Chapter 32

¹ Davidov. Pouèna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zloèin pokriven! ²Blago èovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u èijemu duhu nema prijevare! ³Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. ⁴Danju i noæu ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega. ⁵Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat æu Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio. ⁶Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u èasu nevolje. Kad bujice silne navale, njega neæe stiæi. ⁷Utoèište ti si moje, od tjeskobe ti æeš me saèuvat', odjenut' me radošæu spasenja. ⁸Uèit æu te, put ti kazat' kojim ti je iæi, svjetovat æu te, oko æe moje bdjeti nad tobom. ⁹Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš voðicama i uzdom, inaèe im se ne primièi! ¹⁰Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost. ¹¹Radujte se Jahvi i klièite, pravedni, klièite svi koji ste srca èestita!