Chapter 1

¹ Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, dvadesete godine, kad sam bio u Susi, ²doðe Hanani, jedan od moje braæe, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih zapitah o Židovima - o Ostatku što se spasio od sužanjstva i o Jeruzalemu. ³Oni mi odgovoriše: "Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena." ⁴Kad sam èuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim. ⁵I rekoh: "O, Jahve, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji èuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje! ⁶Neka uho tvoje bude pažljivo i oèi tvoje otvorene da èuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noæu, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo uèinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuæa oca mojega! ⁷Veoma smo zlo èinili prema tebi, ne držeæi naredaba tvojih, zakona i obièaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome. ⁸Ali se opomeni rijeèi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: 'Ako budete nevjerni, ja æu vas rasuti meðu narode; ⁹ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja æu vas sakupiti i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.' ¹⁰A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom velikom moæi i snažnom rukom svojom. ¹¹Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreæu sluzi svome i uèini da naðe milost pred ovim èovjekom." A ja bijah tada peharnik kraljev.