Chapter 71

¹ Tebi si, Jahve, utjeèem, ne daj da se ikada postidim! ²U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me! ³Budi mi hrid utoèišta i èvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja. ⁴Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlaèitelja: ⁵jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti! ⁶Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majèina krila: u te se svagda uzdam. ⁷Mnogima postadoh èudo, jer ti si mi bio silna pomoæ. ⁸Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan! ⁹Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me! ¹⁰Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju: ¹¹"Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!" ¹²O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoæ! ¹³Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreæu! ¹⁴A ja æu se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleæ' te sve više. ¹⁵Ustima æu naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoæ tvoju: jer im ne znam broja. ¹⁶Kazivat æu silu Jahvinu, Gospode, slavit æu samo tvoju pravednost. ¹⁷Bože, ti mi bijaše uèitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam èudesa tvoja. ¹⁸Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima buduæima silu tvoju, ¹⁹i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom uèini velika djela. Bože, tko je kao ti! ²⁰Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti æeš me opet oživiti i opet me podiæi iz dubine zemlje. ²¹Poveæaj dostojanstvo moje i opet me utješi: ²²A ja æu uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat æu ti u citaru, Sveèe Izraelov! ²³Moje æe usne klicati pjevajuæ' tebi i moja duša koju si spasio. ²⁴I moj æe jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiðeni i posramljeni oni što traže moju nesreæu.