Chapter 27

¹ A kad objutri, svi su glavari sveæenièki i starješine narodne održali vijeæanje protiv Isusa da ga pogube. ²I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. ³Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuðen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima sveæenièkim i starješinama ⁴govoreæi: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tièe? To je tvoja stvar!" ⁵I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. ⁶Glavari sveæenièki uzeše srebrnjake i rekoše: ⁷"Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lonèarovu njivu za ukop stranaca. ⁸Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. ⁹Tada se ispuni što je reèeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - ¹⁰i dadoše ih za njivu lonèarovu kako mi naredi Gospodin. ¹¹Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš." ¹²I dok su ga glavari sveæenièki i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. ¹³Tada mu reèe Pilat: "Ne èuješ li što sve protiv tebe svjedoèe?" ¹⁴I ne odgovori mu ni na jednu rijeè te se upravitelj silno èudio. ¹⁵A o Blagdanu upravitelj je obièavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi veæ htjeli. ¹⁶Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. ¹⁷Kad se dakle sabraše, reèe im Pilat: "Koga hoæete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" ¹⁸Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. ¹⁹Dok je sjedio na sudaèkoj stolici, poruèi nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." ²⁰Meðutim, glavari sveæenièki i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. ²¹Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoæete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" ²²Kaže im Pilat: "Što dakle da uèinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni æe: "Neka se razapne." ²³A on upita: "A što je zla uèinio?" Vikahu još jaèe: "Neka se razapne!" ²⁴Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veæi metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreæi: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" ²⁵Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" ²⁶Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbièevana, preda da se razapne. ²⁷Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu èetu. ²⁸Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. ²⁹Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajuæi pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!" ³⁰Onda pljujuæi po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. ³¹Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. ³²Izlazeæi naðu nekoga èovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. ³³I doðoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, ³⁴dadoše mu piti vino sa žuèi pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. ³⁵A pošto ga razapeše, razdijeliše meðu se haljine njegove bacivši kocku. ³⁶I sjedeæi ondje, èuvahu ga. ³⁷I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." ³⁸Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. ³⁹A prolaznici su ga pogrðivali mašuæi glavama: ⁴⁰"Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siði s križa!" ⁴¹Slièno i glavari sveæenièki s pismoznancima i starješinama, rugajuæi se, govorahu: ⁴²"Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siðe s križa pa æemo povjerovati u nj! ⁴³Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" ⁴⁴Tako ga vrijeðahu i s njim raspeti razbojnici. ⁴⁵Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. ⁴⁶O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To æe reæi: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" ⁴⁷A neki od nazoènih, èuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." ⁴⁸I odmah pritrèa jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. ⁴⁹A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga spasi." ⁵⁰A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. ⁵¹I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, peæine se raspukoše, ⁵²grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše ⁵³te iziðoše iz grobova nakon njegova uskrsnuæa, uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. ⁵⁴A satnik i oni koji su s njime èuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj." ⁵⁵A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujuæi mu; ⁵⁶meðu njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. ⁵⁷Uveèer doðe neki bogat èovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše uèenik Isusov. ⁵⁸On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. ⁵⁹Josip uze tijelo, povi ga u èisto platno ⁶⁰i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiðe. ⁶¹A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. ⁶²Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari sveæenièki i farizeji kod Pilata ⁶³te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut æu.' ⁶⁴Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do treæega dana da ne bi možda došli njegovi uèenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit æe posljednja prijevara gora od prve." ⁶⁵Reèe im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!" ⁶⁶Nato oni odu i osiguraju grob: zapeèate kamen i postave stražu.