Chapter 17

¹ Bijaše u Efrajimovoj gori èovjek po imenu Mikajehu. ²On reèe majci: "Tisuæu i sto srebrnih šekela što su ti ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu - uši su je moje èule - taj je novac kod mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine moj!" ³I Mikajehu vrati joj tisuæu i sto srebrnih šekela. A mati mu njegova reèe: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem." ⁴Majka uze dvije stotine srebrnih šekela i dade ih zlataru. On naèini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviše u Mikajehuovoj novoj kuæi. ⁵On mu sagradi svetište, zatim naèini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude sveæenik. ⁶U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj volji. ⁷Bijaše neki mladiæ iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je levit i boravio je ondje kao došljak. ⁸Taj èovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao došljak. Putujuæi, doðe u Efrajimovu goru do Mikine kuæe. ⁹Mika ga upita: "Odakle dolaziš?" "Ja sam levit iz Judina Betlehema", odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim." ¹⁰"Ostani kod mene", reèe mu Mika, "i budi mi ocem i sveæenikom, a ja æu ti davati deset srebrnih šekela na godinu, haljine i hranu." I levit uðe. ¹¹Levit je pristao da ostane u njega, i mladiæ mu bijaše kao jedan od sinova. ¹²Mika posveti levita za sveæenika; mladiæ je postao njegovim sveæenikom i živio je u Mikinoj kuæi. ¹³"Sad znam", reèe Mika, "da æe mi Jahve uèiniti dobro kad imam levita za sveæenika."