Chapter 14

¹ Blago èovjeku koji nije zgriješio rijeèima i koga ne muèi grižnja zbog grijeha. ²Blago èovjeku koga ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade. ³Tvrdici ne prilièi bogatstvo, i èemu veliko blago pohlepniku? ⁴Tko uskraæuje sebi sabire drugomu, i tuðinci æe se naslaðivati dobrima njegovim. ⁵Tko je tvrd prema sebi, komu æe biti dobar? Takav ne uživa ni u vlastitom dobru. ⁶Nema okrutnijeg od onoga tko muèi samog sebe: to mu je plaæa za vlastitu zloæu. ⁷Pa ako i èini dobro, èini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zloæu. ⁸Zavidljivac je opak: on odvraæa pogled i prezire tuði život. ⁹Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isušuje dušu. ¹⁰Tvrdièino oko hlepi za kruhom i glad je za njegovim stolom. ¹¹Sine moj, imaš li štogod, priušti sebi i prinesi Gospodu dostojne žrtve. ¹²Ne zaboravi da smrt neæe oklijevati i da ti nije objavljen ugovor Podzemlja. ¹³Prije nego umreš, èini dobro prijatelju, i pruži, daj mu koliko možeš. ¹⁴Ne uskraæuj sebi sadašnje sreæe i ne daj da ti izmakne dio dopuštena užitka. ¹⁵Neæeš li ostaviti blago svoje drugomu i neæe li zaslužba tvoja biti ždrijebom razdijeljena? ¹⁶Podari i primi i okusi užitka, jer se u Podzemlju radost ne traži. ¹⁷Sve se živo troši kao i odjeæa, i vjeèna je uredba: valja umrijeti. ¹⁸Kao lišæe što raste na bujnu drvetu te jedno opada a drugo nièe, tako i naraštaji od krvi i mesa: jedni umiru, a drugi se raðaju. ¹⁹I svako prolazno djelo propada, a zajedno s njim i njegov tvorac. ²⁰Blago èovjeku koji razmišlja o mudrosti i umuje razborito, ²¹koji u srcu svojem prouèava njezine putove i posveæuje se u njezine tajne. ²²On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine; ²³on viri kroz prozor njezin i prisluškuje na vratima njezinim; ²⁴postavlja se blizu kuæe njezine i udara klin svoj u njezin zid; ²⁵podiže svoj šator kraj nje i nastanjuje se u sretnu poèivalištu; ²⁶on stavlja djecu svoju pod njezinu zaštitu i boravi pod granjem njezinim; ²⁷on nalazi okrilje od žege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti njezinoj.