Chapter 12

¹ I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. ²Trudna vièe u poroðajnim bolima i mukama raðanja. ³I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, ⁴a rep mu povlaèi treæinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, èim rodi, proždre Dijete. ⁵I ona porodi sina, muškiæa, koji æe vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. ⁶A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuæu dvjesta i šezdeset dana. ⁷I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anðeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uðe u rat i anðeli njegovi, ⁸ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. ⁹Zbaèen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Ðavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Baèen je na zemlju, a s njime su baèeni i anðeli njegovi. ¹⁰I zaèujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbaèen je tužitelj braæe naše koji ih je dan i noæ optuživao pred Bogom našim. ¹¹Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjèevom i rijeèju svojega svjedoèanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti. ¹²Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Ðavao siðe k vama, gnjevan veoma, znajuæi da ima malo vremena!" ¹³Kad Zmaj vidje da je zbaèen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškiæa. ¹⁴No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena. ¹⁵I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese. ¹⁶Ali zemlja priteèe u pomoæ Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta. ¹⁷I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što èuvaju Božje zapovijedi i drže svjedoèanstvo Isusovo. ¹⁸I stade na morski žal.