Chapter 14

¹ Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima. ²Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povræe. ³Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio. ⁴Tko si ti da sudiš tuðega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat æe jer moæan je Gospodin da ga podrži. ⁵Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. ⁶Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu. ⁷Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. ⁸Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo. ⁹Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. ¹⁰A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi æemo stati pred sudište Božje. ¹¹Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut æe se preda mnom svako koljeno i svaki æe jezik priznati Boga. ¹²Svaki æe dakle od nas za sebe Bogu dati raèun. ¹³Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala. ¹⁴Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije neèisto. Samo je onomu neèisto tko to smatra neèistim. ¹⁵Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošæen, veæ nisi na putu ljubavi. Ne upropašæuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro! ¹⁶Nemojte da se pogrðuje vaše dobro! ¹⁷Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piæe, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. ¹⁸Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi. ¹⁹Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgraðivanje! ²⁰Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, èisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. ²¹Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotièe. ²²Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuðuje u onom na što se odluèuje! ²³Jede li tko dvoumeæi, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je.