Chapter 3

¹ Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih. ²Bijaše to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauèe vještinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prijašnjih ratova: ³ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci koji su živjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat. ⁴Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo hoæe li se držati zapovijedi što ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima. ⁵Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca; ⁶ženili se njihovim kæerima i davali svoje kæeri njihovim sinovima i služili njihovim bogovima. ⁷I èinili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama. ⁸Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina. ⁹Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlaðega brata Kalebova, da ih oslobodi. ¹⁰Duh Jahvin siðe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima. ¹¹Zemlja je otad bila u miru èetrdeset godina. Poslije smrti Otniela, sina Kenazova, ¹²Izraelci su poèeli opet èiniti što je zlo u oèima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moæ nad Izraelom, jer su èinili što je zlo pred Jahvom. ¹³Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, poðe na Izraela, potuèe ga i osvoji Palmov grad. ¹⁴Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina. ¹⁵Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja - Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, èovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom. ¹⁶A Ehud naèini sebi bodež sa dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro. ¹⁷I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo. ¹⁸Predavši danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak. ¹⁹Ali kada je došao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reèe: "Imam ti, kralju, reæi jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su uza nj bili izaðu. ²⁰Ehud uðe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu reèe: "Imam, kralju, za tebe rijeè od Boga!" On odmah usta s prijestolja. ²¹Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodež s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh. ²²Za oštricom uðe sav držak i salo se sklopi za oštricom, jer Ehud nije mogao izvuæi oštricu iz trbuha. Neèist je izlazila odande. ²³Ehud je otišao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i zakljuèao ih. ²⁴Kada je on otišao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje sobe bijahu zakljuèana, rekoše: "Bit æe da je otišao na stranu, u klijet do hladovite sobe." ²⁵Èekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku uzeše kljuè i otvoriše: gospodar im ležao na tlu, mrtav. ²⁶Dok su oni èekali, Ehud je pobjegao, prošao veæ idole i sklonio se u Seiru. ²⁷Èim doðe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i siðoše Izraelci s njim s gore, a on im stajaše na èelu. ²⁸I reèe im: "Poðite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, vaše neprijatelje." Oni krenuše za njim, zatvoriše Moapcima put preko gazova Jordana i ne dadoše nikome prijeko. ²⁹Pobili su u to vrijeme oko deset tisuæa Moabaca, sve kršnih i hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao. ³⁰Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaše mirna osamdeset godina. ³¹Poslije njega bijaše Šamgar, sin Anatov. On je pobio šest stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.