Chapter 6

¹ I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam peèata, zaèujem gdje prvo od èetiri biæa govori glasom kao gromovnim: "Doði!" ²Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik poðe da pobijedi. ³Kad Jaganjac otvori drugi peèat, zaèujem drugo biæe gdje govori: "Doði!" ⁴I iziðe drugi konj, riðan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi meðu sobom pokolju. I dan mu je maè velik. ⁵Kad Jaganjac otvori treæi peèat, zaèujem treæe biæe gdje govori: "Doði!" Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. ⁶Tada zaèujem kao neki glas isred èetiriju biæa gdje govori: "Mjera pšenice za denar! Tri mjere jeèma za denar! A ulju i vinu ne udi!" ⁷Kad Jaganjac otvori èetvrti peèat, zaèujem glas èetvrtoga biæa gdje govori: "Doði!" ⁸Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad èetvrtinom zemlje: ubijati maèem i glaðu i smræu i zvijerima zemaljskim. ⁹Kad Jaganjac otvori peti peèat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog rijeèi Božje i zbog svjedoèanstva što ga imahu. ¹⁰Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar neæeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" ¹¹I svakome je od njih dana bijela haljina i reèeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braæe njihove koja imaju biti pobijena kao i oni. ¹²I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti peèat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. ¹³I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. ¹⁴Nebo išèeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. ¹⁵Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i moguænici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u spilje i peæine gorske ¹⁶govoreæi gorama i peæinama: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjèeve. ¹⁷Jer doðe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko æe opstati!"