁴Jer Jahve štiti narod svoj, slugama svojim on je milostiv. ¹⁵Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo: ¹⁶usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide; ¹⁷uši imaju, a ne èuju; i nema daha u ustima njihovim. ¹⁸Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju. ¹⁹Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu blagoslivljaj! ²⁰Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! Štovatelji Jahvini, Jahvu blagoslivljajte! ²¹Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu!

Chapter 136

¹ Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vjeèna je ljubav njegova! ²Hvalite Boga nad bogovima: vjeèna je ljubav njegova! ³Hvalite Gospodara nad gospodarima: vjeèna je ljubav njegova! ⁴Jedini on uèini èuda velika: vjeèna je ljubav njegova! ⁵Mudro sazda on nebesa: vjeèna je ljubav njegova! ⁶On utvrdi zemlju nad vodama: vjeèna je ljubav njegova! ⁷On naèini svjetlila velika: vjeèna je ljubav njegova! ⁸Sunce da vlada danom: vjeèna je ljubav njegova! ⁹Mjesec i zvijezde da vladaju noæu: vjeèna je ljubav njegova! ¹⁰On pobi prvoroðence Egiptu: vjeèna je ljubav njegova! ¹¹Izvede Izraela iz njega: vjeèna je ljubav njegova! ¹²Mišicom jakom, rukom ispruženom: vjeèna je ljubav njegova! ¹³On Crveno more razdvoji: vjeèna je ljubav njegova! ¹⁴Provede Izraela posred voda: vjeèna je ljubav njegova! ¹⁵I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: vjeèna je ljubav njegova! ¹⁶On narod svoj voðaše pustinjom: vjeèna je ljubav njegova! ¹⁷On udari kraljeve velike: vjeèna je ljubav njegova! ¹⁸I pogubi kraljeve moæne: vjeèna je ljubav njegova! ¹⁹Sihona, kralja amorejskog: vjeèna je ljubav njegova! ²⁰Oga, kralja bašanskog: vjeèna je ljubav njegova! ²¹I njihovu zemlju dade u baštinu: vjeèna je ljubav njegova! ²²U baštinu Izraelu, sluzi svome: vjeèna je ljubav njegova! ²³On se spomenu nas u poniženju našem: vjeèna je ljubav njegova! ²⁴Od dušmana nas naših oslobodi: vjeèna je ljubav njegova! ²⁵On daje hrane svakom tijelu: vjeèna je ljubav njegova! ²⁶Hvalite Boga nebeskog: vjeèna je ljubav njegova!

Chapter 137

¹ Na obali rijeka babilonskih sjeðasmo i plakasmo spominjuæi se Siona; ²o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. ³I tada naši tamnièari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivaèi naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!" ⁴Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuðinskoj! ⁵Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! ⁶Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! ⁷Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!" ⁸Kæeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela! ⁹Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenèad!

Chapter 138

¹ Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si èuo rijeèi mojih usta. Pred licem anðela pjevam tebi, ²bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzvelièao obeæanje svoje. ³Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio. ⁴Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad èuju rijeèi usta tvojih, ⁵nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!" ⁶Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje. ⁷Kroz nevolje kad budem kroèio, život mi èuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek' me tvoja spasi desnica! ⁸Jahve, što ja poèeh, ti dovrši! Jahve, vjeèna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!

Chapter 139

¹ Zborovoði. Davidov. Jahve, pronièeš me svega i poznaješ, ²ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti veæ misli moje poznaješ. ³Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. ⁴Rijeè mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve veæ znadeš. ⁵S leða i s lica ti me obuhvaæaš, na mene si ruku svoju stavio. ⁶Znanje to odveæ mi je èudesno, previsoko da bih ga dokuèio. ⁷Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? ⁸Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. ⁹Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj ¹⁰i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. ¹¹Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noæ umjesto svjetla okruži!" - ¹²ni tmina tebi neæe biti tamna: noæ sjaji kao dan i tama kao svjetlost. ¹³Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majèinu. ¹⁴Hvala ti što sam stvoren tako èudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, ¹⁵kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. ¹⁶Oèi tvoje veæ tada gledahu djela moja, sve veæ bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi odreðeni dok još ne bješe ni jednoga. ¹⁷Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokuèivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. ¹⁸Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Doðem li im do kraja, ti mi preostaješ! ¹⁹De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene! ²⁰Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani. ²¹Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? ²²Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima. ²³Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: ²⁴pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vjeènim!

Chapter 140

¹ Zborovoði. Psalam. Davidov. ²Izbavi me, Jahve, od èovjeka zlobna, zaštiti me od èovjeka nasilna: ³od onih koji pakosti u srcu smišljaju i èitav dan zaèinju kavge. ⁴Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutièin. ⁵Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, èuvaj me od èovjeka nasilna koji hoæe da mi noga posrne. ⁶Oholice mi potajno nastavljaju zamku, užetima mrežu pletu, kraj puta klopke mi stavljaju. ⁷Zavapih Jahvi: "Ti si Bog moj! Poslušaj, o Jahve, krik mojih molitava! ⁸Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi glavu!" ⁹Ne daj da se ispune želje zlotvora, ne daj da svoje on izvrši namjere! ¹⁰Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoliše, nek' na njih padne zloba njihovih usana! ¹¹Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu! ¹²Opadaè se neæe održat' na zemlji, silnika æe odjednom zgrabiti nesreæa. ¹³Znam da æe Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima. ¹⁴Zaista, pravedni æe tvoje ime slaviti, pred tvojim æe licem boraviti èestiti.

Chapter 141

¹ Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! ²Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos veèernji! ³Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih! ⁴Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno poèinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih! ⁵Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešnièko neæe mi glavu pomazat'; zloæi njihovoj oprijet æu se uvijek svojom molitvom. ⁶Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet æe kako blage bjehu rijeèi moje. ⁷Kao kad oraè ore i para zemlju, tako æe im se na rubu Podzemlja kosti rasuti. ⁸U te su, Jahve, uprte oèi moje, k tebi se utjeèem, ne daj da mi duša propadne! ⁹Èuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zloèinaca! ¹⁰Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!

Chapter 142

¹ Pouèna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva. ²Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. ³Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem. ⁴Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše. ⁵Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeæi, nitko za život moj ne mari. ⁶K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utoèište, ti si dio moj u zemlji živih. ⁷Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moæniji. ⁸Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene æe se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.

Chapter 143

¹ Psalam. Davidov. Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! ²Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! ³Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. ⁴Duh moj veæ zamire u meni, srce mi trne u grudima. ⁵Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam. ⁶Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeða. ⁷Usliši me brzo, o Jahve, dah moj veæ je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze! ⁸Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim æu krenuti jer k tebi dušu uzdižem. ⁹Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utjeèem. ¹⁰Nauèi me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi! ¹¹Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe! ¹²Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlaèitelje, jer ja sam sluga tvoj!

Chapter 144

¹ Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uèi boju a prste ratu. ²On je ljubav moja i tvrðava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge! ³Što je èovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li èedo ljudsko da ga se spominješ? ⁴Poput daška je èovjek, dani njegovi kao sjena nestaju. ⁵Jahve, nagni svoja nebesa i siði, takni bregove: i zadimit æe se! ⁶Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih! ⁷Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuðinskih: ⁸laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. ⁹Pjevat æu ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat æu. ¹⁰Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna maèa ¹¹spasi mene, oslobodi me iz ruke tuðinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. ¹²Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kæeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja; ¹³da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju; ¹⁴ovce naše plodile se na tisuæe, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plaèa na ulicama našim! ¹⁵Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!

Chapter 145

¹ Hvalospjev. Davidov. $ALEF Slavit æu te, o Bože, kralju moj, ime æu tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka. $BET ²Svaki æu dan tebe slaviti, ime æu tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. $GIMEL ³Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokuèiva je velièina njegova! $DALET ⁴Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta. $HE ⁵Govore o blistavoj slavi tvoga velièanstva i èudesa tvoja objavljuju. $VAU ⁶Kazuju strahovitu silu djela tvojih, velièinu tvoju pripovijedaju. $ZAJIN ⁷Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj klièu. $HET ⁸Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom. $TET ⁹Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim. $JOD ¹⁰Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju! $KAF ¹¹Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore $LAMED ¹²da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. $MEM ¹³Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vjeèno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. $NUN Vjeran je Jahve u svim rijeèima svojim i svet u svim svojim djelima. $SAMEK ¹⁴Jahve podupire sve koji posræu i pognute on uspravlja. $AJIN ¹⁵Oèi sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. $PE ¹⁶Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo. $SADE ¹⁷Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. $KOF ¹⁸Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. $REŠ ¹⁹On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih. $ŠIN ²⁰Jahve štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve æe zatrti. $TAU ²¹Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka.

Chapter 146

¹ Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu! ²Hvalit æu Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom æu pjevati. ³Ne uzdajte se u knezove, u èovjeka od kog nema spasenja! ⁴Iziðe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraæa i propadaju sve misli njegove. ⁵Blago onom kome je pomoænik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu, ⁶koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka, ⁷potlaèenima vraæa pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobaða sužnje, ⁸Jahve slijepcima oèi otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne. ⁹Jahve štiti tuðince, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove. ¹⁰Jahve æe kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!

Chapter 147

¹ Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan! ²Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce. ³On lijeèi one koji su srca skršena i povija rane njihove. ⁴On odreðuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva. ⁵Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj. ⁶Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje. ⁷Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem! ⁸Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu èovjeku. ⁹On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakæu. ¹⁰Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra èovjeèja. ¹¹Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu. ¹²Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione! ¹³On uèvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove. ¹⁴On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom. ¹⁵Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trèi rijeè njegova. ¹⁶Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela. ¹⁷On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni. ¹⁸Rijeè svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otjeèu. ¹⁹Rijeè svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu. ²⁰Ne uèini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

Chapter 148

¹ Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama! ²Hvalite ga, svi anðeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! ³Hvalite ga, sunce i mjeseèe, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne! ⁴Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim! ⁵Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše. ⁶Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neæe proæi. ⁷Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani! ⁸Ognju i grÓade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što rijeè njegovu izvršavaš! ⁹Gore i svi brežuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi! ¹⁰Zvijeri i sve životinje, gmizavci i ptice krilate! ¹¹Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski! ¹²Mladiæi i djevojke, starci s djecom zajedno: ¹³nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo velièanstvo zemlju i nebo nadvisuje, ¹⁴on podiže snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!

Chapter 149

¹ Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu! ²Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikæu sinovi Siona! ³Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave! ⁴Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenèava ponizne! ⁵Neka se sveti raduju u slavi, neka klièu s ležaja svojih! ⁶Nek' im pohvale Božje budu na ustima, maèevi dvosjekli u rukama ⁷da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima; ⁸da im kraljeve bace u lance, a odliènike u okove gvozdene; ⁹da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na èast svim svetima njegovim! Aleluja!

Chapter 150

¹ Aleluja! ²Hvalite Boga u Svetištu njegovu, slavite ga u velièanstvu svoda nebeskog! ³Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne velièine njegove! ⁴Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom! ⁵Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvuènim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše Jahvu neka slavi! Aleluja!

Proverbs

Chapter 1

¹ Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog: ²da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne rijeèi; ³da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost; ⁴da se dade pamet neiskusnima, mladiæu znanje i umijeæe; ⁵kad mudar èuje, da umnoži znanje, a razuman steèe mudrije misli; ⁶da razumije izreke i prispodobe, rijeèi mudraca i njihove zagonetke. ⁷Strah je Gospodnji poèetak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku. ⁸Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke! ⁹Jer æe ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata. ¹⁰Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj; ¹¹ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, èekamo u zasjedi nevina ni za što; ¹²da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob; ¹³naplijenit æemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuæe plijenom; ¹⁴bacat æeš s nama svoj ždrijeb, svi æemo zajedno imati jednu kesu." ¹⁵Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze. ¹⁶Jer na zlo trèe svojim nogama i hite prolijevati krv. ¹⁷Jer uzalud je razapinjati mrežu pred oèima svima pticama. ¹⁸A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu. ¹⁹Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane. ²⁰Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas; ²¹propovijeda po buènim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje rijeèi: ²²"Dokle æete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle æe podsmjevaèima biti milo podsmijevanje, i dokle æe bezumnici mrziti znanje? ²³Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoæu vas pouèiti svojim rijeèima. ²⁴Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi. ²⁵Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene; ²⁶zato æu se i ja smijati vašoj propasti, rugat æu se kad vas obuzme tjeskoba: ²⁷kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka. ²⁸Tada æe me zvati, ali se ja neæu odazvati; tražit æe me, ali me neæe naæi. ²⁹Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha ³⁰niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. ³¹Zato æe jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. ³²Jer glupe æe ubiti njihovo odbijanje, a nemar æe upropastiti bezumne. ³³A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla."

Chapter 2

¹ Sine moj, ako primiš moje rijeèi i pohraniš u sebi moje zapovijedi, ²i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; ³jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; ⁴ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom - ⁵tada æeš shvatiti strah Gospodnji i naæi æeš Božje znanje. ⁶Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost. ⁷On pravednicima pruža svoju pomoæ, štit je onih koji hode u bezazlenosti. ⁸Jer on štiti staze pravde i èuva pute svojih pobožnika. ⁹Tada æeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra, ¹⁰jer æe mudrost uæi u tvoje srce i spoznaja æe obradovati tvoju dušu. ¹¹Oprez æe paziti na te i razboritost æe te èuvati: ¹²da te izbavi od zla puta, od varava èovjeka, ¹³od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mraènim putovima; ¹⁴koji se vesele èineæi zlo i likuju u opaèinama zloæe; ¹⁵kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima; ¹⁶da te izbavi od preljubnice i od tuðinke koja laska rijeèima; ¹⁷koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga ¹⁸jer joj kuæa tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima. ¹⁹Tko god zalazi k njoj ne vraæa se nikad i ne nalazi više putove života. ²⁰Zato idi putem èestitih i drži se staza pravednièkih! ²¹Jer samo æe pravedni nastavati zemlju i bezazleni æe ostati na njoj. ²²A opake æe zbrisati sa zemlje i bogohulnike išèupati iz nje.

Chapter 3

¹ Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka èuva moje zapovijedi, ²jer æe ti produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo. ³Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploèu srca svoga. ⁴Tako æeš steæi ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim oèima. ⁵Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. ⁶Misli na nj na svim svojim putovima i on æe ispraviti tvoje staze. ⁷Ne umišljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla. ⁸To æe biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima. ⁹Èasti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta. ¹⁰I tvoje æe žitnice biti prepune i tvoje æe se kace prelijevati novim vinom. ¹¹Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene i nemoj da ti omrzne njegov ukor. ¹²Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli. ¹³Blago èovjeku koji je stekao mudrost i èovjeku koji je zadobio razboritost. ¹⁴Jer bolje je steæi nju nego steæi srebro, i veæi je dobitak ona i od zlata. ¹⁵Skupocjenija je od bisera, i što je god tvojih dragocjenosti, s njome se porediti ne mogu; ¹⁶dug joj je život u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i èast. ¹⁷Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja. ¹⁸Životno je drvo onima koji se nje drže i sretan je onaj tko je zadrži. ¹⁹Jahve je mudrošæu utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa; ²⁰njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom. ²¹Sine moj, ne gubi to iz oèiju, saèuvaj razbor i oprez. ²²I bit æe život tvojoj duši i ures vratu tvome. ²³Bez straha æeš tada kroèiti svojim putem i noga ti se neæe spoticati. ²⁴Kad legneš, neæeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko æeš snivati. ²⁵Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. ²⁶Jer æe ti Jahve biti uzdanje i èuvat æe nogu tvoju od zamke. ²⁷Ne uskrati dobroèinstva potrebitim kad god to možeš uèiniti. ²⁸Ne reci svome bližnjemu: "Idi i doði opet, sjutra æu ti dati", kad možeš veæ sada. ²⁹Ne kuj zla svome bližnjemu dok on bez straha kod tebe boravi. ³⁰Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije uèinio nikakva zla. ³¹Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute, ³²jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima. ³³Jahvino je prokletstvo na domu bezbožnika, a blagoslov u stanu pravednika. ³⁴S podsmjevaèima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost. ³⁵Mudri æe baštiniti èast, a bezumnici snositi sramotu.

Chapter 4

¹ Slušajte, djeco, pouku oèevu i pazite kako biste spoznali mudrost, ²jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka. ³I ja sam bio sin u svoga oca i nježan jedinac u svoje matere; ⁴i mene je on uèio i govorio mi: "Zadrži moje rijeèi u svojem srcu, poštuj moje zapovijedi i živjet æeš. ⁵Steci mudrost, steci razbor, ne smeæi ih s uma i ne odstupi od rijeèi mojih usta. ⁶Ne ostavljaj je i èuvat æe te; ljubi je i obranit æe te. ⁷Poèetak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost. ⁸Velièaj je i uzvisit æe te; donijet æe ti èast kad je prigrliš. ⁹Stavit æe ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit æe te krasnom krunom." ¹⁰Poslušaj, sine moj, primi moje rijeèi i umnožit æe se godine tvojeg života. ¹¹Pouèih te putu mudrosti, navratih te na prave staze; ¹²neæe ti se zapletati koraci kad staneš hoditi; potrèiš li, neæeš posrnuti. ¹³Èvrsto se drži pouke, ne puštaj je, èuvaj je, jer ona ti je život. ¹⁴Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca. ¹⁵Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiði ga. ¹⁶Jer oni ne spavaju ako ne uèine zla, i san im ne dolazi ako koga ne obore. ¹⁷Jer jedu kruh opaèine i piju vino nasilja. ¹⁸A pravednièka je staza kao svjetlost svanuæa, koja je sve jasnija do potpunog dana. ¹⁹A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što æe se spotaknuti. ²⁰Sine moj, pazi na moje rijeèi, prigni uho svoje mojim besjedama. ²¹Ne gubi ih nikad iz oèiju, pohrani ih usred srca svoga. ²²Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. ²³A svrh svega, èuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. ²⁴Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne. ²⁵Nek' tvoje oèi gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav. ²⁶Pazi na stazu kojom kroèiš i neka ti svi putovi budu pouzdani. ²⁷Ne skreæi ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla.

Chapter 5

¹ Sine moj, èuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti ²da saèuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje. ³Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glaðe od ulja, ⁴ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli maè. ⁵Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. ⁶Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive. ⁷Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od rijeèi mojih usta. ⁸Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuæe, ⁹da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; ¹⁰da se ne bi tuðinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuðu kuæu; ¹¹da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti ¹²i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! ¹³I ne slušah glasa svojih uèitelja, niti priklonih uho onima što me pouèavahu. ¹⁴I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!" ¹⁵Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teèe iz tvoga studenca. ¹⁶Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teæi ulicama? ¹⁷Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuðinaca koji su uza te. ¹⁸Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: ¹⁹neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka! ²⁰TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuðinki njedra? ²¹Jer pred Jahvinim su oèima èovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. ²²Opakoga æe uhvatiti njegova zloæa i sapet æe ga užad njegovih grijeha. ²³Umrijet æe jer nema pouke, propast æe zbog svoje goleme gluposti.

Chapter 6

¹ Sine moj, kad jamèiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome, ²vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeèima svojih usta; ³uèini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeæi bližnjega svoga. ⁴Ne daj sna svojim oèima ni drijema svojim vjeðama; ⁵otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptièaru. ⁶Idi k mravu, lijenèino, promatraj njegove pute i budi mudar: ⁷on nema voðe, nadzornika, ni nadstojnika, ⁸ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. ⁹A ti, dokle æeš, lijenèino, spavati? Kad æeš se diæi oda sna svoga? ¹⁰Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za poèinak ¹¹i doæi æe tvoje siromaštvo kao skitaè i tvoja oskudica kao oružanik. ¹²Nevaljalac i opak èovjek hodi s lažljivim ustima; ¹³namiguje oèima, lupka nogama, pokazuje prstima; ¹⁴prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameæe svaðe. ¹⁵Zato æe mu iznenada doæi propast, i uèas æe se slomiti i neæe mu biti lijeka. ¹⁶Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biæu: ¹⁷ohole oèi, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, ¹⁸srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, ¹⁹lažan svjedok koji širi laži, i èovjek koji zameæe svaðe meðu braæom. ²⁰Sine moj, èuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. ²¹Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; ²²da te vode kada hodiš, da te èuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš. ²³Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života; ²⁴da te èuvaju od zle žene, od laskava jezika tuðinke. ²⁵Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim, ²⁶jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život. ²⁷Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeæa ne upali? ²⁸Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže? ²⁹Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neæe ostati bez kazne tko god se nje dotakne. ³⁰Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad: ³¹uhvaæen, on sedmerostruko vraæa i plaæa svim imanjem kuæe svoje. ³²Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako èini. ³³Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše. ³⁴Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan; ³⁵ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.

Chapter 7

¹ Èuvaj, sine, rijeèi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe. ²Èuvaj moje zapovijedi, i bit æeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. ³Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploèi srca svoga; ⁴reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestriènom", ⁵da te èuva od žene preljubnice, od tuðinke koja laskavo govori. ⁶Kad bijah jednom na prozoru svoje kuæe i gledah van kroz rešetku, ⁷vidjeh meðu lakovjernima, opazih meðu momcima nerazumna mladiæa: ⁸prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kuæi ⁹u sumraku izmeðu dana i veèeri kad se hvata noæna tmina; ¹⁰i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. ¹¹Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kuæi zadržati; ¹²bila je èas na ulici, èas na trgovima i vrebala kod svakog ugla; ¹³i uhvati ga i poljubi i reèe mu bezobrazna lica: ¹⁴"Bila sam dužna žrtvu prièesnicu, i danas izvrših svoj zavjet; ¹⁵zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i naðoh te. ¹⁶Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivaèima misirskim; ¹⁷svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. ¹⁸Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. ¹⁹Jer muža mi nema kod kuæe: otišao je na dalek put; ²⁰uzeo je sa sobom novèani tobolac; a vratit æe se kuæi tek o uštapu." ²¹Tako ga zavede svojim viènim nagovorom, odvuèe ga svojim glatkim usnama. ²²I ludo on poðe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu èeka ²³dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeæe u zamku, i ne znajuæi da æe ga to života stajati. ²⁴Zato me, sine moj, poslušaj i èuj rijeèi mojih usta. ²⁵Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama. ²⁶Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. ²⁷U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuæu, dolje u odaje smrti.

Chapter 8

¹ Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas? ²Navrh brda, uza cestu, na raskršæima stoji, ³kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno vièe: ⁴"Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. ⁵Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. ⁶Slušajte, jer æu zboriti o važnim stvarima, i moje æe usne otkriti što je pravo. ⁷Jer moje nepce zbori istinu i zloæa je mojim usnama mrska. ⁸Sve su rijeèi mojih usta praviène, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. ⁹Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju. ¹⁰Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata. ¹¹Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom. ¹²Ja, mudrost, boravim s razboritošæu i posjedujem znanje umna djelovanja. ¹³Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloæe i usta puna laži - to ja mrzim. ¹⁴Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost. ¹⁵Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu. ¹⁶Po meni knezuju knezovi i odliènici i svi suci zemaljski. ¹⁷Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže. ¹⁸U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. ¹⁹Moj je plod bolji od èista i žežena zlata i moj je prihod bolji od èistoga srebra. ²⁰Ja kroèim putem pravde, sred praviènih staza, ²¹da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice. ²²Jahve me stvori kao poèelo svoga djela, kao najraniji od svojih èina, u pradoba; ²³oblikovana sam još od vjeènosti, odiskona, prije nastanka zemlje. ²⁴Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. ²⁵Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. ²⁶Kad još ne bijaše naèinio zemlje, ni poljana, ni poèetka zemaljskom prahu; ²⁷kad je stvarao nebesa, bila sam nazoèna, kad je povlaèio krug na licu bezdana. ²⁸Kad je u visini utvrðivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; ²⁹kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, ³⁰bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajuæi pred njim sve vrijeme: ³¹igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca èovjekova. ³²Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji èuvaju moje putove. ³³Poslušajte pouku - da steèete mudrost i nemojte je odbaciti. ³⁴Blago èovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji èuva dovratnike moje. ³⁵Jer tko nalazi mene, nalazi život i stjeèe milost od Jahve. ³⁶A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."

Chapter 9

¹ Mudrost je sazidala sebi kuæu, i otesala sedam stupova. ²Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol. ³Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina: ⁴"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" A nerazumnima govori: ⁵"Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. ⁶Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti." ⁷Tko pouèava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu. ⁸Ne kori podsmjevaèa, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. ⁹Pouèi mudroga, i bit æe još mudriji; uputi pravednoga, i uveæat æe se njegovo znanje. ¹⁰Gospodnji strah poèetak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog. ¹¹"Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života. ¹²Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevaè, sam æeš snositi." ¹³Gospoða ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa. ¹⁴I sjedi na vratima svoje kuæe na stolici, u gradskim visinama, ¹⁵te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama: ¹⁶"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" I nerazumnomu govori: ¹⁷"Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh." ¹⁸A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini poèivaju u Podzemlju.

Chapter 10

¹ Mudar sin veseli oca, a lud je sin žalost majci svojoj. ²Ne koristi krivo steèeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti. ³Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih. ⁴Lijena ruka osiromašuje èovjeka, a marljiva ga obogaæuje. ⁵Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hrèe o žetvi, navlaèi sramotu. ⁶Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje. ⁷Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje. ⁸Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada. ⁹Tko nedužno živi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat æe se. ¹⁰Tko žmirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada. ¹¹Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje. ¹²Mržnja izaziva svaðu, a ljubav pokriva sve pogreške. ¹³Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a batina je za leða nerazumna èovjeka. ¹⁴Mudri kriju znanje, a luðakova su usta blizu propasti. ¹⁵Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo siromaštvo. ¹⁶Pravednik priraðuje za život, a opaki priraðuje za grijeh. ¹⁷Tko se naputka drži, na putu je života, a zabluðuje tko se na ukor ne osvræe. ¹⁸Lažljive usne kriju mržnju, a tko klevetu širi, bezuman je! ¹⁹Obilje rijeèi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je. ²⁰Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi. ²¹Pravednikove su usne hrana mnogima, a luðaci umiru s ludosti svoje. ²²Gospodnji blagoslov obogaæuje i ne prati ga nikakva muka. ²³Bezumniku je radost uèiniti sramotno djelo, a razumnu èovjeku biti mudar. ²⁴Èega se opaki boji, ono æe ga stiæi, a pravednièka se želja ispunjava. ²⁵Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj vjeèni. ²⁶Kakav je ocat zubima i dim oèima, takav je ljenivac onima koji ga šalju. ²⁷Strah Gospodnji umnaža dane, a opakima se prekraæuju godine. ²⁸Pravednièko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno. ²⁹Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji èine zlo. ³⁰Pravednik se neæe nikad pokolebati, a opakih æe nestati s lica zemlje. ³¹Pravednikova usta raðaju mudrošæu, a opak jezik èupa se s korijenom. ³²Pravednikove usne znaju što je milo, dok usta opakih poznaju zloæu.

Chapter 11

¹ Lažna je mjera mrska Jahvi, a puna mjera mila mu je. ²S ohološæu dolazi sramota, a u smjernih je mudrost. ³Pravednike vodi nevinost njihova, a bezbožnike upropašæuje njihova opaèina. ⁴Ne pomaže bogatstvo u dan Božje srdžbe, a pravednost izbavlja od smrti. ⁵Nedužnomu pravda njegova put utire, a zao propada od svoje zloæe. ⁶Poštene izbavlja pravda njihova, a bezbožnici se hvataju u svoju lakomost. ⁷Kad zao èovjek umre, nada propada i ufanje u imetak ruši se. ⁸Pravednik se od tjeskobe izbavlja, a opaki dolazi na mjesto njegovo. ⁹Bezbožnik ustima ubija svoga bližnjega, a pravednici se izbavljaju znanjem. ¹⁰Sa sreæe pravednièke grad se raduje i klikuje zbog propasti opakoga. ¹¹Blagoslovom pravednika grad se diže, a ustima opakih razara se. ¹²Nerazumnik prezire svoga bližnjega, dok èovjek uman šuti. ¹³Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a èovjek pouzdana duha èuva se. ¹⁴Gdje vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u mnogim savjetnicima. ¹⁵Veoma zlo prolazi tko jamèi za drugoga, a bez straha je tko mrzi na jamstvo. ¹⁶Ljupka žena stjeèe slavu, a krepki muževi bogatstvo. ¹⁷Dobrostiv èovjek sam sebi dobro èini, a okrutnik muèi vlastito tijelo. ¹⁸Opak èovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko sije pravdu, ima sigurnu nagradu. ¹⁹Tko je èvrst u pravednosti, ide u život, a tko za zlom trèi, na smrt mu je. ²⁰Mrski su Jahvi srcem opaki, a mili su mu životom savršeni. ²¹Zaista, zao èovjek neæe proæi bez kazne, a rod æe se pravednièki izbaviti. ²²Zlatan je kolut na rilu svinjskom: žena lijepa, a bez razuma. ²³Pravednièka je želja samo na sreæu, a nada je opakih prolazna. ²⁴Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. ²⁵Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam æe se napojiti. ²⁶Tko ne da žita, kune ga narod, a blagoslov je nad glavom onoga koji ga prodaje. ²⁷Tko traži dobro, nalazi milost, a tko za zlom ide, ono æe ga snaæi. ²⁸Tko se uzda u bogatstvo, propada, a pravednici uspijevaju kao zeleno lišæe. ²⁹Tko vlastitu kuæu zapusti, vjetar žanje, a luðak je sluga mudromu. ³⁰Plod je pravednikov drvo života, i mudrac je tko predobiva žive duše. ³¹Ako se pravedniku plaæa na zemlji, još æe se više opakomu i grešniku.

Chapter 12

¹ Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je. ²Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu. ³Zloæom se èovjek ne utvrðuje, a korijen se pravedniku ne pomièe. ⁴Kreposna je žena vijenac mužu svojemu, a sramotna mu je kao gnjilež u kostima. ⁵Pravednièke su misli praviène, spletke opakih prijevarne. ⁶Rijeèi opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova. ⁷Opaki se ruše i nema ih više, a kuæa pravednika ostaje. ⁸Èovjek se hvali po oštrini svoga razuma, a prezire se tko je opak srcem. ⁹Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha. ¹⁰Pravednik pazi i na život svog živinèeta, dok je opakomu srce okrutno. ¹¹Tko obraðuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trèi za ništavilom, nerazuman je. ¹²Èežnja je opakoga mreža od zala, a korijen pravednika daje ploda. ¹³Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe. ¹⁴Od ploda svojih usta nasitit æe se svatko obilno, a ono što je rukama uèinio vratit æe mu se. ¹⁵Luðaku se èini pravim njegov put, a mudar èovjek sluša savjete. ¹⁶Luðak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu. ¹⁷Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru. ¹⁸Nesmotren govori kao da maèem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje. ¹⁹Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za èas. ²⁰Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete. ²¹Pravednika ne stiže nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju. ²²Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu. ²³Promišljen èovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumnièko razglašuje svoju ludost. ²⁴Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost. ²⁵Briga u srcu pritiskuje èovjeka, a blaga rijeè veseli ga. ²⁶Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put. ²⁷Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je èovjeku blago dragocjeno. ²⁸Na stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti.

Chapter 13

¹ Mudar sin sluša naputak oèev, a podsmjevaè ne sluša ukora. ²Od ploda usta svojih uživa èovjek sreæu, a srce je nevjernika puno nasilja. ³Tko èuva usta svoja, èuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je. ⁴Uzaludna je žudnja lijenèine, a ispunit æe se želja marljivih. ⁵Pravednik mrzi na lažljivu rijeè, a opaki goji mržnju i sramotu. ⁶Pravda èuva pobožna, a opake grijeh obara. ⁷Netko se gradi bogatim, a ništa nema, netko se gradi siromašnim, a ima veliko bogatstvo. ⁸Otkup života bogatstvo je èovjeku; a siromah ne sluša opomene. ⁹Svjetlost pravednièka blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se. ¹⁰Oholost raða samo svaðu, a mudrost je u onih koji primaju savjet. ¹¹Naglo steèeno bogatstvo išèezava, a tko sabire pomalo, biva bogat. ¹²Predugo oèekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života. ¹³Tko rijeè prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaæu dobiva. ¹⁴Pouka mudraèeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti. ¹⁵Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbožnika hrapav je. ¹⁶Svatko pametan djeluje promišljeno, a bezumnik se hvališe svojom ludošæu. ¹⁷Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje. ¹⁸Siromaštvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, doæi æe do èasti. ¹⁹Slatka je duši ispunjena želja, a bezumnicima je mrsko kloniti se oda zla. ²⁰Druži se s mudrima, i postat æeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak. ²¹Grešnika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima. ²²Valjan èovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo èuva pravedniku. ²³Izobilje je hrane na krèevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde. ²⁴Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje. ²⁵Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu.

Chapter 14

¹ Ženska mudrost sagradi kuæu, a ludost je rukama razgraðuje. ²Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga. ³U luðakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne. ⁴Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove. ⁵Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž. ⁶Podsmjevaè traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja. ⁷Idi od èovjeka bezumna jer neæeš upoznati usne što zbore znanje. ⁸Mudrost je pametna èovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnièka ludost prijevara je. ⁹Luðacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima. ¹⁰Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi. ¹¹Dom opakih propast æe, a šator æe pravednika procvasti. ¹²Neki se put uèini èovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. ¹³I u smijehu srce osjeæa bol, a poslije veselja dolazi tuga. ¹⁴Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar èovjek svojim radom. ¹⁵Glupan vjeruje svakoj rijeèi, a pametan pazi na korak svoj. ¹⁶Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je. ¹⁷Nagao èovjek èini ludosti, a razborit ih podnosi. ¹⁸Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenèava znanje. ¹⁹Zli padaju nièice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim. ²⁰I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja. ²¹Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima. ²²Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro? ²³U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo. ²⁴Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost. ²⁵Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica. ²⁶U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utoèište. ²⁷Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti. ²⁸Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada. ²⁹Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost. ³⁰Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima. ³¹Tko tlaèi siromaha huli na stvoritelja, a èasti ga tko je milostiv ubogomu. ³²Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utoèište. ³³U razumnu srcu mudrost poèiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže. ³⁴Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima. ³⁵Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.

Chapter 15

¹ Blag odgovor ublažava jarost, a rijeè osorna uveæava srdžbu. ²Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju ludost. ³Oèi su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre. ⁴Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu. ⁵Luðak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno èini. ⁶U pravednikovoj je kuæi mnogo blaga, a opaki zaraðuje propast svoju. ⁷Usne mudrih siju znanje, a srce je bezumnika nepostojano. ⁸Žrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika. ⁹Put opakih Jahvi je mrzak, a mio mu je onaj koji ide za pravicom. ¹⁰Oštra kazna èeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet æe tko mrzi ukor. ¹¹I Šeol i Abadon stoje pred Jahvom, a nekmoli srca sinova ljudskih. ¹²Podsmjevaè ne ljubi onog tko ga kori: on se ne druži s mudrima. ¹³Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu. ¹⁴Razumno srce traži znanje, a bezumnièka se usta bave ludošæu. ¹⁵Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka. ¹⁶Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir. ¹⁷Bolji je obrok povræa gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je mržnja. ¹⁸Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, a ustrpljiv utišava raspru. ¹⁹Put je ljenivèev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika. ²⁰Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju. ²¹Ludost je veselje nerazumnomu, a razuman èovjek pravo hodi. ²²Ne uspijevaju nakane kad nema vijeæanja, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika. ²³Èovjek se veseli odgovoru usta svojih, i rijeè u pravo vrijeme - kako je ljupka! ²⁴Razumnu èovjeku put života ide gore, da izmakne carstvu smrti koje je dolje. ²⁵Jahve ruši kuæu oholima, a postavlja meðu udovici. ²⁶Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive rijeèi mile su mu. ²⁷Tko se grabežu oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, živjet æe. ²⁸Pravednikovo srce smišlja odgovor, a opakomu usta govore zlobom. ²⁹Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih. ³⁰Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest oživi kosti. ³¹Uho koje posluša spasonosan ukor prebiva meðu mudracima. ³²Tko odbaci pouku, prezire vlastitu dušu, a tko posluša ukor, stjeèe razboritost. ³³Strah je Gospodnji škola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost.

Chapter 16

¹ Èovjek snuje u srcu, a od Jahve je što æe jezik odgovoriti. ²Èovjeku se svi njegovi putovi èine èisti, a Jahve ispituje duhove. ³Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje æe se namisli ostvariti. ⁴Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli. ⁵Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne. ⁶Ljubavlju se i vjernošæu pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo. ⁷Kad su Jahvi mili putovi èovjeèji, i neprijatelje njegove miri s njim. ⁸Bolje je malo s pravednošæu nego veliki dohoci s nepravdom. ⁹Srce èovjeèje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove. ¹⁰Proroèanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neæe ogriješiti. ¹¹Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi. ¹²Mrsko je kraljevima poèiniti opaèinu, jer se pravdom utvrðuje prijestolje. ¹³Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo. ¹⁴Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar èovjek ublaži. ¹⁵U kraljevu je vedru licu život, i njegova je milost kao oblak s kišom proljetnom. ¹⁶Probitaènije je steæi mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro. ¹⁷Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, èuva život svoj. ¹⁸Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost. ¹⁹Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima. ²⁰Tko pazi na rijeè, nalazi sreæu, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu. ²¹Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uveæavaju znanje. ²²Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost. ²³Mudraèev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava. ²⁴Saæe meda rijeèi su ljupke, slatke duši i lijek kostima. ²⁵Neki se put èini èovjeku prav, a na kraju vodi k smrti. ²⁶Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova. ²⁷Bezoènik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni. ²⁸Himben èovjek zameæe svaðu i klevetnik razdor meðu prijatelje. ²⁹Nasilnik zavodi bližnjega svoga i navodi ga na rðav put. ³⁰Tko oèima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišæe, veæ je smislio pakost. ³¹Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti. ³²Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada. ³³U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.

Chapter 17

¹ Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svaðom kuæa puna žrtvene peèenke. ²Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braæom æe dijeliti baštinu. ³Taljika je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Jahve sam. ⁴Zloèinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku. ⁵Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreæi, ne ostaje bez kazne. ⁶Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi. ⁷Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odlièniku usne lažljive. ⁸Dar je èarobni kamen u oèima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva. ⁹Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje. ¹⁰Razumna se ukor jaèe doima nego bezumna stotina udaraca. ¹¹Opak èovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj. ¹²Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti. ¹³Tko dobro zlom uzvraæa neæe ukloniti nesreæu od doma svojeg. ¹⁴Zametnuti svaðu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svaða izbije, udalji se! ¹⁵Tko opravdava krivoga i tko osuðuje pravoga, obojica su mrski Jahvi. ¹⁶Èemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora! ¹⁷Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje. ¹⁸Nerazuman èovjek daje ruku i jamèi pred svojim bližnjim. ¹⁹Grijeh ljubi tko ljubi svaðu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast. ²⁰Opak srcem ne nalazi sreæe, i komu je jezik zao, zapada u nesreæu. ²¹Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale. ²²Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti. ²³Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici. ²⁴Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oèi na kraj zemlje. ²⁵Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj. ²⁶Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tuæi odliènike. ²⁷Tko usteže svoje rijeèi, razumije mudrost, i razuman je èovjek mirna duha. ²⁸I luðak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.

Chapter 18

¹ Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svaða se usprkos svakom razboru. ²Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška. ³Kad dolazi opaèina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom. ⁴Duboke su vode rijeèi iz usta neèijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva. ⁵Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu. ⁶Bezumnikove se usne upuštaju u svaðu i njegova usta izazivlju udarce. ⁷Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu. ⁸Klevetnikove su rijeèi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe. ⁹Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa. ¹⁰Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utjeèe i nalazi utoèišta. ¹¹Bogatstvo je bogatašu njegova tvrðava i kao visok zid u mašti njegovoj. ¹²Pred slomom se oholi srce èovjeèje, a pred slavom ide poniznost. ¹³Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu. ¹⁴Kad je èovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko æe podiæi? ¹⁵Razumno srce stjeèe znanje i uho mudrih traži znanje. ¹⁶Dar èovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše. ¹⁷Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad doðe njegov protivnik, opovrgne ga. ¹⁸Ždrijeb poravna svaðe, pa i meðu moænicima odluèuje. ¹⁹Uvrijeðen brat jaèi je od tvrda grada i svaðe su kao prijevornice na tvrðavi. ²⁰Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasiæuje se rodom usana svojih. ²¹Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova. ²²Tko je našao ženu, našao je sreæu i stekao milost od Jahve. ²³Ponizno moleæi govori siromah, a grubo odgovara bogataš. ²⁴Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.

Chapter 19

¹ Bolji je siromah koji živi u nedužnosti nego èovjek opakih usana i k tomu bezuman. ²Revnost bez razboritosti nije dobra, i tko brzo hoda, spotièe se. ³Ludost èovjeku kvari život, a srce mu se ljuti na Jahvu! ⁴Bogatstvo pribavlja mnoge prijatelje, a siromaha i njegov prijatelj ostavlja. ⁵Lažljiv svjekok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, neæe uteæi. ⁶Mnogi laskaju licu odliènikovu i svatko je prijatelj èovjeku darežljivu. ⁷Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se udaljuju od njega prijatelji njegovi: on hlepi za dobrim rijeèima, ali ih ne nalazi! ⁸Tko stjeèe razboritost, ljubi sebe, a tko èuva razum, nalazi sreæu. ⁹Lažljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, propada. ¹⁰Ne dolikuje bezumnomu živjeti raskošno, a još manje sluzi vlast nad knezovima. ¹¹Um èovjeka usteže od srdžbe, a èast mu je oprostiti krivicu. ¹²Kraljev je gnjev kao rika lavlja, a njegova milost kao rosa bilju. ¹³Nesreæa je ocu svojemu bezuman sin, i neprestano prokišnjavanje svaðe su ženine. ¹⁴Kuæa se i bogatstvo baštine od otaca, a od Jahve je žena razumna. ¹⁵Lijenost navlaèi èovjeku dubok san i nemarna duša gladuje. ¹⁶Tko se drži zapovijedi, èuva život svoj, a tko ne pazi putove svoje, umire. ¹⁷Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on æe mu platiti dobroèinstvo. ¹⁸Kažnjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubiješ. ¹⁹Tko je jarostan, plaæa globu, i kad ga štediš, samo uveæavaš njegov gnjev. ²⁰Slušaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar. ²¹Mnogo je namisli u srcu èovjeèjem, ali što Jahve naumi, to i bude. ²²Dražest je èovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od lažljivca. ²³Strah Gospodnji daje život, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi. ²⁴Lijenèina umaèe ruku u zdjelu, ali je ustima svojim ne prinosi. ²⁵Udari podsmjehivaèa, i lud se opameti; ukori razumnog, i shvatit æe znanje. ²⁶Sin je sramotan i pokvaren tko zlostavlja oca i odgoni majku. ²⁷Prestani, sine moj, slušati naputke koji odvode od rijeèi spoznaje! ²⁸Nevaljao se svjedok podruguje pravdi i usta opakih gutaju nepravdu. ²⁹Pripravljene su kazne podsmjevaèima i udarci za leða bezumnika.

Chapter 20

¹ Vino je podsmjevaè, žestoko piæe bukaè, i tko se njima odaje neæe steæi mudrosti. ²Kraljev je gnjev kao rika lavlja: tko ga izaziva, griješi protiv sebe samog. ³Èast je èovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman poèinje svaðu. ⁴Lijenèina u jesen ne ore: u doba žetve on traži, i ništa nema. ⁵Savjet je u srcu èovjeèjem voda duboka i razuman æe je èovjek iscrpsti. ⁶Mnogi se naziva dobrim èovjekom, ali tko æe naæi vjerna èovjeka? ⁷Pravednik hodi u bezazlenosti svojoj: blago sinovima njegovim poslije njega! ⁸Kralj koji sjedi na stolici sudaèkoj istražuje svako zlo svojim oèima. ⁹Tko može reæi: "Oèistih srce svoje, oprah se od grijeha svoga?" ¹⁰Dvojaki utezi i dvojaka mjera mrski su Jahvi podjednako. ¹¹I dijete se poznaje po onome što èini, je li èisto i pravedno djelo njegovo. ¹²I uho koje èuje i oko koje vidi, oboje je Jahve naèinio. ¹³Ne ljubi sna, da ne osiromašiš; otvori oèi svoje i nasitit æeš se kruha. ¹⁴"Loše, loše", govori kupac, a kad ode, hvali se dobrom kupovinom. ¹⁵Ima zlata i mnogih bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit. ¹⁶Uzmi haljinu onomu tko je jamèio za drugoga; oplijeni njega umjesto tuðinca. ¹⁷Sladak je èovjeku kruh prijevare, ali mu se usta poslije napune pijeskom. ¹⁸Naumi se provode savjetom: zato dobro razmisli pa vodi boj! ¹⁹Tko okolo kleveæe, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene. ²⁰Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred tmine. ²¹Od poèetka brzo steèeno imanje na koncu nije blagoslovljeno. ²²Nemoj govoriti: "Osvetit æu se za zlo"; èekaj Jahvu, i on æe te spasiti. ²³Mrski su Jahvi dvojaki utezi, i kriva mjera ne valja. ²⁴Od Jahve su koraci èovjeèji, i kako da èovjek razumije svoj put? ²⁵Zamka je èovjeku nesmotreno reæi: "Ovo je sveto", a poslije promišljati što je zavjetovao. ²⁶Mudar kralj umije izluèiti opake i stavlja ih pod toèkove. ²⁷Svjetiljka je Gospodnja duh èovjeèji: ona istražuje sve do dna utrobe. ²⁸Dobrota i vjernost èuvaju kralja, jer dobrotom utvrðuje prijestol svoj. ²⁹Ljepota je mladiæima njihova snaga, a starcima je ures sijeda kosa. ³⁰Krvave masnice oèiste zlo i udarci proèiste odaje utrobe.

Chapter 21

¹ Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekuæica; vodi ga kuda god hoæe. ²Svaki je put èovjeku pravedan u vlastitim oèima, a Jahve ispituje srca. ³Da se vrši pravda i èini pravo, draže je Jahvi nego žrtva. ⁴Ponosite oèi i oholo srce i svjetiljka opakih - to je grijeh. ⁵Namisli marljivoga samo su na korist, a nagloga samo na siromaštvo. ⁶Blago steèeno jezikom lažljivim nestalna je ispraznost onih koji traže smrt. ⁷Opake æe odnijeti nasilje njihovo jer ne žele èiniti pravice. ⁸Zapleten je put zloèinca, a pravo je djelo èista èovjeka. ⁹Bolje je živjeti pod rubom krova nego u zajednièkoj kuæi sa ženom svadljivom. ¹⁰Duša opakoga želi zlo: u njega nema samilosti ni za bližnjega. ¹¹Kad se podsmjevaè kazni, neiskusan postaje mudar, a mudri iz pouke crpe znanje. ¹²Na kuæu opakoga pazi Svepravedni i opake strovaljuje u nesreæu. ¹³Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam æe vikati, ali ga neæe nitko uslišati. ¹⁴Potajan dar utišava srdžbu, a poklon ispod ruke i žestoku jarost. ¹⁵Sud pravièan radost je pravedniku a užas zloèincima. ¹⁶Èovjek koji skreæe s puta razbora poèivat æe u zboru mrtvaèkom. ¹⁷Tko ljubi veselje, postaje siromah, i tko ljubi vino i mirisno ulje, ne obogati se. ¹⁸Opak èovjek otkup je za pravednika, i bezbožnik stupa na mjesto pravednog. ¹⁹Bolje je živjeti u pustinji nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom. ²⁰Krasno je blago i ulje u stanu mudroga, a bezuman ih èovjek rasipa. ²¹Tko teži za pravdom i dobrohotnošæu, nalazi život i èast. ²²Mudrac nadvladava i grad pun ratnika i krši silu u koju su se uzdali. ²³Tko èuva usta i jezik svoj, èuva sebe od nevolje. ²⁴Drzovitom i oholici ime je "podsmjevaè"; on sve radi s prekomjernom drskošæu. ²⁵Lijenèinu ubija želja njegova jer mu ruke bježe od posla. ²⁶Opak po cio dan živo želi, a pravednik daje i ne škrtari. ²⁷Mrska je žrtva opakih, osobito kad se požudno prinosi. ²⁸Lažljiv svjedok propada, a èovjek koji sluša, opet æe govoriti. ²⁹Opaki pokazuju drsko lice, a poštenjak uèvršæuje put svoj. ³⁰Nema mudrosti i nema razuma i nema savjeta protiv Jahve. ³¹Konj se oprema za dan boja, ali Jahve daje pobjedu.

Chapter 22

¹ Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od srebra i zlata. ²Bogataš se i siromah sreæu: obojicu ih Jahve stvori. ³Pametan èovjek vidi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu. ⁴Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, èast i život. ⁵Trnje i zamke su na putu varalici: tko èuva život svoj, daleko je od oboga. ⁶Upuæuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neæe odstupiti od njega. ⁷Bogataš vlada nad siromasima, a dužnik je sluga vjerovniku. ⁸Tko sije nepravdu, žanje nesreæu, i šiba njegova gnjeva udarit æe njega samog. ⁹Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu. ¹⁰Otjeraj podsmjevaèa i prestat æe svaðe i nestat æe nesloga i pogrda. ¹¹Jahve ljubi èisto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je prijatelj. ¹²Pogled Jahvin èuva znanje, Jahve pomuæuje rijeèi bezbožnika. ¹³Lijenèina veli: "Lav je vani, nasred trga poginuo bih." ¹⁴Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi, pada onamo. ¹⁵Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega. ¹⁶Tko tlaèi siromaha, taj mu koristi; tko daje bogatašu, samo mu šteti. ¹⁷Rijeèi mudraca: Prigni uho svoje i èuj rijeèi moje i upravi svoje srce mojem znanju, ¹⁸jer milina je ako ih èuvaš u nutrini svojoj, i kad ti budu sve spremne na usnama tvojim. ¹⁹Da bi uzdanje tvoje bilo u Jahvi, upuæujem danas i tebe. ²⁰Napisah ti trideset što savjeta što pouka ²¹da te pouèim rijeèima istine, da uzmogneš pouzdanim rijeèima odgovoriti onomu tko te zapita. ²²Nemoj pljaèkati siromaha zato što je siromah i ne gazi ubogoga na sudu. ²³Jer æe Jahve parbiti parbu njihovu i otet æe život onima koji ga njima otimlju. ²⁴Ne druži se sa srditim i ne idi s èovjekom jedljivim ²⁵da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku duši svojoj. ²⁶Ne budi meðu onima koji daju ruku, koji jamèe za dugove: ²⁷ako nemaš èime nadoknaditi, zašto da ti oduzmu i postelju ispod tebe? ²⁸Ne pomièi prastare meðe koju su postavili oci tvoji. ²⁹Jesi li vidio èovjeka vièna poslu svom: takav ima pristup kraljevima i ne služi prostacima.

Chapter 23

¹ Kad sjedneš blagovati s moænikom. dobro pazi što je pred tobom; ²stavljaš nož sebi pod grlo ako si proždrljivac; ³ne poželi slastica njegovih jer su jelo prijevarno. ⁴Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli; ⁵usmjeriš li oèi prema njemu, njega veæ nema jer naèini sebi krila kao orao i odleti u nebo. ⁶Ne jedi jela zavidnikova, ne èezni za slasticama njegovim, ⁷jer on je onakav kako u sebi misli: "Jedi i pij", veli ti, ali mu srce nije s tobom. ⁸Zalogaj koji si pojeo izbljuvat æeš, uzalud æeš prosut' svoje ljupke rijeèi. ⁹Pred bezumnikom nemoj govoriti jer prezire tvoje umne rijeèi. ¹⁰Ne pomièi prastare meðe i ne prodiri u polje siroèadi, ¹¹jer je moæan njihov osvetnik: branit æe njihovo pravo protiv tebe. ¹²Obrati pouci srce svoje i uho svoje rijeèima mudrim. ¹³Ne uskraæuj djetetu opomene, jer, udariš li ga šibom, neæe umrijeti: ¹⁴biješ ga šibom, ali mu dušu iz Podzemlja izbavljaš. ¹⁵Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim; ¹⁶i klièe sva nutrina moja kad ti usne govore što je pravo. ¹⁷Neka ti srce ne zavidi grešnicima, nego neka ti uvijek bude u strahu Gospodnjem, ¹⁸jer imat æeš buduænost i tvoja nada neæe propasti. ¹⁹Slušaj, sine moj, i mudar budi i ravnim putem vodi srce svoje. ²⁰Ne druži se s vinopijama ni sa žderaèima mesa, ²¹jer pijanica i izjelica osiromaše i pospanac se oblaèi u krpe. ²²Slušaj svoga oca, svoga roditelja, i ne prezri majku kad ostari. ²³Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor. ²⁴Radovat æe se otac pravednikov, i roditelj æe se mudroga veseliti. ²⁵Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. ²⁶Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oèi tvoje raduju putovi moji. ²⁷Jer bludnica je jama duboka i tuðinka tijesan zdenac. ²⁸Ona i vreba u zasjedi kao lupež i uveæava broj bezbožnika meðu ljudima. ²⁹Komu: ah? komu: jao? komu: svaðe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamuæene oèi? ³⁰Onima što kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino zaèinjeno. ³¹Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u èaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, ³²a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica. ³³Oèi æe ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti. ³⁴I bit æe ti kao da ležiš na puèini morskoj ili kao da ležiš navrh jarbola. ³⁵"Izbiše me, ali me ne zabolje; istukoše me, ali ne osjetih; kad se otrijeznim, još æu tražiti."

Chapter 24

¹ Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima. ²Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu. ³Mudrošæu se zida kuæa i razborom utvrðuje, ⁴i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim. ⁵Bolji je mudar od jakoga i èovjek razuman od silne ljudine. ⁶Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika. ⁷Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih! ⁸Tko smišlja zlo zove se uèitelj podmukli. ⁹Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima. ¹⁰Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga. ¹¹Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posræuæi idu na stratište. ¹²Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti èuva dušu? I ne plaæa li on svakomu po njegovim djelima? ¹³Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saæe je slatko nepcu tvome. ¹⁴Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je naðeš, našao si buduænost i nada tvoja neæe propasti. ¹⁵Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne èini nasilja boravištu njegovu; ¹⁶jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreæi. ¹⁷Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne klièi srcem kada on posræe, ¹⁸da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega. ¹⁹Nemoj se srditi zbog zloèinaca, nemoj zavidjeti opakima, ²⁰jer zao èovjek nema buduænosti, svjetiljka opakih gasi se. ²¹Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga. ²²Jer iznenada provaljuje nesreæa njihova i tko zna kad æe doæi propast njihova. ²³I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu. ²⁴Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci; ²⁵a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreæe. ²⁶U usta ljubi tko odgovara pošteno. ²⁷Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuæu svoju zidaj. ²⁸Ne svjedoèi lažno na bližnjega svoga: zar æeš varati usnama svojim? ²⁹Ne reci: "Kako je on meni uèinio, tako æu i ja njemu; platit æu tom èovjeku po djelu njegovu!" ³⁰Prolazio sam mimo polje nekog lijenèine i mimo vinograd nekog luðaka, ³¹i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio èkalj, i kamena ograda porušena. ³²Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku: ³³"Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za poèinak, ³⁴i doæi æe tvoje siromaštvo kao skitaè i oskudica kao oružanik!"

Chapter 25

¹ I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja judejskog. ²Slava je Božja sakrivati stvar, a slava kraljevska istraživati je. ³Neistražljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko. ⁴Ukloni trosku od srebra, i uspjet æe posao zlataru. ⁵Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit æe se pravicom prijestol njegov. ⁶Ne velièaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaško, ⁷jer je bolje da ti se kaže: "Popni se gore" nego da te ponize pred odliènikom. ⁸Što su ti oèi vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer što æeš uèiniti na koncu kad te opovrgne bližnji tvoj? ⁹Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuðe tajne, ¹⁰da te ne izgrdi tko èuje i da ti se kleveta ne vrati. ¹¹Rijeèi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama. ¹²Mudrac koji kori uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata. ¹³Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara. ¹⁴Tko se dièi lažljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez kiše. ¹⁵Strpljivošæu se ublažava sudac, mek jezik i kosti lomi. ¹⁶Kad naiðeš na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao. ¹⁷Rijetko zalazi u kuæu bližnjega svoga, da te se ne zasiti i ne zamrzi na te. ¹⁸Èovjek koji svjedoèi lažno na bližnjega svoga on je kao bojni malj i maè i oštra strijela. ¹⁹Uzdanje u bezbožnika na dan nevolje - krnjav je zub i noga klecava. ²⁰Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu, takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu. ²¹Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoji ga vodom. ²²Jer mu zgræeš ugljevlje na glavu i Jahve æe ti platiti. ²³Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice. ²⁴Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajednièkoj kuæi sa ženom svadljivom. ²⁵Kao studena voda žednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke. ²⁶Kao zatrpan izvor i vrelo zamuæeno, takav je pravednik koji kleca pred opakim. ²⁷Jesti mnogo meda nije dobro niti tražiti pretjerane èasti. ²⁸Grad razvaljen i bez zidova - takav je èovjek koji nema vlasti nad sobom.

Chapter 26

¹ Kao snijeg ljeti ili kiša o žetvi, tako pristaju poèasti bezumnomu. ²Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazložna kletva ne ispunja. ³Biè konju, uzda magarcu, a šiba leðima bezumnika. ⁴Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postaneš jednak. ⁵Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi uèinio sam sebi mudar. ⁶Odsijeca noge sebi i gorèinu pije tko po bezumnom poruke šalje. ⁷Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima bezumnièkim. ⁸Kamen za praæku vezuje tko bezumnom iskazuje èast. ⁹Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika. ¹⁰Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje bezumnika. ¹¹Bezumnik se vraæa svojoj ludosti kao što se pas vraæa na svoju bljuvotinu. ¹²Vidiš li èovjeka koji se sam sebi mudrim èini? Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega! ¹³Lijenèina veli: "Zvijer je na putu, i lav je na ulicama." ¹⁴Kao što se vrata okreæu na stožerima svojim, tako i lijenèina na postelji svojoj. ¹⁵Lijenèina umaèe ruku u zdjelu, ali je ne može prinijeti ustima. ¹⁶Lijenèina se èini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju. ¹⁷Psa za uši hvata tko se, u prolazu, umiješa u raspru koja ga se ne tièe. ¹⁸Kao bjesomuènik koji baca zublje, strelice i sije smrt, ¹⁹takav je èovjek koji vara bližnjega svoga i veli: "Samo se našalih." ²⁰Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svaða. ²¹Ugljen je za žeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje svaðu. ²²Klevetnikove su rijeèi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe. ²³Srebrna gleða preko zemljana suða: laskave usne i opako srce. ²⁴Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru; ²⁵ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila; ²⁶ako himbom skriva mržnju, njegova æe se opaèina otkriti na zboru. ²⁷Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se prevaljuje. ²⁸Lažljiv jezik mrzi svoje žrtve, laskava usta propast spremaju.

Chapter 27

¹ Ne hvali se danom sutrašnjim jer ne znaš što danas može donijeti. ²Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuðinac, a ne tvoje usne. ³Težak je kamen i pijesak je težak, ali je od obojega teži bezumnikov bijes. ⁴Jarost je okrutna i srdžba žestoka a tko æe odoljeti ljubomoru? ⁵Bolji je javni ukor nego lažna ljubav. ⁶Èestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi. ⁷Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko. ⁸Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je èovjek daleko od svojeg zavièaja. ⁹Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoæa prijateljstva tješi dušu. ¹⁰Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja oèeva i ne dolazi u kuæu bratovu kad si u nesreæi; bolji je susjed blizu nego brat daleko. ¹¹Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi. ¹²Pametan èovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu. ¹³Uzmi haljinu onomu tko je jamèio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuðinca. ¹⁴Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu. ¹⁵Streha što prokišnjava za žestoke kiše i svadljiva žena - jedno su te isto. ¹⁶Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje. ¹⁷Željezo se željezom oštri i èovjek oštri jedan drugoga. ¹⁸Tko èuva smokvu, jede od njena ploda, i tko èuva svoga gospodara, poštiva se. ¹⁹Kao što se u vodi razlièito odražava lice od lica, tako i u srcu èovjek od èovjeka. ²⁰Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oèi èovjeèje. ²¹Taljika je za srebro i peæ za zlato, a èovjek se poznaje po ustima koja ga hvale. ²²Da bezumnika stuèeš tuèkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova. ²³Brižno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima, ²⁴jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena? ²⁵Kad trava nikne i zelen se pokaže i bilje se kupi planinsko, ²⁶tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja; ²⁷tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kuæi svojoj i za prehranu sluškinjama svojim.

Chapter 28

¹ Opaki bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustrašivi kao mladi lav. ²Kad se u zemlji griješi, mnogi su joj knezovi, a s èovjekom razumnim i umnim uprava je postojana. ³Èovjek opak koji tlaèi ubogoga - kiša je razorna poslije koje kruha nema. ⁴Koji zapuštaju Zakon, velièaju opake, a koji se drže Zakona, protive im se. ⁵Zli ljudi ne razumiju pravice, a koji traže Jahvu, razumiju sve. ⁶Bolji je siromah koji živi bezazleno nego bogataš koji kroèi krivim putem. ⁷Tko se drži Zakona, razuman je sin, a tko se druži s izbjeglicama, sramoti oca svoga. ⁸Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima. ⁹Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona, i molitva je njegova mrska. ¹⁰Tko zavodi poštene na put zao, past æe u jamu svoju, a pošteni æe baštiniti sreæu. ¹¹Bogat se èovjek èini sebi mudrim, ali æe ga razuman siromah raskrinkati. ¹²Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se dižu opaki, ljudi se kriju. ¹³Tko skriva svoje grijehe, nema sreæe, a tko ih ispovijeda i odrièe ih se, milost nalazi. ¹⁴Blago èovjeku uvijek bojaznu, jer èovjek okorjela srca zapada u nesreæu. ¹⁵Lav koji rièe i gladan medvjed: takav je opak vladalac siromašnu narodu. ¹⁶Nerazuman knez èini mnoga nasilja, a koji mrzi lakomost, dugo živi. ¹⁷Onaj koga tišti krvna krivica, do groba bježi: ne zaustavljajte ga. ¹⁸Spasava se tko živi pravedno, tko se koleba izmeðu dva puta, propada na jednom od njih. ¹⁹Tko obraðuje svoju zemlju, nasitit æe se kruha, a tko trèi za tlapnjama, nasitit æe se siromaštva. ²⁰Èestit èovjek stjeèe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne. ²¹Ne valja biti pristran na sudu, jer i za zalogaj kruha èovjek èini zlo. ²²Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da æe ga stiæi oskudica. ²³Tko kori èovjeka, nalazi poslije veæu milost nego onaj koji laska jezikom. ²⁴Tko pljaèka oca svoga i majku svoju i veli: "Nije grijeh", drug je razbojniku. ²⁵Lakomac zameæe svaðu, a tko se uzda u Jahvu, uspjet æe. ²⁶Bezuman je tko se uzda u svoje srce, a spasava se tko živi mudro. ²⁷Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraæa oèi svoje, bit æe proklet. ²⁸Kad se dižu opaki, ljudi se kriju, a kad propadaju, tad se množe pravednici.

Chapter 29

¹ Èovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren æe se slomiti, i neæe mu biti spasa. ²Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki. ³Èovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak. ⁴Kralj pravicom održava državu, a ruši je èovjek koji nameæe daæe. ⁵Èovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim. ⁶U grijehu je zamka zlu èovjeku, a pravednik likuje i veseli se. ⁷Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaæa spoznaju. ⁸Podsmjevaèi uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu. ⁹Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema. ¹⁰Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu. ¹¹Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu. ¹²Ako vladalac posluša rijeè lažljivu, sve mu sluge postaju opake. ¹³Siromah se i gulikoža susreæu: Jahve obojici prosvjetljuje oèi. ¹⁴Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto èvrst dovijeka. ¹⁵Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladiæ sramoti majku svoju. ¹⁶Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu. ¹⁷Ukori sina svoga, i zadovoljit æe te i dati radost duši tvojoj. ¹⁸Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona! ¹⁹Samim se rijeèima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaæa. ²⁰Jesi li vidio èovjeka brza na rijeèima? I bezumnik ima više nade nego on. ²¹Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit æe mu poslije neposlušan. ²²Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, a naprasit èovjek poèini mnoge grijehe. ²³Oholost ponizuje èovjeka, a ponizan duhom postiže èasti. ²⁴Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: èuje proklinjanje i ništa ne otkriva. ²⁵Strah èovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje. ²⁶Mnogi traže milost vladaoèevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome. ²⁷Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.

Chapter 30

¹ Rijeèi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proroèanstvo njegovo za Itiela, za Itiela i Ukala. ²Da, preglup sam da bih bio èovjek i nemam razbora èovjeèjeg. ³Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih! ⁴Tko uzaðe na nebo i siðe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li? ⁵Svaka je Božja rijeè prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju. ⁶Ne dodaji ništa njegovim rijeèima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim. ⁷Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem: ⁸udalji od mene licemjernu i lažnu rijeè; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; ⁹inaèe bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: "Tko je Jahve?" Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega. ¹⁰Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti morao okajati. ¹¹Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje! ¹²Izrod koji za se misli da je èist, a od kala svojeg nije opran! ¹³Izrod uznositih oèiju koji visoko diže svoje trepavice! ¹⁴Izrod komu su zubi maèevi i oènjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe meðu ljudima! ¹⁵Pijavica ima dvije kæeri: "Daj! Daj!" Postoje tri stvari nezasitne i èetiri koje ne kažu: "Dosta!" ¹⁶Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: "Dosta!" ¹⁷Oko koje se ruga ocu i odrièe posluh majci iskljuvat æe potoèni gavrani i izjesti mladi orlovi. ¹⁸Troje mi je nedokuèivo, a èetvrto ne razumijem: ¹⁹put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora i put muškarèev djevojci. ²⁰Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: "Nisam sagriješila." ²¹Od troga se zemlja ljulja, a èetvrtoga ne može podnijeti: ²²od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti, ²³od puštenice kad se uda i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu. ²⁴Èetvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca: ²⁵mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu; ²⁶jazavci, stvorovi bez moæi, što u stijeni grade sebi stan; ²⁷skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku; ²⁸gušter, što se rukama hvata, a prodire u kraljevske palaèe. ²⁹Troje ima lijep korak, a èetvero lijepo hodi: ³⁰lav, junak meðu zvijerima, koji ni pred kim ne uzmièe; ³¹pijetao što se odvažno šeæe meðu kokošima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom. ³²Ako si ludovao oholeæi se ili to svjesno èinio, stavi ruku na usta. ³³Kad se mlijeko metÄe, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteèe krv; kad se srdžba potisne, dobiva se spor.

Chapter 31

¹ Rijeè Lemuela, kralja Mase, kojima ga je uèila majka njegova. ²Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih! ³Ne daj snage svoje ženama ni putova svojih zatiraèima kraljeva. ⁴Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni glavarima piæe opojno, ⁵da u piæu ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima. ⁶Dajte žestoko piæe onomu koji æe propasti i vino èovjeku komu je gorèina u duši: ⁷on æe piti i zaboraviti svoju bijedu i neæe se više sjeæati svoje nevolje. ⁸Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju. ⁹Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku. ¹⁰Tko æe naæi ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. ¹¹Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neæe oskudijevati. ¹²Ona mu èini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. ¹³Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. ¹⁴Ona je kao laða trgovaèka: izdaleka donosi kruh svoj. ¹⁵Još za noæi ona ustaje, hrani svoje ukuæane i odreðuje posao sluškinjama svojim. ¹⁶Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd. ¹⁷Opasuje snagom bedra svoja i živo mièe rukama. ¹⁸Vidi kako joj posao napreduje: noæu joj se ne gasi svjetiljka. ¹⁹Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. ²⁰Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. ²¹Ne boji se snijega za svoje ukuæane, jer sva èeljad ima po dvoje haljine. ²²Sama sebi šije pokrivaèe, odijeva se lanom i purpurom. ²³Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim. ²⁴Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu. ²⁵Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu buduæem. ²⁶Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku. ²⁷Na vladanje pazi ukuæana i ne jede kruha besposlice. ²⁸Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je: ²⁹"Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ." ³⁰Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. ³¹Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!

Ecclesiastes

Chapter 1

¹ Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu. ²Ispraznost nad ispraznošæu, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošæu, sve je ispraznost! ³Kakva je korist èovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? ⁴Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. ⁵Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. ⁶Vjetar puše na jug i okreæe se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraæa se u novom vrtlogu. ⁷Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraæaju da ponovo poènu svoj tok. ⁸Sve je muèno. Nitko ne može reæi da se oèi nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale. ⁹Što je bilo, opet æe biti, i što se èinilo, opet æe se èiniti, i nema ništa novo pod suncem. ¹⁰Ima li išta o èemu bi se moglo reæi: "Gle, ovo je novo!" Sve je veæ davno prije nas postojalo. ¹¹Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u buduænosti neæe biti sjeæanja na ono što æe poslije doæi. ¹²Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. ¹³I trudih se da mudrošæu istražim i dokuèim sve što biva pod nebom; o, kako muènu zadaæu zadade Bog sinovima ljudskim. ¹⁴Vidjeh sve što se èini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! ¹⁵Što je krivo, ne može se ispraviti; èega nema, izbrojiti se ne može. ¹⁶Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veæu mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje." ¹⁷Mudrost pomnjivo prouèih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. ¹⁸Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli.

Chapter 2

¹ Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost! ²O smijehu rekoh: "Ludost je"; o užitku: "Èemu valja?" ³Odluèih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usreæava li ljude ono što pod nebesima èine za izbrojenih dana svojega života. ⁴Uèinih velika djela: sazidah sebi palaèe, zasadih vinograde; ⁵uredih perivoje i voænjake, nasadih u njima voæke svakojake. ⁶Naèinih jezera da plodna sadišta natapam. ⁷Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaæe, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. ⁸Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevaèe i pjevaèice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji. ⁹I postadoh tako velik, veæi no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. ¹⁰I što god su mi oèi poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, veæ se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. ¹¹A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih doðem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem. ¹²Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, èini kraljev nasljednik? Ono što je veæ uèinjeno. ¹³I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame. ¹⁴Mudracu su oèi u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali takoðer znam da obojicu stiže ista kob. ¹⁵Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina luðaku, takva je i meni. Èemu onda žudjeti za mudrošæu?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!" ¹⁶Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu æe poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik. ¹⁷Omrznuh život, jer mi se uèini muènim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja. ¹⁸Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku. ¹⁹Tko zna hoæe li on biti mudar ili lud? Pa ipak on æe biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost. ²⁰I stao sam srcem oèajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem. ²¹Jer èovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopæe trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. ²²Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? ²³Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; èak ni noæu ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost. ²⁴Nema èovjeku druge sreæe veæ jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. ²⁵Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu. ²⁶Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameæe zadaæu da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

Chapter 3

¹ Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. ²Vrijeme raðanja i vrijeme umiranja; vrijeme saðenja i vrijeme èupanja posaðenog. ³Vrijeme ubijanja i vrijeme lijeèenja; vrijeme rušenja i vrijeme graðenja. ⁴Vrijeme plaèa i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. ⁵Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. ⁶Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme èuvanja i vrijeme odbacivanja. ⁷Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. ⁸Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. ⁹Koja je posleniku korist od njegovih napora? ¹⁰Razmišljam o muènoj zadaæi što je Bog zadade sinovima ljudskim. ¹¹Sve što on èini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio èovjeku uvid u vjekove, èovjek ne može dokuèiti djela koja Boga èini od poèetka do kraja. ¹²Znam da nije druge sreæe èovjeku osim da se veseli i èini dobro za svojega života. ¹³I kad èovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar. ¹⁴I znam da sve što Bog èini, èini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog èini tako da ga se boje. ¹⁵Što biva, veæ bijaše, i što æe biti, veæ je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo. ¹⁶Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zloèinac. ¹⁷Zato rekoh u sebi: "Bog æe suditi i pravedniku i zloèincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i èin." ¹⁸Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri." ¹⁹Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i èovjek nièim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. ²⁰I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraæaju. ²¹Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? ²²Uviðam da èovjeku druge sreæe nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko æe ga dovesti do toga da dozna što æe biti poslije njega?

Chapter 4

¹ Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se èine pod suncem, i gle, suze potlaèenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlaèiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda. ²Zato sretnima smatram mrtve koji su veæ pomrli; sretniji su od živih što još žive. ³A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se èine pod suncem. ⁴Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja èovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja. ⁵Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe. ⁶Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti muèna rada i puste tlapnje. ⁷I još jednu opazih ispraznost pod suncem: ⁸Èovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oèi mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se muèim i uskraæujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga. ⁹Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaæu za svoj trud. ¹⁰Padne li jedan, drugi æe ga podiæi; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne. ¹¹Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako æe se samac zagrijati? ¹²I ako tko udari na jednoga, dvojica æe mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo. ¹³Bolji je mladiæ siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet. ¹⁴Jer mladiæ može iziæi iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu. ¹⁵Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladiæa, uz nastupnika koji ga naslijedi. ¹⁶On stupa na èelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja. ¹⁷Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priði da mogneš èuti - žrtva je valjanija nego prinos luðaka, jer oni i ne znaju da èine zlo.

Chapter 5

¹ Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s rijeèima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje rijeèi. ²San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva rijeèi. ³Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet. ⁴Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta. ⁵Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anðelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na rijeè tvoju i uništi djelo tvojih ruku? ⁶Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijeèi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga. ⁷Ako vidiš gdje tlaèe siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne èudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši. ⁸Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu. ⁹Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. ¹⁰Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga oèima gleda? ¹¹Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati. ¹²I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku. ¹³Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa. ¹⁴Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako æe gol i otiæi kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese. ¹⁵I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar muèio. ¹⁶Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi. ¹⁷Ovo, stoga, zakljuèujem: prava je sreæa èovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muèi pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuðena. ¹⁸Pa ako je èovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga. ¹⁹Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.

Chapter 6

¹ I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude. ²Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i poèasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuðinac. To je ispraznost i grdna nevolja. ³I velim: bolje je nedonošèe od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba; ⁴jer je nedonošèe uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno; ⁵sunca èak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga. ⁶Pa kad bi takav živio i dvije tisuæe godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto? ⁷Èovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti. ⁸Jer po èemu je mudrac bolji od luðaka i što reæi o siromahu koji se umije držati pred ljudima? ⁹Bolje je oèima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja. ¹⁰Što je veæ bilo, ime ima; i zna se što je èovjek; i on se ne može parbiti s jaèim od sebe. ¹¹Što više rijeèi, to veæa ispraznost svega, i koja je od toga korist èovjeku? ¹²Tko zna što je dobro èovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko æe kazati èovjeku što æe biti poslije njega pod suncem?

Chapter 7

¹ Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan roðenja. ²Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego u kuæu gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga èovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu! ³Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno. ⁴Srce je mudrih ljudi u kuæi žalosti, a srce bezumnih u kuæi veselja. ⁵Bolje je poslušati ukor mudra èovjeka negoli slušati hvalospjev luðaka. ⁶Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luðaka, i to je ispraznost. ⁷Jer smijeh od mudraca èini luðaka i veselje kvari srce. ⁸Bolji je svršetak stvari nego njezin poèetak i bolja je strpljivost od oholosti. ⁹Ne nagli u srdžbu, jer srdžba poèiva u srcu luðaka. ¹⁰Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje. ¹¹Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja. ¹²Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima. ¹³Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio? ¹⁴U sretan dan uživaj sreæu, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo - da èovjek ne otkrije ništa od svoje buduænosti. ¹⁵Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unatoè svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoè svojoj bezbožnosti. ¹⁶Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zašto da se uništavaš? ¹⁷Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena? ¹⁸Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega. ¹⁹Mudrost mudraca veæu moæ daje gradu nego deset moguænika. ²⁰Na zemlji nema pravednika koji, èineæi dobro, ne bi nikad sagriješio. ²¹I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; èut æeš možda da te sluga tvoj proklinjao; ²²a zna tvoje srce kako si i ti èesto druge proklinjao. ²³Sve sam to mudrošæu iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokuèiva. ²⁴Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronaðe? ²⁵I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opaèinu kao ludost, a ludost kao bezumlje. ²⁶Otkrih da ima nešto gorèe od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmièe joj, a grešnik je njezin sužanj. ²⁷Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik. ²⁸I još sam tražio, ali bez uspjeha. Naðoh èovjeka - jednog od tisuæu, a žene ne naðoh meðu svima nijedne. ²⁹Otkrih ovo: Bog stvori èovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke.

Chapter 8

¹ Tko je kao mudrac? Tko još umije tumaèiti stvari? Mudrost èovjeku razvedruje lice i mijenja njegov namršteni lik. ²Zato velim: slušaj kraljevu zapovijed zbog Božje zakletve. ³Ne nagli da je prekršiš: ne budi tvrdoglav kad razlog nije dobar, jer on èini kako mu odgovara. ⁴Jer kraljeva je rijeè najjaèa, i tko ga smije pitati: "Što èiniš?" ⁵Tko se drži zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i sud. ⁶Jer postoji vrijeme i sud za sve, i èovjeka veoma tereti nedjelo njegovo ⁷jer on ne zna što æe biti; a tko mu može kazati kad æe što biti? ⁸Vjetar nitko ne može svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opaèina izbavlja onoga koji je èini. ⁹Sve ovo vidjeh pazeæi na sve što se èini pod suncem, kad èovjek vlada nad èovjekom na njegovu nesreæu. ¹⁰Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta izlaze da ih slave zbog toga što su tako èinili. I to je ispraznost. ¹¹Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono èiniti zlo. ¹²I grešnik koji èini zlo i sto puta, dugo živi. Ja ipak znam da æe biti sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje. ¹³Ali opak èovjek neæe biti sretan i neæe produljivati svoje dane ni kao sjena jer se ne boji Boga. ¹⁴Ali je na zemlji ispraznost te pravednike stiže sudbina opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost. ¹⁵Zato slavim veselje, jer nema èovjeku sreæe pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za života koji mu Bog dade pod suncem. ¹⁶Poslije svih napora da dokuèim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, èovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noæu. ¹⁷Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista - nitko ne može dokuèiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se èovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna.

Chapter 9

¹ Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Božjoj ruci; i èovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost. ²Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, èistomu i neèistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve. ³Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima. ⁴Jer onaj tko je meðu živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav. ⁵Živi barem znaju da æe umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. ⁶Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u èem što biva pod suncem. ⁷Zato s radošæu jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu veæ prije svidjelo tvoje djelo. ⁸U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj glavi. ⁹Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem. ¹⁰I što god nakaniš uèiniti, uèini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš. ¹¹Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za uèene, jer vrijeme i kob sve ih dostiže. ¹²Èovjek ne zna svoga èasa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhvaæene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada. ¹³Još vidjeh pod suncem i ovu "mudrost" koja mi se uèini velikom: ¹⁴Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj, opkoli ga i podiže oko njega velike opsadne tornjeve. ¹⁵Ali se u njemu naðe èovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudrošæu, a poslije se nitko nije sjeæao toga èovjeka. ¹⁶Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni mudrost siromaha i ne slušaju njegove rijeèi. ¹⁷Blage se rijeèi mudraca bolje èuju nego vika zapovjednika nad luðacima. ¹⁸Mudrost više vrijedi nego bojno oružje, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra.

Chapter 10

¹ Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jaèe je od mudrosti i èasti. ²Mudrac kroèi pravim putem, a luðak krivim. ³Dovoljno je da luðak poðe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud. ⁴Ako se na te digne vladaoèev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost spreèava velike grijehe. ⁵Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca: ⁶ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje. ⁷Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge. ⁸Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija. ⁹Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati. ¹⁰Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh. ¹¹Ako zmija ujede prije èaranja, ništa onda opèaratelj ne koristi. ¹²Pune su miline rijeèi iz usta mudraca, a bezumnika upropašæuju njegove usne. ¹³On poèinje svoje besjede ludošæu i svršava ih potpunim bezumljem. ¹⁴Luðak previše govori: èovjek ne poznaje buduænost, i tko mu može kazati što æe poslije njega biti? ¹⁵Luðake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad. ¹⁶Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se veæ ujutro goste. ¹⁷Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju. ¹⁸S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuæa. ¹⁹Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve. ²⁰Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer æe ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.

Chapter 11

¹ Baci kruh svoj na vodu i naæi æeš ga poslije mnogo vremena. ²Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo æe zlo zadesiti zemlju. ³Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje. ⁴Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne žanje. ⁵Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori. ⁶Ujutro sij svoje sjeme, a naveèer nek' ti ruka ne poèiva. Jer ne znaš da li æe biti bolje ovo ili ono, ili æe oboje biti jednako dobro. ⁷Ljupka je svjetlost i ugodno je oèima vidjeti sunce. ⁸Ali ako èovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da æe tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što æe doæi. ⁹Zato se raduj, mladiæu, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih oèiju; ali znaj da æe ti za sve to suditi Bog. ¹⁰Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.

Chapter 12

¹ I sjeæaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego doðu zli dani i prispiju godine kad æeš reæi: "Ne mile mi se." ²Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše. ³U dan kad zadrhte èuvari kuæe i pognu se junaci, i dosaðuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore; ⁴kad se zatvore ulièna vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme. ⁵Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skaèe više, i koprov plot puca, jer èovjek ide u svoj vjeèni dom! A narikaèe veæ se kreæu ulicama. ⁶Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrè na izvoru i slomi toèak na bunaru; ⁷i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao. ⁸Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost. ⁹A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod uèio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. ¹⁰Ujedno se Propovjednik trudio pronaæi prikladne rijeèi i izravno izraziti istinu. ¹¹Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada. ¹²I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo uèenje umara tijelo. ¹³Èujmo svemu završnu rijeè: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav èovjek." ¹⁴Jer sva æe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.

Song of Solomon

Chapter 1

¹ Salomonova Pjesma nad pjesmama ²Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slaða od vina. ³Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke. ⁴Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat æemo se i radovati zbog tebe, slavit æemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube. ⁵Crna sam ali lijepa, kæeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove. ⁶Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da èuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam èuvala. ⁷Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeæi te, oko stada tvojih drugova. ⁸Ako ne znaš, o najljepša meðu ženama, izaði i slijedi tragove stada i pasi kozliæe svoje oko pastirskih koliba. ⁹Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja. ¹⁰Lijepi su obrazi tvoji meðu naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama. ¹¹Uèinit æemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim. ¹²- Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše. ¹³Dragi mi je moj struèak smirne što mi meðu grudima poèiva. ¹⁴Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim. ¹⁵- Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oèi kao golubica. ¹⁶- Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša. ¹⁷- Grede kuæa naših cedri su, a natkrovlje èempresi.

Chapter 2

¹ - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu. ²- Što je ljiljan meðu trnjem, to je prijateljica moja meðu djevojkama. ³- Što je jabuka meðu šumskim stablima, to je dragi moj meðu mladiæima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome. ⁴Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi. ⁵Okrijepite me kolaèima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi. ⁶Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. ⁷- Kæeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! ⁸Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeæe brda, preskakuje brežuljke. ⁹Dragi je moj kao srna, on je kao jelenèe. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. ¹⁰Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i doði, ¹¹jer evo, zima je veæ minula, kiša je prošla i nestala. ¹²Cvijeæe se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja doðe i glas se grlièin èuje u našem kraju. ¹³Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i doði. ¹⁴Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti èujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno." ¹⁵Pohvatajte lisice, male lisice što ošteæuju vinograde, naše vinograde u cvatu. ¹⁶Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase meðu ljiljanima. ¹⁷Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.

Chapter 3

¹ Po ležaju svome, u noæima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. ²Ustat æu dakle i optrèati grad, po ulicama i trgovima tražit æu onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla. ³Sretoše me èuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?" ⁴Tek što poðoh od njih, naðoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neæu ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuæu majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje. ⁵Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! ⁶Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih? ⁷Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka izmeðu najkršnijih u Izraelu. ⁸Svi su vièni maèevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noænih. ⁹Sebi je prijestolje naèinio kralj Salomon od drveta libanskoga. ¹⁰Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve ukrašeno ljubavlju kæeri jeruzalemskih. ¹¹Izaðite, kæeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenèala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca.

Chapter 4

¹ Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oèi kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izaðoše na brdo Gilead. ²Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. ³Usne su tvoje kao trake od grimiza i rijeèi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. ⁴Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagraðena: tisuæu štitova visi na njoj, sve oklopi junaèki. ⁵Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu meðu ljiljanima. ⁶Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poæi æu na brdo smirne, na brežuljak tamjana. ⁷Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi. ⁸Poði sa mnom s Libana, nevjesto, poði sa mnom s Libana. Siði s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih. ⁹Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. ¹⁰Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slaða je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa. ¹¹S usana tvojih, nevjesto, saæe kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski. ¹²Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapeèaæen. ¹³Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: ¹⁴nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima. ¹⁵Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teèe s Libana. ¹⁶Ustani, sjevernjaèe, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj doðe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.

Chapter 5

¹ Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saæe svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji! ²Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noænih kapi." ³"Svukla sam odjeæu svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?" ⁴Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta. ⁵Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteèe niz prste na ruèku zavora. ⁶Otvorih dragome svome, ali on se veæ bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao. ⁷Sretoše me èuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli èuvari zidina. ⁸Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, ako naðete dragoga moga, što æete mu reæi? Da sam bolna od ljubavi. ⁹Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša meðu ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ? ¹⁰Dragi je moj bijel i rumen, istièe se meðu tisuæama. ¹¹Glava je njegova kao zlato, zlato èisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana. ¹²Oèi su njegove kao golubi nad vodom potoènom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani. ¹³Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeæe ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teèe. ¹⁴Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao èista bjelokost pokrita safirima. ¹⁵Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra. ¹⁶Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kæeri jeruzalemske.

Chapter 6

¹ Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša meðu ženama? Kuda je zamakao dragi tvoj, da ga tražimo s tobom? ²Dragi je moj sišao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po vrtovima i da bere ljiljane. ³Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase meðu ljiljanima. ⁴Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem, strašna kao vojska pod zastavama. ⁵Odvrati oèi svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada. ⁶Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. ⁷Kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. ⁸Ima šezdeset kraljica, osamdeset inoèa, a djevojaka ni broja se ne zna. ⁹Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja, jedina u majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaženom, a kraljice i inoèe hvale su joj izrekle. ¹⁰Tko je ova koja dolazi kao što zora sviæe, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama? ¹¹Siðoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji. ¹²Ne znam kako, tek želja moja pope me na kola naroda mog kneževskog.

Chapter 7

¹ Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Što æete vidjeti na Sulamki koja pleše u dva zbora? ²Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kæeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika. ³Pupak ti je kao okrugla èaša koja nikad nije bez piæa. Trbuh ti je kao stog pšenice ograðen ljiljanima. ⁴Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina. ⁵Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oèi su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku. ⁶Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice. ⁷Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, meðu milinama! ⁸Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. ⁹Rekoh: popet æu se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi æe tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. ¹⁰Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teèe na usnama usnulih. ¹¹Ja pripadam dragome svome i on je željan mene. ¹²Doði, dragi moj, iæi æemo u polja, noæivat æemo u selima. ¹³Jutrom æemo iæi u vinograde da vidimo pupa li loza, zameæe li se grožðe, jesu li procvali mogranji. Tamo æu ti dati ljubav svoju. ¹⁴Mandragore šire miris, u našim kuæama ima svakog voæa, novoga i starog, za te sam ga èuvala, o najdraži moj!

Chapter 8

¹ O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, našla bih te vani, poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao. ²Povela bih te i uvela u kuæu majke svoje koja me odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja. ³Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. ⁴Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav mojuš dok sama ne bude htjela! ⁵Tko je ta što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga? Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala roditeljka tvoja. ⁶Stavi me kao znak na srce, kao peèat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina. ⁷Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve što u kuæi ima, taj bi navukao prezir na sebe. ⁸Imamo malu sestru koja još nema grudi, što æemo èiniti sa svojom sestrom kad bude rijeè o njoj? ⁹Ako bude poput zida, sagradit æemo na njemu krunište od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit æemo ih cedrovim daskama. ¹⁰Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u oèima njegovim kao ona što naðe smirenje. ¹¹Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je èuvarima i svaki mora donijeti za urod tisuæu srebrnjaka. ¹²Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuæa, a dvjesta onima što èuvaju plodove. ¹³O ti, koja boraviš u vrtovima, drugovi slušaju glas tvoj, daj da ga i ja èujem! ¹⁴Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenèe na gorama mirisnim!

Isaiah

Chapter 1

¹ Viðenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. ²Èujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgoše. ³Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije." ⁴Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovaèkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leða. ⁵TÓa gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo; ⁶od pete do glave nidje zdrava mjesta, veæ ozljede, modrice, otvorene rane, ni oèišæene, ni povijene, ni uljem ublažene. ⁷Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oèi haraju tuðinci - pustoš k'o kad propade Sodoma. ⁸Kæi sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut. ⁹Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slièni. ¹⁰Èujte rijeè Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski! ¹¹"Što æe mi mnoštvo žrtava vaših?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. ¹²Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima? ¹³Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlaðaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opaèine. ¹⁴Mlaðake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim - teški su mi, podnijet' ih ne mogu! ¹⁵Kad na molitvu ruke širite, je od vas oèi odvraæam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, ¹⁶operite se, oèistite. Uklonite mi s oèiju djela opaka, prestanite zlo èiniti! ¹⁷Uèite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoæ, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite." ¹⁸"Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet æe poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat æe kao vuna. ¹⁹Htjednete l' me poslušati, uživat æete plodove zemaljske. ²⁰U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet æe vas maè." Tako usta Jahvina govorahu. ²¹Kako li posta bludnicom tvrða vjerna? Bješe puna praviènosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice. ²²Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo. ²³Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraæuju, udovièka parnica ne stiže k njima. ²⁴Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dušmanima! ²⁵Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku oèistim, da iz tebe uklonim olovo! ²⁶Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u poèetku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrðom vjernosti." ²⁷Sud pravedni otkupit æe Sion, a pravda obraæenike njegove. ²⁸Otpadnici i grešnici skršit æe se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut æe. ²⁹Da, stidjet æete se zbog hrastova što ih sad obožavate i crvenjet æete zbog gajeva u kojima sad uživate. ³⁰Jer, bit æete poput hrasta osušena lišæa i poput gaja u kojem vode nema. ³¹Junak æe biti kuèina, a iskra djelo njegovo, zajedno æe izgorjeti, a nikoga da ugasi.

Chapter 2

¹ Viðenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: ²Dogodit æe se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit æe postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj æe se stjecati svi narodi, ³nagrnut æe mnoga plemena i reæi: "Hajde, uziðimo na Goru Jahvinu, poðimo u Dom Boga Jakovljeva! On æe nas nauèiti svojim putovima, hodit æemo stazama njegovim. Jer æe iz Siona Zakon doæi, iz Jeruzalema rijeè Jahvina." ⁴On æe biti sudac narodima, mnogim æe sudit' plemenima, koji æe maèeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neæe više narod dizat' maèa protiv naroda nit' se više uèit' ratovanju. ⁵Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti! ⁶Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vraèeva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuðincima. ⁷Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema. ⁸Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi naèiniše prsti. ⁹Smrtnik æe se poviti, èovjek sniziti; ne praštaj im. ¹⁰Uði meðu peæine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. ¹¹Ohol pogled bit æe skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve æe se uzvisiti, on jedini - u dan onaj. ¹²Da, bit æe to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori; ¹³protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova bašanskih; ¹⁴protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih; ¹⁵protiv svake visoke tvrðe i svih tvrdih zidina; ¹⁶protiv sveg brodovlja taršiškog i svih brodova raskošnih. ¹⁷Oholost ljudska skršit æe se i bahatost ljudska poniziti. Jahve æe se uzvisiti, on jedini - u dan onaj, ¹⁸i kumiri æe netragom nestati. ¹⁹Uðite u rupe meðu peæinama i u spilje zemaljske pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. ²⁰U dan onaj: bacit æe svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi naèini da im se klanja, ²¹kad uteèe u šupljine peæina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. ²²Èuvajte se, dakle, èovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer što vrijedi?

Chapter 3

¹ Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoæ u kruhu i pomoæ u vodi, ²junaka i ratnika, suca i proroka, vraèa i starješinu, pedesetnika i odliènika, ³savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi èaranjem. ⁴"A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju." ⁵Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasræe na starca, prostak na odliènika ⁶te svatko brata hvata u oèinskoj kuæi: "Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!" ⁷A on æe se, u dan onaj, braniti: "Neæu da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara." ⁸Jeruzalem se ruši i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove. ⁹Lice njihovo protiv njih svjedoèi, razmeæu se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju. ¹⁰Kažite: "Blago pravedniku, hranit æe se plodom djela svojih! ¹¹Jao opakome, zlo æe mu biti, na nj æe pasti djela ruku njegovih." ¹²Deran tlaèi narod moj i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš. ¹³Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim, ¹⁴Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: "Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kuæama što oteste siromahu. ¹⁵S kojim pravom narod moj tlaèite i gazite lice siromaha?" - rijeè je Jahve, Gospoda nad Vojskama. ¹⁶I reèe Jahve: "Što se to ohole kæeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? ¹⁷Oæelavit æe Gospod tjeme kæeri sionskih, obnažit æe Jahve golotinju njihovu." ¹⁸U onaj æe dan Gospod strgnuti sve èime se ona ponosi: ukosnice i mjeseèiæe, ¹⁹naušnice, narukvice i koprene, ²⁰poveze, lanèiæe, pojaseve, boèice s miomirisima i privjese, ²¹prstenje i nosne prstenove, ²²skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, ²³zrcala i košuljice, povezaèe i rupce. ²⁴Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrèa, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig. ²⁵Muževi tvoji od maèa æe pasti, junaci tvoji u kreševu. ²⁶Vrata æe tvoja kukat' i tugovati, na zemlji æeš sjedit' napuštena.

Chapter 4

¹ I sedam æe se žena jagmiti za jednoga èovjeka - u dan onaj: "Svoj æemo kruh jesti," reæi æe, "i u halje se svoje oblaèiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu." ²U onaj æe dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu. ³Koji ostanu na Sionu i prežive u Jeruzalemu, zvat æe se "sveti" i bit æe upisani da u Jeruzalemu žive. ⁴Kad Gospod spere ljagu kæeri sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje, ⁵sazdat æe Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noæu sjaj ognja žarkoga. Jer, vrh svega Slava æe biti zaklon ⁶i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, štit i utoèište od pljuska i oluje.

Chapter 5

¹ Zapjevat æu svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. ²Okopa ga, iskrèi kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da æe uroditi grožðem, a on izrodi vinjagu. ³Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeð' mene i vinograda mojega. ⁴Što još mogoh uèiniti za svoj vinograd a da nisam uèinio? Nadah se da æe uroditi grožðem, zašto vinjagu izrodi? ⁵No sad æu vam reæi što æu uèiniti od svog vinograda: plot æu mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. ⁶U pustoš æu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u draè i trnje sav zaraste; zabranit æu oblacima da dažde nad njime. ⁷Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se praviènosti, a eto vapaja. ⁸Jao vama koji kuæu kuæi primièete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji. ⁹Na uši moje reèe Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge æe kuæe opustjeti, velike i lijepe, bit æe bez žitelja. ¹⁰Deset rali vinograda dat æe samo baèvicu, mjera sjemena dat æe samo mjericu." ¹¹Jao onima što veæ jutrom na uranku žestokim se piæem zalijevaju i kasno noæu sjede vinom raspaljeni. ¹²Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih. ¹³Stoga æe u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odliènici njegovi od gladi æe umirati, puk njegov od žeði æe gorjeti. ¹⁴Da, Podzemlje æe razvaliti ždrijelo, razjapit æe ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odliènici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem! ¹⁵Smrtnik æe nikom poniknuti, ponizit' se èovjek, oborit æe se pogled silnih. ¹⁶Jahve nad Vojskama uzvisit æe se sudom, i Bog æe sveti otkrit' svetost svoju. ¹⁷Jaganjci æe pasti kao na pašnjacima, a jarci æe brstiti po ruševinama bogataškim. ¹⁸Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi i grijeh kolskim konopcem - ¹⁹onima što govore: "Neka pohiti, neka poteèe s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!" ²⁰Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim èine, a slatko gorkim! ²¹Jao onima koji su mudri u svojim oèima i pametni sami pred sobom! ²²Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih piæa; ²³onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraæuju pravdu! ²⁴Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što nestaje suha trava u plamenu, tako æe korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Jahve nad Vojskama i prezreše rijeè Sveca Izraelova. ²⁵Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k'o smeæe po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveðer podignuta. ²⁶On podiže stijeg ratni narodu dalekom, zazviždi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita. ²⁷U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obuæi ne driješi remena. ²⁸Strijele su mu dobro zašiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su toèkovi bojnih mu kola. ²⁹Rika mu je k'o u lava i rièe k'o lavovi mladi, reži, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne. ³⁰U dan onaj režat æe na njega k'o što more buèi. Pogledaš li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblaèna.

Chapter 6

¹ One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. ²Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. ³I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" ⁴Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. ⁵Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer èovjek sam neèistih usana, u narodu neèistih usana prebivam, a oèi mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" ⁶Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; ⁷dotaèe se njome mojih usta i reèe: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten." ⁸Tad èuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko æe nam poæi?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!" ⁹On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' neæete razumjeti, gledajte dobro, al' neæete spoznati.' ¹⁰Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oèi, da oèima ne vidi, da ušima ne èuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." ¹¹Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuæe ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš, ¹²dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit æe zemlju, ¹³i ostane li u njoj još desetina, i ona æe biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj æe njihov biti sveto sjeme."

Chapter 7

¹ U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti. ²Tada dojaviše domu Davidovu: "Aramci se utaborili u Efrajimu." Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveæe ustrepti od vjetra. ³I Jahve reèe Izaiji: "Iziði pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje. ⁴Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se, i nek' ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i sina Remalijina, ⁵jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisliše tvoju propast.' ⁶Poðimo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova. ⁷Ovako govori Jahve Gospod: 'To se neæe zbiti: toga biti neæe! ⁸[8a] Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason; ⁹Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. [8b]Još šezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neæe više biti narod. [9b] Ako se na me ne oslonite, održat' se neæete!"

¹⁰Jahve opet progovori Ahazu i reèe mu: ¹¹"Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina." ¹²Ali Ahaz odgovori: "Ne, neæu iskati i neæu iskušavati Jahvu." ¹³Tada reèe Izaija: "Èujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! ¹⁴Zato, sam æe vam Gospodin dati znak: Evo, zaèet æe djevica i roditi sina i nadjenut æe mu ime Emanuel! ¹⁵Vrhnjem i medom on æe se hraniti dok ne nauèi odbacivat' zlo i birati dobro. ¹⁶Jer prije nego djeèak nauèi odbacivat' zlo i birati dobro, opustjet æe zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva. ¹⁷Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuæe oca tvojega dovest æe Jahve dane kakvih ne bijaše otkad se Efrajim odvoji od Jude - kralja asirskoga. ¹⁸U dan onaj zazviždat æe Jahve muhama na ušæu egipatskih rijeka i pèelama u zemlji asirskoj ¹⁹da doðu i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po svim trnjacima i svim pojilištima. ²⁰U dan onaj Gospod æe obrijati britvom najmljenom s onu stranu Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s obraza. ²¹U dan onaj svatko æe hraniti po kravu i dvije ovce ²²i od obilja mlijeka koje æe mu dati hranit æe se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit æe se koji god u zemlji preostanu. ²³U dan onaj gdje god bijaše tisuæu èokota, vrijednih tisuæu srebrnika, izrast æe draè i trnje. ²⁴Onamo æe polaziti sa strijelom i lukom, jer sva æe zemlja u draè i trnje zarasti. ²⁵A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko više neæe iæi, strašeæi se trnja i draèa: onuda æe goveda pasti i gaziti ovce."

Chapter 8

¹ Reèe Jahve: "Uzmi veliku ploèu i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen." ²Potom uzeh vjerne svjedoke, sveæenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina. ³Približih se proroèici te ona zaèe i rodi sina. Jahve mi reèe: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz, ⁴jer prije no što dijete poène tepati 'tata' i 'mama', nosit æe se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije." ⁵I opet mi reèe Jahve: ⁶"Jer narod ovaj odbacuje mirne tekuæice Šiloaha, a dršæe pred Rasonom i pred sinom Remalijinim, ⁷navest æe Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona æe iziæi iz rukava svoga, preliti se preko svih obala; ⁸provalit æe u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila æe svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele." ⁹Udružite se samo, narodi, al' bit æete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit æete smrvljeni, pašite se, bit æete smrvljeni! ¹⁰Kujte naum - bit æe uništen, dogovarajte se samo, bit æe uzalud, jer s nama je Bog! ¹¹Jer, ovako mi reèe Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide: ¹²"Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se èega se on boji i nemajte straha. ¹³Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek' vas prožme. ¹⁴On æe vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuæe Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima. ¹⁵Mnogi æe od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti." ¹⁶Pohrani ovo svjedoèanstvo, zapeèati ovu objavu meðu uèenicima svojim: ¹⁷Èekat æu Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam. ¹⁸Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama što prebiva na Gori sionskoj. ¹⁹Reknu li vam: "Duhove pitajte i vraèe koji šapæu i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za žive u mrtvih se raspitivati! - ²⁰Uza Zakon! Uza svjedoèanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neæe doèekati. ²¹Lutat æe zemljom potlaèen i gladan, izgladnjela bijes æe ga spopasti, proklinjat æe svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu, ²²pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali æe se tama raspršiti, ²³jer više neæe biti mraka gdje je sad tjeskoba. ²⁴U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on æe proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku.

Chapter 9

¹ Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. ²Ti si radost umnožio, uveæao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što klièu kad se dijeli plijen. ³Teški jaram njegov, preèku što mu pleæa pritiskaše, šibu njegova gonièa slomi kao u dan midjanski. ⁴Da, sva bojna obuæa, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet æe i bit æe ognju hrana. ⁵Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleæima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeèni, Knez mironosni. ⁶Nadaleko vlast æe mu se sterat' i miru neæe biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: uèvrstit æe ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka uèinit æe to privržena ljubav Jahve nad Vojskama. ⁷Gospod posla rijeè protiv Jakova i ona pade na Izraela. ⁸Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca: ⁹"Opeke nam popadaše, gradit æemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre æemo posaditi." ¹⁰Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove: ¹¹Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena. ¹²Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama. ¹³Zato Jahve odsijeèe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu. ¹⁴Starješina i odliènik - to je glava; prorok, uèitelj laži - to je rep. ¹⁵Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su. ¹⁶Stog' mu Gospod neæe poštedjet' mladiæa, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neæe. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena. ¹⁷Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, draè i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu. ¹⁸Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda. ¹⁹[19a] Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije: ²⁰Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena.

Chapter 10

¹ Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlaèiteljske; ²koji uskraæuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljaèkaju sirote! ³Što æete èiniti u dan kazne kad izdaleka propast doðe? Kom æete se za pomoæ uteæi, gdje ostaviti blago svoje ⁴da se ne morate meðu roblje pognuti, pasti meðu poklanima? Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena. ⁵Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje! ⁶Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljaèka, da ga izgazi k'o blato na ulici. ⁷Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, veæ u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda. ⁸Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi? ⁹Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask? ¹⁰Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije, ¹¹kao što uèinih sa Samarijom i kumirima njenim, neæu li uèiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?" ¹²I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit æe plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih oèiju. ¹³Jer reèe: "Uèinih snagom svoje ruke i mudrošæu svojom, jer sam uman; uklonih meðe narodima i blaga njihova opljaèkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima. ¹⁴Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeæe, kljun otvori, zapijuèe." ¹⁵Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome sijeèe? Hoæe li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je podiže, il' štap diže onog koji drvo nije; ¹⁶Jahve nad Vojskama poslat æe stoga gojaznima njegovim skonèanje, slavu æe mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje. ¹⁷Svjetlost Izraelova bit æe poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji æe zapalit' i proždrijeti draè njegov i trnje njegovo u jednome danu. ¹⁸I krasotu njegovih šuma i voænjaka uništit æe od srèike do kore, ona æe biti k'o bolesnik što se trne; ¹⁹ostatak stabala šumskih bit æe lako izbrojiti - dijete æe ih lako popisati. ²⁰U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuæe Jakovljeve neæe se više oslanjati na onoga koji ih bije, veæ æe se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova. ²¹Ostatak æe se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome. ²²Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo æe se Ostatak njegov vratiti. Odreðeno je uništenje, pravda se prelila, ²³Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat æe, kako odredi, svu zemlju. ²⁴Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuèe, kad štap diže na tebe. ²⁵Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj æe prestati, moja æe ih jarost uništiti." ²⁶Na nj æe Jahve nad Vojskama bièem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap æe diæi nad more k'o na putu egipatskom. ²⁷U onaj dan: s leða æe ti breme pasti i jaram njegov s vrata æe ti nestat'. ²⁸Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže. ²⁹Prelaze klance, u Gebi im je noæište; Rama dršæe, Gibea Šaulova bježi. ³⁰Vièi iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote! ³¹Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski. ³²Još danas zaustavit æe se u Nobu, rukom prijeti gori Kæeri sionske, Brijegu jeruzalemskom. ³³Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posjeèeni, ponajviši sniženi. ³⁴Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon.

Chapter 11

¹ Isklijat æe mladica iz panja Jišajeva, izdanak æe izbit' iz njegova korijena. ²Na njemu æe duh Jahvin poèivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. ³Prodahnut æe ga strah Gospodnji: neæe suditi po viðenju, presuðivati po èuvenju, ⁴veæ po pravdi æe sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom rijeèi svoje ošinut æe silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika. ⁵On æe pravdom opasati bedra, a vjernošæu bokove. ⁶Vuk æe prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozliæem, tele i laviæ zajedno æe pasti, a djetešce njih æe vodit'. ⁷Krava i medvjedica zajedno æe pasti, a mladunèad njihova skupa æe ležati, lav æe jesti slamu k'o govedo. ⁸Nad rupom gujinom igrat æe se dojenèe, sisanèe æe ruku zavlaèiti u leglo zmijinje. ⁹Zlo se više neæe èiniti, neæe se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja æe se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. ¹⁰U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci æe željno tražiti. I prebivalište njegovo bit æe slavno. ¹¹U dan onaj: Jahve æe drugi put ruku pružiti da otkupi Ostatak svoga naroda, one što ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Kuša i Elama, iz Šineara, Hamata i s morskih otoka. ¹²Podignut æe stijeg narodima, sabrat æe Izraelu prognanike i skupiti Judi raspršene sa sva èetiri kraja zemlje. ¹³Ljubomor æe nestat' Efrajimov, bit æe istrijebljeni dušmani Judini; Efrajim neæe više zavidjeti Judi, a Juda neæe biti neprijatelj Efrajimu. ¹⁴Filistejcima na zapadu za vrat æe sjesti, zajedno æe plijeniti sinove Istoka; ruku æe svoju pružit' na Edom i Moab, bit æe im pokorni sinovi Amonovi. ¹⁵Jahve æe isušit' zaljev mora egipatskog, zamahnut æe rukom protiv Eufrata; snagom daha razbit æe ga na sedam potoka da se u obuæi može prelaziti: ¹⁶i bit æe cesta Ostatku njegova naroda, koji preživio bude iz Asira, kao što bijaše Izraelcima kad iziðoše iz zemlje egipatske.

Chapter 12

¹ Reæi æeš u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene, ali se odvratio gnjev tvoj i ti me utješi! ²Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje. ³I s radošæu æete crpsti vodu iz izvora spasenja. ⁴Reæi æete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova! ⁵Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji! ⁶Klièite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik meðu vama Svetac Izraelov!

Chapter 13

¹ Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov. ²Na goletnu brdu dignite zastavu, vièite im iz sveg grla. Mašite rukom neka doðu na vrata kneževska. ³Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave velièanstvo moje. ⁴Èuj! Žagor na gorama kao od silna naroda. Èuj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda. ⁵Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i oruða gnjeva njegova - da svu zemlju poharaju. ⁶Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k'o pohara dolazi od Svemoænog. ⁷I sve ruke stog' malakšu ... Svako ljudsko srce klone, ⁸strava ih je obrvala, trudovi boli veæ ih spopadaju i grèe se k'o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena. ⁹Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. ¹⁰Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neæe više sjati svjetlošæu, pomrèat æe sunce ishodeæi i mjesec neæe više svijetliti. ¹¹Kaznit æu svijet za zloæu, bezbožnike za bezakonje, dokrajèit æu ponos oholih, poniziti nadutost silnika. ¹²Rjeði æe biti èovjek neg' žeženo zlato, rjeði samrtnik od zlata ofirskog. ¹³Nebesa æu potresti, maknut æe se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov. ¹⁴I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko æe se vratit' svom narodu, svatko æe u zemlju svoju pobjeæi. ¹⁵Koga stignu, probost æe ga: koga uhvate, maèem æe sasjeæi; ¹⁶pred oèima smrskat æe im dojenèad, opljaèkati kuæe, silovati žene. ¹⁷Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato. ¹⁸Svi æe mladiæi biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neæe se smilovati, nad djecom im se oko neæe sažaliti. ¹⁹Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit æe k'o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. ²⁰Nikad se više neæe naseliti, od koljena do koljena ostat æe nenapuèen. Arapin ondje neæe dizati šatora, nit' æe pastiri ondje poèivati. ²¹Poèivat æe ondje zvijeri pustinjske, sove æe im napuniti kuæe, nojevi æe ondje stanovati, jarci plesati. ²²Hijene æe zavijati iz njegovih palaèa, a èaglji iz raskošnih dvorova... Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neæe produžiti.

Chapter 14

¹ Da, smilovat æe se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da poèine u svojoj zemlji. Pridružit æe im se došljak i prikljuèiti se domu Jakovljevu. ²Sami æe narodi po njih doæi i odvesti ih u njihov kraj, a njih æe Dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit æe one koji njih bijahu zarobili i gospodovat æe nad svojim tlaèiteljima. ³U dan kad ti Jahve dade da poèineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše, ⁴zapjevat æeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlaèenja? ⁵Jahve slomi štap zlikovaèki i žezlo vladarsko ⁶što je bijesno b§ilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneæ' ih nemilice. ⁷Poèiva, miruje sva zemlja klièuæi od radosti. ⁸Nad tobom se raduju èempresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeæi!" ⁹Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te doèeka kada doðeš. U tvoju èast ono budi sjene, sve zemaljske moguænike, ono diže s prijestolja sve kraljeve naroda. ¹⁰Svi ti oni progovaraju: "I ti si skršen k'o i mi, nama si slièan postao. ¹¹Oholost se tvoja sruši u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivaè. ¹²Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? ¹³U svom si srcu govorio: 'Uspet æu se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto æu sebi diæi. Na zbornoj æu stolovati gori na krajnom sjeveru. ¹⁴Uzaæi æu u visine oblaène, bit æu jednak Višnjemu.' ¹⁵A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!" ¹⁶Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: "Je li to èovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima, ¹⁷koji je u pustinju svijet obraæao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kuæi otpuštao?" ¹⁸Kraljevi naroda svi u èasti poèivaju, svaki u svojoj grobnici. ¹⁹A ti si iz groba izbaèen kao smeæe odvratno, pokriven poklanima, maèem probodenima, koji su na ploèe grobne pobacani k'o strvina zgažena! ²⁰Neæeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više neæe spominjati pleme zlikovaèko. ²¹Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta! ²²Ustat æu na njih - rijeè je Jahve nad Vojskama - i zatrt æu Babilonu ime i ostatak, rod i porod - rijeè je Jahvina. ²³Dat æu ga u posjed ježevima i moèvarama. Pomest æu ga metlom zatornom - rijeè je Jahve nad Vojskama. ²⁴Zakleo se Jahve nad Vojskama: "Što zamislih, zbit æe se, što naumih, izvršit æe se! ²⁵Skršit æu Asur u svojoj zemlji, zgazit æu ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih æe spasti, spast æe im s pleæa breme njegovo." ²⁶Takva je odluka stvorena protiv èitave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda! ²⁷A kad Jahve nad Vojskama odluèi, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati? ²⁸One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proroštvo: ²⁹Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer æe iz korijena zmijinjeg izaæi ljutica što æe izleæi zmaja krilatoga. ³⁰Ubogi æe pasti na mojim pašnjacima i u pouzdanju poèivati siromasi; glaðu æu pomoriti rod tvoj i pobiti što od tebe ostane. ³¹Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i èete njegove ne napušta nitko! ³²Što æe se tad odgovoriti glasnicima naroda? "Jahve zasnova Sion, i u njem su zaštiæeni siromasi njegova naroda."

Chapter 15

¹ Proroštvo o Moabu. Obnoæ opustošen, šaptom pade Ar Moab! Obnoæ opustošen, šaptom pade Kir Moab! ²Uspinju se u hram dibonski, na uzvišice da plaèu; nad Nebom i nad Medebom Moab narièe! Sve su glave ostrižene, a sve brade obrijane; ³na ulicama oblaèe vreæe, na njegovim krovovima leleèu! Na njegovim trgovima svi narièu i suze prolijevaju. ⁴Jauèu Hešbon i Eleala, do Jahasa jauk se èuje. Zato dršæu bokovi Moabu, strepi duša njegova; ⁵srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit uspinju se plaèuæi; putem horonajimskim razliježe se jauk nad propašæu. ⁶Da! Vode nimrimske postadoše pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila više nema. ⁷Zato steèevinu koju stekoše i ono što prištedješe nose preko Potoka vrba. ⁸Da! Jauk se razliježe po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima, kukanje mu do Beer Elima. ⁹Da! Vode dimonske krvi su pune, i još jednu nesreæu dodajem Dimonu: jednog lava na moapske bjegunce i na preživjele u zemlji.

Chapter 16

¹ Šaljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Kæeri sionske. ²Kao razbjegle ptice, kao raspršeno gnijezdo bit æe kæeri moapske na arnonskim gazovima. ³Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noæ razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca. ⁴Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustošnikom. Kad se skonèa tlaèitelj, kad nestane pustošnika, kad ugnjetaè išèezne iz zemlje, ⁵uèvrstit æe se prijesto u blagosti i na njemu æe vjerno stolovati, u šatoru Davidovu, sudac koji pravo ište i pravdu èini. ⁶Èuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje. ⁷Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauèu, za kolaèima grožðanim iz Kir Heresa jauèu posve slomljeni. ⁸Jer uvenuše nasadi hešbonski, trsje sibmansko, i lišæe su mu pomlatili gospodari naroda. Sezaše do Jazera, zamicaše u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora. ⁹Zato plaèem za trsjem sibmanskim kao što plaèe Jazer, suzama te ja zalijevam, Hešbone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik se zaèu; ¹⁰nestade iz voænjaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se, ne klièe se od radosti; ne mastÄi se vino u kaci, zamuknu podvikivanje. ¹¹Zato utroba moja za Moabom poput harfe dršæe, a grudi mi za Kir Herešom. ¹²Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvišicama dolazeæi u svetište da se moli: ništa postiæi neæe. ¹³Ovo je rijeè koju nekoæ reèe Jahve protiv Moaba. ¹⁴A sada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamnièke, slava æe Moabova, sa svim velikim mnoštvom njegovim, potamnjeti, a što od nje ostane, bit æe maleno, slabo i nemoæno."

Chapter 17

¹ Proroštvo o Damasku. Gle, prestat æe Damask biti gradom i postat æe hrpom ruševina; ²njegovi gradiæi, dovijek napušteni, bit æe pašnjak stadima; ležat æe u njima i nitko ih neæe tjerati. ³Izgubit æe Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit æe se što i slavi sinova Izraelovih - rijeè je Jahve nad Vojskama. ⁴U onaj dan smanjit æe se slava Jakovljeva, spast æe salo tijela njegova. ⁵Bit æe k'o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirèe klasovi u refajimskoj dolini - ⁶ostat æe samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, èetiri ili pet na granama drveta - rijeè je Jahve, Boga Izraelova. ⁷U onaj dan èovjek æe pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oèi k Svecu Izraelovu. ⁸Neæe više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neæe više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunèane stupove. ⁹U onaj æe dan gradovi tvoji biti napušteni, kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski kad ih ostaviše pred Izraelcima, i opustjet æe, ¹⁰jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog' i sadiš ljupke biljke i strane presaðuješ mladice; ¹¹u dan kad ih posadiš, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al' propada žetva u dan nevolje, u dan boli neizljeèive. ¹²Jao, buka naroda mnogobrojnih; buèe kao što buèi more; šum naroda koji šume k'o što šumore silne vode. ¹³Šume narodi kao što silne vode šumore, al' kad On im zaprijeti, bježe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k'o prašina u vihoru. ¹⁴Naveèer eto straha; prije svanuæa više ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih što nas pljaèkaju.

Chapter 18

¹ Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kuških, ²tebi koja šalješ morem glasnike i vodom u èamcima rogoznim. Idite, brze skoroteèe, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu žilavu, zavojevaèu, èija je zemlja rijekama izbrazdana. ³Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, žitelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slušajte. ⁴Jer ovako mi govori Jahve: "Mirno æu gledati s mjesta svojega, k'o prozirna žega podnevna, k'o rosan oblak za vruæine žetvene. ⁵Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, nožima æe posjeæi mladice, povezati, ukloniti grane. ⁶Svi æe biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Grabljivice æe na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati." ⁷U ono æe vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod žilav i zavojevaèki, èija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad Vojskama - na goru Sion.

Chapter 19

¹ Proroštvo o Egiptu. Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat dolazi. Dršæu pred njim idoli egipatski, u njedrima premire srce Egipæana. ²Podbost æu Egipæane protiv Egipæana, i brat æe se s bratom svojim boriti, drug s drugom, grad s gradom, a kraljevstvo s kraljevstvom. ³Egiptu se pamet muti, ja spreèavam njegove naume; oni traže idole i vraèe, opsjenare i gatare. ⁴Egipæane ja predajem u ruke gospodaru okrutnu, kralj silovit njima æe vladati - rijeè je Jahve nad Vojskama. ⁵Nestat æe vode iz mora, presahnut æe i presušiti Rijeka, ⁶zaudarat æe prokopi, spast æe rukavci Rijeke egipatske i presušiti. Uvenut æe trska i sita, ⁷sva zelen pokraj Nila; usahnut æe na Nilu svi usjevi, propast æe, raspršit' se, išèeznuti. ⁸Tužit æe ribari, kukat æe svi što u Nil udicu bacaju; jadikovat æe oni što u vodi mrežu razapinju. ⁹Postidjet æe se lanari, grebenari i tkaèi bijela tkanja. ¹⁰Snuždit æe se tkalci, rastužiti radnici. ¹¹Pravi su luðaci knezovi soanski, mudri savjetnici faraonovi glupo svjetuju; kako se usuðujete reæi faraonu: "Uèenik sam mudraca, uèenik drevnih kraljeva?" ¹²TÓa gdje su tvoji mudraci? Nek' ti dojave i obznane što je Jahve nad Vojskama nakanio s Egiptom. ¹³Ludi su knezovi taniški, prevareni knezovi memfiški, oni zavode Egipat, glavare njegovih plemena. ¹⁴U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom mu èinu da tetura k'o pijanac kada bljuje. ¹⁵U Egiptu više ne može uspjeti ništa od onog što èine glava i rep, palma i sita. ¹⁶U onaj æe dan Egipæani postati kao žene, drhtat æe i strepiti od zamaha ruke Jahve nad Vojskama kojom æe zamahnuti na njih. ¹⁷Zemlja æe Judina biti na užas Egiptu; kad god je se sjeti, strah æe ga obuzeti zbog onoga što je Jahve nad Vojskama protiv njega naumio. ¹⁸U onaj æe se dan u zemlji egipatskoj pet gradova što govore kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad Vojskama; jedan æe se od njih zvati Ir Hahres. ¹⁹U onaj æe dan biti žrtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup posveæen Jahvi blizu granice njegove. ²⁰To æe Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedoèanstvo u egipatskoj zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tlaèitelja, on æe im poslati spasitelja i voðu da ih izbavi. ²¹I objavit æe se Jahve Egipæanima, i u onaj æe dan Egipæani spoznati Jahvu; služit æe mu žrtvama i prinosima, zavjetovat æe se i izvršavati zavjete. ²²Jahve æe teško udariti Egipæane, ali æe ih iscijeliti; obratit æe se oni Jahvi i on æe ih uslišiti i iscijeliti. ²³U onaj æe dan iæi cesta od Egipta do Asirije. Asirci æe dolaziti u Egipat, a Egipæani u Asiriju. Egipat i Asirija služit æe Jahvi. ²⁴U onaj æe dan Izrael, treæi s Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen usred zemlje. ²⁵Jahve nad Vojskama blagoslovit æe ga: "Nek' je blagoslovljen", reæi æe, "moj narod egipatski, djelo mojih ruku Asirija i baština moja Izrael."

Chapter 20

¹ U godini kad je vrhovni vojskovoða, koga bijaše poslao Sargon, kralj asirski, došao u Ašdod, napao ga i zauzeo, ²u to vrijeme reèe Jahve po Izaiji, sinu Amosovu: "Hajde, skini kostrijet s bokova i obuæu izuj s nogu." On to uèini te iðaše gol i bos. ³Tada reèe Jahve: "Kao što je sluga moj Izaija tri godine išao gol i bos kao znak i znamenje Egiptu i Kušu, ⁴tako æe kralj asirski odvesti sužnje iz Egipta i izgnanike iz Kuša, mlade i stare, gole i bose, otkrivenih zadnjica, sramote Egipta. ⁵Zbunit æe se tad i posramiti zbog Kuša, svoje uzdanice, i Egipta, svojega ponosa. ⁶I reæi æe u onaj dan stanovnici ovog primorja: 'Eto, to je uzdanica naša kojoj se utjecasmo da nam pomogne i spasi nas od kralja asirskoga. A kako da se mi spasimo?'"

Chapter 21

¹ Proroštvo primorskoj pustinji. Kao što vihori, hujeæi nad Negebom, dolaze iz pustinje, kraja strahotna ²- otkri mi se u strašnom viðenju - tako pljaèkaš pljaèka, pustošnik pustoši. "Navali, Elame, opsjedni, Medijo! Dokrajèit æu sve jauke." ³Zato bedra moja probadaju grèevi; bolovi me spopadaju k'o trudovi porodilju; od smuæenosti ogluših, od straha obnevidjeh. ⁴Srce mi dršæe, groza me obuze, sumrak za kojim èeznuh postade mi užas. ⁵Postavljaju stol, prostiru stolnjak, jede se i pije ... Ustajte, knezovi, mažite štit! ⁶Jer Gospod mi ovako reèe: "Idi, postavi stražara! Što vidi, nek' javi. ⁷Vidi li konjanike, jahaèe udvojene, jahaèe na magarcima, jahaèe na devama, neka dobro pazi s pažnjom napetom!" ⁸A stražar viknu: "Povazdan, Gospodaru, stojim na stražarnici, èitavu noæ na straži prostojim." ⁹I gle, dolaze konjanici, jahaèi udvojeni. Oni mi viknuše, oni rekoše: "Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbiše." ¹⁰Omlaæeno žito, èedo gumna moga, što èuh od Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova, objavih vam! ¹¹Proroštvo o Edomu. Vièu mi iz Seira: "Stražaru, koje je doba noæi? Stražaru, koje je doba noæi?" ¹²Stražar odgovori: "Dolazi jutro, a zatim opet noæ. Hoæete li pitati, pitajte, vratite se, doðite!" ¹³Proroštvo o Arapima. U šikarama pustinjskim poèivate, dedanske karavane. ¹⁴Vodu iznesite pred žedne, stanovnici zemlje temske, iziðite s kruhom pred bjegunca. ¹⁵Pred maèevima bježe oni, pred maèem trgnutim, pred lukom zapetim, pred bojem žestokim. ¹⁶Da, ovako mi reèe Gospod: "Još jedna godina, godina nadnièarska, i nestat æe sve slave Kedrove. ¹⁷A od mnogobrojnih strijelaca meðu hrabrim sinovima Kedrovim malo æe ih ostati." Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov.

Chapter 22

¹ Proroštvo o Dolini viðenja: Što ti je da uzlaziš sav na krovove, ²grade pun vreve, grade buèni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne padoše od maèa, nit' u boju poginuše mrtvi tvoji; ³glavari svi ti zajedno pobjegoše, u ropstvo padoše luka ne napevši. Zasužnjeni su svi tvoji knezovi, zalud umakoše daleko. ⁴Zato velim: "Ostavite me, zaplakat æu gorko; nemojte me tješiti zbog uništenja naroda moga." ⁵Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama. U Dolini viðenja zid se ruši, vapaj za pomoæ diže se u goru. ⁶Elam tobolac uzima, Aram konja jaše, a Kir štit otkriva. ⁷Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici stižu pred vrata. ⁸Tako pada Judi zaštita. U onaj dan svrnuo si pogled na oružje u Šumskoj kuæi. ⁹Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz Donjega ribnjaka. ¹⁰Prebrojiste kuæe jeruzalemske, porušiste kuæe da zid uèvrstite. ¹¹Izmeðu dva zida naèiniste spremište za vodu iz starog ribnjaka. Ali se ne obazreste na Tvorca, nit' vidjeste onog što davno sve smisli. ¹²Gospod, Jahve nad Vojskama, pozivaše vas u dan onaj da plaèete i tugujete, da obrijete glave i pripašete kostrijet. ¹³A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: "Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti." ¹⁴Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: "Dok ne umrete, grijeh taj neæe vam se oprostiti", reèe Jahve, Gospod nad Vojskama. ¹⁵Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: "Hajde, idi k onom dvorjaninu, k Šibni, nadstojniku dvora, ¹⁶koji kleše sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalište usijeca: 'Što tu posjeduješ i koga tu imaš da sebi klešeš grobnicu?' ¹⁷Gle, Jahve æe te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno æe te uhvatiti, ¹⁸smotat æe te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji širokoj! Ondje ti æeš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!" ¹⁹Lišit æu te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta; ²⁰i pozvat æu svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. ²¹Obuæi æu mu tvoju haljinu, tvojim æu ga pojasom opasat', tvoju æu mu vlast predati u ruke te æe biti otac žiteljima jeruzalemskim i kuæi Judinoj. ²²Metnut æu mu na pleæa kljuè od kuæe Davidove: kad otvori, nitko neæe zatvoriti, kad zatvori, nitko neæe otvoriti. ²³Kao klin zabit æu ga na tvrdu mjestu; i postat æe prijesto slave domu oca svojega. ²⁴O njega æe se vješati sva slava njegova doma oèinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posuðe, od zdjelica do æupova. ²⁵U onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama - izvuæi æe se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit æe se i pasti. I sav teret što je visio na njemu razbit æe se, jer je Jahve govorio.

Chapter 23

¹ Proroštvo o Tiru. Kukajte, laðe taršiške, jer vaša je tvrða razorena! Javljeno im je dok se iz kitimske vraæahu zemlje. ²Umuknite, stanovnici primorja, trgovci sidonski, kojih su glasnici brodili morem po vodi velikoj. ³Sjetva Nila, žetva Rijeke, bijaše njegovo bogatstvo. On bijaše sajmište narodima. ⁴Stidi se, Sidone, jer more govori: "Ne hvataju me trudovi niti raðam, ne odgajam momaka nit' podižem djevojaka." ⁵Uzdrhtat æe Egipæani kad o Tiru vijest èuju. ⁶Otplovite u Taršiš, kukajte, stanovnici primorja. ⁷Je li to vaš grad veseli što postoji od davnih davnina i noge ga daleko nosile da se ondje naseli? ⁸Tko li je to odluèio protiv Tira okrunjenog, kojeg trgovci bijahu knezovi a prekupci odliènici zemlje? ⁹Jahve nad Vojskama odluèi tako da osramoti ponosnu slavu, da ponizi sve odliènike zemlje. ¹⁰Obraðuj zemlju, kæeri taršiška, tvoje luke više nema! ¹¹Ruku svoju Gospod diže na more i kraljevstvima zadrma. Zapovjedi Jahve da se razore tvrðave kanaanske. ¹²Rekao je: "Neæeš više klikovati, okaljana djevice, kæeri sidonska!" Ustani i idi u Kitim; ni ondje neæeš imati mira. ¹³Evo zemlje kitimske ... podižu se kule opsadne, razaraju utvrde, sve je ruševina. ¹⁴Kukajte, brodovi taršiški, razorena je vaša tvrðava! ¹⁵Dogodit æe se, u onaj dan, da æe Tir biti zaboravljen sedamdeset godina, kao dani jednoga kralja. A poslije sedamdeset godina Tiru æe biti kao bludnici iz pjesme: ¹⁶"Uzmi citaru i skiæi se gradom, bludnice zaboravljena! Sviraj lijepo, pjevaj mnogo, da te se spomenu!" ¹⁷Poslije sedamdeset godina pohodit æe Jahve Tir. I grad æe opet dobivati svoju plaæu bludnièku. Podavat æe se bludu sa svim kraljevstvima svijeta na licu zemlje. ¹⁸Ali æe njegova dobit i plaæa biti posveæena Jahvi; neæe se zgrtati ni èuvati, nego æe njegova dobit biti za one koji prebivaju pred Jahvom da imaju hrane do sita i doliènu odjeæu.

Chapter 24

¹ Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspršuje stanovnike njene. ²Sveæenik æe biti k'o i narod, gospodar k'o i sluga, gospodarica k'o i sluškinja, prodavaè k'o i kupac, zajmodavac k'o i zajmoprimac, vjerovnik k'o i dužnik. ³Opustošena æe biti zemlja, opljaèkana sasvim, jer je Jahve odluèio. ⁴Zemlja tuži, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada. ⁵Oskvrnjena je zemlja pod žiteljima svojim, jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, Savez vjeèni razvrgoše. ⁶Zato prokletstvo proždire zemlju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su sažgani žitelji zemljini i malo je ljudi preostalo. ⁷Vino tuguje, loza vene, uzdišu svi što bijahu srca vesela. ⁸Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je glazba citara. ⁹Ne pije se više vino uz pjesmu, ogrknu piæe silovito. ¹⁰Razoren je grad ništavila, zatvoren ulaz svim kuæama. ¹¹Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja, radost je iz zemlje prognana. ¹²Tek pustoš ostade u gradu, u trijeske smrskana su vrata. ¹³Jer tako se zbiva na zemlji, meðu narodima, kao kad se oberu masline il' paljetkuje grožðe nakon berbe. ¹⁴Oni glas podižu, klièu od radosti; uznose s mora velièajnost Jahvinu. ¹⁵I na istoku ime Jahve slave oni, na otocima mora ime Jahve, Boga Izraelova. ¹⁶S kraja zemlje èujemo pjesme: "Slava Pravedniku!" Ali ja kažem: "Propadoh! Propadoh! Jao meni! Vjerolomci se iznevjeriše, nevjerom se, vjerolomci, iznevjeriše." ¹⁷Strava, jama, zamka tebi, žitelju zemlje: ¹⁸tko pred glasom strave uteèe u jamu æe upasti; tko se iz jame izvuèe zamka æe ga uhvatit'. Da, otvorit æe se ustave u visini i zatresti zemlji temelji. ¹⁹Zemlja æe se grozno razbiti, zemlja æe se strašno raspuæi, zemlja æe se silno uzdrmati, ²⁰zemlja æe zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe; toliko æe joj otežati bezakonje njeno da æe pasti i neæe više ustati. ²¹I dogodit æe se u onaj dan: Jahve æe kazniti u visini Vojsku nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske; ²²bit æe sakupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnjeni. ²³Pocrvenjet æe mjesec, postidjet se sunce, jer æe kraljevati Jahve nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu i Slava æe mu sjati pred starješinama.

Chapter 25

¹ Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo èudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, ²jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrðeno u ruševine. Tvrða neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neæe. ³Zato te slavi narod snažan, grad moænih plemena tebe se boji; ⁴jer ti si utoèište nevoljnom, utoèište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer æud je silnièka kao pljusak zimski; ⁵kao žega nad zemljom sušnom ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednièka. ⁶I Jahve nad Vojskama spremit æe svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline soène, od vina staložena. ⁷Na ovoj gori on æe raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivaè koji sva plemena pokrivaše ⁸i uništit æe smrt zasvagda. I suzu æe sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu æe svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reèe. ⁹I reæi æe se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Klièimo i veselimo se spasenju njegovu, ¹⁰jer ruka Jahvina na ovoj gori poèiva!" Moab je izgažen na svome mjestu kao što se gazi slama na buništu; ¹¹ondje on razmahuje rukama kao što ih razmahuje plivaè kada pliva. Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih. ¹²Visoku tvrðu tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah ruši.

Chapter 26

¹ U onaj dan pjevat æu ovu pjesmu u zemlji Judinoj: "Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziða. ²Otvorite vrata! Nek' uðe narod pravedni koji èuva vjernost, ³èiji je znaèaj èvrst, koji èuva mir jer se u te uzda. ⁴Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vjeèna; ⁵on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrðu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom, ⁶te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih." ⁷Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom. ⁸Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, èekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi. ⁹Dušom svojom žudim tebe noæu i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uèe se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga. ¹⁰Ako se pomiluje opaki, on se ne uèi pravednosti. U zemlji pravednosti on èini bezakonje i ne obazire se na velièanstvo Jahvino. ¹¹Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek' vide i postide se, nek' ih proguta revnost za narod, nek' ih proždre oganj pripravljen dušmanima tvojim. ¹²Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših. ¹³Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, èastimo. ¹⁴Mrtvi neæe oživjeti, sjene neæe uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih! ¹⁵Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje! ¹⁶Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna. ¹⁷Kao što se trudna žena pred poroðajem grèi i vièe u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom. ¹⁸Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da raðamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit' se rodiše stanovnici svijeta. ¹⁹Tvoji æe mrtvi oživjeti, uskrsnut æe tijela. Probudite se i klièite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja æe sjene na svijet dati. ²⁰Hajde, narode moj, uði u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se èaskom dok jarost ne proðe. ²¹Jer, gle, iziæi æe Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg' ogriješiše. Izbacit æe zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neæe više kriti onih koji su na njoj poklani.

Chapter 27

¹ U onaj dan kaznit æe Jahve maèem ljutim, velikim i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit æe zmaja morskoga. ²U onaj dan pjevajte mu, vinogradu vinorodnom: ³Ja, Jahve, njega èuvam, svaki èas ga zalijevam, i da ga tko ne ošteti, danju i noæu stražim. ⁴Nema gnjeva u meni! Nek' se trnje i draè samo pojavi, protiv njega ustat æu u boj, svega æu ga sažgati! ⁵Ili u moje nek' doðe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom! ⁶Dolaze dani kad æe se ukorijeniti Jakov, razgranit' se i procvasti Izrael, i sav svijet plodovima napuniti. ⁷Je li ga udario kako udari one koji njega udarahu? Je li ga ubio kako ubi one koji njega ubiše? ⁸Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istoènjaka. ⁹Tako æe se okajati bezakonje Jakovljevo; a ovo je sve plod oproštenja grijeha njegova. Neka se smrve svi kamenovi žrtvenika kao što se u prah drobi kreèno kamenje! Nek' se više ne dižu ašere i sunèani stupovi! ¹⁰Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napušteno kao pustinja. Telad ondje pase - leži ondje, grmlje brsti. ¹¹Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga neæe žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neæe smilovati. ¹²Jahve æe u dan onaj klasje vrijeæi od Eufrata do Potoka egipatskog, i bit æete pobrani jedan po jedan, djeco Izraelova. ¹³U onaj dan zatrubit æe velika trublja, i doæi æe izgubljeni u zemlji asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit æe se Jahvi na Svetoj gori, u Jeruzalemu.

Chapter 28

¹ Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava mu nakita - onima što uvrh plodnog dola leže vinom opijeni! ²Evo, od Gospoda jaki i moæni, kao pljusak s tuèom, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca. ³Bit æe izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih ⁴i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit æe kao rana smokva prije ljeta: èim je tko spazi, odmah je ubere. ⁵U onaj dan Jahve nad Vojskama postat æe kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda - ⁶duh pravde onome koji sjedi na stolici sudaèkoj i srèanost onome koji odbija napad na vrata. ⁷Oni posræu od vina, teturaju od žestoka piæa: sveæenici i proroci od žestoka piæa posræu; omami ih vino; teturaju od žestoka piæa, posræu u viðenjima, ljuljaju se sudeæi. ⁸Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje èista mjesta nema! ⁹"Koga on to uèi mudrosti, koga on upuæuje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju? ¹⁰Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam." ¹¹Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit æe se ovom narodu. ¹²On im reèe: "Evo poèinka, dajte umornom da otpoèine! Evo odmora!" Ali ne htjedoše poslušati. ¹³Zato æe im Jahve ovako govoriti: "Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam", da hodeæi padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate. ¹⁴Stoga èujte rijeè Jahvinu, vi podsmjevaèi, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu. ¹⁵Vi velite: "Sklopismo savez sa smræu i s Podzemljem uèinismo sporazum. Kad proðe biè razorni, ne, neæe nas dohvatiti, jer od laži naèinismo sebi sklonište i od obmane skrovište." ¹⁶Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neæe propasti. ¹⁷I uzet æu pravo za mjeru, a pravdu za tezulju." I tuèa æe vam zastrti sklonište od laži, a voda otplaviti skrovište; ¹⁸propast æe savez vaš sa smræu, vaš sporazum s Podzemljem održat' se neæe. Kada biè razorni proðe, satrt æe vas; ¹⁹kad god proðe, dohvatit æe vas; prolazit æe svako jutro, danju i noæu. Samo æe vas strah uputit u objavu. ²⁰Prekratka æe bit' postelja da se èovjek pruži, preuzak pokrivaè da se umota. ²¹Da, kao na gori Perasimu, Jahve æe ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on æe se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo èudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti. ²²Podsmijevanja se okanite, da vas jaèe okovi ne stegnu; jer èuh da je od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosuðeno uništenje. ²³Poslušajte i èujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu. ²⁴Ore li oraè svakog dana, brazdi, brana njivu svoju? ²⁵A kad joj poravna površinu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin? Pšenicu gdje treba, proso i jeèam, i napokon raž po rubovima? ²⁶Bog ga njegov upuæuje, on ga uèi djelu pravom. ²⁷Ne mlati se grahor cijepom, neæeš toèkom po kuminu, veæ se grahor štapom mlati, a kumin se prutom lupa. ²⁸A da li se žito tare? Ne, neæeš ga dovijeka mlatiti: po njem æeš pognat kolski toèak i konje, ali ga zdrobiti neæeš. ²⁹I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudrošæu velikog.

Chapter 29

¹ Teško Arielu! Arielu, gradu što ga opkoli David! Nek' se niže godina na godinu, nek' se izredaju blagdani, ²pa æu pritisnuti Ariel i nastat æe jauk i lelek. Za mene æeš biti Ariel, ³opkolit æu te kao David, rovovima okružiti, suprot tebi nasipe æu diæi. ⁴Oboren govorit æeš sa zemlje, iz praha mucat' rijeèju prigušenom, glas æe ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha æeš šaptati besjedu. ⁵Kao sitna prašina bit æe mnoštvo tvojih dušmana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka: ⁶pohodit æe te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire. ⁷Bit æe k'o san, utvara noæna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše. ⁸Bit æe kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako æe se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske. ⁹Stanite, skamenite se od èuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posræu, ali ne od silna piæa. ¹⁰Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oèi vaše - proroke, zastro glave vaše - vidioce. ¹¹Zato æe vam svako viðenje biti kao rijeèi u zapeèaæenoj knjizi: dade li se kome tko zna èitati govoreæi: "De, èitaj to!" - on æe odgovoriti: "Ne mogu jer je zapeèaæena." ¹²A dade li se kome tko ne zna èitati govoreæi: "Èitaj to!" - on æe odvratiti: "Ne znam èitati." ¹³Jahve reèe: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama èasti, a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje nauèena ljudska uredba, ¹⁴zato æu, evo, i dalje èudno postupati s ovim narodom - èudno i preèudno: i propast æe mudrost njegovih mudraca, pomraèit se umnost njegovih umnika." ¹⁵Teško onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?" ¹⁶Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lonèar, pa da djelo rekne svome tvorcu: "NIje me on naèinio"? Ili lonac da rekne lonèaru: "On ne razumije ništa"? ¹⁷Neæe li se naskoro Libanon u voænjak pretvoriti, a voænjak izroditi u šumu? ¹⁸I èut æe u onaj dan gluhi rijeèi knjige; osloboðene mraka i tmine, oèi æe slijepih vidjeti. ¹⁹A siromasi æe se opet radovati u Jahvi, najbjedniji æe klicat' Svecu Izraelovu, ²⁰jer neæe više biti silnika, nestat æe podsmjevaèa, istrijebit æe se svi koji zlo snuju: ²¹oni koji rijeèju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika. ²²Zato ovako govori Jahve, Bog kuæe Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: "Neæe se odsad više stidjeti Jakov i više mu neæe lice blijedjeti, ²³jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit æe ime moje." Svetit æe Sveca Jakovljeva, bojat æe se Boga Izraelova. ²⁴Zabludjeli duhom urazumit æe se, a oni što mrmljaju primit æe pouku.

Chapter 30

¹ Teško sinovima odmetnièkim! - rijeè je Jahvina. Oni provode osnove koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh na grijeh gomilaju. ²Zaputiše se u Egipat, ne pitajuæi usta moja, da se uteku faraonovu zaklonu i da se zaštite u sjeni Egipta. ³Zaklon faraonov bit æe na sramotu, i na ruglo zaštita u sjeni Egipta. ⁴Eno mu knezova veæ u Soanu, podanici stigoše u Hanes: ⁵svi æe se oni razoèarati u narodu beskorisnom, neæe im biti na pomoæ ni na korist, veæ na sramotu i porugu. ⁶Proroštvo o negepskim životinjama. Kroza zemlju nevolje i bijede, lavice i lava koji rièu, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na leðima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom. ⁷Jer prazna je i ništavna pomoæ Egipta, zato ga i zovemo: Rahab - danguba. ⁸Ded napiši na ploèu i zapiši u knjigu da vremenima buduæim svjedoèanstvo ostane. ⁹Ovo je narod odmetnièki, sinovi lažljivi, sinovi koji neæe da slušaju Zakon Jahvin. ¹⁰Vidovitima oni govore: "Okanite se viðenja!" a vidiocima: "Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte! ¹¹Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s oèiju Sveca Izraelova!" ¹²Stog' ovako zbori Svetac Izraelov: "Jer rijeè ovu odbacujete, a uzdate se u opaèinu i prijevaru i na njih se oslanjate, ¹³grijeh æe vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izboèene, koja prijeti rušenjem. ¹⁴Da se sruši k'o što se glinen sud razbije, slupan nemilice, te mu se meðu krhotinama ne naðe ni rbine, žerave da uzmeš s ognjišta il' zagrabiš vode iz studenca." ¹⁵Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: "Mir i obraæenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste. ¹⁶Rekoste: 'Ne! Pobjeæi æemo na konjima!' - i zato, bježat æete! 'Na brzim æemo konjima jahati!' - i zato, bit æe brži vaši neprijatelji!" ¹⁷Pobjeæi æe vas tisuæa kad jedan zaprijeti, zaprijete li petorica, u bijeg æete nagnut' dok vas ne preostane k'o kopljaèa na vrhu gore il' na brijegu zastava. ¹⁸Al' Jahve èeka èas da vam se smiluje, i stog izglÄedÄa da vam milost iskaže, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega èekaju. ¹⁹Da, puèe sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plaèi! Èim zaèuje vapaj tvoj, odmah æe ti se smilovati; èim te èuje, uslišit æe te. ²⁰Hranit æe vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al' se više neæe kriti tvoj Uèitelj - oèi æe ti gledati Uèitelja tvoga. ²¹I uši æe tvoje èuti rijeè gdje iza tebe govori: "To je put, njime idite", bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. ²²Smatrat æeš neèistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova; odbacit æeš ih kao neèist i reæi im: "Napolje!" ²³A on æe dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit æe obilat i hranjiv. Stoka æe tvoja pasti u onaj dan po prostranim pašnjacima. ²⁴Volovi i magarci što obraðuju zemlju jest æe osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijaèom. ²⁵I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit æe potoka i rjeèica - u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile. ²⁶Tada æe svjetlost mjeseèeva biti kao svjetlost sunèana, a svjetlost æe sunèana postati sedam puta jaèa, kao svjetlost sedam dana - u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izlijeèi rane svojih udaraca. ²⁷Gle, ime Jahve izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je neizdrživ. Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj što proždire. ²⁸Dah mu je kao potok nabujali što do grla seže. On dolazi da prosije narode rešetom zatornim, da stavi uzde zavodljive u èeljusti naroda. ²⁹Tad æe vam pjesma biti kao u noæima blagdanskim, kad su srca vesela kao u onoga koji uza zvuke frule hodoèasti na Goru Jahvinu, k Stijeni Izraelovoj. ³⁰Jahve æe zagrmjet glasom velièajnim i pokazat ruku svoju što udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupÄe kamene. ³¹Od glasa Jahvina prepast æe se Asur, šibom ošinut. ³²I kad god ga udari šiba kaznena, kojom æe ga Jahve išibati, nek' se oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje! ³³Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomaèa visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega æe spaliti.

Chapter 31

¹ Teško onima što slaze u Egipat po pomoæ i nadu u konje polažu te se uzdaju u mnoga kola i u mnoštvo konjanika, ne gledajuæ' s uzdanjem u Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne tražeæ'. ²Al' i on je mudar i navalit æe zlo, i neæe poreæ' svojih prijetnja; on æe ustat' na dom zlikovaèki i na pomoæ zloèinaèku. ³Egipæanin je èovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve rukom mahne, posrnut æe pomagaè i past æe onaj komu pomaže - svi æe zajedno propasti. ⁴Da, ovako mi reèe Jahve: Kao što lav ili laviæ nad plijenom reži, pa i kad se strèi na njega mnoštvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit' za njihovu graju mari - tako æe Jahve nad Vojskama siæi da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu. ⁵Kao ptice što lepršaju krilima, Jahve nad Vojskama zaklanjat æe Jeruzalem, zaklanjat' ga, izbaviti, poštedjet' ga i spasiti. ⁶Vratite se onome od kog otpadoste tako duboko, sinovi Izraelovi. ⁷Da, u onaj æe dan svatko prezreti svoje kumire srebrne i zlatne što ih rukama sebi za grijeh naèiniste. ⁸Asur neæe pasti od maèa ljudskoga: proždrijet æe ga maè, ali ne èovjeèji. Od maèa æe bježat', al' æe mu satnici pod tlaku pasti. ⁹Užasnut, ostavit æe svoju hridinu, prestravljeni, knezovi od svoje æe bježat' zastave - rijeè je Jahve, èiji je oganj na Sionu i èija je peæ u Jeruzalemu.

Chapter 32

¹ Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi: ²svaki je kao zavjetrina, utoèište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari. ³Oèi vidovitih neæe više biti slijepe, uši onih što èuju slušat æe pozorno; ⁴srce nerazumnih shvaæat æe mudrost, mucavci æe govorit' okretno i razgovijetno; ⁵pokvarenjaka neæe više zvati plemenitim, varalicu neæe više držat' odliènikom. ⁶Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da poèini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati. ⁷U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje. ⁸U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje. ⁹Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kæeri lakoumne, èujte mi besjedu. ¹⁰Za godinu i nekoliko dana drhtat æete, lakoumnice, jer jematve neæe biti, plodovi se neæe brati. ¹¹Dršæite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite! ¹²Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda; ¹³zbog njiva naroda mojega što raðaju trnjem i draèem; zbog svih kuæa veselih, grada razigranog. ¹⁴Jer, napuštena bit æe palaèa, opustjet æe buèni grad; Ofel i kula postat æe brlog dovijeka - bit æe radost divljim magarcima, paša stadima, ¹⁵dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad æe pustinja postat' voænjak, a voænjak se u šumu pretvorit'. ¹⁶U pustinji æe se nastaniti pravo, i pravda æe prebivati u voænjaku. ¹⁷Mir æe biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje. ¹⁸Narod æe moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim poèivalištima. ¹⁹A šuma æe biti oborena, grad æe biti snižen. ²⁰Blago vama: sijat æete kraj svih voda, puštajuæi vola i magarca da slobodno idu!

Chapter 33

¹ Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljaèkaš nepljaèkan, kad prestaneš, tebe æe opustošiti, opljaèkat' te kad prestaneš pljaèkati. ²Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje. ³Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci ⁴i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj æe navaliti kao jato skakavaca. ⁵Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošæu. ⁶Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo. ⁷Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaèu gorko. ⁸Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira. ⁹Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe. ¹⁰"Sada æu ustati", veli Jahve, "sada æu se diæi, sada uzvisiti. ¹¹Zaèeste sijeno, rodit æete slamu; dah moj proždrijet æe vas kao oganj. ¹²Narodi æe biti sažgani u vapno, kao posjeèeno trnje što gori u vatri. ¹³Èujte, vi koji ste daleko, što sam uèinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!" ¹⁴Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko æe od nas opstati pred ognjem zatornim, tko æe od nas opstati pred žarom vjeènim?" ¹⁵Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne èuje o krvoproliæu, koji zatvara oèi da ne vidi zlo: ¹⁶on æe prebivati u visinama, tvrðe na stijenama bit æe mu utoèište, imat æe dosta kruha i vode æe mu svagda dotjecati. ¹⁷Oèi æe ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat æe zemlju nepreglednu. ¹⁸Srce æe ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiæe? ¹⁹Neæeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije. ²⁰Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oèi æe ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštiæeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolèiæi nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida. ²¹Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neæe onud proæi nijedna laða s veslima niti æe koji bojni brod projedriti. ²²Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on æe nas spasiti. ²³Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti æe se naplijeniti plijena! ²⁴I nijedan graðanin neæe reæi: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja æe se oprostiti.

Chapter 34

¹ Pristupite, puci, da èujete, pomno slušajte, narodi; èuj, zemljo, i sve što te ispunja, kruže zemaljski i sve što raste po tebi! ²Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruèi ih uništenju, pokolju ih predade. ³Leže njihovi pobijeni, smrad se diže od trupla mnogih, krv gorama proteèe, ⁴raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se sviše kao knjiga i pada sva njihova vojska k'o što lozov list otpada, k'o što se trusi lišæe smokovo. ⁵Jer na nebu je opijeni maè moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod što ga prokleh. ⁶Maè Jahvin krvlju je opijen, omašæen pretilinom, krvlju janjeæom i jareæom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri žrtva prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj. ⁷S njima æe biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja æe se njihovom napojiti krvlju, i prašina njihova omastit' pretilinom, ⁸jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti. ⁹Potoci se njegovi obræu u smolu, prašina njegova u sumpor, i zemlja æe mu postat smola goreæa. ¹⁰Ni noæu ni danju ugasit' se neæe, dim æe joj se dizati dovijeka, iz koljena u koljeno pusta æe ostati, za vjekove vjekova nitko neæe prolaziti njome. ¹¹Zaposjest æe je jež i èaplja, sova i gavran prebivat æe u njoj. Rastegnut æe nad njom uže pustoši i visak praznine. ¹²Ondje æe se nastaniti jarci, neæe biti više plemiæa njezinih, ondje se više neæe proglašavat' kraljevi, svi æe joj knezovi biti uništeni. ¹³Niæi æe trnje u njenim dvorcima, u tvrðavama kopriva i strièak, ona æe biti jazbina èagljima, ležaj nojevima. ¹⁴Ondje æe se sretat divlje maèke s hijenama, jarci æe dozivati jedan drugoga; ondje æe se odmarati Lilit našav poèivalište. ¹⁵Ondje æe se gnijezditi guja, odlagati jaja, ležat' na njima, u sjeni ih tvojoj izleæi; onamo æe slijetati jastrebovi jedan za drugim. ¹⁶Istražujte u knjizi Jahvinoj i èitajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako narediše i duh njegov njih sakupi. ¹⁷Jer on im je ždrijeb bacio i ruka im njegova užetom zemlju odmjeri: dovijeka æe je oni posjedovati, od koljena do koljena nju æe obitavati.

Chapter 35

¹ Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka klièe stepa, nek' ljiljan procvjeta. ²Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja klièe i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni æe vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. ³Ukrijepite ruke klonule, uèvrstite koljena klecava! ⁴Recite preplašenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!" ⁵Sljepaèke æe oèi progledati, uši æe se gluhih otvoriti, ⁶tad æe hromi skakati k'o jelen, njemakov æe jezik klicati. Jer æe u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, ⁷sažgana æe zemlja postat' jezero, a tlo žedno - izvori. U brlozima gdje ležahu èaglji izrast æe rogoz i trska. ⁸Bit æe ondje èista cesta, a zvat æe se Sveti put: nitko neèist njime neæe proæi, bezumnici njime neæe lutati. ⁹Ondje neæe više biti lÓava, nit' æe onud zvijer prolaziti, veæ æe hodit' samo otkupljeni, ¹⁰vraæati se otkupljenici Jahvini. Doæi æe u Sion klièuæ' od radosti, s veseljem vjeènim na èelima; pratit æe ih radost i veselje, pobjeæi æe bol i jauci.

Chapter 36

¹ Èetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade sve utvrðene judejske gradove i osvoji ih. ²Tada pošalje asirski kralj iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji velikoga peharnika s jakom vojskom. On stade kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. ³K njemu iziðe upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov. ⁴Veliki im peharnik reèe: "Kažite Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, kralj asirski: 'Kakvo je to uzdanje u koje se uzdaš? ⁵Misliš li da su prazne rijeèi veæ i savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? ⁶Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja prodire i probada dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.' ⁷Možda æete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim žrtvenikom klanjajte!' ⁸Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim: dat æu ti dvije tisuæe konja ako mogneš naæi jahaèe za njih. ⁹Kako æeš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali ti se uzdaš u Egipat da æe ti dati kola i konjanike! ¹⁰Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ove zemlje da je razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'" ¹¹Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: "Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da èuje narod koji je na zidinama." ¹²Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvojem gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuðeni da s vama jedu svoju neèist i piju svoju mokraæu?" ¹³Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove rijeèi: "Èujte rijeè velikoga kralja, kralja asirskoga! ¹⁴Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. ¹⁵Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreæi: Jahve æe nas sigurno izbaviti: ovaj grad neæe pasti u ruke kralju asirskom. ¹⁶Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca ¹⁷dok ne doðem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinograda. ¹⁸Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreæi vam: Jahve æe vas izbaviti. Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? ¹⁹Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz moje ruke? ²⁰Koji su meðu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke, da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?'" ²¹Šutjeli su i ni rijeèi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!" ²²Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, doðoše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saopæiše mu rijeèi velikoga peharnika.

Chapter 37

¹ Èuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuèe kostrijet i ode u Dom Jahvin. ²Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i sveæenièke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. ³Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do poroðaja, a nema snage da se rode. ⁴Možda je Jahve, Bog tvoj, èuo rijeèi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda æe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeèi koje je èuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'" ⁵Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, ⁶on im reèe: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijeèi koje si èuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. ⁷Udahnut æu u njega duh, i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'" ⁸Veliki peharnik vrati se i naðe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše èuo da je kralj otišao iz Lakiša. ⁹Doèuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojštio na njega. Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: ¹⁰"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog kralja. ¹¹Ti znaš što su kraljevi asirski uèinili svim zemljama izruèivši ih prokletstvu! A ti, ti li æeš se spasiti? ¹²Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru? ¹³Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'" ¹⁴Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proèita ga. Zatim uðe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. ¹⁵I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: ¹⁶"Jahve nad Vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. ¹⁷Prikloni uho, Jahve, i poèuj! Otvori oèi, Jahve, i vidi! Sanheribove èujder rijeèi koje poruèi da izruga Boga živoga. ¹⁸Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove; ¹⁹pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, veæ djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše. ²⁰Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!" ²¹Tad Izaija, sin Amosov, poruèi Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.' ²²Evo rijeèi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Kæi sionska; za tobom maše glavom kæi jeruzalemska. ²³Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! ²⁴Po slugama si svojim vrijeðao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gorÄa, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najviše i èemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši, i vrt njegov šumoviti. ²⁵Kopao sam i pio sam vode tuðe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. ²⁶Èuješ li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline; ²⁷stanovnici njini, nemoæni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istoènim. ²⁸Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraæaš. ²⁹Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi doðe, prsten æu ti provuæi kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit æu te putem kojim si došao! ³⁰A znak nek' ti bude ovo: ove æe se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treæe godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod. ³¹Preživjeli iz kuæe Judine, žilje æe pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu. ³²Jer æe iz Jeruzalema izaæi Ostatak. Saèuvani s gore Siona. Sve æe to uèinit' ljubomora Jahve nad Vojskama. ³³Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on uæi neæe, ovamo strijele svoje neæe izmetati, k njemu neæe ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. ³⁴Vratit æe se putem kojim je i došao, u grad ovaj neæe uæi - rijeè je Jahvina. ³⁵Grad æu ovaj štitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." ³⁶Tad iziðe Anðeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuæa ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. ³⁷Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. ³⁸Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše maèem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.

Chapter 38

¹ U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, doðe mu i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuæu svoju, jer æeš umrijeti, neæeš ozdraviti.'" ²Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: ³"Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i uèinio što je dobro u tvojim oèima." I Ezekija briznu u gorak plaè. ⁴Tada doðe rijeè Jahvina Izaiji: ⁵"Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izlijeèit æu te; za tri dana uziæi æeš u Dom Jahvin. Dodat æu tvome vijeku petnaest godina. ⁶Izbavit æu tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit æu ovaj grad!'" ⁷Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da æe uèiniti što je rekao: ⁸sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunèanika vratit æu za deset stupnjeva natrag." I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše veæ sišlo. ⁹Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti: ¹⁰"Govorio sam: U podne dana svojih ja moram otiæi. Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta. ¹¹Govorio sam: Vidjet više neæu Jahve na zemlji živih, vidjet više neæu nikoga od stanovnika ovog svijeta. ¹²Stan je moj razvrgnut, baèen daleko, kao šator pastirski; poput tkalca moj si život namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do noæi skonèat æeš me, ¹³vièem sve do jutra; kao što lav mrska kosti moje, od jutra do noæi skonèat æeš me. ¹⁴Poput laste ja pijuèem, zapomažem kao golubica, uzgor mi se okreæu oèi, zauzmi se, jamèi za me. ¹⁵Kako æu mu govoriti i što æu mu reæi? TÓa on je koji djeluje. Slavit æu te sva ljeta svoja, premda s gorèinom u duši. ¹⁶Gospodine, za tebe živjet æe srce moje i živjet æe moj duh. Ti æeš me izlijeèiti i vratiti mi život, ¹⁷bolest æe mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leða si bacio sve moje grijehe. ¹⁸Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju. ¹⁹Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac nauèava sinovima tvoju vjernost. ²⁰U pomoæ mi, Jahve priteci, i mi æemo pjevati uz harfe sve dane svojega života pred Hramom Jahvinim." ²¹Izaija naloži: "Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na èir i on æe ozdraviti." ²²Ezekija upita: "Po kojem æu znaku prepoznati da æu uziæi u Dom Jahvin?"

Chapter 39

¹ U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše èuo da se razbolio i ozdravio. ²Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo nièega u njegovu dvoru i u svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao. ³Tada prorok Izaija doðe kralju Ezekiji i upita ga: "Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?" Ezekija odgovori: "Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona." ⁴Izaija upita dalje: "Što su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima nièega što im nisam pokazao." ⁵Tad Izaija reèe Ezekiji: "Èuj rijeè Jahve nad Vojskama: ⁶'Evo dolaze dani kada æe sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neæe ostati,' kaže Jahve. ⁷'A od sinova koji poteku od tebe, koji ti se rode, neke æe uzeti da budu uškopljeni dvorani babilonskoga kralja.'" ⁸Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je rijeè koju ti je Jahve objavio." A mislio je: "Bit æe barem mira i sigurnosti za moga života."

Chapter 40

¹ "Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. ²Govorite srcu Jeruzalema, vièite mu da mu se ropstvo okonèa, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje." ³Glas vièe: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. ⁴Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni. ⁵Otkrit æe se tada Slava Jahvina i svako æe je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila." ⁶Glas nalaže: "Vièi!" Odgovorih: "Što da vièem?" - "Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest. ⁷Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih proðe. Doista, narod je trava. ⁸Sahne trava, vene cvijet, ali rijeè Boga našeg ostaje dovijeka." ⁹Na visoku se uspni goru, glasnièe radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasnièe radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!" ¹⁰Gle, Gospod Jahve dolazi u moæi, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. ¹¹Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naruèju i brižljivo njeguje dojilice. ¹²Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove? ¹³Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? ¹⁴S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, nauèio ga putovima pravde? Tko li ga je nauèio znanju, pokazao mu put k umnosti? ¹⁵Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! ¹⁶Libanon je malen za lomaèu, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu. ¹⁷Svi narodi k'o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina. ¹⁸S kime æete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'? ¹⁹Ljevaè lijeva idol, zlatar ga pozlaæuje i lijeva od srebra lanèiæe. ²⁰Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika. da mu naèini kip nepomièan. ²¹Zar ne znate? Zar niste èuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? ²²On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. ²³On obraæa u ništa knezove, uništava suce zemaljske. ²⁴Tek što su zasaðeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o pljevu raznese. ²⁵"S kime æete mene prispodobit', tko mi je ravan?" - kaže Svetac. ²⁶Podignite oèi i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu. ²⁷Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmièe moja pravica?" ²⁸Zar ne znaš? Zar nisi èuo? Jahve je Bog vjeèni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. ²⁹Umornome snagu vraæa, jaèa nemoænoga. ³⁰Mladiæi se more i malakšu, iznemogli, momci posræu. ³¹Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trèe i ne sustaju, hode i ne more se.

Chapter 41

¹ Umuknite preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se primaknu i progovore; zajedno pristupimo k sudu. ²"Tko je podigao s Istoka onog kog ukorak prati Pobjeda? Tko mu izruèuje narode i kraljeve podlaže? Prah su pod maèem njegovim, k'o pljevu ih njegov luk raspršuje. ³Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne dotièu. ⁴Tko je to uèinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit æu ovaj isti s posljednjima!" ⁵Otoci gledaju i strah ih obuzima, dršæu krajevi zemaljski, oni se bliže i veæ su tu. ⁶Svatko pomaže svome drugu i bratu svom zbori: "Hrabro!" ⁷Ljevaè bodri zlatara, onaj koji gladi èekiæem bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: "Dobro je", i èavlima kip uèvršæuje da se ne pomièe. ⁸Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomèe Abrahama, mojega ljubimca! ⁹Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: "Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio." ¹⁰Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjednièkom desnicom. ¹¹Gle, postidjet æe se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit æe uništeni i propast æe oni što se s tobom parbiše! ¹²Tražit æeš svoje protivnike, ali ih neæeš naæi. Bit æe uništeni, svedeni na ništa oni koji protiv tebe vojuju. ¹³Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: "Ne boj se, ja ti pomažem." ¹⁴Ne boj se, Jakove, crviæu, Izraele, lièinko, ja sam pomoæ tvoja - rijeè je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj. ¹⁵Gle, èinim te mlatilom oštrim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit æeš i satirati brda, u prah æeš pretvoriti bregove. ¹⁶Vijat æeš ih, vjetar æe ih odnijeti, vihor æe ih raspršiti. A ti æeš kliktati u Jahvi, dièit æeš se Svecem Izraelovim. ¹⁷Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeði. Ja, Jahve, njih æu uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit' ih neæu. ¹⁸U goleti bregova otvorit æu rijeke i posred dolova izvore. Pustinju æu pretvoriti u moèvaru, a u vrela sušnu zemlju. ¹⁹Posadit æu u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu æu pošumiti èempresom, brijestom i šimširom zajedno. ²⁰Nek' svi vide i nek' znaju, nek' promisle i nek' shvate: ruka Jahvina to uèini, Svetac Izraelov stvori sve. ²¹"Iznesite svoj spor, kaže Jahve, predoèite dokaze, kaže kralj Jakovljev. ²²Nek' pristupe i nek' nam objave ono što æe se zbiti. TÓa što su nam otkrili o onom što bijaše, što se ispunilo, da o tom mislimo? Il' objavite što æe biti, da doznamo ono što dolazi. ²³Otkrijte nam što æe se poslije zbiti, i poznat æemo da ste bogovi. Uèinite nešto, dobro ili zlo, da se zaèudimo i prepadnemo zajedno. ²⁴Ali vi niste ništa i djela su vam ništavna, gnusan je koji vas izabere." ²⁵Podigoh ga sa sjevera da doðe, zazvah ga po imenu s istoka. Kao blato gazio je namjesnike, kao što po glini lonèar gazi. ²⁶Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da èuje rijeèi vaše. ²⁷Ja prvi rekoh Sionu: "Gle, evo ih"; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne. ²⁸Gledao sam, ali ne bješe nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade, da ih pitam i da odgovore. ²⁹Svi zajedno ništa su, ništavna su djela njihova, vjetar i ispraznost njihovi kipovi.

Chapter 42

¹ Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. ²On ne vièe, on ne diže glasa, niti se èuti može po ulicama. ³On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ⁴ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. ⁵Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah biæima što njome hode. ⁶Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, èvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, ⁷da otvoriš oèi slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. ⁸Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti èasti svoje kipovima. ⁹Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove dogaðaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem. ¹⁰Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji! ¹¹Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka klièu s gorskih vrhova! ¹²Nek' daju èast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima! ¹³Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junaèki na svog neprijatelja. ¹⁴"Šutjeh dugo, gluh se èinjah, svladavah se; sad vièem kao žena kada raða, dašæem i uzdišem. ¹⁵Isušit æu brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke æu u stepe pretvoriti i moèvare isušiti. ¹⁶Vodit æu slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima æu tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To æu uèiniti i neæu propustiti. ¹⁷Uzmaknut æe u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'" ¹⁸Èujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite! ¹⁹Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin? ²⁰Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi èuo! ²¹Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzvelièa i proslavi Zakon svoj. ²²A narod je ovaj opljaèkan i oplijenjen, mladiæi mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: "Vrati!" ²³Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak? ²⁴Tko je pljaèkašu izruèio Jakova i otimaèima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, èijim putima ne htjedosmo hoditi, èiji Zakon nismo slušali? ²⁵Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze.

Chapter 43

¹ Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! ²Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neæe te preplaviti. Poðeš li kroz vatru, neæeš izgorjeti, plamen te opaliti neæe. ³Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu. ⁴Jer dragocjen si u mojim oèima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe i narode za život tvoj. ⁵Ne boj se jer ja sam s tobom. S istoka æu ti dovest' potomstvo i sabrat æu te sa zapada. ⁶Reæi æu sjeveru: 'Daj mi ga!' a jugu 'Ne zadržavaj ga!' Sinove mi dovedi izdaleka i kæeri moje s kraja zemlje, ⁷sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i naèinio." ⁸Izvedi narod slijep, premda oèi ima, i gluh, premda uši ima. ⁹Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davno navijestio? Nek' dovedu svjedoke da se opravdaju, neka se èuje da se može reæi: "Istina je!" ¹⁰Jer vi ste mi svjedoci, rijeè je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio naèinjen i neæe poslije mene biti. ¹¹Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. ¹²Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema meðu vama tuðinca! Vi ste mi svjedoci, rijeè je Jahvina, a ja sam Bog ¹³od vjeènosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; što uèinim, tko izmijeniti može? ¹⁴Ovako govori Jahve, otkupitelj vaš, Svetac Izraelov: "Radi vas poslah protiv Babilona, oborit æu prijevornice zatvorima i Kaldejci æe udarit u kukanje. ¹⁵Ja sam Jahve, Svetac vaš, stvoritelj Izraelov, kralj vaš!" ¹⁶Ovako govori Jahve, koji put po moru naèini i stazu po vodama silnim; ¹⁷koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše. ¹⁸Ne spominjite se onog što se zbilo, nit' mislite na ono što je prošlo. ¹⁹Evo, èinim nešto novo; veæ nastaje. Zar ne opažate? Da, put æu napraviti u pustinji, a staze u pustoši. ²⁰Slavit æe me divlje zvijeri, èaglji i nojevi, jer vodu æu stvorit' u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. ²¹I narod koji sam sebi sazdao moju æe kazivati hvalu! ²²Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele! ²³Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me èastio žrtvama. A ja te silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao ištuæi kada. ²⁴Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim muèio, bezakonjem svojim dosaðivao mi. ²⁵A ja, ja radi sebe opaèine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem. ²⁶Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaš. ²⁷Prvi je otac tvoj sagriješio, posrednici tvoji od mene se odmetnuli, ²⁸knezovi su tvoji oskvrnuli Svetište. Tad izruèih Jakova prokletstvu, i poruzi Izraela.

Chapter 44

¹ Sad èuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao. ²Ovako kaže Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: "Ne boj se, Jakove, slugo moja, Ješurune, kog sam izabrao. ³Jer na žednu æu zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke. Izlit æu duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja. ⁴Rast æe kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekuæice. ⁵Jedan æe reæi: 'Ja sam Jahvin', drugi æe se zvati imenom Jakovljevim. Treæi æe sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat æe se imenom Izraelovim." ⁶Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema. ⁷Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi razloži! Tko je od vjeènosti otkrio što se zbilo? Nek' nam navijesti što æe još doæi! ⁸Ne plašite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!" ⁹Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste nièemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. ¹⁰Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne oèekuje? ¹¹Gle, svi æe štovatelji likova biti osramoæeni, izraðivaèi njihovi više od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast æe se i postidjeti odjednom. ¹²Kovaè ga izraðuje na živu ugljevlju, èekiæem ga oblikuje, snažnom ga rukom obraðuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se. ¹³Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko oblièje, da stoji u hramu. ¹⁴Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo èempres ili hrast koje je za se njegovao meðu šumskim drveæem; ili je posadio bor koji raste od kiše. ¹⁵Èovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeèe kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada nièice, pravi kip i klanja mu se. ¹⁶Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peèe meso na žeravi, jede peèenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru." ¹⁷Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim nièice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog." ¹⁸Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oèi pa ne vide, i srce pa ne shvaæaju. ¹⁹Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: "Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar æu od ostatka naèiniti gnusobu? Zar æu se komadu drveta klanjati?" ²⁰On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neæe spasti svog života i nikad neæe reæi: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?" ²¹Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, neæu te zaboraviti! ²²Kao maglu rastjerao sam tvoje opaèine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio. ²³Klièite, nebesa, jer je Jahve uèinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radošæu, planine, i vi, šume, sa svim svojim drveæem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu! ²⁴Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i uèvrstio zemlju bez pomoæi ièije. ²⁵Ja osujeæujem znamenja vraèa, i èarobnjake u luðake promeæem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraæam u bezumlje, ²⁶ali potvrðujem rijeè sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika. Ja govorim Jeruzalemu: 'Naseli se!' I gradovima judejskim: 'Sagradite se!' Iz razvalina ja ih podižem. ²⁷Ja govorim moru: 'Presahni! Presušujem ti rijeke.' ²⁸Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on æe sve želje moje ispuniti govoreæi Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'"

Chapter 45

¹ Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: "Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. ²Ja æu hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim željezne prijevornice. ³Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov. ⁴Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi. ⁵Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: ⁶nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo." Ja sam Jahve i nema drugoga; ⁷ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreæu i dovodim nesreæu, ja, Jahve, èinim sve to. ⁸Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošæu. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Jahve, stvaram sve. ⁹Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je meðu glinenim sudovima! Kaže li glina lonèaru: "Što radiš?" ili djelo njegovo: "Kljast si!" ¹⁰Jao onom koji kaže ocu: "Što si rodio?" Ili ženi: "Što si na svijet dala?" ¹¹Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: "Zar je vaše da me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate? ¹²Ja sam naèinio zemlju i èovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim. ¹³Ja sam ga podigao da pobijedi i poravnao sam mu sve putove. On æe obnoviti moj Grad i sužnje moje vratiti bez otkupnine i naknade." Tako kaže Jahve nad Vojskama. ¹⁴Ovako govori Jahve: "Ratari Egipta i trgovci Kuša, i Sebejci, ljudi rasta visoka, prijeæi æe tebi i tvoji æe biti; za tobom æe iæi okovani, tebi æe se klanjati i molit æe ti se: 'Jedino je kod tebe Bog, nema drugoga; ništavni su bogovi.'" ¹⁵Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj. ¹⁶Postidjet æe se i poniknut æe svi zajedno, otiæi æe u ruglu oni koji prave kipove. ¹⁷A Jahve æe vjeènim spasenjem spasit' Izraela. Neæete se postidjeti i neæete poniknuti dovijeka. ¹⁸Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj - on je Bog - koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je uèvrstio i nije je stvorio pustu, veæ ju je uoblièio za obitavanje: "Ja sam Jahve i nema drugoga. ¹⁹Nisam govorio u tajnosti, u zakutku mraène zemlje. Nisam rekao potomstvu Jakovljevu: 'Tražite me u pustoši.' Ja, Jahve, govorim pravo i naviještam èestito." ²⁰"Saberite se i doðite, pristupite zajedno, svi preživjeli od naroda! Neznalice puke oni su što nose kip izraðen od drveta i mole boga koji ih spasit' ne može. ²¹Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. ²²Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! ²³Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, rijeè neopoziva, da æe se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome æe se svaki jezik zaklinjati ²⁴govoreæi: 'Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!'" K njemu æe doæi, postiðeni, svi što na nj su bjesnjeli. ²⁵U Jahvi æe pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!

Chapter 46

¹ Pade Bel! Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku, nose ih kao breme, teret što zamara. ²Padaju, ruše se svi zajedno, ne mogu spasiti one što ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze. ³"Slušajte me, kuæo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuæe Izraelove! Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina. ⁴Do starosti vaše ja æu ostat' isti, do vaših sjedina podupirat æu vas. To sam èinio; nosit æu vas i dalje, pomagati vas, izbavljati. ⁵S kime biste me usporedili i izjednaèili, s kime prispodobili: komu da sam slièan? ⁶Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga naèini te pred njim padaju nièice i klanjaju se. ⁷Dižu ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on stoji i ne mièe se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog ne spasava od nevolje njegove. ⁸Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici, ⁹sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi slièan nije! ¹⁰Onaj sam koji od poèetka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka æe se moja ispuniti, izvršit æu sve što mi je po volji. ¹¹S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem èovjeka svog nauma. Rekao sam - ispunit æu, naumio sam - izvršit æu. ¹²Slušajte me, vi koji gubite srèanost i koji ste daleko od pobjede. ¹³Primièem svoju pobjedu, nije više daleko, spasenje moje zakasniti neæe. Na Sion æu spas staviti, u Izraela svoju slavu."

Chapter 47

¹ Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, kæeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kæeri kaldejska! Jer, neæe te više zvati nježnom i tankoæutnom. ²Uzmi mlin i melji brašno! Skini prijevjes, podigni skut, razgali bedra, prijeði preko rijeke! ³Nek' se golotinja tvoja otkrije, nek' se sramota tvoja pokaže! Ja æu se osvetiti, odvraæat' me nitko neæe. ⁴Otkupitelj naš, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže: ⁵"Sjedi šutke, u mrak se povuci, kæeri kaldejska. Jer, neæe te više zvati vladaricom kraljevstava. ⁶Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izruèih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški. ⁷Govorila si: 'Dovijeka gospodaricom æu ostati.' Nikad nisi to k srcu uzela ni pomislila kako æe se završiti. ⁸A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: 'Ja, i nitko drugi! Nikad neæu obudovjeti, neæu djece izgubiti!' ⁹Stiæi æe te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit æeš djecu, obudovjet æeš! Punom æe te mjerom snaæi oboje, pokraj svega tvojeg vraèanja i množine tvojih zaklinjanja! ¹⁰U zloæu si se svoju uzdala, govorila si: 'Nitko me ne vidi!' Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: 'Ja i nitko drugi!' ¹¹Zlo æe te snaæi - neæeš ga presresti; oborit æe se na te nesreæa - neæeš je odvratiti; doæi æe na te propast iznenada - neæeš je predvidjeti. ¹²Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim èaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda æe ti biti od koristi? Možda æeš s njima strah utjerati? ¹³Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek' ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca prorièu ono što æe te snaæi. ¹⁴Gle, oni æe biti poput pljeve, oganj æe ih sažeæi. Ni sami sebe neæe izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neæe ostat' ni žerave da se tko ogrije, ni ognjišta da uza nj posjedne! ¹⁵Takvi æe ti biti vraèi tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poæi æe svaki svojim putem, i nikog neæe biti da te spasi."

Chapter 48

¹ Èujte ovo, kuæo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i koji ste izišli iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi. ²Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova, Jahve nad Vojskama njemu je ime. ³Dogoðaje prošle odavna sam navijestio, iz mojih su izišli usta i ja sam ih objavio, uèinih brzo, i zbi se. ⁴Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila gvozdena i èelo da ti je mjedeno. ⁵Zato sam ti veæ onda navijestio, javio ti prije nego što se zbilo, da ne bi rekao: "Moj kip uèini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjediše tako!" ⁶Èuo si i vidio sve to; zar ne priznaješ? A sada navijestit æu ti nešto novo, otajno, što još ne znaš; ⁷ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ništa èuo, da ne bi rekao: "Znao sam." ⁸Nisi o tome èuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da æeš se iznevjeriti i da te od utrobe majèine zovu otpadnikom. ⁹Radi imena svoga odgaðah svoj gnjev, radi èasti svoje susprezah se da te ne uništim. ¹⁰Gle, proèistio sam te poput srebra, iskušao te u talioniku nevolje. ¹¹Sebe radi èinih tako, sebe radi! TÓa zar da se ime moje obešèasti? Slave svoje drugome ne dam! ¹²Èuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji. ¹³Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze. ¹⁴Saberite se svi i èujte: tko je od njih to prorekao? "Onaj koga Jahve ljubi ispunit æe volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim." ¹⁵Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu. ¹⁶Pristupite k meni i poèujte ovo: "Od poèetka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje." - "A sada me Gospod Jahve šalje s duhom svojim." ¹⁷Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: "Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te uèim, vodim te putem kojim ti je iæi. ¹⁸O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreæa bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi! ¹⁹Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!" ²⁰Izaðite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno klièuæi, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: "Jahve je otkupio slugu svoga Jakova! ²¹Nisu žeðali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je peæinu i potekla je voda." ²²"Nema mira opakima," kaže Jahve.

Chapter 49

¹ Èujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. ²Od usta mojih britak maè je naèinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru naèinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. ³Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom æu se proslaviti!" ⁴A ja rekoh: "Zaludu sam se muèio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim naèini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. ⁵Proslavih se u oèima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga. ⁶I reèe mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego æu te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš." ⁷Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silnièkome: "Kad vide, diæi æe se kraljevi, bacit æe se nièice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao." ⁸Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja æu te uslišiti, u dan spasa ja æu ti pomoæi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, ⁹da kažeš zasužnjenima: 'Iziðite!' a onima koji su u tami: 'Doðite na svjetlo!' Oni æe pasti uzduž svih putova, i paša æe im biti po svim goletima. ¹⁰Neæe više gladovat' i žeðati, neæe ih muèiti žega ni sunce, jer vodit æe ih onaj koji im se smiluje, dovest æe ih k izvorima vode. ¹¹Sve gore svoje obratit æe u putove, i ceste æe se moje povisiti." ¹²Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. ¹³Klièite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. ¹⁴Sion reèe: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi." ¹⁵"Može li žena zaboravit' svoje dojenèe, ne imat' suæuti za èedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neæu. ¹⁶Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oèima. ¹⁷Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe. ¹⁸Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. Života mi moga" - rijeè je Jahvina - "svima æeš se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima æeš se k'o nevjesta ukrasiti! ¹⁹Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna æe biti žiteljima tvojim kad se udalje oni što te zatirahu. ²⁰Opet æe na tvoje uši reæi sinovi kojih si bila lišena: 'Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.' ²¹I ti æeš se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbaèena, pa tko ih podiže? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'" ²²Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit æe ti u naruèju sinove, nosit æe ti kæeri na pleæima. ²³Kraljevi æe biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat æe ti se licem do zemlje i prah æe lizat s tvojih nogu. I znat æeš da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neæe se posramiti." ²⁴Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobjeæ pobjedniku? ²⁵Da, ovako govori Jahve: "Bit æe oduzet sužanj junaku, pobjeæi æe plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja æu se sporiti, tvoju djecu ja æu izbaviti; ²⁶tlaèiteljima æu tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit æe se kao moštom. I znat æe svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev."

Chapter 50

¹ Ovako govori Jahve: "Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaša otpuštena. ²Zašto ne naðoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od žeði ugibaju. ³Nebesa oblaèim u tminu i kostrijet im dajem za pokrivaè!" ⁴Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam rijeèju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao uèenici. ⁵Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. ⁶Leða podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu èupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. ⁷Gospod mi Jahve pomaže, zato se neæu smesti. Zato uèinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neæu postidjeti. ⁸Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko æe se pravdati sa mnom? Iziðimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se približi! ⁹Gle, Gospod mi Jahve pomaže, tko æe me osuditi? Svi æe se oni k'o haljina izlizati, moljac æe ih razjesti. ¹⁰"Tko god se od vas Jahve boji, nek' posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez traèka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni. ¹¹Ali svi vi oganj palite, raspirujete žeravicu. Idite u plamenove ognja svojega i u žeravu koju raspiriste. Tako æe vam moja uèiniti ruka: ležat æete u mukama.

Chapter 51

¹ Èujte me, vi koji za pravdom težite, koji Jahvu tražite; pogledajte stijenu iz koje ste isjeèeni i jamu duboku iz koje ste izvaðeni. ²Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao, al' sam ga blagoslovio i umnožio." ³Jest, Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru æe njegovu uèiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. Klicanje i radost njim æe odjekivat', i zahvalnice i glas hvalospjeva. ⁴"Pomno me slušaj, puèe moj, poèujte me, narodi! Jer od mene Zakon dolazi i moje pravo za svjetlo narodima. ⁵Brzo æe stiæi pravda moja, moje æe spasenje doæi kao svjetlost. Moja æe mišica suditi narodima. Mene oèekuju otoci i u moju se mišicu uzdaju. ⁶K nebu oèi podignite, na zemlju dolje pogledajte. K'o dim æe se rasplinut' nebesa, zemlja æe se k'o haljina istrošit', kao komarci nestat æe joj žitelji. Ali æe spasenje moje trajati dovijeka, i pravdi mojoj neæe biti kraja. ⁷Poslušajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj Zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne plašite se uvreda! ⁸Jer moljac æe ih razjesti kao haljinu, crv æe ih rastoèiti kao vunu. Ali æe pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do koljena." ⁹Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja? ¹⁰Nisi li ti isušila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske put naèinila da njime prolaze otkupljeni? ¹¹Vratit æe se oni što ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima doæi æe na Sion. Vjeèna æe sreæa biti nad glavama, pratit æe ih klicanje i radost, nestat æe tuge i jecaja. ¹²Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna èovjeka i sina èovjeèjeg, koji je kao trava? ¹³Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji zemlju utemelji; sveudilj strepiš, svaki dan, od tlaèiteljeve jarosti. Kao da je pregnuo da te uništi. Ali gdje je sad jarost tlaèiteljeva? ¹⁴Doskora æe biti slobodan sužanj, neæe umrijeti u jami, niti æe mu kruha nedostajati. ¹⁵Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi buèe, ime mi je Jahve nad Vojskama. ¹⁶Svoje sam ti rijeèi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: "Ti si narod moj!" ¹⁷Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke Jahvine èašu gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio. ¹⁸Od svih sinova koje je rodio ne bješe nikog da ga vodi; od svih sinova koje je podigao ne bješe nikog da ga pridrži. ¹⁹Ovo te dvoje pogodilo - tko da te požali? - pohara i rasap, glad i maè - tko da te utješi? ²⁰Sinovi ti leže obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u mreži, puni gnjeva Jahvina, prijetnje Boga tvojega. ²¹Zato èuj ovo, bijednièe, pijan, ali ne od vina. ²²Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: "Iz ruke ti, evo, uzimam èašu opojnu, pehar gnjeva svojega: neæeš ga više piti. ²³Stavit æu je u ruke tvojim tlaèiteljima, onima koji su ti govorili: 'Prigni se da prijeðemo!' I ti si im leða kao tlo podmetao, kao put za prolaznike.

Chapter 52

¹ Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti, jer više neæe k tebi ulaziti neobrezani i neèisti. ²Otresi prah sa sebe, ustani, izgnani Jeruzaleme! Skini okov sa svog vrata, izgnana kæeri sionska." ³Jest, ovako govori Jahve: "Bili ste prodani nizašto i bit æete otkupljeni bez novaca." ⁴Jest, ovako govori Gospod Jahve: "Moj je narod sišao nekoæ u Egipat da se ondje nastani kao stranac, potom ga Asirci nizašto potlaèiše. ⁵Ali sada, èemu sam ja ovdje - rijeè je Jahvina - kad je moj narod bio bez razloga porobljen, a gospodari njegovi likuju - rijeè je Jahvina - i bez prestanka se danomice ime moje huli. ⁶Zato æe narod moj poznati moje ime i shvatit æe u onaj dan da sam ja koji govorim: 'Evo me!'" ⁷Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreæu, i spasenje naviješta govoreæ Sionu: "Bog tvoj kraljuje!" ⁸Èuj, stražari ti glas podižu, zajedno svi klièu od radosti, jer na svoje oèi vide gdje se na Sion vraæa Jahve. ⁹Radujte se, klièite, razvaline jeruzalemske, jer je Jahve utješio narod svoj i otkupio Jeruzalem. ¹⁰Ogolio je Jahve svetu svoju mišicu pred oèima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga našega. ¹¹Odlazite, odlazite, iziðite odatle, ne dotièite ništa neèisto! Iziðite iz njegove sredine! Oèistite se, vi koji nosite posude Jahvine! ¹²Jer neæete iziæi u hitnji, niti æete iæi bježeæi, jer æe vam prethodnica biti Jahve, a zalaznica Bog Izraelov! ¹³Gle, uspjet æe Sluga moj, podignut æe se, uzvisit' i proslaviti! ¹⁴Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te oblièjem više nije nalièio na èovjeka - ¹⁵tako æe on mnoge zadiviti narode i kraljevi æe pred njim usta stisnuti videæ' ono o èemu im nitko nije govorio, shvaæajuæ' ono o èemu nikad èuli nisu:

Chapter 53

¹ "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" ²Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. ³Prezren bješe, odbaèen od ljudi, èovjek boli, vièan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. ⁴A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. ⁵Za naše grijehe probodoše njega, za opaèine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. ⁶Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. ⁷Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. ⁸Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. ⁹Ukop mu odrediše meðu zloèincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije poèinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. ¹⁰Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet æe potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina æe se volja po njemu ispuniti. ¹¹Zbog patnje duše svoje vidjet æe svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat æe mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. ¹²Zato æu mu mnoštvo dati u baštinu i s moguænicima plijen æe dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i meðu zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloèince.

Chapter 54

¹ Klièi, nerotkinjo, koja nisi raðala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Jahve. ²Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolèiæe uèvrsti! ³Jer proširit æeš se desno i lijevo. Tvoje æe potomstvo zavladat' narodima i napuèit æe opustjele gradove. ⁴Ne boj se, neæeš se postidjeti; na srami se, neæeš se crvenjeti. Zaboravit æeš sramotu svoje mladosti i više se neæeš spominjati rugla udovištva svoga. ⁵Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove. ⁶Jest, k'o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti, pita Bog tvoj. ⁷"Za kratak trenutak ostavih tebe, al' u suæuti velikoj opet æu te prigrliti. ⁸U provali srdžbe sakrih naèas od tebe lice svoje, al' u ljubavi vjeènoj smilovah se tebi," govori Jahve, tvoj Otkupitelj. ⁹"Bit æe mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neæe više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neæu na tebe srditi nit' æu ti prijetiti. ¹⁰Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja neæe odmaæ' od tebe, nit' æe se pokolebati moj Savez mira," kaže Jahve koji ti se smilovao. ¹¹"O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna, gle, postavit æu na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje. ¹²Od rubina diæi æu ti kruništa, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja. ¹³Svi æe ti sinovi Jahvini biti uèenici, i velika æe biti sreæa djece tvoje. ¹⁴Na pravdi æeš biti zasnovana. Odbaci tjeskobu, nemaš se èega bojati, odbaci strah jer ti se neæe primaæi. ¹⁵Ako li te napadnu, neæe doæi od mene; tko se na te digne, zbog tebe æe pasti. ¹⁶Gle, ja sam stvorio kovaèa koji raspaljuje žeravu i vadi iz nje oružje da ga kuje. Ali stvorih i zatornika da uništava. ¹⁷Neæe uspjeti oružje protiv tebe skovano. Dokazat æeš da je zao svaki jezik što na te udari na sudu. To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene" - rijeè je Jahvina.

Chapter 55

¹ "O svi vi koji ste žedni, doðite na vodu; ako novaca i nemate, doðite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! ²Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro æete jesti i soèna æete uživati jela. ³Priklonite uho i k meni doðite, poslušajte, i duša æe vam živjeti. Sklopit æu s vama Savez vjeèan, Savez milosti Davidu obeæanih." ⁴Evo, uèinih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima. ⁵Evo, pozvat æeš narod koji ne poznaješ, i narod koji te ne zna dohrlit æe k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te proslavio. ⁶Tražite Jahvu dok se može naæi, zovite ga dok je blizu! ⁷Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji æe mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. ⁸"Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti," rijeè je Jahvina. ⁹"Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." ¹⁰"Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaèu i kruha za jelo, ¹¹tako se rijeè koja iz mojih usta izlazi ne vraæa k meni bez ploda, nego èini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog èega je poslah." ¹²Da, s radošæu æete otiæi i u miru æete biti voðeni. Gore æe i brda klicati od radosti pred vama i sva æe stabla u polju pljeskati. ¹³Umjesto trnja rast æe èempresi, umjesto koprive mirta æe nicati. I bit æe to Jahvi na slavu, kao znak vjeèan, neprolazan.

Chapter 56

¹ Ovako govori Jahve: "Držite se prava i èinite pravdu, jer æe uskoro doæi moj spas i objaviti se moja pravednost." ²Blago èovjeku koji èini tako i sinu èovjeèjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje èuva od svakoga zla djela. ³Neka sin tuðinèev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: "Jamaèno æe me Jahve odvojiti od svojega naroda." Neka uškopljenik ne govori: "Ja sam, evo, tek suho drvo." ⁴Jer ovako govori Jahve: "S uškopljenicima koji obdržavaju subotu, koji izabiru što je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome - ⁵podiæi æu u kuæi svojoj i meðu svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i kæerima, dat æu im vjeèno ime koje neæe biti iskorijenjeno. ⁶A sinove tuðinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, ⁷njih æu dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit æe ugodne na mojem žrtveniku, jer æe se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode." ⁸Rijeè je Gospoda Jahve koji sabire raspršene Izraelce: "Sabrat æu ih još povrh onih koji su veæ sabrani." ⁹Sve zvijeri poljske, doðite jesti, i sve vi, zvijeri šumske! ¹⁰Svi su mu stražari slijepi, i ništa ne shvaæaju. Svi su oni psi nijemi, ne mogu lajati. Sanjaju i drijemlju, najmilije im spavati. ¹¹Psi su to proždrljivi, nezasitni; pastiri su to bez razbora: svaki svojim putem okreæe, svaki za dobitkom svojim. ¹²"Doðite, donijet æu vina; napit æemo se piæa žestoka, i sutra æe biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!"

Chapter 57

¹ Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaæa. Da, zbog zla uklonjen je pravednik ²da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio poèiva na svom ležaju. ³Pristupite sad, sinovi vraèarini, leglo preljubnièko i bludnièko! ⁴S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo? ⁵Vi koji se raspaljujete meðu hrašæem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujuæi djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!

⁶Dio je tvoj meðu oblucima potoènim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim? ⁷Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu. ⁸Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogaðala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludnièila s njima gledajuæ' im mušku snagu. ⁹S uljem za Molekom trèiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje. ¹⁰Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala. ¹¹Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oèi, zato me se nisi bojala. ¹²Ali æu objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neæe koristiti. ¹³Kad uzmeš vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve æe ih vjetar raznijeti, vihor æe ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit æe zemlju i zaposjest æe svetu goru moju. ¹⁴Govorit æe se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda! ¹⁵Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vjeèno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlaèenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. ¹⁶Jer neæu se prepirati dovijeka ni vjeèno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. ¹⁷Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrðen. Ali on okrenu za srcem svojim ¹⁸i vidjeh putove njegove. Izlijeèit æu ga, voditi i utješit' one što s njime tuguju - ¹⁹stavit æu hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja æu te izlijeèiti." ²⁰Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeæu. ²¹"Nema mira grešnicima!" govori Bog moj.

Chapter 58

¹ Vièi iz sveg grla, ne suspeži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zloèine, domu Jakovljevu grijehe njegove. ²Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: ³"Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?" Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. ⁴Gle, vi postite da se prepirete i svaðate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas, i èut æe vam se glas u visini! ⁵Zar je meni takav post po volji u dan kad se èovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoæeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? ⁶Ovo je post koji mi je po volji, rijeè je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, puštati na slobodu potlaèene, slomiti sve jarmove; ⁷podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuænike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. ⁸Tad æe sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje æe tvoje brzo procvasti. Pred tobom æe iæi tvoja pravda, a Slava Jahvina bit æe ti zalaznicom. ⁹Vikneš li, Jahve æe ti odgovorit, kad zavapiš, reæi æe: "Evo me!" Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, ¹⁰dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlaèenog, tvoja æe svjetlost zasjati u tmini i tama æe tvoja kao podne postati, ¹¹Jahve æe te vodit' bez prestanka, sitit æe te u sušnim krajevima. On æe krijepit' kosti tvoje i bit æeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. ¹²I ti æeš gradit' na starim razvalinama, diæi æeš temelje buduæih koljena. Zvat æe te popravljaèem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja. ¹³Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a èasnim dan Jahvi posveæen; èastiš li ga odustajuæ' od puta, bavljenja poslom i pregovaranja - ¹⁴tad æeš u Jahvi svoju milinu naæi, i ja æu te provesti po zemaljskim visovima, dat æu ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila.

Chapter 59

¹ Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi èuo, ²nego su opaèine vaše jaz otvorile izmeðu vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. ³Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zloèinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja. ⁴Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, zaèinju zloæu, a raðaju bezakonje. ⁵Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi. ⁶Njihovim tkanjem nemoguæe se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zloèinaèka, rukama svojim èine nasilje. ⁷Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zloèinaèke, pustoš i propast na njinim su putima. ⁸Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreæe mira ne poznaje. ⁹Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo. ¹⁰Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez oèiju. Spotièemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi. ¹¹Svi mumljamo kao medvjedi i guèemo tužno kao golubovi. Oèekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko. ¹²Jer mnogo je naših opaèina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedoèe. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu; ¹³pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetnièki, mrmljali u srcu rijeèi lažljive. ¹⁴Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa. ¹⁵Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljaèkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice. ¹⁶Vidje da nema èovjeka, zaèudi se što nema posrednika. Tad mu pomože njegova mišica i njegova ga pravda poduprije. ¹⁷Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnošæu kao plaštem. ¹⁸Vratit æe svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima. ¹⁹Sa zapada vidjet æe ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunèanog. Jer doæi æe kao uska rijeka koju goni dah Jahvin. ²⁰Ali doæi æe Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, rijeè je Jahvina. ²¹"A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi i rijeèi moje koje stavih u tvoja usta neæe iziæi iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka," veli Jahve.

Chapter 60

¹ Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. ²A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. ³K tvojoj svjetlosti koraèaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. ⁴Podigni oèi, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, kæeri ti nose u naruèju. ⁵Gledat æeš tad i sjati radošæu, igrat æe srce i širit' se, jer k tebi æe poteæi bogatstvo mora, blago naroda k tebi æe pritjecati. ⁶Mnoštvo deva prekrit æe te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi æe iz Šebe doæi donoseæi zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajuæi. ⁷Sva stada kedarska u tebi æe se sabrati, ovnovi nebajotski bit æe ti na službu. Penjat æe se k'o ugodna žrtva na moj žrtvenik, proslavit æu Dom Slave svoje! ⁸Tko su oni što lebde poput oblaka, k'o golubovi prema golubinjacima svojim? ⁹Da, to se zbog mene sabiru brodovi, laðe su taršiške pred njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi. ¹⁰Zidine æe tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi služit æe ti. U svojoj srdžbi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah. ¹¹Vrata æe tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni noæu neæe se zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih vode. ¹²Jer propast æe narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo služiti, i ti æe se narodi sasvim zatrti. ¹³K tebi æe doæi slava Libanona, èempresi, jele i brijestovi skupa, da ukrase prostor mojega Svetišta, podnožje æe moje proslaviti! ¹⁴K tebi æe, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlaèitelja, pred noge ti padat' koji te prezirahu. Nazivat æe te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca Izraelova. ¹⁵Zato što si bio ostavljen, omražen, izbjegavan, uèinit æu te vjeènim ponosom, radošæu od koljena do koljena. ¹⁶Ti æeš sisati mlijeko naroda, sisat æeš grudi kraljeva. I znat æeš da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj. ¹⁷Mjesto mjedi, donijet æu zlato; mjesto željeza, donijet æu srebro; mjesto drva, mjed; mjesto kamena, željezo. Za glavara tvoga postavit æu Mir, Pravdu za vladara. ¹⁸Više se neæe slušat' o nasilju u tvojoj zemlji ni o pustošenju i razaranju na tvojem podruèju. Zidine æeš svoje nazivati Spasom, Slavom svoja vrata. ¹⁹Neæe ti više sunce biti svjetlost danju nit' æe ti svijetlit' mjeseèina, nego æe Jahve biti tvoje vjeèno svjetlo i tvoj æe Bog biti tvoj sjaj. ²⁰Sunce tvoje neæe više zalaziti nit' æe ti mjesec pomrèati, jer æe Jahve biti tvoje vjeèno svjetlo, i okonèat æe se dani tvoje žalosti. ²¹Svi u tvom narodu bit æe pravednici i posjedovat æe zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio. ²²Od najmanjega postat æe tisuæa, od neznatnoga moæan narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo æu vrijeme izvršiti.

Chapter 61

¹ Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i osloboðenje sužnjevima; ²da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošæene na Sionu ³i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oèajna. I zvat æe ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu. ⁴Oni æe nanovo diæi drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja. ⁵Tuðinci æe doæi da vam stada pasu, stranci æe vam biti ratari i vinogradari. ⁶A vas æe zvati "Sveæenici Jahvini", nazivat æe vas "Službenici Boga našega". Uživat æete bogatstva naroda, blagom se njihovim dièiti. ⁷Dvostruka bijaše njihova sramota - rug i prezir bijahu im baština - zato æe u zemlji svojoj baštinit' dvostruko, njihova æe biti radost vjeèita. ⁸Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabež nepravedni. Vjerno æu ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vjeèni. ⁹Slavno æe im biti sjeme meðu pucima i potomstvo meðu narodima. Tko god ih vidi, prepoznat æe da su sjeme što ga Jahve blagoslovi. ¹⁰Radošæu silnom u Jahvi se radujem, duša moja klièe u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom. ¹¹Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu nièe sjemenje, uèinit æe Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.

Chapter 62

¹ Sionu za ljubav neæu šutjeti, Jeruzalema radi neæu mirovati dok pravda njegova ne zasine k'o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k'o zublja. ²I puci æe vidjet' tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat æe te novim imenom što æe ga odrediti usta Jahvina. ³U Jahvinoj æeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. ⁴Neæe te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego æe te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino i zemlja æe tvoja imat' supruga. ⁵Kao što se mladiæ ženi djevicom, tvoj æe se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj æe se Bog tebi radovati. ⁶Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni noæu ne smiju zašutjeti. O, vi koji podsjeæate Jahvu, vama nema poèinka! ⁷I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na zemlji ne uèini. ⁸Zakle se Gospod desnicom i mišicom svojom snažnom: "Neæu više dati žita tvoga za hranu neprijateljima. Neæe više tuðinci piti tvoga vina o kojem si teško radio. ⁹Neka ga jedu oni koji su ga želi i neka hvale Jahvu, neka ga piju oni što su ga trgali u predvorju mojega Svetišta!" ¹⁰Proðite, proðite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignite stijeg narodima! ¹¹Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: "Recite kæeri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega! ¹²Oni æe se zvati 'Sveti narod', 'Otkupljenici Jahvini'. A tebe æe zvati 'Traženi' - 'Grad neostavljeni'."

Chapter 63

¹ Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što velièanstveno odjenut pun snage koraèa? - Ja sam to koji nauèavam pravdu, velik kad spasavam! ²- Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? ³- U kaci sam sam gazio, od narodÄa nikog ne bijaše. U gnjevu ih svom izgazih i zgnjeèih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeæu svoju. ⁴Jer dan osvete bijaše mi u srcu, došla je godina mojeg otkupljenja. ⁵Ogledah se, al' ne bješe pomoænika! Zaèudih se, al' ne bješe potpore. Tada mi je moja mišica pomogla i moja me srdžba poduprla. ⁶U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom! ⁷Slavit æu ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve uèini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi. ⁸Reèe: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neæe iznevjeriti!" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama. ⁹Nije slao poslanika ni anðela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine. ¹⁰Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojštio. ¹¹Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je onaj koji izvuèe iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti? ¹²Koji je Mojsijevu desnicu vodio velièanstveno svojom mišicom, koji vodu pred njima razdvoji i steèe sebi ime vjeèno; ¹³koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali? ¹⁴Poput stoke što silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih poèivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao. ¹⁵Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuæe tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, suæuti nam svoje ne ustegni, ¹⁶jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, Otkupitelj naš - ime ti je oduvijek. ¹⁷Zašto, o Jahve, zašto nas puštaš da lutamo daleko od tvojih putova, zašto si dao da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemenÄa što su tvoja baština! ¹⁸Zašto bezbožnici gaze tvoje Svetište, a neprijatelji naši blate tvoju svetinju? ¹⁹Odavna postadosmo kao oni kojima više ne vladaš i koji tvoje ime više ne nose. O, da razdreš nebesa i siðeš, da ime svoje objaviš neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi,

Chapter 64

¹ kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha! ²Èineæ' djela strahotna, neoèekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom! ³Odvijeka se èulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što èinio onima koji se uzdaju u njega. ⁴Pomažeš onima što pravdu èine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. ⁵Tako svi postasmo neèisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišæe otpadosmo i opaèine naše k'o vjetar nas odnose. ⁶Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zloèinima našim. ⁷Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lonèar - svi smo mi djelo ruku tvojih. ⁸Ne srdi se, Jahve, odveæ žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice. De pogledaj - tÓa svi smo mi narod tvoj! ⁹Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem. ¹⁰Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljaèkane. ¹¹Zar æeš se na sve to, Jahve, sustezati, zar æeš šutjet' i ponižavati nas odveæ žestoko?

Chapter 65

¹ Potražiše me koji ne pitahu za me, naðoše me koji me ne tražahu; rekoh: "Evo me! Evo me!" narodu koji ne prizivaše ime moje. ²Svagda sam pružao ruku narodu odmetnièkom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim, ³narodu koji me bez prestanka u lice srdi: žrtvuju po vrtovima, kad prinose na opekama, ⁴na grobovima stanuju i noæe na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu, meæu u zdjele jela neèista. ⁵I još govore: "Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim." Oni su mi dim u nosu, oganj što gori povazdan. ⁶Evo, sve je napisano preda mnom: neæu ušutjet' dok im ne platim, dok im ne platim u njedra, ⁷za bezakonja vaša i vaših otaca, sva zajedno - govori Jahve. Koji su prinosili kad na gorama i pogrðivali me na brežuljcima - izmjerit æu im u krilo plaæu za djela prijašnja. ⁸Ovako govori Jahve: "Kao što o soku u grozdu vele: 'Ne uništavajte ga, u njemu je blagoslov!' tako æu uèiniti i ja radi slugu svojih, neæu sve uništiti. ⁹Izvest æu iz Jakova potomstvo, a iz Jude baštinika gora svojih; baštinit æe ih odabranici moji, i moje æe se sluge ondje naseliti. ¹⁰Šaron æe postati pašnjak ovcama, a nizina akorska poèivalište govedima - narodu mojem koji mene traži. ¹¹A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju, koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate, ¹²za maè sam vas odredio - past æete nièice da vas kolju. Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste èinili što je zlo u oèima mojim, izabirali ste što mi nije po volji." ¹³Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge æe moje jesti, a vi æete gladovati. Evo, sluge æe moje piti, a vi æete žeðati. Evo, sluge æe se moje veseliti, a vi æete se stidjeti. ¹⁴Evo, sluge æe se moje radovati od sreæe u srcu, a vi æete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene! ¹⁵Ime æete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio Jahve!' A sluge svoje on æe zvati drugim imenom. ¹⁶Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje æe nevolje biti zaboravljene, od oèiju mojih bit æe sakrivene. ¹⁷Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neæe spominjati niti æe vam na um dolaziti. ¹⁸Veselite se i dovijeka klièite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. ¹⁹I klicat æu nad Jeruzalemom, radovat' se nad svojim narodom. U njemu više neæe èuti ni plaèa ni vapaja. ²⁰U njemu više neæe biti novoroðenèeta koje živi malo dana ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlaði æe umrijet' kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina prokletim æe se smatrati. ²¹Gradit æe kuæe i stanovat' u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov. ²²Neæe se više graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit æe k'o vijek drveta, izabranici moji dugo æe uživati plodove ruku svojih. ²³Neæe se zalud muèiti i neæe raðati za smrt preranu, jer æe oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih. ²⁴Prije nego me zazovu, ja æu im se odazvat'; još æe govoriti, a ja æu ih veæ uslišiti. ²⁵Vuk i jagnje zajedno æe pasti, lav æe jesti slamu k'o govedo; al' æe se zmija prahom hraniti. Nitko neæe èiniti zla ni štete na svoj Svetoj gori mojoj" - govori Jahve.

Chapter 66

¹ Ovako govori Jahve: "Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama! Kakvu kuæu da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog prebivališta? ²TÓa sve je moja ruka naèinila i sve je moje" - rijeè je Jahvina. "Ali na koga svoj pogled svraæam? Na siromaha i èovjeka duha ponizna koji od moje rijeèi dršæe. ³Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; žrtvuju ovcu, ali i psu vrat lome. Netko prinosi žrtvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali èaste i kipove. Kao što oni izabraše svoje putove i duši im se mile gnusobe njihove, ⁴tako æu i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit æu na njih ono èega se plaše. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša, nego su èinili što je zlo u oèima mojim, izabrali ono što mi nije po volji." ⁵Poslušajte rijeè Jahvinu, vi koji od njegove rijeèi dršæete. "Govore braæa vaša koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: 'Neka se proslavi Jahve, pa da radost vašu vidimo.' Ali oni æe biti postiðeni." ⁶Èuj! Buka iz grada, glas iz Hrama! Glas je to Jahve koji uzvraæa svojim neprijateljima. ⁷Prije neg' bolove oæutje, eto je rodila. Prije neg' trudove osjeti, porodi djeèaka. ⁸Tko je takvo što èuo, tko je takvo što vidio? Može li se zemlja u jednom danu napuèiti? Može li se narod odjednom roditi? A tek što je osjetila trudove, Sionka rodi sinove! ⁹"Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?" - govori Jahve. "Zar bih ja, koji dajem raðanje, zatvorio maternicu?" - kaže Bog tvoj. ¹⁰Veselite se s Jeruzalemom, klièite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! ¹¹Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepèine njegove. ¹²Jer ovako govori Jahve: "Evo, mir æu na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenèad æu njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. ¹³Kao što mati tješi sina, tako æu i ja vas utješiti - utješit æete se u Jeruzalemu." ¹⁴Kad to vidite, srce æe vam se radovati i procvast æe vam kosti k'o mlada trava. Oèitovat æe se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim. ¹⁵Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem - bojna su mu kola poput vihora - da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju žarkome. ¹⁶Da, sudit æe Jahve ognjem i maèem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mnoštvo æe biti. ¹⁷Oni koji se posveæuju i èiste u vrtovima iza onog jednog u sredini, koji jedu svinjetinu, neèisto i miševe - svi æe zajedno izginuti, rijeè je Jahvina. ¹⁸Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. "Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni æe doæi i vidjeti moju Slavu! ¹⁹Postavit æu im znak i poslat æu preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu èuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni æe naviještati Slavu moju narodima. ²⁰I dovest æe svu vašu braæu izmeðu svih naroda kao prinos Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu" - govori Jahve - "kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u èistim posudama u Domu Jahvinu. ²¹I uzet æu sebi izmeðu njih sveæenike, levite" - govori Jahve. ²²"Jer, kao što æe nova nebesa i zemlja nova, koju æu stvoriti, trajati preda mnom" - rijeè je Jahvina - "tako æe vam ime i potomstvo trajati. ²³Od mlaðaka do mlaðaka, od subote do subote, dolazit æe svi ljudi da se poklone pred licem mojim" - govori Jahve. ²⁴Izlazeæi, gledat æu trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neæe umrijeti i njihov se oganj neæe ugasiti - bit æe na gadost svim ljudima.

Jeremiah

Chapter 1

¹ Rijeèi Jeremije, sina Hilkijina, sveæenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj. ²Njemu doðe rijeè Jahvina, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova: ³zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva. ⁴Doðe mi rijeè Jahvina: ⁵"Prije nego što te oblikovah u majèinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majèina izaðe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te." ⁶A ja rekoh: "Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam." ⁷A Jahve mi odvrati: "Ne govori: 'Dijete sam!' Veæ idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što æu ti narediti. ⁸Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim," rijeè je Jahvina. ⁹I tada Jahve pruži ruku, dotaèe se usta mojih i reèe: "Evo, u usta tvoja stavljam rijeèi svoje. ¹⁰Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš." ¹¹I doðe mi rijeè Jahvina: "Što vidiš, Jeremija?" A ja æu: "Vidim granu bademovu." ¹²Tada mi Jahve reèe: "Dobro vidiš, jer ja bdim nad rijeèima svojim da ih ispunim!" ¹³I doðe mi rijeè Jahvina: "Što vidiš?" A ja æu: "Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever." ¹⁴I Jahve mi reèe: "Sa sjevera buknut æe zlo protiv svih stanovnika ove zemlje. ¹⁵Jer evo, ja æu sazvati sva sjeverna kraljevstva" - rijeè je Jahvina. "I ona æe doæi: svako æe od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih. ¹⁶I sudit æu im za sve opaèine njihove; zato što me ostaviše, zato što kadiše drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih. ¹⁷Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa æeš im govoriti sve što æu tebi zapovjediti. Ne dršæi pred njima, da ne bih morao uèiniti da uzdršæeš pred njima. ¹⁸Danas te, evo, postavljam kao grad utvrðeni, kao stup željezni, k'o zidinu bronèanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, sveæenika i naroda ove zemlje. ¹⁹I borit æe se s tobom, al' te neæe nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim," rijeè je Jahvina.

Chapter 2

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"Idi i vièi u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjerenièke: ti poðe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije. ³Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeðaše, bijaše kažnjen; zlo ga snaðe" - rijeè je Jahvina. ⁴"Èujte rijeè Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova. ⁵Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu naðoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošæu poðoše, te sami isprazni postadoše. ⁶Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas voðaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mraènoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko nastanjuje?' ⁷U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uðoste, zemlju moju oskvrnuste i baštinu moju u gnusobu pretvoriste. ⁸Sveæenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumaèi Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iðahu za onima što im pomoæi ne mogoše. ⁹Zato æu još parnicu voditi s vama - rijeè je Jahvina - i parbit æu se sa sinovima sinova vaših. ¹⁰Poðite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slièno zbilo. ¹¹Je li koji narod mijenjao bogove - oni èak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu! ¹²Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," rijeè je Jahvina. ¹³"Jer dva zla narod moj uèini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu. ¹⁴Je li Izrael rob il' sluga u kuæi roðen? Zašto plijenom posta? ¹⁵Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja. ¹⁶Èak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme. ¹⁷Nisi li to sam sebi uèinio otpavši od Jahve, Boga svojega? ¹⁸A sad, zašto kreæeš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto kreæeš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke? ¹⁹Opaèina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuðuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - rijeè je Gospoda Jahve nad Vojskama. ²⁰"Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i reèe: 'Neæu da robujem.' Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k'o bludnica. ²¹A ja te zasadih kao lozu izabranu, k'o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! ²²Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat æe mrlja bezakonja tvoga preda mnom" - rijeè je Jahve Gospoda. ²³"Kako samo možeš reæi: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam trèala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si uèinila. Deva brza što krstari stazama svojim, ²⁴magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašæe, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neæe se umoriti, naæi æe je u mjesecu njezinu. ²⁵Èuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: 'Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima æu iæi.' ²⁶Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako æe se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sveæenici i proroci njihovi ²⁷koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi leða okreæu, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: 'Ustani, spasi nas!' ²⁸Gdje su bogovi što ih ti sam naèini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima žrtvenika. ²⁹Zašto hoæete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" - rijeè je Jahvina. ³⁰"Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: maèevi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik. ³¹Kakva li ste roda? Èujte rijeè Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mraèna? Zašto moj narod govori: 'Slobodu hoæemo, neæemo više k tebi!' ³²Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu veæ dana. ³³O, kako li dobro znaš svoj put kad tragaš za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla. ³⁴Èak su i ruke tvoje omašæene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti æeš odgovarati. ³⁵A govoriš: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da ti sudim jer govoriš: 'Nisam zgriješila.' ³⁶Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipæani æe te posramiti kao što te posramiše Asirci. ³⁷I odavde æeš morati otiæi s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš; ti neæeš biti sretna s njima."

Chapter 3

¹ "Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li još pravo da se vrati njemu? Nije li ta žena sasvim oskvrnuta? A ti si bludnièila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiš?" - rijeè je Jahvina. ²Podigni oèi na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih doèekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opaèinom svojom, ³zato i kiše prestadoše i kasni daždevi ne padoše. Èelo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi. ⁴Ne dovikuješ li mi sada: 'Oèe moj, ti si prijatelj mladosti moje! ⁵Hoæe li zauvijek plamtjeti, vjeèno tinjati gnjev tvoj?' Tako govoriš, a èiniš i dalje zla koliko god možeš." ⁶Jahve mi reèe u dane kralja Jošije: "Vidje li što uèini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. ⁷A ja mišljah: 'Poslije svega što uèini vratit æe se k meni.' Ali se ona ne vraæa. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja. ⁸A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud. ⁹I svojim lakoumnim bludom obešèasti zemlju; èinila je preljub s kamenjem i drvljem. ¹⁰I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, veæ samo prijetvorno" - rijeè je Jahvina. ¹¹I reèe mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice. ¹²Idi i vièi prema Sjeveru ove rijeèi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, rijeè je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv - rijeè je Jahvina - neæu se gnjeviti dovijeka. ¹³Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tuðincima, pod svako drvo zeleno i nisi slušala glasa mojega - rijeè je Jahvina. ¹⁴Vratite se, sinovi odmetnici - rijeè je Jahvina - jer ja sam vaš Gospodar. Uzet æu vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion. ¹⁵I dat æu vam pastire po srcu svojemu koji æe vas pasti razumno i mudro. ¹⁶A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji - rijeè je Jahvina - više se neæe govoriti: 'Kovèeg Jahvina Saveza' i nitko neæe na nj misliti, nitko ga se neæe sjeæati ni za njim èeznuti, niti ga ponovo graditi. ¹⁷U to æe se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi æe se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neæe tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim. ¹⁸U one dane slagat æe se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno æe krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu." ¹⁹A ja rekoh: "Kako da te ubrojim meðu sinove i dam ti zemlju slasti, baštinu, najljepši biser meðu narodima! Pomislih: Ti æeš me zvati 'Oèe moj!' i neæeš se više odvratiti od mene." ²⁰"Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov" - rijeè je Jahvina. ²¹Èuj! Po goletima plaè se èuje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenuše s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboraviše. ²²- Vratite se, sinovi, što se odvratiste, izlijeèit æu odmetništva vaša! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog naš! ²³Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu našemu, spasenje je Izraelovo! ²⁴Baal je proždro trud naših otaca još od mladosti naše: ovce njihove i goveda, nihove kæeri i sinove. ²⁵Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo naše! Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismo mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg, i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega.

Chapter 4

¹ "Ako se, Izraele, želiš vratiti - rijeè je Jahvina - k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene. ²Ako se zakuneš: 'Živoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno, narodi æe se blagoslivljati u tebi i tobom se dièiti." ³Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: "Prokrèite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima. ⁴Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer æe bijes moj buknuti kao vatra i gorjet æe, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opaèina što ih poèiniste. ⁵Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog širom zemlje, vièite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrðene!' ⁶Dižite znak prema Sionu! Bježite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreæu sa Sjevera, veliku propast. ⁷Lav se podiže iz èestara svoga, zatornik naroda izaðe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove æe tvoje razoriti, nestat æe im žitelja. ⁸Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, narièite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoišla. ⁹U dan onaj - rijeè je Jahvina - klonut æe srce kralju i knezovima. Sveæenici æe se zapanjiti, proroci umuknuti. ¹⁰I reæi æe: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teško prevari kad reèe: 'Uživat æete mir' a sad nam je maè pod grlom.' ¹¹U to æe se vrijeme reæi narodu ovom i Jeruzalemu: Vruæ vjetar s pustinjskih sipina puše prema kæeri naroda moga; ali ne da hladi i da proèisti! ¹²Doæi æe mi vjetar pun prijetnje, i ja æu im tada izreæi sud! ¹³Gle: diže se k'o oblaèine, kola mu slièna vihoru, konji brži od orlova. Jao nama! Propadosmo! ¹⁴Operi opaèinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle æe se u grudima tvojim misli zloèinaèke gnijezditi? ¹⁵Jer glas naviješta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreæu. ¹⁶Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih; ¹⁷poput èuvara poljskih okružuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene" - rijeè je Jahvina. ¹⁸Put tvoj i djela tvoja to ti uèiniše. To je tvoja nesreæa! Kako je gorka, kako li pogaða u srce! ¹⁹Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršæe mi duša! Ne mogu šutjeti, jer èujem glas roga, poklike bojne. ²⁰Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena. ²¹Dokle æu gledati bojne znakove, slušati pozive roga? ²²Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaæaju, mudri su tek za zlodjela, al' èiniti dobro ne umiju. ²³Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im išèezla. ²⁴Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. ²⁵Gledam: evo èovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. ²⁶Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga. ²⁷Da, ovako govori Jahve: "Sva æe zemlja biti poharana, ja æu joj zadati posljednji udarac. ²⁸Na to æe se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i neæu se raskajati, odluèih i neæu odustati. ²⁹Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bježe u šipražje, penju se na hridi: svi su gradovi napušteni: nigdje više žive duše. ³⁰A ti, opustošena, što æeš uèiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i oèi lièilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju. ³¹Da, jauk kao u bolesnice èujem, vrisak kao u one što prvi put raða; èuj, to kæi sionska jeca i pruža ruke: 'Jao meni! Duša mi zamire pod udarcima ubojica!'

Chapter 5

¹ Proðite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako naðete ijednoga èovjeka koji èini pravo i traži istinu, oprostit æu ovom gradu" - rijeè je Jahvina. ²Pa kad i govore: "Živoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju. ³Jahve, nisu li oèi tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Èelo im je tvrðe od litice, odbijaju da se obrate. ⁴Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega. ⁵Poæi æu, dakle, velikima i njima æu govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše. ⁶I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziðe iz njih bit æe rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi. ⁷"Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub uèiniše, u bludnièinu kuæu nagrnuše. ⁸Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ržu za ženom bližnjega svoga. ⁹Pa da to ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? ¹⁰Popnite se na zidove! Razarajte! Uništite, ali ne posvema! Išèupajte sve èokote jer nisu Jahvini. ¹¹Da, podlo me izdadoše dom Izraelov i dom Judin" - rijeè je Jahvina. ¹²Zanijekaše Jahvu, rekoše: "Nema ga! Zlo nas neæe snaæi, neæemo iskusiti ni gladi ni maèa! ¹³[13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema meðu njima!" ¹⁴Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato što su tako govorili, [13b] evo što æe im se zbiti: U oganj æu pretvoriti svoje rijeèi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre. ¹⁵Evo, dovest æu na vas narod izdaleka, dome Izraelov - rijeè je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik neæeš znati, ni razumjeti što govori. ¹⁶Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci. ¹⁷On æe proždrijet' tvoju žetvu, tvoj kruh, sinove i kæeri tvoje, ovce i goveda tvoja, grožðe i smokve tvoje, razorit æe ti gradove tvrde u koje se sada uzdaš." ¹⁸"Ali ni tada - rijeè je Jahvina - neæu te posve uništiti. ¹⁹A kad budu pitali: 'Zašto nam Jahve, Bog naš, uèini sve ovo?' ti æeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuðim bogovima u svojoj zemlji, služit æete tuðincu u zemlji koja nije vaša!'" ²⁰"Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji: ²¹Èujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oèi imaju, a ne vide, uši imaju, a ne èuju! ²²Zar se mene neæete bojati - rijeè je Jahvina - zar neæete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vjeènu meðu koje nikad neæe prijeæi: ono se biba, al' je nemoæno, valovi mu huèe, ali prijeæi neæe. ²³No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiše - to je snaga njihova! ²⁴Ne rekoše u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi èas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam èuva tjedne odreðene za žetvu.' ²⁵Vaša bezakonja narušiše ovo, vaši vam grijesi uništiše blagostanje. ²⁶Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptièari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude. ²⁷Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuæe pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati, ²⁸tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreæu, ne mare za pravo sirotinje. ²⁹Pa da to ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? ³⁰Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji: ³¹proroci laž prorièu, a sveæenici pouèavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što æete raditi na kraju?

Chapter 6

¹ Bježite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesreæa, propast velika. ²Može li se Kæi sionska usporedit' s nježnom tratinom? ³K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome. ⁴S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a veèernje sjene duljaju! ⁵Na noge! Navalimo usred noæi, razrušimo dvore njene!" ⁶Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tlaèenje. ⁷Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opaèina izvire. U njemu se èuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane. ⁸Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu." ⁹Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput beraèa pruži ruke meðu èokote!" ¹⁰Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu èuti. Gle, rijeè Jahvina postade im porugom, nije im mila. ¹¹Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladiæa. Sve æe ih obuzeti: muža i ženu, starca i èovjeka zrele dobi. ¹²Njihove æe kuæe pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit æu ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje, ¹³jer od najmanjega do najveæeg svi gramze za plijenom, od proroka do sveæenika svi su varalice. ¹⁴I olako lijeèe ranu naroda moga, vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. ¹⁵Nek' se postide što gnusobu poèiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato æe popadati s onima što padaju, srušit æe se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. ¹⁶Ovako govori Jahve: "Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime poðite i naæi æete spokoj dušama svojim! Al' oni rekoše: 'Ne idemo!' ¹⁷I postavih im stražare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoše: 'Neæemo paziti!' ¹⁸Zato èujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih! ¹⁹Èuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu rijeèi moje, Zakon moj odbaciše. ²⁰Što æe mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše." ²¹Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje æe se spotaæi, oci i djeca zajedno, poginut æe susjed zajedno s prijateljem." ²²Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje: ²³u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buèi kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kæeri sionska. ²⁴Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju. ²⁵Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer maèevi dušmanski prijete, užas sve uokolo. ²⁶Kæeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, narièi k'o za jedincem tužaljku pregorku. Jer æe doæi nenadano na nas pustošnik. ²⁷Postavih te za ispitivaèa naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove. ²⁸Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveæu i mjed i željezo, svi su pokvareni. ²⁹Mijeh sopæe da bi vatra proždrla olovo, zalud se ljevaè trudi da ga rastopi: šljaka se ne da izluèiti." ³⁰"Srebro odbaèeno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!

Chapter 7

¹ Ovo je rijeè što doðe Jeremiji od Gospodina: ²"Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu rijeè. Reci: Èujte rijeè Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi. ³Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje putove i djela svoja, pa æu boraviti s vama na ovome mjestu. ⁴Ne uzdajte se u lažne rijeèi: 'Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!' ⁵Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete èinili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome, ⁶ako ne budete tlaèili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trèali za tuðim bogovima na svoju nesreæu - ⁷boravit æu s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek. ⁸Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne rijeèi! ⁹Zar da kradete, ubijate, èinite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trèite za tuðim bogovima kojih ne poznajete, ¹⁰a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: 'Spašeni smo!' i da nakon toga opet èinite nedjela i opaèine? ¹¹Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim oèima peæina razbojnièka? Ali ja dobro vidim" - rijeè je Jahvina. ¹²"Poðite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoæ nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega uèinih zbog opaèina naroda svoga izraelskoga. ¹³Kako èinite sva ona ista nedjela - rijeè je Jahvina - i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate: ¹⁴od ovoga Doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim uèinit æu isto što sam uèinio i od Šila. ¹⁵Odbacit æu vas od lica svojega kao što odbacih svu braæu vašu, sve potomstvo Efrajimovo." ¹⁶"A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neæu uslišiti. ¹⁷Ne vidiš li što èine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? ¹⁸Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolaèe 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tuðim bogovima da me pogrde. ¹⁹Zar mene tim pogrðuju - rijeè je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?" ²⁰I stoga ovako govori Jahve Gospod: "Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit æu na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveæe i na plodove zemlje, rasplamtjet æe se i neæe se ugasiti." ²¹Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso. ²²Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. ²³Ovo im ja zapovjedih: 'Slušajte glas moj, pa æu ja biti vaš Bog, a vi æete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.' ²⁴A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, veæ poðoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leða, a ne lice. ²⁵Od dana kad oci vaši iziðoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. ²⁶Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih. ²⁷Možeš im sve to reæi, ali te neæe poslušati; zovi ih, neæe ti se odazvati. ²⁸Zato im reci: 'Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenÄe. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.'" ²⁹Ostriži svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protuži tužaljkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio. ³⁰"Da, sinovi Judini èine što je zlo u oèima mojim" - rijeè je Jahvina. "Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu; ³¹podigoše uzvišice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kæeri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade. ³²Stoga evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe reæi Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu æe se pokapati mrtvi, jer drugdje neæe biti mjesta. ³³A mrtva tijela ovoga naroda bit æe hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neæe naæi da ih poplaši i otjera. ³⁴Uklonit æu iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer æe se zemlja ta pretvoriti u pustinju."

Chapter 8

¹ "U ono vrijeme - rijeè je Jahvina - povadit æe iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti sveæenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih. ²I razasut æe ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeðahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neæe ih pokupiti i sahraniti; ostat æe kao gnoj po zemlji. ³Tada æe svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života" - rijeè je Jahve nad Vojskama. ⁴"Reci im: Ovako govori Jahve: 'Padne li tko, neæe li opet ustati, zaluta li, neæe li se opet vratiti? ⁵Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Èvrsto se drže laži, neæe da se obrate. ⁶Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori 'Što uèinih?' Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne. ⁷Èak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina. ⁸Kako možete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara! ⁹Mudraci æe biti osramoæeni, prestravljeni i uhvaæeni u zamku. Gle, oni prezreše rijeè Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi? ¹⁰Zato æu žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajaèima. Jer od najmanjeg do najveæega svi gramze za plijenom, od proroka do sveæenika svi su varalice. ¹¹I olako lijeèe ranu naroda mojega vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. ¹²Neka se postide što gnusobu poèiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato æe popadati s onima što padaju, srušit æe se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. ¹³"Htjedoh u berbu k njima - rijeè je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; èak je i lišæe uvelo. Zato ih predah onima što prolaze kraj njih. ¹⁴'Zašto još èekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog naš, zatire, napaja nas vodom otrovanom, jer zgriješismo protiv Jahve. ¹⁵Nadasmo se miru, ali dobra nema, èekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa! ¹⁶Iz Dana dopire njištanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha dršæe zemlja sva. Dolaze da proždru zemlju i što je napunja, grad i žitelje u njemu.' ¹⁷I gle, puštam na vas otrovnice protiv kojih nema èarolija; ujedat æe vas - rijeè je Jahvina - ¹⁸lijeka biti neæe." Bol me spopada, srce mi iznemoglo. ¹⁹Evo zapomažu kæeri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije više na Sionu? Kralj njegov? Zašto me razjariše svojim kipovima, ništavilima tuðinskim? ²⁰Žetva proðe, minu ljeto, a mi nismo spašeni!" ²¹Satrven sam što je kæi naroda mojega satrvena, žalostan sam, stravom obuzet. ²²Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lijeènika? TÓa zašto ne dolazi ozdravljenje kæeri naroda mojega? ²³O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oèi moje u vrutak suza, danju i noæu da plaèem nad poginulima kæeri svoje, naroda svojega!

Chapter 9

¹ "Da imam u pustinji obitavalište, ostavio bih narod svoj i daleko od njih otišao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnièka. ²Kao luk napinju jezik, laž, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju" - rijeè je Jahvina! ³"Nek se svatko èuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete. ⁴Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopaèeni, ne mogu se više ⁵vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neæe da spoznaju mene" - rijeè je Jahvina. ⁶Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, pretopit æu ih i ispitati, tÓa kako da i postupaju prema kæeri naroda moga? ⁷Jezik im je strijela ubojita, na ustima rijeè prijevarna. 'Mir s tobom', pozdravljaju bližnjega, ali mu u srcu zamku spremaju. ⁸Pa da ih zbog toga ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?" ⁹"Zaplaèite, tugujte nad brdima, nad ispašama pustinjskim narièite! Jer izgorješe, nitko ne prolazi, glas stada više se ne èuje. Od ptice nebeske do stoke sve pobježe, svega nestade. ¹⁰Od Jeruzalema uèinit æu gomilu kamenja, brlog èagaljski, gradove judejske pretvorit æu u pustoš gdje nitko ne stanuje." ¹¹Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da objavi zašto zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome više ne prolazi? ¹²I reèe Jahve: "Jer ostaviše Zakon moj koji im dadoh i jer ne slušahu glasa mojega, niti ga slijeðahu, ¹³nego slijeðahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi nauèiše, ¹⁴ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, nahranit æu narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom. ¹⁵I raspršit æu ih meðu narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi. A za njima æu poslati maè da ih zatre." Ovako govori Jahve nad Vojskama: ¹⁶"Pazite! Pozovite narikaèe! Neka doðu! Pošaljite po najvještije! Neka doðu! ¹⁷Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama! Da suze poteku iz oèiju naših, da voda poteèe s trepavica naših! ¹⁸Sa Siona dopire tužbalica: 'O, kako smo upropašteni, osramoæeni veoma! Jer moramo zemlju ostaviti i stanove svoje napustiti.'" ¹⁹I zato, o žene, èujte rijeè Jahvinu, i neka uho vaše primi rijeè iz usta njegovih. Uèite kæeri svoje jadati, jedna drugu naricati: ²⁰"Smrt se ušulja kroz prozore naše, uðe u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, mladiæe nasred trgova. ²¹I mrtva tjelesa leže kao gnoj po oranicama, kao snoplje za žeteocem, a nikoga da ih skupi." ²²Ovako govori Jahve: "Mudri neka se ne hvale mudrošæu, ni junak neka se ne hvali hrabrošæu, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. ²³A tko se hvaliti hoæe, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo" - rijeè je Jahvina. ²⁴"Evo, bliže se dani" - rijeè je Jahvina - "kaznit æu sve koji su obrezani na tijelu: ²⁵Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!"

Chapter 10

¹ Slušajte rijeè koju vam govori Jahve, dome Izraelov. ²Ovako govori Jahve: "Ne privikavajte se putu bezbožnom i ne dršæite pred znacima nebeskim, jer pred njima dršæu samo bezbošci. ³Jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posjeèeno u šumi, djelo ruku tesarovih, ⁴ukrašeno srebrom i zlatom, prièvršæeno èavlima i èekiæima da se ne klima. ⁵Nalik su na ptièja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla èiniti, ali ni dobra uèiniti ne mogu." ⁶Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje. ⁷Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer meðu svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema ravna! ⁸Èime vatru lože, to ih zaluðuje! Zakon im isprazan - obièno drvo, ⁹tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubièastim i crvenim grimizom. ¹⁰A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vjeèni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove. ¹¹Evo što æete o kipovima reæi: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba." ¹²On stvori zemlju snagom svojom, mudrošæu svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. ¹³Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. ¹⁴Svakom èovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! ¹⁵Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast æe u dan kazne. ¹⁶'Jakovljev dio' nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo." ¹⁷Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuješ u utvrdi! ¹⁸Jer ovako govori Gospod: "Gle, ovaj put daleko æu odbaciti stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me naðu." ¹⁹"Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh: "Ipak, bolest je moja, nosit æu je! ²⁰Šator je moj obÄaljen, sva užeta pokidana. Djeca me ostaviše: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo šator moj i podigao krila šatorska." ²¹Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sreæa ne prati i sva se stada raspršiše. ²²Èujte vijest! Primièe se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog èagalja. ²³Znam, Jahve, da put èovjeka nije u njegovoj vlasti, da èovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje! ²⁴Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš. ²⁵Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne zazivlju imena tvoga! Jer oni su proždrli Jakova, izjeli ga, opustošili naselje njegovo.

Chapter 11

¹ Rijeè koju je Jahve uputio Jeremiji: ²"Govori Judejcima i Jeruzalemcima. ³Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Proklet bio èovjek koji ne posluša rijeèi Saveza ovoga, ⁴rijeèi koje sam zapovjedio ocima vašim kad sam ih izveo iz zemlje egipatske, iz one peæi ražarene, govoreæi: Poslušajte glas moj i èinite sve što vam zapovjedim: tada æete biti narod moj, a ja vaš Bog, ⁵da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima vašim da æu im dati zemlju u kojoj teèe mlijeko i med - kao što je danas.'" A ja odgovorih i rekoh: "Tako je, Jahve." ⁶I dalje mi reèe Jahve: "Objavi rijeèi ove po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: 'Poslušajte rijeèi Saveza ovoga, te ih izvršavajte. ⁷Jer sam ozbiljno opominjao oèeve vaše kad sam ih izvodio iz zemlje egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslušajte glas moj! ⁸Ali oni ne slušahu i ne prignuše uha svojega, nego se povedoše za okorjelošæu zloga srca svoga. Zato dopustih da se na njima ispune sve rijeèi Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se pridržavaju, ali ga se oni ne pridržavahu.'" ⁹I reèe mi Jahve: "Zavjera je meðu Judejcima i Jeruzalemcima. ¹⁰Vratiše se bezakonjima svojih otaca koji se oglušiše na moje rijeèi, pa trèahu za tuðim bogovima da im služe. Dom Izraelov i dom Judin prekršiše Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim." ¹¹Zato ovako govori Jahve: "Evo, dovest æu na njih zlo kojemu neæe umaæi; vapit æe k meni, ali ih ja neæu slušati. ¹²Onda neka gradovi judejski i žitelji jeruzalemski vapiju k bogovima kojima kade, ali im oni neæe pomoæi u vrijeme nevolje! ¹³Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! I koliko ima ulica u Jeruzalemu, toliko žrtvenika podigoste da kadite Baalu. ¹⁴Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne diži glasa za njih i ne moli, jer ih neæu uslišiti kad me zazovu u nevolji svojoj." ¹⁵Što li æe draga moja u Domu mome? Kuje zle osnove. Hoæe li pretilina i meso posveæeno ukloniti zlo od tebe? Mogu li te stoga proglasiti èistom? ¹⁶"Zelena maslina lijepa uzrasta", tako te Jahve nazva. A sada uz prasak veliki plamenom sažiže njeno lišæe; spaljene su grane njene. ¹⁷Jahve nad Vojskama, koji te bijaše posadio, nesreæu ti namijeni zbog zloèina što ga uèini dom Izraelov i dom Judin kadeæi Baalu da bi mene razgnjevili. ¹⁸Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke. ¹⁹A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. "Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!" ²⁰Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osveæuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. ²¹Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: "Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!" ²²Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, ja æu ih kazniti. Njihovi æe mladiæi od maèa poginuti, sinovi i kæeri pomrijet æe od gladi. ²³Ni ostatka neæe ostati kad donesem nesreæu ljudima u Anatotu u godini kazne njihove."

Chapter 12

¹ Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir? ²Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al' si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca. ³No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, saèuvaj ih za dan pokolja. ⁴Dokle æe zemlja tugovati, dokle æe trava na svem polju sahnuti? Zbog opaèine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi naših putova. ⁵Ako s pješacima trèeæi sustaješ, kako æeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako æeš onda kroz guštare jordanske? ⁶Jer su i braæa tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza leða ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno.

⁷Ostavih dom svoj, napustih baštinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke dušmana njenih. ⁸Baština moja postade za me kao lav u šumi. Zarikao je na me, zato ga zamrzih. ⁹Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slijeæu? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, doðite žderati. ¹⁰Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, zgaziše nasljedstvo moje; dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju, ¹¹pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira. ¹²Preko svih goleti pustinjskih nagrnuše pustošnici. Jer u Jahve je maè što proždire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu. ¹³Sijahu pšenicu, a požeše trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine. ¹⁴Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja æu išèupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin išèupat æu isred njih. ¹⁵A kad ih išèupam, ponovo æu im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu. ¹⁶Pa ako doista nauèe putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim - 'Živoga mi Jahve' - kao što su uèili moj narod da se zaklinje Baalom, tada æe se opet nastaniti usred naroda moga. ¹⁷Ako pak ne poslušaju, onda æu takav narod potpuno išèupati i zatrti" - rijeè je Jahvina.

Chapter 13

¹ Ovako mi govori Jahve: "Idi i kupi sebi lanen pojas i opaši bokove. Ali ga u vodu ne umaèi." ²I kupih pojas po rijeèi Jahvinoj i opasah bokove. ³I doðe mi drugi put rijeè Jahvina: ⁴"Uzmi pojas što si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu peæine." ⁵I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana reèe mi Jahve: ⁶"Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ." ⁷Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaše više nizašto. ⁸Tada mi doðe rijeè Jahvina: ⁸Reci kralju i kraljici-majci: "Sjednite duboko dolje, jer vijenac slave pade s vaših glava. ⁹"Ovako govori Jahve: Tako æu uništiti silnu oholost Judeje i Jeruzalema. ¹⁰Narod taj opaki koji ne sluša mojih rijeèi, nego slijedi okorjelo srce svoje i trèi za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat æe kao tvoj pojas koji nije više nizašto. ¹¹Jer kao što pojas prianja uz bedra èovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - rijeè je Jahvina - da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i èast. Ali nisu poslušali!" ¹²Reci tom narodu: "Svaki se vrè puni vinom." A oni æe ti prigovoriti: "Zar možda ne znamo da se svaki vrè puni vinom?" ¹³Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit æu pijanošæu sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i sveæenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. ¹⁴I porazbijat æu ih jednog o drugoga, oèeve zajedno sa sinovima - rijeè je Jahvina. Uništit æu ih bez samilosti, bez milosrða i bez smilovanja." ¹⁵Poslušajte, dobro èujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori! ¹⁶Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mraènim. Vi se nadate svjetlosti, a on æe je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu! ¹⁷Ako ovo ne poslušate, potajno æe mi duša plakati zbog oholosti vaše, suze æe roniti, oko æe mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi. ¹⁹Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva je Judeja izgnana, sasvim izgnana!" ²⁰Podigni oèi, Jeruzaleme, i pogledaj one što nadiru sa Sjevera. Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje? ²¹Što æeš reæi kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si sam nauèio da te kao ljubavnici vode. Neæe li te bolovi spopasti kao porodilju? ²²Možda æeš se tad upitati: "Zašto me to snašlo?" Zbog mnoštva bezakonja tvojih otkriše ti skute, nasilje nad tobom uèiniše. ²³Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? "A vi, možete li èiniti dobro, navikli da zlo èinite? ²⁴Zato æu vas raspršiti k'o pljevu koju raznosi pustinjski vjetar. ²⁵To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - rijeè je Jahvina - jer si mene zaboravio i u laž se uzdao. ²⁶Sam æu ti halju do lica podiæi da se tvoja golotinja vidi. ²⁷Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludnièenje, na humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme! Još se ne oèisti i dokle æe to još trajati ...?"

Chapter 14

¹ Rijeè Jahvina Jeremiji o velikoj suši: ²Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno leže na zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije. ³Odliènici šalju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vraæaju se praznih vrèeva, postiðeni, posramljeni, pokriše glavu svoju. ⁴Zemlja je sva ispucala jer kiše nema. Ratari se postidješe, pokriše glave. ⁵Pa i košuta u polju ostavlja mlado jer trave nema. ⁶Divlji magarci, stojeæ' na goletima, dašæu kao èagalj, oèi im malaksale jer nema zelenila. ⁷Bezakonja naša protiv nas svjedoèe, smiluj se, o Jahve, rad' imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagriješismo, ⁸o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik što se uvrati da prenoæi? ⁹Zašto si kao prestravljen èovjek, kao junak koji ne može pomoæi? TÓa ti si meðu nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas ostaviti! ¹⁰Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne štede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove. ¹¹I reèe mi Jahve: "Ne traži milosti za ovaj narod. ¹²Ako æe i postiti, neæu uslišiti njihovih vapaja. Ako æe i prinijeti paljenicu i prinos, neæe mi omiljeti. Jer maèem, glaðu i kugom ja æu ih zatrti." ¹³Tada rekoh: "Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: 'Neæete vidjeti maèa, niti æe vam biti gladi, nego æu vam dati postojan mir na ovome mjestu.'" ¹⁴A Jahve mi reèe: "Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viðenja, isprazna gatanja i snove srca svoga." ¹⁵Zato ovako govori Jahve: "Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neæe biti ni maèa ni gladi u zemlji ovoj, sami æe od maèa i gladi poginuti. ¹⁶A narod ovaj kojemu prorokuju ležat æe po ulicama jeruzalemskim, pokošen maèem i glaðu, i neæe biti èovjeka da ga pokopa - njih, žene njihove, sinove i kæeri njihove. Tako æu na njih izliti zloæu njihovu." ¹⁷A ti im reci ovako: Nek' oèi moje suze rone danju i noæu, i neka ne prestanu, jer je strašno slomljena djevica, kæi naroda moga, ranom neobièno ljutom. ¹⁸Poðem li u polje, evo maèem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! Èak i proroci i sveæenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju. ¹⁹TÓa zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti duši omrznu Sion? Zašto nas tako biješ te nam više nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, èekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa! ²⁰O Jahve, bezbožnost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagriješismo! ²¹Ne odbaci nas, rad' imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvræi Saveza svog s nama! ²²Zar ispraznost bezbožnika dažda daje? Ili zar nebesa sama kiše? Zar ne daješ ti to, Jahve, Bože naš? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to èiniš.

Chapter 15

¹ I reèe mi Jahve: "Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se duša obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka idu od mene! ²Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve: Tko je za smrt, u smrt! Tko je za maè, pod maè! Tko je za glad, u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!' ³Poslat æu na njih èetiri nevolje - rijeè je Jahvina: maè da ih ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih žderu i zatiru. ⁴I uèinit æu ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla što ih poèini u Jeruzalemu." ⁵"Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te požali? Tko li æe se svratit' da te zapita kako ti je? ⁶Ti me odbaci - rijeè je Jahvina - i leða mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek praštam! ⁷Zato æu ih izvijati vijaèom na vratima zemlje ove. Narod svoj æu lišit' djece i istrijebit' ga, jer se ne obraæaju sa svojih putova. ⁸Bit æe u njih više udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih ratnika dovest æu zatornika, usred podneva, i pustit æu na njih iznenada užas i strahotu. ⁹Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, dušu ispustila. Sunce joj zaðe još za dana: postiðena, osramoæena je. A što od njih ostane, pod maè æu vræi pred njihovim dušmanima" - rijeè je Jahvina. ¹⁰Jao meni, majko, što si me rodila, da svaðam se i prepirem sa svom zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me proklinju. ¹¹Uistinu, o Jahve, nisam li ti služio za njihovo dobro, nisam li tražio milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima tjeskobe njegove? Ti to dobro znaš! ¹²Može l' se željezo slomiti, željezo sa Sjevera i mjed? ¹³Tvoje bogatstvo i blago tvoje pljaèki æu predati. Tako æeš platiti za sva bezakonja svoja po svoj zemlji. ¹⁴Uèinit æu te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ, jer gnjev moj planu ognjem koji æe vas sažgati, koji æe protiv vas buknuti. ¹⁵Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj da propadnem zbog sporosti srdžbe tvoje! Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu. ¹⁶Kad mi doðoše rijeèi tvoje, ja sam ih gutao: rijeèi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad Vojskama. ¹⁷Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka da se razveselim. Pod težinom ruke tvoje samotan živim, jer ti me jarošæu prože. ¹⁸Zašto je bol moja bez prebola? Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste? Ah! Hoæeš li meni biti kao potok nestalan, vodama nepouzdan? ¹⁹Zato ovako govori Jahve: "Ako se vratiš, pustit æu te da mi opet služiš; ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit æeš usta moja. Oni æe se okrenuti k tebi, al' ti se zato ne smiješ okrenuti k njima! ²⁰Uèinit æu od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv. Borit æe se protiv tebe, al' te neæe nadvladati, jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim" - rijeè je Jahvina. ²¹"Izbavit æu te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika."

Chapter 16

¹ I doðe mi rijeè Jahvina i reèe: ²"Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kæeri na ovome mjestu. ³Jer ovako govori Jahve o kæerima i sinovima koji æe se roditi na ovome mjestu i o majkama koje æe ih raðati i o oèevima koji æe ih imati u ovoj zemlji: ⁴Oni æe umrijeti smræu prebolnom, nitko ih neæe oplakivati, niti æe ih sahraniti. Pretvorit æe se u gnoj za oranice, izginut æe od maèa i gladi, a njihova æe trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim." ⁵Da, ovako govori Jahve: "Ne smiješ uæi u kuæu žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - rijeè je Jahvina - ljubav i samilost. ⁶Pomrijet æe veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neæe pokopati. Nitko neæe naricati nad njima, niti æe zbog njih praviti ureza, niti kose šišati. ⁷Za onog u žalosti neæe kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitiæe mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove. ⁸Ne ulazi u kuæu slavlja da s njima sjediš i gostiš se." ⁹Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, uèinit æu da s ovog mjesta i pred vašim oèima i u ovim danima išèeznu poklici radosti i veselja i glasovi zaruènika i zaruènice. ¹⁰A kad objaviš tom narodu sve ove rijeèi, pa te upitaju: 'Zašto nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesreæom; u èemu je zloèinstvo naše i u èemu su grijesi naši što ih poèinismo protiv Jahve, Boga našega?' - ¹¹onda im odgovori: 'U tom što me ostaviše oci vaši - rijeè je Jahvina - i trèaše za tuðim bogovima da im služe i da im se klanjaju, a mene ostaviše i Zakona se moga ne držaše. ¹²A vi još gore uèiniste nego oci vaši, jer evo, svaki se povodi za okorjelošæu zloga srca svoga, a mene ne sluša. ¹³Zato æu vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao što bijaše i ocima vašim. Ondje æete služiti tuðim bogovima danju i noæu: jer neæu vam se više smilovati!'" ¹⁴"Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta', ¹⁵nego: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.' Vratit æu ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim. ¹⁶Evo, poslat æu mnoga ribara - rijeè je Jahvina - koji æe ih uloviti. A zatim æu dovesti mnoge lovce koji æe ih goniti sa svih gora, i sa svih brežuljaka, i iz svih peæinskih rasjeklina. ¹⁷Jer moje oèi prate sve njihove putove: neæe mi izmaæi, niti se bezakonje njihovo može sakriti od oèiju mojih. ¹⁸Dvostruko æu naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju baštinu ispunili gnusobama." ¹⁹Jahve, snago moja i moja utvrdo, utoèište moje u danima nevolje! K tebi æe doæi narodi s krajeva zemlje. I govorit æe: Samu nam laž oci namriješe, Ništavost i Nemoæ. ²⁰TÓa stvara li èovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi. ²¹Uèinit æu, evo, da osjete, da ovaj put zaista oæute moju ruku i snagu moju, i znat æe da mi je ime Jahve.

Chapter 17

¹ Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u ploèicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika, ²kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drveæa na visokim brežuljcima, ³na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljaèki æu predati. Tako æeš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji. ⁴Morat æeš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. Uèinit æu te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji æe vjeèno gorjeti. ⁵Ovako govori Jahve: "Proklet èovjek koji se uzdaje u èovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i èije se srce od Jahve odvraæa. ⁶Jer on je kao draè u pustinji: ne osjeæa kad je sreæa na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. ⁷Blagoslovljen èovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. ⁸Nalik je na stablo zasaðeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se nièeg bojati kad doðe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod. ⁹Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? ¹⁰Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih. ¹¹Prepelica što leži na jajima a ne leže jest onaj što nepravdom stjeèe bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje lÓuda. ¹²Slavan prijestol dignut od davnina, to je naše sveto mjesto. ¹³O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet æe se, koji se odmetnu od tebe bit æe u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode. ¹⁴Iscijeli me, Jahve, i bit æu zdrav, spasi me, i bit æu spašen, jer ti si pjesma moja. ¹⁵Evo ih što mi govore: Gdje je rijeè Jahvina? Neka se ispuni! ¹⁶Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreæu niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je. ¹⁷Ne budi mi na užas, ti, utoèište moje, u Dan nesretni. ¹⁸Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom! ¹⁹Ovako mi reèe Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. ²⁰Reci im: Èujte rijeè Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata. ²¹Ovako govori Jahve: 'Èuvajte se ako vam je život mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska. ²²I ne nosite bremena iz kuæe u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima. ²³Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka. ²⁴A vi, ako me poslušate - rijeè je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeæi nikakva posla, ²⁵tada æe na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi èasnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj æe grad ostati dovijeka. ²⁶I dolazit æe iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu žrtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu. ²⁷Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeæi na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada æu potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen æe proždrijeti dvore jeruzalemske, i neæe se ugasiti.'"

Chapter 18

¹ Ovo je rijeè koju Jahve uputi Jeremiji: ²"Ustani i siði u kuæu lonèarovu - ondje æu ti objaviti svoje rijeèi." ³Siðoh, dakle, u kuæu lonèarovu, upravo je radio na lonèarskom kolu. ⁴I kako bi se koji sud što bi ga naèinio od ilovaèe u ruci lonèarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - veæ kako se lonèaru svidjelo da napravi. ⁵I doðe mi rijeè Jahvina: ⁶"Ne mogu li i ja s vama èiniti kao ovaj lonèar, dome Izraelov? - rijeè je Jahvina. Evo, kao ilovaèa u ruci lonèarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov. ⁷Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da æu ga iskorijeniti, uništiti i razoriti, ⁸i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opaèina i zloæa, tada æu se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio. ⁹Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da æu ga izgraditi i posaditi, ¹⁰a on stane èiniti što je zlo u mojim oèima, ne slušajuæi glasa mojega, pokajat æu se za dobro koje sam im obeæao. ¹¹Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: 'Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.' ¹²Ali oni vele: 'Uzalud! Mi æemo radije provoditi svoje osnove i èiniti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.'" ¹³Ovako govori Jahve: "Propitajte se po narodima: je li itko takvo što èuo? Toliku grozotu uèini djevica Izraelova. ¹⁴Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presušiti vode daleke što studene teku? ¹⁵A narod moj mene zaboravi! Kad prinose ništavnosti, posrnuše na putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem neprohodnim. ¹⁶I tako su zemlju u pustoš obratili, na vjeènu porugu, da se nad njom zgraža svaki prolaznik glavom mašuæi. ¹⁷Razvitlat æu ih pred neprijateljem, kao istoènjak; leða, a ne lice, ja æu im pokazati u dan njine propasti." ¹⁸I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer sveæeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku rijeè njegovu." ¹⁹Poslušaj me, o Jahve, i èuj što govore moji protivnici. ²⁰TÓa zar se dobro uzvraæa zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju. ²¹Zato im djecu izruèi gladi, maèu ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladiæi neka od maèa u boju poginu. ²²Neka se prolomi vapaj iz kuæa njihovih kad iznenada na njih dovedeš èete pljaèkaša. Jer oni iskopaše jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjestiše. ²³Ti, o Jahve, znadeš sav njihov naum ubilaèki protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obraèunaj s njima u dan gnjeva svoga!

Chapter 19

¹ Ovako mi reèe Jahve: "Idi i kupi vrè glineni. Povedi sa sobom nekoliko starješina narodnih i sveæenièkih. ²Poði u Dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lonèarskih. Ondje proglasi rijeèi koje æu ti kazati. ³Reci im: Èujte rijeè Jahvinu, kraljevi judejski i stanovnici jeruzalemski. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo dovodim nesreæu na ovo mjesto te æe svima koji to èuju u ušima zazujati. ⁴Zato što su me ostavili i otuðili ovo mjesto prinoseæi kad tuðim bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato što su mjesto ovo natopili krvlju nevinih; ⁵i zato što pogradiše uzvišice Baalove da mu spaljuju sinove kao žrtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo što na um palo. ⁶Stoga, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se ovo mjesto neæe više zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja. ⁷Izjalovit æu na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i uèiniti da svi poginu od neprijateljskog maèa, od ruku onih što im rade o glavi. A trupla æu njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim. ⁸A grad æu ovaj uèiniti ruglom i užasom: svaki koji proðe mimo nj zgrozit æe se i zviždati zbog svih nesreæa njegovih. ⁹I dat æu im da jedu meso sinova i kæeri svojih. Da, svaki æe jesti meso bližnjega svoga zbog preteške nevolje kojom æe ih pritisnuti njihovi neprijatelji što im rade o glavi.' ¹⁰Razbij vrè pred oèima svojih pratilaca ¹¹i reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Tako æu razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao što se razbija sud lonèarski, te se više ne da popraviti. U Tofetu æe se ukapati, jer inaèe neæe biti mjesta za ukapanje. ¹²Tako æu postupiti s ovim mjestom - rijeè je Jahvina - i sa stanovnicima njegovim. I uèinit æu grad ovaj sliènim Tofetu. ¹³I sve kuæe jeruzalemske i kuæe kraljeva judejskih bit æe oneèišæene kao mjesto Tofet: sve kuæe kojima se na krovovima kad prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuðim bogovima.'" ¹⁴Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Jahve bijaše poslao da prorokuje, stade u predvorju Doma Jahvina te uze govoriti svemu narodu: ¹⁵"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, dovest æu na ovaj grad i na sve njegove gradiæe sve zlo kojim sam im prijetio, jer ukrutiše vratove svoje ne slušajuæi rijeèi mojih.'"

Chapter 20

¹ A sveæenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, èu kako Jeremija prorokuje te rijeèi. ²I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu. ³A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reèe mu Jeremija: "Jahve te više ne zove Pašhur veæ 'Užas odasvud'. ⁴Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut æe od maèa neprijatelja svojih, svojim æeš oèima vidjeti. I svu Judeju dat æu u ruke kralju babilonskom. On æe ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i maèem pobiti. ⁵I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom steèeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat æu u ruke neprijateljima. Oni æe sve opljaèkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.' ⁶A ti æeš se, Pašhure, sa svim svojim ukuæanima seliti u Babilon. Da, u Babilon æeš doæi i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao." ⁷Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjaèao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. ⁸Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, rijeè mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. ⁹I rekoh u sebi: neæu više na nj misliti niti æu govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više. ¹⁰Èuh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi æemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji èekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa æemo njim ovladati i njemu se osvetiti!" ¹¹Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato æe progonitelji moji posrnuti i neæe nadvladati, postidjet æe se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vjeène sramote. ¹²O Jahve nad Vojskama, koji pronièeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osveæuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. ¹³Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca. ¹⁴Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen! ¹⁵Proklet bio èovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muškiæ!" i time mi oca obradova. ¹⁶Tom èovjeku bilo kao gradovima što ih Jahve nemilice razvali; veæ u cik zore èuo zapomaganje i poklike bojne u podne, ¹⁷jer me ne pogubi u majèinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna! ¹⁸O, zašto izaðoh iz majèina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokonèam dane!

Chapter 21

¹ Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pašhura, sina Malkijina, i sveæenika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom: ²"Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski, zavojštio na nas; možda æe Jahve opet uèiniti s nama èudo, pa æe se neprijatelj povuæi pred nama." ³Jeremija im reèe: "Ovako recite Sidkiji: ⁴Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povuæi æu oružje koje je u vašim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca što vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada. ⁵I sam æu se boriti protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, u srdžbi i gnjevu i velikoj jarosti. ⁶I strašnom kugom udarit æu stanovnike ovoga grada, ljude i životinje, i pomrijet æe. ⁷Poslije toga æu - rijeè je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoše u tom gradu nakon pošasti, maèa i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on æe ih sasjeæi oštricom maèa bez samilosti, bez milosrða i bez smilovanja.' ⁸A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti. ⁹Tko ostane u ovom gradu, poginut æe od maèa, gladi i kuge. A tko izaðe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit æe život - život æe mu ostati kao plijen. ¹⁰Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - rijeè je Jahvina - i bit æe izruèen u ruke kralja babilonskoga, i on æe ga vatrom spaliti.'" ¹¹Kraljevskom domu Judeje. Èujte rijeè Jahvinu, ¹²dome Davidov! Ovako govori Jahve: "Svako jutro sudite pravedno, izbavite potlaèene iz ruku tlaèitelja, ili æe moj gnjev planut' poput vatre, raspalit' se neugasivo zbog vaših opaèina. ¹³Evo me protiv tebe koji stanuješ na Peæini dolinskoj - rijeè je Jahvina - protiv vas koji kažete: 'Tko može na nas navaliti, tko u naše nastambe prodrijeti?' ¹⁴Al' ja æu vam platiti prema plodu djela vaših - rijeè je Jahvina. - Oganj æu podmetnuti šumi njegovoj i proždrijet æe sve oko nje!"

Chapter 22

¹ Ovako govori Jahve: "Siði u palaèu kralja judejskoga i objavi ondje ovu rijeè. ²Reci: Slušaj rijeè Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata. ³Ovako govori Jahve: 'Èinite pravo i pravicu, izbavite potlaèene iz ruku tlaèitelja! Ne èinite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlaèite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu. ⁴Jer budete li se istinski vladali po rijeèi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit æe kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod. ⁵Ako pak ne poslušate ovih rijeèi, zaklinjem se sobom - rijeè je Jahvina - da æu taj dvor pretvoriti u ruševinu!'" ⁶Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit æu te u pustinju, u grad nenastanjen. ⁷Spremit æu protiv tebe zatiraèe, svakoga s oružjem njegovim, nek' posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju." ⁸Mnoštvo æe naroda prolaziti mimo taj grad i pitat æe jedan drugoga: "Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?" ⁹Odgovorit æe im: "Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im." ¹⁰Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije plaèite za onim koji odlazi, jer se nikad više neæe vratiti ni rodne grude vidjeti. ¹¹Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade otiæi iz ovoga mjesta: "Nikad se više neæe vratiti, ¹²nego æe umrijeti u mjestu kamo ga izagnaše, a ovu zemlju nikad više neæe vidjeti." ¹³Jao onom koji kuæu gradi nepravedno i gornje odaje diže bez prava; koji bližnjega tjera na tlaku i plaæu mu ne isplaæuje; ¹⁴koji kaže: "Sagradit æu sebi kuæu prostranu i prozraène gornje odaje!" koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom. ¹⁵Jesi li zato kralj što se cedrom razmeæeš? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je èinio pravo i pravicu i zato mu bješe dobro. ¹⁶Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne znaèi to mene poznavati? - rijeè je Jahvina. ¹⁷Ali tvoje oèi i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje èiniš i krivdu. ¹⁸Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jošijinu, kralju judejskom: "Za njim neæe naricati: 'Jao, brate moj! Jao, sestro moja!' Za njim neæe naricati: 'Jao, gospodaru! Jao, velièanstvo!' ¹⁹Pokopat æe ga k'o magarca, izvuæi ga i baciti izvan vrata Jeruzalema." ²⁰"Popni se na Libanon i vièi, po Bašanu nek' se ori glas, s Abarima buèi, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni! ²¹Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al' ti mi reèe: 'Neæu slušati!' Tako se vladaš od mladosti: ne slušaš glasa mojega. ²²Sve æe tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici æe tvoji u izgnanstvo. Tada æeš se stidjet' i sramiti zbog sve pakosti svoje. ²³Ti što prebivaš na Libanonu, ti što se gnijezdiš po cedrovima, kako li æeš stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje. ²⁴Života mi moga - rijeè je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio peèatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta. ²⁵Dat æu te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dršæeš, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca. ²⁶I bacit æu tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo æete umrijeti. ²⁷Ali u zemlju u koju èeznu da se vrate neæe se vratiti!" ²⁸TÓa zar je taj èovjek Konija sud prezren, razbijen? Il' posuda što nikom se ne sviða? Zašto bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u zemlju koja im je posve neznana? ²⁹Zemljo, zemljo, zemljo, poslušaj rijeè Jahvinu. ³⁰Ovako govori Jahve: "Upišite za ovoga èovjeka: 'Bez djece. Život mu se nije posreæio. Nitko od potomstva njegova neæe sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.'"

Chapter 23

¹ "Jao pastirima koji upropašæuju i raspršuju ovce paše moje" - rijeè je Jahvina. ²Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: "Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato æu se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših - rijeè je Jahvina. ³I sam æu skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit æe plodne i množit æe se. ⁴I podiæi æu im pastire da ih pasu te se nièega više neæe bojati ni plašiti, niti æe se gubiti" - rijeè je Jahvina. ⁵"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - podiæi æu Davidu izdanak pravedni. On æe vladati kao kralj i biti mudar i èinit æe pravo i pravicu u zemlji. ⁶U njegove æe dane Judeja biti spašena i Izrael æe živjeti spokojno. I evo imena kojim æe ga nazivati: 'Jahve, Pravda naša.' ⁷Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje egipatske', ⁸nego: 'Živoga mi Jahve koji potomstvo doma Izraelova izvede i dovede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao, tako da obitavaju u zemlji svojoj.'" ⁹Prorocima. Srce je u meni skrhano, dršæu mi kosti, slièan sam pijancu, èovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim rijeèima: ¹⁰"Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaše u pustinji sagorješe. Njihova je trka zloba, a moæ im je nepravda. ¹¹Da, i prorok i sveæenik zlikovci su, èak i u Domu svome naðoh im pakost" - rijeè je Jahvina. ¹²Stog' æe im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku æe posrtati i padati. Jer ja æu na njih svaliti nesreæu u godine kazne njihove" - rijeè je Jahvina. ¹³"I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski. ¹⁴Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jaèaju ruke zloèincima, te se nitko od zloèina svojih ne obraæa. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora!" ¹⁵I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: "Evo, nahranit æu ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka jeruzalemskih potjeèe pokvara u svoj zemlji." ¹⁶Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Ne slušajte rijeèi proroka: oni vas obmanjuju, objavljuju viðenja srca svoga, a ne što dolazi iz usta Jahvinih; ¹⁷govore onima što preziru rijeè Jahvinu: 'Bit æe s vama mir!' a onima što slijede glas svog srca okorjelog: 'Nikakvo vas zlo neæe snaæi!'" ¹⁸TÓa tko bijaše na vijeæanju Jahvinu, tko je vidio, tko slušao rijeè njegovu? Tko ju je shvatio te je može objaviti? ¹⁹Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan i svaljuje na glave bezbožnièke. ²⁰Jahvin se gnjev neæe stišati, dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno æete to razumjeti. ²¹"Ne poslah ti proroka, a ipak trèe! Ne govorih im, a ipak prorokuju! ²²Jest, da bijahu na mom vijeæanju, moje bi rijeèi narodu mom obznanili, i kušali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela njihovih! ²³TÓa, zar sam ja Bog samo iz blizine - rijeè je Jahvina - zar iz daljine nisam više Bog? ²⁴Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? - rijeè je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - rijeè je Jahvina. ²⁵Èuo sam što govore proroci koji prorokuju laži u ime moje i tvrde: 'Usnio sam! Usnio sam!' ²⁶Dokle æe meðu prorocima biti onih koji prorokuju laž i objavljuju prijevaru srca svojega? ²⁷Misle da æe svojim snima što ih jedan drugom pripovijedaju postiæi da narod moj zaboravi ime moje, kao što veæ oci njihovi zaboraviše ime moje uz Baala! ²⁸Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je rijeè moja, neka po istini objavljuje rijeè moju!" "Što je zajednièko slami i žitu? - rijeè je Jahvina. ²⁹Nije li rijeè moja poput vatre - rijeè je Jahvina - i nije li slièna malju što razbija peæinu? ³⁰Evo me stoga protiv proroka - rijeè je Jahvina - koji jedan drugome kradu moje rijeèi. ³¹Evo me protiv proroka - rijeè je Jahvina - koji mlate jezikom i proroštva kuju. ³²Evo me protiv proroka - rijeè je Jahvina - koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajuæi ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - rijeè je Jahvina. ³³A ako te ovaj narod, ili prorok, ili sveæenik, zapita: 'Što je breme Jahvino?' odgovori im: 'Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem' - rijeè je Jahvina. ³⁴A reèe li koji prorok ili sveæenik, ili tko iz naroda: 'Breme Jahvino', kaznit æu toga èovjeka i dom njegov. ³⁵Ovako morate govoriti svaki svome bližnjemu i svaki svome bratu: 'Što je Jahve odgovorio?' ili 'Što je Jahve rekao?' ³⁶Ali 'Breme Jahvino' da više niste spomenuli, jer je breme svakome rijeè njegova." Jer vi iskrivljujete rijeèi Boga živoga, Jahve nad Vojskama, našega Boga! ³⁷Ovako reci proroku: "Što ti je Jahve odgovorio?" ili "Što je Jahve rekao?" ³⁸Ali ako kažete "Breme Jahvino", ovako govori Jahve: "Zato što se služite rijeèju 'Breme Jahvino', premda sam vam poruèio da je ne izgovarate, ³⁹ja æu visoko podiæi i odbaciti od lica svojega vas i vaš grad što ga dadoh vama i ocima vašim! ⁴⁰I svalit æu na vas vjeènu sramotu i vjeènu porugu koja se neæe zaboraviti."

Chapter 24

¹ Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom Jahvinim, pošto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kovaèima i bravarima. ²U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve veæ jesu rane smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako rðave da se ne mogahu jesti. ³I Jahve me upita: "Jeremija, što vidiš?" A ja odgovorih: "Smokve! Dobre su vrlo dobre, a loše su vrlo loše - tako loše da nisu za jelo." ³Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana današnjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je rijeè Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. ⁴I doðe mi rijeè Jahvina: ⁴I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da èujete. ⁵Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kao na ove dobre smokve, tako æu milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku. ⁵I govorahu vam: "Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vašim za sva vremena; ⁶I milostivo æu svrnuti oèi na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo æu ih podiæi i neæu ih više uništiti; opet æu ih posaditi i neæu ih više išèupati. ⁶i ne idite za tuðim bogovima da im služite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neæu ništa nažao uèiniti. ⁷I dat æu im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer æe se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti. ⁷Ali me niste poslušali - rijeè je Jahvina - nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesreæu!" ⁸Ali kao s lošim smokvama koje su tako loše da nisu za jelo - da, rijeè je Jahvina - tako æu postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima što preostadoše u ovoj zemlji i s onima što se u Egiptu nastaniše. ⁸Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "Jer niste poslušali mojih rijeèi, ⁹Uèinit æu da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram. ⁹evo, ja æu poslati i podignuti sve narode sa sjevera - rijeè je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest æu ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izruèit æu ih kletom uništenju i uèinit æu ih užasom i ruglom, vjeènim razvalinama. ¹⁰I poslat æu na njih maè, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje koju dadoh njima i ocima njihovim." Ç25Rijeè upuæena Jeremiji o svem narodu judejskom, èetvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog - to je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog. ô2õProrok ¹⁰I ugušit æu meðu njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaruènika i zaruènice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke. ¹¹Sva æe se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi æe narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina. ¹²Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit æu kralja babilonskog i narod onaj - rijeè je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit æu ih u vjeène razvaline. ¹³Dovest æu na tu zemlju sve što sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode." ¹⁴"I oni æe služiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit æu im po njihovim èinima i po djelima ruku njihovih." ¹⁵Ovako mi reèe Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima æu te poslati. ¹⁶Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog maèa što æu ga meðu njih poslati." ¹⁷I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijaše poslao: ¹⁸Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas; ¹⁹faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim ²⁰i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda; ²¹Edom, Moab i sinove Amonove; ²²sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora; ²³Dedan, Temu, Buz i sve one ostriženih zalizaka, ²⁴sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u pustinji; ²⁵sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije; ²⁶sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit æe poslije njih. ²⁷I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se više ne dignete od maèa koji æu pustiti meðu vas.' ²⁸Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti! ²⁹Jer, evo, ja sam poèeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da proðete bez kazne? Ne, neæete ostati nekažnjeni, jer æu sam dozvati maè da udari na sve stanovnike zemlje' - rijeè je Jahve nad Vojskama. ³⁰Ti im, dakle, prorokuj sve rijeèi ove i reci im: 'Jahve reèe sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, rièe iza glasa protiv pašnjaka svoga, podvikuje kao oni što grožðe gaze. Do svih stanovnika zemlje ³¹dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbožnike æe maèu izruèiti - rijeè je Jahvina. ³²Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesreæa veæ zahvaæa narod za narodom; nevrijeme strašno veæ se prolama s krajeva zemlje.'" ³³U onaj dan bit æe pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko neæe naricati, niti æe ih tko pokupiti i sahraniti; ostat æe kao gnoj po zemlji. ³⁴Kukajte, pastiri, i vièite, valjajte se po prašini, vodièi stada, jer vam se ispuniše dani za klanje, popadat æete ko ovnovi izabrani. ³⁵Više nema utoèišta pastirima, niti spasa vodièima stada. ³⁶Èuj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodièi stada, jer Jahve pustoši pašnjak njihov, ³⁷mirna su pasišta poharana od jarosna gnjeva Jahvina. ³⁸Lav ostavlja guštaru jer æe zemlja njihova opustjeti od maèa pustošnièkog, od jarosnog gnjeva Jahvina.

Chapter 26

¹ U poèetku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, doðe mi rijeè Jahvina. ²Ovako govori Jahve: "Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu naviještaj sve rijeèi koje sam ti zapovjedio da im kažeš. I ne izostavi ni jedne jedine. ³Možda æe poslušati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa æu se pokajati za zlo koje naumih uèiniti zbog zlodjela njihovih. ⁴Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne poslušate da hodite po Zakonu što ga stavih pred vas, ⁵slušajuæi rijeèi slugu mojih proroka koje vam neumorno šaljem, premda ih do sada niste slušali, ⁶postupit æu s ovim Domom kao sa Šilom i uèinit æu da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.'" ⁷I sveæenici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te rijeèi u Domu Jahvinu. ⁸A kad Jeremija izreèe sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga sveæenici i proroci govoreæi: "Platit æeš glavom! ⁹Zašto si u ime Jahvino prorokovao: 'Postupit æu s ovim Domom kao sa Šilom i ovaj æe grad biti opustošen te nitko više u njemu neæe stanovati?'" I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu. ¹⁰Èuvši to, starješine judejske doðoše iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin i sjedoše pred Nova vrata Doma Jahvina. ¹¹Tada sveæenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je èovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste èuli na svoje uši." ¹²Tada Jeremija reèe starješinama i svemu narodu: "Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste èuli. ¹³Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat æe se za zlo kojim vam se zaprijetio. ¹⁴Ja sam, evo, u vašim rukama. Uèinite sa mnom što vam se èini dobro i pravo. ¹⁵Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit æete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove rijeèi." ¹⁶Tada rekoše starješine i sav narod sveæenicima i prorocima: "Ovaj èovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega." ¹⁷Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo: ¹⁸"Mihej Morešeæanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion æe biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma æe prekriti.' ¹⁹Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zloèin?" ²⁰Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. ²¹A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima èuo te rijeèi, tražio je da ga smakne. Èuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. ²²Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; ²³dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga maèem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka. ²⁴Ali Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube.

Chapter 27

¹ U poèetku kraljevanja Sidkije, sina Jošije, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu rijeè. ²Ovako mi reèe Jahve: "Naèini sebi užad i jaram i stavi ga sebi na vrat. ³Zatim poruèi kralju edomskom, kralju moapskom, kralju amonskom, kralju tirskom i kralju sidonskom, po njihovim izaslanicima koji su došli u Jeruzalem kralju judejskom Sidkiji. ⁴Naredi im da poruèe svojim gospodarima: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov! Ovako poruèite svojim gospodarima: ⁵Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispruženom stvorio zemlju, ljude i životinje na zemlji. I ja to dajem kome hoæu. ⁶Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu služi. ⁷I svi æe narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne èas te i njega ne upokore moæni narodi i veliki kraljevi. ⁸Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne služiti Nabukodonozora, kralja babilonskoga, ne hoteæ' se upregnuti u jaram kralja babilonskog, taj æu narod kazniti maèem, glaðu i kugom - rijeè je Jahvina - dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom. ⁹Ne slušajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i èarobnjaka koji vam govore: 'Ne, vi neæete služiti kralju babilonskom!' ¹⁰Jer vam oni laž prorokuju samo da vas udalje iz vaše zemlje, da vas otjeram pa da propadnete. ¹¹Ali narod koji se upregne u jaram kralja babilonskoga da mu služi ostavit æu na miru u zemlji njegovoj - rijeè je Jahvina - da je obraðuje i u njoj živi.'" ¹²Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govoreæi: "Upregnite se u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu da ostanete živi. ¹³Zašto da poginete, ti i narod tvoj, od maèa, gladi i kuge, kao što se Jahve zaprijetio narodu koji se ne podvrgne kralju babilonskom? ¹⁴Ne slušajte, dakle, rijeèi onih proroka koji vam govore: 'Vi neæete služiti kralju babilonskom.' Oni vam laž prorokuju. ¹⁵'Jer nisam ih ja poslao da vam prorokuju - rijeè je Jahvina - nego vam oni laž prorokuju u moje ime, da vas otjeram iz vaše zemlje, pa da propadnete - vi i proroci koji vam prorokuju.'" ¹⁶I sveæenicima i svemu ovom narodu rekao sam: "Ovako govori Jahve: 'Ne slušajte rijeèi svojih proroka koji vam ovako prorokuju: Evo, posuðe Doma Jahvina bit æe uskoro vraæeno iz Babilona.' Oni vam laži prorokuju. ¹⁷Ne slušajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete živi! Zašto da ovaj grad postane ruševina? ¹⁸Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima rijeè Jahvina, neka mole Jahvu nad Vojskama da i posuðe što još ostade u Domu Jahvinu i u dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon! ¹⁹Jer ovako govori Jahve o stupovima, moru, podnožjima i o preostalom posuðu što još ostade u ovome gradu - ²⁰što još Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve odliènike judejske i jeruzalemske. ²¹Da, ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov, o posuðu koje preostade u Domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu: ²²'U Babilon æe ih odnijeti i ondje æe ostati sve do dana kad ja odem po njih - rijeè je Jahvina. I ja æu sve to donijeti i postaviti na ovo mjesto!'"

Chapter 28

¹ Iste godine, u poèetku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga, èetvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok rodom iz Gibeona, reèe mi u Domu Jahvinu pred svim sveæenicima i svim narodom: ²"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Skršit æu jaram kralja babilonskoga. ³Do dvije godine vratit æu na ovo mjesto sve posuðe Doma Jahvina koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon. ⁴A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve izgnanike judejske, koji dospješe u Babilon, takoðer æu vratiti na ovo mjesto - rijeè je Jahvina - jer æu skršiti jaram kralja babilonskoga.'" ⁵Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred sveæenicima i pred svim narodom koji bijahu u Domu Jahvinu. ⁶Reèe prorok Jeremija: "Amen! Uèinio Jahve tako! Ispunio Jahve rijeèi koje si prorokovao i vratio ovamo sve posuðe iz Doma Jahvina i sve izgnanike iz Babilona. ⁷Ali èujder i ovu rijeè koju æu kazati na tvoje uši i na uši svega naroda. ⁸Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim moænim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu. ⁹Ali o proroku koji prorièe mir možeš istom kad se ispuni njegova proroèka rijeè znati da ga je zaista Jahve poslao." ¹⁰Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skrši ga. ¹¹I reèe Hananija pred svim narodom: "Ovako govori Jahve: 'Evo, ovako æu - za dvije godine - skršiti jaram Nabukodonozora, kralja babilonskoga, s vrata svih naroda!'" Tada prorok Jeremija ode svojim putem. ¹²A kad prorok Hananija skrši jaram s vrata proroka Jeremije, doðe rijeè Jahvina Jeremiji: ¹³"Idi i ovako reci Hananiji: 'Ovako govori Jahve: Ti si skršio drveni jaram, ali æu ja mjesto njega naèiniti željezni.' ¹⁴Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Željezni æu jaram staviti oko vrata svih ovih naroda da ih podvrgnem Nabukodonozoru, kralju babilonskom, i služit æe mu, jer ja sam njemu podložio èak i poljsku zvjerad!'" ¹⁵I prorok Jeremija reèe proroku Hananiji: "Èuj me dobro, Hananija! Tebe nije poslao Jahve, a ti si u narodu pobudio varave nade. ¹⁶Zato ovako govori Jahve: 'Gle, brišem te s lica zemlje! Umrijet æeš još ove godine, jer si propovijedao pobunu protiv Jahve!'" ¹⁷I umrije prorok Hananija te godine u sedmom mjesecu.

Chapter 29

¹ Evo, ovo su rijeèi poslanice koju prorok Jeremija iz Jeruzalema posla Ostatku izgnanstva - starješinama, sveæenicima i prorocima i svemu preostalom narodu što ga Nabukodonozor iz Jeruzalema bijaše odveo u Babilon, ²pošto kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odliènici judejski i jeruzalemski, kovaèi i bravari ostaviše Jeruzalem. ³Poslanica je poslana po Elasi, sinu Šafanovu, i Gemarji, sinu Hilkijinu, koje Sidkija, kralj judejski, posla u Babilon Nabukodonozoru, kralju babilonskom. Evo sadržaja: ⁴"Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Svima izgnanicima koje odvedoh iz Jeruzalema u Babilon! ⁵Gradite kuæe i nastanite se, sadite vrtove i uživajte urod njihov! ⁶Ženite se i raðajte sinove i kæeri! Ženite svoje sinove i udajite svoje kæeri da i oni raðaju sinove i kæeri! Množite se da se ne smanjite! ⁷Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru poèiva i vaš mir!' ⁸Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci koji su meðu vama, vaši gataoci! Ne povodite se za snovima koje oni sanjaju! ⁹Jer oni vam laž prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao' - rijeè je Jahvina." ¹⁰Jer ovako govori Jahve: 'Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja æu vas pohoditi te vam ispuniti dobro obeæanje da æu vas vratiti na ovo mjesto. ¹¹Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - rijeè je Jahvina - naume mira, a ne nesreæe: da vam dadnem buduænost i nadu. ¹²Tada æete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja æu vas uslišati. ¹³Tražit æete me i naæi me jer æete me tražiti svim srcem svojim. ¹⁴I pustit æu da me naðete - rijeè je Jahvina. Izmijenit æu udes vaš i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah - rijeè je Jahvina. I vratit æu vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh. ¹⁵Istina, vi velite: 'Jahve nam podiže proroke u Babilonu.' ¹⁶Ovako govori Jahve kralju koji sjedi na prijestolju Davidovu, i svemu narodu koji živi u ovome gradu - braæi vašoj što ne moradoše s vama u izgnanstvo. ¹⁷Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo šaljem na njih maè, glad i kugu; uèinit æu da budu kao pokvarene smokve, tako loše da nisu za jelo. ¹⁸I gonit æu ih maèem, glaðu i kugom i uèinit æu ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, prokletstvom, strahotom, ruglom i sramotom svim narodima kamo ih otjeram. ¹⁹Jer ne poslušaše rijeèi mojih - rijeè je Jahvina - premda sam im svejednako slao sluge svoje proroke, ali ih oni ne poslušaše - rijeè je Jahvina. ²⁰Ali vi, izgnanici, koje poslah iz Jeruzalema u Babilon, poslušajte svi rijeè Jahvinu!" ²¹Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i o Sidkiji, sinu Maasejinu, koji vam laž prorokuje u moje ime: "Evo, predajem ih u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, da ih pogubi vama na oèi. ²²I njima æe se kao kletvom proklinjati svi izgnanici koji su u Babilonu: 'Neka Jahve uèini s tobom kao sa Sidkijom i Ahabom koje kralj babilonski ispeèe na vatri ²³jer u Izraelu poèiniše sramotu èineæi preljub sa ženama svojih bližnjih i govoreæi u moje ime lažne rijeèi koje im ja nisam zapovjedio. Ja to znam, i svjedok sam tome' - rijeè je Jahvina!"

²⁴- ²⁵A Šemaji æeš Nehelamcu poruèiti: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Ti si u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, i sveæeniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim ostalim sveæenicima: ²⁶'Jahve te postavi sveæenikom namjesto sveæenika Jojade da paziš u Domu Jahvinu na svakog luðaka koji se gradi prorokom i da ga baciš u klade, sa željezom oko vrata. ²⁷Zašto, dakle, nisi sprijeèio Jeremiju iz Anatota, koji se meðu vama gradi prorokom? ²⁸TÓa on nam je poslao poruku u Babilon: Dugo æe još trajati: Gradite kuæe i nastanite se! Sadite vrtove i uživajte urod njihov!'" ²⁹Sveæenik Sefanija proèita pismo proroku Jeremiji. ³⁰Tada doðe rijeè Jahvina Jeremiji: ³¹"Pošalji svim izgnanicima ovu vijest: 'Ovako govori Jahve o Šemaji Nehelamcu: Jer vam Šemaja prorokuje te vam budi varave nade, premda ga ja nisam poslao, ³²ovako govori Jahve: Kaznit æu Šemaju Nehelamca, njega i potomstvo njegovo: nitko mu neæe preostati usred ovoga naroda da doživi sreæu koju spremam narodu svojemu - rijeè je Jahvina - jer je propovijedao pobunu protiv Jahve.'"

Chapter 30

¹ Rijeè koju Jahve upravi Jeremiji: ²Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upiši u knjigu sve ove rijeèi koje ti govorim. ³Jer evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - i promijenit æu udes naroda svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit æu ih u zemlju koju u baštinu dadoh ocima njihovim." ⁴Evo rijeèi što ih Jahve reèe o Izraelu i o Judeji: ⁵Ovako govori Jahve: "Èujem krik užasa: strava je to, a ne mir. ⁶Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad muškarac rodio? A svi se muškarci za bedra hvataju kao porodilje! Zašto su sva lica izoblièena i problijedjela? ⁷Jao, jer velik je dan ovaj, slièna mu nÓe bÄi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al' æe se izbaviti iz nje. ⁸Onoga dana - rijeè je Jahve nad Vojskama - slomit æu jaram na njihovu vratu i lance æu njihove raskinuti. Više neæe služiti tuðinu, ⁹veæ æe služiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga æu im podiæi. ¹⁰Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijeè je Jahvina - ne plaši se, Izraele! Jer evo, spasit æu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov æe se opet smiriti, spokojno æe živjeti i nitko ga neæe plašiti - rijeè je Jahvina - ¹¹jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt æu narode meðu koje te prognah, a tebe neæu sasvim uništiti; al' æu te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena." ¹²Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj. ¹³Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste. ¹⁴Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o što udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje. ¹⁵Zašto kukaš zbog rane svoje? Zar je neizljeèiva tvoja bol? Zbog mnoštva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti uèinih. ¹⁶Al' i oni što te žderu bit æe prožderani, u ropstvo æe svi dušmani tvoji; pljaèkaši tvoji bit æe opljaèkani, i koji te plijeniše bit æe oplijenjeni. ¹⁷[17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'. [17a] Al' ja æu te iscijeliti, rane ti zalijeèiti" - rijeè je Jahvina. ¹⁸Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit æu udes šatora Jakovljevih, smilovat æu se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit æe opet grad sazidan, i dvori æe stajati na starome mjestu. ¹⁹Iz njih æe se èuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit æu ih i više im se neæe smanjiti broj, ugled æu im dati i više ih neæe prezirati. ²⁰Sinovi njihovi bit æe mi kao nekoæ, zajednica njina preda mnom æe èvrsto stajati, a kaznit æu sve njihove ugnjetaèe. ²¹Glavar njihov iz njih æe niknuti, vladar njihov isred njih æe izaæi. Pustit æu ga k sebi da mi se približi - jer tko da se usudi sam preda me!" - rijeè je Jahvina. ²²"I vi æete biti moj narod, a ja vaš Bog. ²³Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbožnièke. ²⁴Jahvin se gnjev neæe stišati dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno æete to razumjeti.

Chapter 31

¹ "U ono vrijeme - rijeè je Jahvina - bit æu Bog svim plemenima Izraelovim i oni æe biti narod moj." ²Ovako govori Jahve: "Naðe milost u pustinji narod koji uteèe maèu: Izrael ide u svoje prebivalište. ³Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vjeènom ljubim te, zato ti saèuvah milost. ⁴Opet æu te sazdati, i bit æeš sazdana, djevice Izraelova. Opet æeš se resit' bubnjiæima, u veselo kolo hvatati. ⁵Opet æeš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni æe i trgati. ⁶Jer dolazi dan te æe stražari vikati na brdu efrajimskom: 'Na noge! Na Sion se popnimo, k Jahvi, Bogu svojemu!'" ⁷Jer ovako govori Jahve: "Klièite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! ⁸Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraæa se velika zajednica. ⁹Evo, u suzama poðoše, utješene sad ih vraæam! Vodit æu ih kraj potoènih voda, putem ravnim kojim neæe posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac." ¹⁰Èujte, o narodi, rijeè Jahvinu, objavite je širom dalekih otoka: "Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i èuva ga k'o pastir stado svoje!" ¹¹Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jaèeg od njega. ¹²I oni æe, radosno klièuæi, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša æe im biti kao vrt navodnjen, nikad više neæe ginuti. ¹³Djevojke æe se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer æu im tugu u radost pretvoriti, utješit æu ih i razveselit' nakon žalosti. ¹⁴Pretilinom æu im okrijepiti sveæenstvo i narod svoj nasititi dobrima" - rijeè je Jahvina. ¹⁵Ovako govori Jahve: "Èuj! U Rami se kukanje èuje i gorak plaè: Rahela oplakuje sinove svoje, i neæe da se utješi za djecom, jer njih više nema." ¹⁶Ovako govori Jahve: "Prestani kukati, otari suze u oèima! Patnje æe tvoje biti nagraðene: oni æe se vratiti iz zemlje neprijateljske. ¹⁷Ima nade za tvoje potomstvo - rijeè je Jahvina - sinovi tvoji vratit æe se u svoj kraj. ¹⁸Dobro èujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroæeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj. ¹⁹Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tuèem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'" ²⁰"Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršæe za njega od nježne samilosti" - rijeè je Jahvina. ²¹"Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si prošla. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje! ²²Dokle æeš još oklijevati, kæeri odmetnice? Jer Jahve stvori nešto novo na zemlji: Žena æe okružiti Muža." ²³Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "U zemlji Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim æe se gradovima ovako govoriti: 'Blagoslovio te Jahve, prebivalište Pravednosti, Goro sveta!'" ²⁴"I u njoj æe se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni što idu za stadima, ²⁵jer ja æu okrijepiti dušu iscrpljenu, obilno nahraniti dušu klonulu. ²⁶Kao ono: 'Èim se probudih, pogledah: sladak li bijaše sanak moj!'" ²⁷"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu u domu Izraelovu i u domu Judinu posijati sjeme èovjeèje i sjeme životinjsko. ²⁸I kao što sam nekoæ bdio da ih išèupam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesreæu na njih svalim, tako æu sada brižno bdjeti da ih podignem i posadim. ²⁹U one dane neæe se više govoriti: 'Oci jedoše kiselo grožðe, a sinovima zubi trnu.' ³⁰Nego æe svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo kiselo grožðe zubi æe trnuti." ³¹"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. ³²Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - rijeè je Jahvina. ³³Nego, ovo je Savez što æu ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - rijeè je Jahvina: Zakon æu svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit æu Bog njihov, a oni narod moj. ³⁴I neæe više uèiti drug druga ni brat brata govoreæi: 'Spoznajte Jahvu!' nego æe me svi poznavati, i malo i veliko - rijeè je Jahvina - jer æu oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neæu više spominjati." ³⁵Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noæu, koji burka more da mu valovi buèe - ime mu je Jahve nad Vojskama: ³⁶"Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - rijeè je Jahvina - onda æe i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek! ³⁷Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istražiti temelji zemlje, onda æu i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega što poèiniše" - rijeè je Jahvina. ³⁸"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kada æe grad Jahvin biti opet sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih. ³⁹I još æe se dalje protegnuti mjernièko uže, pravo do brežuljka Gareba, a onda okrenuti prema Goi. ⁴⁰I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit æe svetinja Jahvina. I neæe više biti razaranja ni prokletstva."

Chapter 32

¹ Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove. ²U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjedaše Jeruzalem, a prorok Jeremija bijaše zatvoren u tamnièkom dvorištu u dvoru judejskoga kralja. ³Sidkija, kralj judejski, bijaše ga ondje zatvorio, prigovoriv mu: "Zašto si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad æu ovaj predati u ruke kralju babilonskom da ga osvoji; ⁴a Sidkija, kralj judejski, neæe umaæi sili kaldejskoj, nego æe biti predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim æe govoriti, oèi u oèi njega vidjeti. ⁵Sidkiju æe odvesti u Babilon i ondje æe ostati dok ga ne pohodim - rijeè je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, neæete uspjeti!'" ⁶Tada reèe Jeremija: "Doðe mi rijeè Jahvina: ⁷'Uskoro æe doæi k tebi Hanamel, sin tvoga strica Šaluma, da ti kaže: Kupi njivu moju u Anatotu; ti imaš rodbinsko pravo da je kupiš!' ⁸Kako je Jahve navijestio, k meni doðe moj strièeviæ Hanamel u tamnièko dvorište i reèe mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti imaš pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupiš! Kupi je!' I tada spoznah da to bijaše rijeè Jahvina. ⁹Kupih, dakle, tu njivu od strièeviæa Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra. ¹⁰Napišem ugovor, udarim peèat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji. ¹¹Zatim uzmem kupovni ugovor, zapeèaæen prema propisu i uredbama, ¹²predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazoèni su bili: moj strièeviæ Hanamel, svjedoci što su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se našli u tamnièkom dvorištu. ¹³Tada pred njima zapovjedim Baruhu: ¹⁴'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapeèaæeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu da se zadugo saèuvaju. ¹⁵Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Još æe se u ovoj zemlji kupovati i kuæe, i njive, i vinogradi!'" ¹⁶Pošto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi: ¹⁷"O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemoguæe! ¹⁸Tisuæama iskazuješ milost, a krivnju otaca osveæuješ na djeci, potomcima njihovim. Bože veliki i moæni, kome je ime Jahve nad Vojskama! ¹⁹Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oèi tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih! ²⁰Ti koji si èinio znamenja i èudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i meðu svim ljudima sve do danas, ²¹ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i èudesima, rukom moænom i mišicom podignutom, strahotama velikim. ²²Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obeæao ocima njihovim, zemlju u kojoj teèe med i mlijeko. ²³I oni je zaposjedoše; ali nisu slušali glasa tvojega niti su hodili putem Zakona tvojega. Ništa ne uèiniše od onog što im ti naredi; zato si dozvao na njih sve ove nevolje. ²⁴Gle, nasipi se veæ primakoše gradu, i bit æe osvojen, i grad æe pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju maèem, glaðu i kugom. Èime si prijetio, evo dolazi. I sam vidiš. ²⁵A ti mi, Jahve Gospode moj, reèe: 'Kupi novcem njivu i pozovi svjedoke', a grad je veæ predan u ruke Kaldejcima!" ²⁶Tada mi doðe rijeè Jahvina: ²⁷"Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ništa nije nemoguæe! ²⁸Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji æe ga zauzeti. ²⁹Uæi æe u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem æe ga uništiti i spaliti ga zajedno s kuæama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tuðim bogovima, mene gnjeveæi. ³⁰Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti èine samo zlo pred mojim oèima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih - rijeè je Jahvina. ³¹Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdžbu otkako je sagraðen pa do dana današnjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega ³²zbog svega bezakonja što ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini poèiniše, gnjeveæi me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sveæenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci. ³³Okretahu mi leða, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih pouèim, ali me ne slušaše niti nauk moj primiše. ³⁴Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu. ³⁵Baalu podigoše uzvišice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i kæeri svoje Moleku kroz oganj provodiše - što im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi èinili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh." ³⁶Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da æe od maèa, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom: ³⁷"Evo, ja æu ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu i jarosti svojoj - i vratit æu ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive. ³⁸I oni æe biti narod moj, a ja, ja æu biti Bog njihov. ³⁹I dat æu im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreæu svoju i djece svoje. ⁴⁰I sklopit æu s njima Savez vjeèan, nikad se više neæu odvratiti od njih i uvijek æu im èiniti dobro; usadit æu im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene. ⁴¹I radovat æu se èineæi im dobro; i èvrsto æu ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom." ⁴²Jer ovako govori Jahve: "Kao što sam na ovaj narod doveo svu ovu strašnu nesreæu, tako æu na njih dovesti svu sreæu koju im obrekoh. ⁴³Da, opet æe se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova je pustinja, bez èovjeka i živinèeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!' ⁴⁴Njive æe se za novac kupovati, pisat æe se i peèatiti kupovni ugovori, pozivat æe se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Šefele, Negeba, jer æu promijeniti udes njihov" - rijeè je Jahvina.

Chapter 33

¹ Dok je Jeremija bio još zatvoren u tamnièkom dvorištu, i drugi mu put doðe rijeè Jahvina: ²"Ovako govori Jahve, koji stvori zemlju, oblikova je i uèvrsti - ime mu je Jahve! ³Zazovi me, i odazvat æu ti se i objavit æu ti velike i nedokuèive tajne o kojima ništa ne znaš. ⁴Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o kuæama ovoga grada i o dvorima kraljeva judejskih, porušenim zbog nasipa i maèa, ⁵i o onima što zameæu borbu s Kaldejcima da napune svoje kuæe tjelesima ljudi koje pobih u srdžbi i jarosti svojoj, i odvratih lice svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti. ⁶Evo, ja æu zalijeèiti njihovu ranu, ja æu ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira. ⁷Promijenit æu udes zemlje Judine i Jeruzalema i podiæi æu ih da budu kao nekoæ. ⁸Oèistit æu ih od svakoga grijeha kojim sagriješiše protiv mene i oprostit æu im sve krivice koje mi skriviše odmetnuv se od mene. ⁹I Jeruzalem æe mi biti na radost, na hvalu i èast pred svim narodima svijeta: kad èuju za sve dobro kojim æu ih nadijeliti, divit æe se i èuditi svoj onoj sreæi i miru što æu im ja dati." ¹⁰Ovako govori Jahve: "Na ovome mjestu o kojemu vi velite: 'To je pustinja bez èovjeka i bez živinèeta' - u gradovima judejskim i po opustošenim ulicama jeruzalemskim opet æe se oriti ¹¹poklici radosti, poklici zaruènika i zaruènice, poklici onih koji æe u Domu Jahvinu prinositi žrtve zahvalnice pjevajuæi: 'Hvalite Jahvu nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vjeèna je ljubav njegova!' Jer ja æu obnoviti zemlju da bude kao nekoæ" - rijeè je Jahvina. ¹²Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez èovjeka i bez živinèeta, i u svim gradovima opet æe biti pašnjaci za pastire što odmaraju stada svoja. ¹³U gradovima Gorja, i u gradovima Šefele, i u gradovima Negeba, u kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet æe prolaziti ovce ispod ruke pastira koji æe ih brojiti" - rijeè je Jahvina. ¹⁴"Evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu ispuniti dobro obeæanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: ¹⁵U one dane i u vrijeme ono podiæi æu Davidu izdanak pravedni; on æe zemljom vladati po pravu i pravici. ¹⁶U one dane Judeja æe biti spašena, Jeruzalem æe živjeti spokojno. A grad æe se zvati: 'Jahve, Pravda naša.' ¹⁷Jer ovako govori Jahve: "Nikada Davidu neæe nestati potomka koji æe sjediti na prijestolju doma Izraelova. ¹⁸I nikada neæe levitima i sveæenicima nestati potomaka koji æe služiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane." ¹⁹I doðe rijeè Jahvina Jeremiji: ²⁰Ovako govori Jahve: "Ako možete razvræi savez moj s danom i savez moj s noæi, tako da ni dana ni noæi više ne bude u pravo vrijeme, ²¹moæi æe se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te više neæe imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i sveæenicima koji mi služe. ²²Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako æu umnožiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i sveæenike koji mi služe." ²³I doðe rijeè Jahvina Jeremiji: ²⁴"Nisi li opazio što ovi ljudi govore: 'Jahve je odbacio obadva plemena koja je bio sebi izabrao?' I s prezirom porièu narod moj kao da mi više nije narod." ²⁵Ovako govori Jahve: "Da ne sklopih saveza svojega s danom i noæi i da ne postavih zakone nebu i zemlji, ²⁶mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da više ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem."

Chapter 34

¹ Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlašæu, i svi narodi navališe na Jeruzalem i na sve gradove njegove. ²Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Idi i govori sa Sidkijom, kraljem judejskim, i reci mu: Ovako govori Jahve: 'Evo, predajem ovaj grad u ruke kralja babilonskoga da ga on ognjem spali. ³Ni ti neæeš ruci njegovoj umaæi. Da, bit æeš uhvaæen i predat æe te u njegove ruke; oèi u oèi gledat æeš kralja babilonskoga, usta u usta on æe s tobom govoriti i bit æeš odveden u Babilon.' ⁴Ali èuj rijeè Jahvinu, Sidkija, kralju judejski! Ovo ti poruèuje Jahve: 'Neæeš od maèa poginuti, ⁵umrijet æeš u miru! I kao što su tvoje oèeve i kraljeve tvoje prethodnike okadili, i tebe æe okaditi i naricat æe za tobom: 'Jao Gospodaru!' Ja ti to govorim' - rijeè je Jahvina. ⁶I prorok Jeremija poruèi sve ove rijeèi Sidkiji, kralju judejskom u Jeruzalemu, ⁷dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na preostale gradove Judine - na Lakiš i Azeku, jer još samo oni preostadoše od judejskih utvrðenih gradova. ⁸Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji, pošto je kralj Sidkija sa svekolikim narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu, ⁹da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku te da više ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob. ¹⁰I svi odliènici i sav narod koji uðoše u ovaj savez pristadoše te svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im više ne robuju. Pristadoše, dakle, i pustiše ih. ¹¹A potom se okrenuše i uzeše opet svoje robove i ropkinje koje bijahu oslobodili pa ih prisiliše da im opet robuju. ¹²Tada Jahve uputi rijeè Jeremiji govoreæi: ¹³Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Ja sam sklopio Savez s ocima vašim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreæi: ¹⁴'Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu brata svoga Hebreja koji mu se prodao i šest godina kao rob služio.' Ali me vaši oci ne poslušaše i ne htjedoše me èuti. ¹⁵A vi se bijaste obratili i uèinili što je pravo u oèima mojim, proglasivši slobodu za svakoga bližnjega svoga i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom. ¹⁶A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste veæ bili oslobodili, i ponovo ste ih prisilili da vam robuju." ¹⁷Zato ovako govori Jahve: "Vi me ne poslušaste da proglasite slobodu subratu svojemu i bližnjemu. I zato, evo, i ja proglašavam protiv vas slobodu - rijeè je Jahvina - maèu, kugi i gladi, i uèinit æu vas strašilom svim kraljevstvima zemlje. ¹⁸A s ljudima koji razvrgoše Savez moj i ne ispuniše saveza obeæana pred mojim licem postupit æu kao s teletom što ga nadvoje rasjekoše te izmeðu tih pola proðoše. ¹⁹Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, sveæenike i sav narod zemlje što proðoše izmeðu pola teleæih ²⁰predat æu u ruke dušmana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit æe hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. ²¹Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat æu u ruke dušmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla. ²²Evo, ja æu im zapovjediti - rijeè je Jahvina - i vratit æu ih na ovaj grad, i navalit æe na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit æu u pustinju nenastanjenu."

Chapter 35

¹ Jahve uputi rijeè Jeremiji u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: ²"Idi u zajednicu Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u Dom Jahvin, u jednu od dvorana, i daj im vina." ³Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, njegovu braæu i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca ⁴i dovedoh ih u Dom Jahvin, u dvoranu èovjeka Božjega Ben Johanana, sina Jigdalijina, koja je kraj dvorane kneževske, a nad dvoranom vratara Maaseje, sina Šalumova. ⁵Zatim stavih pred sinove doma Rekabova krèage pune vina i èaše te im rekoh: "Pijte vina!" ⁶Ali oni odgovoriše: "Ne pijemo vina, jer nam je otac naš Jonadab, sin Rekabov, zapovjedio: 'Ne smijete nikada piti vina, ni vi ni sinovi vaši. ⁷Niti smijete graditi kuæÄa, niti sijati sjemena ni saditi vinogradÄa, niti ih posjedovati, nego provodite sav život pod šatorima, da dugo živite u zemlji gdje kao stranci boravite.' ⁸I mi poslušasmo glas oca Jonadaba, sina Rekabova, u svem što nam je zapovjedio: da nikad vina ne pijemo, ni mi ni žene naše, niti sinovi naši, ni kæeri naše, ⁹da ne gradimo kuæa, ni da posjedujemo vinograda ni polja zasijanih, ¹⁰da stanujemo pod šatorima i držimo se poslušno svega što nam zapovjedi naš otac Jonadab. ¹¹Samo kada je Nabukodonozor, kralj babilonski, krenuo protiv ove zemlje, rekosmo: 'Hajdemo, poðimo u Jeruzalem da izbjegnemo vojsku kaldejsku i vojsku aramejsku!' I tako sada živimo u Jeruzalemu." ¹²Tada doðe rijeè Jahvina Jeremiji: ¹³Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Idi i objavi Judejcima i Jeruzalemcima: 'Zar neæete primiti nauka moga i poslušati rijeèi moje?' - rijeè je Jahvina. - ¹⁴'Ispunjuju se rijeèi Jonadaba, sina Rekabova, koji je sinovima svojim zabranio da piju vina, i do dana današnjega nitko ga nije pio, jer oni slušaju rijeè svoga oca. A ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. ¹⁵I slao sam bez prestanka k vama sluge svoje, proroke, da vam propovijedaju: 'Vratite se svaki sa svoga opakog puta, popravite djela svoja i ne trèite za tuðim bogovima da im služite, pa æete ostati u zemlji koju dadoh vama i ocima vašim'; ali ne prikloniste uha svojega i ne poslušaste me. ¹⁶Sinovi Jonadaba, sina Rekabova, držahu se zapovijedi koju im dade otac njihov. Ali mene ovaj narod ne sluša.' ¹⁷Zato govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, navuæi æu na sve Jeruzalemce sve one nevolje kojima sam im zaprijetio, jer sam im govorio, a oni me ne slušahu, dozivao ih, ali se oni ne odazivahu.'" ¹⁸Zajednici Rekabovaca Jeremija reèe: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Jer ste slušali zapovijedi svoga oca Jonadaba i držali se svih naredaba i èinili sve što vam je on zapovjedio, ¹⁹zato - ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov - Jonadabu, sinu Rekabovu, nikad neæe ponestati potomka koji æe stajati pred licem mojim u sve dane.'"

Chapter 36

¹ Èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu rijeè: ²"Uzmi svitak i zapiši na nj sve rijeèi koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti poèeh govoriti, od dana Jošijinih do dana današnjega. ³Možda æe èuti dom Judin o svim nesreæama što sam ih naumio oboriti na njih te æe se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja æu im oprostiti krivicu i grijeh njihov." ⁴Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve rijeèi koje mu Jahve bijaše objavio. ⁵Tada Jeremija naredi Baruhu: "Meni nije slobodno te ne mogu poæi u Dom Jahvin. ⁶Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu èitaj narodu rijeèi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Proèitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova. ⁷Možda æe se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda æe se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu." ⁸I Baruh, sin Nerijin, uèini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da proèita rijeèi Jahvine u Domu Jahvinu. ⁹U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stiæi iz gradova judejskih u Jeruzalem. ¹⁰Baruh svemu narodu proèita rijeèi Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina Doma. ¹¹A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, èu iz knjige sve Jahvine rijeèi, ¹²siðe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeðahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici. ¹³Mikaj im kaza sve rijeèi što ih bijaše èuo kad ih je Baruh narodu èitao iz knjige. ¹⁴Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: "Uzmi u ruke svitak iz kojega si èitao narodu i doði!" Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i doðe k njima. ¹⁵Oni mi rekoše: "Hajde, sjedi i proèitaj nam!" I Baruh im proèita. ¹⁶Kad èuše sve one rijeèi, uplašeno se pogledaše i rekoše Baruhu: "Moramo sve to kazati kralju." ¹⁷I upitaše Baruha: "Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te rijeèi." ¹⁸Baruh æe njima: "Jeremija mi je sve te rijeèi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao." ¹⁹Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste." ²⁰I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, poðoše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše. ²¹Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i proèita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega. ²²Kralj je sjedio u zimskim odajama - bijaše to u devetom mjesecu - a pred njim stajaše ražarena žeravnica. ²³I kako bi Jehudi proèitao tri-èetiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bi uništen u vatri žeravnice. ²⁴Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad èuše te rijeèi, ²⁵pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša. ²⁶Tada kralj zapovjedi kraljeviæu Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio. ²⁷Pošto je dakle kralj spalio svitak s rijeèima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, doðe rijeè Jahvina Jeremiji: ²⁸"Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one rijeèi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio. ²⁹A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreæi: 'Zašto si u njemu napisao da æe doæi kralj babilonski koji æe opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?' ³⁰Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neæe imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit æe baèeno na pripeku danju i noæni mraz. ³¹Kaznit æu njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit æu na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali." ³²Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve rijeèi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih rijeèi.

Chapter 37

¹ Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Jošijin. Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji judejskoj. ²Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slušahu rijeèi što ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije. ³Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i sveæenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: "Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!" ⁴Jeremija u ono vrijeme još zalažaše meðu narod i još ga ne bijahu bacili u tamnicu. ⁵A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: èuvši to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udaljiše se od grada. ⁶Tada se javi rijeè Jahvina proroku Jeremiji: ⁷Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kralju judejskomu, koji vas posla k meni da me pitate, ovako recite: 'Evo, vojska faraonova, koja vam priteèe u pomoæ, vratit æe se u svoju zemlju Egipat. ⁸Kaldejci æe opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.' ⁹Ovako govori Jahve: 'Ne zanosite se mišlju: 'Kaldejci æe otiæi od nas', jer oni neæe otiæi! ¹⁰Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga šatora, opet poustajali da požarom unište ovaj grad.'" ¹¹Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala prekinuti opsadu Jeruzalema, ¹²i Jeremija htjede otiæi iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu te ondje od roðaka dobije dio. ¹³Ali kad stiže do Benjaminovih vrata, ondje bijaše zapovjednik straže Jirijaj, sin Hananijina sina Šelemje. On zaustavi proroka Jeremiju povikavši: "Ti hoæeš prebjeæi Kaldejcima!" Jeremija odgovori: ¹⁴"Nije istina, ne želim prebjeæi Kaldejcima!" Ali i ne slušajuæi Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima. ¹⁵Dostojanstvenici se razljutiše na Jeremiju te ga istukoše i zatvoriše u kuæu pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu. ¹⁶Tako Jeremija dospje u nadsvoðen podrum. Ondje Jeremija ostade mnogo vremena. ¹⁷Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga upita: "Ima li rijeèi od Jahve?" A na to æe Jeremija: "Dakako!" I dometne: "Bit æeš predan u ruke kralja babilonskoga!" ¹⁸Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: "Što skrivih tebi, tvojim slugama i ovom narodu te me baciste u tamnicu? ¹⁹Gdje su sada vaši proroci koji vam prorekoše: 'Kralj babilonski neæe udariti na vas ni na ovu zemlju?' ²⁰A sada, hajde, èuj mene, gospodaru moj i kralju, usliši molbu moju! Nemoj da me opet vrgnu u kuæu pisara Jonatana, da ondje ne umrem!" ²¹Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedoše u tamnièko dvorište te mu davahu svaki dan pogaèu kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamnièkom dvorištu.

Chapter 38

¹ Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, èuše tada za rijeèi što ih Jeremija kaza svemu narodu: ²"Ovako govori Jahve: 'Tko ostane u ovome gradu, poginut æe od maèa, gladi i kuge. A tko izaðe pred Kaldejce, spasit æe život - život æe mu ostati kao plijen, ostat æe živ.' ³Jer ovako govori Jahve: 'Ovaj æe grad odista pasti u ruke vojsci kralja babilonskoga i ona æe ga zauzeti!'" ⁴Tada dostojanstvenici rekoše kralju: "Ovoga èovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve rijeèi pred njima govori. Pa taj èovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast." ⁵A kralj Sidkija odgovori: "Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama." ⁶Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u èatrnju kraljeviæa Malkije, što je bila u tamnièkom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u èatrnji ne bijaše vode, veæ samo glib, tako da Jeremija propade u glib. ⁷Ali Kušit Ebed-Melek, dvorjanin koji bijaše u kraljevskom dvoru, doèu da su Jeremiju bacili u èatrnju dok je kralj upravo sjedio kod Benjaminovih vrata. ⁸Tada Ebed-Melek izaðe iz kraljevskog dvora te ovako reèe kralju: ⁹"Gospodaru, kralju moj, zlo èine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u èatrnju, gdje æe od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu." ¹⁰Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: "Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz èatrnje dok nije umro." ¹¹I Ebed-Melek povede ljude, uðe u kraljevski dvor, pod riznicu: uze ondje nešto iznošenih i poderanih dronjaka te ih na užetu spusti Jeremiji u èatrnju. ¹²Kušit Ebed-Melek reèe Jeremiji: "Podmetni iznošene i poderane dronjke pod pazuha i pod užad." Jeremija uèini tako. ¹³Tada na užetima izvukoše Jeremiju iz èatrnje. Otada Jeremija ostade u tamnièkom dvorištu. ¹⁴Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da doðe k njemu na treæi ulaz što vodi u Dom Jahvin. Kralj reèe Jeremiji: "Htio bih te nešto upitati, nemoj mi ni rijeèi zatajiti!" ¹⁵Jeremija odgovori Sidkiji: "Ako ti kažem, neæeš li me pogubiti? Ako te pak posvjetujem, neæeš me poslušati!" ¹⁶Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim rijeèima: "Živoga mi Jahve, koji nam daje ovaj život, neæu te pogubiti i neæu te predati onima što ti rade o glavi." ¹⁷Jeremija, dakle, reèe Sidkiji: "Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako izaðeš pred vojskovoðe kralja babilonskoga, spasit æeš glavu i ovaj grad neæe biti uništen požarom; živjet æete ti i tvoj dom. ¹⁸Ako pak ne izaðeš pred vojskovoðe kralja babilonskoga, ovaj æe grad pasti u ruke Kaldejaca i oni æe ga spaliti, a ti se neæeš spasiti iz ruku njihovih.'" ¹⁹A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: "Bojim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju." ²⁰Jeremija odvrati: "Oni to neæe uèiniti. Poslušaj glas Jahvin prema kojem sam ti govorio, bit æe ti dobro i spasit æeš život svoj. ²¹Ali ako ne htjedneš iz grada, evo rijeèi koju mi Jahve objavi: ²²'Gle, sve žene koje su još ostale u dvoru kralja judejskoga bit æe odvedene k vojskovoðama kralja babilonskoga i govorit æe: Zaveli te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te napuštaju!' ²³Da, sve æe žene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam neæeš umaæi rukama njihovim: dospjet æeš u ruke kralju babilonskom, a grad æe ovaj biti spaljen." ²⁴Sidkija reèe Jeremiji: "Nitko živ ne smije o tome što saznati, inaèe æeš umrijeti. ²⁵Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te doðu k tebi i kažu: 'TÓa oèituj nam što kralj kaza tebi, a ti njemu; ne krij ništa pred nama, inaèe æemo te ubiti', ²⁶odgovori im: 'Molio sam kralja da me više ne vrati u kuæu Jonatanovu, da ondje ne umrem!'" ²⁷I doista, doðoše dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bijaše naredio. Tada ga se okaniše, jer se ništa nije proèulo o onom razgovoru. ²⁸Jeremiju, dakle, ostaviše u tamnièkom dvorištu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzeše, on bijaše ondje.

Chapter 39

¹ Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca, Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te ga opsjede. ²Jedanaeste godine kralja Sidkije, èetvrtoga mjeseca, dana devetoga u mjesecu, provališe u grad. ³Uðoše sve vojskovoðe kralja babilonskoga te se smjestiše kod Srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik, Nebušasban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovoðe kralja babilonskoga. ⁴Kad ih vidješe Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dadoše se u bijeg na vrata izmeðu dva zida, noæu iziðoše iz grada prema Kraljevu vrtu i krenuše k dolini Arabi. ⁵Ali ih èete kaldejske gonjahu i sustigoše Sidkiju u Poljanama jerihonskim. Uhvatiše ga, odvedoše u Riblu, u zemlju hamatsku, pred Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izreèe sud. ⁶I kralj babilonski dade u Ribli pred oèima kralja Sidkije zaklati djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odliènike judejske. ⁷Sidkiji iskopa oèi, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon. ⁸Kaldejci zapališe kraljev dvor i kuæe naroda i porušiše bedeme jeruzalemske. ⁹Ostatak puèanstva koje još ostade u gradu, izbjeglice što su mu se predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. ¹⁰A od siromašnoga puka koji nije ništa posjedovao, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavi neke u zemlji judejskoj i porazdijeli im vinograde i polja. ¹¹O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne straže: ¹²"Uzmi ga i oko tvoje neka bdi nad njim. Ne èini mu nikakva zla, nego postupaj s njime kako on bude želio." ¹³Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Nebušazdan, visoki dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik, i sve vojskovoðe kralja babilonskoga ¹⁴poslaše ljude da izvedu Jeremiju iz tamnièkoga dvorišta i pustiše ga na slobodu. I tako on osta meðu narodom. ¹⁵Dok je Jeremija bio zatvoren u tamnièkom dvorištu, doðe mu rijeè Jahvina: ¹⁶"Idi i reci Kušitu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, uèinit æu da se ispune moje rijeèi protiv ovoga grada, na nesreæu, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oèi obistine, ¹⁷ja æu te u onaj dan spasiti - rijeè je Jahvina - i neæeš biti predan u ruke ljudima pred kojima dršæeš, ¹⁸jer ja æu te pouzdano spasiti te neæeš od maèa poginuti, nego æeš dobiti život kao plijen, jer si se u me pouzdao' - rijeè je Jahvina."

Chapter 40

¹ Ovo je rijeè koju Jahve uputi Jeremiji pošto ga Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bijaše pustio iz Rame. Odvojio ga je kad je veæ, u lance okovan, bio meðu svim jeruzalemskim i judejskim izgnanicima koje voðahu u Babilon. ²Odvojivši ga, dakle, zapovjednik tjelesne straže reèe mu: "Jahve, Bog tvoj, zaprijetio je nesreæom ovome mjestu. ³Izvršio je i uèinio kako bijaše zaprijetio, jer ste griješili protiv Jahve i niste slušali glasa njegova. Zato vas je i snašlo ovo zlo. ⁴Evo, sada driješim okove s ruku tvojih. Ako ti je po volji da ideš sa mnom u Babilon, poði sa mnom i oko æe moje bdjeti nad tobom. Ako ti nije volja iæi sa mnom u Babilon, ti ostani. Gle, sva je zemlja pred tobom: možeš iæi kamo ti oko želi i gdje æe ti biti dobro. ⁵Ako, dakle, hoæeš ostati, možeš poæi Gedaliji, sinu Šafanova sina Ahikama, koga je kralj babilonski postavio nad gradovima judejskim, i ostati kod njega usred naroda, ili pak možeš iæi kamo ti drago." Zatim mu zapovjednik tjelesne straže dade hrane i k tomu dar te ga otpusti. ⁶Tada se Jeremija otputi u Mispu, Gedaliji, sinu Ahikamovu, te osta kod njega meðu narodom koji je ostao u zemlji. ⁷Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo saznaše da je kralj babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu povjerio muževe, žene i djecu i siromahe koji još ne bijahu odvedeni u babilonsko sužanjstvo. ⁸I doðoše pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Jišmael, Kareahov sin Johanan; Tanhumetov sin Seraja, Zatim sinovi Efaja Netofljanina, Makatijev sin Jaazanija - oni i njihovi ljudi. ⁹Gedalija, sin Šafanova sina Ahikama, zakle se njima i njihovim ljudima i reèe: "Ne bojte se služiti Kaldejcima, ostanite u zemlji, budite odani babilonskom kralju i bit æe vam dobro. ¹⁰A ja æu, evo, ostati u Mispi na službu Kaldejcima koji dolaze k nama. Vi pak potrgajte grožðe, poberite voæe i masline, pohranite u sudove i ostanite u gradovima što ih zaposjedoste." ¹¹I svi Judejci što se zatekoše u Moabu, kod sinova Amonovih, i u Edomu, po svim zemljama, saznadoše da je kralj babilonski ostavio ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina Šafanova sina Ahikama. ¹²I onda se vratiše svi Judejci iz svih mjesta kamo ih bijahu raspršili, vratiše se u zemlju judejsku Gedaliji u Mispu te nabraše veoma mnogo grožða i drugoga voæa. ¹³A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici poðoše Gedaliji u Mispu ¹⁴te mu rekoše: "A znaš li ti da je amonski kralj Baalis poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te ubije?" Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova. ¹⁵Tada reèe Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi: "Idem da ubijem Jišmaela, sina Netanijina, tako da nitko neæe doznati. Zašto da on tebe ubije i da se opet rasprše svi Judejci što se oko tebe skupiše? I zašto da propadne ostatak Judejaca?" ¹⁶Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: "Nemoj toga raditi! Jer je laž što govoriš o Jišmaelu."

Chapter 41

¹ Ali u sedmom mjesecu doðe Jišmael, sin Elišamina sina Netanije, roda kraljevskoga, sa deset ljudi i potraži Gedaliju, sina Ahikamova, u Mispi. I dok su se ondje, u Mispi, zajedno gostili, ²diže se Jišmael, sin Netanijin, sa svojom desetoricom i maèem smakoše Gedaliju, sina Ahikamova. I tako ubi èovjeka koga kralj babilonski bijaše postavio nad zemljom. ³A i sve Judejce koji bijahu s njim u Mispi, i Kaldejce, vojnike što se tu naðoše - Jišmael dade pogubiti. ⁴Sutradan, pošto Gedalija bi ubijen, dok još nitko nije znao što se zbilo, ⁵doðoše ljudi iz Šekema, Šila i Samarije, njih osamdeset, obrijane brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, noseæi u rukama prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu. ⁶Jišmael, sin Netanijin, iziðe im iz Mispe u susret, dok su oni, plaèuæi, išli svojim putem. Kad ih stiže, reèe im: "Doðite Gedaliji, sinu Ahikamovu!" ⁷A kad stigoše usred grada, Jišmael, sin Netanijin, i njegovi ljudi poklaše ih i baciše u èatrnju. ⁸A meðu njima bijaše deset ljudi koji rekoše Jišmaelu: "Nemoj nas ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha pšenice, jeèma, ulja i meda." On tada odusta i ne ubi ih s braæom njihovom. ⁹A èatrnja u koju je Jišmael pobacao sva tjelesa pobijenih ljudi, velika èatrnja, bijaše ona ista koju je kralj Asa naèinio protiv Baše, kralja izraelskoga. I sad ju je Jišmael, sin Netanijin, napunio pobijenim ljudima. ¹⁰Tada Jišmael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s kæerima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Jišmael, sin Netanijin, i zaputi se da prijeðe u zemlju Amonovih sinova. ¹¹Ali kad Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim saznadoše za sva zlodjela što ih Jišmael, sin Netanijin, bijaše poèinio, ¹²uzeše sve svoje vojnike te krenuše u boj na Jišmaela, sina Netanijina. Naðoše ga uz veliku vodu u Gibeonu. ¹³Èim oni ljudi što bijahu kod Jišmaela ugledaše Johanana, sina Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njime, obradovaše se, ¹⁴i sav narod što ga je Jišmael odveo iz Mispe okrenu se i potrèa Johananu, sinu Kareahovu. ¹⁵Ali Jišmael, sin Netanijin, sa osam ljudi, pobježe od Johanana i ode k sinovima Amonovim. ¹⁶Tada Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim uzeše sav preostali narod što ga Jišmael, sin Netanijin, pošto ubi Gedaliju, sina Ahikamova, bijaše doveo iz Mispe: muškarce, žene i djecu i dvorjane koje dovede iz Gibeona. ¹⁷Krenuše, a kod Svratišta Kimhama, koje je kraj Betlehema, oni se odmarahu da bi mogli nastaviti put i stiæi u Egipat, ¹⁸što dalje od Kaldejaca, kojih se bojahu: jer je Jišmael, sin Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova, koga kralj babilonski bijaše postavio za namjesnika u zemlji.

Chapter 42

¹ Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hošajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiše ²i rekoše proroku Jeremiji: "Pomno poèuj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoæ bilo. ³Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i što valja da èinimo." ⁴Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit æu se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit æu vam sve što on odgovori, ni rijeèi vam neæu zatajiti." ⁵Oni pak rekoše Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po rijeèima koje æe nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti. ⁶Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga našega, komu te šaljemo, mi æemo ga slušati da nam dobro bude što poslušasmo glas Jahve, Boga svojega." ⁷Poslije deset dana doðe rijeè Jahvina Jeremiji. ⁸Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko, ⁹te im reèe: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu: ¹⁰'Ako budete mirno živjeli u zemlji ovoj, podiæi æu vas i neæu vas više razoriti; posadit æu vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio. ¹¹Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se - rijeè je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih. ¹²I ja æu vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj živite.' ¹³Ako pak kažete: 'Neæemo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravajuæi se glasu Jahve, Boga svoga, ¹⁴ako kažete: 'Ne, u Egipat idemo, rata više da ne vidimo, glasa bojnog roga više da ne èujemo, da ne moramo biti više gladni kruha; da, onamo idemo', ¹⁵onda èujte rijeè Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odluèili krenuti u Egipat da ondje živite, ¹⁶maè kojega se plašite u zemlji æe vas egipatskoj dostiæi; glad od koje strahujete, u Egiptu æe vam biti za petama: i ondje æete umrijeti! ¹⁷I svi oni koji odluèe da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut æe od maèa, gladi i kuge: nitko živ neæe umaæi nesreæi koju æu na njih svaliti.' ¹⁸Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao što se srdžba moja i bijes moj oboriše na Jeruzalemce, tako æe se gnjev moj izliti i na vas ako poðete u Egipat: postat æete prokletstvo, užas, kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad više neæete ugledati.' ¹⁹Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poruèuje da ne idete u Egipat. Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas. ²⁰Jer sami sebe obmanjujete. TÓa vi ste me poslali k Jahvi, Bogu svome rekavši: 'Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom našim, i saopæi nam sve što ti on objavi, i mi æemo to uèiniti.' ²¹A danas sam vam objavio, ali vi ne slušate više glasa Jahve, Boga svojega, koji me k vama posla. ²²Znajte, dakle, dobro: od maèa, gladi i kuge poginut æete na mjestu kamo hoæete da odete da se ondje naselite."

Chapter 43

¹ Kad je Jeremija svemu narodu kazao sve rijeèi Jahve, Boga njihova, sve one rijeèi radi kojih ga je Jahve, Bog njihov, k njima poslao, ²Azarja, sin Hošajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi odgovoriše Jeremiji: "Laži nam govoriš. Nije te poslao Jahve da nam govoriš: 'Ne idite u Egipat da se ondje nastanite', ³nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas predaš u ruke Kaldejcima koji æe nas pogubiti ili odvesti u sužanjstvo babilonsko!" ⁴I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne poslušaše glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj. ⁵Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedoše sav ostatak Judin, one što se vratiše iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se nastane u zemlji judejskoj: ⁶muževe, žene i djecu i sve kraljevske kæeri i sve ljude koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavio kod Gedalije, sina Šafanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina, ⁷te se oni iseliše u Egipat, jer ne slušahu glasa Jahvina. I tako doðoše u Tafnis. ⁸U Tafnisu doðe rijeè Jahvina Jeremiji: ⁹"Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima, meljtom u ploènik što je pred ulazom u faraonov dvor. ¹⁰I reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Evo šaljem po slugu svojega Nabukodonozora, kralja babilonskoga. On æe postaviti prijestolje na ovo kamenje što sam ga ugradio i nad njim æe razapeti svoju nebnicu. ¹¹Da, doæi æe i udarit æe na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za maè, pod maè! ¹²On æe vatrom sažeæi hramove bogova egipatskih, spalit æe i izagnati bogove, oèistit æe zemlju egipatsku kao što pastir svoj plašt otrijebi od buha. I onda æe, nesmetan, odavde otiæi. ¹³Porazbijat æe spomenike hrama Sunca koji je u Heliopolu, a hramove bogova egipatskih ognjem æe spaliti.'"

Chapter 44

¹ Rijeè koja se javi Jeremiji za sve Judejce što življahu u zemlji egipatskoj, što življahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu. ²Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreæu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi, ³zbog nedjela njihovih što ih uèiniše da bi mene vrijeðali, polazeæi drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe. ⁴A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kažu: 'Ne èinite tih gnusoba koje su mi ogavne!' ⁵Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloæe svoje i prestanu kaditi tuðim bogovima. ⁶Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas. ⁷Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesreæu" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojenèad, te vam ni ostatka ostati neæe, ⁸jer me vrijeðate djelima ruku svojih, kadeæi tuðim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste došli prebivati, a bit æete iskorijenjeni i postat æete kletva i ruglo meðu svim narodima na zemlji? ⁹Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i žena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja žena svojih, poèinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim? ¹⁰Do dana današnjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu živjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vašim." ¹¹Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okreæem svoje lice vama, na nesreæu vašu, da zatrem svu zemlju judejsku. ¹²Odnijet æu ostatak Judeje koji je odluèio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi æe izginuti u zemlji egipatskoj, past æe od maèa, od gladi æe pogibati, poginut æe svi, malo i veliko, pomrijet æe od maèa i gladi, i bit æe prokletstvo, užas, kletva i poruga. ¹³Kaznit æu sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: maèem, glaðu i kugom. ¹⁴A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neæe uteæi ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše èeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neæe vratiti, osim izbjeglica." ¹⁵I tada svi muškarci koji su znali da im žene kade tuðim bogovima, i sve nazoène žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji: ¹⁶"Rijeèi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo; ¹⁷naprotiv, i dalje æemo se držati zadane rijeèi: kadit æemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi èinili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreæa. ¹⁸Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maèa i gladi pogibali." ¹⁹A žene rekoše: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa peèemo kolaèe u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?" ²⁰Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili reèe: ²¹"Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski? ²²Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje poèiniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas. ²³Zbog toga što ste, prinoseæi tamjan, zgriješili Jahvi, što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedoèanstava ne držaste, snaðe vas ova nevolja, kakva je danas." ²⁴Zatim reèe Jeremija svemu narodu, osobito ženama: "Èujte rijeè Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj: ²⁵Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi žene, ono što vaša usta obeæaju, to vaše ruke moraju i izvršiti. Rekoste: 'Mi æemo se tvrdo držati zavjeta što ih uèinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Držite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice! ²⁶Ali èujte zato rijeè Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neæe više izustiti mojega imena; nitko neæe reæi: 'Živoga mi Jahve!' ²⁷Evo, bdim nad njima, na nesreæu, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut æe od maèa i gladi do potpunog istrebljenja. ²⁸I bit æe malo onih koji æe izbjeæi maèu i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda æe sav ostatak judejski, svi koji doðoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati èija rijeè vrijedi, moja ili njihova. ²⁹A ovo neka vam bude znamenje - rijeè je Jahvina - da æu vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da æe se vama na nesreæu ispuniti prijetnje moje protiv vas.' ³⁰Ovako govori Jahve: 'Gle, predat æu faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'"

Chapter 45

¹ Rijeè koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je on te rijeèi iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: ²Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baruše: ³"Jer si rekao: 'Jao meni jer mi Jahve dodaje nevolju na nevolju. Sustadoh uzdišuæi i ne mogu naæi mira!' ⁴Ovako govori Jahve: 'Evo, što sam sagradio, porušit æu, što sam zasadio, išèupat æu - po svoj zemlji! ⁵A ti tražiš za se èudesa! Ne traži toga! Jer, gle, svalit æu zlo na sve živo - rijeè je Jahvina. A tebi æu kao plijen pokloniti život tvoj na svim mjestima kamo doðeš.'"

Chapter 46

¹ Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda. ²Još o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, što bijaše kod rijeke Eufrata, u Karkemišu, i kralj Nabukodonozor ga potuèe, èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga. ³Pripremite štitove i oklope! Naprijed, u boj! ⁴Upregnite konje! Na kola, vozaèi! Postavite se pod kacigama! Naperite koplja! Navucite oklope! ⁵Što vidim? Zaprepašteni, uzmièu? Junaci njihovi, poraženi, u bijeg udariše glavom bez obzira! Užas odasvud - rijeè je Jahvina. ⁶Ni najbrži ne umaèe, ni najhrabriji ne uteèe! Na sjeveru, na obali Eufrata, posræu i padaju. ⁷Tko se to diže poput Nila, èije vode šume, k'o brzaci nabujaše? ⁸To Egipat se diže poput Nila, k'o brzaci vode mu nabujaše. I govori: diæi æu se, poplaviti zemlju, opustošiti gradove i puèanstvo! ⁹Konji, naprijed! Poletite, kola bojna! Navalite, ratnici! Kušiti, Putijci, štitom zaštiæeni, i Ludijci, što lukom strijeljate! ¹⁰Ovo je dan Jahve nad Vojskama - dan osvete da se dušmanima svojim osveti: maè æe se nažderati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom! Jer Gospod, Jahve nad Vojskama, ima žrtveno klanje u sjevernoj zemlji uz obalu Eufrata. ¹¹Popni se na Gilead, balzama potraži, djevice, kæeri egipatska! Uzalud lijekovi mnogi: nema tebi ozdravljenja! ¹²Narodi èuše za tvoju sramotu, vapaji tvoji napuniše zemlju. Jer se junak o junaka spotièe i obojica padaju. ¹³Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, doðe da udari na zemlju egipatsku. ¹⁴Navijestite Egiptu, objavite u Migdolu, obznanite u Memfisu: "Svrstaj se! Spremi se! Jer maè veæ ždere sve oko tebe! ¹⁵Što? Zar Apis pobježe? Tvoj se Bik ne odrva?" Da, Jahve ga obori! ¹⁶On uèini te mnogi posrnuše, popadaše jedan na drugoga. I gle, govore: "Na noge! Vratimo se svom narodu, rodnoj grudi svojoj, pred maèem koljaèkim!" ¹⁷Faraonu, kralju egipatskom, ime nadjenite: "Graja što pravi èas promaši." ¹⁸"Tako, života mi moga" - govori Kralj, komu je ime Jahve nad Vojskama - "ono æe doæi kao Tabor posred gora, kao Karmel iznad mora. ¹⁹Spremi izgnanièki zavežljaj, udomljena kæeri egipatska, jer Memfis æe biti u pustoš pretvoren, poharan i nenastanjen. ²⁰Egipat bijaše lijepa junica, ali ide, ide na nju obad sa Sjevera. ²¹A i plaæenici egipatski što k'o gojna telad usred nje življahu, i oni se okrenuše, u bijeg udariše, ne mogu se odhrvati jer ih stiže Dan propasti, doðe vrijeme da se kazne. ²²Slušaj! K'o da zmija sikæe, sa svom silom dolaze, sjekirama na nju navaljuju, baš k'o drvosjeèe. ²³Posjeæi æe šumu - rijeè je Jahvina - iako je neprohodna. Više ih je nego skakavaca, broja njima nema. ²⁴Osramoæena je zemlja egipatska, predana je narodu Sjevera." ²⁵Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Evo, kaznit æu Amona Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i sve koji se u nj uzdaju. ²⁶Predat æu ih u ruke onima što im rade o glavi, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije æe Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena" - rijeè je Jahvina. ²⁷"Ne boj se, Jakove, slugo moja, ne plaši se, Izraele! Jer, evo, spasit æu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov æe se opet smiriti, spokojno æe živjet' i nitko ga neæe plašiti. ²⁸Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijeè je Jahvina - jer ja sam s tobom. Zatrt æu narode meðu koje te prognah, a tebe neæu sasvim uništiti: ali æu te kaznit' po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena."

Chapter 47

¹ Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Filistejcima prije nego što faraon osvoji Gazu. ²Ovako reèe Jahve: "Evo, vode se dižu sa Sjevera i kao nabujali brzaci poplavljuju zemlju i sve što je na njoj, gradove i sve njihovo puèanstvo. I ljudi vapiju, i kukaju svi žitelji zemlje, ³uz tutanj kopita njegove ždrebadi, uza štropot kola i tresku toèkova. Oci više ne mare za djecu svoju jer su im ruke klonule ⁴zbog dana što osvanu da Filistejce istrijebi, da zatre Tiru i Sidonu sve do posljednjeg pomagaèa. Jer Jahve istrebljuje Filistejce, i sav ostatak otoèja kaftorskog. ⁵Gazi æe biti obrijana glava, razoren Aškelon. A ti, Ašdode, ostaèe Anakovaca, dokle æe te tuga razdirati? ⁶Jao, maèu Jahvin, kad li æeš se smiriti? Vrati se u korice, stani i poèini!" ⁷Ali kako da se smiri, kad Jahvina ruka njime zapovijeda: na Aškelon i na morski žal on ga isuka.

Chapter 48

¹ O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustošeno, postiðen je Kirjatajim i osvojen, tvrða posramljena, razorena, ²nema više dike moapske. U Hešbonu mu propast skovaše: 'Hajde da ga istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit æeš razoren, maè veæ ide za tobom! ³Slušaj! Jauci se èuju iz Horonajima: 'Pohara, propast strašna!' ⁴'Moab je smlavljen!' èuje se vrištanje mališa njegovih. ⁵Da, uz brdo Luhit uspinju se plaèuæi. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propašæu. ⁶'Bježite, spasavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!' ⁷Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit æeš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima svojim. ⁸Pustošnik æe doæi u svaki grad, nijedan mu neæe izmaæi: Dolina æe biti poharana, Visoravan opustošena," govori Jahve! ⁹Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja srušen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava. ¹⁰Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju maè svoj ne omasti! ¹¹Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz baève u baèvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen. ¹²"Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja æu mu poslati tlaèitelje koji æe ga pretakati, isprazniti njegove baève i sudove njegove porazbijati. ¹³I tada æe se Moab postidjeti zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao." ¹⁴Kako možete reæi: "Mi smo junaci, hrabri ratnici." ¹⁵Pustošnik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, rijeè je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime. ¹⁶Bliži se propast Moabova, nesreæa njegova hiti. ¹⁷Žalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: "Kako li se slomi èvrsta palica, žezlo velièanstveno!" ¹⁸Siði sa slave svoje, sjedni u blato, žitelju, kæeri dibonska! Jer pustošnik Moaba navali na te, poruši sve utvrde tvoje. ¹⁹Stani na cestu i promatraj, o žitelju Aroera! Pitaj bjegunce i preživjele, pitaj ih: "Što se to dogodi?" ²⁰"Moab se stidi jer je slomljen. Plaèite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan." ²¹Sud stiže nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot, ²²nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim, ²³Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon, ²⁴Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize. ²⁵"Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena." ²⁶"Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh. ²⁷Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga možda zatekli u kraði te mašeš glavom kad god o njemu govoriš?" ²⁸"Ostavite gradove, živite u peæinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi što se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!" ²⁹Èuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova! ³⁰"Poznajem ja obijest njegovu - rijeè je Jahvina - laž njegovih rijeèi, laž djela njegovih! ³¹Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa. ³²Više nego nad Jazerom, plakat æu nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pružahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i žetve pade sada pustošnik. ³³Išèeznu radost i veselje iz voænjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci više grožða ne maste, veseli zvuci više nisu veseli." ³⁴Urlanje Hešbona i Elalea èuje se sve do Jahasa. Vièu od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer se i vode nimrimske pretvoriše u pustaru. ³⁵"U Moabu æu uèiniti - rijeè je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvišice i kadi bogovima njegovim. ³⁶Stoga mi srce poput frule dršæe za Moabom, srce moje poput frule dršæe za ljudima Kir Heresa: jer propade steèevina koju stekoše! ³⁷Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet. ³⁸Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krèag koji se nikomu ne mili" - rijeè je Jahvina. ³⁹Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strašilo svim susjedima. ⁴⁰Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom širi krila. ⁴¹Gradovi su zauzeti, osvojene tvrðave. Srce moapskih junaka bit æe toga dana kao srce žene u trudovima. ⁴²Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu. ⁴³Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - rijeè je Jahvina. ⁴⁴Tko stravi umakne, u jamu æe pasti; tko se iz jame izvuèe, u zemlju æe pasti. Da, to æu svaliti na Moab u danima kazne njegove" - rijeè je Jahvina. ⁴⁵"U sjeni se hešbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz Hešbona, plamen liže iz dvora sihonskog i proždire sljepooènice Moabu i tjeme sinova nemirnièkih. ⁴⁶Jao tebi, Moabe! Umišljen si, narode Kemošev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoše, kæeri tvoje u progonstvo. ⁴⁷Ali æu promijeniti udes Moabov u buduænosti" - rijeè je Jahvina. Dovde suðenje Moabu.

Chapter 49

¹ O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: "Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zašto je Milkom baštinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima? ²Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - i uèinit æu da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona æe biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada æe Izrael opljaèkati svoje pljaèkaše" - govori Jahve. ³"Plaèi, Hešbone, jer Ar je opustošen, zapomažite kæeri rapske. Opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima. ⁴Što se dièiš dolinom svojom, kæeri odmetnice, koja se uzdaš u bogatstvo svoje i govoriš: 'Tko se usuðuje ustati protiv mene?' ⁵Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit æete raspršeni, svak' na svoju stranu, i nitko bjegunce neæe skupiti. ⁶Ali uto æu opet promijeniti udes sinova Amonovih" - rijeè je Jahvina. ⁷O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Zar nema više mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svj§eta, zar se izvjetrila mudrost njihova? ⁸Bježite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove. ⁹Doðu li trgaèi k tebi, ni pabirka neæe ostaviti; doðu li kradljivci noæni, opljaèkat æe sve što žele. ¹⁰Jer ja sam onaj što æe Ezava pretražiti i skrovišta mu otkriti da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opustošeno: nema ga više! Nitko ne kaže: ¹¹'Ostavi siroèad svoju, ja æu je prehraniti i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!'" ¹²Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti èašu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti neæeš ostati nekažnjen, morat æeš èašu ispiti! ¹³Jer samim se sobom zakleh - rijeè je Jahvina: Bosra æe postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit æe vjeène razvaline." ¹⁴Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: "Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj! ¹⁵Jer, gle, uèinit æu te malim meðu narodima, prezrenim meðu ljudima. ¹⁶Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji živiš u peæinama kamenim i držiš se visova planinskih te viješ gnijezdo na timoru, k'o orlovi, odande æu te strovaliti" - rijeè je Jahvina. ¹⁷"Edom æe postati pustoš; tko god njime proðe, zaprepastit æe se i zviždati zbog svih rana njegovih. ¹⁸Razorit æe ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove" - govori Jahve. Èovjek ondje neæe stanovati, sin èovjeèji neæe u njem boraviti. ¹⁹"Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjeèno zelene. Ali æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir odoljeti?" ²⁰Zato èujte što je Jahve naumio uèiniti Edomu, èujte što je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on æe odvuæi, i sam njihov pašnjak zgrozit æe se nad njima. ²¹Od lomljave pada njina zemlja æe se potresti, razlijegat æe se vapaj do Crvenog mora! ²²Gle, poput orla on se diže i lebdi, nad Bosrom širi krila. U dan onaj srce æe junaka edomskih biti kao srce žene u trudovima. ²³O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest èuše. Srce im se steže od užasa i smirit se ne može. ²⁴Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju. ²⁵Kako? Napušten je slavni grad, grad radosti moje! ²⁶Zato æe mladiæi njegovi popadati po trgovima, svi æe ratnici poginuti u onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama. ²⁷"Potpalit æu vatrom zidine Damaska: plamen æe proždrijeti dvor Ben-Hadadov." ²⁸O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: "Ustajte, na Kedar navalite, uništite sinove Istoka! ²⁹Nek' im se oduzmu šatori i stada, šatorska krila i sva im oprema! Neka im se deve odvedu, i nek' vièu na njih: 'Strava odasvud!' ³⁰Bježite glavom bez obzira, duboko se skrijte, žitelji Hasora - rijeè je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu smišlja: ³¹'Ustajte, udarite na mirni narod što živi bez straha - rijeè je Jahvina - što nema vrata ni zasuna, što u osami prebiva! ³²Deve njihove bit æe plijen, mnoštvo ovaca otimaèina!' I raspršit æu ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest æu odasvud na njih nesreæu - rijeè je Jahvina. ³³Hasor æe postati brlog èagaljski i pustinja vjeèna. Èovjek ondje neæe prebivati, neæe se ondje nastaniti sin èovjeèji." ³⁴Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u poèetku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga. ³⁵Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Lomim, evo, luk Elamov, srž snage njegove. ³⁶Èetiri æu vjetra dognati na Elam sa èetiri kraja neba i raspršit Elamce u sva èetiri vjetra, i neæe biti naroda kamo neæe stiæi bjegunci elamski. ³⁷Utjerat æu Elamcima strah u kosti pred njihovim dušmanima. Pustit æu na njih nesreæu, oganj gnjeva svojega. Poslat æu maè za njima dok ne budu sasvim uništeni. ³⁸I postavit æu u Elamu prijesto svoj i zatrt æu ondje kralja i sve knezove" - rijeè je Jahvina. ³⁹Ali æu okrenut' udes Elama" - rijeè je Jahvina.

Chapter 50

¹ Rijeè koju Jahve reèe protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske: ²"Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je postiðen: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi. ³Jer sa sjevera na nj se diže narod koji æe mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko više neæe u njoj živjeti, i ljudi i stoka pobjeæi æe i otiæi. ⁴U one dane i u vrijeme ono - rijeè je Jahvina - vratit æe se sinovi Izraelovi, iæi æe plaèuæ' i tražeæi Jahvu, Boga svojega. ⁵Pitat æe za put na Sion, onamo æe pogled upravljati: 'Hodite, prionimo uz Jahvu Savezom vjeènim, nezaboravnim!' ⁶K'o izgubljene ovce bijaše narod moj, pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima: moradoše s brda na brežuljke, zaboraviše gdje su im torovi. ⁷Tko ih naðe, proždire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi krivi, jer zgriješiše Jahvi, pašnjaku pravde, Jahvi, nadi otaca svojih!' ⁸Bježite iz Babilona! Izaðite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova pred stadom. ⁹Jer evo æu diæi i dovesti na Babilon mnoštvo velikih naroda; u zemlji sjevernoj svrstat æe se protiv njega - odanle æe biti osvojen. Strijele su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vraæaju. ¹⁰Kaldeja æe biti oplijenjena, do mile volje nju æe pljaèkati" - rijeè je Jahvina. ¹¹"Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljaèkaši moje baštine! Poskakujte k'o june na paši! Ržite kao ždrebad! ¹²Mati vaša teško se osramoti, postidi se roditeljka vaša. Evo, posljednja je meðu narodima: pustinja, zemlja prljuša. ¹³Zbog gnjeva Jahvina bit æe bez življa, sva æe opustjeti. Tko god proðe mimo Babilon, zgrozit æe se i zviždat æe nad njegovim ranama. ¹⁴Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte na nj, ne žalite strelica - Jahvi je zgriješio. ¹⁵Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu padaju, bedemi se ruše: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu, vratite mu milo za drago! ¹⁶Istrijebite Babilonu i sijaèa i žeteoca što srpom zamahuje u dane žetvene! Pred maèem silnièkim nek' svak' se vrati svome narodu, neka bježi zemlji svojoj." ¹⁷Izrael bijaše stado razagnano, lavovi ga raspršiše. Prvi ga kralj asirski proždrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi. ¹⁸Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit æu kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga. ¹⁹I vratit æu Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede. ²⁰U one dane, u vrijeme ono - rijeè je Jahvina - tražit æe grijeh Izraelov, ali ga više neæe biti; tražit æe opaèine judejske, ali ih neæe naæi. Jer oprostih svima koje saèuvah."

²¹"Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uništi iza njih sve - rijeè je Jahvina - izvrši sve kako ti zapovjedih!" ²²Ratna se vika èuje u zemlji, poraz strašan. ²³O, kako li je skršen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strašilo narodima! ²⁴Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zateèen si i uhvaæen, jer se s Jahvom zarati! ²⁵Jahve otvori svoju oružnicu, izvuèe oružje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj. ²⁶Udarite na nju sa svih strana, otvorite žitnice njene, slažite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim uništenjem, da od njega ne ostane ništa. ²⁷Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siðu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove! ²⁸Èujder glasa onih što pobjegoše, što utekoše iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga našega, osvetu Hrama njegova! ²⁹Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne uteèe! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova. ³⁰Zato æe mu svi mladiæi popadati po trgovima i svi æe mu ratnici u onaj dan izginuti - rijeè je Jahvina. ³¹"Evo me na te, Oholice!" - rijeè je Gospoda Jahve nad Vojskama - "došao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te. ³²Oholica æe posrnuti, pasti, i nitko ga neæe podiæi. Oganj æu podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet æe sve uokolo." ³³Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potlaèeni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni što ih zarobiše, drže ih èvrsto i neæe da ih puste. ³⁴Ali, moæan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On æe obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti puèanstvo Babilona." ³⁵Maè na Kaldejce - rijeè je Jahvina - na puèanstvo Babilona, na knezove i mudrace njegove! ³⁶Maè na brbljavce njegove, neka polude! Maè na njegove ratnike, neka se prestrave! ³⁷Maè na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao žene! Maè na njihove riznice; nek ih opljaèkaju! ³⁸Maè na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludiše ih kipovi, strašila njihova. ³⁹Zato æe se ondje nastaniti risovi s èagljima, i nojevi æe ondje obitavat. Dovijeka æe ostat' mjesto bez življa, nitko ondje neæe živjeti od koljena do koljena. ⁴⁰Razorit æe ga kao što Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove - rijeè je Jahvina. Èovjek ondje neæe stanovati, sin èovjeèji neæe u njem' boraviti. ⁴¹Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i dižu se s krajeva zemlje. ⁴²U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buèi poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kæeri babilonska. ⁴³Kralj babilonski èu vijest o njima: i ruke mu klonuše, muka ga spopade, bolovi ga obuzeše kao porodilju. ⁴⁴"Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjeèno zelene. Al' ja æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir odoljeti?" ⁴⁵Zato, èujte što je Jahve naumio da uèini Babilonu, èujte što je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on æe odvuæi; i sam njihov pašnjak zgrozit æe se nad njima. ⁴⁶Na glas da je pao Babilon zemlja æe se potresti: razlijegat æe se vapaj meðu narodima.

Chapter 51

¹ Ovako govori Jahve: "Gle, ja podižem protiv Babilona i protiv puèanstva kaldejskog vjetar zatornièki. ²Poslat æu na Babilon vijaèe da ga viju i prorešetaju zemlju njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan, ³nek' strijelac luka ne odlaže, nek' ne skida oklopa! Ne štedite mladiæa njihovih, svu mu vojsku kleto uništite! ⁴Pobijeni æe padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama njegovim." ⁵Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova. ⁶Bježite iz Babilona, nek' svak' spasi život svoj, da ne izginete s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaæa po zasluzi! ⁷Babilon bijaše pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opiše, i zato se puci obezumiše. ⁸Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potražite balzama rani njegovoj: možda æe ozdravit'! ⁹Lijeèili smo Babilon, al' se ne izlijeèi. Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i diže se pod oblake. ¹⁰Jahve je iznio pravdu našu! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve, Boga našega. ¹¹Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve potaèe duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov. ¹²Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojaèajte straže! Postavite stražare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve što naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona. ¹³O, ti što prebivaš na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad ti svršetak doðe, kraj tvojoj lakomosti. ¹⁴Životom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit æu te ljudstvom kao skakavcima, zaorit æe protiv tebe vika bojna." ¹⁵On snagom svojom stvori zemlju, mudrošæu svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. ¹⁶Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. ¹⁷Svakom èovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha. ¹⁸Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast æe u dan kazne. ¹⁹'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo. ²⁰Ti si mi bio malj, oružje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva. ²¹Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i vozaèa. ²²Pomlatih tobom èovjeka i ženu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladiæa i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado. ²³Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravljaèe. ²⁴Ali na vaše oèi sada plaæa Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje uèiniše Sionu - rijeè je Jahvina. ²⁵"Evo me na te, Goro zatornice - rijeè je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut æu rukom protiv tebe, svalit æu te s litice, pretvorit æu te u goru spaljenu. ²⁶Iz tebe više neæe klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit æeš vjeèna pustinja" - rijeè je Jahvina. ²⁷Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog meðu narodima! Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini, Aškenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o dlakavi skakavci! ²⁸Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju. ²⁹Zemlja æe se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu. ³⁰Nebojše babilonske odustaše od borbe, u utvrdama posjedaše, nesta sile njihove: postadoše kao žene. Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima. ³¹Tekliè teklièa prestiže, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet, ³²prijelazi zaposjednuti, tvrðave ognjem popaljene, a ratnici prestrašeni. ³³Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kæi je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; još malo, i doæi æe joj vrijeme žetve." ³⁴Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj, k'o zmaj me on progutao, napunio trbušinu, iz mog me istjerao Edena. ³⁵"Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem. ³⁶Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja æu braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasušit æu more njegovo i presahnut æu izvore njegove. ³⁷Babilon æe biti hrpa ruševina, brlog èagljima, užas i ruglo, kraj nenastanjen. ³⁸Svi zajedno rièu k'o lavovi, zavijaju kao laviæi. ³⁹Kad se ugriju, priredit æe im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vjeènim snom, da se više ne probude - rijeè je Jahvina. ⁴⁰Odvest æu ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove." ⁴¹"Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta strašilo narodima? ⁴²Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo. ⁴³Gradovi mu pustoš postali, zemlja suha, pustara: èovjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin èovjeèji." ⁴⁴"Kaznit æu Bela babilonskog, iz ralja mu otet što je progutao. Neæe više k njemu hrliti narodi, srušit æe se babilonske zidine. ⁴⁵Izaði iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi život svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina! ⁴⁶Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasÄa što se zemljom šire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i što u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje. ⁴⁷Jer evo dolaze dani kada æu kazniti kipove babilonske, i sva æe mu se zemlja postidjeti, i svi æe mu pobijeni ležat' posred grada. ⁴⁸Tada æe nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve što je na njima, jer æe sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - rijeè je Jahvina! ⁴⁹I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao što su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu. ⁵⁰Vi što umakoste maèu, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu: ⁵¹'Stidjeli smo se slušajuæ' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tuðinci nahrupiše u Svetište Doma Jahvina.' ⁵²Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu kazniti kipove njegove i po svoj æe mu zemlji stenjat' ranjenici. ⁵³Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na moju æe zapovijed na nj navalit' pustošnici" - rijeè je Jahvina. ⁵⁴Èujte vapaj iz Babilona, i strašan poraz iz zemlje kaldejske! ⁵⁵Jer sam Jahve pustoši Babilon, on stišava strašnu buku njegovu: buèili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova. ⁵⁶Jest, pustošnik doðe na Babilon, uhvaæeni su ratnici njegovi, lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji plaæa po zasluzi! ⁵⁷"Opojit æu mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vjeènim snom pa se više ne probude" - govori Kralj, ime mu je Jahve nad Vojskama. ⁵⁸Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Široke zidine babilonske bit æe do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit æe ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj muèili!" ⁵⁹Evo zapovijedi što je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, èetvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaše veliki komornik. ⁶⁰Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreæu koja je morala doæi na Babilon - sva ona proroštva napisana protiv Babilona. ⁶¹Jeremija reèe Seraji: "Kad doðeš u Babilon, išti prigodu da obznaniš sve ove rijeèi. ⁶²I reci: 'Jahve, ti sam reèe da æeš zatrti ovo mjesto te u njemu nièega više neæe biti, ni èovjeka ni živinèeta, nego æe postati vjeèna pustinja.' ⁶³Kad proèitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci uEufrat. ⁶⁴I reci: 'Ovako æe potonuti Babilon i neæe se više podiæi iz nesreæe koju æu na nj svaliti.'" To su rijeèi Jeremijine.

Chapter 52

¹ Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, kæerka Jeremije, i bila je iz Libne. ²Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što je èinio Jojakin. ³To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja. ⁴Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. ⁵Grad osta opkoljen sve do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. ⁶Devetoga dana èetvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, ⁷neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noæu kroz vrata izmeðu dva zida nad Kraljevskim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi. ⁸Kaldejske èete nagnuše za njim u potjeru i sustigoše Sidkiju na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. ⁹I Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu, u zemlji hamatskoj, pred kralja babilonskog, koji mu izreèe presudu. ¹⁰Pokla Sidkijine sinove pred njegovim oèima, pobi u Ribli sve Judine knezove; ¹¹Sidkiji iskopa oèi i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje ga je držao u tamnici sve do smrti njegove. ¹²Desetoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uðe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. ¹³On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuæe u Jeruzalemu, osobito kuæe uglednika; ¹⁴kaldejske èete, pod zapovjednikom tjelesne straže, razoriše zidine oko Jeruzalema. ¹⁵Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. ¹⁶Neke od malih ljudi Nebuzaradan ostavi u zemlji kao vinogradare i ratare. ¹⁷Kaldejci razbiše tuèane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjedeno more u Domu Jahvinu, i tuè odniješe u Babilon. ¹⁸Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uopæe sav tuèani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. ¹⁹Zapovjednik uze i umivaonice, kadionice, škropionice, lonce, svijeænjake, zdjele, žrtvene pehare, uopæe sve što bijaše od zlata i srebra, ²⁰dva stupa, jedno more i dvanaest tuèanih volova pod morem, podnožja što je kralj Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguæe procijeniti koliko je tuèa bilo u svim tim predmetima. ²¹Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata - obuhvatiti ga je mogao konop od dvanaest lakata - bijaše èetiri prsta debeo, a šupalj. ²²Imao je glavicu od tuèa, visoku pet lakata; i obvijaše je oplet i mogranji, a sve od tuèa. Takav je bio i drugi stup. ²³A devedeset i šest šipaka slobodno je visjelo. Sve u svemu bijaše oko sto šipaka u tom opletu. ²⁴Zapovjednik je straže odveo sveæenièkog poglavara Seraju, drugog sveæenika, Sefaniju, i tri èuvara praga. ²⁵Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojnièkog zapovjednika, sedam ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novaèio puk te šezdeset puèana koji se takoðer zatekoše u gradu. ²⁶Zapovjednik tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskog u Riblu. ²⁷I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. ²⁸Evo broja ljudstva što ga Nabukodonozor odvede u sužanjstvo: sedme godine tri tisuæe i dvadeset tri Judejca; ²⁹osamnaeste godine Nabukodonozorove osamsto trideset i dvije osobe iz Jeruzalema; ³⁰dvadeset i treæe godine Nabukodonozorove, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede sedam stotina èetrdeset i pet Judejaca. U svemu: èetiri tisuæe i šest stotona osoba. ³¹A trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. ³²Ljubezno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio više nego drugim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. ³³Jojakin je odložio svoje tamnièke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka. ³⁴Do kraja njegova života, sve do smrti, babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje.

Lamentations

Chapter 1

¹ Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoæ naroda puna; postade kao udovica, nekoæ velika meðu narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide. ²Noæi provodi gorko plaèuæi, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postaše joj neprijatelji. ³Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teškom. Sad živi meðu poganima, ne nalazi poèinka. Svi ga gonitelji sustižu u tjesnacima. ⁴Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, sveæenici uzdišu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorèine. ⁵Tlaèitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otišla u izgnanstvo pred tlaèiteljem. ⁶Povukla se od Kæeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoše k'o ovnovi koji paše ne nalaze; nemoæni vrludaju ispred gonièa. ⁷Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod dušmanu u ruke pade a nitko mu pomoæi ne pruži. Tlaèitelji ga gledahu smijuæi se njegovoj propasti. ⁸Teško sagriješi Jeruzalem, postade kao neèistoæa ženina. Svi što ga štovahu, sada ga preziru: jer vidješe golotinju njegovu. On samo plaèe i natrag se okreæe. ⁹Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao što ga èeka. Duboko je pao, a nikog da ga tješi. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje." ¹⁰Neprijatelj poseže rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetište, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor. ¹¹Sav narod njegov jeca, tražeæi kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo živnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren. ¹²Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogoðen, kojom me Jahve udari u dan žestokog gnjeva svoga! ¹³S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mrežu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena. ¹⁴Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti. ¹⁵Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uništi uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kæerku Judinu. ¹⁶Zato moram plakati, oèi mi suze liju, jer daleko je od mene moj tješitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraženi, odveæ silan bijaše neprijatelj. ¹⁷Sion pruža ruke: nema mu tješitelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tlaèitelje; i tako Jeruzalem postade meðu njima strašilo. ¹⁸Jahve, on je pravedan; jer rijeèi se njegovoj protivih. Oh, èujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladiæi, svi odoše u izgnanstvo! ¹⁹Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariše. Moji sveæenici i starješine pogiboše u gradu tražeæi hrane da bi ponovo živnuli. ²⁰Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grèi jer bijah opako prkosan! Vani maè pokosi moje sinove, a unutra - smrt. ²¹Èuj kako stenjem: nema mi tješitelja! Svi neprijatelji èuju za moju nesreæu i likuju što si to uèinio! Daj da doðe dan što si ga objavio, da njima bude kao meni. ²²Neka se pokaže sva njina zloæa pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao što si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdišem, a srce moje tuguje.

Chapter 2

¹ Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Kæer sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnožja svoga u dan gnjeva svojega! ²Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrðave kæeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove. ³U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povuèe svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo proždire. ⁴Nategao je luk k'o neprijatelj, kao dušman ispružio desnicu, ubijajuæi sve što mu drago bijaše. Na šator Kæeri sionske sasu k'o oganj gnjev svoj jarosni. ⁵K'o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kæeri Judinoj uzdisaje i jecaje. ⁶Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i sveæenika. ⁷Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetište njegovo. U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Buèili su u Domu Jahvinu, kao u dan blagdanji. ⁸Jahve naumi razvaliti zidove Kæeri sionske. Nape uže mjernièko, ne ustegnu ruku od rušenja. Predziðe, zidine zavi u tugu: oronuše zajedno. ⁹Vrata njina utonuše u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi su meðu pucima, Zakona nema! Ni u prorokÄa više se ne nalaze viðenja Jahvina. ¹⁰Starješine Kæeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske. ¹¹Išèilješe mi oèi od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma kæeri naroda mojega, jer djeca i dojenèad umiru po trgovima Grada. ¹²Govore majkama svojim: "Gdje je žito i vino?" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih. ¹³S èime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kæeri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kæeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreæa neizmjerna. Tko æe te iscijeliti? ¹⁴Viðenja tvojih proroka bijahu varka i laž, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama lažnim i zamamnim. ¹⁵Nad tobom plješæu rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog Kæeri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?" ¹⁶Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrguæu zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim èeznusmo, doživjesmo, vidjesmo!" ¹⁷Jahve izvrši naum svoj, održa svoju rijeè koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podiže. ¹⁸U sav glas vièi Gospodu, jecaj, Kæeri sionska! Neka k'o potok teku tvoje suze danju i noæu. Ne daj poèinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori. ¹⁹Ustani, vièi noæu za svake promjene straže. K'o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiži ruke i traži milost za svoju nejaèad koja od glada obamire po uglovima ulica. ²⁰Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to uèinio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u naruèju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem sveæenici i proroci? ²¹U uliènoj prašini leže djeca i starci; moje djevice i moji mladiæi od maèa padoše. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice. ²²Ti si, kao na dan sveèani, sa svih strana sazvao užase moje. U dan gnjeva Jahvina nitko nije preživio, nitko se nije spasio. One koje sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio.

Chapter 3

¹ Ja sam èovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. ²Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. ³I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka. ⁴Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. ⁵Naèinio mi jaram, glavu obrubio tegobama. ⁶Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vjeèiti. ⁷Zazidao me, i ja ne mogu izaæi, otežao je moje okove. ⁸Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. ⁹Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrèio je putove moje. ¹⁰Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi. ¹¹U bespuæa me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem. ¹²Napinjao je luk svoj i gaðao me kao metu za svoje strelice. ¹³U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. ¹⁴Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja. ¹⁵Gorèinom me hranio, pelinom me napajao. ¹⁶Puštao me da zube kršim kamen grizuæi, zakapao me u pepeo. ¹⁷Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreæa! ¹⁸Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi. ¹⁹Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! ²⁰Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. ²¹To nosim u srcu i gojim nadu u sebi. ²²Dobrota Jahvina nije nestala, milosrðe njegovo nije presušilo. ²³Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! ²⁴"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem." ²⁵Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. ²⁶Dobro je u miru èekati spasenje Jahvino! ²⁷Dobro je èovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. ²⁸Neka sjedi u samoæi i šuti, jer mu On to nametnu; ²⁹neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade! ³⁰Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom. ³¹Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: ³²jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. ³³Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove èovjeka. ³⁴Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi, ³⁵kad se izvræe pravica èovjeku pred licem Svevišnjeg, ³⁶kad se krivica nanosi èovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi? ³⁷Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio? ³⁸Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo? ³⁹Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh. ⁴⁰Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi. ⁴¹Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima. ⁴²Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao! ⁴³Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio. ⁴⁴Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe. ⁴⁵Naèinio si od nas smeæe i odmet meðu narodima. ⁴⁶Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši. ⁴⁷Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator! ⁴⁸Potoci suza teku iz oèiju mojih zbog propasti Kæeri naroda mojega. ⁴⁹Moje oèi liju suze bez prestanka, jer prestanka nema ⁵⁰dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa. ⁵¹Moje mi oko bol zadaje zbog kæeri svih mojega grada. ⁵²Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga. ⁵³U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem. ⁵⁴Voda mi doðe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!" ⁵⁵I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame. ⁵⁶Ti oèu moj glas: "Ne zaèepljuj uši svoje na vapaje moje." ⁵⁷Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!" ⁵⁸Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio. ⁵⁹Ti, Jahve, vidje kako me tlaèe, dosudi mi pravdu. ⁶⁰Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene. ⁶¹Èuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene. ⁶²Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan. ⁶³Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica. ⁶⁴Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih. ⁶⁵Uèini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim. ⁶⁶Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!

Chapter 4

¹ Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. ²Sinovi sionski, nekoæ cijenjeni kao najèišæe zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lonèarevih! ³Èak i šakali pružaju dojke i doje mladunèad, ali kæeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji. ⁴Jezik dojenèeta za nepce se lijepi od žeði. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži. ⁵Oni što se nekoæ sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoæ nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu. ⁶Veæi bijaše zloèin Kæeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a nièija se ruka ne diže na nju. ⁷Njeni mladiæi bijahu nekoæ èišæi od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir. ⁸Sad im je obraz crnji od èaðe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo. ⁹Kako su sretni oni što ih maè probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini. ¹⁰Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kæeri naroda moga. ¹¹Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove. ¹²Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da æe ugnjetaè i neprijatelj uæi na vrata jeruzalemska - ¹³zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja sveæenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa! ¹⁴K'o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeæe njihove. ¹⁵"Natrag, neèisti!" - vièu im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoše poganima, al' ne smjedoše ondje ostati. ¹⁶Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više sveæenikÄa, ne sažaljuju staraca. ¹⁷Veæ nam oèi išèilješe išèekujuæi pomoæ, ali uzalud; s kula naših zureæ' u daljinu oèekivasmo narod koji nas ne može spasiti. ¹⁸Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi. ¹⁹Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji doèekivahu u zasjedi. ²⁰Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj živjet æemo meðu narodima." ²¹Raduj se i veseli se, Kæeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doæi æe i do tebe èaša, opit æeš se i razgoliti. ²²Tvoj grijeh je iskupljen, Kæeri sionska, neæe te više u izgnanstvo voditi. Kaznit æe opaèinu tvoju, Kæeri edomska, razotkriti grijehe tvoje.

Chapter 5

¹ Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu! ²Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuðincima. ³Siroèad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice. ⁴Vodu što pijemo plaæamo novcem, i za drvo valja nam platiti. ⁵Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti. ⁶Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo. ⁷Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove. ⁸Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih. ⁹Kruh svoj donosimo izlažuæi život maèu u pustinji. ¹⁰Koža nam gori kao peæ užarena, ognjicom od plamena gladi. ¹¹Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim. ¹²Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staraèka nisu poštivali. ¹³Mladiæi su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva. ¹⁴Starci su ostavili vrata, mladiæi više ne sviraju na lirama. ¹⁵Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje. ¹⁶Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo! ¹⁷Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oèi se zastiru: ¹⁸zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali. ¹⁹Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena. ²⁰Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane? ²¹Vrati nas k sebi, Jahve, obratit æemo se, obnovi dane naše kao što nekoæ bijahu. ²²Il' nas hoæeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?

Ezekiel

Chapter 1

¹ Godine tridesete, èetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meðu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viðenja. ²Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima - ³rijeè Jahvina doðe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveæeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. ⁴Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteæi oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. ⁵Usred toga nešto kao èetiri biæa, oblièjem slièna èovjeku; ⁶svako od njih sa èetiri obraza, u svakoga èetiri krila. ⁷Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. ⁸Ispod krila imahu na sve èetiri strane ruke èovjeèje. I svako od njih èetvero imaše svoj obraz i svoja krila. ⁹Krila im se spajahu jedno s drugim. Iduæi, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše. ¹⁰I u sva èetiri bijaše lice èovjeèje; u sva èetiri zdesna lice lavlje; u sva èetiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva èetiri. ¹¹Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. ¹²I svako iðaše samo naprijed. A iðahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se iduæi. ¹³A posred tih biæa vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruæe zublje koje se meðu njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. ¹⁴Biæa trèahu i opet se vraæahu poput munje. ¹⁵Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od èetiri biæa po jedan toèak. ¹⁶Toèkovi bijahu slièni krizolitu, sva èetiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan toèak u drugome. ¹⁷U kretanju mogli su iæi u sva èetiri smjera a nisu se morali okretati. ¹⁸Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune oèiju. ¹⁹Kad bi biæa krenula, krenuli bi s njima i toèkovi; kad bi se biæa sa tla podigla, i toèkovi se podizahu. ²⁰Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i toèkovi podizali, jer duh biæa bijaše u toèkovima. ²¹Pa kad su biæa krenula, i toèkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i toèkovi; kad se ona sa tla dizahu, i toèkovi se s njima podizahu, jer duh biæa bijaše u toèkovima. ²²Nad glavama biæa bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. ²³A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo. ²⁴Èuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se biæa zaustavila, spustila bi krila. ²⁵Sa svoda nad njihovim glavama èula se grmljavina. ²⁶Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki èovjek. ²⁷I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane. ²⁸Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh nièice i èuh glas koji mi govoraše.

Chapter 2

¹ I reèe mi: "Sine èovjeèji, na noge se, da s tobom govorim!" ²OI uðe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja èuh glas onoga koji mi govoraše. ³I reèe mi: "Sine èovjeèji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetnièkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. ⁴Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! ⁵I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnièki - neka znaju da je prorok meðu vama. ⁶A ti, sine èovjeèji, ne boj ih se i ne plaši se rijeèi njihovih: 'Trnje te okružuje i sjediš meðu samim skorpijama.' Ne plaši se rijeèi njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnièki. ⁷Govori im moje rijeèi, poslušali oni ili ne poslušali, jer rod su odmetnièki. ⁸A ti, sine èovjeèji, poslušaj što æu ti sada reæi: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnièki! Otvori usta i progutaj što æu ti sada dati!" ⁹I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. ¹⁰I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: "Naricanje! Jecanje! Jauk!"

Chapter 3

¹ I reèe mi: "Sine èovjeèji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!" ²Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak ³i reèe: "Sine èovjeèji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med. ⁴Reèe mi: "Sine èovjeèji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku. ⁵Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, veæ te šaljem domu Izraelovu. ⁶Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali. ⁷A dom te Izraelov neæe poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. ⁸Evo, zato æu sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu æu tvoju uèiniti tvrdoglavom kao što je njihova. ⁹I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnièki!" ¹⁰Reèe mi: "Sine èovjeèji, sve rijeèi što æu ti reæi uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima. ¹¹I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslušali ili ne poslušali!" ¹²Uto me duh podiže i ja za sobom èuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. ¹³Èuh lepet krila onih biæa - udarahu jedno o drugo - i snažnu škripu toèkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa. ¹⁴Tada me duh prihvati i ponese. I ja iðah ogorèen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina èvrsto pritisla. ¹⁵Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh meðu njima sedam dana kao omamljen. ¹⁶Poslije sedam dana doðe mi opet rijeè Jahvina: ¹⁷"Sine èovjeèji, postavljam te za èuvara doma Izraelova. I ti æeš rijeèi iz mojih usta slušati i opominjat æeš ih u moje ime. ¹⁸Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet æeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on æe umrijeti sa svojega bezakonja, ali æu ja od tebe tražiti raèun za krv njegovu. ¹⁹A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on æe umrijeti zbog svoje krivice, a ti æeš spasiti svoj život. ²⁰Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, postavit æu mu zamku i umrijet æe jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet æe, i njegova se pravedna djela više neæe spominjati, ali æu od tebe tražiti raèun za krv njegovu. ²¹Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet æe jer je prihvatio opomenu, a i ti æeš spasiti život svoj." ²²Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reèe: "Ustani i siði u dolinu da ondje s tobom govorim!" ²³Ustadoh tada i siðoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slièna Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh nièice. ²⁴Jahvin duh uðe u me, osovi me na noge i reèe: "Idi i zatvori se u domu svojemu! ²⁵Na te æu, evo, sine èovjeèji, staviti užad i svezati te i više neæeš izlaziti. ²⁶I jezik æu ti zalijepiti za nepce te æeš onijemjeti i neæeš ih više karati, jer su rod odmetnièki. ²⁷A kad ti ja progovorim, otvorit æu ti usta i ti æeš im reæi: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoæe slušati, neka sluša, a tko neæe, neka ne sluša, jer su rod odmetnièki.

Chapter 4

¹ A ti, sine èovjeèji, uzmi opeku, postavi je preda se i nacrtaj na njoj grad Jeruzalem. ²Oko njega postavi opsadu, sagradi prema njemu utvrdu, podigni nasip, iskopaj oko njega opkop, razvrstaj vojsku i porazmjesti zidodere uokolo. ³Zatim uzmi gvozdenu ploèu i postavi je kao gvozden bedem izmeðu sebe i grada te k njemu okreni lice, i bit æe opsjednut. Pritisni ga! To je znak domu Izraelovu! ⁴Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma Izraelova: koliko dana budeš tako ležao, toliko æeš dana nositi njihov grijeh. ⁵Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: sto i devedeset dana nosit æeš grijeh doma Izraelova. ⁶A kad to završiš, èetrdeset æeš dana ležati na desnoj strani da nosiš grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu. ⁷Tad okreni lice prema opsjedanom Jeruzalemu, pruži golu desnicu i prorokuj protiv njega. ⁸A ja æu te užetima vezati da se ne možeš okretati s jedne strane na drugu dok ne navršiš dane svoje opsade. ⁹Uzmi pšenice, jeèma, boba, leæe, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh. Jest æeš ga onoliko dana koliko budeš ležao na svojoj strani: sto i devedeset dana. ¹⁰Jelo što æeš ga jesti bit æe izmjereno; dvadeset šekela na dan; a jest æeš ga u odreðeno vrijeme. ¹¹I vodu æeš piti na mjeru: šestinu hina. Pit æeš je u odreðeno vrijeme. ¹²A jest æeš pogaèu od jeèma što æeš je pred njima ispeæi na ljudskim izmetinama." ¹³I reèe: "Tako æe sinovi Izraelovi jesti svoj neèisti kruh meðu narodima meðu koje æu ih izagnati." ¹⁴Ja mu odgovorih: "Jao, Jahve Gospode, gle, moja duša nije okaljana, jer se od djetinjstva još ne okusih nièega uginulog ni rastrganog niti u moja usta ikad uðe meso neèisto." ¹⁵A on æe: "Gle, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskih izmetina da na njoj ispeèeš kruh!" ¹⁶Još mi reèe: "Sine èovjeèji, uništit æu u Jeruzalemu posljednju prièuvu kruha, i jest æe kruh na mjeru i s tjeskobom, i pit æe vodu na mjeru i sa zebnjom. ¹⁷Neka im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja svojega i jedan za drugim neka poginu!

Chapter 5

¹ A ti, sine èovjeèji, uzmi maè naoštren, uzmi ga kao britvu brijaèku i obrij glavu i bradu. Zatim uzmi mjerice i porazdijeli. ²Treæinu spali posred grada ognjem kad se navrše dani tvoje opsade; treæinu uzmi i sasijeci maèem oko grada; treæinu baci u vjetar - i svoj æu maè trgnuti na njih. ³Uzmi malo i zaveži u skute haljine. ⁴Od toga opet nešto uzmi, baci u vatru i spali: odatle æe se razgorjeti vatra svemu domu Izraelovu!" ⁵Ovako govori Jahve Gospod: "Ovo je Jeruzalem! Postavih ga u središte naroda, okružih ga zemljama! ⁶Ali se on odupro mojim naredbama veæma nego pogani, zakonima mojim veæma nego zemlje koje ga okružuju." ⁷Stoga ovako govori Jahve Gospod: "Buntovniji ste od naroda koji vas okružuju, ne hodite po mojim zakonima i ne vršite ni mojih naredaba ni naredaba okolnih naroda." ⁸Zato ovako govori Jahve Gospod: "Evo i mene protiv tebe! Izvršit æu sud svoj nad tobom na oèi svih naroda. ⁹Zbog tvojih gadosti uèinit æu s tobom što još ne uèinih nikada nit æu ikad uèiniti: ¹⁰posred tebe oèevi æe jesti sinove, a sinovi oèeve; izvršit æu sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima! ¹¹Života mi moga! - rijeè je Jahve Gospoda - svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje Svetište. I ja æu sada brijati i oko se moje neæe sažaliti i neæu se smilovati: ¹²treæina æe tvojih žitelja posred tebe od kuge skonèati i od gladi umrijeti; treæina æe oko tebe od maèa pasti; treæinu æu predati vjetrovima - i maè æu svoj trgnuti na njih! ¹³Tako æu iskaliti gnjev svoj i smirit æe se jarost moja kad im se osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat æe da sam to ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao. ¹⁴Opustošit æu te, izvrgnut æu te ruglu naroda koji te okružuju, na oèi svim prolaznicima. ¹⁵Da, bit æeš na ruglo i sramotu, opomena i užas okolnim narodima kad izvršim protiv tebe sve svoje sudove kažnjavajuæi gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh! ¹⁶I kad na vas pustim ljute strijele gladi što zatiru, koje æu pustiti na vas da vas uništim i glaðu zatrem - uništit æu vam i posljednju prièuvu kruha. ¹⁷A povrh gladi pustit æu na vas i divlje zvijeri koje æe ti djecu rastrgati; kuga æe te i krv preplaviti: pod maè æu te svoj okrenuti. Ja, Jahve, rekoh!"

Chapter 6

¹ Tada mi doðe rijeè Jahvina i reèe: ²"Sine èovjeèji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv njih. ³Reci: 'Gore Izraelove, èujte rijeè Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Gore i brežuljci, jaruge i doline, evo, spustit æu maè na vas i oborit æu uzvišice vaše! ⁴Opustjet æe žrtvenici vaši i porušit æe se stupovi vaši, a vaše poginule pred kumire æu vam baciti. ⁵Pobacat æu trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat æu kosti vaše oko žrtvenika vaših! ⁶Gdje god boravili, gradovi æe vaši biti opustošeni, uzvišice poharane, žrtvenici æe vam opustjeti i biti uništeni, kumiri æe vaši biti oboreni i nestat æe ih, stupovi æe vaši biti smrvljeni, sva æe djela vaša propasti. ⁷Meðu vas æe padati poginuli, i znat æete da sam ja Jahve! ⁸Ali æu ipak poštedjeti neke od vas: ti æe meðu narodima uteæi maèu kad se raspršite po zemljama. ⁹Tada æe se preživjeli meðu vama spomenuti mene meðu narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubnièko što se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubnièke oèi što poðoše za kumirima njihovim. I tada æe sami sebi omrznuti zbog nedjela što ih poèiniše gadostima svojim. ¹⁰I spoznat æe da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da æu ih udariti svim tim zlom.'" ¹¹Ovako govori Jahve Gospod: "Pljesni rukama i lupni nogama, te reci: Jao! zbog svih gadnih nedjela dom æe Izraelov pasti od maèa, gladi i kuge! ¹²Tko bude daleko, od kuge æe umrijeti; tko bude blizu, od maèa æe pasti, i tko bude opkoljen, od gladi æe izdahnuti! Tako æu gnjev iskaliti na njima ¹³i spoznat æe da sam ja Jahve kad im poginuli budu ležali meðu kumirima oko žrtvenika na svakome povišem brežuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim. ¹⁴Ruku æu podiæi na njih i svu æu im zemlju pretvoriti u pustoš, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat æe da sam ja Jahve!"

Chapter 7

¹ Opet mi doðe rijeè Jahvina i reèe: ²"Ti, sine èovjeèji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj: 'Primièe se kraj: bliži se konac zemlji na sve èetiri strane svijeta! ³Sada je i tebi kraj: gnjev æu svoj na te izliti, sudit æu ti prema putovima tvojim i na te æu oboriti sve gadosti tvoje! ⁴I moje te oèi neæe požaliti, neæu ti se smilovati, nego æu te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje æe gadosti u tebi ostati. I znat æete da sam ja Jahve.'" ⁵Ovako govori Jahve: "Jedna nesreæa, evo, dolazi! ⁶Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi! ⁷Kolo ti udesa dolazi, stanovnièe zemlje! Dolazi tvoj èas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama. ⁸Eto, uskoro æu na te izliti gnjev i iskalit æu na tebi srdžbu svoju! Sudit æu ti prema putovima tvojim i oborit æu na te sve gadosti tvoje. ⁹I moje te oèi neæe požaliti, neæu ti se smilovati, nego æu ti platiti prema putovima tvojim i tvoje æe gadosti u tebi ostati! I spoznat æete da sam ja Jahve koji bije. ¹⁰Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut veæ cvjeta i oholost pupa, ¹¹a nasilje se podiže kao žezlo bezbožnosti! I nitko neæe ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u njima vrijednosti. ¹²Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo. ¹³Jer tko proda, neæe više dobiti što je prodao, i nitko neæe bezakonjem ojaèati život! ¹⁴Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreæe u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve buèno mnoštvo. ¹⁵Vani - maè, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od maèa æe poginuti, a tko u gradu, glad æe ga i kuga uništiti. ¹⁶Koji uteku, sklonit æe se u gore kao dolinski golubovi, a ja æu ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova, ¹⁷i sve æe ruke klonuti, a koljena æe svima malaksati. ¹⁸U kostrijet æe se odjenuti, trepet æe ih obuzeti, sva æe lica sramota pokriti, sve æe im glave oæelavjeti! ¹⁹Srebro svoje pobacat æe na ulice, a zlato æe smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neæe ih izbaviti, duše im neæe moæi nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh. ²⁰Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. ²¹Dat æu ga u ruke tuðincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu. ²²Odvratit æu od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju uðu provalnici i neka je oskvrnu! ²³Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zloèina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja! ²⁴Zato æu dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit æu oholost nasilnika, i svetišta njihova bit æe oskvrnjena. ²⁵Dolazi tjeskoba! Tražit æe mir, a mira biti neæe! ²⁶Dolazit æe nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit æe se viðenje u proroka; u sveæenika neæe više biti Zakona ni u starješina savjeta! ²⁷Kralj æe protužiti, a kneza æe spopasti užas i ruke æe puku zadrhtati, jer æu ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit æu im prema sudovima njihovim. I znat æe da sam ja Jahve."

Chapter 8

¹ Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeðah u svojoj kuæi, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. ²Pogledah, i gle: tu kao neki èovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. ³Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže izmeðu zemlje i neba i ponese me u božanskome viðenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. ⁴I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini. ⁵I reèe mi: "Sine èovjeèji, podigni oèi prema sjeveru!" I podigoh oèi prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu. ⁶I reèe mi: "Sine èovjeèji, vidiš li što oni ovdje èine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje èini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet æeš i gorih gnusoba!" ⁷I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina. ⁸I reèe mi: "Sine èovjeèji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz! ⁹I reèe mi: "Uði i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje èine!" ¹⁰Uðoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja - sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo. ¹¹A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i meðu njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga. ¹²I reèe mi: "Sine èovjeèji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!" ¹³I reèe mi još: "A vidjet æeš i gorih gnusoba što se ovdje èine!" ¹⁴I povede me do vrata Doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeðahu žene i oplakivahu Tamuza. ¹⁵I reèe mi: "Vidiš li, sine èovjeèji? A vidjet æeš i gorih gnusoba od ovih!" ¹⁶I povede me u unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, izmeðu trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leðima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu. ¹⁷I reèe mi: "Vidiš li to, sine èovjeèji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje èine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mašu? ¹⁸Zato æu i ja sada postupiti s njima jarosno i oèi se moje više neæe sažaliti i neæu im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neæu ih uslišiti."

Chapter 9

¹ Tada zagrmje na moje uši i reèe: "Kazne grada! Priðite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!" ²I gle, doðoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Meðu njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uðoše oni i stadoše uz tuèani žrtvenik. ³A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma. I pozva èovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, ⁴te mu reèe: "Proði gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi èela sviju koji tuguju i plaèu zbog gnusoba što se u njemu èine!" ⁵A drugima reèe na moje uši: "Poðite za njim gradom i ubijajte bez milosrða. Oèi vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. ⁶Pobijte starce, mladiæe, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Poènite od mojega Svetišta!" I oni poèeše od starješina koji stajahu pred Domom. ⁷I reèe im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziðoše te zaredaše ubijati gradom. ⁸Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se nièice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar æeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?" ⁹Reèe mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zloèina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!' ¹⁰I zato se moje oèi neæe sažaliti i neæu im se smilovati: djela æu im njihova oboriti na glavu!" ¹¹I gle, èovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: "Uèinih kako si mi zapovjedio!"

Chapter 10

¹ Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kreubinÄa pojavi se nešto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje. ²I prozbori èovjeku odjevenom u lan: "Uði meðu toèkove pod kerubinima, uzmi pune pregršti žeravice izmeðu kerubina i prospi je nad gradom!" - I on na moje oèi uðe meðu kerubine. ³A kerubini stajahu s desne strane Doma kad èovjek uðe meðu njih. I oblak ispuni sve unutrašnje predvorje, ⁴a Slava Jahvina vinu se s kerubinÄa prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine. ⁵Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega. ⁶A kad on zapovjedi èovjeku odjevenom u lan: "Uzmi ognja izmeðu toèkova što su pod kerubinima", èovjek uðe i stade kraj toèkova. ⁷Jedan kerubin pruži ruku prema ognju što bijaše meðu kerubinima, uze ga i stavi u ruke èovjeku odjevenom u lan. On ga primi i iziðe. ⁸A ispod kerubinskih krila ukaza se nešto kao ruka èovjeèja. ⁹Pogledah, i gle: uz kerubine èetiri toèka, po jedan uza svakoga. A toèkovi bijahu nalik na kamen krizolit; ¹⁰sva èetiri istog oblika i kao da je jedan toèak u drugome. ¹¹U kretanju mogahu iæi u sva èetiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, kreæuæi se, nisu morali okretati. ¹²Cijelo tijelo u kerubinÄa - leða, ruke, krila i sva èetiri toèka njihova - sve im bijaše posvud naokolo puno oèiju. ¹³A toèkovi, koliko sam èuo, zvahu se "Kovitlac". ¹⁴Svaki imaše po èetiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga èovjeèje, a u treæega lice lavlje, u èetvrtoga orlovsko. ¹⁵Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista biæa što ih vidjeh na rijeci Kebaru. ¹⁶Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i toèkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, toèkovi se ne bi od njih odmicali. ¹⁷Kad bi se zaustavili, i toèkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i toèkovi se podizahu, jer duh biæa bijaše u njima. ¹⁸Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima. ¹⁹Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim oèima. A kad oni krenuše, i toèkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istoènim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bijaše nad njima. ²⁰Bijahu to ista biæa što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini. ²¹U svakoga po èetiri lica i po èetiri krila, a pod krilima nešto kao ruka èovjeèja. ²²Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše.

Chapter 11

¹ Tada se duh podiže i ponese me do istoènih vrata Doma Jahvina, što su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, meðu kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, knezove narodne. ²I reèe mi: "Sine èovjeèji, evo ljudi koji smišljaju opaèine i koji u ovom gradu daju zle savjete: ³'Nije li èas da gradimo domove? Ovaj je grad kotao, a mi smo meso.' ⁴Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine èovjeèji!" ⁵I duh Jahvin siðe nada me i kaza mi: "Reci: Ovako veli Jahve Gospod: 'Ne govoriš li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli vašega srca! ⁶Množite ubojstva u ovome gradu i njegove ulice punite truplima.' ⁷Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Oni koje vi probodoste i razbacaste po gradu - oni su meso, a grad je kotao. Zato æu vas ja izvesti sada iz njega. ⁸Od maèa strahujete, i maè æu na vas dovesti - rijeè je Jahve Gospoda! ⁹Izvest æu vas iz grada i predati vas u ruke tuðincima, i sud æu svoj izvršiti nad vama: ¹⁰od maèa æete pasti! Na meði Izraelovoj sudit æu vam, i tada æete znati da sam ja Jahve! ¹¹A ovaj grad više vam neæe biti kotao i vi neæete biti meso njegovo. Na meði Izraelovoj sudit æu vam, ¹²i tada æete znati da sam ja Jahve po èijim uredbama ne živjeste i èijih zakona ne izvršavaste, nego živjeste po zakonima okolnih naroda!'" ¹³Dok ja tako prorokovah, umrije Pelatja, sin Benajin. I ja padoh nièice te zavapih iz svega glasa: "Jao, Jahve Gospode, zar æeš doista uništiti sav Ostatak doma Izraelova?" ¹⁴I doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁵"Sine èovjeèji, tvojoj braæi, i tvojim roðacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: 'Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja dana u posjed!' ¹⁶Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Ako ih i odagnah meðu daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama, ja æu im sam uskoro biti Svetište u zemljama u kojima se nalaze.' ¹⁷Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Sabrat æu vas iz narodÄa, vratit æu vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dat æu vam opet zemlju Izraelovu! ¹⁸I kad se u nju vrate, istrijebit æe iz nje sve grozote i gadosti. ¹⁹I ja æu im dati novo srce i nov æu duh udahnuti u njih: išèupat æu iz njih njihovo kameno srce i stavit æu u njih srce od mesa, ²⁰da hode po mojim naredbama i da èuvaju i vrše sve moje zakone. I bit æe oni moj narod, a ja Bog njihov! ²¹A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit æu na glavu njihov put' - rijeè je Jahve Gospoda." ²²Kerubini podigoše krila i toèkovi se digoše za njima, a Slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima. ²³Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi se na gori, istoèno od grada. ²⁴A mene duh podiže i ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I išèeznu viðenje koje gledah. ²⁵I pripovjedih izgnanicima sve što mi Jahve bijaše objavio.

Chapter 12

¹ Opet mi doðe rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji! Ti boraviš u rodu odmetnièkom koji ima oèi, a ne vidi, uši ima, a ne èuje, jer su rod odmetnièki. ³Zato, sine èovjeèji, spremi izgnanièki zavežljaj i njima na oèi obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnièki. ⁴Obdan, njima na oèi, iznesi zavežljaj, zavežljaj izgnanièki, a iziði obnoæ na njihove oèi kao što se odlazi u izgnanstvo. ⁵Njima na oèi prokopaj zid i kroza nj izaði. ⁶I njima na oèi vrgni zavežljaj na ramena i po mrkloj noæi iziði. Pokrij lice da ne vidiš zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!" ⁷Uèinih kako mi bijaše zapovjeðeno: obdan iznesoh zavežljaj, zavežljaj izgnanièki, a obnoæ prokopah zid rukama i njima na oèi po mrkloj noæi vrgoh zavežljaj na ramena. ⁸Ujutro mi doðe rijeè Jahvina: ⁹"Sine èovjeèji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnièki: 'Što to radiš?' ¹⁰ti mu reci: 'Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je proroštvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.' ¹¹Reci: 'Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako æe biti njima: svi æete se morati seliti u izgnanstvo! ¹²Knez njihov morat æe vræi zavežljaj na ramena i po mrkloj noæi izaæi. Prokopat æe zid da izaðe kroza nj i lice æe pokriti rukama da oèima ne vidi zemlje. ¹³Ja æu mu razapeti mrežu, i uhvatit æe se u moju zamku, i odvest æu ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neæe ugledati i ondje æe život ostaviti. ¹⁴A sve one oko njega, pomagaèe i èete, raspršit æu u sve vjetrove i svoj maè æu trgnuti na njih. ¹⁵A kad ih raspršim meðu narode i rasijem po zemljama, znat æe da sam ja Jahve. ¹⁶Ipak, ostavit æu nekolicinu koji æe umaæi maèu, gladi i kugi, da meðu narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Jahve.'" ¹⁷I doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁸"Sine èovjeèji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom! ¹⁹I reci puku zemlje: 'Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u zemlji Izraelovoj: Zabrinuto æe jesti kruha i sa strepnjom piti vode, jer æe im zemlja opustjeti i ostat æe bez igdje ièega s bezakonja žitelja svojih. ²⁰I svi gradovi, sada napuèeni, bit æe poharani, a sva zemlja opustošena. I znat æe da sam ja Jahve!'" ²¹I doðe mi rijeè Jahvina: ²²"Sine èovjeèji, kakve su vam to prièe o zemlji Izraelovoj? Govori se: 'Gle, prolaze dani, a od proroštva ništa!' ²³Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Dokonèat æu te prièe i neæe se više ponavljati u Izraelu.' Reci im: 'Bliže se veæ dani i sva æe se proroštva moja ispuniti! ²⁴Jer neæe više biti u domu Izraelovu varavih viðenja, ni lažnih proroštava kojima ljude bijahu zavodili. ²⁵Jer što ja, Jahve Gospod, govorim, to æe i biti, i rijeè se neæe odgoditi! Da! Još za vaših dana, rode odmetnièki, rijeè æu izgovoriti i izvršiti.' Tako govori Jahve Gospod!" ²⁶I doðe mi rijeè Jahvina: ²⁷"Sine èovjeèji! Evo što se govori u domu Izraelovu: 'Viðenje što ga ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!' ²⁸Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedna rijeè moja neæe se više odgoditi! Što rekoh, reèeno je, i sve æe se ispuniti!' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 13

¹ I opet mi doðe rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u Izraelu! ³Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: 'Èujte rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede a ništa ne vide! ⁴Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ruševina. ⁵Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da se održi u boju u dan Jahvin. ⁶Viðenja su njihova isprazna, i lažna su njihova proricanja. Govore 'Rijeè Jahvina!' - a Jahve ih nije poslao. I još oèekuju da æe im se rijeèi ispuniti. ⁷Zar ne vidite da su vam viðenja isprazna i da su vam lažna proricanja kad govorite 'Rijeè Jahvina!' - a ja nisam govorio.' ⁸Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što govorite isprazno i laž vidite, evo me protiv vas' - rijeè je Jahve Gospoda! ⁹Evo, ruka moja bit æe protiv proroka koji vide isprazno i laž prorièu: neæe više biti u zboru mojega naroda, neæe biti upisani u knjigu doma Izraelova, nikad više neæe stupiti na tlo Izraelovo! I znat æe da sam ja Jahve Gospod! ¹⁰Jer narod moj obmanjuju govoreæi 'Mir' kad mira nema. I dok jedni hoæe da se zid utvrdi, oni hoæe da se samo ožbuka. ¹¹Reci onima koji hoæe da se samo ožbuka: 'Past æe!' Udarit æe silan pljusak, oborit æu na nj grÓad kao kamenje, bjesnjet æe olujni vihori. ¹²Evo, zid æe pasti! Neæe li vas tada pitati: 'Gdje vam je sada žbuka kojom ste ga ožbukali?' ¹³Zato ovako govori Jahve Gospod: 'U svojoj jarosti razbjesnit æu olujne vihore, u srdžbi æu svojoj udariti silnim pljuskom da ga zatrem, u gnjevu æu na nj oboriti grÓad kao kamenje. ¹⁴Obalit æu zid što ga vi žbukom ožbukaste, na zemlju æu ga oboriti da mu se razgole temelji. Past æe zid, i vi æete pod njim izginuti! Tada æete znati da sam ja Jahve! ¹⁵Tako æu iskaliti gnjev nad zidom i nad onima koji ga žbukom ožbukaše. A vama æu reæi: Nema više zida! Nema onih koji ga žbukom ožbukaše. ¹⁶Nema izraelskih proroka koji Jeruzalemu proricahu i koji mu mir vidješe kad mira ne bijaše.' Tako govori Jahve Gospod." ¹⁷"Sine èovjeèji, okreni lice protiv kæeri svojega naroda koje prorokuju po svojoj glavi! Prorokuj protiv njih: ¹⁸Ovako govori Jahve Gospod: 'Jao onima koje vezu poveze za svaèije ruke i koje prave prijevjese za glave svake velièine da ulove duše! Mislite li uloviti sve duše mojega naroda a svoje duše saèuvati žive? ¹⁹Obešèašæujete me pred mojim narodom za šaku jeèma, za zalogaj kruha, ubijajuæi duše koje ne bi trebale da umru, a spasavajuæi one koje ne bi trebale da žive; i obmanjujete tako narod moj koji rado sluša vaše laži.' ²⁰Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv vaših poveza kojima lovite duše kao ptice! Rastrgat æu sve to na vašim rukama i oslobodit æu duše koje time hvatate kao ptice! ²¹Poderat æu vaše prijevjese i oslobodit æu svoj narod da ne bude više plijen vaših ruku. I znat æete da sam ja Jahve! ²²Jer vi lažju ražalostiste srce pravednika, koje ja ražalostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbožnika da se ne obrati od zla puta bezbožnièkog pa da život spasi. ²³Zato neæete više vidjeti isprazno niti æete laž proricati: ja æu osloboditi narod svoj iz vaših ruku. I znat æete da sam ja Jahve!'"

Chapter 14

¹ Uto k meni doðoše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me. ²I doðe mi rijeè Jahvina: ³"Sine èovjeèji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oèi u ono što ih na grijeh potièe. Pa zar da trpim da u mene traže savjeta? ⁴Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oèi u ono što ga na grijeh potièe, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit æu mu prema mnoštvu njegovih kumira, ⁵da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.' ⁶Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih! ⁷Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oèi u ono što ga potièe na grijeh, pa unatoè tome doðe k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu æu ja, Jahve, sam odgovoriti; ⁸okrenut æu se protiv njega i uèinit æu od njega poslovièan primjer: iskorijenit æu ga iz svojega naroda! I znat æete da sam ja Jahve. ⁹Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku æu podiæi na njega i iskorijenit æu ga iz svojega naroda izraelskoga. ¹⁰Obojica æe podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tražio savjeta. ¹¹I tako se dom Izraelov više neæe odmetati od mene i neæe se više kaljati svojim opaèinama: on æe biti narod moj, a ja æu biti njegov Bog' - rijeè je Jahve Gospoda." ¹²I doðe mi rijeè Jahvina: ¹³"Sine èovjeèji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju prièuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku; ¹⁴preostanu li u njoj samo tri èovjeka - Noa, Daniel i Job - ti æe se svojom pravednošæu spasiti - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁵Takoðer, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko neæe usuditi proæi; ¹⁶preostanu li u njoj samo ta tri èovjeka, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe, a zemlja æe njihova postati prava pustinja. ¹⁷Ili, ako ja trgnem maè na tu zemlju govoreæi: 'Maèu, proði ovom zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku, ¹⁸a u njoj se naðu samo ona tri èovjeka, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe. ¹⁹Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku, ²⁰a u njoj preostanu samo ona tri èovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe svojom pravednošæu." ²¹Ovako govori Jahve Gospod: "Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja èetiri ljuta bièa - maè, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u njemu sve ljude i stoku, ²²u njemu æe ipak preživjeti Ostatak koji æe spasiti sinove i kæeri. I evo, oni æe doæi k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utješite, jer æete upoznati: što god poduzeh protiv Jeruzalema, ne uèinih bez razloga. ²³Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utješit æete se, jer æete upoznati da ne uèinih bez razloga što god poduzeh protiv Jeruzalema - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 15

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji! U èemu je trs loze bolji od drugih šumskih drveta? ³Služi li da se od njega štogod naèini? Djelja li se od njega klin da se o njega što objesi? ⁴Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj sažeže oba kraja i sredinu spali, može li još èemu poslužiti? ⁵Eto, ni onda kad bijaše èitav ništa se od njega ne mogaše naèiniti. Pa kako æe, dakle, èemu poslužiti kad ga plamen sažga?" ⁶Zato ovako govori Jahve Gospod: "Kao što sam trs loze, meðu drugim drvetima, bacio u oganj da izgori, tako æu postupati i s Jeruzalemcima! ⁷Upravit æu lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave, drugi æe ih proždrijeti. I spoznat æete da sam ja Jahve kad lice svoje upravim na njih ⁸i svu im zemlju opustošim jer mi bijahu nevjerni! - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 16

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²Sine èovjeèji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! ³Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. ⁴Kad si svijet ugledala, na dan roðenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te oèiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. ⁵Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to uèini, nego te na dan roðenja tvojega gadnu baciše napolje. ⁶A ja proðoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: 'Živi!' U krvi ti tvojoj rekoh: 'Živi! ⁷Razrasti se kao izdanak u polju!' I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i doðe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. ⁸Proðoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom - rijeè je Jahve Gospoda - i ti moja postade. ⁹Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. ¹⁰Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. ¹¹Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; ¹²prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenèah vijencem najljepšim. ¹³I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna! ¹⁴Glas o ljepoti tvojoj puèe meðu narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁵Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. ¹⁶Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ... ¹⁷I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih naèini sebi muške likove da s njima bludnièiš. ¹⁸Uze šarene, vezene haljine da njima odjeneš kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad. ¹⁹A hranu što ti je dadoh - najfinije brašno, med i ulje kojima te hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijaše - rijeè je Jahve Gospoda! ²⁰Sinove si svoje i kæeri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijaše tvoga bludnièenja, ²¹pa si èak i djecu moju davala da se njima na èast kroz oganj provedu! ²²U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala. ²³I povrh svega zla - Jao! Jao! rijeè je Jahve Gospoda - ²⁴sagradi sebi humke, posvud diže uzvišice. ²⁵Na svim raskršæima podiže uzvišice i na njima blatiš svoju ljepotu, nudiš se svakom prolazniku množeæ' svoje bludnièenje. ²⁶Bludu se podade sa sinovima Egipta, snažna tijela, bludnièenje si množila da me razjariš. ²⁷Zato, evo, ruku digoh na te, smanjivši ti obrok hrane i predavši te bijesu tvojih mrziteljica, kæeri filistejskih, koje se stide sramotnoga tvojeg vladanja. ²⁸Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si blud tjerala, ali se nisi zasitila. ²⁹Umnožila si bludnièenje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila. ³⁰O, kako li slabo bijaše tvoje srce - rijeè je Jahve Gospoda - kad èinjaše ono što rade bludnice najrazvratnije. ³¹Na svim raskrsnicama humak sebi podiže, posvuda sagradi sebi uzvišice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala plaæu bludnièku, ³²nego kao preljubnica: mjesto muža, strance si primala. ³³Svima se bludnicama plaæa, a ti si sama ljubavnike svoje plaæala i još si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti doðu odasvuda. ³⁴Ti bijaše bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije trèao da s tobom blud provodi, nego si sama davala plaæu bludnièku, a nisu je tebi plaæali. Toliko si bila opaka! ³⁵Stoga, razvratnice, èuj rijeè Jahvinu: ³⁶Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlaèila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova što si ih njima prinosila, ³⁷evo, skupit æu sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslaðivala, sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit æu ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju. ³⁸Sudit æu ti kao što se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te bijesu njihovu. ³⁹Predat æu te u ruke njihove da poruše tvoje humke, da razore uzvišice tvoje. I zderat æe sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu, sasvim nagu. ⁴⁰A zatim æe na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasijeèe maèevima. ⁴¹Kuæe æe ti ognjem spaliti i naoèigled svim ženama izvršiti pravdu nad tobom. Tako æu dokrajèiti tvoje bludnièenje, neæeš više davati plaæu bludnièku. ⁴²Iskalit æu gnjev svoj nad tobom i povuæi æu svoju ljubomoru od tebe. Smirit æu se i neæu se više gnjeviti. ⁴³I jer se ne spomenu svoje mladosti, veæ me svim tim izazivaše, oborit æu ti na glavu sve postupke tvoje - rijeè je Jahve Gospoda: neæeš više dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti! ⁴⁴I sastavljaè poslovica narugat æe ti se poslovicom: 'Kakva mati, takva kæi.' ⁴⁵Prava si kæi svoje matere, koja ostavi muža i djecu; sestra si sestara svojih, koje ostaviše muževe svoje i djecu: Hetitkinja vam mati bijaše, otac Amorejac: ⁴⁶Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim kæerima tebi slijeva stoji; Sodoma, tvoja mlaða sestra, sa kæerima svojim zdesna ti stoji. ⁴⁷A ti ne samo da si njihovim putem hodila i èinila njihove gadosti - to bi tebi bilo premalo - veæ bijaše od njih pokvarenija na svojim putovima. ⁴⁸Života mi mojega - rijeè je Jahve Gospoda - tvoja sestra Sodoma sa svojim kæerima ne uèini što si ti poèinila zajedno sa kæerima svojim. ⁴⁹Evo opaèina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kæeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. ⁵⁰Uzoholiše se i gadosti pred oèima mojim èinjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje! ⁵¹A sestra ti Samarija ne poèini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti poèini više gadosti nego one obje zajedno, opravdavši sestre svoje svojim gadostima. ⁵²Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se više od njih nagrdi, one izaðoše pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda. ⁵³A ja æu okrenuti udes njihov, udes Sodome i kæeri njenih, udes Samarije i kæeri njenih; i tvoj æu udes okrenuti meðu njima, ⁵⁴da snosiš sramotu svoju i da se postidiš za sve što si poèinila, njima na utjehu. ⁵⁵Sestra tvoja Sodoma i kæeri njene vratit æe se u stanje prijašnje; sestra tvoja Samarija i kæeri njene vratit æe se u stanje prijašnje; ali i ti i kæeri tvoje vratit æete se u stanje prijašnje. ⁵⁶Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bijaše ponosita, ⁵⁷prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo kæerima edomskim, susjedama njenim i kæerima filistejskim koje ti se sa svih strana rugaju. ⁵⁸Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti - rijeè je Jahve Gospoda!' ⁵⁹Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Postupit æu s tobom onako kako ti uèini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez. ⁶⁰Ali æu se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit æu s tobom Savez vjeèan. ⁶¹I ti æeš se opomenuti svojih putova i postidjet æeš se kad primiš svoje sestre, stariju i mlaðu, koje æu ti dati za kæeri, ali ne snagom tvog Saveza. ⁶²Sklopit æu s tobom savez svoj i znat æeš da sam ja Jahve, ⁶³da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što uèini! To je rijeè Jahve Gospoda.'"

Chapter 17

¹ Doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu! Reci: ³'Ovako govori Jahve Gospod: Velik orao, velikih krila, duga perja, gusta, šarena paperja, doletje na Libanon i zgrabi cedrov vrh; ⁴odlomi mu najvišu granèicu, odnese je u zemlju trgovaca i spusti je u grad prodavaèa. ⁵Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih voda stavi, kao vrbu usadi. ⁶Izdanak proklija, bujan izbi èokot, onizak izraste, mladice mu k orlu segnuše, a pod njim mu žilje bješe; u bujan se razvi èokot, potjera izdanke, mladice razgrana. ⁷Bijaše i drugi orao, velik i velikih krila, gusta perja. I gle, èokot k njemu žilje pruži, k njemu upravi granèice svoje da ga natapa bolje od tla u koje bi zasaðen. ⁸Na plodnoj njivi, kraj obilnih voda, bješe zasaðen: mogao je tjerat' mladice, uroditi rodom, k'o velièanstveni trs izrasti.' ⁹Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Hoæe l' uspijevati? Neæe l' mu orao sve žilje izguliti? Neæe l' mu sve plodove potrgati? Neæe l' mu sve mladice, èim izbiju, sasušiti? Da, i bez snažne mišice, i bez mnoštva naroda, išèupat æe ga iz korijena! ¹⁰Gle, zasaðen je! Hoæe l' uspijevati? Èim ga takne istoènjak, neæe l' sav usahnuti? Da, na lijehama iz kojih nièe uvenut æe.'" ¹¹Doðe mi rijeè Jahvina: ¹²"Reci domu odmetnièkome: 'Zar ne znate što ovo znaèi?' Reci im: 'Eto, doðe kralj babilonski u Jeruzalem, zarobi mu kralja i sve knezove, odvede ih k sebi u Babilon. ¹³Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez i zakletvom se obveza, pošto odvede sve moguænike iz zemlje, ¹⁴da æe kraljevstvo ostati neznatno i da se neæe dizati, nego æe èuvati i držati savez s njime. ¹⁵Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, tražeæi od njega konje i jaku vojsku. Hoæe li uspjeti? Može li umaæi onaj tko tako radi? Raskinu savez, pa da umakne? ¹⁶Života mi moga, rijeè je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu kralja koji ga na prijestolje posadi i razvrže savez s njime, u njegovoj æe zemlji umrijeti, usred Babilona! ¹⁷Svojom silnom vojskom i mnoštvom naroda faraon mu neæe pomoæi u boju kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre mnogo ljudstvo. ¹⁸Prezreo je zakletvu, razvrgao savez. Da, iako ruku bijaše dao, sve to uèini! Ne, neæe umaæi!' ¹⁹Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Života mi moga, zakletvu što je prezre i savez što ga razvrže oborit æu na glavu njegovu! ²⁰Mrežu æu nad njim razapeti i uhvatit æe se u moju zamku, pa æu ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri. ²¹Cvijet vojske njegove od maèa æe pasti, a ostatak se raspršiti u sve vjetrove. I spoznat æete da ja, Jahve, tako rekoh.' ²²Ovako govori Jahve Gospod: 'S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit æu granèicu i posadit' je na gori visokoj, najvišoj. ²³Na najvišoj gori izraelskoj nju æu zasaditi: razgranat æe se ona, plodom uroditi. ²⁴I sve æe poljsko drveæe znati da ja sam Jahve koji visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu!'"

Chapter 18

¹ Doðe mi rijeè Jahvina: ²"Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: 'Oci jedoše kiselo grožðe, sinovima trnu zubi!' ³Života mi moga, rijeè je Jahve Gospoda: nitko od vas neæe više u Izraelu ponavljati tu poslovicu; ⁴jer, svi su životi moji, kako život oèev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj æe umrijeti. ⁵Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu ⁶i ne blaguje po gorama i oèiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je neèista; ⁷nikomu ne nanosi nasilja, vraæa što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, ⁸ne posuðuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuðuje, ⁹po mojim naredbama hodi i èuva moje zakone, postupajuæi po istini - taj je zaista pravedan i taj æe živjeti, rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁰Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo što uèini, ¹¹a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje ženu bližnjega; ¹²ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraæa što je u zalog primio, oèi podiže kumirima èineæi gadosti; ¹³posuðuje uz dobit i uzima pridavak - ne, takav sin neæe živjeti! Uèinio je te gadosti i umrijet æe, a krv æe njegova na njega pasti. ¹⁴A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe što ih njegov otac poèini, uvidi ih i tako više ne uèini; ¹⁵ne blaguje po gorama, oèiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega; ¹⁶nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, ništa ne otima, kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva; ¹⁷ruku usteže od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vrši moje zakone i hodi po mojim naredbama - ne, taj neæe umrijeti zbog grijeha oèeva, on æe živjeti. ¹⁸A njegov otac, koji je nemilice tlaèio i pljaèkao bližnjega, èineæi u narodu što ne valja, zbog svojega æe grijeha umrijeti. ¹⁹Ali vi kažete: 'Zašto da sin ne snosi oèev grijeh?' Zato što sin vrši zakon i pravdu, èuva i vrši sve moje naredbe, živjet æe. ²⁰Onaj koji zgriješi, taj æe i umrijeti. Sin neæe snositi grijeha oèeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku æe biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova. ²¹Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih poèini, i bude èuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet æe i neæe umrijeti. ²²Sva njegova nedjela što ih poèini bit æe zaboravljena: zbog pravednosti što je èini, živjet æe. ²³Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik - rijeè je Jahve Gospoda - a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi? ²⁴Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - hoæe li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše èinio zaboravit æe se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih poèini, umrijet æe. ²⁵A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Èuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? ²⁶Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet æe zbog nepravde što je poèini. ²⁷A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše èinio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet æe i neæe umrijeti. ²⁸Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše poèinio, živjet æe i neæe umrijeti. ²⁹Ali dom Izraelov kaže: 'Put Gospodnji nije pravedan!' Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? ³⁰Dome Izraelov, ja æu suditi svakome po njegovim putovima - rijeè je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neæe biti na propast! ³¹Odbacite od sebe sva nedjela koja ste èinili i naèinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? ³²Ja ne želim smrti nikoga koji umre - rijeè je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!

Chapter 19

¹ A ti, sine èovjeèji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim. ²Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica meðu lavovima, ležala je meðu laviæima, hraneæi mladunèad svoju. ³I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Nauèiv se plijen derati, stade ljude proždirati! ⁴Narodi se protiv njega udružiše, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoše u zemlju egipatsku. ⁵A kad mati vidje da uzalud èeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava uèini. ⁶Živeæ' tako meðu lavovima, i on lavom posta. Nauèiv se plijen derati, stade ljude proždirati, ⁷utvrde im rušiti, pustošiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove. ⁸Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoše i zamke mu postaviše; i lav se uhvati u jamu njihovu. ⁹Okovana u kavez ga zatvoriše, odvedoše kralju babilonskom, ondje ga u kulu zatoèiše, da mu se više ne èuje rika po gorama izraelskim. ¹⁰Mati tvoja bješe kao loza pokraj vode zasaðena, rodna i granata od obilja vode! ¹¹Imala je jaku granu za palicu vladalaèku: uzdiže se nad krošnju, naoèita visinom, mnoštvom granèica. ¹²Al' u gnjevu bješe išèupana i na zemlju baèena. Istoènjak joj rod sasuši: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta. ¹³U pustinju bje presaðena, u zemlju suhu, bezvodnu. ¹⁴Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladalaèku." To je, evo tužaljka, i ostat æe tužaljka.

Chapter 20

¹ Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, doðoše k meni neke od starješina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaše preda me. ²I doðe mi rijeè Jahvina: "Sine èovjeèji! Govori starješinama Izraelovim! ³Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Došli ste me pitati za savjet? Života mi moga, neæete me pitati!' - rijeè je Jahve Gospoda. ⁴Hoæeš li im suditi, hoæeš li suditi, sine èovjeèji? Pokaži im gadosti otaca njihovih. ⁵Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog vaš! ⁶Toga im se dana rukom podignutom zakleh da æu ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu. ⁷I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti što vam oèi privlaèe i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog vaš!' ⁸Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oèi zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odluèih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj. ⁹Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oèi naroda meðu kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da æu ih izvesti - ¹⁰izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; ¹¹i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; ¹²dadoh im i svoje subote, kao znak izmeðu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveæujem. ¹³Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odluèih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem. ¹⁴Ali ni toga ne uèinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh. ¹⁵Ali im se zakleh u pustinji da ih neæu uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu, ¹⁶jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iðaše za njihovim kumirima. ¹⁷Oèi se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih, ¹⁸nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne èuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim! ¹⁹Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, èuvajte i vršite moje zakone ²⁰i svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeðu mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!' ²¹Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu èuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odluèih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji. ²²Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh. ²³No zakleh se u pustinji da æu ih raspršiti meðu narode i rasijati po zemljama, ²⁴jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oèi upirahu u kumire svojih otaca. ²⁵I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmræuju: ²⁶da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeæi kroz oganj svoju prvoroðenèad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve. ²⁷Sine èovjeèji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vaši još uvrijediše: nevjerom mi se iznevjeriše! ²⁸Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice. ²⁹Upitah ih: što li znaèi ta uzvišica na koju se penjete?' I tako osta ime 'bama', uzvišica, do dana današnjega. ³⁰Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vaši, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim? ³¹Kaljate se prinoseæi im darove, provodeæi kroz oganj svoje sinove u èast svim kumirima svojim sve do dana današnjega. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - neæete me za savjet pitati! ³²I neæe se zbiti o èemu sanjate kad govorite: 'Bit æemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja što služe drveæu i kamenju.' ³³Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - vladat æu vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti. ³⁴Izvest æu vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspršeni rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje! ³⁵Odvest æu vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi! ³⁶Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama æu suditi - rijeè je Jahve Gospoda! ³⁷Provest æu vas ispod štapa svojega, podvræi vas brojenju: ³⁸razluèit æu izmeðu vas sve koji se pobuniše i odvrgoše od mene: izvest æu ih iz zemlje u kojoj kao došljaci borave, ali - u zemlju Izraelovu nikad uæi neæe! I znat æete da sam ja Jahve!' ³⁹'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i dalje služite svaki svom kumiru! Jednom æete, kunem vas se, poslušati i neæete više kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima: ⁴⁰na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - rijeè je Jahve Gospoda - služit æe mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje æe mi oni omiljeti i ondje æu iskati vaše podizanice i prinose vaših prvina sa svim svetinjama. ⁴¹Omiljet æete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama æu oèitovati svetost svoju naoèigled svih naroda. ⁴²Tada æete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati oèevima vašim. ⁴³Ondje æete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami æete sebi omrznuti zbog nedjela što ih poèiniste. ⁴⁴I tada æete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloæi vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'"

Chapter 21

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te prorokuj protiv šume u kraju negepskom. ³Reci šumi negepskoj: 'Poslušaj rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Evo, zapalit æu usred tebe oganj i on æe proždrijeti u tebi svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj neæe utrnuti dok sve ne izgori od sjevera do juga. ⁴I svi æe vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i neæe se ugasiti.'" ⁵Rekoh na to: "Jao, Jahve Gospode, tÓa oni æe za mene reæi: 'Evo opet prièalice s prièama!'" ⁶I doðe mi rijeè Jahvina: ⁷"Sine èovjeèji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetišta i prorokuj protiv zemlje Izraelove. ⁸Reci zemlji Izraelovoj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te! Trgnut æu maè iz korica, istrijebit æu iz tebe sve - i pravedna i bezbožna! ⁹Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut æu evo maè iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga. ¹⁰I svako æe tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao maè svoj iz korica i da ga više neæu u njih vratiti! ¹¹A ti, sine èovjeèji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na oèi! ¹²Ako li te zapitaju: 'Što toliko kukaš?' reci im: 'Zbog vijesti koja stiže, od koje æe sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utuèen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, veæ je tu!' Tako govori Jahve Gospod." ¹³I doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁴"Sine èovjeèji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci: 'Maè! Maè! Naoštren i osvjetlan! ¹⁵Za klanje naoštren, osvjetlan da sijeva. ¹⁶Osvjetlan da ga ruka prihvati, maè naoštren, osvjetlan da se stavi u ruke ubojici. ¹⁷A ti, sine èovjeèji, plaèi, narièi! Jer, evo, maè je veæ na narod moj isukan, maè na izraelske knezove: svi su oni s mojim narodom maèu izruèeni! Udri se stoga u slabine!' ¹⁸Doðe kušnja, i odbaèenoga žezla više biti neæe - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁹A ti, sine èovjeèji, prorokuj i rukama plješæi. Neka se udvostruèi, neka se utrostruèi taj maè pokolja, maè pokolja golema što ih odasvud okružuje. ²⁰Da zadršæu srca, da bude žrtava nebrojenih, na svaka sam vrata postavio maè, pripravljen da k'o munja sijeva, za pokolje naoštren. ²¹Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo! ²²I ja æu pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve, rekoh!" ²³I doðe mi rijeè Jahvina: ²⁴"Sine èovjeèji, zacrtaj dva puta kuda da poðe maè kralja babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskršæu puta ka gradu stavi putokaz. ²⁵Zacrtaj maèu put da doðe u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvrðeni Jeruzalem. ²⁶Jer kralj babilonski stoji na poèetku puta, na raspuæu dvaju putova, i pita znamenja - miješa strijele, ispituje terafime i motri jetru. ²⁷Znamenja mu u desnici kažu: na Jeruzalem; da ondje namjesti zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe nasip i sagradi opsadne kule. ²⁸Ali æe se njima uèiniti da je znamenje lažno, jer mu se zakleše na vjernost. Ali æe ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se uloviše. ²⁹Zato, ovako govori Jahve Gospod: 'Jer bez prestanka podsjeæate na svoja bezakonja otkrivajuæi opaèine i pokazujuæi grijehe u svim svojim djelima - da, jer bez prestanka na njih podsjeæate, u njih æete se uloviti. ³⁰A tebi, neèasni i bezbožnièki kneže izraelski, tebi doðe dan i èas posljednjega zloèina.' ³¹Ovako govori Jahve Gospod: 'Skini mitru s glave i odloži kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit æe uzvišen, a tko bi gore, bit æe ponižen. ³²Ruševine, ruševine, ruševine æu postaviti kakvih nije bilo, dok ne doðe onaj koji ima suditi, jer ja æu mu predati sud.' ³³Sine èovjeèji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim o njihovoj sramoti. Reci: 'Maè! Maè za pokolj isukan i naoštren da sijeèe, da kao munja sijeva, ³⁴a tebi dotle isprazno viðaju, laž prorièu - da se stavi pod vrat zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, doðe dan i èas posljednjega zloèina! ³⁵Ali vrati maè u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si se rodio ja æu ti suditi. ³⁶Ondje æu na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen srdžbe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vještim zatornicima. ³⁷I bit æeš hrana ognju, a krv æe tvoja zemljom protjecati. I nitko te živ više neæe spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.'"

Chapter 22

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, hoæeš li suditi, hoæeš li suditi gradu krvnièkom? Pokaži mu sve gnusobe njegove! ³Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade što u sebi krv toliku prolijevaš i što svuda sebi kumire praviš da se okaljaš, kucnu èas tvoj: ⁴krvlju što je proli ti sagriješi i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato æu te sada uèiniti sramotom meðu narodima, ruglom po svim zemljama. ⁵I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat æe se tebi: 'O sramotno ime, grade pokvareni!' ⁶Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv prolijevaju. ⁷I u tebi se više ne poštuje ni otac ni majka, došljake tlaèe, siroèad i udovice u tebi zlostavljaju! ⁸Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ. ⁹U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe èine sramote. ¹⁰U tebi se raskriva sramota oèeva, u tebi siluju žene dok su neèiste. ¹¹Jedan èini gadost sa ženom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treæi u tebi siluje sestru, kæerku oca svoga. ¹²Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjega silom otimaš, a mene zaboravljaš - rijeè je Jahve Gospoda. ¹³Zato, evo, ja rukama plješæem nad plijenom što ga ti napljaèka i nad krvlju što se lije u tebi. ¹⁴Jer, hoæe li srce tvoje izdržati i hoæe li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu! ¹⁵Zato æu te raspršiti meðu narode, rasijat' te po zemljama, da uklonim iz tebe svu neèistoæu! ¹⁶I bit æeš opet moja baština naoèigled naroda. I znat æeš da sam ja Jahve!'" ¹⁷Doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁸"Sine èovjeèji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, željezo i olovo u peæi - svi su oni troska! ¹⁹Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer mi troska postadoste, skupit æu vas, evo, u Jeruzalemu. ²⁰Kao što se skuplja srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u peæi te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako æu i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, složiti vas i rastaliti. ²¹Jest, skupit æu vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite. ²²Kao što se srebro u peæi topi, tako æete se i vi u njemu rastopiti. I znat æete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'" ²³Doðe mi rijeè Jahvina: ²⁴"Sine èovjeèji, reci još: 'Ti si zemlja još neoèišæena, koju još ne opra kiša dana jarosnoga! ²⁵Knezovi njezini, poput lavova što rièu i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množeæi udovice usred nje. ²⁶Sveæenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujuæi sveto od nesvetoga, ne uèeæi se luèiti neèisto od èistoga. Zanemarili su subote moje, bez èasti sam u njihovoj sredini. ²⁷Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašæuju ljude, lakomi na dobitak. ²⁸A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viðenjima i lažnim proricanjima zboreæi: 'Ovako govori Jahve Gospod!' - a Jahve to ne reèe. ²⁹Imuænici pak èine svakojaka nasilja i otimaèine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlaèe. ³⁰Tražio sam meðu njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne naðoh nikoga. ³¹I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 23

¹ Doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, bile dvije žene, kæeri jedne matere. ³I odaše se bludu u Egiptu, blud èiniše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojaèke dojke gnjeèili. ⁴Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kæeri. Evo im imenÄa: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba. ⁵Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim, ⁶u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima. ⁷I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima. ⁸A ne okani se ni bluda s Egipæanima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevojaèke dojke gnjeèili i na nju blud svoj izlijevali. ⁹I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila. ¹⁰I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i kæeri, a nju samu maèem pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bi sud izvršen. ¹¹Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud èinjaše. ¹²Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskošno odjevenim, vještim konjanicima, poizbor momcima. ¹³I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pošle. ¹⁴Ali se ova još gore bludu odala: kad bi ugledala muškarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane, ¹⁵bedara pasom opasanih, sa spuštenim povezima na glavama - sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske - ¹⁶tek što bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku. ¹⁷Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se. ¹⁸Ali se razglasilo njezino bludništvo, otkrila se njena golotinja, i duša se moja od nje odvratila, kao što se bješe odvratila od sestre njene. ¹⁹Jer ona se još gorem bludu predala, opominjuæi se dana svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala, ²⁰uspaljujuæi se za razvratnicima kojima muška snaga bijaše kao u magaraca, a izljev kao u pastuha. ²¹Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevièanske dojke gnjeèili. ²²Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut æu na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest æu ih odasvud na tebe: ²³Babilonce, sve Kaldejce, Pekoðane, Šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike. ²⁴I doæi æe na te sa sjevera sila bojnih kola i toèkova s mnoštvom naroda i svrstat' se odasvud protiv tebe sa štitovima, štitiæima i oklopima. Njima æu te na sud predati, i svojim æe ti sudom suditi. ²⁵Oborit æu na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od maèa padne; sinove i kæeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta. ²⁶I zderat æe s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. ²⁷Tako æu okonèati svu tvoju sramotu i bludnièenje, sve tamo od Egipta: neæeš više k njima oèi dizati i neæeš se više spominjati Egipta!' ²⁸Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat æu te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše. ²⁹Neka iskale na tebi svoju mržnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek' ostave golu i nagu! Neka se obnaži sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludnièenja. ³⁰Sve æe te to stiæi zbog tvojeg bludnièenja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima. ³¹Putem si sestre svoje hodila: dat æu ti u ruku èašu njezinu: ³²Ovako govori Jahve Gospod: Èašu sestre svoje ispit æeš, èašu široku, duboku, i bit æeš na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane! - ³³napunit æeš se pijanstva i žalosti! Èaša je to pustošenja, užasa - èaša sestre tvoje Samarije. ³⁴Pit æeš je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje izraniti. Jer, ja tako rekoh' - rijeè je Jahve Gospoda! ³⁵Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer ti mene zaboravi i leða mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!'" ³⁶I još mi reèe Jahve: "Sine èovjeèji, hoæeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? ³⁷Preljub poèiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub uèiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta. ³⁸Još mi i ovo uèiniše: onoga dana obešèastiše moje Svetište i subote moje oskvrnuše. ³⁹Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u Svetište moje doðoše da ga obešèaste. Eto, tako uradiše usred Doma mojega. ⁴⁰Slale su èak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili èim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oèi svoje mazala i nakitom se kitila. ⁴¹A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. ⁴²Tu se èulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne. ⁴³I rekoh: 'Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!' ⁴⁴Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. ⁴⁵Zato æe im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene. ⁴⁶Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljaèki. ⁴⁷Zbor neka ih kamenuje i maèevima raskomada; sinove i kæeri neka im pokolje, a domove ognjem spali. ⁴⁸Tako æu iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne èine djela vaših sramotnih. ⁴⁹A na vas æu oboriti svu vašu bestidnost, ispaštat æete grijehe idolopoklonstva. I znat æete da sam ja Jahve Gospod.'"

Chapter 24

¹ Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. ³Pripovijedaj domu odmetnièkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj! ⁴Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i pleæe! Napuni ga ponajboljim kostima! ⁵Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru naloži. Neka dobro uzavri, neka se u njemu skuhaju i kosti.' ⁶Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvnièkom, zahrðalu loncu s kojega se hrða ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali za nj ne bacaj kÓockÄe! ⁷Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je ne razlij gdje bi je prašina mogla prekriti! ⁸Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na kamenu golom, da se ne pokrije.' ⁹Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvnièkome, jer æu veliku lomaèu naložiti! ¹⁰Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primiješaj zaèina, nek' izgore i kosti! ¹¹A zatim ga prazna na žeravicu pristavi da mjed mu se usija i neèistoæa njegova sva se rastopi, da se uništi hrða na njemu! ¹²Grdne li muke! Ali se velika hrða ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. ¹³Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te oèistiti, ali se ti ne htjede od grijeha oèistiti; i zbog toga se više neæeš oèistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! ¹⁴Ja, Jahve, rekoh! I rijeè æu ispuniti; neæu popustiti: I neæu se smilovati niti æu se pokajati! Sudit æu te po putovima tvojim i po djelima tvojim! - rijeè je Jahve Gospoda." ¹⁵I doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁶"Sine èovjeèji, evo, nenadanom smræu oduzet æu ti radost oèinju! Ne tuguj, ne plaèi i ne roni suza! ¹⁷Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobnièke pogaèe." ¹⁸Ujutro tako prorokovah narodu, a uveèe mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeðeno. ¹⁹Narod me na to zapita: "Neæeš li nam reæi što znaèi za nas to što ti radiš?" ²⁰Ja im odgovorih: "Doðe mi rijeè Jahvina: ²¹"Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut æu svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam oèinju i èežnju duše vaše! I sinovi i kæeri koje ostaviste, od maèa æe pasti! ²²Tada æete uraditi kao što i ja uradih: neæete prekrivati brade i neæete jesti žalobnièke pogaèe! ²³Povit æete povez oko glave i obuti na noge sandale! I neæete više tugovati ni plakati, nego æete èiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! ²⁴A Ezekiel æe vam biti primjer: uèinit æete sve što je i on èinio. Kad se to zbude, spoznat æete da sam ja Jahve!' ²⁵A ti, sine èovjeèji, doista u dan kad im oduzmem snagu, diènu radost njihovu, radost im oèinju, slast duše njihove, sinove i kæeri njihove - ²⁶u taj æe dan k tebi stiæi bjegunac da ti to dojavi! ²⁷U taj æe se dan tvoja usta otvoriti, i ti æeš tom bjeguncu progovoriti; neæeš više biti nijem. I tako æeš im biti znak. I oni æe spoznati da sam ja Jahve!"

Chapter 25

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, okreni lice k sinovima Amonovim te prorokuj protiv njih! ³Reci sinovima Amonovim: 'Poslušajte rijeè Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Zato što vi klicaste 'ha, ha!' nad mojim Svetištem kad ono bijaše oskvrnuto, i nad zemljom Izraelovom kad ona bijaše opustošena, i nad domom Judinim kad odlažaše u izgnanstvo, ⁴predat æu vas, evo, u posjed sinovima Istoka da usred vas razapnu svoje šatore, udare svoja prebivališta. Oni neka jedu tvoje plodove i piju mlijeko tvoje! ⁵Od Rabe æu pašnjake za deve naèiniti, a u zemlji Amonovih sinova torove æu za ovce podiæi. I znat æete da sam ja Jahve!' ⁶Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što si pljeskao rukama i udarao nogama i svom se dušom radovao nad zemljom Izraelovom, ⁷ja æu, evo, ruku na te podiæi i kao plijen te predati narodima! Istrijebit æu te iz narodÄa, iskorijeniti iz zemalja! Zatrijet æu te! I znat æeš da sam ja Jahve! ⁸Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što Moab i Seir govorahu: 'Gle, dom je Judin poput svih naroda', ⁹otkrit æu, evo, obronke moapske, da s kraja na kraj ostane bez gradova što bijahu ukras zemlje: Bet Haješimot, Baal Meon i Kirjatajim. ¹⁰Dat æu ih u posjed sinovima Istoka, neprijateljima Amonaca, da se sinovi Amonovi meðu narodima više ne spominju! ¹¹Tako æu izvršiti sud nad Moabom. I znat æe da sam ja Jahve!' ¹²Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što se Edom osveti domu Judinu i tom se osvetom teško ogriješi, ¹³ovako govori Jahve Gospod: Podiæi æu ruku na Edom, istrijebit æu iz njega ljude i životinje! Pretvorit æu ga u pustinju: od Temana do Dedana svi æe od maèa izginuti. ¹⁴Tako æu se osvetiti Edomu rukom svojega naroda izraelskog. Oni æe postupiti s Edomom prema mojem gnjevu i mojoj srdžbi. I spoznat æe moju osvetu!' - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁵Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što Filistejci izvršiše odmazdu, krvavo se osveæujuæi s mržnjom u srcu, razarajuæi sve zbog svojeg neprijateljstva, ¹⁶ovako govori Jahve Gospod: Evo, podižem ruku na Filistejce, istrijebit æu Kereæane, uništit æu sve što preostane na morskoj obali! ¹⁷Tako æu im se strašno osvetiti kaznama jarosnim. I kad im se osvetim, znat æe da sam ja Jahve.'"

Chapter 26

¹ Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, jer Tir nad Jeruzalemom klicaše: 'Ha, ha! Razbiše se ta vrata narÄodÄa, i k meni se okrenuše; obogatit æu se: on je opustošen' - ³stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv tebe, Tire, diæi æu na te silne narode, kao što more valove diže! ⁴Porušit æe zidine tirske i razoriti sve kule njegove. A ja æu mu i prašinu pomesti, naèinit' od njega peæinu golu! ⁵Bit æe sušilište mreža. Jer ja rekoh! - rijeè je Jahve Gospoda. I narodima plijen æe postati. ⁶A sve kæeri njegove od maèa æe pasti u polju! Znat æe da sam ja Jahve!' ⁷Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest æu na Tir sa sjevera Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjanicima, èetama i mnoštvom naroda! ⁸Kæeri æe tvoje u polju maèem posjeæi! Protiv tebe diæi æe kule opsadne, nasuti protiv tebe nasipe i podiæ' protiv tebe štitove. ⁹Na zidove æe tvoje upraviti zidodere i tvoje æe kule kukama oborit'! ¹⁰Od nebrojenih konja njegovih svega æe te prašina prekriti, a od štropota konjanika i toèkova i bojnih kola njihovih zadrhtat æe zidine tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, k'o što se prolazi kroz grad osvojen. ¹¹Kopitima svojih konja zgazit æe ti sve ulice; narod tvoj maèem æe pobiti i srušiti stupovlje tvoje. ¹²Poplijenit æe bogatstvo tvoje, tvoje æe razgrabiti blago! Razorit æe tvoje zidine i kuæe tvoje divne srušiti! Kamenje, drvo, prašinu tvoju u more æe pobacati! ¹³A ja æu prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa više neæe èuti! ¹⁴Pretvorit æu te u peæinu golu, postat æeš sušilište mrežÄa. Više se nikad neæeš podiæi, jer ja, Jahve, rekoh!' - to rijeè je Jahve Gospoda." ¹⁵Ovako Jahve Gospod govori Tiru: "A neæe li od trijeska pada tvojega i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati svi otoci? ¹⁶I neæe li tada svi morski knezovi siæi s prijestolja svojih, odbaciti svoje plašteve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju posjedati, dršæuæi bez prestanka, užasnuti tvojim udesom? ¹⁷A zatim æe nad tobom zakukati i reæi ti: 'Kamo li propade? Kamo li s mora nestade, grade proslavljeni, što bijaše tako moæan na moru, ti i žitelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj? ¹⁸Sada na dan pada tvojega otoci æe zadrhtati, otoci u moru prestravit æe se zbog propasti tvoje!' ¹⁹Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Kad te pretvorim u pusti grad, kakvi su gradovi u kojima više nitko ne boravi, i kada na tebe dovedem bezdane da te velike vode prekriju, ²⁰spustit æu te s onima koji su sišli u grob, k narodu pradavnom, i smjestit æu te u najdublje zemljine predjele, u vjeènu samoæu, s onima što u grob siðoše, da se više ne vratiš u zemlju živih. ²¹Pretvorit æu te u užas i više te neæe biti. Tražit æe te, ali te više nikad neæe naæi!' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 27

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"A ti sine èovjeèji, udari u tužaljku nad Tirom ³i reci Tiru što leži na ulazu u more i trguje s narodima bezbrojnih otoka: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tire što govoraše: Ja sam laða prekrasna, izvanredne ljepote. ⁴Tvoje meðe sežu u more duboko, graditelji tvoji besprimjerno te lijepa naèiniše. ⁵Od senirskih èempresa oplate ti sagradiše, cedar libanonski uzeše, jarbole ti podigoše; ⁶od bašanskih hrastova istesaše ti vesla, od bjelokosti i šimšira s kitijimskog otoèja palubu ti naèiniše! ⁷Od vezena lana egipatskog bijahu ti jedra da ti budu zastava! A grimiz i skrlet s eliških otoka staviše ti za krovišta. ⁸Žitelji Sidona i Arvada bjehu ti veslaèi, a mudraci tvoji, Tire, bijahu ti kormilari! ⁹Starješine gebalske i vještaci popravljahu kvarove tvoje. Sve morske laðe i mornari bijahu tvoji i s tobom trgovahu! ¹⁰Perzijanci, Ludijci i Putijci u tvojoj vojsci bijahu ratnici, u tebi vješahu štitove i kacige; oni ti sjaj davahu. ¹¹Sinovi arvadski s vojnicima na bedemima tvojim uokrug èuvahu ti kule. O zidove ti uokolo štitove vješahu da uzvelièaju jedinstvenu ljepotu tvoju! ¹²Zbog bogatstva tvoga golemog èak i Taršiš s tobom trgovaše, plaæajuæi srebrom i gvožðem, olovom i kositrom trg tvoj. ¹³Javan i Tubal i Mešek s tobom trgovahu: davahu ljude i suðe mjedeno za trg tvoj. ¹⁴Oni iz Bet Togarme davahu konje, trkaæe konjiæe i mazge. ¹⁵I sinovi Dedanovi s tobom trgovahu. Mnogi ti otoci bijahu podložni: plaæahu ti daæu u bjelokosti i ebanovini. ¹⁶Zbog obilja robe tvoje Edom s tobom trgovaše. Davahu ti za trg dragulje, purpur i vezivo, koralje, rubine i bez; ¹⁷i Judeja i zemlja Izraelova trgovahu s tobom: minitskim žitom, voskom, medom, uljem i balzamom trg tvoj plaæahu! ¹⁸Zbog obilja trga tvojeg, silnoga ti blaga, i Damask s tobom trgovaše za helbonsko vino i saharsku vunu. ¹⁹I Dan i Javan iz Uzala za trg tvoj prekaljeno gvožðe mijenjahu, cimet i slatku trsku. ²⁰Dedan s tobom trgovaše prostirkama jahaèkim. ²¹Arapi i kedarski knezovi mijenjahu se s tobom, trg ti plaæajuæi jaganjcima, jarcima i ovnovima. ²²Trgovci iz Šebe i Rame trgovahu s tobom, za trg ti davahu najbolje dragulje i zlato. ²³Haran, Kane i Eden, trgovci Šebe, Asirije i Kišmada trgovahu s tobom. Mijenjahu za trg tvoj ²⁴skupocjene halje, purpurne i vezene plašteve, sagove šarene i užad èvrsto pletenu. ²⁵Taršiške su laðe nakrcane prevozile robu tvoju! Bješe tako puna i teška veoma. ²⁶Na puèinu morsku, na mnoga te mora izvedoše veslaèi. Istoèni te vjetar razbi na puèini morskoj! ²⁷Tvoje blago i trg ti, rukodjela tvoja, laðari tvoji i krmilari, popravljaèi pukotina, mjenjaèi trga tvojeg, svi ratnici na tebi i sve mnoštvo posred tebe potonut æe na dno morsko na dan tvoga brodoloma! ²⁸Na vapaj ti krmilara obale æe zadrhtati. ²⁹I siæi æe s laða svojih svi veslaèi, svi laðari i svi krmilari i ostat æe na kopnu. ³⁰Za tobom æe glasno naricati i kukati gorko. Pepelom æe posut glave, i valjat se u prašini; ³¹zbog tebe æe glave obrijati, kostrijet æe pripasati, ojaðene duše za tobom naricati, i kukati gorko. ³²U žalosti æe ti tužbalicu zapjevati, nad tobom æe protužiti: 'Koji grad k'o Tir ponosan bješe posred mora?' ³³Jer kad bi on blago iskrcao, mnoge bi narode njima nasitio! Obiljem bogatstva i trga mnoge bi kraljeve zemaljske usreæio. ³⁴A sada te, evo, valovi smrskaše, potonu u dubine morske! Blago tvoje i sva posada potonuše s tobom. ³⁵Svi žitelji otoèki zbog tebe se prestraviše. Kraljevi se njini naježiše, glave pokunjiše. ³⁶Trgovci narodÄa zviždahu za tobom, jer ti strašilo posta i nestade zauvijek!'"

Chapter 28

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, kaži knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tvoje se srce uzoholi, ti reèe: 'Ja sam bog! Na božjem prijestolju sjedim u srcu morskom.' Iako èovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednaèi s Božjim. ³Bješe, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena! ⁴Mudrošæu svojom i razborom nateèe bogatstva, riznicu napuni srebrom i zlatom! ⁵Mudar li bijaše trgovac, bogatstvo svoje namnoži! Al' ti se s bogatstva srce uzoholi.' ⁶Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Jer svoje srce s Božjim izjednaèi, ⁷dovest æu, evo, na te tuðince najnasilnije meðu narodima. Isukat æe maèeve na mudrost ti divnu, i ljepotu æe ti okaljati, ⁸bacit æe te u jamu da umreš nasilnijom smræu od onih što umiru na puèini morskoj! ⁹Hoæeš li tada pred krvnikom reæi: 'Ja sam bog'? Èovjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica. ¹⁰Umrijet æeš smræu neobrezanih od ruke tuðinske! Jer ja, Jahve, rekoh to' - rijeè je Jahve Gospoda." ¹¹I doðe mi rijeè Jahvina: ¹²"Sine èovjeèji, zakukaj tužaljku nad tirskim kraljem. Reci mu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i èudesno lijep! ¹³U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Naèinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti roðenja bjehu pripravljeni. ¹⁴Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. ¹⁵Savršen bješe na putima svojim od dana svojega roðenja dok ti se u srcu ne zaèe opaèina. ¹⁶Obilno trgujuæi, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitnièe, isred ognjenoga kamenja. ¹⁷Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju. ¹⁸Mnoštvom svog bezakonja, nepoštenim trgovanjem oskvrnu svoja svetišta! Pustih oganj posred tebe da te proždre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oèi onih što te motre. ¹⁹Svi koji te poznaju meðu narodima zgroziše se nad tobom! Jer ti strašilo posta, nestade zauvijek.'" ²⁰I doðe mi rijeè Jahvina: ²¹"Sine èovjeèji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega. ²²Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone, proslavit æu se usred tebe! I znat æe se da sam ja Jahve kada nad njim sud izvršim i svetost svoju pokažem u njemu. ²³I poslat æu na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi æe posred njega padati od maèa, koji ti odasvud prijeti, i znat æe se tada da sam ja Jahve. ²⁴I više neæe biti domu Izraelovu trna što ranjava nit' žaoke što razdire meðu svima uokolo koji ga preziru! I znat æe se da sam ja Jahve!'" ²⁵Ovako govori Jahve Gospod: "A kad skupim sav dom Izraelov izmeðu naroda po kojima su razasuti, oèitovat æu u njima svoju svetost pred oèima narodÄa. I nastanit æe se u svojoj zemlji što je dadoh sluzi svome Jakovu. ²⁶I u njoj æe živjeti u miru, gradit æe domove i saditi vinograde. Živjet æe u pouzdanju dok budem izvršivao svoj sud nad svima koji ih naokolo prezirahu. I znat æe da sam ja Jahve, Bog njihov."

Chapter 29

¹ Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj protiv njega i protiv sveg Egipta. ³Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, faraone, kralju egipatski, golemi krokodile što ležiš usred rijeka svojih. Ti reèe: 'Rijeke su moje, sebi sam ih naèinio.' ⁴I zato æu ti kuke zarit' u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krljušti tvoje. Izvuæi æu te isred rijeka tvojih sa svim ribama rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krljušti. ⁵Bacit æu u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo æeš poljsko pasti, nitko te neæe podiæ' ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama dat æu te za hranu! ⁶I znat æe svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bješe trska za oslonac domu Izraelovu! ⁷Kad te u ruku uhvatiše, ti se slomi i rane im otvori; a kad se na te osloniše, ti prepuèe i bedra im sva izrani.' ⁸Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest æu maè svoj na te, istrijebit æu iz tebe i ljude i stoku! ⁹Sva æe zemlja egipatska pustoš biti i razvalina, i oni æe znati da sam ja Jahve!' Jer ti reèe: 'Rijeka je moja, sebi je naèinih.' ¹⁰'Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pustoš od Migdola do Sevana i do granice etiopske! ¹¹Neæe njome više prolaziti noga ljudska ni noga životinjska, ostat æe nenaseljena èetrdeset godina. ¹²Od zemlje æu egipatske naèiniti pustoš sred zemalja opustošenih, a gradovi njezini bit æe èetrdeset godina ruševine meðu razvaljenim gradovima. I raspršit æu Egipæane meðu narode i rasijat æu ih po zemljama.' ¹³Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine èetrdeset godina, sakupit æu opet sve Egipæane izmeðu naroda kamo bijahu raspršeni. ¹⁴Vratit æu izgnanike egipatske, vratit æu ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo. ¹⁵Ono æe biti najmanje od svih kraljevstava, da se više nikad ne digne nad druge narode. Smanjit æu ga da više nikad ne podjarmi drugih naroda ¹⁶i da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek' mu u pamet doziva grijehe koje bijaše poèinio okreæuæi se za njima. I oni æe spoznati da sam ja Jahve.'" ¹⁷Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁸"Sine èovjeèji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga što krenuše na Tir. ¹⁹Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, predat æu Nabukodonozoru, kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet æe joj blago, nagrabiti plijena i opljaèkati je. To æe biti plaæa vojsci njegovoj. ²⁰Za trud što na Tir krenu dat æu mu svu zemlju egipatsku, jer za me bijaše radio' - rijeè je Jahve Gospoda. ²¹'U onaj æu dan uèiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi æu usta otvoriti meðu njima. I znat æe da sam ja Jahve.'"

Chapter 30

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Kukajte: 'Jao dana!' ³Jer se bliži dan, bliži se dan Jahvin! Dan oblaèan, vrijeme narodima odreðeno. ⁴I maè æe uæi u Egipat, a strah æe ophrvati Etiopiju kad mrtvi stanu padati po Egiptu i kad se razgrabi njegovo blago te kad mu temelje sve sruše. ⁵Kuš, Put i Lud, sva Arabija i Libija, i sinovi zemlje Krete s njima od maèa æe izginuti'! ⁶Ovako govori Jahve Gospod: 'Past æe koji podupiru Egipat i srozat æe se ponos njegove moæi. Od Migdola do Sevana sve æe u njemu od maèa pasti - rijeè je Jahve Gospoda. ⁷On æe biti pustoš meðu opustošenim zemljama, a njegovi gradovi ruševine meðu razrušenim gradovima. ⁸I znat æe da sam ja Jahve kad zapalim svoj oganj u Egiptu i zatrem sve pomagaèe njegove. ⁹U onaj æe dan glasnici od mene na laðama isploviti da zastraše bezbrižnu Etiopiju. I strah æe je ophrvati u dan egipatski. Jer, evo, bliži se!' ¹⁰Ovako govori Jahve Gospod: 'Uništit æu mnoštvo egipatsko rukom Nabukodonozora, kralja babilonskoga! ¹¹On i njegov narod s njime - najokrutniji meðu narodima - bit æe dovedeni da zemlju zatru. I oni æe isukati maè na Egipat i svu æe mu zemlju truplima ispuniti. ¹²A ja æu isušiti rijeke i zemlju predati u ruke silnicima, opustošit æu zemlju i što je u njoj - rukom tuðinaca. Ja, Jahve, rekoh!' ¹³Ovako govori Jahve Gospod: 'Razorit æu kumire i ništavila istrijebiti iz Memfisa, i neæe više biti knezova u egipatskoj zemlji, a strah æu posijati u zemlji egipatskoj. ¹⁴Opustošit æu Patros, zapaliti Soan, izvršiti sud na Tebi. ¹⁵Iskalit æu gnjev nad Sinom, tvrðom egipatskom, istrijebit æu mnoštvo u Tebi. ¹⁶Zapalit æu oganj pod Egiptom: Sin æe uzdrhtati od strave, Teba æe biti osvojena, a Memfis u tjeskobi dan za danom. ¹⁷Mladiæi Heliopola i Pi-Beseta od maèa æe pasti. A oni æe biti odvedeni u ropstvo! ¹⁸Nad Tafnisom pomrèat æe dan kad ondje slomim jaram egipatski i kad se dokonèa ponos moæi u njemu! Nad njim æe se nadviti oblak, i njegove æe kæeri biti odvedene u ropstvo! ¹⁹Tako æu izvršiti sud nad Egiptom, i znat æe da sam ja Jahve.'" ²⁰Godine jedanaeste, prvoga mjeseca, sedmoga dana doðe mi rijeè Jahvina: ²¹"Sine èovjeèji, gle, slomih mišicu faraonu, kralju egipatskom! I evo, nisu je ni povili: nisu metnuli lijekove niti su je povojima obavili da je okrijepe kako bi se opet mogla prihvatiti maèa. ²²Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv faraona, kralja egipatskoga, da mu slomim obje ruke, i zdravu i slomljenu, i da mu maè izbijem iz ruke! ²³Razagnat æu Egipæane meðu narode i rasijati ih po zemljama! ²⁴Ojaèat æu ruke kralju babilonskom i maè æu svoj staviti u njegovu ruku; a faraonu æu slomiti ruke te æe stenjati pred neprijateljem kao ranjenik. ²⁵Da, ojaèat æu ruke kralju babilonskom, a ruke æe faraonove klonuti. I znat æe se da sam ja Jahve kad metnem maè svoj u ruke kralju babilonskom i on ga zavitla nad zemljom egipatskom. ²⁶Raspršit æu Egipæane meðu narode i rasijati ih po zemljama. I znat æe da sam ja Jahve.'"

Chapter 31

¹ Jedanaeste godine, treæega mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: 'Na koga nalièiš velièinom svojom? ³Usporedit æu te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lišæa i debla visoka: vrh mu do oblaka seže. ⁴Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevaše, rukave svoje slaše k svem drveæu poljskom. ⁵I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveæe. Grane mu se namnožiše, hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše; ⁶ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeðahu. ⁷Lijep on bijaše velièinom i širinom svojih grana; do dubokih voda žilje mu sezaše! ⁸Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni èempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno. ⁹Ukrasih ga mnoštvom grana, i zaviðaše mu sve edensko drveæe u vrtu Božjem.' ¹⁰Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese, ¹¹predadoh ga u ruke najmoænijemu od svih naroda da uèini s njime po zloæi njegovoj, i odbacih ga. ¹²Tuðinci, najokrutniji od naroda, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga! ¹³Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Meðu njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše! ¹⁴Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj meðu oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, baèeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!' ¹⁵Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on siðe u Podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveæe zbog njega osuši! ¹⁶Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu siðoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveæe edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo. ¹⁷I ono, mišica njegova, i oni meðu narodima koji u hladu njegovu sjeðahu, siðoše s njim u Podzemlje, k onima što maèem bijahu probodeni. ¹⁸Na koga, dakle, meðu drveæem edenskim, nalièiš svojom moæi, slavom i velièinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš meðu onima što maèem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 32

¹ Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, zaplaèi nad faraonom, kraljem egipatskim, i kaži mu: 'Laviæu naroda, propao si! Ti bješe kao krokodil u vodi, buèio si u rijekama svojim, nogama si vodu mutio, valove joj podizao!' ³Ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, razapet æu mrežu nad tobom sa skupom mnogih naroda: oni æe te u mojoj mreži izvuæi. ⁴Ostavit æe te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske na te æu pustiti i zvijeri zemaljske tobom æu nahraniti! ⁵Meso æu ti razbacat' po gorama, doline æu prekriti strvinom tvojom. ⁶Istekom iz tebe zemlju æu napojiti, krvlju tvojom po gorama, i korita rijeèna njome napuniti. ⁷A kada te utrnem, nebesa æu potamniti i zvijezde na njima ugasiti! Oblakom æu sunce zastrijeti, i mjesec svjetlošæu neæe svijetliti. ⁸Sva æu svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak æu nad zemljom razastrijeti!' - rijeè je Jahve Gospoda. ⁹'Ucvilit æu srca mnogih naroda kad izgnanike tvoje odvedem u zemlje tebi nepoznate. ¹⁰Narode æe mnoge strava uhvatiti, a njihovi æe se kraljevi nad tobom užasnuti njima naoèigled. I na dan pada tvojega svatko æe za svoj život neprestano strepiti.' ¹¹Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Maè kralja babilonskoga na te æe se spustiti. ¹²Tvoje æu mnoštvo pobiti maèevima junaka, najljuæi od svih naroda opustošit æe ponos Egipta i sve mnoštvo njegovo zatrijeti. ¹³Svu æu stoku njegovu uništiti pokraj voda obilnih. Ljudska ih noga više neæe gaziti niti æe ih životinjski papak mutiti. ¹⁴Onda æu im vode opet stišati i uèinit æu da im rijeke kao ulje teku!' - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁵'Kad zemlju egipatsku opustošim, kad bude opljaèkano što je na njoj, kad udarim sve žitelje njezine, znat æe da sam ja Jahve. ¹⁶Tužaljka je to koja æe se naricati. Naricat æe je kæeri naroda. Naricat æe je nad Egiptom i nad svim njegovim mnoštvom' - rijeè je Jahve Gospoda." ¹⁷Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁸"Sine èovjeèji, narièi za egipatskim mnoštvom, gurni ga, njega i kæeri naroda slavnih, u podzemni kraj, k onima što siðoše u jamu. ¹⁹Od koga si bolji? Siði i poèini s neobrezanima. ²⁰Oni æe pasti meðu one što ih maè pokosi. Ležaj æe dobiti sa svim mnoštvom. ²¹Najhrabriji junaci govorit æe mu iz srca Podzemlja: 'Ti i pomoænici tvoji siðite i poèinite s neobrezanima, maèem pokošenima!' ²²Ondje je i Asirac i sva njegova gomila oko groba njegova - svi pobijeni, maèem pokošeni. ²³Grobovi im leže na dnu jame i sva mu je gomila oko grobova njegova - svi, nekoæ užas u zemlji živih, sada pobijeni, maèem pokošeni. ²⁴Ondje Elam i sve mnoštvo njegovo oko groba njegova - svi pobijeni, maèem pokošeni, neobrezani u podzemni kraj mrtvih siðoše: nekoæ užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu siðoše. ²⁵Usred pobijenih ležaj smjestiše njemu i mnoštvu oko groba njegova - sve neobrezani, maèem probodeni: nekoæ užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu siðoše, meðu pobijene položeni. ²⁶Ondje je Mešek i Tubal i sve mnoštvo njegovo, s grobovima oko groba njegova - svi neobrezani, maèem probodeni, nekoæ užas u zemlji živih. ²⁷Ne leže s junacima davno palima, u Podzemlje siðoše s oružjem, s maèem pod glavom i sa štitom na kostima, jer bijahu užas junacima u zemlji živih. ²⁸I ti æeš ležati usred neobrezanih, maèem pokošenih. ²⁹Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi: unatoè svojemu junaštvu, i oni leže zajedno s onima što su maèem pokošeni, s neobrezanima, s onima koji u jamu siðoše. ³⁰Ondje su knezovi sjevera i svi Sidonci, i oni siðoše meðu probodene. Unatoè užasu svojega junaštva, leže neobrezani, s maèem probodenima, snoseæi svoju sramotu s onima što u jamu siðoše. ³¹Vidjet æe ih faraon i utješit æe se zbog svog mnoštva - faraon i sva vojska njegova maèem pokošena, rijeè je Jahve Gospoda! ³²Jer je zadavao strah u zemlji živih, faraon i sve mnoštvo njegovo leže s neobrezanima, s maèem pokošenima - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 33

¹ Doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku zemlju dovedem maè, a narod te zemlje uzme jednoga izmeðu sebe i postavi ga za stražara, ³a on - videæi da maè dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav narod: ⁴ako se tada onaj koji èuje glas roga ne da opomenuti te maè doðe i pogubi ga - krv njegova past æe na glavu njegovu: ⁵jer, èuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past æe na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi život. ⁶A opet, ako stražar - videæi da maè dolazi na zemlju - ne zatrubi u rog i ne opomene narod te maè doðe i pogubi koga od njih: taj je, doduše, poginuo zbog svoga grijeha, ali æu ja krv njegovu tražiti iz stražarove ruke.' ⁷I tebe sam, sine èovjeèji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad èuješ rijeè iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. ⁸Reknem li bezbožniku: 'Bezbožnièe, umrijet æeš!' - a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik æe umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit æu iz tvoje ruke. ⁹Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on æe umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj. ¹⁰Sine èovjeèji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i grijesi naši pritišæu nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?' ¹¹Odgovori im: 'Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!' ¹²Sine èovjeèji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neæe izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti æe bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati, kao što ni pravednik neæe moæi ostati na životu u dan kad sagriješi. ¹³Reknem li ja prevedniku: 'Živjet æeš!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane èiniti nepravdu, zaboravit æu svu njegovu pravednost, i on æe umrijeti zbog nepravde što je poèini! ¹⁴A reknem li bezbožniku: 'Umrijet æeš!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi, ¹⁵vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne èineæi bezakonja - živjet æe, neæe umrijeti! ¹⁶I svi grijesi njegovi što ih bijaše poèinio bit æe mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, živjet æe!' ¹⁷Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan! ¹⁸Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, on æe stoga umrijeti. ¹⁹A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on æe zbog toga živjeti. ²⁰A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome æu od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!" ²¹Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana našeg izgnanstva, doðe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reèe: "Pade grad!" ²²Ruka se Jahvina spustila na me uveèe, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on doðe k meni ujutro! Otvoriše mi se, dakle, usta i ja više ne bijah nijem. ²³I doðe mi rijeè Jahvina: ²⁴"Sine èovjeèji, oni koji žive u ovim ruševinama zemlje Izraelove govore: 'Jedan bijaše Abraham i baštini ovu zemlju, a nas je mnogo - nama je zemlja dana u posjed!' ²⁵Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, oèi podižete kumirima svojim, krv prolijevate - i još da posjedujete ovu zemlju? ²⁶Na svoj se maè oslanjate, èinite gadosti, oskvrnjujete ženu bližnjega - i još da posjedujete ovu zemlju?' ²⁷Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Života mi moga, oni koji su u ruševinama od maèa æe pasti; one koji su u polju dat æu zvijerima da ih proždru; a koji su u utvrdama i po peæinama od kuge æe poginuti! ²⁸Tako æu zemlju ovu razoriti i opustošiti i nestat æe zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet æe gore Izraelove i nitko više neæe njima prolaziti. ²⁹I znat æe da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustošim zbog svih gadosti što ih poèiniše.' ³⁰A o tebi, sine èovjeèji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kuænim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da èujemo kakva je to rijeè došla od Jahve!' ³¹I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje rijeèi, ali ih ne izvršuje: naslaðuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. ³²I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: rijeèi ti slušaju, ali ih ne izvršuju. ³³Ali kad sve ovo doðe - gle, veæ dolazi - znat æe da prorok bijaše meðu njima!"

Chapter 34

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? ³Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. ⁴Nemoænih ne krijepite, bolesnih ne lijeèite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. ⁵I tako se ovce raspršiše nemajuæ' pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. ⁶Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.' ⁷Zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu: ⁸'Tako mi života, rijeè je Jahve Gospoda: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuæ' pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega - ⁹zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu: ¹⁰Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tražit æu iz ruku njihovih i neæu im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut æu ovce iz usta njihovih, neæe im više biti hrana.' ¹¹Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam æu potražiti ovce svoje i sam æu ih pasti! ¹²Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se naðe uza stado raspršeno, i ja æu se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka. ¹³Izvest æu ih iz naroda, skupit æu ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. ¹⁴Past æu ih na izvrsnim pašama, ovèinjaci æe im biti na visokim gorama izraelskim; ondje æe poèivati u dobrim ovèinjacima i past æe na soènim pašama, po gorama izraelskim. ¹⁵Sam æu pasti ovce svoje i sam æu im dati poèinka - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁶Potražit æu izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit æu ranjenu i okrijepiti nemoænu, bdjeti nad pretilom i jakom - past æu ih pravedno.' ¹⁷A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce i ovce, izmeðu ovnova i jaraca! ¹⁸Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite? ¹⁹A moje ovce moraju pasti što vi nogama izgaziste, piti što vi nogama zamutiste.' ²⁰Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce pretile i mršave! ²¹Jer bokovima i pleæima, boduæi rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste. ²²Ja æu izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit æu izmeðu ovce i ovce. ²³Postavit æu im jednoga pastira koji æe ih pasti, slugu svoga Davida: on æe ih sam pasti i bit æe im pastir, ²⁴a ja, Jahve, bit æu njihov Bog, i moj sluga David bit æe im knez. Ja, Jahve, rekoh! ²⁵I sklopit æu s njima Savez mira i uklonit æu iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet æe mirno u pustinji i spavati po šumama. ²⁶Njih i sve oko brda svojega uèinit æu blagoslovom i dat æu im na vrijeme kišu, i bit æe to kiša blagoslova. ²⁷I drveæe æe poljsko donositi plodove, a zemlja æe dati rod svoj. I oni æe mirno živjeti u svojoj zemlji i znat æe da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše. ²⁸I neæe više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neæe žderati, nego æe mirno živjeti i nitko ih neæe plašiti. ²⁹I uèinit æu da im probuja slavni nasad, i glad ih više neæe zatirati, u zemlji više neæe podnositi rug narodÄa. ³⁰I znat æe da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj - rijeè je Jahve Gospoda. ³¹Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 35

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje! ³Reci joj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska! Ruku æu podiæi na te i pretvoriti te u pustoš i pustinju. ⁴Gradove æu tvoje razvaliti i postat æeš pustinjom. I znat æeš da sam ja Jahve! ⁵Vjeènu si mržnju gojila i maèu predavala sinove Izraelove kad bi ih nesreæa pogodila i kad bi im kucnuo èas posljednjega grijeha. ⁶Zato, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - krvi æu te predati i krv æe te progoniti: od krvi nisi prezala, krv æe te progoniti! ⁷Od Gore seirske uèinit æu pustoš i pustinju, istrijebit æu iz nje polaznika i povratnika. ⁸Gore njezine napunit æu truplima: po tvojim brežuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat æe maèem pokošeni. ⁹Uèinit æu od tebe vjeènu pustinju, gradovi se tvoji neæe napuèiti. I znat æete da sam ja Jahve!' ¹⁰Ti reèe: 'Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit æe moji; mi æemo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!' ¹¹'Zato, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - postupit æu s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mržnji s njima! Upoznat æeš me po tome kako æu ti suditi! ¹²I znat æeš da sam ja, Jahve, èuo sve tvoje hule što ih izreèe na gore Izraelove govoreæi: 'Opustješe, nama su dane za hranu!' ¹³Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene rijeèi; èuo sam ja!' ¹⁴Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe æu uèiniti pustoš. ¹⁵Kako si se ti radovala što opustje baština doma Izraelova, tako æu uèiniti s tobom: opustjet æeš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat æe se da sam ja Jahve!"

Chapter 36

¹ Sine èovjeèji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: "O gore Izraelove, èujte rijeè Jahvinu: ²Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaši govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vjeène postat æe naš posjed!' ³I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike doðoste svjetini klevetnièkoj. ⁴Zato, gore Izraelove, èujte rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo - ⁵ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošæu u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljaèka.' ⁶Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.' ⁷Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, dižem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit æe sami svoju sramotu! ⁸A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji æe skoro doæi. ⁹Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit æu vas i zasijati! ¹⁰Razmnožit æu ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam napuèiti, razvaline vaše opet podiæi! ¹¹Razmnožit æu po vama ljude i stoku, oni æe se namnožiti i naploditi - te æu vas napuèiti kao nekoæ i obasuti vas dobrima više nego prije! I znat æete da sam ja Jahve! ¹²Dovest æu k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest æe te i bit æeš im baština i neæeš im više djecu otimati.'" ¹³Ovako govori Jahve Gospod: "A što se o tebi govori: 'Ti si zemlja koja ljude proždire i svojem narodu djecu otima' - ¹⁴ti više neæeš ljude proždirati ni narodu svome djece otimati - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁵Ne dam da više slušaš rug pogana, ne dam da više budeš na sramotu narodima: neæeš više narodu svojem djece otimati" - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁶Doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁷"Sine èovjeèji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao neèistoæa žene neèiste. ¹⁸I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. ¹⁹Rasprših ih meðu narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. ²⁰Ali u narodima meðu koje doðoše, meðu svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Jahvin narod, a morade otiæi iz zemlje Jahvine!' ²¹I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obešèasti u narodima meðu koje doðe. ²²Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Što èinim, ne èinim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste meðu narodima u koje doðoste. ²³Ja æu posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodÄa u koje doðoste! I znat æe narodi da sam ja Jahve - rijeè je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naoèigled, pokažem svetost svoju. ²⁴Tada æu vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. ²⁵Poškropit æu vas vodom èistom da se oèistite. Oèistit æu vas od svih vaših neèistoæa i od svih kumira vaših. ²⁶Dat æu vam novo srce, nov duh udahnut æu u vas! Izvadit æu iz tijela vašega srce kameno i dat æu vam srce od mesa. ²⁷Duh svoj udahnut æu u vas da hodite po mojim zakonima i da èuvate i vršite moje naredbe. ²⁸I nastanit æete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit æete moj narod, a ja æu biti vaš Bog. ²⁹Izbavit æu vas od svih vaših neèistoæa i dozvat æu žito i umnožiti ga, i nikad vas više neæu izvræi gladi. ³⁰Umnožit æu plod drveæa i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu meðu narodima. ³¹I tada æete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami æete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. ³²A što èinim, znajte dobro, ne èinim radi vas - rijeè je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!' ³³Ovako govori Jahve Gospod: 'A kad vas oèistim od svih bezakonja vaših, napuèit æu opet vaše gradove i sagraditi razvaline; ³⁴opustjela zemlja, nekoæ pustinja naoèigled svakom prolazniku, bit æe opet obraðena. ³⁵Tada æe se reæi: 'Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrðeni i napuèeni!' ³⁶I narodi oko vas koji preostanu znat æe da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i što bi opustošeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu!' ³⁷Ovako govori Jahve Gospod: Još æe ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada. ³⁸Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoæ razvaline, napuèit æe se ljudstvom. I znat æe da sam ja Jahve."

Chapter 37

¹ I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. ²Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! ³Reèe mi: "Sine èovjeèji, mogu li ove kosti oživjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti znaš!" ⁴Tad mi reèe: "Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, èujte rijeè Jahvinu!' ⁵Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh æu svoj udahnuti u vas i oživjet æete! ⁶Žilama æu vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet æete - i znat æete da sam ja Jahve!'" ⁷I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeðeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. ⁸Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima. ⁹I reèe mi: "Prorokuj duhu, sine èovjeèji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Od sva èetiri vjetra doði, duše, i dahni u ova trupla da ožive!'" ¹⁰I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uðe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika. ¹¹Reèe mi: "Sine èovjeèji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!' ¹²Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja æu otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! ¹³I znat æete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! ¹⁴I duh svoj udahnut æu u vas da oživite, i dovest æu vas u vašu zemlju, i znat æete da ja, Jahve govorim i èinim' - rijeè je Jahve Gospoda." ¹⁵I doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁶"Sine èovjeèji, uzmi drvo i napiši na njemu: 'Juda i sinovi Izraelovi, njegovi saveznici!' Onda uzmi drugo drvo i napiši na njemu: 'Josip - drvo Efrajimovo - i sav dom Izraelov, njegov saveznik.' ¹⁷I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci! ¹⁸A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: 'Hoæeš li nam objasniti što to znaèi?' - ¹⁹reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet æu drvo Josipovo, što je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit æu ga s drvetom Judinim te æu od njih naèiniti jedno; oba æe biti jedno u mojoj ruci.' ²⁰Oba drveta na koja to napišeš neka ti budu u ruci, njima naoèigled. ²¹I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit æu sinove Izraelove iz naroda u koje doðoše, skupit æu ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. ²²I naèinit æu od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit æe im svima jedan kralj, i oni više neæe biti dva naroda i neæe više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. ²³I neæe se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opaèinama. Izbavit æu ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše i oèistit æu ih, i oni æe biti moj narod, a ja njihov Bog. ²⁴I sluga moj David bit æe im kralj i svima æe im biti jedan pastir. Živjet æe po mojim zakonima, èuvajuæi i vršeæi moje naredbe. ²⁵Boravit æe u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj æe stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit æe im knez dovijeka. ²⁶Sklopit æu s njima savez mira; bit æe to Savez vjeèan s njima. Utvrdit æu ih i razmnožiti i postavit æu Svetište svoje zauvijek meðu njih. ²⁷Moj æe Šator biti meðu njima i ja æu biti Bog njihov, a oni narod moj! ²⁸I kad Svetište moje bude zauvijek meðu njima, znat æe svi narodi da sam ja Jahve, koji posveæujem Izraela.'"

Chapter 38

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu Mešeka i Tubala, prorokuj protiv njega. ³Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala! ⁴Namamit æu te i metnut æu ti žvale u èeljusti, izvest æu tebe i svu tvoju vojsku - konje i konjanike, silno mnoštvo u potpunoj opremi - sve u oklopima i sa štitovima, sve viène maèu. ⁵S njima je i Perzija, Etiopija i Put - svi sa štitovima i pod kacigama; ⁶zatim Gomer i sve èete njegove, Bet Togarma s krajnjega sjevera i sve èete njezine - silan narod s tobom! ⁷Dobro se spremi ti i sve mnoštvo što se oko tebe skupilo i stani mu na èelo! ⁸Poslije mnogo dana dobit æeš zapovijed; poslije mnogo godina navalit æeš na zemlju, izbavljenu od maèa i skupljenu iz mojih naroda, na gore Izraelove, nekoæ zadugo puste: otkako ih izvedoh iz naroda, svi spokojno žive. ⁹Diæi æeš se, doæi kao nevrijeme, kao oblak što prekrije zemlju, ti i tvoje èete, a s vama sila naroda!' ¹⁰Ovako govori Jahve Gospod: 'U onaj æe ti se dan misli rojiti u srcu i skovat æeš zao naum. ¹¹Reæi æeš: 'Hajde da se dignem na zemlju nebranjenu, da navalim na miran narod koji spokojno živi bez zidina i bez prijevornica i bez vrata: ¹²pa da se plijena naplijenim i pljaèke napljaèkam - da ruku stavim na razvaline opet napuèene i na narod iz narÄodÄa sakupljen, koji se bavi stadima i imanjem i živi u središtu zemlje.' ¹³Šeba, Dedan i trgovci taršiški i svi njihovi laviæi pitat æe te: 'Zar zato dolaziš plijeniti? I zar si radi pljaèke toliku gomilu skupio da odneseš srebro i zlato, da otmeš stoku i imanje i da se plijena velikoga naplijeniš?' ¹⁴Zato prorokuj, sine èovjeèji, i reci Gogu: 'Ovako govori Jahve Gospod: U onaj dan kad narod moj izraelski bude spokojno živio, ti æeš se podiæi! ¹⁵Doæi æeš iz svoga sjedišta, s krajnjega sjevera, ti i s tobom mnogo naroda, sve samih konjanika, silno mnoštvo, golema vojska. ¹⁶Navalit æeš na Izraela, narod moj, kao oblak kad pokrije zemlju. U posljednje dane dovest æu te na svoju zemlju da me narodi upoznaju, kad na tebi, Gože, njima naoèigled, pokažem svetost svoju.' ¹⁷Ovako govori Jahve Gospod: 'Nisi li ti onaj o kome sam govorio, u davne dane, preko slugu svojih, proroka Izraelovih, koji u ono vrijeme prorokovaše da æu te na njih dovesti? ¹⁸U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu - rijeè je Jahve Gospoda - gnjev æe mi iz nosa planuti. ¹⁹U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odluèih: U onaj dan bit æe silan potres u zemlji Izraelovoj. ²⁰I trest æe se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi što gmižu po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine æe se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti! ²¹I po svim svojim gorama pozvat æu na njega maè - rijeè je Jahve Gospoda - s maèem æe se brat na brata diæi! ²²Sudit æu mu kugom i krvlju. I spustit æu silan pljusak, i kamenje tÓuèe, oganj i sumpor na nj, na njegove èete i na mnogi narod koji bude s njime. ²³I uzvelièat æu se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat æe da sam ja Jahve.'

Chapter 39

¹ Sine èovjeèji, prorokuj protiv Goga i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala! ²Namamit æu te i povesti, podiæi te s krajnjega sjevera i dovesti na gore Izraelove. ³Izbit æu ti luk iz lijeve ruke i prosuti strijele iz tvoje desnice. ⁴Na gorama æeš Izraelovim pasti, ti i sve tvoje èete i narodi koji budu s tobom: pticama grabljivicama, svemu krilatom, i zvijerima dadoh te za hranu. ⁵Na otvorenom æeš polju pasti, jer ja tako rekoh - rijeè je Jahve Gospoda. ⁶Poslat æu oganj na Magog i na sve koji spokojno žive na otocima - i znat æe da sam ja Jahve. ⁷A svoje sveto ime objavit æu posred naroda svoga izraelskoga i neæu dati da se više oskvrnjuje moje sveto ime! I znat æe svi narodi da sam ja, Jahve, Svetac Izraelov. ⁸Evo dolazi i biva - rijeè je Jahve Gospoda! To je dan o kojem sam govorio! ⁹Iziæi æe stanovnici izraelskih gradova, naložiti vatru i spaliti oružje, štitove, štitiæe, lukove i strelice, koplja i sulice - ložit æe njima vatru sedam godina. ¹⁰Neæe nositi drva iz polja ni sjeæi u šumama, nego æe vatru oružjem ložiti. I oplijenit æe one koji su njih plijenili, opljaèkati one koji su njih pljaèkali - rijeè je Jahve Gospoda. ¹¹U onaj æu dan dati Gogu za grob glasovito mjesto u Izraelu: dolinu Abarim, istoèno od Mora, koja zatvara put prolaznicima; ondje æe pokopati Goga i sve njegovo mnoštvo. I dolina æe se prozvati Hamon-Gog. ¹²I ukopavat æe ih dom Izraelov, sedam mjeseci, da oèisti svu zemlju; ¹³pokapat æe ih sav narod zemlje. I bit æe im slavan dan u koji se proslavim, rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁴Izabrat æe ljude da neprestano prolaze zemljom pa da s prolaznicima pokapaju one koji preostaše po zemlji, da je tako oèiste. ¹⁵I kad koji, prolazeæi zemljom, vidi ljudske kosti, podignut æe kraj njih nadgrobnik dok ih grobari ne ukopaju u dolini Hamon-Gog. ¹⁶Hamona je ime i gradu. I tako æe oèistiti zemlju. ¹⁷Sine èovjeèji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama, svemu krilatom i svemu zvijerju: skupite se i doðite! Saberite se odasvud na žrtvu moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim gorama, da se najedete mesa i napijete krvi. ¹⁸Najedite se mesa od junaka i napijte se krvi zemaljskih knezova, ovnova, janjaca, jaraca, junaca, ugojene stoke bašanske! ¹⁹Najedite se do sita pretiline i napijte se krvi mojih klanica koje sam vam naklao. ²⁰Nasitite se za mojim stolom konja i konjanika, junaka i ratnika!' - rijeè je Jahve Gospoda. ²¹'Tako æu se proslaviti meðu narodima, i svi æe narodi vidjeti sud koji æu izvršiti i ruku što æu je na njih podiæi. ²²Znat æe dom Izraelov da sam ja, Jahve, Bog njihov - od toga dana zauvijek. ²³I znat æe narodi da dom Izraelov bijaše odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od maèa poginu. ²⁴Postupih s njima po neèistoæi njihovoj i nedjelima te sakrih lice svoje od njih.' ²⁵Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Sad æu vratiti roblje Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov - ljubomoran na ime svoje sveto, ²⁶oprostit æu im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši. ²⁷A kad ih dovedem iz naroda i skupim iz zemalja dušmanskih i na njima, naoèigled mnogih naroda, svetost svoju pokažem, ²⁸znat æe da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo meðu narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostavivši ondje nijednoga od njih. ²⁹I nikada više neæu kriti lica od njih, jer æu duh svoj izliti na dom Izraelov' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 40

¹ Godine dvadeset i pete za našega izgnanstva, poèetkom godine, prvoga mjeseca, desetoga dana, a èetrnaest godina otkako pade Grad, upravo onoga dana spusti se na me ruka Jahvina. ²I odvede me u božanskom viðenju u zemlju Izraelovu te me postavi na veoma visoku goru: Na njoj, s južne strane, bijaše nešto kao sazidan grad. ³Povede me onamo, i gle: èovjek, sjajan kao mjed, stajaše na vratima, s lanenim užetom i mjeraèkom trskom u ruci. ⁴I taj mi èovjek reèe: "Sine èovjeèji, gledaj svojim oèima i slušaj svojim ušima, popamti sve što æu ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti pokažem. Objavi domu Izraelovu sve što ovdje vidiš." ⁵I gle, zdanje sve uokolo opasano zidom. Èovjek držaše u ruci mjeraèku trsku od šest lakata, a svaki lakat bijaše za jedan dlan duži od obiènoga lakta. On izmjeri zdanje. Širina: jedna trska, visina: jedna trska. ⁶Zatim poðe k vratima što bijahu okrenuta k istoku. Uspe se uza stepenice i izmjeri prag vrata. Širina: jedna trska. ⁷A svaka klijet jednu trsku dugaèka i jednu trsku široka. Izmeðu klijeti: pet lakata. Prag vrata sa strane njihova trijema, iznutra, jedna trska. ⁸Izmjeri trijem vrata iznutra: bijaše osam lakata širok, ⁹a njegovi polustupovi dva lakta. Trijem vrata bijaše s nutarnje strane. ¹⁰Na svakoj strani istoènih vrata bijahu po tri klijeti. I sve tri bijahu iste mjere. Tako i polustupovi: s obje strane bijahu iste mjere. ¹¹Zatim izmjeri vrata: bijahu deset lakata široka i trinaest lakata visoka. ¹²Pred klijetima bijaše s jedne i s druge strane ograda od jednog lakta. Svaka klijet: šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane. ¹³A zatim izmjeri vrata od stražnje strane jedne klijeti do stražnje strane nasuprotne klijeti, u širinu: bijaše dvadeset i pet lakata; otvor pred otvorom. ¹⁴Izmjeri i trijem: dvadeset lakata. Predvorje bijaše sve uokolo trijema vrata. ¹⁵Od ulaznog proèelja vrata do nasuprotne strane njihova trijema bijaše pedeset lakata. ¹⁶Na klijetima i njihovim dovracima, s unutrašnje strane sve uokolo, a tako i u trijemu, bijahu prozori s rešetkama. Takvi su prozori bili iznutra, sve naokolo, a na polustupovima palme. ¹⁷Zatim me povede u vanjsko predvorje Doma. I gle, sve oko predvorja prostorije i ploènik. Trideset prostorija na ploèniku. ¹⁸Ploènik bijaše sa svake strane vrata i odgovaraše razini vrata. To je donji ploènik. ¹⁹On izmjeri širinu predvorja od donjih vrata do unutrašnjega predvorja, s vanjske strane: sto lakata na istok i na sjever. ²⁰Sjevernim vratima vanjskoga predvorja izmjeri širinu i dužinu. ²¹I ta su imala po tri klijeti sa svake strane, a stupovi im i trijemovi istih mjera kao u prvih vrata: pedeset lakata u dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu. ²²Prozori im, trijemovi i palme bijahu iste mjere kao na istoènim vratima, a na prilazu im sedam stepenica; trijem im bijaše s unutrašnje strane. ²³Unutrašnje predvorje imaše vrata što bijahu nasuprot sjevernim vratima; kao i istoèna. On izmjeri: izmeðu jednih i drugih vrata bijaše sto lakata. ²⁴Zatim me povede na jug, i gle: i ondje vrata. Izmjeri ondje klijeti, polustupove i trijemove: bijahu iste mjere. ²⁵Ona, kao i njihovi trijemovi, imahu sve uokolo prozore što bijahu kao i oni prvi. Dužina je i tu iznosila pedeset lakata, a širina dvadeset i pet. ²⁶K vratima je vodilo sedam stuba; trijem im je bio s unutrašnje strane, a na stupovima imahu po jednu palmu sa svake strane. ²⁷Unutrašnje predvorje imaše jedna vrata i s južne strane. On izmjeri: od tih vrata do južnih vrata - sto lakata. ²⁸Zatim me na južna vrata uvede u unutrašnje predvorje. I izmjeri južna vrata: bijahu istih mjera. ²⁹Klijeti, stupovi i trijemovi bijahu istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud unaokolo prozore. Pedeset lakata bijaše tu u dužinu, dvadeset i pet lakata u širinu. ³⁰A sve uokolo trijemovi: dvadeset i pet lakata dugi, a pet lakata široki. ³¹Trijemovi su se pružili prema vanjskom predvorju. Na polustupovima njihovim palme, a stubište im je imalo osam stuba. ³²Zatim me povede k istoènim vratima unutrašnjega predvorja. I izmjeri vrata: bijahu istih mjera. ³³Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takoðer istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud naokolo prozore. U dužinu bješe pedeset lakata, u širinu dvadeset i pet. ³⁴Trijem im se pružao prema vanjskom predvorju. Na njihovim polustupovima s ove i s one strane bijahu palme. Stubište im imaše osam stuba. ³⁵Zatim me povede k sjevernim vratima. I izmjeri ih: bijahu istih mjera. ³⁶Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takoðer istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud uokolo prozore. Pedeset je lakata tu bilo u dužinu, a dvadeset i pet u širinu. ³⁷Trijem je sezao do vanjskoga predvorja. Na polustupovima s ove i one strane bijahu palme. Stubište imaše osam stuba. ³⁸Uz trijemove vrata bijaše prostor s posebnim ulazom. Ondje su se ispirale žrtve paljenice. ³⁹U trijemu vrata s jedne i s druge strane bijahu po dva stola za klanje paljenicÄa, okajnicÄa i naknadnicÄa. ⁴⁰I s vanjske strane onomu tko ulazi na ulaz sjevernih vrata bijahu dva stola; i s druge strane, prema trijemu vrata, dva stola. ⁴¹Èetiri stola, dakle, s jedne, a èetiri stola s druge strane vrata: u svemu osam stolova, na kojima se klahu žrtve. ⁴²Osim toga, èetiri stola za paljenice, od klesanoga kamena. Bili su po lakat i pol široki i lakat visoki. Na njima je stajao pribor za klanje žrtava paljenica i klanica. ⁴³Stolovi bijahu sve uokolo obrubljeni žljebiæima od jednoga dlana, zavrnutima unutra. Na stolove se stavljalo žrtveno meso. ⁴⁴Zatim me povede u unutrašnje predvorje. U unutrašnjem predvorju bijahu dvije prostorije: jedna bijaše sa strane sjevernih vrata, okrenuta prema jugu, a druga sa strane južnih vrata, okrenuta prema sjeveru. ⁴⁵I on mi reèe: "Ta prostorija što je okrenuta na jug odreðena je za sveæenike koji obavljaju službu u Domu. ⁴⁶A prostorija što je okrenuta na sjever jest za sveæenike koji obavljaju službu na žrtveniku. To su sinovi Sadokovi, oni izmeðu sinova Levijevih koji smiju priæi k Jahvi da mu služe!" ⁴⁷On izmjeri predvorje. Dužina: sto lakata, širina: sto lakata; bijaše èetverouglasto. Pred Domom stajaše žrtvenik. ⁴⁸A zatim me povede k trijemu. Izmjeri polustupove trijema: bijaše pet lakata na jednoj i pet lakata na drugoj strani. Vrata bijahu široka tri lakta s jedne i tri lakta s druge strane. ⁴⁹Trijem bijaše dugaèak dvadeset lakata, a širok dvanaest lakata. Deset je stepenica vodilo onamo. Na dovratnicima s jedne i s druge strane stajaše po jedan stup.

Chapter 41

¹ Zatim me povede u Hekal. Izmjeri mu polustupove: bijahu široki šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane. ²Vrata bijahu široka deset lakata: sa svake strane po jedno krilo od pet lakata. A zatim izmjeri Hekal: bijaše dugaèak èetrdeset, a širok dvadeset lakata. ³Onda uðe i izmjeri polustupove vrata: dva lakta; zatim vrata: šest lakata; pa širinu vrata: sedam lakata. ⁴Izmjeri zatim unutrašnji prostor: dužina dvadeset lakata, širina ispred Hekala dvadeset lakata. I reèe mi: "To je Svetinja nad svetinjama." ⁵Potom izmjeri zid Doma: šest lakata. Poboène prostorije bijahu široke èetiri lakta, sve oko Doma. ⁶Poboène prostorije bijahu jedna nad drugom, bijaše ih trideset na tri bÓoja. U hramskom zidu bijahu, sve uokolo, zasjeci da prihvate poboène prostorije. Tako one ne bijahu ugraðene u hramski zid. ⁷Širina se prostorija poveæavala od boja do boja, jer su one sve uokolo, na bojeve, okruživale Dom, a Dom je, kako se uzlazilo, ostavljao sve širi prostor. S najdonjeg se boja uzlazilo na najgornji kroza srednji. ⁸Onda vidjeh sve oko Doma neku uzvisinu. Osnove poboènih prostorija: cijela trska, šest lakata. ⁹Debljina vanjskoga zida poboènih klijeti: pet lakata. Prolaz izmeðu poboènih prostorija Doma ¹⁰i klijeti bijaše, sve uokolo Doma, dvadeset lakata širok. ¹¹Iz poboène prostorije izlažahu na prolaz jedna vrata prema sjeveru i jedna prema jugu. Prolaz bijaše širok pet lakata svud uokolo. ¹²Zdanje što zatvaraše ograðeni prostor sa zapada bijaše široko sedamdeset lakata, a zid te graðevine posvud uokolo bijaše debeo pet lakata i dugaèak devedeset lakata. ¹³On izmjeri Dom: bijaše dugaèak stotinu lakata. Ograðeni prostor, zdanje mu i zidovi, stotinu lakata dužine. ¹⁴Širina proèelja Doma s ograðenim prostorom prema istoku: sto lakata. ¹⁵On izmjeri dužinu zdanja duž ograðenog prostora što bijaše straga i hodnike s jedne i s druge strane: stotinu lakata. Unutrašnjost Hekala, trijemovi predvorja, ¹⁶pragovi, prozori s rešetkama i hodnici na sve tri strane uokolo, nasuprot pragovima, bijahu sve uokolo drvetom obloženi od zemlje do prozora. Prozori su bili zastrti. ¹⁷Od ulaza sve do unutrašnjosti Doma, a tako i izvana te po svem zidu uokolo, iznutra i izvana, ¹⁸bijahu likovi kerubina i palma. Po jedna palma izmeðu dva kerubina, a svaki kerubin imaše dva lica: ¹⁹prema palmi s jedne strane lice èovjeèje, a prema palmi s druge strane lice lavlje. Tako bijaše po svemu Domu sve uokolo: ²⁰od zemlje do ponad vrata bijahu izdjeljani kerubini i palme, a tako i po zidu Hekala. ²¹Dovratnici Hekala bijahu èetverouglasti. ²²Pred Svetištem nešto kao žrtvenik od drveta: tri lakta visok, dva lakta dugaèak i dva lakta širok. Uglovi mu, podnožje i stranice bijahu od drveta. I èovjek mi reèe: "Evo stola koji je pred licem Jahvinim!" ²³I Hekal i Svetište imahu po dvoja vrata, ²⁴a svaka vrata po dva krila što se obrtahu: dva krila u jednih i dva krila u drugih vrata. ²⁵A na vratima Hekala bijahu izdjeljani kerubini i palme, kao što bijahu izdjeljani i po zidovima. Izvana pred trijemom bijaše drvena nadstrešnica. ²⁶Prozori s rešetkama i palme bijahu s jedne i s druge strane na trijemu, u poboènim prostorijama Doma i na nadstrešnici.

Chapter 42

¹ A zatim me povede na sjever, u vanjsko predvorje, i dovede me do prostorija nasuprot ograðenom prostoru, nasuprot zdanju prema sjeveru. ²Proèelje im sa sjeverne strane bijaše dugo sto lakata, a široko pedeset lakata. ³Nasuprot vratima unutrašnjeg predvorja i nasuprot ploèniku vanjskoga predvorja bijahu hodnici jedan prema drugome na tri boja. ⁴Pred prostorijama bijaše prolaz prema unutrašnjosti - deset lakata širok i sto lakata dugaèak. Vrata im bijahu okrenuta na sjever. ⁵Gornje prostorije, jer im prostor oduzimahu hodnici, bijahu manje od donjih i srednjih. ⁶Jer bijahu na tri boja, ali ne imahu stupova kao u predvorju. Zato gornje prostorije bijahu uže od donjih i srednjih. ⁷Vanjski zid, duž klijeti, prema vanjskom predvorju, ispred klijeti, bijaše dugaèak pedeset lakata. ⁸Jer dužina klijetima vanjskoga predvorja bijaše pedeset lakata, a onima pred Hekalom sto lakata. ⁹U tih prostorija bijaše ulaz s istoka onomu tko im prilazi iz vanjskog predvorja. ¹⁰Po širini zida predvorja prema istoku, pred ograðenim prostorom i pred samim zdanjem, bijaše još prostorijÄa. ¹¹Pred njima bijaše prolaz kao ispred klijeti smještenih prema sjeveru: jednake dužine i jednake širine; i svi im izlazi, raspored i vrata bijahu jednaki. ¹²Bili su kao ulazi u klijeti što bijahu prema jugu: ulaz na poèetku svakog prolaza, nasuprot zidu zdanja, prema istoku onomu tko bi u njih ulazio. ¹³I reèe mi: "Sjeverne i južne prostorije ispred ograðenog prostora jesu prostorije Svetišta: ondje sveæenici koji prilaze Jahvi blaguju najveæe svetinje. Oni æe ovdje odlagati najveæe svetinje, prinose, okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto. ¹⁴A kad sveæenici budu ulazili, neæe izlaziti iz Svetišta u vanjsko predvorje, nego æe tu ostavljati odjeæu u kojoj bijahu službu služili, jer je sveta, i oblaèiti drugu odjeæu da bi se mogli približiti mjestu odreðenu za narod." ¹⁵Izmjerivši unutrašnjost Doma, izvede me na istoèna vrata i izmjeri sve uokolo. ¹⁶Mjeraèkom trskom izmjeri istoènu stranu: bijaše pet stotina trska, mjeraèkih trska, ¹⁷a zatim se okrenu i izmjeri sjevernu stranu: bijaše pet stotina trska, mjeraèkih trska. ¹⁸Tada se okrenu na južnu stranu i izmjeri: pet stotina trska, mjeraèkih trska. ¹⁹Potom se okrenu na zapadnu stranu i izmjeri: pet stotina trska, mjeraèkih trska. ²⁰On izmjeri zid na sve èetiri strane uokolo: bijaše pet stotina trska dugaèak i pet stotina širok. Odvajao je sveto mjesto od nesvetoga.

Chapter 43

¹ Zatim me povede k vratima što gledaju na istok. ²I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; šum joj kao šum velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove. ³To viðenje koje gledah bijaše kao viðenje što ga vidjeh kad doðoh da uništim grad i kao viðenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh nièice. ⁴A Slava Jahvina uðe u Dom na vrata koja gledaju na istok. ⁵Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun Slave Jahvine. ⁶I èuh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko stajaše. ⁷I reèe mi: "Sine èovjeèji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje æu, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek. Izraelov dom neæe više oskvrnjivati moje sveto ime - ni oni ni njihovi kraljevi - svojim bludništvom i truplima svojih kraljeva: ⁸stavili su svoj prag do moga, svoje dovratnike do mojih, tako da je bio samo zid izmeðu mene i njih, i oskvrnjivali su moje sveto ime gnusobama koje poèiniše. I zato ih zatrijeh u svojem gnjevu. ⁹Sada æe oni ukloniti daleko od mene svoje bludništvo i trupla svojih kraljeva, a ja æu zauvijek prebivati posred njih. ¹⁰Sine èovjeèji, pokaži domu Izraelovu ovaj Dom da se posrame sa svojih bezakonja. Neka mu izmjere razmjere. ¹¹Ako se posrame zbog svega što uèiniše, opiši im Dom i njegove razmjere, njegove izlaze i ulaze, sve njegovo oblièje, sve propise i sve zakone; upoznaj ih i nacrtaj im da vide i da èuvaju i provedu sve njegovo oblièje i sve propise o njemu. ¹²A ovo je zakon za Dom: navrh gore, sav prostor uokolo, bit æe najsvetija svetinja. ¹³Ovo su mjere žrtvenika, na laktove - a lakat je ovdje jedan lakat i pedalj: podnožje žrtvenika lakat dugo, lakat široko; obrub kojim je obrubljen uokolo - jedan pedalj. Visina žrtvenika: ¹⁴od podnožja na zemlji do donjega pojasa žrtvenika - dva lakta, a u širinu jedan lakat; od manjeg pojasa do veæega èetiri lakta, a u širinu jedan lakat. ¹⁵A samo žrtvište: èetiri lakta visoko. A sa žrtvišta dižu se uvis èetiri roga. ¹⁶Žrtvište: dvanaest lakata dugo, dvanaest lakata široko, èetvorina, na sve èetiri strane. ¹⁷A pojas: èetrnaest lakata dug i èetrnaest lakata širok, na èetiri strane; njegov rub uokolo pol lakta, a podnožje oko njega uokolo jedan lakat; stepenice mu gledaju na istok." ¹⁸I reèe mi: "Sine èovjeèji, ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su propisi žrtveni po kojima se u svoje vrijeme mora podiæi žrtvenik da se na njemu prinose paljenice i da se po njemu škropi krvlju. ¹⁹Sveæenicima levitima, potomcima Sadokovim, koji pristupaju k meni da mi služe - rijeè je Jahve Gospoda - dat æeš june za žrtvu okajnicu. ²⁰Uzet æeš njegove krvi i njome pomazati èetiri roga žrtvišta i èetiri ugla pojasa i obrub sve uokolo da okajnicom pomiriš žrtvenik. ²¹Zatim uzmi june i spali ga na odijeljenom mjestu Doma, izvan Svetišta. ²²Sutradan prinesi jarca bez mane kao okajnicu, neka se njime okaje žrtvenik kao što je okajan junetom. ²³A kad ga okaješ, prinesi junca bez mane i ovna bez mane iz stada: ²⁴prikaži ih pred Jahvom, a sveæenici neka ih pospu solju i neka ih prinesu kao paljenicu Jahvi. ²⁵Sedam dana svaki dan prinesi jednog jarca za grijeh; i neka se prinese june i ovan iz stada, oba bez mane. ²⁶Sedam dana neka se pomiruje žrtvenik i neka se èisti i posveæuje. ²⁷Pošto se navrše ti dani, od osmoga dana unapredak neka sveæenici žrtvuju na žrtveniku vaše paljenice i prièesnice; i omiljet æete mi' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 44

¹ Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. ²I reèe mi Jahve: "Ova æe vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih proðoh - zato neka budu zatvorena. ³Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada neka uðe kroz trijem vrata i istim putem neka izaðe." ⁴Zatim me odvede k sjevernim vratima pred Dom. Pogledah, i gle: Slava Jahvina bijaše napunila Dom Jahvin. Padoh nièice. ⁵Jahve mi reèe: "Sine èovjeèji, pomno pripazi, dobro gledaj i pažljivo poslušaj što æu ti reæi o svim uredbama Doma Jahvina i o svim njegovim zakonima. Dobro pazi tko smije uæi u Dom i tko je iz Svetišta odijeljen. ⁶Reci rodu odmetnièkom, domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Previše je veæ vaših gnusoba, dome Izraelov! ⁷Uvodili ste tuðince, neobrezana srca i neobrezana tijela, te su ušli u moje Svetište i oskvrnuli moj Dom dok ste vi prinosili moj kruh i pretilinu i krv; i tako ste raskinuli moj Savez svim tim gnusobama. ⁸Niste sami èuvali moje svetinje, nego ste njih namjestili namjesto sebe kao èuvare u mojem Svetištu.' ⁹Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedan tuðinac, neobrezana srca i neobrezana tijela, da više ne ulazi u moje Svetište - nijedan tuðinac koji živi meðu sinovima Izraelovim. ¹⁰A leviti koji su se udaljili od mene, kad je ono Izrael odlutao od mene za svojim kumirima, snosit æe svoje bezakonje. ¹¹Služit æe u Svetištu samo kao stražari na vratima Doma i kao posluga Domu: klat æe narodu paljenice i druge žrtve i bit æe mu na službu. ¹²Služili su im pred njihovim kumirima i tako naveli Dom Izraelov na bezakonje. Zato podigoh ruku na njih - rijeè je Jahve Gospoda - da snose svoje bezakonje. ¹³Više neæe pristupati k meni da mi služe kao sveæenici i neæe više prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego æe snositi svoju sramotu i gnusobe koje poèiniše. ¹⁴Postavit æu ih da u Domu rade svaki posao i sve što treba u njemu svršiti. ¹⁵Sveæenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno služili u mojem Svetištu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju pristupati k meni da mi služe: služit æe preda mnom prinoseæi mi pretilinu i krv - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁶Oni smiju ulaziti u moje Svetište i pristupati k mojem stolu da mi služe i da vrše službu. ¹⁷Kad budu ulazili na vrata unutrašnjega predvorja, neka obuku lanene haljine: neka ne bude na njima ništa vuneno kad služe na vratima unutrašnjega predvorja i Doma. ¹⁸Na glavama neka nose lanene kape, oko bokova gaæe lanene: neka se ne pašu nièim od èega bi se znojili. ¹⁹Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima su služili i neka ih ostave u prostorijama Svetišta, a neka obuku druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama. ²⁰I neka ne briju glave, a ni bujne kose neka ne puštaju, nego neka strigu kosu. ²¹I nijedan sveæenik, kad mu je poæi u unutrašnje predvorje, neka ne pije vina. ²²Neka se ne žene udovicom ili puštenicom nego samo djevojkom iz roda Izraelova ili udovicom sveæenikovom. ²³Neka mi narod uèe razlikovati sveto od nesvetoga, luèiti neèisto od èistoga. ²⁴U parnicama oni neka budu suci: neka sude po mojim zakonima; i neka èuvaju zakone i uredbe o svim mojim blagdanima i neka svetkuju moje subote. ²⁵K mrtvacu neka ne prilaze da se ne okaljaju; samo za ocem i za majkom, za sinom i kæerju, za bratom i sestrom još neudatom smiju se okaljati. ²⁶Pošto se nakon toga koji oèisti, neka mu se broji sedam dana: ²⁷a onda kad uðe u Svetište, u unutrašnje predvorje da služi u Svetištu, neka prinese žrtvu okajnicu - rijeè je Jahve Gospoda. ²⁸Njima ne pripada nikakva baština - ja sam njihova baština; i zato im ne dajte nikakva posjeda u Izraelu - ja sam posjed njihov. ²⁹Hranit æe se od žrtava prinosnica, okajnica i naknadnica, i sve zavjetovano u Izraelu njima pripada. ³⁰Najbolje od svih vaših prvina i od svih vaših prinosa koje æete prinositi pripada sveæenicima; njima æete davati i najbolje brašno, da blagoslov poèiva na vašim domovima. ³¹Sveæenici ne smiju jesti mesa od uginulih i razderanih životinja - bilo od ptica ili stoke.

Chapter 45

¹ Kad budete zemlju ždrijebom dijelili u baštinu, prinesite kao prinos pridržan Jahvi jedan sveti dio zemlje, dugaèak dvadeset i pet tisuæa lakata, širok deset tisuæa; to neka bude sveto podruèje uzduž i poprijeko. ²Od toga neka bude za Svetište èetvorina od pet stotina lakata i èistina od deset lakata uokolo. ³Od toga podruèja izmjeri u dužinu dvadeset i pet tisuæa lakata, a u širinu deset tisuæa: tu neka bude Svetište - Svetinja nad svetinjama. ⁴Taj sveti dio zemlje pripada sveæenicima koji služe u Svetištu i koji pristupaju k Jahvi da mu služe: tu neka im bude mjesto za kuæe; i to neka je sveto mjesto koje pripada Svetištu. ⁵Dvadeset i pet tisuæa u dužinu i deset tisuæa u širinu neka bude levitima koji služe Domu: neka ondje sagrade gradove u kojima æe stanovati. ⁶Za posjed gradu dodijelite pet tisuæa lakata u širinu i dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu usporedo sa svetim podruèjem: to æe pripadati svemu domu Izraelovu. ⁷Knezu pripada dio s obje strane svetoga podruèja i gradskoga posjeda - duž svetoga podruèja i duž gradskoga posjeda - od zapadne strane prema zapadu i od istoène strane prema istoku, a dužina neka bude jednaka svakom tom dijelu, od zapadne do istoène granice. ⁸To neka bude njegova zemlja, posjed u Izraelu, da knezovi više ne tlaèe narod moj i da zemlju dadu domu Izraelovu po plemenima.' ⁹Ovako govori Jahve Gospod: 'Dosta je, knezovi Izraelovi! Okanite se nasilja i pljaèke i vršite zakon i pravdu; izbavite narod moj od svojih tražbina - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁰Mjerite pravom mjerom: pravom efom i pravim batom. ¹¹Efa i bat neka jednako hvataju: bat neka iznosi desetinu homera i efa desetinu homera - neka im mjera bude prema homeru. ¹²Šekel neka bude dvadeset gera; mina neka vam bude dvadeset šekela, dvadeset i pet šekela i petnaest šekela. ¹³Ovo je prinos koji æete prinositi: šestinu efe od svakoga homera pšenice i šestinu efe od svakoga homera jeèma. ¹⁴A za ulje ova je uredba: desetina bata od svakoga kora - deset bata jedan je kor. ¹⁵Od svakoga stada od dvije stotine ovaca sa soènih izraelskih pašnjaka po jednu ovcu za žrtvu prinosnicu, paljenicu i prièesnicu - vama za pomirenje - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁶Sav narod zemlje duguje ovaj prinos knezu Izraelovu. ¹⁷A knez je dužan davati žrtve paljenice, prinosnice i ljevanice za svetkovine i za mlaðake, za subote i blagdane doma Izraelova: on neka se postara za okajnicu, za pomirnicu, prinosnicu, paljenicu i prièesnicu za pomirenje doma Izraelova.' ¹⁸Ovako govori Jahve Gospod: 'Prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, uzmi june bez mane i okaj njime Svetište. ¹⁹Sveæenik neka uzme krvi te žrtve okajnice i neka njome pomaže dovratnike Doma i sva èetiri ugla pojasa žrtvenièkoga i dovratnike vrata unutrašnjega predvorja. ²⁰Tako neka uèini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji je sagriješio iz slabosti i neznanja. Tako æete dovršiti pomirenje Doma. ²¹Prvoga mjeseca, èetrnaestoga dana u mjesecu, svetkujte Pashu, sedmodnevni blagdan, kad se blaguju beskvasni hljebovi. ²²Toga dana neka knez za se i za sav puk zemlje prinese june za okajnicu. ²³Sedam dana blagdana neka prinosi za paljenicu Jahvi sedam junèiæa i sedam ovnova bez mane - svaki dan tih sedam dana - i svaki dan jarca kao okajnicu. ²⁴A kao prinosnicu neka prinese efu po svakom juncu i efu po ovnu i hin ulja na svaku efu. ²⁵Sedmoga mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu, neka o blagdanu isto toliko prinosi sedam dana: isto toliko okajnica, paljenica, prinosnica i ulja.'

Chapter 46

¹ Ovako govori Jahve Gospod: 'Vrata unutrašnjega predvorja, koja gledaju na istok, neka budu zatvorena šest radnih dana, a neka se otvaraju u dan subotnji; i u dan mlaðaka neka se otvaraju. ²Knez neka ulazi kroz njihov trijem i neka stane kod dovratnika; sveæenici æe tada prinijeti njegovu paljenicu i prièesnicu, a on æe se pokloniti na pragu vrata i izaæi. Neka se vrata ne zatvaraju do veèeri. ³Na ulazu istih vrata subotom i na mlaðake klanjat æe se Jahvi puk zemlje. ⁴Paljenica koju æe knez subotom prinositi Jahvi neka bude: šest jaganjaca bez mane, ovan bez mane. ⁵A prinosnica neka bude efa po ovnu, a po jaganjcu koliko i kako tko može i hin ulja po efi. ⁶Na dan mlaðaka neka se prinese june bez mane, šest jaganjaca i ovan bez mane. ⁷A za prinosnicu neka se prinese efa po junetu, efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko može i hin ulja po efi. ⁸Kad knez bude ulazio, neka ulazi kroz trijem vrata i istim putem neka izlazi. ⁹A kad puk zemlje o blagdanima dolazi pred Jahvu, onaj koji na sjeverna vrata uðe da se pokloni neka izaðe na južna, a tko uðe na južna neka izaðe na sjeverna: neka se ne vraæa na vrata na koja je ušao, nego neka izaðe na suprotna. ¹⁰I knez neka bude s njima: kad oni ulaze, neka i on uðe i neka izaðe kad oni izlaze. ¹¹O blagdanima i svetkovinama neka se kao prinosnica prinese efa po juncu i efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko može i hin ulja po efi. ¹²Kad knez želi prinijeti dobrovoljnu paljenicu ili dobrovoljnu prièesnicu Jahvi, neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, pa neka prinese paljenicu i svoju prièesnicu kao na dan subotnji; potom neka iziðe, a kad iziðe, neka se zatvore vrata. ¹³Svaki dan prinijet æeš Jahvi za paljenicu janje od godine, bez mane; prinijet æeš ga svako jutro. ¹⁴A kao prinosnicu na nj prinesi svako jutro šestinu efe i treæinu hina ulja da se poškropi najfinije brašno; to neka bude svagdašnji prinos Jahvi po vjeènoj uredbi. ¹⁵Treba dakle prinijeti jagnje, prinosnicu i ulje svako jutro kao svagdašnju žrtvu paljenicu.' ¹⁶Ovako govori Jahve Gospod: 'Dadne li knez dar komu svom sinu od svoje baštine, taj æe dar pripasti njima u posjed kao baština. ¹⁷Ako li od svoje baštine dade dar komu svom sluzi, tome æe to pripadati do otpusne godine, a potom neka se vrati knezu; baština pripada samo kneževim sinovima. ¹⁸Knez ne smije prisvojiti ništa od baštine naroda, pljaèkajuæi narodni posjed. Sinovima svojim neka dade baštinu od svojega posjeda, da se ne raspe narod potjeran sa svojega posjeda.'" ¹⁹Zatim me odvede kroz ulaz kraj vrata, u sveæenièke prostorije Svetišta što gledaju na sjever. I gle: ondje, u dnu, prema zapadu, jedan prostor! ²⁰I reèe mi: "Ovo je mjesto gdje æe sveæenici kuhati žrtve naknadnice i okajnice i žrtvu pomirnicu, gdje æe peæi prinosnice da ih ne iznose u vanjsko predvorje te ne posvete naroda." ²¹Potom me izvede u vanjsko predvorje i provede kraj èetiri ugla predvorja, i gle, u svakom uglu predvorja bijaše malo predvorje. ²²Ta mala predvorja u èetiri ugla predvorja bijahu èetrdeset lakata dugaèka, trideset široka - sva èetiri istih razmjera; ²³sva èetiri zidom opasana, a pod zidom sve uokolo bijahu sagraðena ognjišta. ²⁴I reèe mi: "To su kuhinje gdje æe sluge Doma kuhati puku žrtve."

Chapter 47

¹ Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku - jer proèelje Doma bijaše prema istoku - i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. ²Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. ³Èovjek poðe prema istoku s užetom u ruci, izmjeri tisuæu lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do gležanja. ⁴Ondje opet izmjeri tisuæu lakata i provede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisuæu lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. ⁵Opet izmjeri tisuæu lakata, ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prijeæi jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaše to potok koji se ne može prijeæi. ⁶I upita me: "Vidiš li, sine èovjeèji?" I odvede me natrag, na obalu potoka. ⁷I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla. ⁸I reèe mi: "Ova voda teèe u istoèni kraj, spušta se u Arabu i teèe u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. ⁹I kuda god potok protjeèe, sve živo što se mièe oživi; i bit æe vrlo mnogo riba, jer kamo god doðe ova voda, sve ozdravi i oživi - kuda god protjeèe ovaj potok. ¹⁰I ribari æe ribariti duž mora: od En Gedija do En Eglajima sušit æe se mreže; i bit æe vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru. ¹¹A moèvare onoga mora i njegove bare neæe ozdraviti: bit æe za sol. ¹²Duž potoka na obje strane rast æe svakovrsne voæke: lišæe im neæe otpadati i s njih neæe nestajati ploda; svakog æe mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotjeèe iz Svetišta. Plod æe njihov biti za jelo, a lišæe za lijek'. ¹³Ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su granice u kojima æete podijeliti zemlju u baštinu meðu dvanaest plemena Izraelovih - Josipu dva dijela. ¹⁴Svakom æe od vas pripasti podjednako od zemlje koju se zakleh dati vašim ocima, a vama æe pripasti u baštinu. ¹⁵Ovo su, dakle, granice zemlje: na sjeveru, od Velikoga mora put Hetlona do Ulaza u Hamat: Sedad, ¹⁶Berota, Sibrajim, izmeðu kraja damašèanskog i hamatskoga, i Haser Enon, prema granici hauranskoj. ¹⁷Granica æe se, dakle, protezati od mora do Haser Enona, kojemu je na sjeveru kraj damašèanski i hamatski - sjeverna strana. ¹⁸Istoèna strana: izmeðu Haurana i Damaska, izmeðu Gileada i zemlje izraelske, pa Jordanom kao granicom prema istoènomu moru do Tamara - istoèna strana. ¹⁹Južna strana: prema jugu od Tamara do Meripskih voda i Kadeša pa potokom prema Velikomu moru - južna strana, prema jugu. ²⁰A zapadna strana: granica je Veliko more pa do nadomak Ulaza u Hamat - zapadna strana. ²¹Tu zemlju razdijelite meðu sobom po plemenima Izraelovim. ²²Razdijelit æete je ždrijebom u baštinu izmeðu sebe i izmeðu došljaka koji žive meðu vama i koji meðu vama djecu narodiše: i njih æete smatrati domorocima meðu Izraelovim sinovima, da i oni dobiju ždrijebom baštinu meðu Izraelovim sinovima. ²³Svakome tom došljaku dodijelite baštinu u plemenu u kojem živi - rijeè je Jahve Gospoda.

Chapter 48

¹ A ovo su imena plemenÄa: od krajnjega sjevera put Hetlona prema Ulazu u Hamat i Haser Enon, od damašèanskoga kraja na sjeveru duž Hamata, od istoka do zapada - dio Danov. ²Uz podruèje Danovo, od istoka do zapada - dio Ašerov. ³Uz podruèje Ašerovo, od istoka do zapada - dio Naftalijev. ⁴Uz podruèje Naftalijevo, od istoka do zapada - dio Manašeov. ⁵Uz podruèje Manašeovo, od istoka do zapada - dio Efrajimov. ⁶Uz podruèje Efrajimovo, od istoka do zapada - dio Rubenov. ⁷Uz podruèje Rubenovo, od istoka do zapada - dio Judin. ⁸Uz podruèje Judino, od istoka do zapada neka bude pridržano podruèje koje æete Jahvi prinijeti: dvadeset i pet tisuæa lakata u širinu, a u dužinu kao svaki drugi dio, od istoka do zapada. U sredini neka bude Svetište. ⁹To pridržano podruèje koje æete Jahvi prinijeti neka bude dugaèko dvadeset i pet tisuæa lakata, široko deset tisuæa. ¹⁰To sveto, prineseno podruèje za sveæenike neka bude na sjeveru dvadeset i pet tisuæa lakata; prema zapadu široko deset tisuæa, prema istoku široko deset tisuæa; prema jugu dugaèko dvadeset i pet tisuæa. U sredini neka bude Jahvino Svetište. ¹¹A posveæenim sveæenicima, potomcima Sadokovim, koji su mi vjerno služili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi Izraelovi: ¹²njima æe pripasti dio od toga najsvetijeg podruèja zemlje, uz podruèje levitsko. ¹³A levitima, baš kao i podruèju sveæenièkom: dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu i deset tisuæa lakata u širinu - ukupno dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu, deset tisuæa u širinu. ¹⁴Od toga se ništa ne smije prodati ni zamijeniti; ne smije se ni na koga prenijeti ta prvina zemlje, jer je Jahvi posveæena. ¹⁵Pet tisuæa lakata u širinu, što ostane od onih dvadeset i pet tisuæa, neka bude opæe podruèje: za grad, za naselje i za èistinu. Grad neka bude u sredini. ¹⁶Evo mjerÄa: sa sjevera èetiri tisuæe i pet stotina lakata; s juga èetiri tisuæe i pet stotina; s istoka èetiri tisuæe i pet stotina; sa zapada èetiri tisuæe i pet stotina. ¹⁷A èistina oko grada: dvije stotine i pedeset lakata prema sjeveru, dvije stotine i pedeset prema jugu, dvije stotine i pedeset prema istoku, dvije stotine i pedeset prema zapadu. ¹⁸Što ostane u dužinu, duž svetoga podruèja - deset tisuæa lakata prema istoku i deset tisuæa prema zapadu, duž svetoga podruèja - to neka bude za uzdržavanje onih koji služe gradu. ¹⁹Ti koji služe gradu uzimat æe se iz svih plemena Izraelovih. ²⁰Sve, dakle, pridržano podruèje - dvadeset i pet tisuæa lakata sa dvadeset i pet tisuæa, u èetverokut - prinijet æete Jahvi: i sveto podruèje i posjed gradski. ²¹Knezu pripada što preostane: s obje strane svetoga podruèja i posjeda gradskoga - prema istoku dvadeset i pet tisuæa lakata, prema istoènoj strani, i prema zapadu dvadeset i pet tisuæa lakata, prema zapadnoj strani, usporedo s drugim podruèjima - sve je to kneževo. A u sredini je sveto podruèje i Svetište Doma. ²²Od levitskoga posjeda i od posjeda gradskoga - koje je usred kneževa - i izmeðu Judina i Benjaminova podruèja: kneževo je. ²³Ostala plemena: od istoka do zapada - dio Benjaminov. ²⁴Uz podruèje Benjaminovo, od istoka do zapada - dio Šimunov. ²⁵uz podruèje Šimunovo, od istoka do zapada - dio Jisakarov. ²⁶Uz podruèje Jisakarovo, od istoka do zapada - dio Zebulunov. ²⁷Uz podruèje Zebulunovo, od istoka do zapada - dio Gadov. ²⁸Uz podruèje Gadovo, na južnoj strani, prema jugu, ide granica od Tamara do Meripskih voda i Kadeša, pa potokom prema Velikome moru. ²⁹To je zemlja koju æete ždrijebom razdijeliti u baštinu plemenima Izraelovim, to su njihovi dijelovi - rijeè je Jahve Gospoda. ³⁰[30a] A ovo su gradska vrata ³¹[31a] koja æe se zvati po Izraelovim plemenima. [30b] Na sjevernoj strani - èetiri tisuæe i pet stotina lakata u dužinu - [31b] troja vrata: Vrata Rubenova, Vrata Judina, Vrata Levijeva. ³²Na istoènoj strani - èetiri tisuæe i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Josipova, Vrata Benjaminova, Vrata Danova. ³³Na južnoj strani - èetiri tisuæe i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Šimunova, Vrata Jisakarova, Vrata Zebulunova. ³⁴Sa zapadne strane - èetiri tisuæe i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Gadova, Vrata Ašerova, Vrata Naftalijeva. ³⁵Sve uokolo: osamnaest tisuæa lakata. A ime æe gradu unapredak biti: 'Jahve je ovdje.'"

Daniel

Chapter 1

¹ Treæe godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, doðe Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede. ²Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Božjega; on ih dopremi u zemlju Šinear i pohrani predmete u riznici svojih bogova. ³Kralj naredi Ašfenazu, starješini svojih dvorjanika, da dovede od Izraelaca nekoliko djeèaka kraljevskoga ili velikaškog roda: ⁴neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro pouèeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; Ašfenaz neka ih nauèi pismu i jeziku Kaldejaca. ⁵Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati pred kraljem. ⁶Meðu njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. ⁷Dvorjanièki starješina nadjene im imena: Daniel æe se zvati Baltazar, Hananija Šadrak, Mišael Mešak, Azarja Abed Nego. ⁸Daniel je u srcu odluèio da se neæe okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjanièkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. ⁹Bog dade Danielu te naðe dobrohotnost i smilovanje u dvorjanièkog starješine. ¹⁰Starješina reèe Danielu: "Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih djeèaka vaše dobi, ja æu zbog vas biti kriv pred kraljem." ¹¹Tada reèe Daniel èuvaru koga bijaše dvorjanièki starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji: ¹²"Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povræe za jelo i voda za pilo. ¹³Vidjet æeš onda kakvi æemo biti mi a kakvi djeèaci koji jedu od kraljevih jela, pa uèini sa svojim slugama po onome što budeš vidio." ¹⁴On pristade i stavi ih na kušnju deset dana. ¹⁵A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi djeèaci koji jeðahu od kraljevih jela. ¹⁶Od tada èuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti te im davaše povræa. ¹⁷Ovoj èetvorici djeèaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viðenja i sne. ¹⁸Pošto se navršilo vrijeme odreðeno od kralja da mu ih dovedu, dvorjanièki starješina uvede ih pred Nabukodonozora. ¹⁹Kralj razgovaraše s njima i meðu svima ne naðe se nijedan kao Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. I tako oni ostadoše pred kraljem. ²⁰I u svemu mudrom i umnom o èemu ih ispitivaše kralj naðe da su deset puta vrsniji od svih èarobnika i gatalaca što ih bijaše u svem njegovu kraljevstvu. ²¹Daniel ostade ondje do prve godine kralja Kira.

Chapter 2

¹ Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi. ²Kralj naredi da se pozovu èarobnici i gataoci, zaklinjaèi i zvjezdari da protumaèe kralju njegove sanje. ³Doðoše dakle te stadoše pred kralja. Kralj im reèe: "Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju." ⁴Kaldejci odgovoriše kralju (aramejski): "O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi æemo ti otkriti njezino znaèenje." ⁵Kralj odgovori i reèe zvjezdarima: "Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znaèi, bit æete rastrgani u komade, a vaše æe kuæe postati smetišta. ⁶No ako mi otkrijete moju sanju i njezino znaèenje, dobit æete od mene darove i poklone i velike èasti. Otkrijte mi dakle što sam snio i što san znaèi." ⁷Oni opet odgovoriše: "Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi æemo mu otkriti njezino znaèenje." ⁸A kralj: "Dobro ja znam da želite dobiti na vremenu jer znate da je moja odluka neopoziva. ⁹Ako mi ne kažete što sam snio, znaèi da me namjeravate obmanjivati varavim rijeèima i izmišljotinama dok nekako ne proðe vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa æu znati da li mi možete kazati i njegovo znaèenje!" ¹⁰Zvjezdari odgovoriše pred kraljem: "Nema na svijetu èovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moæan, takvo što ne traži od èarobnika, gataoca ili zvjezdara. ¹¹Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave meðu smrtnicima." ¹²Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski. ¹³Pošto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potražiše i Daniela i njegove drugove da ih pogube. ¹⁴No Daniel se mudrim i umnim rijeèima obrati na Arjoka, zapovjednika kraljevskih straža, koji bijaše izišao da pogubi mudrace babilonske. ¹⁵On reèe Arjoku, zapovjedniku kraljevu: "Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?" Arjok pripovjedi Danielu, ¹⁶a Daniel otiðe kralju i zamoli da mu dade vremena te æe kralju otkriti što san znaèi. ¹⁷Daniel uðe u svoju kuæu te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima, ¹⁸da mole milosrðe u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim. ¹⁹I objavi se tajna Danielu u noænom viðenju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga. ²⁰Daniel prihvati rijeè i reèe: "Bilo ime Božje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila. ²¹On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. ²²On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega. ²³Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži." ²⁴Daniel ode k Arjoku, kome bijaše kralj naredio da smakne mudrace babilonske. Uðe i reèe mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa æu mu otkriti što san znaèi." ²⁵Arjok žurno odvede Daniela kralju i reèe: "Našao sam meðu izgnanicima judejskim èovjeka koji æe kralju kazati što san znaèi." ²⁶Kralj reèe Danielu (koji se zvaše Baltazar): "Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znaèi?" ²⁷Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, èarobnici, gataoci i zaklinjaèi; ²⁸ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopæio kralju Nabukodonozoru ono što æe biti na svršetku dana. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: ²⁹O kralju, na tvojoj ti postelji doðoše misli o tome što æe se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopæio ti je ono što æe biti. ³⁰Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino znaèenje saopæim kralju i da upoznaš misli svoga srca. ³¹Ti si, o kralju, imao viðenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oèi. ³²Tome kipu glava bijaše od èistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, ³³gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. ³⁴Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi. ³⁵Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. ³⁶To bijaše sanja; a njezino æemo znaèenje reæi pred kraljem." ³⁷"Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moæ i slavu - ³⁸i u èije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata. ³⁹Poslije tebe ustat æe drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treæe, od mjedi, koje æe gospodariti svom zemljom. ⁴⁰A èetvrto kraljevstvo bit æe tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit æe i razbit sva ona kraljevstva. ⁴¹Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat æe nešto od èvrstoæe željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. ⁴²Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo æe biti dijelom èvrsto a dijelom krhko. ⁴³A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni æe se miješati ljudskim sjemenom, ali se neæe držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom. ⁴⁴U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podiæi æe kraljevstvo koje neæe nikada propasti i neæe prijeæi na neki drugi narod. Ono æe razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo æe stajati dovijeka - ⁴⁵kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopæio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumaèenje joj pouzdano." ⁴⁶Nato kralj Nabukodonozor pade nièice i pokloni se pred Danielom. Naredi da mu prinesu dar i kad. ⁴⁷I reèe kralj Danielu: "Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu." ⁴⁸Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih. ⁴⁹Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru.

Chapter 3

¹ Kralj Nabukodonozor odredi da se naèini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj. ²Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, riznièare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da doðu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. ³Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, riznièari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor. ⁴Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo što vam se nareðuje: ⁵u èasu kad zaèujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor! ⁶Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit æe smjesta baèen u peæ užarenu." ⁷Zato, èim zaèuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajuæi se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor. ⁸Uto doðoše neki Kaldejci i optužiše Judejce. ⁹Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka! ¹⁰Ti si, kralju, naredio svakom èovjeku koji zaèuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu; ¹¹a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude baèen u peæ užarenu. ¹²A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao." ¹³Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja. ¹⁴A Nabukodonozor im reèe: "Je li istina, Šadraèe, Mešaèe i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? ¹⁵Jeste li voljni, èim zaèujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga naèinih? Ako li mu se ne poklonite, bit æete smjesta baèeni u peæ užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?" ¹⁶Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to. ¹⁷Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peæi i od ruke tvoje, kralju; on æe nas i izbaviti. ¹⁸No ako toga i ne uèini, znaj, o kralju: mi neæemo služiti tvojemu bogu niti æemo se pokloniti kipu što si ga podigao." ¹⁹Na te rijeèi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. ²⁰On naredi da se peæ ugrije sedam puta jaèe no inaèe i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peæ punu žarkoga ognja. ²¹Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obuæi i kapama baciše u zažarenu peæ. ²²Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peæ preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega. ²³A tri èovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peæ. ²⁴Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: "Nismo li bacili ova tri èovjeka svezana u oganj?" Oni odgovoriše: "Jesmo, kralju!" ²⁵Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: ²⁵On reèe: "Ali ja vidim èetiri èovjeka, odriješeni šeæu po vatri i ništa im se zlo ne dogaða; èetvrti je slièan sinu Božjemu." ²⁶"Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! ²⁶Nabukodonozor priðe vratima užarene peæi i viknu: "Šadraèe, Mešaèe i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziðite i doðite ovamo!" Tada iziðoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego. ²⁷Pravedan si u svemu što uèini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. ²⁷Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neošteæeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih. ²⁸Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti. ²⁸Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anðela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, veæ radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! ²⁹Zgriješili smo i poèinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje. ²⁹Nareðujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko izmeðu vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuæa pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj." ³⁰Nismo ih èuvali i nismo vršili što nam bijaše nareðeno za naše dobro. ³⁰Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj. ³¹Sve što si poslao na nas, sve što si nam uèinio, pravedno si uèinio. ³¹Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom! ³²Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji, ³²Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i èudesa što ih na meni uèini Bog Svevišnji. ³³te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju. ³³Znakovi njegovi kako su veliki! Èudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vjeèno! Vlast njegova za sva pokoljenja! ³⁴O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga, ³⁵ne uskrati nam svoje milosrðe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega, ³⁶kojima si obeæao umnožit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj. ³⁷Gospode, postadosmo najmanji meðu narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih. ³⁸Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi ³⁹Üi da naðemo milosrðe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna! ⁴⁰Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuæe pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neæe postidjeti oni koji se u te uzdaju. ⁴¹Odsada æemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje. ⁴²Ne postidi nas, veæ postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj! ⁴³Izbavi nas, kao nekoæ, èudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode! ⁴⁴Neka se postide oni koji zlo èine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude! ⁴⁵Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" Anðeo Gospodnji u užarenoj peæi ⁴⁶Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peæ neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kuèinama i vinjagom, ⁴⁷tako te plamen lizaše èetrdeset i devet lakata iznad peæi. ⁴⁸Buknuvši, spali Kaldejce koji se naðoše oko peæi. ⁴⁹No Anðeo Gospodnji siðe u peæ k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peæi ⁵⁰te usred peæi puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladiæa ⁵¹Tada sva trojica zapjevaše u peæi jednim glasom, slaveæi i blagoslivljajuæi Boga: ⁵²"Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka! ⁵³Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka! ⁵⁴Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka! ⁵⁵Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka! ⁵⁶Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka! ⁵⁷Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁵⁸Anðeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁵⁹Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁶⁰Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁶¹Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁶²Sunce i mjeseèe, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁶³Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁶⁴Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁶⁵Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁶⁶Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁶⁷Studeni i vruæino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁶⁸Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁶⁹Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁷⁰Tuèe i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁷¹Noæi i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁷²Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁷³Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁷⁴Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka! ⁷⁵Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁷⁶Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁷⁷Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁷⁸Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁷⁹Kitovi i sve što se mièe u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁸⁰Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁸¹Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁸²Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁸³Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka! ⁸⁴Sveæenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁸⁵Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁸⁶Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁸⁷Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! ⁸⁸Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peæi užarene, on nas je izbavio iz plamena. ⁸⁹Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova! ⁹⁰Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vjeèna je ljubav njegova!"

Chapter 4

¹ Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kuæi i sretno u svojoj palaèi, ²kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viðenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me. ³I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znaèi. ⁴Doðoše gataoci, èarobnici, zvjezdari i tumaèi znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reæi njezino znaèenje. ⁵Tada doðe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju: ⁶"Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino znaèenje. ⁷Evo viðenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. ⁸Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje. ⁹Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni poèivaše zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega. ¹⁰Ja promatrah viðenja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba, ¹¹silnim glasom vièe: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, poèupajte mu lišæe, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih! ¹²U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim! ¹³Neka mu se promijeni srce èovjeèje, srce životinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka proðe nad njim! ¹⁴Tako su presudili Stražari, tako su odluèili Sveci, da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoæe i postavlja nad njim najnižega od ljudi!' ¹⁵Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino znaèenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reæi; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga." ¹⁶Tada se Daniel, nazvan Baltazar, naèas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reèe: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim znaèenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino znaèenje tvojim mrziteljima! ¹⁷Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji, ¹⁸krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim poèiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: ¹⁹to si ti, o kralju, koji si velik i moæan, velièina ti se poveæala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje. ²⁰A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne proðe sedam vremena nad njim' - ²¹ovo je znaèenje, o kralju, odluka Svevišnjega što æe se ispuniti na mom gospodaru kralju: ²²Izagnat æe te iz društva ljudi i sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, tebe æe prati rosa nebeska; sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoæe. ²³A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje æe se kraljevstvo obnoviti èim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast. ²⁴Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrðem prema siromasima, da bi ti potrajala sreæa." ²⁵Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru. ²⁶Dvanaest mjeseci kasnije, šetajuæi babilonskim kraljevskim dvorom, ²⁷kralj govoraše: "Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moæi, na slavu svoga velièanstva?" ²⁸Još bijahu te rijeèi u ustima njegovim kad s neba doðe glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo; ²⁹bit æeš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, i sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoæe." ³⁰I smjesta se rijeè izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, jeðaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptièje pandže. ³¹"Pošto se navršiše odreðeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oèi prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleæi i uzvisujuæi onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vjeèno, njegova je vlast za sva pokoljenja. ³²Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?' ³³U isti èas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske èasti vrati mi se velièanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku èast i moja velièina još poraste. ³⁴Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, èija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti."

Chapter 5

¹ Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisuæi svojih velikaša; s njima je pio vino. ²Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suðe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. ³Donesoše dakle zlatno i srebrno suðe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. ⁴Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena. ⁵Iznenada se pojaviše prsti èovjeèje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijeænjaku, po okreèenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše. ⁶Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo. ⁷Glasno dozva èarobnike, zvjezdare i gataoce. I reèe kralj mudracima babilonskim: "Tko proèita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit æe obuèen u grimiz, oko vrata nosit æe zlatan lanac i bit æe treæi u kraljevstvu." ⁸Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše proèitati pismo niti mu otkriti znaèenje. ⁹Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni. ¹⁰Kraljica, èuvši rijeèi kralja i velikaša, uðe u gozbenu dvoranu i reèe: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi! ¹¹Ima u tvome kraljevstvu èovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca naðe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slièna mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom èarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca. ¹²Buduæi da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumaèi sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoæe, pozovi stoga Daniela i on æe ti kazati znaèenje." ¹³Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac? ¹⁴Èujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna. ¹⁵Dovedoše mi mudrace i èarobnike da proèitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo znaèenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao. ¹⁶A èujem da si ti kadar dati tumaèenja i da razrješuješ teškoæe. Ako si dakle kadar proèitati ovo pismo i reæi mi njegovo znaèenje, bit æeš odjeven u grimiz i nosit æeš zlatan lanac oko vrata i bit æeš treæi u kraljevstvu." ¹⁷Daniel prihvati rijeè i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja æu proèitati ovo pismo kralju i kazat æu mu njegovo znaèenje. ¹⁸O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, velièinu, velièanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome. ¹⁹Zbog velièine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio. ²⁰No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta. ²¹Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slièno životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeðaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na èelo onoga koga on hoæe. ²²No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo: ²³ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suðe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleæi bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne èuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. ²⁴I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo." ²⁵"A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin. ²⁶A te rijeèi znaèe: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i uèinio mu kraj; ²⁷Tekel: bio si vagnut na tezulji i naðen si prelagan; ²⁸Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima." ²⁹Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase treæim u kraljevstvu. ³⁰Iste te noæi kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.

Chapter 6

¹ A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star veæ šezdeset i dvije godine. ²Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. ³Njima na èelo stavi tri proèelnika - Daniel bijaše jedan od njih - kojima æe satrapi polagati raèun da se ne bi dosaðivalo kralju. ⁴Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad proèelnika i satrapa te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom. ⁵Tada proèelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog èega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naæi ništa takvo, ništa zbog èega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrešenja. ⁶Ti ljudi rekoše tada: "Neæemo naæi nikakva povoda protiv Daniela, osim da naðemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga." ⁷Tada proèelnici i satrapi navališe na kralja te mu rekoše: "O kralju Darije, živ bio dovijeka! ⁸Svi proèelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili èovjeka, osim na tebe, o kralju, bit æe baèen u lavsku jamu. ⁹O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiši naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!" ¹⁰Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu. ¹¹Saznavši Daniel da je spis potpisan, otiðe u svoju kuæu. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajuæi, moleæi i hvaleæi Boga, kako je uvijek èinio. ¹²Oni ljudi nahrupiše i naðoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. ¹³Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: "Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj æe svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili èovjeka, osim na tebe, o kralju, biti baèen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Tako je odluèeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu." ¹⁴Tada rekoše kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu." ¹⁵Èuvši te rijeèi, kralj se vrlo ražalosti i odluèi spasiti Daniela. Sve do sunèeva zalaza nastojaše da ga spasi. ¹⁶Ali oni ljudi navališe na kralja govoreæi: "Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!" ¹⁷Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj reèe Danielu: "Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi." ¹⁸Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapeèati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela. ¹⁹Kralj se vrati u svoj dvor i provede noæ ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti. ²⁰Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i poðe brzo k lavskoj jami. ²¹Kad se primaèe blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?" ²²Daniel odgovori: "O kralju, živ bio dovijeka! ²³Moj je Bog poslao svog Anðela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice." ²⁴Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeðena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. ²⁵Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti. ²⁶Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: "Obilovali mirom! ²⁷Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršæu pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neæe propasti, njegovoj vlasti nema kraja! ²⁸On izbavlja i spasava, èini znake i èudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz šapa lavljih!" ²⁹Daniel bijaše sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca.

Chapter 7

¹ Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio. ²Kazivaše ovako: Noæu u viðenju pogledah, kad eno: èetiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. ³Èetiri goleme nemani iziðoše iz mora, svaka drukèija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. ⁴Dok je promatrah, krila joj se išèupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao èovjek, i bijaše joj dano srce èovjeèje. ⁵Kad eno druga neman: gle, sasvim drukèija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, meðu zubima. I bijaše joj reèeno: "Ustani, nažderi se mesa!" ⁶Gledah dalje, i evo: treæa neman kao leopard, na leðima joj èetiri ptièja krila: imaše èetiri glave, i dana joj je moæ. ⁷Zatim, u noænim viðenjima, pogledah, kad eno: èetvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. ⁸Promatrah joj rogove, i gle: meðu njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom išèupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oèi kao oèi èovjeèje i usta koja govorahu velike hule. ⁹Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao èista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i toèkovi kao žarki oganj. ¹⁰Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuæu tisuæa služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. ¹¹Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. ¹²Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok.

¹³Gledah u noænim viðenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin èovjeèji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. ¹⁴Njemu bi predana vlast, èast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjeèna i nikada neæe proæi, kraljevstvo njegovo neæe propasti. ¹⁵Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viðenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. ¹⁶Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi znaèenje: ¹⁷"One èetiri goleme nemani jesu èetiri kralja koji æe se diæi na zemlji. ¹⁸Ali æe od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni æe ga posjedovati za vijeke vjekova." ¹⁹Zaželjeh tada saznati istinu o èetvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; ²⁰i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše oèi i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veæi nego drugi rogovi. ²¹I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, ²²dok ne doðe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne doðe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. ²³On reèe: "Èetvrta neman bit æe èetvrto kraljevstvo na zemlji, razlièito od svih kraljevstava. Progutat æe svu zemlju, zgazit' je i smrviti. ²⁴A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat æe deset kraljeva, a iza njih æe se podiæi jedan drugi razlièit od onih prvih - i oborit æe tri kralja. ²⁵On æe huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat æe da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci æe biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. ²⁶Tada æe sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti. ²⁷A kraljevstvo, vlast i velièanstvo pod svim nebesima dat æe se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vjeèno, i sve vlasti služit æe mu i pokoravati se njemu." ²⁸Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo saèuvah u srcu svojemu.

Chapter 8

¹ Treæe godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viðenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. ²Gledah viðenje, i dok gledah, naðoh se u Šušanu, èvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viðenju se vidjeh na rijeci Ulaju. ³Podigoh oèi, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije. ⁴Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeæi. Èinio je što je htio, osilio se. ⁵Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujuæi tla; jarac imaše silan rog meðu oèima. ⁶Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrèa na njega u svoj žestini svoje snage. ⁷Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna. ⁸Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše èetiri velika roga prema èetiri vjetra nebeska. ⁹Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. ¹⁰On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. ¹¹Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. ¹²Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opaèine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što èinjaše. ¹³Tada èuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: "Dokle æe trajati ovo viðenje o svagdašnjoj žrtvi i o opaèini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?" ¹⁴Odgovori: "Još dvije tisuæe i tri stotine veèeri i jutara; tada æe Svetište biti oèišæeno." ¹⁵Kad sam ja, Daniel, gledajuæi ovo viðenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki èovjek. ¹⁶Zaèuh glas èovjeèji gdje vièe preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to viðenje!" ¹⁷On poðe onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reèe: "Sine èovjeèji, razumij: jer ovo je viðenje za vrijeme posljednje." ¹⁸On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotaèe i uspravi na mom mjestu. ¹⁹I reèe: "Evo, kazat æu ti što æe doæi na kraju gnjeva, najavljeni svršetak. ²⁰Ovan što si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije. ²¹Rutavi jarac jest kralj Grèke; veliki rog meðu njegovim oèima jest prvi kralj; ²²slomljeni rog i èetiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su èetiri kraljevstva što æe iziæi iz njegova naroda, ali neæe imati njegovu moæ. ²³I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, ustat æe kralj, drzak i lukav. ²⁴Njegova æe moæ porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno æe pustošiti, uspijevat æe u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca. ²⁵Zbog njegove lukavosti prijevara æe uspijevati u njegovoj ruci. On æe se uznijeti u svome srcu, iz èista mira upropastit æe mnoge. Suprotstavit æe se Knezu nad knezovima, ali æe - ne rukom - biti skršen. ²⁶Viðenje o veèerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapeèati, jer je za daleke dane." ²⁷Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viðenja, no nitko to nije dokuèio.

Chapter 9

¹ Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, ²prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema rijeèi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. ³Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeæi moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. ⁴Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajuæi: "Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji èuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i èuvaju zapovijedi tvoje! ⁵Mi sagriješismo, mi bezakonje poèinismo, zlo uèinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. ⁶Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim oèevima, svemu puku zemlje. ⁷U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. ⁸Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim oèevima, jer sagriješismo protiv tebe! ⁹U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega ¹⁰i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima. ¹¹Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajuæi tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega. ¹²Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreæu te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. ¹³Sva ova nesreæa, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. ¹⁴Jahve je bdio nad nesreæom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja uèini, a mi nismo slušali glas njegov. ¹⁵A sada, Gospode, Bože naš, koji si moænom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo uèinismo. ¹⁶Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju."

¹⁷"A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode! ¹⁸Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oèi te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, veæ zbog velikih smilovanja tvojih. ¹⁹Gospode, èuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i èini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!" ²⁰Ja sam još govorio, moleæi se i priznavajuæi grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjuæi Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga. ²¹Dok sam dakle ja još govorio moleæi se, onaj èovjek Gabriel, koga vidjeh na poèetku viðenja, doletje u brzu letu, dotaèe me se u vrijeme veèernjeg prinosa ²²i pouèi me: "Daniele, evo me: doðoh da te pouèim. ²³Od poèetka tvoje molitve izišla je rijeè, i ja doðoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na rijeè, razumij viðenje." ²⁴"Sedamdeset je sedmica odreðeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajèi opaèina, da se stavi peèat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vjeèna pravednost, da se stavi peèat viðenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima. ²⁵Znaj i razumij: Od èasa kad izaðe rijeè 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit æe opet sagraðeni trg i opkop, i to u teško vrijeme. ²⁶A poslije šezdeset i dvije sedmice bit æe Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji æe doæi razorit æe Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i odreðena pustošenja. ²⁷I sklopit æe savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat æe žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit æe grozota pustoši sve do svršetka, dok se odreðeno pustošenje ne obori na pustošnika."

Chapter 10

¹ Treæe godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena rijeè - rijeè istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti rijeè, i razumijevanje bi mu dano u viðenju. ²U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice: ³nisam jeo teènih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne proðoše te tri sedmice. ⁴Dvadeset i èetvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; ⁵podigoh oèi da vidim, i gle: Èovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, ⁶tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oèi kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglaðene, zvuk rijeèi njegovih kao žamor mnoštva. ⁷Jedini ja, Daniel, gledah ovo viðenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. ⁸Ostadoh sam gledajuæi to veliko viðenje; onemoæah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi. ⁹Zaèuh glas njegovih rijeèi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju. ¹⁰I gle: ruka me dotaèe i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove. ¹¹On mi reèe: "Daniele, miljenièe, pripazi na rijeèi koje æu ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reèe, a ja ustadoh dršæuæi. ¹²I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odluèio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su rijeèi uslišane i ja sam došao zbog tvojih rijeèi. ¹³Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, doðe mi u pomoæ. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome, ¹⁴a ja doðoh da ti kažem što æe zadesiti tvoj narod na svršetku dana. Jer još æe jedno viðenje biti za one dane." ¹⁵Pošto mi to reèe, ja oborih pogled na zemlju, bez rijeèi. ¹⁶I gle: onaj, slièan sinu èovjeèjem dotaèe se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog viðenja obuzeše me tjeskobe i onemoæah. ¹⁷I kako æe sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoæah i dah me ostavi?" ¹⁸Tada me se opet dotaèe onaj što bijaše kao èovjek te me okrijepi. ¹⁹On reèe: "Ne boj se, miljenièe! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!" ²⁰Tada æe on: "Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad æu se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a èim svršim, doæi æe Knez Grèke. ²¹Ali æu ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega,

Chapter 11

¹ moje potpore i moga okrilja. ²A sada æu ti otkriti istinu. Evo: još æe tri kralja ustati za Perziju: èetvrti æe biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga bogatstva osili, sve æe podiæi protiv kraljevstva grèkoga. ³Ustat æe junaèki kralj, vladat æe silnom moæu i èiniti što ga bude volja. ⁴A èim se ustane, njegovo æe se kraljevstvo raspasti i bit æe razdijeljeno na èetiri vjetra nebeska, ali ne meðu njegove potomke; i neæe više biti tako moæno kao za njegove vladavine, jer æe njegovo kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima. ⁵Kralj æe Juga postati moæan; jedan æe od njegovih zapovjednika biti moæniji od njega i zavladat æe veæom moæu nego što je njegova. ⁶Nekoliko godina kasnije oni æe se udružiti, a kæi kralja Juga doæi æe kralju Sjevera da sklope ugovor. Ali ona tim neæe saèuvati snagu svoje mišice i njezino se potomstvo neæe održati: bit æe predana ona, i njezina pratnja, i njezino dijete, i njezin pomagaè u tim vremenima. ⁷No jedan æe se izdanak njezina korijena podiæi na njezino mjesto, navalit æe na vojsku, prodrijet æe u tvrðavu kralja Sjevera, postupati s njima po miloj volji i pobijediti ih. ⁸Pa i njihove bogove, njihove kipove i njihovo dragocjeno suðe, srebrno i zlatno, odnijet æe kao plijen u Egipat. Nekoliko godina bit æe jaèi od kralja Sjevera, ⁹koji æe onda prodrijeti u kraljevstvo kralja Juga, odakle æe se vratiti u svoju zemlju. ¹⁰Ali æe se onda njegovi sinovi naoružati, skupit æe silnu vojsku, odluèno æe navaliti i poput poplave proæi, zatim æe se opet zametnuti rat sve do njegove utvrde. ¹¹Tada æe se kralj Juga razgnjeviti i zavojštiti na kralja Sjevera; podiæi æe silnu vojsku i nadvladati vojsku njegovu. ¹²Mnoštvo æe biti uništeno, a on æe se zbog toga uzoholiti; pobit æe desetke tisuæa, ali se neæe održati: ¹³kralj æe Sjevera opet diæi vojsku veæu nego prije, i poslije nekoliko godina navalit æe s velikom, dobro opremljenom vojskom. ¹⁴U to vrijeme mnogi æe se podiæi protiv kralja Juga; ustat æe i nasilnici iz tvog naroda da se ispuni viðenje, ali æe propasti. ¹⁵Doæi æe kralj Sjevera: podiæi æe nasipe da zauzme jedan utvrðeni grad. Mišice Juga neæe odoljeti, pa ni izabrane èete neæe imati snage da se odupru. ¹⁶Onaj æe navaliti protiv njega i uèinit æe s njime kako mu se prohtije - nitko mu se neæe oprijeti: zaustavit æe se u Divoti, uništenje je u njegovim rukama. ¹⁷Èvrsto odluèivši da se pošto-poto domogne svega njegova kraljevstva, sklopit æe s njim ugovor dajuæi mu jednu kæer za ženu da ga upropasti, ali mu neæe uspjeti, neæe se to zbiti. ¹⁸Zatim æe se okrenuti prema otocima i mnoge æe osvojiti, ali æe jedan zapovjednik dokrajèiti tu sramotu, sramotu mu sramotom vratiti. ¹⁹Brže æe nagnuti prema utvrdama svoje zemlje, ali æe posrnuti, pasti, više ga neæe biti. ²⁰Na njegovo æe mjesto doæi jedan koji æe u diku kraljevstva poslati poreznika, ali æe u kratko vrijeme poginuti bez gnjeva i boja. ²¹Na njegovo æe se mjesto uzdiæi nitkov kome ne pripada kraljevska èast. Ali on æe iznenada doæi i spletkama se domoæi kraljevstva. ²²Pred njim æe biti preplavljene i skršene navalne snage i sam knez Saveza. ²³Unatoè sporazumu s njime, izdajnièki æe navaliti i svladati ga s malo ljudi. ²⁴Iznenada æe upasti u bogate pokrajine i postupat æe kako nisu postupali njegovi oèevi ni oèevi njegovih otaca, rasipajuæi meðu svoje plijen, pljaèku i bogatstvo, smišljat æe osnove protiv tvrdih gradova, ali samo za neko vrijeme. ²⁵Pokrenut æe, s velikom vojskom, svoju snagu i hrabrost protiv kralja Juga. Kralj Juga krenut æe u rat s mnogom i moænom vojskom, ali neæe izdržati, jer æe se protiv njega skovati spletke. ²⁶I oni koji jeðahu za njegovim stolom skršit æe ga: njegova æe vojska biti uništena i mnogi æe posjeèeni popadati. ²⁷Oba æe kralja smišljati zlo; sjedeæi za istim stolom, govorit æe laži jedan drugome: ali neæe uspjeti, jer je svršetak odložen do odreðenog vremena. ²⁸Vratit æe se on u svoju zemlju s velikim blagom; srcem protiv svetoga Saveza, uèinit æe svoje i vratiti se u svoju zemlju. ²⁹U odreðeno vrijeme opet æe krenuti protiv Juga, ali sada neæe biti kao prvi put. ³⁰Kitimski æe brodovi navaliti na njega, i on æe se uplašiti. Vratit æe se, bjesnjeti protiv svetoga Saveza i opet æe se sporazumjeti s onima koji napustiše sveti Savez. ³¹Èete æe njegove doæi i oskvrnuti svetište-tvrðu, dokinut' svagdašnju žrtvu i ondje postaviti grozotu pustoši. ³²Svojim æe spletkama navesti na otpad one koji se ogrešuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat æe postojani i vršit æe svoje. ³³Umnici u narodu pouèavat æe mnoštvo, ali æe ih jedno vrijeme zatirati maèem i ognjem, izgnanstvom i pljaèkanjem. ³⁴Dok ih budu zatirali, samo æe im nekolicina pomagati, a mnogi æe im se pridružiti prijevarno. ³⁵Od umnika neki æe pasti, da se prokušaju, probrani, èisti do vremena svršetka, jer još nije došlo odreðeno vrijeme. ³⁶Kralj æe raditi što god mu se prohtije, uznoseæi i uzdižuæi sebe iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit æe hule i uspijevat æe dok se gnjev ne navrši - jer ono što je odreðeno, to æe se ispuniti. ³⁷Neæe mariti za bogove svojih otaca ni za Miljenika ženÄa niti za kojega drugog boga: samog æe sebe izdizati iznad sviju. ³⁸Mjesto njih èastit æe boga tvrðava, boga koga nisu poznavali njegovi oèevi, èastiti ga zlatom i srebrom, dragim kamenjem i drugim dragocjenostima. ³⁹Navalit æe na tvrðave gradova pomoæu stranog boga: one koji njega priznaju obasut æe poèastima i dat æe im vlast nad mnoštvom i dijelit æe im zemlju za nagradu. ⁴⁰U vrijeme svršetka kralj æe se Juga zaratiti s njime; kralj æe Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konjanicima i svojim mnogim brodovima. Provalit æe u zemlje i proæi njima poput poplave. ⁴¹Prodrijet æe u Divotu i mnogi æe pasti. Njegovim æe rukama izmaæi Edom i Moab i glavnina sinova Amonovih. ⁴²Pružit æe svoju ruku za zemljama: Egipat mu neæe izmaæi. ⁴³On æe se domoæi zlatnog i srebrnog blaga i svih dragocjenosti Egipta. Pratit æe ga Libijci i Etiopljani. ⁴⁴Ali æe ga uznemiriti vijesti s istoka i sa sjevera te æe poæi vrlo gnjevan da uništi i zatre mnoštvo. ⁴⁵Postavit æe svoje dvorske šatore izmeðu mora i Svete gore Divote. Ali æe i njemu doæi kraj, i nitko mu neæe pomoæi.

Chapter 12

¹ U ono æe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit æe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj æe se narod spasiti - svi koji se naðu zapisani u Knjizi. ²Tada æe se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vjeèni život, drugi za sramotu, za vjeènu gadost. ³Umnici æe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uèili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeènost. ⁴A ti, Daniele, drži u tajnosti ove rijeèi i zapeèati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi æe tumarati, i bezakonja æe rasti." ⁵Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke. ⁶Jedan upita èovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: "Kada æe doæi kraj tim èudesima?" ⁷Zaèuh èovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunuæi se Vjeèno živim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada doðe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve æe se to svršiti." ⁸Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako æe to svršiti?" ⁹On reèe: "Idi, Daniele, ove su rijeèi tajne i zapeèaæene do vremena svršetka. ¹⁰Mnogi æe se oèistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici æe i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neæe urazumjeti, a umnici æe razumjeti. ¹¹Od èasa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuæu dvjesta i devedeset dana. ¹²Blago onomu koji doèeka i dosegne tisuæu trista trideset i pet dana! ¹³A ti idi i otpoèini; ustat æeš da primiš svoju baštinu na kraju dana."

Chapter 13

¹ U Babilonu življaše neki èovjek po imenu Jojakim. ²On se oženi Suzanom, kæerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. ³Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kæer po Zakonu Mojsijevu. ⁴Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuæu imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih. ⁵One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reèe Gospod: "Bezakonje izaðe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljaèima naroda." ⁶Ovi posjeæivahu kuæu Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraæahu se njima. ⁷Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža. ⁸Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe. ⁹Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oèi od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove. ¹⁰Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku, ¹¹jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom, ¹²ali su živo nastojali da je svaki dan vide. ¹³Jednom se rastadoše rekavši: "Hajdemo kuæi, doba je ruèku." I svaki ode na svoju stranu, ¹⁴ali se vratiše i naðoše na istom mjestu. Ispitujuæi se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateæi Suzanu samu. ¹⁵I dok su tako vrebali zgodan dan, uðe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruæe. ¹⁶Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu. ¹⁷Ona reèe djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zakljuèajte vrtna vrata da se okupam!" ¹⁸One uèine kako im zapovjedi: zakljuèaše vrtna vrata te iziðoše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni. ¹⁹Èim djevojke izaðoše, oni ustadoše i pritrèaše k njoj. ²⁰"Evo, rekoše, vrtna su vrata zakljuèana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša! ²¹Ako li neæeš, mi æemo protiv tebe svjedoèiti da je neki mladiæ bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke." ²²Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: uèinim li to, smrt me èeka; ne uèinim li, neæu vam ruci umaæi. ²³Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom." ²⁴I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju, ²⁵a jedan potrèa i otvori vrtna vrata. ²⁶Kad ukuæani èuše krikove u vrtu, dotrèaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo. ²⁷Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne èu. ²⁸Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Doðoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. ²⁹Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, kæer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju. ³⁰Ona doðe sa svojim roditeljima, djecom i svim roðacima. ³¹A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika. ³²Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote. ³³Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. ³⁴Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu. ³⁵Ona plaèuæi, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. ³⁶Starci rekoše: "Dok mi šetasmo sami po vrtu, uðe ona sa dvije djevojke, zakljuèa vrtna vrata i otpusti djevojke. ³⁷Priðe k njoj mladiæ koji bijaše skriven i leže s njom. ³⁸Mi bijasmo u kutu vrta; videæi to bezakonje, potrèasmo k njima. ³⁹Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladiæa jer bijaše jaèi od nas pa otvori vrata i pobježe. ⁴⁰Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše. ⁴¹Ne htjede nam kazati. Za to svjedoèimo." Povjerova im zbor - tÓa oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt. ⁴²Suzana povika iza glasa: "Bože vjeèni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, ⁴³ti znadeš da su lažno svjedoèili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne uèinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene." ⁴⁴Gospod usliši njezin vapaj. ⁴⁵Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momèiæa Daniela. ⁴⁶On povika iza glasa: "Ja sam èist od krvi njezine!" ⁴⁷Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "Što si to kazao?" ⁴⁸Stade posred njih i reèe: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kæer Izraelovu? ⁴⁹Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedoèiše protiv nje." ⁵⁰Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: "Doði, sjedni meðu nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!" ⁵¹Tada im reèe Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja æu ih ispitati." ⁵²Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reèe mu: "Stari zlikovèe, sada doðoše na te grijesi koje nekoæ uèini, ⁵³donoseæi nepravedne presude, osuðujuæi nedužne i oslobaðajuæi krivce, dok Gospod govori: 'Nedužna i pravedna da nisi ubio.' ⁵⁴Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom trišljom." ⁵⁵Daniel reèe: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anðeo je Božji veæ dobio od Boga zapovijed da te rasijeèe po sredini." ⁵⁶I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reèe: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula! ⁵⁷Ovako ste radili sa kæerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kæi Judina ne podloži vašem bezakonju. ⁵⁸Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom." ⁵⁹Daniel mu reèe: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anðeo Božji èeka s maèem u ruci da te rasijeèe po sredini te vas obojicu zatre." ⁶⁰Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju. ⁶¹I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedoèenje. ⁶²I uèiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv. ⁶³Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju kæer Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini roðaci, što se na njoj ne naðe ništa sramotno. ⁶⁴I od onoga dana Daniel postade velik u oèima naroda.

Chapter 14

¹ Kralj Astijag bi pridružen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac. ²Daniel življaše kod kralja, koji ga poštivaše više nego bilo kojega od svojih prijatelja. ³A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, èetrdeset ovaca i šest metreta vina. ⁴I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu. ⁵Stoga mu reèe kralj: "Zašto se ti ne klanjaš Belu?" On odgovori: "Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!" ⁶Tada æe kralj: "Ti dakle misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?" ⁷I reèe Daniel smiješeæi se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj još nije ni jeo ni pio." ⁸Kralj, bijesan, dozva Belove sveæenike te im reèe: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet æete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet æe Daniel što pogrdi Bela." ⁹I reèe Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj rijeèi!" A sveæenika Belovih bijaše sedamdeset, ne brojeæi žene i djecu. ¹⁰Kralj tako uðe s Danielom u hram Belov. ¹¹Sveæenici mu Belovi rekoše: "Mi æemo iziæi, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zakljuèaj vrata i zapeèati ih svojim prstenom; ako ujutro doðeš i ne naðeš da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, naš klevetnik." ¹²Nisu se bojali, jer bijahu naèinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo. ¹³Ali kad oni izaðoše i kralj dade postaviti jela Belu, ¹⁴Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred oèima kraljevim. Tada iziðoše, zakljuèaše vrata, zapeèatiše ih kraljevim prstenom te otiðoše. ¹⁵Sveæenici, po obièaju, doðoše noæu sa ženama i djecom: sve izjedoše i popiše. ¹⁶Kralj sutradan urani, a tako i Daniel. ¹⁷I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li peèati nepovrijeðeni?" - "Nepovrijeðeni su, kralju", odgovori Daniel. ¹⁸Èim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!" ¹⁹Daniel se nasmija; zadrža kralja da ne uðe, pa mu reèe: "Pogledaj pod, istraži èije su ovo stope!" ²⁰"Vidim stope muškaraca, žena i djece" reèe kralj. ²¹I bijesan, dade uhvatiti sveæenike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu. ²²Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram. ²³A bijaše i velik zmaj koga štovahu Babilonci. ²⁴Kralj reèe Danielu: "Hoæeš reæi da je mjeden? Gle! Živi, jede, pije: neæeš valjda kazati da ovo nije živi bog. Pokloni mu se!" ²⁵Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog živi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja æu ubiti ovu zmiju bez maèa i bez toljage." ²⁶I reèe kralj: "Dajem ti!" ²⁷Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeèe, naèini od toga kuglice te ih baci zmaju u ždrijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel reèe: "Gledajte èemu se klanjate!" ²⁸Kad to èuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: "Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, sveæenike pokla." ²⁹Navališe dakle kralju i rekoše: "Predaj nam Daniela, inaèe æemo ubiti tebe i tvoj dom!" ³⁰I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela. ³¹Oni ga baciše u lavlju jamu: i ostade ondje šest dana. ³²U jami bijaše sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoše ništa da bi proždrli Daniela. ³³A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje. ³⁴I Anðeo Gospodnji reèe Habakuku: "Odnesi ruèak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!" ³⁵Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!" ³⁶Anðeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseæi za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. ³⁷I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ruèak što ti ga šalje Bog!" ³⁸A Daniel reèe: "Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube." ³⁹I ustade Daniel i blagova, a Anðeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju. ⁴⁰Sedmoga dana doðe kralj da oplaèe Daniela; priðe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi. ⁴¹Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!" ⁴²I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih uèas požderaše pred njegovim oèima.

Hosea

Chapter 1

¹ Rijeè Jahvina koja doðe Hošei, sinu Beerijevu, u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina Joaševa, kralja izraelskog. ²Poèetak rijeèi Jahvinih Hošei. Jahve reèe Hošei: "Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludnièku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Jahve!" ³I on ode, uze Gomeru, kæer Diblajimovu, koja zaèe i rodi mu sina. ⁴Jahve mu reèe: "Nadjeni mu ime Jizreel, jer još samo malo i kaznit æu pokolje jizreelske na domu Jehuovu i dokonèat æu kraljevstvo doma Izraelova. ⁵I u taj dan slomit æu luk Izraelov u Dolini jizreelskoj." ⁶I ona opet zaèe i rodi kæer. I reèe mu Jahve: "Nadjeni joj ime Nemila, jer mi odsad neæe biti mila kuæa Izraelova, od nje æu se povuæi; ⁷a omiljet æe mi kuæa Judina, spasit æu je Jahvom, Bogom njihovim, a neæu je spasiti lukom, maèem ni kopljem, ni konjima ni konjanicima." ⁸Kad odoji Nemilu, zaèe opet i rodi sina. ⁹I reèe Jahve: "Nadjeni mu ime Ne-narod-moj, jer više niste narod moj i ja vama nisam više Onaj koji jest."

Chapter 2

¹ "A djece Izraelove bit æe brojem k'o pijeska u moru što se izmjerit' ne može ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod,' zvat æe ih: 'Sinovi Boga živoga.' ²Ujedinit æe se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit æe sebi jednoga glavara i otiæi æe iz zemlje; jer velik æe biti dan jizreelski. ³Recite braæi svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.' ⁴Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek' odbaci od sebe bludnièenja i preljube izmeð' svojih dojki, ⁵da je golu ne svuèem te uèinim da bude k'o na dan roðenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i žeðu ne umorim. ⁶Ja joj djece neæu milovati, jer djeca su to bludnièka. ⁷Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zaèe. Da, rekla je: 'Trèat æu za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piæe moje.' ⁸Stoga æu put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne naðe više svojih staza. ⁹I trèat æe za milosnicima, ali ih stiæi neæe, tražit æe ih, al' ih neæe pronaæi. Tada æe reæi: 'Idem se vratiti prvome mužu, jer sretnija bijah prije nego sada.' ¹⁰I ona nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega naèiniše baale. ¹¹Stoga æu uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme i svoj mošt u pravi èas; oduzet æu svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju; ¹²sad æu joj otkriti sramotu na oèi njenih milosnika, i nitko je iz moje neæe izbaviti ruke. ¹³Uèinit æu kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlaðacima, subotama i svim blagdanima njezinim. ¹⁴Opustošit æu joj èokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaæa što mi je dadoše moji milosnici.' Obratit æu ih u šikarje, i životinje æe ih poljske obrstiti. ¹⁵Kaznit æu je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trèala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala - rijeè je Jahvina. ¹⁶Stoga æu je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu. ¹⁷I vratit æu joj ondje njene vinograde, i od Doline æu akorske uèiniti vrata nade. Ondje æe mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta. ¹⁸U onaj dan - rijeè je Jahvina - ti æeš me zvati: 'Mužu moj', a neæeš me više zvati: 'Moj Baale.' ¹⁹Uklonit æu joj iz usta imena baalska i neæe im više ime spominjati. ²⁰U onaj dan, uèinit æu za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, maè i boj istrijebit æu iz zemlje da mirno u njoj poèiva. ²¹Zaruèit æu te sebi dovijeka; zaruèit æu te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; ²²zaruèit æu te sebi u vjernosti i ti æeš spoznati Jahvu. ²³U onaj dan - rijeè je Jahvina - odazvat æu se nebesima, a ona æe se zemlji odazvati; ²⁴zemlja æe se odazvati žitu, moštu i ulju, a oni æe se odazvati Jizreelu. ²⁵I posijat æu ga u zemlji, zamilovat æu Nemilu, Ne-narodu mom reæi æu: 'Ti si narod moj!' a on æe reæi: 'Bože moj!'"

Chapter 3

¹ Potom mi Jahve reèe: "Idi opet, ljubi ženu koja drugog ljubi i èini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima okreæu i žude za kolaèima od grožða." ²Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek jeèma, ³i rekoh joj: "Za mnogo dana ostat æeš mi povuèena, neæeš se odavati bludu ni podavati nikojem èovjeku, a ni ja neæu k tebi prilaziti." ⁴Jer mnogo æe dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza, bez žrtve i bez stupa, bez opleæka i bez kumira. ⁵Poslije toga, sinovi æe se Izraelovi vratiti; tražit æe Jahvu, Boga svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom æe pristupiti k Jahvi i k njegovim dobrima, na kraju dana.

Chapter 4

¹ Èujte rijeè Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje. ²Nema više vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Božjega u zemlji, veæ proklinjanje i laž, ubijanje i kraða, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže. ³Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru. ⁴Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram parbiti, sveæenièe. ⁵Danju ti posræeš, a noæu s tobom posræe i prorok; pogubit æu mater tvoju. ⁶Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz sveæenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja æu tvoje zaboraviti sinove. ⁷Što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili, Slavu su svoju Sramotom zamijenili. ⁸Grijesima mog naroda oni se hrane, duša im hlepi za bezakonjem njegovim. ⁹I sa sveæenikom bit æe k'o i s narodom; kaznit æu ga za njegove putove i naplatit æu mu za njegova djela. ¹⁰Jest æe, ali se nasititi neæe; bludnièit æe, ali se neæe množiti, jer oni su prestali štovati Jahvu - ¹¹blud, mošt i vino zarobiše im srce. ¹²Narod moj savjet traži od drva, palica mu njegova daje odgovore: jer duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju. ¹³Oni žrtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kad, pod hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom sjenom. I zato, odaju li se vaše kæeri bludu, èine li preljub vaše nevjeste, ¹⁴neæu vam kazniti kæeri što bludnièe niti nevjeste vaše što preljub èine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i žrtvuju s milosnicama hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja! ¹⁵Ako li se ti bludu odaješ, Izraele, neka bar Juda ne griješi! I ne idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven, ne kunite se "živoga mi Jahve." ¹⁶Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako da ga Jahve sad pase k'o janje na prostranoj livadi? ¹⁷Efrajim se udružio s kumirima: pusti ga! ¹⁸A kad završe pijanku, bluda se prihvaæaju, Sramotu vole više nego Slavu svoju. ¹⁹Vihor æe ih svojim krilima stegnuti i njihovi æe ih osramotit' žrtvenici.

Chapter 5

¹ Poslušajte ovo, sveæenici, pazi, dome Izraelov, dome kraljev, de posluhni, jer vaš je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mreža napeta na Taboru. ²Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali æu ih sve kazniti. ³Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije sakriven: da, Efrajime, bludu si se odao, okaljao si se, Izraele. ⁴Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda meðu njima; oni Jahve ne poznaju. ⁵Ponos Izraelov svjedoèi protiv njega; svojom krivnjom posrnu Efrajim, posrnut æe i Juda s njim. ⁶Iæi æe s ovcama i govedima Jahvu tražiti ali ga naæi neæe - povukao se od njih! ⁷Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar æe žarki proždrijeti polja njihova. ⁸Zasvirajte u rog u Gibeji, u trublju u Rami, uzbunite Bet Aven: za petama su ti, Benjamine! ⁹Opustošit æe Efrajima u dan kazne: meðu plemenima Izraelovim objavljujem ono što je sasvim pouzdano. ¹⁰Knezovi judejski postadoše poput onih što razmièu meðe; na njih æu k'o vodu gnjev svoj izliti. ¹¹Efrajim je tlaèitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo iæi za ništavilom. ¹²A ja æu biti poput moljca Efrajimu, kao gnjilež kuæi Judinoj. ¹³Tad je Efrajim svoju bolest vidio, a Juda ranu svoju; i poðe Efrajim u Asiriju, obrati se Juda velikome kralju; al' on vas neæe iscijeliti niti vam ranu vašu zalijeèiti. ¹⁴Jer k'o lav æu biti Efrajimu, kao laviæ domu Judinu; ja, ja æu razderati i otiæi, odnijet æu i nitko neæe spasiti. ¹⁵Poæi æu, vratit æu se na svoje mjesto, dok krivnju ne priznaju i lice moje ne potraže; kad u nevolji budu, iskat æe me.

Chapter 6

¹ "Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on æe nas iscijeliti: on je udario, on æe nam poviti rane; ²poslije dva dana oživit æe nas, treæeg æe nas dana podignuti i mi æemo živjeti pred njim. ³Težimo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On æe nam doæi poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju." ⁴Što za tebe mogu uèiniti, Efrajime? Što za tebe mogu uèiniti, Judo? K'o oblak jutarnji ljubav je vaša, k'o rana rosa koje nestaje. ⁵Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao rijeèima usta svojih; al' sud æe tvoj izaæi k'o svjetlost. ⁶Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice. ⁷Al' oni su kod Adama prekršili Savez i ondje mene iznevjerili. ⁸Gilead je grad zlikovaèki, pun krvavih tragova. ⁹Družba je sveæenièka kao zasjeda razbojnièka: ubijaju na šekemskom putu; odista, sramotu poèinjaju! ¹⁰Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i skvrni se Izrael. ¹¹I tebi sam, Judo, žetvu odredio kad okrenem udes naroda svoga.

Chapter 7

¹ Kad hoæu Izraela lijeèiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloæa Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuæu provaljuje, a vani napadaju razbojnici. ²I u srcu svome oni ne kažu da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje. ³Svojom zloæom razveseljuju kralja, a knezove podlošæu svojom. ⁴Svi su oni preljubnici, kao peæ su ražarena koju pekar više ne potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne. ⁵U dan kralja našega knezovi obolješe od žestine vina, a on ruku pruža pijanima. ⁶U zavjeri srce im se žari poput peæi; svu noæ njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni; ⁷poput peæi svi se raspalili te proždiru svoje suce. Padoše svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije.

⁸Efrajim se miješa s narodima, Efrajim je pogaèa što je ne prevrnuše. ⁹Tuðinci proždiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu pobijeliše glavu, a on toga i ne zna! ¹⁰Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoèi; i oni se ne vraæaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne traže! ¹¹Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju. ¹²Kamo god otišli, na njih æu razapeti svoju mrežu, oborit æu ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloæu. ¹³Teško njima jer od mene odbjegoše! Propast na njih jer se pobuniše protiv mene! Otkupit' ih hoæu, a oni protiv mene lažu. ¹⁴Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim ležajima; razdiru svoje lice zbog žita i mošta, ali protiv mene se bune. ¹⁵Dok sam im ja mišicu krijepio, oni su zlosti smišljali protiv mene! ¹⁶Okreæu se prema ništavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi razbješnjela jezika knezovi æe im od maèa pasti, bit æe im to na ruglo u zemlji egipatskoj!

Chapter 8

¹ Trublju na usta, poput stražara na Domu Jahvinu; jer oni moj Savez prestupiše, otpadoše od moga Zakona. ²Meni vièu: "Poznajemo te, Bože Izraelov." ³Ali je Izrael odbacio dobro, dušman æe ga progoniti. ⁴Kraljeve su postavljali bez mene, knezove birali bez znanja moga. Od srebra svog i zlata naèiniše sebi kumire da budu uništeni. ⁵Odbacih tvoje tele, Samarijo, na njih se gnjev moj rasplamtio. Dokle æe ostati neèisti sinovi Izraelovi? ⁶Umjetnik ga je neki naèinio, i ono Bog nije. Prometnut æe se u komadiæe tele samarijsko. ⁷Posijali su vjetar, i požet æe oluju; žito im neæe proklijati, neæe brašna dati; ako ga i dade proždrijet æe ga tuðinci.

⁸Progutan je Izrael, evo ga meðu narodima poput nevrijedne posude; ⁹jer otiðoše k Asircu, divljem magarcu što sam živi! Efrajim obdaruje milosnike. ¹⁰Neka ih samo obdaruje, meðu narode æu ih sada razasuti: i doskora æe uzdrhtati pod teretom kralja knezova. ¹¹Žrtvenike je umnožio Efrajim, za grijeh su mu oni poslužili. ¹²Da mu i tisuæu zakona svojih napišem, oni ih smatraju tuðima. ¹³Nek' žrtvuju klanice što mi ih prinose, nek' samo jedu meso! Jahvi se ne mile. Odsad æe se spominjati bezakonja njihova i njihove æe kazniti grijehe: u Egipat æe se oni vratiti. ¹⁴Izrael je zaboravio tvorca svoga i sebi dvorove sagradio; Juda je namnožio gradove tvrde. Oganj æu pustiti na gradove njegove; vatra æe mu dvorove progutati.

Chapter 9

¹ Ne raduj se, Izraele, ne klièi k'o drugi narodi; bludu se oda, jer, ostavivši Boga svoga, zavolio si plaæu bludnièku po svim gumnima žitnim. ²Ni gumno ni kaca neæe ih hraniti, i mlado æe ih vino prevariti. ³Neæe više živjeti u zemlji Jahvinoj, Efrajim æe se vratiti u Egipat i neèista æe jela jesti u Asuru. ⁴Neæe više Jahvi lijevati vina, nit' æe mu prinositi žrtve svoje; kruh æe im biti kao kruh žalosti, i neèist æe biti tko ga bude jeo; jer njihov je kruh samo za njih, neæe uæi u Dom Jahvin. ⁵Što æete èiniti na dan blagdanski, na dan svetkovine Jahvine? ⁶Jer, evo gdje odoše pred pustošenjem; prihvatit æe ih Egipat, sahraniti Memfis, srebrna im blaga kopriva æe baštiniti, šatore æe njihove obrasti trnje. ⁷Doðoše dani kazne! Doðoše dani odmazde! Nek' znade Izrael! Lud je prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog buntovništva. ⁸Efrajim uhodi šator prorokov, stavljaju mu zamke po svim putovima, odmazda je u kuæi Boga njegova. ⁹U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut æe se Jahve bezakonja njihova i grijehe æe njihove kazniti. ¹⁰Kao grožðe u pustinji naðoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše; oni doðoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti i postadoše grozote kao ljubimci njihovi. ¹¹Odletje poput ptice slava Efrajimova: od roðenja, od utrobe, od zaèeæa. ¹²Ako i podignu svoje sinove, oduzet æu ih prije dobi muževne, da, teško njima kada ih ostavim! ¹³Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posaðen, al' æe Efrajim djecu svoju voditi na klanje. ¹⁴Daj im, o Jahve! A što da im dadeš? Daj im krilo jalovo, dojke usahle. ¹⁵U Gilgalu sva je njihova zloæa, ondje sam ih zamrzio. Zbog njihovih djela opakih iz kuæe svoje æu ih izagnati, voljeti ih više neæu, svi su im knezovi odmetnici. ¹⁶Pogoðen je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda neæe imati. Ako im se i rodi djece, ubit æu im mili plod utrobe. ¹⁷Odbacit æe ih Bog moj jer ga nisu poslušali; i potucat æe se meðu narodima.

Chapter 10

¹ Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I što mu je više rodilo plodova, to je više umnažao žrtvenike; što mu je bogatija zemlja bila, to je kiæenije dizao stupove. ²Srce je njihovo prijevarno, okajat æe to oni! Porušit æe im On žrtvenike, polomiti stupove njihove. ³Kazat æe tada: "Mi kralja nemamo jer se Jahve bojali nismo. TÓa èemu bi nam bio kralj?" ⁴Rijeèi prosiplju, lažno se kunu, sklapaju saveze; a pravo cvate k'o otrovno bilje u brazdama polja. ⁵Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega tuguje narod njegov, sveæenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom njegovom jer je od njega prognana. ⁶A njega samog odvuæi æe u Asiriju na dar velikome kralju. Efrajima stid æe spopasti, crvenjet æe se Izrael zbog svoje odluke. ⁷Uništena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na površju. ⁸Bit æe razorene sramne uzvišice, grijeh Izraelov; trnje æe i èièak rasti po žrtvenicima njihovim. Tad æe govoriti brdima: "Pokrijte nas!" i bregovima: "Padnite na nas!" ⁹Veæma no u dane gibejske griješio si, Izraele! A da se i ondje zaustaviše, ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske? ¹⁰Kako mi se svidi, kaznit æu ih: sabrat æe se protiv njih narodi da ih za dvostruko kazne bezakonje. ¹¹Efrajim je junica dobro nauèena koja rado vrše; šiju æu joj lijepu ujarmiti, upregnut æu Efrajima. Juda æe orati, Jakov branat'. ¹²Sijte pravednost, požet æete ljubav; krèite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu tražite dok ne doðe i podaždi vam pravdom. ¹³Orali ste bezbožnost, želi bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao si se u kola svoja i u mnoštvo svojih ratnika, ¹⁴zato æe se vika bojna razlijegati tvojim gradovima i sve æe ti tvrðe biti razorene k'o što Šalman razori Bet Arbel u dan ratni, kada mater smrskaše na sinovima. ¹⁵Evo što vam Betel uèini jer ste u zlu ogrezli: u zoru æe zavijek nestati kralja Izraelova!

Chapter 11

¹ Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. ²Al' što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su žrtvovali, kadili kumirima. ³A ja sam Efrajima hodati uèio, držeæi ga za ruke njegove; al' oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo. ⁴Užima za ljude privlaèio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onaj koji u èeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti. ⁵U zemlju egipatsku on æe se vratiti, Asirac æe mu kraljem biti, jer se ne htjede vratiti k meni. ⁶Maè æe bješnjeti njegovim gradovima, uništiti prijevornice njegove, proždirat æe zbog spletaka njegovih. ⁷Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Višnjem dozivlju, nitko da ga podigne. ⁸Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te dadem kao Admu, da uèinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba: ⁹neæu više gnjevu dati maha, neæu opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne èovjek: Svetac posred tebe - neæu više gnjevan dolaziti! ¹⁰Za Jahvom æe iæi on, k'o lav on æe rikati; a kad zarikao bude, sinovi æe mu veselo dohrliti sa zapada; ¹¹k'o ptice æe dohrliti iz Egipta, k'o golubica iz zemlje asirske, i naselit æu ih po kuæama njihovim - rijeè je Jahvina.

Chapter 12

¹ Opkolio me lažju Efrajim i prijevarom Izraelov dom. A i Juda još je nestalan Bogu, Svecu vjernome. ²Efrajim pase vjetar, za vjetrom istoènim trèi cio dan, sve više je laži njegovih i nasilja. Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat. ³S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit æe Jakova prema postupcima, vratit æe mu po djelima njegovim. ⁴Veæ u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi muževnoj s Bogom se borio. ⁵S Anðelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Našao ga je u Betelu i ondje mu je govorio. ⁶Da, Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime njegovo. ⁷Ti se dakle Bogu svojem vrati, èuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda! ⁸U ruci je Kanaanu kriva tezulja, on voli zakidati. ⁹I reèe Efrajim: "Samo sam se obogatio, blago sam nagomilao." Ali ništa mu od sveg dobitka neæe ostati, jer se ogriješio bezakonjima. ¹⁰Ja sam Jahve, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske, još æu ti dati da stanuješ pod šatorima kao u dane Sastanka; ¹¹govorit æu prorocima, umnožit æu viðenja i po prorocima prispodobom uèiti. ¹²Gilead je puko bezakonje, ispraznost sama; u Gilgali žrtvuju bikove; zato æe im oltari biti k'o hrpe kamenja u brazdama poljskim. ¹³Jakov pobježe u kraj aramski, za ženu služaše Izrael, za ženu jednu stada èuvaše. ¹⁴Al' po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta, i po Proroku on ga je èuvao. ¹⁵Pregorko ga Efrajim uvrijedi: stoga æe krv njegovu na nj svaliti, platit æe mu Gospod njegov za pogrde.

Chapter 13

¹ Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaše on prvak u Izraelu, al' ogriješi se Baalom i poginu. ²I sad još griješe oni od srebra praveæ' sebi kipove, kumire po svojoj mašti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - žrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce! ³Zato, bit æe oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi. ⁴A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. ⁵Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj. ⁶Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasiæenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše. ⁷Stoga æu im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba; ⁸kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja æu se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav æu proždrijeti meso njihovo, zvijeri æe ih poljske rastrgati. ⁹Uništit æu te, Izraele, i tko æe ti pomoæi? ¹⁰TÓa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane - oni za koje si govorio: "Daj mi kralja i knezove!" ¹¹U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdžbi ti ga uzimam. ¹²Dobro se èuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen. ¹³Doðoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo èedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine! ¹⁴Ja æu ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti æu ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih oèiju! ¹⁵Tako je rodan meðu braæom Efrajim, ali æe doæi vjetar istoèni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit æe mu izvore, presahnuti studence, opljaèkat mu riznicu, blago odnijeti.

Chapter 14

¹ Ispaštat æe Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od maèa past æe oni, djecu æe njihovu smrskati, žene trudne rasporiti. ²Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. ³Uzmite sa sobom rijeèi i Jahvi se vratite. Recite mu: "Skini sa nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana. ⁴Asirac nas neæe izbavljati i neæemo konje više jahati niti æemo djelu ruku svojih govoriti: 'Bože naš!' - jer u tebe sirota milost nalazi." ⁵Iscijelit æu ih od njihova otpada, od svega æu ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. ⁶Bit æu kao rosa Izraelu; kao ljiljan on æe cvasti, pustit æe korijen poput jablana, ⁷nadaleko pružat æe izdanke. Ljepota æe mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. ⁸Opet æe u mojoj sjeni boraviti, uzgajat æe svoju pšenicu, vinograde gajit' što æe steæi ime vina helbonskog. ⁹Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena èempresa: po meni si rodan plodovima. ¹⁰Tko je mudar neka shvati ovo, i èovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, grešnici na njima posræu.

Joel

Chapter 1

¹ Rijeè Jahvina koja doðe Joelu, sinu Petuelovu. ²Èujte ovo, starci, poèujte, svi žitelji zemlje! Je li ovakvo što ikad bilo u vaše dane il' u dane vaših otaca? ³Recite ovo svojim sinovima, vaši sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu. ⁴Što ostavi šaška, proždrije skakavac, što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, što ostavi gusjenica, proždrije ljupilac. ⁵Probudite se, pijanice, i plaèite! Sve vinopije, tužite za novim vinom: iz usta vam je oteto. ⁶Jer prekri moju zemlju narod moæan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji, oènjaci mu kao u lavice. ⁷Opustoši mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca, grane su im pobijeljele. ⁸Plaèite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaruènikom svojim. ⁹Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tuže sveæenici, sluge Jahvine. ¹⁰Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito, vino propade, presahnu ulje. ¹¹Tugujte, težaci, kukajte, vinogradari, za pšenicom i za jeèmom, jer propade žetva poljska. ¹²Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasuši. Da, nestade radosti izmeðu sinova ljudskih. ¹³Sveæenici, opašite kostrijet i tužite! Službenici žrtvenika, narièite! Doðite, prenoæite u kostrijeti, službenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga našeg nesta prinosnice i ljevanice! ¹⁴Naredite sveti post, proglasite zbor sveèani; starješine, saberite sve stanovnike zemlje u kuæu Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi: ¹⁵"Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg. ¹⁶Ne išèeznu li hrana pred našim oèima? Nije li nestalo radosti i sreæe iz Doma Boga našega? ¹⁷Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme jer žita nesta. ¹⁸Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Èak i stada ovaca kaznu podnose. ¹⁹Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska. ²⁰Èak i zvijeri èeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske.

Chapter 2

¹ Trubite u trubu na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje dršæu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu. ²Dan pun mraka i tmine, dan oblaèan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti æe ga igda biti do vremena najdaljih. ³Pred njim oganj proždire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tužna. Ništa mu ne umièe. ⁴Nalik su na konje, jure poput konjanika. ⁵Buèe kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaèu, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu. ⁶Pred njima narodi dršæu i svako lice problijedi. ⁷Skaèu k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo naprijed, ne odstupa od svog puta. ⁸Ne tiskaju jedan drugog, veæ svak' ide svojom stazom. Padaju od strijela ne kidajuæ' redova. ⁹Na grad navaljuju, na zidine skaèu, penju se na kuæe i kroz okna ulaze poput lupeža. ¹⁰Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrèaju, zvijezdama se trne sjaj. ¹¹I Jahve glas svoj šalje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je silno velik, zapovijedi njegove moæan izvršitelj. Da, velik je Jahvin dan i vrlo strašan. Tko æe ga podnijeti? ¹²"Al' i sada - rijeè je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteæ', plaèuæ' i kukajuæ'." ¹³Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrðe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. ¹⁴Tko zna neæe li se opet ražaliti, neæe li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu! ¹⁵Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor sveèani, ¹⁶narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, èak i nejaè na prsima. Neka ženik iziðe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje. ¹⁷Izmeðu trijema i žrtvenika neka tuže sveæenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže meðu narodima: Gdje im je Bog?" ¹⁸Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu. ¹⁹Odgovori Jahve svojem narodu: "Šaljem vam, evo, žita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad više neæu pustiti da budete na sramotu narodima. ²⁰Protjerat æu Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istoèno more, zalaznicu u Zapadno more. Diæi æe se njegov smrad, dizat æe se trulež njegova." (Jer uèini stvari velike.) ²¹O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve uèini djela velika. ²²Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voæke daju rod, smokva i loza nose izobila. ²³Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoæ. ²⁴Gumna æe biti puna žita, kace æe se prelijevati od vina i ulja. ²⁵"Nadoknadit æu vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas." ²⁶Jest æete izobila, jest æete do sita, slavit æete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama èudesno postupao. ("Moj se narod neæe postidjeti nikad više.") ²⁷"Znat æete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više. Moj se narod neæe postidjeti nikad više."

Chapter 3

¹ "Poslije ovoga izlit æu Duha svoga na svako tijelo, i proricat æe vaši sinovi i kæeri, vaši æe starci sanjati sne, a vaši mladiæi gledati viðenja. ²Èak æu i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one. ³Pokazat æu znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima." ⁴Sunce æe se prometnut' u tminu a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i strašan. ⁵Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni æe biti, jer æe na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao što Jahve reèe, a meðu preživjelima oni koje Jahve pozove.

Chapter 4

¹ "Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad okrenem udes Judeji i Jeruzalemu, ²sakupit æu sve narode i povesti ih u dolinu Jošafat. Ondje æu im suditi zbog Izraela, naroda mog i moje baštine, koju rastjeraše meðu narode i razdijeliše moju zemlju meðu se. ³Baciše ždrijeb za moj narod; davali su djeèake za bludnice, djevojke prodavali za vino i pili." ⁴"I vi, Tire i Sidone, što hoæete od mene? I vi, filistejski kraljevi? Želite li mi se osvetiti? Ako se budete svetili meni, osveta æe brzo na vaše glave. ⁵Na vas što mi oteste srebro i zlato, što odnesoste bogate mi riznice u svoje hramove, ⁶na vas koji prodavaste Grcima sinove Jude i Jeruzalema da biste ih otjerali od domovine njihove. ⁷Gle, ja ih kanim diæi s mjesta gdje god ih prodaste, i uèinit æu da vam zloèin vaš padne na glave. ⁸Prodat æu vaše sinove i kæeri sinovima Judinim, a oni æe ih prodat' Sabejcima, daleku narodu. Jer Jahve reèe!" ⁹Razglasite ovo meðu narodima! Posvetite se za rat! Dižite junake! Naprijed, navalite, svi ratnici! ¹⁰Prekujte raonike u maèeve, kosire u koplja, nek' slabiæ kaže: "Junak sam!" ¹¹Pohitajte i doðite, svi okolni narodi, i ondje se saberite! (Jahve, onamo pošalji svoje junake!) ¹²"Budite se, narodi, stupajte u Dolinu Jošafat, jer æu ondje sjesti da sudim svim okolnim narodima. ¹³Hvatajte se srpa: ljetina je zrela. Ustanite, siðite: tijesak je pun, prelijevaju se kace, jer je velika zloæa njihova." ¹⁴Mnoštvo, mnoštvo u Dolini Odluke! Da, blizu je dan Jahvin u Dolini Odluke! ¹⁵Sunce i mjesec pomrèaše, zvijezde potamnješe. ¹⁶Jahve grmi sa Siona, glas diže iz Jeruzalema; nebo se i zemlja tresu. Ali je Jahve utoèište svome narodu i zaštita sinovima Izraela. ¹⁷"Znat æete tada da sam ja Jahve vaš Bog što stoluje na Sionu, svetoj gori svojoj. Jeruzalem æe biti svetište, tuðinac više neæe kroza nj proæi." ¹⁸Kad doðe taj dan, kapat æe gore moštom, iz bregova æe brizgati mlijeko, kroza sva korita rijeèna u Judeji voda æe proteæi. Vrelo æe šiknuti iz kuæe Jahvine da natopi Dolinu sitimsku. ¹⁹Egipat æe opustjeti, Edom æe postati beživotna pustinja zbog nasilja uèinjena sinovima Judinim, jer proliše krv nevinu u njihovoj zemlji. ²⁰Judeja æe dovijek biti naseljena i Jeruzalem u sva koljena. ²¹"Osvetit æu krv njihovu za koju se nisam još osvetio." Jahve æe diæi Dom svoj na Sionu.

Amos

Chapter 1

¹ Rijeèi Amosa, pastira iz Tekoe. Njegova viðenja o Izraelu u doba judejskoga kralja Uzije i Jeroboama, sina Joaša, izraelskoga kralja, dvije godine prije potresa. ²Veli on: "Jahve grmi sa Siona, iz Jeruzalema glas mu se ori; stoèarski pašnjaci tuže i suši se vrh Karmela." ³Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Damaska, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer su vrhli Gilead cijepom željeznim, ⁴pustit æu oganj na dom Hazaelov da sažeže Ben-Hadadove dvorce; ⁵polomit æu zasune Damaska, istrijebiti živalj Bikat Avena i žezlonošu iz Bet Edena; narod æe aramski u ropstvo u Kir," veli Jahve Gospod. ⁶Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Gaze, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer odvedoše sve u izgnanstvo i Edomu predadoše, ⁷pustit æu oganj na zidine Gaze da dvorce joj sažeže. ⁸Istrijebit æu žitelje ašdodske i žezlonošu iz Aškelona. Pružit æu ruku na Ekron da ostatak filistejski pogine," veli Jahve Gospod. ⁹Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Tira, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer predade sve izgnanike Edomu i nisu se sjetili bratskog saveza, ¹⁰pustit æu oganj na zidove Tira da sažeže njihove dvorce." ¹¹Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Edoma, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer gonjaše brata maèem prigušujuæ' samilost svoju, jer gnjev svoj potpirivaše jednako, jer poticaše bijes svoj, ¹²pustit æu oganj na Teman da sažeže dvorce u Bosri." ¹³Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Amonovih sinova, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer parahu trudnice gileadske da rašire granice svoje, ¹⁴potpalit æu oganj na zidinama Rabe da dvorce joj sažeže, s bojnom grajom u dan rata, s burama u dan vihora, ¹⁵a kralj æe im otiæ' u izgnanstvo, on i knezovi njegovi s njime," veli Jahve Gospod.

Chapter 2

¹ Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Moaba, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer kosti edomskoga kralja spališe u vapno, ²pustit æu oganj na Moab da dvorce kerijotske sažeže, a Moab æe umrijet u metežu, s bojnom grajom i sa zvukom trube; ³oborit æu suca u njemu i poklati sve knezove s njime," veli Jahve Gospod. ⁴Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Judina, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer odbaciše Zakon Jahvin i njegovih se odredaba ne držahu; zavedoše ih lažni bozi za kojima iðahu oèevi njihovi, ⁵pustit æu oganj na Judu, da sažeže dvorce jeruzalemske." ⁶Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Izraela, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za sandale; ⁷jer gaze po glavi siromahu i sirotinju na zlo vode; sin i otac k istoj djevojci idu da oskvrnu moje sveto ime; ⁸i na haljinama u zalog uzetima leže kraj svakoga žrtvenika; i piju vino oglobljenih u Domu Boga svojega. ⁹Ja pred njima istrijebih Amorejce visoke k'o cedar, jake poput hrašæa, ja uništih i plod na njima i korijen pod njima. ¹⁰Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i èetrdeset vas godina vodih po pustinji da zaposjednete zemlju amorejsku. ¹¹Ja podigoh proroke izmeð' vaših sinova i nazirejce meðu vašim mladiæima. Nije li tako, sinovi Izraelovi? - rijeè je Jahvina. ¹²Al' vi nagnaste nazirejce da vino piju, a prorocima zapovjediste: 'Ne prorokujte!' ¹³Gle, ja vas prignjeèujem o tlo pod vama, k'o što vršalice gnjeèe klasje; ¹⁴neæe biti bijega brzu, jaka neæe uèvrstiti snaga, junak se neæe spasiti, ¹⁵strijelac se neæe održati, hitri trkaè pobjeæ' neæe, nit' æe jahaè umaæi, ¹⁶najsrèaniji æe ratnici bježat' nagi onog dana" - rijeè je Jahvina.

Chapter 3

¹ Poèujte, sinovi Izraelovi, ovu rijeè koju Jahve zbori protiv vas, protiv svakoga roda što ga izvedoh iz zemlje egipatske: ²"Meðu svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato æu vas kazniti za sve grijehe vaše." ³Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore? ⁴Rièe li lav u šumi ako plijena nema? Reži li laviæ u brlogu ako ništa ne ulovi? ⁵Pada l' ptica na zemlju ako na njoj zamke nema? Diže li se mreža sa zemlje ako se ništa ne uhvati? ⁶Trubi li truba po gradu da se narod ne uzbuni? Hoæe li kob pogoditi grad ako je Jahve ne pošalje? ⁷Ništa ne èini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. ⁸Lav rièe: tko da se ne prestravi? Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje? ⁹Proglasite ovo po dvorcima asirskim i po dvorcima u zemlji egipatskoj; recite: "Skupite se na planini Samarije, pogledajte velik nered u njoj i tlaèenje posred nje." ¹⁰Jer ne znaju èiniti pravo - rijeè je Jahvina - u dvorcima gomilaju nasilje i tlaèenje. ¹¹Stog ovako govori Jahve Gospod: "Neprijatelj æe opkoliti zemlju, utvrde æe tvoje razvaliti, tvoje dvorce oplijeniti." ¹²Ovako govori Jahve: "Kao kad pastir istrgne dvije golijeni ili komadiæ uha iz lavljih ralja, tako æe se istrgnuti sinovi Izraelovi koji sjede u Samariji na rubu poèivaljke i na divanima." ¹³Èujte i posvjedoèite protiv doma Jakovljeva - rijeè je Jahve Gospoda, Boga nad Vojskama: ¹⁴"Onoga dana kad kaznim Izraela za zloèine, kaznit æu i žrtvenike betelske; žrtvenièki æe se rozi odlomiti i na tlo popadati. ¹⁵Razorit æu zimsku kuæu i ljetnu kuæu, propast æe kuæe bjelokosne. Mnogih æe kuæa nestati" - rijeè je Jahvina.

Chapter 4

¹ Poèujte ovu rijeè, krave bašanske, što boravite na samarijskoj gori, tlaèite potrebite, ugnjetavate siromahe, govorite muževima: "Donesi da pijemo!" ²Zakle se Jahve Gospod svetošæu svojom: "Dolaze vam, evo, dani kad æe vas izvlaèiti kukama, a posljednju od vas ostima. ³Kroz pukotine æete izlaziti, ne obziruæ' se nikamo, i biti baèene prema Hermonu" - rijeè je Jahvina. ⁴"Idite samo u Betel i griješite, u Gilgal i množite grijehe svoje! Prinosite svakog jutra žrtve, i desetine svaki treæi dan. ⁵Palite tijesto uskislo na žrtvu zahvalnicu, oglasite žrtve dragovoljne, razglasite ih, jer to volite, sinovi Izraelovi" - rijeè je Jahve Gospoda. ⁶"Zato dadoh da vam zubi èisti ostanu u svim gradovima vašim, ostavih vas bez kruha u svim selima vašim; pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina. ⁷"Uskratih vam i kišu tri mjeseca prije žetve; pustih da kiši na jedan grad, al' ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se - na koje ne pustih kiše - sasušilo. ⁸Dva-tri grada lutahu tako u treæi da piju vode, ali se ne mogoše napiti, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina. ⁹"Udarah vas snijeæu i medljikom, sasuših vam vrtove i vinograde, proždriješe vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina. ¹⁰"Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladiæe vaše poklah maèem, a konji vam bjehu k'o plijen odvedeni; napunih vam nosnice smradom iz tabora vašega, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina. ¹¹"Obarah vas k'o što Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste k'o glavnja iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina. ¹²"Stog æu, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer æu tako s tobom postupiti, pripravi se, Izraele, da susretneš Boga svoga!" ¹³Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva èovjeku misao svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih, Jahve, Bog nad Vojskama, njegovo je ime.

Chapter 5

¹ Poèujte ovu rijeè što je iznosim protiv vas, naricaljku, dome Izraelov: ²Pade i više neæe ustati djevica izraelska. Na tlu svojem ona leži, nikog da je digne. ³Jer ovako govori Jahve Gospod domu Izraelovu: u gradu iz kojeg izlažaše tisuæa, ostat æe stotina, iz kojeg izlažaše stotina, ostat æe ih deset. ⁴Jer ovako govori Jahve domu Izraelovu: "Tražite i živjet æete. ⁵Ne tražite Betela, ne idite u Gilgal, ne putujte u Beer Šebu, jer æe Gilgal bit odveden u izgnanstvo, a Betel æe se prometnuti u ništa. ⁶Tražite Jahvu i živjet æete, il' æe ko' oganj zahvatiti kuæu Josipovu i sažeæ' je, a u Betelu nikog da plamen ugasi." ⁷Jao onima koji pravdu pretvaraju u pelin, u prah bacaju poštenje! ⁸On napravi Vlašiæe i Štapce, on obræe mrak u zoru, a dan u najglušu noæ. On saziva morske vode i valja ih preko lica zemlje. Jahve mu je ime. ⁹Nenadano šalje pustoš na tvrðavu i utvrdi propast nosi. ¹⁰Mrze èovjeka što na vratima pravdu dijeli i grde onog što zbori pošteno. ¹¹Stoga, jer gazite siromaha, dižuæi od njega porez u žitu - u kuæama što ih sazdaste od tesanika nikad živjet' neæete; iz ljupkih vinograda što ih posadiste nikad neæete piti vina. ¹²Jer znam mnoge vaše zloèine, i vaše grijehe pregoleme: tlaèite pravednika i primate mito, odbijajuæ' siromaha na gradskim vratima. ¹³Mudrac šuti u ovo vrijeme, jer vremena su tako zla. ¹⁴Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli, i da Jahve, Bog nad Vojskama, odista s vama bude kao što velite da jest. ¹⁵Mrzite zlo, ljubite dobro, držite pravicu na gradskim vratima, pa æe se možda Jahve, Bog nad Vojskama, smilovat' ostatku Josipovu. ¹⁶Stog ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Gospod: "Na svakom æe trgu biti kuknjava, po svim æe ulicama zapomagati: 'Jao! Jao!' Težake æe sazvat' da jauèu, narikaèe da narièu, ¹⁷bit æe jauk u svakom vinogradu, jer æu proæi posred tebe" - veli Jahve. ¹⁸"Jao vama što žudite za danom Jahvinim! Što æe vam biti dan Jahvin? Tama, a ne svjetlost. ¹⁹Bit æe vam k'o onom što uteèe lavljim raljama, a sretne ga medvjed; koji uðe u kuæu i stavi ruku na zid, a ujede ga zmija. ²⁰Neæe li dan Jahvin biti tama, a ne svjetlost? Mrklina, a ne sunèan sjaj? ²¹Mrzim i prezirem vaše blagdane i nisu mi mile vaše sveèanosti. ²²Paljenice kad mi prinosite, prinosnice mi vaše nisu mile, na prièesnice se od ugojenih telaca vaših i ne osvræem. ²³Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neæu da slušam zvuke vaših harfa. ²⁴Pravda nek' poteèe kao voda i pravica k'o bujica silna. ²⁵Prinosiste li mi žrtve i prinos u pustinji èetrdeset godina, dome Izraelov? ²⁶Nosit æete Sikuta, svoga kralja, i Kevana, boga svoga, likove što ih sebi napraviste, ²⁷dok vas budem odvodio onkraj Damaska," govori Jahve - Bog nad Vojskama njemu je ime.

Chapter 6

¹ Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima "prvina naroda", kojima se obraæa dom Izraelov. ²Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siðite u Gat filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im podruèje veæe od vašega? ³Mislite: daleko je kobni dan, a primièete vlast nasilja. ⁴Ležeæi na bjelokosnim posteljama, na poèivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; ⁵deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David, ⁶piju vino iz vrèeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare. ⁷Stog æe prvi sad biti prognani; umuknut æe veselje raskošnika. ⁸Zakle se Gospod Jahve samim sobom - rijeè je Jahve, Boga nad Vojskama: "Gnušam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat æu grad i sve u njemu." ⁹Ako i deset ljudi ostane u jednoj kuæi, umrijet æe. ¹⁰Roðak æe i spaljivaè prionuti da iznesu kosti iz kuæe; ako bi tko upitao onog u kutu kuæe: "Je li još tko ostao s tobom?" on æe odvratiti: "Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti." ¹¹Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kuæa ruši u komade, mala se kuæa ori u komadiæe. ¹²Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin? ¹³Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: "Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?" ¹⁴"Ha, evo, dome Izraelov, dižem na te - rijeè je Jahve, Boga nad Vojskama - narod što æe vas tlaèiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog potoka."

Chapter 7

¹ Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, sazda skakavce kad otava poèe nicati, otava nakon kraljevske kosidbe. ²Kad izjedoše sav zemaljski usjev, rekoh: "Jahve Gospode, oprosti, molim te! Kako æe Jakov preživjeti onako malen?" ³I Jahve se stoga pokaja: "Neæe biti", reèe Jahve. ⁴Evo što mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da kažnjava; veæ proždrije veliki Bezdan i uprav poèe gutati polje. ⁵A ja æu: "Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako æe Jakov preživjeti onako malen?" ⁶I Jahve se stog pokaja: "Ni ovoga neæe biti", reèe Jahve Gospod. ⁷Evo što mi Jahve Gospod pokaza: gle, èovjek stoji na zidu, u ruci mu visak. ⁸"Što vidiš, Amose?" - upita me Jahve. "Visak", rekoh. Tada Gospod reèe: "Evo, izmjerit æu viskom svoj narod izraelski; neæu ga više štedjeti. ⁹Razorit æe se uzvišice Izakove, opustjeti svetišta izraelska, i s maèem æu ustati na kuæu Jeroboamovu." ¹⁰Amasja, sveæenik betelski, poruèi izraelskom kralju Jeroboamu: "Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih rijeèi. ¹¹Jer ovako on govori: 'Jeroboam æe poginuti od maèa, a Izrael æe iz svoje zemlje u izgnanstvo.'" ¹²Amasja reèe Amosu: "Odlazi, vidioèe! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! ¹³Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram." ¹⁴"Nisam bio prorok ni proroèki sin" - odgovori Amos Amasji - "bio sam stoèar i gajio sam divlje smokve: ¹⁵ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reèe: 'Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.' ¹⁶Sada èuj rijeè Jahvinu. Ti veliš: 'Ne prorokuj protiv Izraela, ne prorièi protiv doma Izakova.' ¹⁷Zato ovako govori Jahve: 'Tvoja æe žena bludnièit' po gradu, sinovi tvoji i kæeri od maèa æe pasti, tvoja æe se zemlja užetom razdijeliti, a ti æeš umrijeti na neèistu tlu, i Izrael æe otiæi u izgnanstvo iz svoje zemlje.'"

Chapter 8

¹ Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, kotarica zrela ploda: ²"Što vidiš, Amose?" - upita me. "Kotaricu zrela ploda", rekoh. Tada mi Jahve reèe: "Moj narod izraelski dozreo je za propast; neæu ga više štedjeti. ³I hramske æe pjevaèice jaukati toga dana - rijeè je Jahve Gospoda - bit æe mnoštvo trupla, svuda æe se bacati." ⁴Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! ⁵Kažete: "Kad li æe mlaðak proæi, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuæ' efu, poveæavajuæi šekel, da varamo krivim mjerama: ⁶da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita. ⁷Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: "Dovijeka neæu zaboraviti nijednoga vašeg djela." ⁸Neæe l' se od toga zemlja potresti, protužiti svi njeni stanovnici, neæe li se sva podiæi kao Nil, spustiti kao Rijeka egipatska?

⁹"Toga æu dana - rijeè je Jahve Gospoda - uèiniti da sunce zapadne u podne, i pomraèit æu zemlju u po bijela dana. ¹⁰Okrenut æu svetkovine vaše u kuknjavu i sve vaše pjevanje u tužaljku; obuæi æu u kostrijet svako bedro, oæelavit æu svaku glavu. Bit æe kao kad se tuži za jedincem, i što ostane, bit æe kao dan gorèine." ¹¹"Evo, dani dolaze - rijeè je Jahve Gospoda - kad æu poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeð vode, veæ slušanja rijeèi Jahvine. ¹²Tumarat æe od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se ištuæi rijeè Jahvinu, ali je neæe naæi. ¹³U onaj æe dan obamirati od žeði lijepe djevojke i mladiæi. ¹⁴Koji se kunu Grijehom samarijskim i zaklinju se: 'Tako živ bio bog tvoj, Dane!' i: 'Tako živ bio Ljubimac tvoj, Beer Šebo!' oni æe pasti i nikad ustati neæe."

Chapter 9

¹ Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj žrtvenika i govori: "Udari u glavice stupova, neka se pragovi zatresu! Svima æu satrti glave, što ostane, pod maè æu udariti. Nijedan neæe uteæi, nitko se neæe spasiti. ²Zariju li se i u Podzemlje, išèupat æe ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande æu ih skinuti. ³Ako se sakriju i navrh Karmela, naæi æu ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit æu Zmaju da ih proždre. ⁴Ako i u izgnanstvo odu pred neprijateljem, naredit æu maèu da ih sasijeèe; upravit æu oèi na njih, ali na nesreæu, ne na dobro." ⁵Jahve, Gospod nad Vojskama... on dodirne zemlju i ona se potrese, svi joj stanovnici protuže; diže se sva poput Nila i spušta k'o Rijeka egipatska. ⁶On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica - Jahve mu je ime. ⁷"Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Kušani" - rijeè je Jahvina. "Ne izvedoh li ja Izraela iz zemlje egipatske, kao Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz Kira?" ⁸Gle, oèi Jahve Gospoda uprte su na grešno kraljevstvo, izbrisat æe ga s lica zemlje. "Ipak neæu sasvim zatrti dom Jakovljev" - rijeè je Jahvina. ⁹"Jer, gle, zapovijed æu dati i rastresti dom Izraelov meðu sve narode, k'o što se trese žito u rešetu, da ni zrnce na zemlju ne padne. ¹⁰Svi grešnici naroda moga od maèa æe pasti, svi koji kažu: 'Nije blizu i neæe nas stiæi nesreæa.'" ¹¹"U dan æu onaj podiæi raspalu kolibu Davidovu, zatvorit' joj pukotine, popraviti mjesta ruševna, opet je sazidati k'o u stara vremena, ¹²da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano ime moje" - rijeè je Jahve Gospoda, tvorca svega toga. ¹³"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kada æe oraè stizat' žeteoca, mastilac grožða sijaèa, kad æe planine procuriti mladim vinom i svi se bregovi prelijevati njime. ¹⁴Okrenut æu sudbinu naroda moga Izraela: obnovit æe gradove srušene i živjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i jesti njihov rod. ¹⁵Posadit æu ih u zemlju njihovu i nikad se više neæe išèupati iz zemlje koju im dadoh" - veli Jahve, Bog tvoj.

Obadiah

Chapter 1

¹ Viðenje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! Èuli smo vijest od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: "Ustajte! Na nj u boj krenimo!" ²"Jer gle, uèinit æu te najmanjim meðu narodima, prezrenim veoma. ³Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u peæinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: 'Tko li æe me na zemlju skinuti?' ⁴Da se vineš k'o orao, gnijezdo sviješ meðu zvijezdama, i odande skinut æu te" - rijeè je Jahvina. ⁵"Doðu li k tebi lupeži il' kradljivci noæni, kako li æeš biti oplijenjen! Neæe li te okrasti po miloj volji? Doðu li trgaèi k tebi, zar æe i pabirka ostaviti? ⁶Kako li Edom bješe pretresen, skrivena mu skrovišta pretražena! ⁷Do granica te potjeraše, svi te saveznici tvoji prevariše, nadvladaše te tvoji prijatelji! Oni što kruh tvoj jedu zamku ti staviše: 'Sasvim je bez uma!' ⁸Neæu li u dan onaj - rijeè je Jahvina - uništit' mudraca u Edomu i razum iz gore Ezavljeve? ⁹Ratnike tvoje, Temane, užas æe spopasti, i posljednji æe biti istrijebljen na gori Ezavljevoj." "Za pokolj ¹⁰i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram æe te pokriti i nestat æeš zasvagda. ¹¹U dan onaj kad stajaše postrance, dok mu tuðinci blago odvodiše, dok stranci ulažahu na vrata njegova i ždrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaše kao jedan od njih. ¹²Ne naslaðuj se bratu u dan nesreæe njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni! ¹³Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreæe njegove! Ne naslaðuj se njegovom propašæu u dan nesreæe njegove! Ne pružaj ruke na imanje njegovo u dan nesreæe njegove! ¹⁴Ne stoj na raskršæima da pobiješ njegove bjegunce! Ne izdaji preživjelih njegovih u dan tjeskobni!" ¹⁵Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat æe ti se milo za drago, tvoja æe djela na tvoju glavu pasti. ¹⁶"Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit æe svi narodi bez oduška, pit æe i iskapiti - i bit æe k'o da ih nigda bilo nije. ¹⁷Al' na gori Sionu bit æe spasenici - postat æe sveta - i dom æe Jakovljev baštiniti svoju baštinu. ¹⁸Dom æe Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev strnjika. Potpalit æe ga i proždrijeti, i od doma Ezavljeva nitko neæe ostati" - rijeè je Jahvina. ¹⁹Žitelji negepski baštinit æe goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit æe kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin æe baštiniti Gilead. ²⁰A izgnana nekoæ vojska sinova Izraelovih baštinit æe Kanaan sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit æe gradove negepske. ²¹Izbavitelji æe uzaæi na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada æe nastat' kraljevstvo Jahvino.

Jonah

Chapter 1

¹ Rijeè Jahvina doðe Joni, sinu Amitajevu: ²"Ustani," reèe mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloæa njihova popela do mene." ³A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siðe u Jafu i naðe laðu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve. ⁴Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da æe se laða razbiti. ⁵Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz laðe bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno laðe, legao i zaspao tvrdim snom. ⁶Zapovjednik laðe pristupi mu i reèe: "Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda æe nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo." ⁷Potom rekoše jedni drugima: "Hajde da bacimo ždrijeb da vidimo od koga nam doðe ovo zlo." Baciše ždrijeb i pade ždrijeb na Jonu. ⁸Oni mu onda rekoše: "Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snaðe, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?" ⁹On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju." ¹⁰Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: "Što si to uèinio!" Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve - sam im je to pripovjedio. ¹¹Oni ga zapitaše: "Što da uèinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer se more sve bješnje dizalo. ¹²On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa æe vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme." ¹³Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih. ¹⁴Tad zazvaše Jahvu i rekoše: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog života ovoga èovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: èiniš kako ti je milo." ¹⁵I uzevši Jonu, baciše ga u more - i more presta bjesnjeti. ¹⁶Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoše žrtvu Jahvi i uèiniše zavjete.

Chapter 2

¹ Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noæi ostade Jona u ribljoj utrobi. ²Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. ³On reèe: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi èuo glas. ⁴Ti me baci moru u dubine, i voda me opteèe. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me. ⁵Pomislih: odbaèen sam ispred oèiju tvojih. Al' ipak oèi upirem svetom Hramu tvojem. ⁶Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše, ⁷siðoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj. ⁸Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu. ⁹Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju. ¹⁰A ja æu ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit æu. Spasenje je od Gospoda." ¹¹Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.

Chapter 3

¹ Rijeè Jahvina doðe Joni drugi put: ²"Ustani," reèe mu, "idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što æu ti reæi." ³Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga - tri dana hoda. ⁴Jona proðe gradom dan hoda, propovijedajuæi: "Još èetrdeset dana i Niniva æe biti razorena." ⁵Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najveæega do najmanjega. ⁶Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. ⁷Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. ⁸Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeæu, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je èinio. ⁹Tko zna, možda æe se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?" ¹⁰Bog vidje što su èinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreæe kojom im bijaše zaprijetio i ne uèini.

Chapter 4

¹ Joni bi veoma krivo i rasrdi se. ²I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeæi u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrðem i da se nad nesreæom brzo sažališ. ³Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti." ⁴Jahve odgovori: "Srdiš li se ti s pravom?" ⁵Jona iziðe iz grada i sjede s istoka gradu; naèini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što æe biti od grada. ⁶A Jahve Bog uèini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izlijeèi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova. ⁷Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu. ⁸Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruæ istoèni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reèe: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti." ⁹Bog upita Jonu: "Srdiš li se s pravom zbog bršljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut nasmrt." ¹⁰Jahve mu reèe: "Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noæ nikao i u jednu noæ usahnuo. ¹¹A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuæa ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!"

Micah

Chapter 1

¹ Rijeè Jahvina, upuæena Miheju Morešeæaninu u vrijeme Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. Njegova viðenja o Samariji i o Jeruzalemu. ²Èujte, narodi, vi svi! Slušaj, zemljo, i sve što te ispunja! Gospod Jahve protiv vas æe svjedoèiti - Gospod iz svetoga Hrama svojega! ³Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim. ⁴Gore se rastapaju pod njegovim koracima i doline rasijedaju kao vosak pred ognjem, kao voda što se razlijeva niz obronak. ⁵Sve je to za zloèinstvo Jakovljevo i za grijehe doma Izraelova. Koje je zloèinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? Što su uzvišice Judine? Nije li Jeruzalem? ⁶"Uèinit æu od Samarije kamenu gomilu u polju, ledinu za vinograd. Zavaljat æu kamenje njezino u dolinu, otkrit æu joj temelje. ⁷Razbit æe se svi njeni kipovi, sva æe joj se plaæa bludnièka ognjem spaliti, raskomadat æu sve njene idole, jer su od bludnièke plaæe nakupljeni, i opet æe postati plaæom bludnièkom." ⁸"Zato æu zakukati i zaridati, iæi æu gol i bos, zavijat æu kao šakali, urlikat æu kao nojevi. ⁹Jer njenoj rani nema lijeka, sve do Jude dopire, dotièe Vrata moga naroda, sve do Jeruzalema! ¹⁰Ne objavljujte toga u Gatu, u Akonu nemojte plakati! U Bet Leafri valjajte se u prašini! ¹¹Odlazi sramotno, stanovnice šafirska! Iz svoga grada nije izašla stanovnica saananska! Bet Haesel išèupan je iz temelja, iz svojih èvrstih osnova. ¹²Kako se može nadati sreæi stanovnica marotska? Jer nesreæa silazi od Jahve sve do vrata jeruzalemskih. ¹³Upregni brze konje u bojna kola, stanovnice lakiška! To je bio poèetak grijeha Kæeri sionske, jer su se u tebi našla zloèinstva Izraelova. ¹⁴Zato æeš dati otpusnicu Morešet Gatu, domovi æe akzipski razoèarati kraljeve izraelske. ¹⁵Još æu ti dovesti osvajaèa, stanovnice mareška, stiæi æe do Adulama slava Izraelova. ¹⁶Èupaj kosu i ostriži se za milom djecom svojom! Postani æelava kao orao lešinar, jer su izgnana daleko od tebe."

Chapter 2

¹ Teško onima koji smišljaju nedjelo i snuju zlo na posteljama svojim! Kad svane dan, oni ga izvrše, jer je sila u njihovoj ruci. ²Zažele li polja, otimaju ih, i kuæe, uzimaju ih; èine nasilje èovjeku i kuæi njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu. ³Zato ovako govori Jahve: "Evo tome rodu smišljam zlo iz kojega neæete izvuæi vratova, niti æete hoditi ponosito, jer æe biti zlo vrijeme. ⁴U onaj æe vam se dan složiti rugalica, zapjevati tužaljka i reæi: 'Propalo je! Posve smo opustošeni, baština je naroda moga otuðena i nitko da mu je vrati, naša polja podijeljena su odmetniku.' ⁵Zato neæe biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru Jahvinu." ⁶"Ne balite!" - bale oni - "Tako se ne bali! Sramota na nas neæe pasti! ⁷Zar æe biti proklet dom Jakovljev? Zar je Jahve izgubio strpljivost? Zar on tako postupa? Nisu li rijeèi njegove ugodne Izraelu, narodu njegovu?" ⁸Vi se sami dižete kao neprijatelji narodu mojemu. Èovjeku nezazornu vi otimate kabanicu, onome koji bez straha putuje ratne strahote dosuðujete. ⁹Vi izgonite žene moga naroda iz njihovih milih domova; djeci njihovoj zauvijek oduzimate slavu koju sam im dao: ¹⁰"Ustanite, idite! Ovo nije poèivalište! Zbog neèistoæe teško vas uže svezalo." ¹¹Kad bi mogao biti nadahnut èovjek koji izmišlja ovu opsjenu: "Prorokujem ti vino i piæe", on bi bio prorok narodu ovome. ¹²Svega æu te sabrati, Jakove, sakupit æu Ostatak Izraelov! Smjestit æu ih zajedno kao ovce u toru, kao stado na paši - neæe se bojati nikoga. ¹³Pred njima stupa rušilac: oni æe se porušiti i uæi, kroz vrata æe proæi i izaæi; pred njima æe iæi njihov kralj, Jahve æe biti na èelu.

Chapter 3

¹ Potom rekoh: "Èujte sada, glavari kuæe Jakovljeve, suci doma Izraelova! Nije li na vama da znate što je pravo? Ali vi mrzite dobro, a ljubite zlo! ²Vi ljudima derete kožu s tijela i meso s kosti njihovih. ³Oni proždiru tijelo moga naroda i deru mu kožu, lome kosti. Oni ih komadaju kao u loncu, kao meso u punom kotlu! ⁴Zato, oni æe Jahvu zazivati, a on im neæe odgovoriti. Sakrit æe, u ono vrijeme, lice od njih zbog zloèina koje su poèinili." ⁵Ovako govori Jahve protiv prorokÄa koji moj narod zavode: "Ako imaju zalogaj u zubima, proglašuju: 'Mir!' Ali protiv onoga koji im ništa ne stavlja u usta naviještaju sveti rat. ⁶Zato æete imati noæ mjesto vaših viðenja i tminu mjesto proricanja. Zaæi æe sunce tim prorocima i dan æe za njih pomrèati. ⁷Tada æe se posramiti vidovnjaci i zblaniti vraèari. Svi æe oni pokriti gubice, jer odgovora Božjeg neæe biti. ⁸Ali ja sam pun snage i duha Jahvina, pun pravde i jakosti da objavim Jakovu opaèinu njegovu, Izraelu njegov grijeh. ⁹Èujte dakle ovo, glavari kuæe Jakovljeve, suci doma Izraelova, vi kojima se pravda gadi te izvræete sve što je ispravno! ¹⁰Vi koji gradite Sion u krvi i Jeruzalem u zloèinu! ¹¹Glavari njegovi sude prema mitu, sveæenici njegovi pouèavaju radi zarade, proroci njegovi bale za novac. A na Jahvu se oni pozivaju i govore: 'Nije li Jahve u našoj sredini? Neæe na nas zlo navaliti.' ¹²Poradi vas i vaše krivnje Sion æe biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma prekrit æe šuma."

Chapter 4

¹ Dogodit æe se na kraju danÄa: Gora Doma Jahvina bit æe postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. ²K njoj æe se stjecat svi narodi, nagrnut æe mnoga plemena i reæi: "Hajde, uziðimo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On æe nas nauèit' svojim putovima, i hodit æemo stazama njegovim. Jer æe sa Siona Zakon izaæi, rijeè Jahvina iz Jeruzalema." ³On æe upravljati mnogim puèanstvima i bit æe sudac moænim narodima. Svoje æe maèeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove. Narod na narod neæe maèa dizati niti æe se više za rat vježbati. ⁴Svaki æe mirno živjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga neæe plašiti. To rekoše usta Jahve nad Vojskama. ⁵Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga našega, uvijek i dovijeka. ⁶"U onaj dan - rijeè je Jahvina - sabrat æu hrome, okupiti raspršene i sve kojima sam zlo uèinio. ⁷Od hromih æu Ostatak uèiniti, moæan narod od onih što su izgnani." Tada æe Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka. ⁸I ti Kulo stadÄa, Ofele Kæeri sionske, opet æe se tebi vratiti prijašnja vlast, kraljevstvo Kæeri jeruzalemske. ⁹Zašto sada kukaš kuknjavom? Nema li kralja u tebi? Zar su savjetnici tvoji propali da te obuzimlju bolovi kao porodilju? ¹⁰Savijaj se od boli i krièi, Kæeri sionska, kao žena koja poraða, jer æeš sada iz grada iziæi i stanovati na polju. Do Babilona ti æeš otiæi, ondje æeš se osloboditi, ondje æe te Jahve otkupiti iz šaka tvojih dušmana. ¹¹A sada se mnogi narodi protivu tebe sabraše. Oni govore: "Neka se obešèasti, neka se naše oèi nasite Siona!" ¹²Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove: kao snoplje na gumnu on ih je sabrao. ¹³Ustani! Ovrši žito, Kæeri sionska, jer ti pravim gvozden rog i mjedena kopita. I satrt æeš mnoge narode; zavjetovat æeš Jahvi blago njihovo i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje. ¹⁴Utvrdi se sada, Tvrðavo! Opkoljeni smo i opsjednuti, palicom po licu udaraju Suca Izraelova.

Chapter 5

¹ A ti, Betleheme Efrato, najmanji meðu kneževstvima Judinim, iz tebe æe mi izaæi onaj koji æe vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjeènih vremena. ²Zato æe ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada æe se Ostatak njegove braæe vratiti djeci Izraelovoj. ³On æe se uspraviti, na pašu izvodit' svoje stado silom Jahvinom, velièanstvom imena Boga svojega. Oni æe u miru živjeti, jer æe on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. ⁴On - on je mir! Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore, podiæi æemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova. ⁵Zemlju asirsku oni æe maèem opasti, zemlju Nimrodovu sabljama. I on æe nas osloboditi od Asiraca ako provale u našu zemlju, ako stupe na naše tlo. ⁶Tada æe Ostatak Jakovljev, meðu brojnim narodima, biti kao rosa koja od Jahve dolazi, kao kapljice kiše na travi koja ne èeka na èovjeka niti išèekuje sina èovjeèjeg. ⁷Tada æe Ostatak Jakovljev, meðu brojnim narodima, biti kao lav meðu šumskim zvijerima, kao laviæ meðu ovèjim stadima: svaki put kad prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od njega izbavi. ⁸Tvoja ruka neka se podigne na protivnike, svi tvoji neprijatelji bit æe zatrti! ⁹"U onaj dan - rijeè je Jahvina - potamanit æu sve tvoje konje, uništiti tvoja bojna kola; ¹⁰razorit æu po tvojoj zemlji svako naselje, porušiti sve tvoje tvrde gradove. ¹¹Zatrt æu iz tvoje ruke bajanje, vraèara više neæeš imati; ¹²i zatrt æu u tebi sve kipove i stupove kamene. I ti se više neæeš klanjati pred djelom ruku svojih. ¹³Iskorijenit æu ašere iz tebe i razorit æu tvoje gradove. ¹⁴U gnjevu, u bijesu, izvršit æu osvetu na narodima koji nisu slušali."

Chapter 6

¹ Èujte, dakle, rijeè koju govori Jahve: "Ustani! Povedi parnicu pred gorama, i neka bregovi èuju tvoj glas!" ²Slušajte, gore, parnicu Jahvinu, èujte, temelji zemaljski, jer Jahve se parbi s narodom svojim, on se parnièi s Izraelom: ³"Narode moj, što sam ti uèinio? Èime sam te zamorio? Odgovori mi. ⁴Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kuæe ropstva; poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu. ⁵Narode moj, sjeti se sada: Što je bio naumio Balak, kralj moapski? Što je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? ...od Šitima do Gilgala, da poznaš pravedna djela Jahvina." ⁶"S èime æu doæi pred Jahvu, hoæu li pasti nièice pred Bogom Svevišnjim? Hoæu li doæi preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? ⁷Hoæe li mu biti mile tisuæe ovnova, tisuæe tisuæa potokÄa ulja? Treba li prinijeti sina prvoroðenog zbog svoga zloèina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam poèinio?" ⁸"Objavljeno ti je, èovjeèe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo èiniti pravicu, milosrðe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi." ⁹Jahvin glas vièe gradu: "Slušajte, vi plemenjaci i sabore gradski! ¹⁰Zar mogu podnositi krivo steèeno blago i patvorenu efu prokletu? ¹¹Mogu li opravdati onoga koji se služi mjerom krivom, vreæom krivotvorenih utega? ¹²Bogataši vaši puni su okrutnosti, stanovnici vaši laž govore, varljiv je jezik u njihovim ustima! ¹³Zato sam te i ja poèeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih. ¹⁴Jest æeš, a neæeš se nasititi, gladan æeš ostati; stavljat æeš na stranu, a ništa neæeš saèuvati; ako što i saèuvaš, ja æu maèu predati. ¹⁵Sijat æeš, ali neæeš žeti; tijestit æeš maslinu, a ulja neæe biti; gazit æeš mošt, a vina neæeš piti. ¹⁶Držiš se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova, živiš po osnovama njihovim: uèinit æu od tebe pustinju, od žitelja tvojih porugu, da nosite sramotu mnogih naroda."

Chapter 7

¹ Teško meni! Postao sam kao žetelac ljeti, kao trgaè poslije jematve: nema bobice grožða da je pozobljem, nema smokve ranke za kojom žudim! ²Vjernici su išèezli iz zemlje: nijednog pravednika meðu ljudima! Svi vrebaju za krvoproliæem, svaki svome bratu mrežu postavlja. ³Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traži dar, sudac sudi prema poklonu, velikaš po svome hiru odluèuje. ⁴I najbolji meðu njima je kao trn, najpravedniji kao draèa živica. Iskušenje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove. ⁵Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš. ⁶Jer sin svoga oca zlostavlja, kæerka na majku ustaje, snaha na svoju svekrvu, svakome je dušmanin njegov ukuæanin. ⁷A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, èekam na Boga koji spasava, Bog moj mene æe uslišati. ⁸Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat æu; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja. ⁸Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? ⁹Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest æe me na svjetlost, gledat æu pravednost njegovu. ¹⁰Kada ga moja dušmanka ugleda, od stida æe se pokriti ona koja mi je govorila: "Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?" Moje æe se oèi naslaðivati kad je ugledam: ona æe biti zgažena kao blato na putu.

¹¹Dolazi dan kad æe se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko æe se prostirati tvoje granice! ¹²Toga dana dolazit æe k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do Rijeke, od mora do mora, od gore do gore. ¹³Zemlja æe postat' pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih. ¹⁴Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred plodnih voænjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane! ¹⁵Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam èudesa! ¹⁶Narodi æe ih vidjeti i bit æe posramljeni uza svu silu svoju; stavit æe ruku na usta i uši æe im oglušiti. ¹⁷Lizat æe prašinu kao zmija, kao gmazovi koji gmižu po zemlji. Iziæi æe dršæuæi iz svojih jazbina, prestravljeni i ustrašeni pred tobom. ¹⁹Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opaèine, baci na dno mora sve grijehe naše! ²⁰Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.

Nahum

Chapter 1

¹ Proroèanstvo nad Ninivom. Knjiga viðenja Nahuma Elkošanina. ²Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osveæuje, gospodar srdžbe! Jahve se osveæuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na neprijatelje. ³Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moæi. Ne, Jahve neæe pustiti krivca nekažnjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci. ⁴Prijeti moru i isušuje ga, presušuje sve rijeke. ...Bašan i Karmel uvenuli su, povenuli su pupoljci Libana! ⁵Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod njim provaljuje, krug zemaljski i sve što na njem stanuje. ⁶Tko može izdržati pred bijesom njegovim? Tko æe odoljeti pred gnjevnom srdžbom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i litice se pred njim kidaju. ⁷Jahve je dobar onima koji se u njeg' uzdaju, on je okrilje u dan nevolje, poznaje one koji se njemu utjeèu ⁸kada potopne vode poplave. Uništit æe one koji se protiv njega podižu, progonit æe svoje dušmane u najmrkliji mrak. ⁹Što vi snujete protiv Jahve? On uništava do kraja; nevolja se neæe dva puta podiæi. ¹⁰Kao trnovita šikara i kao pijanci na pijanki, k'o suha slama bit æe potpuno smlavljeni. ¹¹Iz tebe je potekao onaj koji snuje zlo protiv Jahve, savjetnik Belijala. ¹²Jahve ovako govori: "Neka su spremni, neka mnogobrojni, bit æe pokošeni, uništeni. Ako sam te ponizio, neæu te odsada ponižavati. ¹³A sada, razbit æu jaram koji te steže, raskidat æu tvoje okove." ¹⁴Protiv tebe Jahve nareðuje: "Neæe više biti roda tvoga imena, iz hrama tvojih bogova istrijebit æu likove rezane i livene, a od tvog groba ruglo æu uèiniti."

Chapter 2

¹ Gledajte, preko gora hrli glasnik, on naviješta: "Spasenje!" Svetkuj svoje blagdane, Judo, ispuni svoje zavjete, jer Belijal više neæe prolaziti po tebi, on je sasvim zatrt. ²Protiv tebe dolazi rušitelj. Postavi stražu na bedeme, gledaj na put, opaši bedra, saberi sve svoje snage. ³Da, Jahve æe obnoviti vinograd Jakovljev i vinograd Izraelov. Pljaèkaši ih opljaèkali, mladice im potrli. ⁴Štitovi njegovih junaka crvene se, njegovi su ratnici u grimizu; ognjem blista èelik na njihovim bojnim kolima kad krenu u boj; konji im se propinju. ⁵Po ulicama bjesne bojna kola, lete preko trgova; na pogled su baklje goruæe; kao munje, samo sijevaju. ⁶Pozivaju se borci odabrani, bacaju se u rovove, hrle brzo na bedeme, veæ je zaklon postavljen. ⁷Vrata koja gledaju na Rijeku otvaraju se, strava je u palaèi. ⁸Podižu, u izgnanstvo odvode Gospodaricu, robinjice njene cvile, tuguju kao golubice, u prsa se udaraju. ⁹Niniva je nabujalo jezero, oni bježe pred vodom njezinom. "Zaustavite se, stanite!" Ali se nitko ne okreæe. ¹⁰"Grabite srebro! Grabite zlato!" Blagu kraja nema, obilje dragocjenosti! ¹¹Pljaèkanje, haranje, razaranje! Srce zamire, koljena klecaju, u bedrima drhtavica, svima su lica poblijedjela. ¹²Gdje je skrovište lavovima i log laviæima? Kad je lav izlazio, lavica je ostajala i lavovi mališani; plašio ih nitko nije. ¹³Lav je grabio za svoje laviæe, davio je za svoje lavice; svoje spilje punio je plijenom, svoja skrovišta lovinom. ¹⁴"Evo me! Tebi!" - rijeè je Jahve nad Vojskama. "Pretvorit æu u dim tvoja bojna kola, maè æe poklati tvoje laviæe. Istrijebit æu sa zemlje tvoja pljaèkanja, i neæe se više èuti povik tvojih glasnika."

Chapter 3

¹ Teško gradu krvnièkom, pun je laži, prepun grabeža, s pljaèkanjem on ne prestaje! ²Slušajte! Pucaju bièem! Slušajte! Štropot toèkova! Konji upropanj, kola poskakuju. ³Konjanici u stremenu, maèevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotièe! ⁴Eto plaæe za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vješte èarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim èaranjima. ⁵"Evo me! Tebi!" - rijeè je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut æu skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat æu narodima, tvoju sramotu kraljevstvima. ⁶Bacit æu na tebe smeæe, osramotit æu te, izložiti na stup sramote. ⁷Svaki koji te vidi, bježat æe od tebe. Reæi æe: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je može požaliti? Gdje joj naæi tješitelje?" ⁸Jesi li tvrða od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziðe bilo je more, njezini bedemi bile su vode. ⁹Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoænici. ¹⁰A i ona je otišla u progonstvo, morala je iæi u sužanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskršæima; za ugledne ljude njezine bacali su ždrijeb, svi njezini velikani okovani su lancima. ¹¹Tako æeš i ti biti slomljena, bit æeš svladana; tako æeš i ti morati tražiti utoèište pred dušmaninom. ¹²Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih želi jesti. ¹³Gledaj svoj narod: sve je žensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje širom se otvaraju neprijatelju; oganj je sažgao tvoje prijevornice. ¹⁴Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnjeèi blato, gazi ilovaèu, uzmi kalup za opeku. ¹⁵A ipak æe te oganj sažeæi i maè potamaniti. Namnoži se kao kukci, namnoži se kao skakavci; ¹⁶[16a] umnoži svoje trgovce da ih bude više nego zvijezda na nebu, ¹⁷[17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilašca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo. ¹⁸Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj raspršio po gorama, nitko ga više ne može sakupiti. ¹⁹Tvojoj rani nema lijeka! Neizljeèiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju plješæu tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjeæao na sebi tvoju okrutnost?

Habakkuk

Chapter 1

¹ Proroštvo koje vidje prorok Habakuk. ²Dokle æu, Jahve, zapomagati, a da ti ne èuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš? ³Zašto mi nepravdu iznosiš pred oèi, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljaèka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! ⁴Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni naèas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopaèeno.

⁵Obazrite se na narode, pogledajte, èudite se, zapanjite! Jer u vaše dane èinim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprièa. ⁶Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuða. ⁷On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. ⁸Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uveèer; jahaèi mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru. ⁹Svi æe doæi rad' grabeža, lica im žegu k'o istoèni vjetar, grabe roblje kao pijesak! ¹⁰Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. ¹¹Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala.

¹²Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveèe moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava. ¹³Preèiste su tvoje oèi da bi zloæu gledale. Ti ne možeš motriti tlaèenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? ¹⁴Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara! ¹⁵On ih sve lovi na udicu, izvlaèi ih mrežom, preðom ih skuplja i tako se raduje i likuje. ¹⁶Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj preði jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. ¹⁷Valja li, dakle, da neprestano poteže maè i kolje narod nemilice?

Chapter 2

¹ Stat æu na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što æe mi reæi, kako odgovorit na moje tužbe. ²Tada Jahve odgovori i reèe: "Zapiši viðenje, ureži ga na ploèice, da ga èitaè lako èita." ³Jer ovo je viðenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, èekaj, jer odista æe doæi i neæe zakasniti! ⁴Gle: propada onaj èija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere. ⁵Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može poèinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena! ⁶Zar mu se neæe svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Reæi æe: Jao onom tko množi što nije njegovo (a dokle æe?) i optereæuje se zalogama! ⁷Neæe li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neæe li se probuditi ljuti tvoji tlaèitelji? Tada æeš im plijen biti! ⁸Jer si opljaèkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljaèkat æe tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje. ⁹Jao onom tko otimaèinu zgræe nepravednu kuæi svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla! ¹⁰Nanese sramotu kuæi svojoj: zatiruæi mnoga plemena, griješiš protiv sebe. ¹¹Jer iz samih zidova kamen krièi, a krovna mu greda odgovara. ¹²Jao onom tko grad diže krvlju i tvrðavu zasnuje na nepravdi! ¹³Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto muèe? ¹⁴Jer æe se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more. ¹⁵Jao onom tko bližnjeg navodi na piæe, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost! ¹⁶Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju! ¹⁷Nasilje nad Libanonom tebe æe prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje. ¹⁸Èemu koristi tesan lik da ga umjetnik teše? Èemu lijevan lik, lažno proroštvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuæ' nijeme kipove? ¹⁹Jao onom tko komadu drva kaže: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni se!" On da prorokuje? Optoèen može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu. ²⁰Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek' zemlja sva zašuti pred njime!

Chapter 3

¹ Molitva. Od proroka Habakuka. Na naèin tužbalice. ²Jahve, èuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti! ³Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Velièanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. ⁴Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. ⁵Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati. ⁶On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršæu narodi. Tad se raspadoše vjeène planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vjeènosti. ⁷Prestrašene vidjeh kušanske šatore, èadore što dršæu u zemlji midjanskoj. ⁸Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjednièkim bojnim kolima? ⁹Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo, ¹⁰planine dršæu kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas. ¹¹Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. ¹²Jarosno po zemlji koraèaš, srdito gaziš narode. ¹³Iziðe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuæe bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene. ¹⁴Kopljima si izbo voðu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošæu satru, kao da æe potajice proždrijet' ubogoga. ¹⁵Gaziš po moru s konjima svojim, po puèini silnih voda! ¹⁶Èuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Poèinut æu kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada. ¹⁷Jer smokvino drvo neæe više cvasti niti æe na lozi biti ploda, maslina æe uskratiti rod, polja neæe donijeti hrane, ovaca æe nestati iz tora, u oborima neæe biti ni goveda. ¹⁸Ali ja æu se radovati u Jahvi i kliktat æu u Bogu, svojem Spasitelju. ¹⁹Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovoði. Na žièanim glazbalima.

Zephaniah

Chapter 1

¹ Rijeè Jahvina upuæena Sefaniji, sinu Kušija, sina Gedalijina, sina Amarjina, sina Ezekijina, u vrijeme Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga. ²"Da, sve æu zbrisati s lica zemlje" - rijeè je Jahvina! ³"Izbrisat æu ljude i zvijeri, ptice nebeske i ribe morske, uèinit æu da padnu bezbožnici, istrijebit æu ljude s lica zemlje" - rijeè je Jahvina! ⁴"Podignut æu ruku na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema i istrijebit æu iz ovoga mjesta ostatak Baalov, ime služitelja idolskih sa sveæenicima njegovim; ⁵one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj, one koji se klanjaju pred Jahvom a zaklinju se Milkomom; ⁶one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne traže Jahvu i nimalo za nj ne mare." ⁷Tišina pred Jahvom Gospodom, jer je dan Jahvin blizu! Da, Jahve je prigotovio žrtvu, posvetio je svoje uzvanike. ⁸"U dan žrtve Jahvine, kaznit æu knezove, sinove kraljeve, i sve koji se oblaèe na naèin tuðinski. ⁹Kaznit æu u taj dan sve koji preko praga poskakuju, koji Dom Gospodara svojega pune nasiljem i prijevarom." ¹⁰"U onaj dan" - rijeè je Jahvina - "vapaj æe se podiæi od Ribljih vrata, urlici iz novog dijela grada, silna lomljavina sa brežuljaka. ¹¹Kukajte, stanovnici makteški, jer je satrt sav narod kanaanski, zbrisani su svi mjeraèi srebra. ¹²I u to vrijeme pretražit æu Jeruzalem sa zubljama i pohodit æu kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droždini i u svom srcu govore: 'Jahve ne može uèiniti ni dobro ni zlo.'" ¹³Blago njihovo bit æe prepušteno pljaèki, njihove kuæe pustošenju. Oni su gradili kuæe - neæe u njima stanovati; sadili su vinograde - iz njih vina neæe piti. ¹⁴Blizu je dan Jahvin, veliki! Blizu je i žurno dolazi! Gorak je glas dana Jahvina: tada æe i junak zajaukati. ¹⁵Dan gnjeva, onaj dan! Dan tjeskobe i nevolje! Dan užasa i pustošenja! Dan pomrèine i naoblake! Dan tmina i magluština! ¹⁶Dan trubljavine i bojne vike na gradove utvrðene i na visoka kruništa. ¹⁷"Prepustit æu ljude nevoljama i vrludat æe kao slijepci (jer su protiv Jahve sagriješili), krv æe se njihova prosuti kao prašina, njihova trupla bit æe baèena kao smeæe. ¹⁸Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neæe ih spasiti." U dan gnjeva Jahvina oganj njegove revnosti svu æe zemlju sažeæi. Jer on æe uništiti, zatrti sve stanovnike zemlje.

Chapter 2

¹ Saberite se, skupite, narode bestidni ²prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan rasprši, prije nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas dan gnjeva Jahvina. ³Tražite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi æete možda biti zaštiæeni u dan gnjeva Jahvina. ⁴Da, Gaza æe postati pustinja, Aškelon pustoš. Ašdod u puklo podne bit æe izgnan, Ekron iz temelja išèupan. ⁵Teško stanovnicima obale morske, narodu kretskome! Evo rijeèi Jahvine protivu vas: "Ja æu te poniziti, zemljo Filistejaca, uništit æu te, istrijebit æu sve tvoje stanovnike! ⁶I postat æeš ispaša, pasište pastirsko i ograda za stado." ⁷I taj kraj pripast æe u dio Ostatku doma Judina; tu æe oni izvoditi blago na pašu; uveèer se odmarati u kuæama aškelonskim, jer æe ih pohoditi Jahve, Bog njihov, i on æe promijeniti sudbinu njihovu. ⁸Èuo sam uvredu Moabovu i podrugivanja sinova Amonovih kad su vrijeðali moj narod i ponosili se zemljištem svojim. ⁹"Zato, života mi moga!" - rijeè je Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova: "Moab æe postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: polje obraslo koprivom, hrpa soli pustoš dovijeka. Ostatak moga naroda oplijenit æe ih, preostatak moga naroda zaposjest æe ih." ¹⁰To æe biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad Vojskama. ¹¹Za njih æe Jahve biti strašan: kad uništi sve bogove zemaljske, pred njim æe se pokloniti - svaki na svojoj zemlji - svi otoci naroda. ¹²I vi, Etiopljani: "Vi æete biti probijeni mojim maèem." ¹³Zatim æe svoju ruku diæi protiv Sjevera i razrušit æe zemlju asirsku, od Ninive æe pustoš uèiniti, suhu pustoš kao pustinja. ¹⁴Usred nje æe stado ležati, zvijeri svakojake; èaplje i pelikani poèivat æe noæu na glavicama stupova, sova æe hukati na prozoru, gavran graktati na pragu. ¹⁵To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu govorio: "Ja, i jedino ja!" Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji! Svi koji pokraj njega prolaze zvižde i mašu rukama.

Chapter 3

¹ Teško nepokornom, okaljanom, nasilnièkom gradu! ²On nikada nije èuo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Jahvi on se nikada nije povjerio; svome Bogu nije se nikada približio. ³Njegovi su knezovi usred njega - lavovi koji rièu; njegovi su suci - vuci veèernji koji do jutra nisu kosti glodali; ⁴proroci su njegovi - razmetljivci, puki lažljivci, sveæenici njegovi skvrne Svetište, krše Zakon. ⁵Usred njega, Jahve je pravedan - on ne èini nepravde; svako jutro iznosi svoju pravicu, u praskozorje ne izostaje; ali bezbožnik srama ne poznaje. ⁶"Uništio sam narode, razorena su kruništa kula njihovih, poharao sam njihove ulice: nema više prolaznika! Razoreni su njihovi gradovi: nema ljudi, nema stanovnika! ⁷Govorio sam: 'Ti æeš se mene ipak bojati, prigrlit æeš pouku; u njihovim oèima ne mogu nestati toliki moji pohodi.' Ali ne! - oni su žurno pokvarili sva djela svoja. ⁸Zato mene èekajte - rijeè je Jahvina - do dana kad ustanem kao tužilac; jer ja sam odredio da se sakupe narodi, da se saberu kraljevstva, da na vas gnjev svoj izlijem, svu gorèinu svoje srdžbe: u vatri moje ljubomore bit æe sva zemlja sažgana. ⁹Dat æu narodima èiste usne, da svi mogu zazivati ime Jahvino i služiti mu jednodušno. ¹⁰S druge obale rijeka etiopskih prinosit æe mi žrtvene darove moji štovaoci. ¹¹U onaj dan neæeš se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene poèinio, jer æu ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i neæeš se više šepiriti na Svetoj gori mojoj, ¹²jer æu pustiti da u tebi opstane samo skroman i èedan narod, i u imenu Jahvinu tražit æe okrilje ¹³Ostatak Izraelov. Oni neæe više èiniti nepravdu, neæe više govoriti laži; u njihovim ustima neæe se više naæi jezik prijevarni. Moæi æe pasti i odmarati se, i nitko im neæe smetati." ¹⁴Klikæi od radosti, Kæeri sionska, vièi od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kæeri jeruzalemska! ¹⁵Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! ¹⁶U onaj dan reæi æe se Jeruzalemu: "Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! ¹⁷Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On æe se radovati tebi pun veselja, obnovit æe ti svoju ljubav, kliktat æe nad tobom radosno ¹⁸kao u dan sveèani. Odvratio sam od tebe nevolju da na sebi više ne nosiš sramotu. ¹⁹Evo svladavam sve tvoje tlaèitelje. U ono vrijeme izbavit æu sve hrome, sabrat æu prognane, pribavit im hvalu i diku po svoj zemlji gdje ih sramota bijaše dopala. ²⁰U ono vrijeme ja æu vas dovesti, u ono vrijeme ja æu vas sabrati! Tada æu vam dati hvalu i diku meðu narodima zemlje, kad okrenem vašu sudbinu pred vašim oèima" - govori Jahve.

Haggai

Chapter 1

¹ Druge godine kralja Darija, šestoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, doðe rijeè Jahvina preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku: ²"Ovako govori Jahve nad Vojskama. Narod ovaj govori: 'Nije još došlo vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin!' ³Zato je došla rijeè Jahvina preko proroka Hagaja: ⁴A vama je vrijeme da stanujete u pokrivenim kuæama, dok je ovaj Dom razvaljen. ⁵I zato, ovako sada govori Jahve nad Vojskama: Razmotrite svoje putove! ⁶Sijete mnogo, malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojit' se ne možete; odijevate se, a nije vam toplo. Poslenik zaraðuje plaæu, a stavlja je u prodrt tobolac!" ⁷Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Razmotrite svoje putove! ⁸Idite na goru, dovezite drva i podignite opet Dom; bit æe mi to milo i proslavit æu se" - govori Jahve. ⁹"Nadaste se obilju, a gle, malo je; što dovezete kuæi, ja otpuhnem. A zašto?" - rijeè je Jahve nad Vojskama. "Zato što je Dom moj razvaljen, dok se svaki od vas brine za dom svoj. ¹⁰Stog' je nebo uskratilo rosu, a zemlja uskratila usjeve. ¹¹Ja dozvah sušu na zemlju i gore, na žito i vino, na ulje i na sve što zemlja raða, na ljude i stoku i na svaki trudno steèen plod." ¹²A Zerubabel, sin Šealtielov, i Jošua, sin Josadakov, veliki sveæenik, i sav ostali narod poslušaše glas Jahve, Boga svojega, i rijeèi proroka Hagaja u onome radi èega ga Jahve njima posla: i narod se poboja Jahve. ¹³Tada Hagaj, glasnik Jahvin, po Jahvinu nalogu ovako reèe narodu: "Ja sam s vama" - rijeè je Jahvina. - ¹⁴Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i duh Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku, i duh svemu ostalom narodu te oni doðoše i prionuše na posao u Domu Jahve nad Vojskama, Boga svojega. ¹⁵Bijaše to dvadeset i èetvrtoga dana šestog mjeseca.

Chapter 2

¹ Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga dana u mjesecu, doðe rijeè Jahvina preko proroka Hagaja: ²"Reci ovako Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku, i ostalom narodu: ³'Ima li još koga meðu vama koji vidje ovaj Dom u njegovoj staroj slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li to k'o ništa u vašim oèima? ⁴Budi, dakle, junak, Zerubabele - rijeè je Jahvina - budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki sveæenièe! Budi junak, narode sve zemlje - rijeè je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! - rijeè je Jahve nad Vojskama! ⁵Po obeæanju što ga vama dadoh kad izaðoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!' ⁶Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Zamalo, i ja æu potresti nebesa i zemlju, i more i kopno. ⁷Potrest æu sve narode da doðe blago svih naroda, i slavom æu napunit ovaj Dom' - kaže Jahve nad Vojskama. ⁸'Moje je zlato, moje je srebro' - rijeè je Jahve nad Vojskama. ⁹'Slava ovoga drugog Doma bit æe veæa nego prvoga' - rijeè je Jahve nad Vojskama. 'I na ovom æu mjestu dati mir' - rijeè je Jahve nad Vojskama." ¹⁰Dvadeset i èetvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine kralja Darija, doðe rijeè Jahvina preko proroka Hagaja: ¹¹Ovako govori Jahve nad Vojskama. "Pitaj sveæenike što kaže Zakon i reci: ¹²'Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posveæeno meso, ili bi se skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to postalo sveto?'" Sveæenici odgovoriše: "Ne!" ¹³Hagaj dalje upita: "Kad bi netko koji se oneèistio dodirnuvši mrtvaca dotakao nešto od onoga, bi li to postalo neèisto?" Sveæenici odgovoriše: "Bilo bi neèisto." ¹⁴Onda Hagaj ovako reèe: "Takav je i ovaj puk, takav je ovaj narod preda mnom - rijeè je Jahvina - takvo je svako djelo ruku njihovih, i sve što ovdje prinose: sve je neèisto!" ¹⁵"A sada, promislite u srcu, od današnjega dana unapredak: Prije negoli se poèe stavljati kamen na kamen u Jahvinu Svetištu, ¹⁶kakvi ono bijaste? Dolažaste hrpi od dvadeset mjerica, a bješe ih samo deset! Dolažaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bješe ih samo dvadeset! ¹⁷Udarao sam snijeæu, medljikom i grÓadom svako djelo vaših ruku, ali nikoga nema k meni" - rijeè je Jahvina. ¹⁸"Stoga dobro pripazite od današnjeg dana unapredak - od dvadeset i èetvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram Jahvin, pripazite dobro ¹⁹ima li još žita u žitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni maslina nisu raðali! Al' od ovog dana ja æu blagosloviti." ²⁰Dvadeset i èetvrtoga dana istoga mjeseca doðe rijeè Jahvina Hagaju drugi put: ²¹"Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: 'Ja æu potresti nebesa i zemlju! ²²Oborit æu prijestolja kraljevstvima i uništit æu moæ kraljevima naroda. Prevrnut æu bojna kola i one na njima, konji i konjanici njihovi bit æe oboreni, past æe od maèa brata svojega.'" ²³"Toga dana" - rijeè je Jahve nad Vojskama - "uzet æu te, Zerubabele, sine Šealtielov, slugo moja" - rijeè je Jahvina - "i stavit æu te kao peèatnjak, jer tebe izabrah" - rijeè je Jahve nad Vojskama.

Zechariah

Chapter 1

¹ Osmoga mjeseca druge godine Darijeve doðe rijeè Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu. ²"Jahve se teško razgnjevio na oce vaše! ³Zatim im reci: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Vratite se meni, i ja æu se vratiti vama' - rijeè je Jahve nad Vojskama. ⁴'Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negdašnji proroci.' Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Vratite se sa zlih putova svojih i od zlih djela. Ali oni nisu slušali ni pazili na mene' - govori Jahve. ⁵Gdje su sad oci vaši? Zar æe dovijeka živjeti proroci? ⁶Ali moje rijeèi i odredbe, koje sam naložio slugama svojim prorocima, nisu li stigle vaše oce? Oni se obratiše i priznaše: 'Jahve nad Vojskama uèinio je s nama kako bijaše namislio uèiniti prema našim putovima i našim djelima.'" ⁷Dvadeset i èetvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec Šebat, druge godine Darijeve, doðe rijeè Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu. ⁸Imao sam noæu viðenje. Gle, na riðanu èovjek jaše meðu mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riði, smeði i bijeli. ⁹Upitah: "Koji su ovi, gospodaru?" Anðeo koji je sa mnom govorio reèe mi: "Ja æu ti pokazati koji su." ¹⁰Èovjek koji stajaše meðu mirtama odgovori: "Ovo su oni koje je poslao Jahve da obilaze zemlju." ¹¹Oni se obratiše anðelu Jahvinu, koji stajaše meðu mirtama, i kazaše: "Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja poèiva i miruje." ¹²Tada progovori anðeo Jahvin i reèe: "Jahve nad Vojskama, kada æeš se veæ jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se veæ sedamdeset godina ljuto srdiš?" ¹³A Jahve anðelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim rijeèima. ¹⁴I anðeo koji je govorio sa mnom reèe mi: "Objavi ovo: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, ¹⁵a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeðoše mjeru.' ¹⁶Zato ovako govori Jahve: 'Vraæam se Jeruzalemu s milosrðem; opet æe u njemu sagraditi Dom moj' - rijeè je Jahve nad Vojskama - 'i opet æe se u Jeruzalemu protezati uže mjeraèko.' ¹⁷I ovo poruèi: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Moji æe se gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve æe utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.'"

Chapter 2

¹ Podigoh oèi i vidjeh. I gle: èetiri roga. ²Upitah anðela koji je govorio sa mnom: "Što je ovo?" On mi odgovori: "To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem." ³Onda mi Jahve pokaza èetiri kovaèa. ⁴A ja upitah: "Što su došli ovi raditi?" On mi odgovori: "Ono su rogovi koji su raznijeli Judu te se nitko više ne usuðuje diæi glavu; a ovi su došli da ih zastraše i da slome rogove narodima koji podizahu rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli." ⁵Podigoh oèi i vidjeh. I gle: èovjek, a u ruci mu mjeraèko uže. ⁶Upitah ga: "Kamo ideš?" Odgovori mi: "Da izmjerim Jeruzalem i da vidim koliko je širok a koliko dug." ⁷I gle, anðeo koji je govorio sa mnom stajaše nepomièno, a drugi mu iziðe u susret ⁸i reèe mu: "Trèi, reci onome mladiæu ovako: Jeruzalem æe biti kao otvoren grad radi mnoštva ljudi i stoke koji æe biti u njemu. ⁹A ja æu mu - rijeè je Jahvina - biti ognjen zid unaokolo i Slava njegova sred njega." ¹⁰"Hej! Hej! Bježite iz zemlje sjeverne" - rijeè je Jahvina - "jer u sva èetiri vjetra nebeska razasuo sam vas" - rijeè je Jahvina! ¹¹"Hej, Sione, koji živiš kod kæeri babilonske, spasi se!" ¹²Ovako govori Jahve nad Vojskama, èija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljaèkali: "Tko vas dira, dira mi zjenicu oka. ¹³Gle, ruku dižem na njih da plijenom budu svojim robovima." Znat æete tako da me posla Jahve nad Vojskama! ¹⁴"Klièi i raduj se, kæeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivat' - rijeè je Jahvina. ¹⁵U onaj dan mnogi æe narodi uz Jahvu prionuti i bit æe narod moj, a ja æu prebivati usred tebe." Znat æeš tako da me tebi posla Jahve nad Vojskama. ¹⁶I Judeja æe biti baština Jahvina, njegov dio u Svetoj zemlji, i on æe opet izabrati Jeruzalem. ¹⁷Tiho, ljudi svi, pred Jahvom, jer, evo, on ustaje iz svetoga Prebivališta svojega!

Chapter 3

¹ Potom mi pokaza Jošuu, velikog sveæenika, koji stajaše pred anðelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži. ²Anðeo Jahvin reèe Satanu: "Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuèena?" ³A Jošua bijaše obuèen u prljave haljine dok stajaše pred anðelom Jahvinim. ⁴Anðeo se obrati onima koji pred njim stajahu i reèe im: "Skinite s njega te prljave haljine!" I reèe mu: "Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!" ⁵I nastavi: "Stavite mu èist povez oko glave!" Oni mu staviše èist povez oko glave i odjenuše ga u dragocjene haljine u nazoènosti anðelovoj. ⁶I anðeo Jahvin upozori Jošuu: ⁷"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako budeš mojim putovima hodio i mojih se pridržavao naredaba, ti æeš biti upravitelj u Domu mojemu, èuvat æeš moja predvorja i dat æu ti pristup meðu one koji ondje stoje. ⁸Poslušaj, dakle, Jošua, veliki sveæenièe, ti i drugovi tvoji koji su oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja æu dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit æu opaèinu ove zemlje u jedan dan. ⁹Jer evo kamena koji stavljam pred Jošuu: na tom je kamenu sedam oèiju i u nj æu urezati natpis' - rijeè je Jahve nad Vojskama. ¹⁰'U dan onaj' - rijeè je Jahve nad Vojskama - 'pozivat æete jedan drugoga pod lozu i pod smokvu.'"

Chapter 4

¹ Anðeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao èovjeka koji se oda sna budi. ²"Što vidiš?" - upita. Ja odgovorih: "Vidim, evo, svijeænjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijeænjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu. ³Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva." ⁴Obratih se anðelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: "Što je to, gospodaru?" ⁵Anðeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: "Zar ne znaš što je to?" Ja rekoh: "Ne, gospodaru." ⁶[6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo rijeèi Jahvine Zerubabelu: "Ne silom niti snagom, veæ duhom mojim!" - rijeè je Jahve nad Vojskama. ⁷Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaješ ravnica! On æe izvuæi krunišni kamen uz poklike: "Hvala! Hvala za njega!" ⁸Doðe mi potom rijeè Jahvina: ⁹Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove æe ga ruke završiti. I vi æete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama. ¹⁰[10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih poèetaka? Radovat æe se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] "Ovih sedam oèi su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji." ¹¹Tad progovorih i zapitah ga: "Što su one dvije masline desno i lijevo od svijeænjaka?" ¹²Progovorih opet i upitah ga: "Što su one dvije maslinove granèice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?" ¹³On mi odgovori: "Zar ne znaš što je to?" Odvratih: "Ne, gospodaru!" ¹⁴On reèe: "To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje."

Chapter 5

¹ Podigoh opet oèi i vidjeh: leti svitak knjige. ²Anðeo me upita: "Što vidiš?" Odgovorih: "Vidim svitak knjige gdje leti: dužina joj je dvadeset lakata, a širina deset." ³On mi tad reèe: "To je prokletstvo koje æe zahvatiti svu zemlju; odsad, svaki koji krade bit æe po njem izgnan odavde i svaki koji krivo priseže bit æe po njem odavde protjeran. ⁴Ja æu ga izvesti - rijeè je Jahve nad Vojskama - da uðe u kuæu lupežu i u kuæu onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi usred njegove kuæe i uništi je skupa s njenim drvljem i kamenjem." ⁵Anðeo koji je govorio sa mnom iziðe i reèe mi: "Podigni oèi i pogledaj što se to pojavljuje." ⁶Ja ga upitah: "Što je to?" On reèe: "To se pojavljuje efa." I nastavi: "To je opæa pokvarenost na zemlji." ⁷I gle, podiže se olovan poklopac i jedna žena sjedi usred efe. ⁸On reèe: "To je zloæa." I gurnu je u efu i baci joj na otvor olovni poklopac. ⁹Podigavši oèi, vidjeh: dvije žene izlaze s vjetrom u krilima, a krila im bijahu kao krila rode; one podigoše efu izmeðu zemlje i neba. ¹⁰Upitah tad anðela koji je govorio sa mnom: "Kamo odnose efu?" ¹¹On mi odgovori: "Da joj sagrade hram u zemlji šinearskoj i da joj pripreme postolje na koje æe je postaviti."

Chapter 6

¹ I podigoh oèi i vidjeh: gle, èetvera bojna kola izlaze izmeðu dviju gora; a gore bijahu od mjedi. ²U prvim kolima bijahu riði konji; u drugim kolima crni konji; ³u treæim kolima bijeli konji, a u èetvrtim kolima konji šareni. ⁴Obratih se anðelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: "Što je to, gospodaru?" ⁵Anðeo mi odgovori ovako: "Ti kreæu u èetiri vjetra nebeska pošto su stajali pred Gospodarem sve zemlje. ⁶Riðani kreæu u zemlju istoènu; vranci u zemlju sjevernu; bijelci kreæu u zemlju zapadnu, a šarci kreæu u zemlju južnu." ⁷Krepko oni stupaju, nestrpljivi da obiðu zemlju. On im reèe: "Idite, obiðite zemlju!" I oni krenuše obilaziti zemljom. ⁸On me zovnu i reèe mi: "Vidi, oni koji su krenuli u sjevernu zemlju umirit æe gnjev moj u zemlji sjevernoj." ⁹I doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁰"Uzmi prinose od izgnanika - od Heldaja, Tobije i Jedaje - i poði danas i uði u dom Jošije, sina Sefanijina, koji je došao iz Babilona. ¹¹Uzmi srebra i zlata, naèini krunu i stavi na glavu Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku. ¹²I reci mu: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo èovjeka komu je ime Izdanak; ispod njega æe proklijati i on æe sazdati Svetište Jahvino. ¹³On æe sazdati Svetište Jahvino i proslaviti se. On æe sjediti i vladati na prijestolju. A do njega æe na prijestolju biti sveæenik. Sklad savršen bit æe meðu njima. ¹⁴A kruna neka ostane u Jahvinu Svetištu za spomen Heldaju, Tobiji, Jedaji i Jošiji, sinu Sefanijinu. ¹⁵I oni koji su daleko doæi æe i sazdat æe Svetište Jahvino. Znat æete tako da me Jahve nad Vojskama k vama poslao.' To æe se zbiti ako zaista poslušate glas Jahve, Boga svojega."

Chapter 7

¹ Èetvrte godine kralja Darija, èetvrtoga dana devetoga mjeseca, Kisleva, doðe rijeè Jahvina Zahariji. ²Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino ³i da pitaju sveæenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hoæemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što èinimo veæ tolike godine?" ⁴Tada mi doðe rijeè Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i sveæenicima: ⁵'Kad postite i narièete petoga i sedmoga mjeseca veæ sedamdeset godina, zar meni postite? ⁶A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete? ⁷Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdašnjih proroka kada Jeruzalem bijaše naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijaše napuèen Negeb i Šefela?'" ⁸Rijeè Jahvina doðe Zahariji: ⁹"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. ¹⁰Ne tlaèite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.' ¹¹Ali oni ne htjedoše poslušati, veæ prkosno okrenuše leða; zatisnuše uši da ne bi èuli; ¹²otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi èuli Zakon i rijeèi koje im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi. ¹³I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao - rijeè je Jahve nad Vojskama. ¹⁴I razmeo sam ih meðu sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraæao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!"

Chapter 8

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ljubavlju ljubomornom za Sion izgaram i gnjevom velikim plamtim za nj! Vraæam se u Sion, prebivati hoæu sred Jeruzalema.' ³Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Jeruzalem æe se zvati Gradom vjernosti i Gorom Jahve nad Vojskama, Gorom svetosti.' ⁴Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Starci i starice opet æe posjedati po trgovima jeruzalemskim, svatko sa štapom u ruci zbog starosti prevelike. ⁵A gradski æe se trgovi ispuniti djeèacima i djevojèicama koji æe se igrati na njegovim trgovima.' ⁶Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako to bude èudo u oèima Ostatka u dane one, zar æe to biti èudo i u mojim oèima' - rijeè je Jahve nad Vojskama. ⁷Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Evo spasit æu svoj narod iz zemlje istoène i iz zemlje sunèanog zapada. ⁸Ja æu ih dovesti da se nastane usred Jeruzalema. I bit æe mi narod a ja æu im biti Bog u vjernosti i pravdi.' ⁹Ovako Govori Jahve nad Vojskama: 'Neka ojaèaju ruke vama koji ovih dana slušate rijeèi ove iz usta proroka koji prorokuje od dana kada bjehu položeni temelji Domu Jahve nad Vojskama da bi se opet sagradilo Svetište. ¹⁰Jer, prije ovih dana ne bijaše nadnice za èovjeka niti nadnice za živinèe; niti bijaše mira od neprijatelja onome koji je izlazio ni onome koji je dolazio; puštao sam ljude jedne protiv drugih. ¹¹Ali sada, neæu biti prema Ostatku ovog naroda kao minulih dana - rijeè je Jahve nad Vojskama - ¹²nego æu posijati mir: loza æe roditi grožðem, zemlja æe davati usjeve, a nebo æe davati rosu svoju. Sve æu to dati Ostatku ovoga naroda. ¹³I kao što bijaste prokletstvo meðu narodima, dome Judin i dome Izraelov, tako æu vas spasiti da budete blagoslovom! Ne bojte se, nek' vam jake budu ruke!' ¹⁴Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Kao što bijah namislio unesreæiti vas kada su me razgnjevili oci vaši - govori Jahve nad Vojskama - i nisam se pokajao, ¹⁵tako, promijenivši naum, u ove dane mislim usreæiti Jeruzalem i dom Judin. Ne bojte se! ¹⁶A ovo vam je èiniti: Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito i miroljubivo na vratima gradskim! ¹⁷Ne snujte jedan drugome zlo u srcu; ne ljubite lažnu kletvu. Jer sve to ja mrzim' - rijeè je Jahvina!" ¹⁸Doðe mi rijeè Jahve nad Vojskama: ¹⁹"Ovako govori Jahve nad Vojskama: Post èetvrtoga, post petoga, post sedmoga i post desetoga mjeseca postat æe za Dom Jahvin radost, veselje i veseli blagdani. Ali ljubite istinu i mir!" ²⁰"Ovako govori Jahve nad Vojskama: Još æe dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova. ²¹Stanovnici jednoga grada iæi æe u drugi govoreæi: 'Hajde da idemo moliti lice Jahvino i tražiti Jahvu nad Vojskama!' Iæi æu i ja! ²²I doæi æe mnogi puk i moæni æe narodi tražiti Jahvu nad Vojskama u Jeruzalemu i moliti lice Jahvino. ²³Ovako govori Jahve nad Vojskama! U one æe dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati jednog Židova za skut govoreæi: 'Idemo s vama, jer èusmo da je s vama Bog.'"

Chapter 9

¹ Proroštvo. Rijeè Jahvina. Jahve prolazi zemljom Hadraka, Damask mu je poèivalište; jer Jahvini su gradovi Arama i sva plemena Izraela. ²Hamat takoðer, koji s njim granièi, ³i Tir i Sidon, tako mudar. Tir podiže tvrde bedeme, zgrnu srebra kao prašine i zlata kao blata s ulica. ⁴Al' evo, Gospod æe ga osvojiti, survati u more moæ njegovu, a njega æe progutati oganj. ⁵Vidjet æe to Aškelon i prestrašiti se, a Gaza sva æe uzdrhtati, i Ekron, jer ga nada prevari: nestat æe kralja iz Gaze, Aškelon æe pust ostati, ⁶u Ašdodu stanovat æe kopilad! Zatrt æu ponos Filistejaca, ⁷uklonit æu im krv iz usta i gnusobu iz zuba. I oni æe pripasti Bogu našem i bit æe kao jedna obitelj u Judeji, a Ekron æe biti kao Jebusejac. ⁸Uz Dom svoj utaborit æu se kao straža, protiv onih koji odlaze i dolaze; tlaèitelj neæe više ovud prolaziti, jer njegovu sam uvidio bijedu. ⁹Klikni iz sveg grla, Kæeri sionska! Vièi od radosti, Kæeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraæa: pravièan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magarièinu. ¹⁰On æe istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on æe istrijebit' luk ubojni. On æe navijestit' mir narodima; vlast æe mu se proširit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje. ¹¹A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit æu sužnje tvoje iz jama bezvodnih. ¹²Vratite se u Tvrðavu, izgnanici puni nade, još danas - ja navješæujem - dvostruko æu ti uzvratiti. ¹³Jer, Judu sam kao luk napeo, a Efrajimom luk naoružao: tvoje æu, o Sione, zavitlat' sinove - protiv sinova tvojih, o Javane - i uèinit æu te kao maè junaka. ¹⁴Nad njima tad æe se pojaviti Jahve i kao munja letjet æe mu strijela. Jahve Gospod u rog æe zatrubit', hodit æe na južnim vihorima. ¹⁵Jahve nad Vojskama zakrilit æe ih i oni æe gaziti nogama kamenje praæaka, pit æe krv kao da je vino, napojit' se kao škropilo, kao uglovi na žrtveniku. ¹⁶Jahve Bog njihov spasit æe ih u dan onaj; kao stado on æe pasti narod svoj; kao drago kamenje krune oni æe blistat' u zemlji njegovoj. ¹⁷Ah, kako li æe sretan, kako lijep biti! Od žita æe rasti mladiæi, a od slatkog vina djevice.

Chapter 10

¹ Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i daje kišu; èovjeku kruh daje, a stoci travu. ²Lažno bajaju kumiri, prijevaru vide gatari, obmanu govore snovi, varljivu utjehu daju, zato kao stado blude ljudi, lutaju jer nemaju pastira. ³Moj je gnjev planuo na pastire, i ja æu kaznom pohodit jarce. Da, Jahve nad Vojskama pohodit æe stado svoje, dom Judin. I uèinit æe da budu k'o gizdav konj u boju: ⁴od njega æe poteæi kamen zaglavni, klin šatorski, od njega ubojit luk, od njega sve voðe. ⁵Bit æe zajedno kao junaci što u boju gaze kao po blatu uliènom; vojevat æe, jer Jahve je s njima, i osramotit æe one koji konje jašu. ⁶"Ojaèat æu dom Judin, spasiti dom Josipov. Opet æu ih naseliti, žao mi ih, i bit æe kao da ih nisam odbacio, jer ja sam Jahve, Bog njihov - uslišat æu ih." ⁷Efrajimci bit æe kao junaci i radostit æe im se srce kao od vina: vidjet æe sinove svoje i veseliti se, u Jahvi æe klicati srce njihovo. ⁸"Zazviždat æu im i sabrati ih, jer ja sam ih izbavio, bit æe opet brojni kao što bjehu. ⁹Rasijao sam ih meðu narode, ali æe se oni u zemljama dalekim spomenuti mene, pouèit æe svoje sinove, i oni æe se vratiti. ¹⁰Vratit æu ih iz zemlje egipatske, sabrat æu ih iz Asirije i dovest ih u zemlju gileadsku i na Libanon, i neæe biti dosta mjesta za njih." ¹¹Prijeæi æe more egipatsko, jer on æe udariti valove morske, sve dubine Nila presahnut æe. Bit æe oboren ponos Asirije, oduzeto žezlo Egiptu. ¹²U Jahvi æe biti snaga njihova, njegovim æe se oni proslavit imenom - rijeè je Jahvina.

Chapter 11

¹ Otvori vrata, Libanone, nek' ti oganj sažeže cedrove! ²Kukaj, èempresu, jer pade cedar, jer su moguænici upropašteni! Kukajte, hrastovi bašanski, jer posjeèena je šuma najgušæa. ³Èuj jauk pastira, opustošen je sjaj njihov! Èuj riku laviæa, opustošen je ponos jordanski! ⁴Ovako mi reèe Jahve: ⁵"Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekažnjeno, a koji ih prodaju, govore: 'Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!' i pastiri ih njihovi ne štede. ⁶Ni ja više neæu štedjeti žitelja zemlje - rijeè je Jahve nad Vojskama - nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova bližnjega i u ruke kralja njegova; i oni æe pustošiti zemlju, a ja neæu izbavljati iz ruku njihovih." ⁷Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva štapa: jedan nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado. ⁸I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadiše, omrznuh im. ⁹Tad rekoh: "Neæu vas više pasti! Koja mora uginuti, nek' ugine! Koja mora nestati, nek' nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso prožderu!" ¹⁰Tad uzeh svoj štap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj što ga bijah sklopio sa svim narodima. ¹¹I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali doznaše da je to bila rijeè Jahvina. ¹²Rekoh im tad: "Ako vam je to dobro, dajte mi plaæu; ako nije, nemojte." Oni mi odmjeriše plaæu: trideset srebrnika. ¹³A Jahve mi reèe: "Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!" Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu. ¹⁴Onda slomih i svoj drugi štap, Svezu - da raskinem bratstvo izmeðu Jude i Izraela. ¹⁵I reèe mi Jahve: "Uzmi još opremu bezumna pastira, ¹⁶jer, evo, podiæi æu jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za izgubljene on se neæe brinuti, zalutale neæe tražiti, ranjene neæe vidati, iscrpljene neæe nositi, nego æe jesti meso od pretilih i papke im otkidati. ¹⁷Teško pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu maè stigne ruku i desno oko! Nek' mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim potamni!"

Chapter 12

¹ Proroštvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape nebesa, utemelji zemlju i stvori dah èovjeku u grudima: ²"Evo, uèinit æu Jeruzalem èašom opojnom svim narodima uokolo - za opsade Jeruzalema. ³U onaj dan uèinit æu Jeruzalem teškim kamenom svim narodima: svi koji ga budu dizali teško æe se izraniti, a skupit æe se na nj svi narodi zemlje. ⁴U onaj dan - rijeè je Jahvina - udarit æu sve konje strahom, a njine jahaèe mahnitošæu. Ali nad domom Judinim otvorit æu oèi, a sljepilom æu udariti sve konje narodÄa. ⁵Tada æe u srcu reæi plemena Judina: 'Snaga je Jeruzalemaca u Jahvi nad Vojskama, Bogu njihovu!' ⁶U onaj dan uèinit æu da plemena Judina budu kao žeravnica užarena na drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i proždirat æe zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem æe i dalje stajati na svome mjestu." ⁷Jahve æe najprije spasiti Judine šatore da se ponos doma Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude. ⁸U onaj dan Jahve æe zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji meðu njima bit æe u onaj dan kao David, a dom Davidov bit æe kao božanstvo, kao Anðeo Jahvin pred njima. ⁹"U onaj dan pregnut æu da uništim sve narode koji doðu na Jeruzalem. ¹⁰A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit æu duh milosni i molitveni. I gledat æe na onoga koga su proboli; naricat æe nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. ¹¹U onaj dan plaè velik æe nastati u Jeruzalemu, poput plaèa hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. ¹²I plakat æe zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; ¹³porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Šimejeva napose, i žene njihove napose; ¹⁴i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i žene njihove napose.

Chapter 13

¹ U onaj dan otvorit æe se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i neèistoæe. ²U onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama - iskorijenit æu iz zemlje imena kumirÄa da se više ne spominju; uklonit æu iz zemlje i proroke i duh neèistoæe. ³Ako netko još bude prorokovao, otac i mati koji su ga rodili reæi æe mu: 'Neæeš više živjeti, jer laž govoriš u ime Jahvino!' Otac i mati koji su ga rodili probost æe ga kada bude prorokovao. ⁴U onaj dan svaki æe se prorok stidjeti svoga viðenja; neæe se više ogrtati plaštem od kostrijeti da bi lagali, ⁵nego æe govoriti: 'Nisam ja prorok; ja sam ratar, zemlja je moje dobro od mladosti!' ⁶Ako li ga tko upita: 'Kakve su ti to rane po tijelu?' on æe odgovoriti: 'Izranjen sam kod prijateljÄa.' ⁷Probudi se, maèu, protiv mog pastira, protiv èovjeka, moga srodnika - rijeè je Jahve nad Vojskama. Udari pastira, i ovce æe se razbjeæi! Okrenut æu ruku protiv slabiæa, ⁸i u svoj æe zemlji - rijeè je Jahvina - dvije treæine biti istrijebljene, a treæina ostavljena. ⁹Tu æu treæinu kroz oganj provesti, proèistit æu ih kao što se proèišæuje srebro, iskušat' ih kao što se srebro iskušava. I on æe zazivati ime moje, a ja æu mu se odazvati; i reæi æu: 'Moj je to narod!' a on æe reæi: 'Jahve je Bog moj!'"

Chapter 14

¹ Gle, dolazi dan Jahvin kada æe se podijeliti plijen usred tebe. ²I sabrat æu sve narode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest æe grad, opljaèkati kuæe i silovati žene. Polovina æe grada otiæi u izgnanstvo, ali Ostatak neæe biti istrijebljen iz grada. ³Tada æe Jahve izaæi i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni. ⁴Noge æe mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu na istoku. I raskolit æe se Gora maslinska po srijedi, izmeðu istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna æe se polovina pomaknuti na sjever, druga na jug. ⁵Dolina Gore moje bit æe ispunjena od Goe pa do Jasola i bit æe zakrèena kao što je bila zakrèena poslije potresa u dane Uzije, kralja judejskog. Tada æe doæi Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim. ⁶U dan onaj neæe više biti ni studeni ni leda. ⁷Bit æe to dan èudesan - znade ga Jahve - ni dan ni noæ; i u vrijeme veèeribit æe svjetlo. ⁸U onaj dan žive æe vode poteæi iz Jeruzalema, pola k moru istoènom, pola kmoru zapadnom. Bit æe tako ljeti i zimi. ⁹I Jahve æe biti kralj nad svom zemljom. ¹⁰Sva æe se zemlja pretvoriti u ravnicu, od Gebe do Rimona negepskog. A Jeruzalem æe se uzvisiti na svom mjestu; i bit æe nastanjen - od Vrata Benjaminovih do Prvih vrata, to jest do Vrata ugaonih, i od Kule Hananeelove do Kraljeva tijeska. ¹¹Opet æe se stanovati u njemu, i više neæe biti prokletstva; Jeruzalem æe živjeti u miru. ¹²A evo kojom æe ranom Jahve udariti sve narode koji budu zavojštili na Jeruzalem: meso æe im se raspadati dok budu na nogama; oèi æe im trunuti u dupljama, jezik gnjiti u ustima. ¹³U dan onaj nastat æe meðu njima silan metež od Jahve: jedan æe drugoga za ruku hvatati, i ruka æe se jednoga dizati na drugoga. ¹⁴I Juda æe se boriti u Jeruzalemu. Tu æe se sakupiti bogatstva svih okolnih naroda: zlato, srebro, odjeæa u velikoj množini. ¹⁵A slièna æe rana pasti na konje, mazge, deve i magarce, i na svu stoku koja se naðe u tome taboru. ¹⁶Tko preživi od svih naroda koji doðu na Jeruzalem, uzlazit æe godimice da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, i da slave Blagdan sjenica. ¹⁷Ako koje pleme zemlje ne uzaðe u Jeruzalem da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, neæe biti kiše za njega. ¹⁸Ako li pleme egipatsko ne uzaðe i ne doðe, stiæi æe ga isti udarac kojim æe Jahve udariti narode koji ne bi uzašli svetkovati Blagdan sjenica. ¹⁹Takva æe biti kazna Egiptu i svim narodima koji ne budu uzašli da svetkuju Blagdan sjenica. ²⁰U onaj dan stajat æe na konjskim praporcima 'Jahvi posveæen'; a u Domu Jahvinu bit æe lonci kao žrtvene èaše pred žrtvenikom; ( 21) i svaki æe lonac u Jeruzalemu i u Judeji biti posveæen Jahvi nad Vojskama - svi koji budu htjeli žrtvovati uzimat æe ih i kuhati u njima. I u dan onaj neæe više biti trgovaca u Domu Jahve nad Vojskama.

Malachi

Chapter 1

¹ Proroštvo. Rijeè Gospodnja Izraelu po Malahiji. ²Ljubio sam vas - govori Jahve, a vi pitate: "Po èemu si nas ljubio?" Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? - rijeè je Jahvina - ³ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih, a baštinu njegovu dadoh pustinjskim šakalima. ⁴Jer, rekne li Edom: Bili smo smrvljeni, ali æemo opet podiæi ruševine!" ovako kaže Jahve nad Vojskama: Neka grade oni, a ja æu razgraditi! Zvat æe ih zemljom bezbožnièkom i narodom na koji se Jahve srdi dovijeka! ⁵Vaše æe oèi vidjeti, i reæi æete: "Velik je Jahve preko granica zemlje izraelske." ⁶Sin èasti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je èast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Jahve nad Vojskama vama, sveæenici, koji moje ime prezirete, a pitate: "Èime smo prezreli ime tvoje?" ⁷Oskvrnjen kruh na mome prinosite žrtveniku i još pitate: "Èime te oskvrnismo?" Time što kažete "Stol je Jahvin stvar nevažna!" ⁸A kada za žrtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo što svome namjesniku, hoæe li biti zadovoljan i dobro te primiti? - govori Jahve nad Vojskama. ⁹Sada umilostivite lice Božje da nam se smiluje. To donose ruke vaše, hoæe li vas dobro primiti? - govori Jahve nad Vojskama. ¹⁰O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku! Niste mi mili - govori Jahve nad Vojskama - i ne primam žrtve iz ruke vaše. ¹¹Jer od istoka do zapada veliko je ime moje meðu narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva èista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje meðu narodima - govori Jahve nad Vojskama. ¹²Ali vi ga skvrnite kada govorite: "Stol je Gospodnji okaljan i hrana na njemu ni za što nije!" ¹³Kažete još: "Gle, šteta truda!" i prezirete ga - govori Jahve nad Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite kao dar žrtveni, zar da to iz vaše ruke milostivo primim? - govori Jahve nad Vojskama. ¹⁴Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna što mi ga je zavjetovao, a žrtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj - govori Jahve nad Vojskama - i strašno je Ime moje meðu narodima.

Chapter 2

¹ A sad vas opominjem, sveæenici! ²Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite Ime moje - govori Jahve nad Vojskama - kletvu æu na vas svaliti i proklet æu vaš blagoslov. I veæ ga prokleh jer to niste k srcu uzeli. ³I slomit æu vam ruku, bacit æu vam u lice izmetine, izmetine vaših svetkovina, i s njima æu vas splaviti. ⁴Po tom æete znati: to je bila moja opomena da ostane Savez moj s Levijem - govori Jahve nad Vojskama. ⁵A moj Savez s njim, to bijaše život i mir - ja sam mu ih dao: bijaše to strah - i on me se bojao, Imena se moga plašio. ⁶Zakon istine bijaše u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaše usana; u miru i praviènosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha odvratio. ⁷Da, usne sveæenikove treba da èuvaju znanje, a iz njegovih usta treba tražiti Zakon: ta on je glasnik Jahve nad Vojskama. ⁸Ali vi ste s puta zašli, uèinili ste da se mnogi o Zakon spotièu, raskinuli ste Savez Levijev - govori Jahve nad Vojskama. ⁹Zato uèinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuæ Zakon. ¹⁰Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto smo onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo Savez svojih otaca? ¹¹Iznevjerio se Juda: uèinili su sramotu u Izraelu i Jeruzalemu, jer Juda je oskvrnuo Svetinju, Jahvi dragu, i ženi se kæerju tuðega božanstva. ¹²Svakog tko tako uèini, ma tko bio on, nek iskorijeni Jahve iz šatora Jakovljevih i izmeð onih koji prinose žrtvu Jahvi nad Vojskama! ¹³I ovo još vi èinite: zalijevate suzama Jahvin žrtvenik tužeæi i ridajuæi, jer on više neæe da se žr tvi prikloni, iz ruke mu vaše ona nije ugodna. ¹⁴I vi pitate: "Zašto?" Zato što je Jahve bio svjedok izmeðu tebe i žene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaše i žena tvoga saveza. ¹⁵Nije li On naèinio jedno jedino biæe dahom životnim obdareno? A što to jedino biæe traži? Božanski naraštaj! Poštuj dakle život svoj i ne budi nevjeran ženi svoje mladosti. ¹⁶Jer ja mrzim otpuštanje žena - govori Jahve, Bog Izraelov - i onog koji nevjerom haljine svoje kalja - govori Jahve nad Vojskama! Poštujte dakle život svoj, ne budite nevjerni! ¹⁷Dosaðujete Jahvi svojim rijeèima, a pitate: "U èemu mu dosaðujemo?" Time što govorite: "Svi koji zlo èine dobro su viðeni u oèima Jahvinim i takvi su mu mili!" ili: "Gdje je Bog pravde?"

Chapter 3

¹ Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doæi æe iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anðeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi veæ - govori Jahve nad Vojskama. ²Ali tko æe podnijeti dan njegova dolaska i tko æe opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevaèev i kao lužina bjelioèeva. ³I zasjest æe kao onaj što topi srebro i proèišæava. Oèistit æe sinove Levijeve i proèistit æe ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi žrtvu u pravednosti. ⁴Tad æe biti draga Jahvi žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina. ⁵Doæi æu k vama na sud i bit æu spreman svjedok protiv vraèeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaæu radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje - govori Jahve nad Vojskama. ⁶Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka! ⁷Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne èuvate ih. Vratite se meni, a ja æu se vratiti vama - govori Jahve nad Vojskama. Pitate: "Kako da se vratimo?" ⁸Smije li èovjek prikraæivati Boga? A vi mene prikraæujete. I pitate: "U èemu te prikratismo?" U desetini i u prinosu. ⁹Udareni ste prokletstvom jer me prikraæujete vi, sav narod! ¹⁰Donesite èitavu desetinu u riznicu da u mojoj kuæi bude hrane. Tada me iskušajte - govori Jahve nad Vojskama - neæu li vam otvoriti ustave nebeske i neæu li izliti na vas punom mjerom blagoslov, ¹¹neæu li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju - govori Jahve nad Vojskama. ¹²Svi æe vas narodi tad držati sretnima, jer æete biti zemlja blaženstva - govori Jahve nad Vojskama. ¹³Teške su besjede vaše protiv mene - govori Jahve. ¹⁴Vi ipak pitate: "Što smo izmeðu sebe govorili protiv tebe?" Govorili ste: "Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove èuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama. ¹⁵Odsad æemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo èine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!" ¹⁶Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo. ¹⁷Moji æe biti, moja steèevina - govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit æu im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi. ¹⁸I tada æete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi. ¹⁹Jer evo dan dolazi poput peæi užaren; oholi i zlikovci bit æe kao strnjika: dan koji se bliži spalit æe ih - govori Jahve nad Vojskama - da im neæe ostati ni korijena ni granèice. ²⁰A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde æe ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi æete izlaziti poskakujuæi kao telad na pašu. ²¹I gazit æete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam" - govori Jahve nad Vojskama. ²²"Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu propisao zakone i uredbe za sav Izrael. ²³Evo, poslat æu vam proroka Iliju prije nego doðe Dan Jahvin, dan velik i strašan. ²⁴On æe obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne doðem i ne udarim prokletstvom zemlju."