Chapter 18

¹ Nakon toga vidjeh: jedan drugi anðeo silazi s neba s moæi velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. ²On povika iza glasa: "Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivalištem zloduha, nastambom svih duhova neèistih, nastambom svih ptica neèistih mrskih ³jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludnièili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina." ⁴Zaèujem i drugi glas s neba: "Iziðite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajednièari grijeha njezinih! ⁵Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zloèina njezinih. ⁶Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U èašu u koju je ona natakala natoèite dvostruko! ⁷Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neæu obudovjeti, jad me nikada zadesiti neæe!' ⁸Stoga u isti æe je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te æe sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!" ⁹I plakat æe i naricati za njom kraljevi zemlje što su s njome bludnièili i raskošno živjeli kad gledali budu dim požara njezina. ¹⁰Prestrašeni mukama njezinim, izadaleka æe stajati i naricati: "Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stiže osuda!" ¹¹I trgovci zemaljski plaèu nad njom i tuguju jer im trga nitko više ne kupuje: ¹²ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od željeza, nit od mramora; ¹³ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni koèija, ni roblja nit ikoje žive duše. ¹⁴"Voæe za kojim ti duša žudjela pobježe od tebe, sav raskoš i sjaj propade ti - ne, nema ga više!" ¹⁵Trgovci što svim tim trgovahu, što ih ona obogati, izdaleka æe stajati, prestrašeni mukama njezinim, plakat æe i tugovati: ¹⁶"Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoæ u lan tanan i grimiz i skrlet, nakiæeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem! ¹⁷U tren oka opustje toliko bogatstvo!" I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje ¹⁸i, gledajuæi dim njezina požara, zapomažu: "Koji li je grad slièan gradu ovom velikom?" ¹⁹I posuše glavu pepelom te plaèuæi i tugujuæi viknuše: "Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatiše svi posjednici morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!" ²⁰Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivši nju, vama pravo dosudi! ²¹I jedan snažan anðeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreæi: "Tako æe silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neæe!" ²²"Glas citraša i pjevaèa i sviraèa i trubljaèa u tebi se više neæe èuti! Obrtnik vješt kojem god umijeæu u tebi se više neæe naæi! Klopot žrvnja u tebi se više neæe èuti! ²³Svjetlost svjetiljke u tebi više neæe sjati! Glas zaruènika i zaruènice u tebi se više neæe èuti! Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje i èaranja tvoja zavedoše sve narode; ²⁴i u tebi se našla krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji."