Chapter 4

¹ I poèe opet pouèavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uðe u laðu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. ²Pouèavao ih je u prispodobama mnogoèemu. Govorio im u pouci: ³"Poslušajte! Gle, iziðe sijaè sijati. ⁴I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, doðoše ptice i pozobaše ga. ⁵Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. ⁶Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se. ⁷Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. ⁸Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko." ⁹I doda: "Tko ima uši da èuje, neka èuje!" ¹⁰Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. ¹¹I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: ¹²da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti." ¹³I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako æete onda razumjeti prispodobe uopæe? ¹⁴Sijaè sije Rijeè. ¹⁵Oni uz put, gdje je Rijeè posijana, jesu oni kojima, netom èuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Rijeè u njih posijanu. ¹⁶Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad èuju Rijeè, odmah je s radošæu prime, ¹⁷ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Rijeèi, odmah se sablazne. ¹⁸A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Rijeè, ¹⁹ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Rijeè te ona ostane bez ploda. ²⁰A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji èuju i prime Rijeè te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko. ²¹I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijeænjak? ²²Ta ništa nije zastrto, osim zato da se oèituje; i ništa skriveno, osim zato da doðe na vidjelo! ²³Ima li tko uši da èuje, neka èuje." ²⁴I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit æe vam se. I nadodat æe vam se. ²⁵Doista, onomu tko ima dat æe se, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što ima." ²⁶I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad èovjek baci sjeme u zemlju. ²⁷Spavao on ili bdio, noæu i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; ²⁸zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. ²⁹A èim plod dopusti, brže se on laæa srpa jer eto žetve." ³⁰I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? ³¹Kao kad se gorušièino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, ³²jednoæ posijano, naraste i postane veæe od svega povræa pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske." ³³Mnogim takvim prispodobama navješæivaše im Rijeè, kako veæ mogahu slušati. ³⁴Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim uèenicima sve razjašnjavao. ³⁵Uveèer istoga dana kaže im: "Prijeðimo prijeko!" ³⁶Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako veæ bijaše u laði. A pratile su ga i druge laðe. ³⁷Najednom nasta žestoka oluja, na laðu navale valovi te su je veæ gotovo napunili. ³⁸A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Uèitelju! Zar ne mariš što ginemo?" ³⁹On se probudi, zaprijeti vjetru i reèe moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. ⁴⁰Tada im reèe: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" ⁴¹Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"