Chapter 9

¹ O tim su dogaðajima èuli svi kraljevi s onu stranu Jordana - u Gorju, u Šefeli i duž èitave obale Velikoga mora sve do Libanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci, Jebusejci - ²pa se svi udružiše da složno udare protiv Jošue i Izraela. ³A stanovnici Gibeona, pouèeni onim što Jošua uèini Jerihonu i Aju, ⁴dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje magarce stare vreæe i vinske mješine, poderane i zakrpane. ⁵Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuæu i vrgli na se staru odjeæu. Sav kruh što su ga ponijeli na put bijaše suh i razdrobljen. ⁶Stigoše Jošui u gilgalski tabor i rekoše njemu i ljudima Izraelcima: "Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama." ⁷Ali ljudi Izraelci kažu tim Hivijcima: "Tko zna ne živite li možda meðu nama? Kako æemo, dakle, sklopiti savez s vama?" ⁸A oni odgovore Jošui: "Tvoje smo sluge!" Jošua ih upita: "Tko ste i odakle dolazite?" ⁹Odgovore: "Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve, Boga tvojega: èuli smo za slavu njegovu i za sve što je uèinio u Egiptu ¹⁰i za ono što je uèinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s onu stranu Jordana - Sihonu, kralju hešbonskom, i Ogu, kralju bašanskom u Aštarotu. ¹¹Tada nam rekoše naše starješine i svi u našoj zemlji: 'Opskrbite se hranom za put, poðite im u susret i recite im: Vaše smo sluge, sklopite dakle savez s nama.' ¹²Evo našega kruha: vruæ smo ponijeli na put od kuæa svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen. ¹³A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, veæ poderali; i haljine naše i obuæa veæ su trošni od dalekog puta." ¹⁴I povjerovaše im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajuæi Jahvu što æe im reæi. ¹⁵Jošua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da æe ih poštedjeti. I glavari se na to zakunu. ¹⁶A poslije tri dana, pošto su sklopili s njima savez, saznalo se da su im susjedi i da žive usred Izraela. ¹⁷Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim. ¹⁸Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poèe rogoboriti protiv glavara. ¹⁹Tada svi glavari rekoše zajednici: "Mi smo im se zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati. ²⁰Evo što æemo: pustimo ih da žive, kako nas ne bi stigla srdžba zbog zakletve kojom smo se zakleli." ²¹Još dometnuše glavari: "Neka žive i neka budu drvosjeèe i vodonoše svoj zajednici." Sva zajednica prihvati što rekoše glavari. ²²Jošua pozva Gibeonce i reèe im: "Zašto nas prevariste govoreæi: 'Vrlo smo daleko od vas', kad eto živite usred nas? ²³Zato æe sada na vama biti kletva i nikada neæe nestati meðu vama ropstva: bit æete drvosjeèe i vodonoše za Dom Boga moga." ²⁴Oni odgovore Jošui: "Sa svih strana dolazili su glasovi nama, slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu, da æe vam dati svu zemlju i da æe istrijebiti ispred vas sve stanovnike ove zemlje; silno smo se uplašili od vas za svoje živote i zato smo uèinili ovo. ²⁵I sada smo, evo, u tvojim rukama: uèini s nama što misliš da je dobro i pravo." ²⁶A on im je uèinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih nisu pobili. ²⁷I od toga dana naredi im Jošua da sijeku drva i nose vodu, sve do danas, za zajednicu i za žrtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere.