Chapter 17

¹ Gospod stvori èovjeka od zemlje i opet ga u nju vraæa. ²Dao je ljudima toèan broj dana i odreðeno vrijeme, dade im i vlast nad svime što je na zemlji. ³Odjenu ih snagom kakva je njegova i stvori ih na sliku svoju. ⁴Svakom je stvoru udahnuo strah od èovjeka, da bi on gospodario zvijerima i pticama. ⁵# ⁶Oblikovao im jezik, oèi, uši, i srce im dade da razmišljaju. ⁷Napuni ih znanjem i razumijevanjem i otkri im dobro i zlo. ⁸Oèi je svoje stavio u srca njihova da im pokaže velièanstvo djela svojih. ⁹# ¹⁰Oni æe slaviti njegovo sveto ime, prièajuæi o velièanstvu djela njegovih. ¹¹Još im umnoži znanje i obdari ih zakonom života. ¹²Uèini s njima Savez vjeèni i pouèi ih sudovima svojim. ¹³Oèi su njihove gledale slavu velièanstvenu i uho slušalo slavni njegov glas. ¹⁴"Èuvajte se svakoga zla", reèe im i odredi im dužnosti prema bližnjemu. ¹⁵Njihovi su putovi uvijek pred njim, ne mogu se sakriti pred oèima njegovim. ¹⁶# ¹⁷Svakomu narodu postavi vladara, ali je Izrael baština Gospodnja. ¹⁸# ¹⁹Sva su djela njihova pred njim kao sunce, i oèi njegove svagda paze na putove njihove. ²⁰Ne mogu se pred njim sakriti nepravde njihove, pred Gospodom su svi grijesi njihovi. ²¹# ²²Milostinja èovjekova njemu je kao peèat, i na dobroèinstvo pazi kao na zjenicu oka. ²³Jednoga æe se dana diæi i platiti im, svakomu æe plaæa pasti na vlastitu glavu. ²⁴Samo pokajnicima dopušta povratak i tješi one koji su izgubili nadu. ²⁵Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeðati. ²⁶Vrati se Višnjem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan èin. ²⁷Jer tko æe hvaliti Svevišnjeg u Podzemlju mjesto živih koji ga mogu slaviti? ²⁸Hvala mrtvih mrtva je - kao da ih nema, samo živ i zdrav hvali Gospodina. ²⁹O kako je veliko milosrðe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraæaju! ³⁰Ljudi ne mogu sve, jer sin èovjekov nije besmrtan. ³¹Što je svjetlije od sunca? Pa i ono pomrkne. Tijelo i krv mogu hraniti samo zloæu. ³²Gospod nadzire sile na visokim nebesima, a svi su ljudi samo prah i pepeo.