Chapter 13

¹ U ono vrijeme èitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se našlo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada uæi u zbor Božji, ²jer nisu sinovima Izraelovima izašli u susret s kruhom i vodom, nego su èak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je naš Bog obratio kletvu u blagoslov. ³Kad su èuli Zakon, iskljuèili su iz Izraela sve strance. ⁴A prije toga sveæenik Elijašib, postavljen nad sobama Doma Boga našega, bijaše svom roðaku Tobiji ⁵uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posuðe, desetine žita, vina i ulja, odreðene za levite, pjevaèe i vratare, i doprinosi za sveæenike. ⁶U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine babilonskog kralja Artakserksa otišao kralju; ali poslije nekog vremena izmolio sam u kralja ⁷da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo što ga uèini Elijašib uredivši Tobiji sobu u predvorjima Doma Božjega. ⁸To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namještaj Tobijina stana ⁹i naredih da se sobe oèiste, zatim unesoh onamo posuðe Doma Božjega, prinose i tamjan. ¹⁰Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da su se i leviti i pjevaèi, odreðeni za službu, razbježali svaki u svoje polje. ¹¹I prekorih odliènike i rekoh: "Zašto je zapušten Dom Božji?" Zatim skupih levite i pjevaèe i vratih ih k njihovim službama. ¹²Tada je sva Judeja donosila u spremišta desetinu žita, vina i ulja. ¹³Nad spremištima postavio sam sveæenika Šelemju, književnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je dužnost bila da dijele svojoj braæi. ¹⁴Zato, sjeti se mene, Bože moj: ne prezri mojih pobožnih djela koja uèinih za Dom Boga svoga i za službu u njemu. ¹⁵U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožðe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež. ¹⁶A Tirci koji su živjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da je prodaju Židovima u subotu. ¹⁷Prekorih judejske velikaše i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo èinite i skrnavite dan subotnji? ¹⁸Nisu li tako èinili i vaši oci te je Bog naš doveo svu ovu nesreæu na nas i na ovaj grad? A zar vi želite umnažati gnjev protiv Izraela skrnaveæi subotu?" ¹⁹I zapovjedih još da uoèi subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji. ²⁰Jednom su ili dvaput trgovci i prodavaèi svakovrsne robe proveli noæ izvan Jeruzalema, ²¹ali sam ih upozorio i rekao im: "Zašto provodite noæ pod zidom? Ako to ponovite, dignut æu na vas ruku!" Od toga vremena nisu više dolazili u subotu. ²²Zapovjedio sam levitima da se oèiste i da doðu èuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrðu! ²³Onih sam dana vidio i Židove koji se bijahu oženili Ašdoðankama, Amonkama i Moapkama. ²⁴Polovica njihovih sinova govorila je ašdodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: više nisu znali govoriti židovski. ²⁵Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, èupao im kose i zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kæeri njihovim sinovima i ne uzimajte žene od njihovih kæeri za svoje sinove, a ni za sebe! ²⁶Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraelov? Meðu mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuðinke navele na grijeh! ²⁷Treba li slušati kako i vi èinite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu našemu ženeæi se tuðinkama?" ²⁸Jedan od sinova Jojade, sina velikog sveæenika Elijašiba, bijaše zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe. ²⁹Spomeni se, Bože moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli sveæeništvo i zavjet sveæenièki i levitski. ³⁰Tako sam ih oèistio od svega tuðega i opet uspostavio službe sveæenika i levita dodijelivši svakome njegov posao. ³¹Uredio sam i da se nose drva u odreðene dane i prvine. Sjeti me se, Bože moj, za moje dobro!