Chapter 4

¹ Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga èetrdeset dana vodio pustinjom, ²gdje ga je iskušavao ðavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. ³A ðavao mu reèe: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom." ⁴Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi èovjek samo o kruhu." ⁵I povede ga ðavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje ⁶i reèe mu: "Tebi æu dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoæu, dajem je. ⁷Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje." ⁸Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!" ⁹Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reèe mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! ¹⁰Ta pisamo je: Anðelima æe svojim zapovjediti za tebe da te èuvaju. ¹¹I: Na rukama æe te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." ¹²Odgovori mu Isus: "Reèeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" ¹³Pošto iscrpi sve kušnje, ðavao se udalji od njega do druge prilike. ¹⁴A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puèe po svoj okolici. ¹⁵I slavljen od sviju, nauèavaše po njihovim sinagogama. ¹⁶I doðe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uðe po svom obièaju na dan subotni u sinagogu te ustane èitati. ¹⁷Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i naðe mjesto gdje stoji napisano: ¹⁸Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima osloboðenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlaèene, ¹⁹proglasiti godinu milosti Gospodnje. ²⁰Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oèi sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. ²¹On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." ²²I svi su mu povlaðivali i divili se milini rijeèi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" ²³A on im reèe: "Zacijelo æete mi reæi onu prispodobu: Lijeènièe, izlijeèi sam sebe! Što smo èuli da se dogodilo u Kafarnaumu, uèini i ovdje, u svom zavièaju." ²⁴I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavièaju. ²⁵Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. ²⁶I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. ²⁷I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne oèisti doli Naaman Sirac." ²⁸Èuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ²⁹ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagraðen njihov grad da ga strmoglave. ³⁰No on proðe izmeðu njih i ode. ³¹I siðe u Kafarnaum, grad galilejski. I pouèavaše ih subotom ³²te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše rijeè njegova. ³³A zatekao se u sinagogi èovjek s duhom neèistoga ðavla. On povika u sav glas: ³⁴"Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji." ³⁵Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziði iz njega!" Nato ðavao èovjeka obori u sredinu te iziðe iz njega ne naudiv mu ništa. ³⁶I nasta opæe zaprepaštenje te se meðu sobom razgovarahu: "Kakve li rijeèi! S vlašæu i snagom zapovijeda neèistim dusima te izlaze!" ³⁷I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima. ³⁸Ustavši iz sinagoge, uðe u kuæu Šimunovu. A Šimunovu je punicu muèila velika ognjica. I zamole ga za nju. ³⁹On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im. ⁴⁰O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. ⁴¹A iz mnogih su izlazili i zlodusi vièuæi: "Ti si Sin Božji!" On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist. ⁴²Kad osvanu dan, iziðe i poðe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Doðoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. ⁴³A on im reèe: "I drugim gradovima treba da navješæujem evanðelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan." ⁴⁴I nauèavaše po sinagogama judejskim.