Chapter 14

¹ Drugi se opet spremi da zaplovi, nakan da prebrodi bijesne valove, i prizivlje u pomoæ drvo koje je slabije od drvene laðe što ga nosi. ²Jer je nju izmislila težnja za dobitkom i sagradila je mudrost graditeljska. ³Ali njome upravlja tvoja providnost, Oèe, koji si dao i na moru put i u valovima stazu pouzdanu: ⁴pokazuješ tako da možeš iz svake pogibelji izbaviti, da bi se nevješt smio ukrcati. ⁵Jer ti neæeš da neplodna budu djela tvoje mudrosti, zato ljudi povjeravaju svoj život i drvlju najneznatnijem te prelaze splavom burne valove i dolaze u luku spasa. ⁶Pa i nekoæ, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja. ⁷Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi, ⁸a prokleta krivobožaèka rukotvorina i onaj koji je naèini; on jer je napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva. ⁹Tako Bogu su mrski i bezbožnik i bezbožnost njegova, ¹⁰izraðevina i izraðivaè bit æe jednako kažnjeni. ¹¹Zato æe osuda pasti na kumire neznabožaèke, jer su postali gnusoba meðu stvorenjima Božjim i sablazan ljudskim dušama i zamka bezumnièkim nogama. ¹²Pronalazak kumira bio je poèetak bluda i njihovo je otkriæe izopaèilo život. ¹³Nije ih bilo u poèetku niti æe ih biti dovijeka. ¹⁴Jer su došli na svijet po ispraznosti èovjeèjoj i zato im je odreðen konac brz. ¹⁵Neki otac, satrt prijevremenom žalošæu, naèini lik svojeg djeteta koje je tako brzo ugrabljeno: i dojuèerašnjeg mrtvaca sad veæ kao boga štuje i odredi svojim podanicima tajne obrede i žrtve. ¹⁶U tijeku vremena ukorijeni se taj bezbožni obièaj i poèeše ga kao zakon èuvati, ¹⁷i po zapovijedi vladara uvelo se štovanje likova. A onih koje ljudi nisu mogli u osobi njihovoj štovati, jer su predaleko od njih prebivali, približavahu sebi njihovo daleko oblièje, naèinivši od èašæenog kralja vidljiv lik da mu nenazoènu revno laskaju kao da je nazoèan. ¹⁸A i èastoljublje umjetnika navodilo je na sve jaèe štovanje i one koji kralja nisu poznali. ¹⁹Jer umjetnik, koji se možda htio dodvoriti vladaru, trudio se svim svojim umijeæem da oblièje bude što ljepše, ²⁰te je svjetina, ponesena ljepotom djela, poèela pridavati božanske poèasti onomu koga je nedavno slavila kao èovjeka. ²¹I to postade zamka životu: robujuæi nesreæi ili nasilju vladarskom, ljudi su neizrecivo ime Božje prenijeli na kamenje i na drvlje. ²²I ne bijaše im dosta što su zastranili u spoznaji Boga, nego su, živeæi u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo još mirom nazivali. ²³Jer, ili djecu žrtvuju ili vrše tajne obrede ili prireðuju bijesne gozbe s èudnim obièajima. ²⁴Ne èuvaju više èistoæe ni tijela ni ženidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju. ²⁵Svuda zbrka: krv, ubojstvo, kraða, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega, ²⁶uznemirivanje èestitih, zaboravljanje dobroèinstva, oskrvnjenje duša, zloèini protiv naravi, nered u braku, preljub, neæudorednost. ²⁷Jer je krivoboštvo poèetak, uzrok i kraj svakog zla. ²⁸Ili bjesne na svojim zabavama, ili izrièu lažna proroštva, ili žive nepravedno, ili bez oklijevanja krivo prisežu. ²⁹Jer se uzdaju u mrtve idole, ne boje se da æe okajavati lažne prisege. ³⁰Ali æe ih za oboje stiæi kazna: što su služeæi idolima iskrivili pojam o Bogu i što se krivo i podlo zaklinjahu preziruæi sve što je sveto. ³¹Jer se prijestupima bezbožnièkim uvijek osveæuje - ne moæ prizivanih idola, nego pravda koja stiže grešnike.