Chapter 5

¹ Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu! ²Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuðincima. ³Siroèad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice. ⁴Vodu što pijemo plaæamo novcem, i za drvo valja nam platiti. ⁵Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti. ⁶Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo. ⁷Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove. ⁸Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih. ⁹Kruh svoj donosimo izlažuæi život maèu u pustinji. ¹⁰Koža nam gori kao peæ užarena, ognjicom od plamena gladi. ¹¹Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim. ¹²Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staraèka nisu poštivali. ¹³Mladiæi su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva. ¹⁴Starci su ostavili vrata, mladiæi više ne sviraju na lirama. ¹⁵Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje. ¹⁶Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo! ¹⁷Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oèi se zastiru: ¹⁸zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali. ¹⁹Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena. ²⁰Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane? ²¹Vrati nas k sebi, Jahve, obratit æemo se, obnovi dane naše kao što nekoæ bijahu. ²²Il' nas hoæeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?