Chapter 11

¹ Gileaðanin Jiftah bijaše hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijaše Gilead. ²Ali je Gileadu i njegova žena rodila sinove, pa kada su sinovi te žene odrasli, otjeraše Jiftaha govoreæi mu: "Neæeš dobiti baštine od našeg oca jer si sin strane žene." ³Jiftah zato pobježe od svoje braæe i naseli se u zemlji Tobu. Ondje se oko njega okupila hrpa beskuænika koji su s njim pljaèkali. ⁴Poslije nekog vremena Amonci zavojštiše na Izraela. ⁵Kada su Amonci napali Izraela, krenuše gileadske starješine da trže Jiftaha u zemlji Tobu. ⁶"Hodi", rekoše mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca." ⁷Ali Jiftah odgovori gileadskim starješinama: "Niste li me vi mrzili i otjerali iz kuæe moga oca? Zašto sada dolazite k meni kada ste u nevolji?" ⁸Gileadske starješine rekoše Jiftahu: "Zato smo sada došli tebi: poði s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit æeš poglavar nama i svima u Gileadu." ⁹Jiftah upita gileadske starješine: "Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoæu li biti vaš poglavar?" ¹⁰"Jahve neka bude svjedokom meðu nama", odgovore Jiftahu gradske starješine. "Jao nama ako ne uèinimo kako si rekao!" ¹¹I Jiftah ode sa starješinama Gileada. Narod ga postavi sebi za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u Mispi. ¹²Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "Što ima izmeðu tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?" ¹³Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!" ¹⁴Jiftah nanovo pošalje glasnike kralju Amonaca ¹⁵i poruèi mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju, ¹⁶nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš. ¹⁷Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih proæi kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne posluša. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu. ¹⁸Onda je preko pustinje zaobišao edomsku i moapsku zemlju i došao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazeæi granice Moaba, jer Arnon bijaše moapska meða. ¹⁹Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hešbonu, i poruèi mu: 'Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je odreðeno.' ²⁰Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proðe preko njegova podruèja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijaše utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom. ²¹Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to podruèje. ²²Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. ²³I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati? ²⁴Zar ne posjeduješ sve što je tvoj bog Kemoš bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono što je Jahve, naš Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo! ²⁵Po èemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega? ²⁶Kada se Izrael nastanio u Hešbonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, veæ tri stotine godina - zašto ih tada niste oteli? ²⁷Nisam ja tebi skrivio nego ti meni èiniš krivo ratujuæi protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmeðu sinova Izraelovih i sinova Amonovih." ²⁸Ali kralj Amonaca ne posluša rijeèi što mu ih je poruèio Jiftah. ²⁹Duh Jahvin siðe na Jiftaha te on poðe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, proðe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe doðe iza Amonaca. ³⁰I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi predaš u ruke Amonce, ³¹tko prvi iziðe na vrata moje kuæe u susret meni kada se budem vraæao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit æe Jahvin i njega æu prinijeti kao paljenicu." ³²Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruèi u njegove ruke. ³³I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom. ³⁴Kada se Jiftah vratio kuæi u Mispu, gle, iziðe mu u susret kæi plešuæi uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kæeri. ³⁵Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kæeri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesreæu! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta poreæi." ³⁶Ona mu odgovori: "Oèe moj, ako si uèinio zavjet Jahvi, uèini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima." ³⁷Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat æu po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevièanstvo." ³⁸"Idi", reèe joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevièanstvo. ³⁹Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše uèinio. I nikada nije upoznala èovjeka. Otada je potekao obièaj u Izraelu ⁴⁰da svake godine odlaze Izraelove kæeri i oplakuju kæer Jiftaha Gileaðanina èetiri dana na godinu.