Chapter 22

¹ Tada sazove Jošua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manašeova ²i reèe im: "Izvršili ste sve što vam je Mojsije, sluga Jahvin, zapovjedio i poslušali ste me u svemu što sam vam zapovjedio. ³Niste ostavili svoje braæe unatoè dugom vojevanju do današnjega dana i vršili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega. ⁴Sada je Jahve, Bog vaš, dao mir braæi vašoj, kako im bijaše obeæao. Vratite se sada u svoje šatore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jahvin, u baštinu s onu stranu Jordana. ⁵Samo pazite da vršite zapovijedi i Zakon što vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da èuvate zapovijedi njegove, da se držite uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom." ⁶I blagoslovi ih Jošua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje šatore. ⁷Mojsije bijaše jednoj polovini plemena Manašeova dao baštinu u Bašanu; a drugoj polovini dade je Jošua usred njihove braæe zapadno od Jordana. Otpuštajuæi ih u njihove šatore, Jošua ih blagoslovi. ⁸I reèe im: "Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i s mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, tuèem, željezom i haljinama u izobilju i podijelite plijen od neprijatelja svojih s braæom svojom." ⁹Vratiše se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova; odoše od sinova Izraelovih iz Šila u zemlji kanaanskoj da krenu u zemlju gileadsku, na svoju baštinu koju su zaposjeli, kako im je zapovjedio Jahve preko Mojsija. ¹⁰Kad su stigli do jordanskog podruèja u zemlji kanaanskoj, podigoše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova žrtvenik na Jordanu, žrtvenik velik, izdaleka se vidio. ¹¹Èuli Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova podigoše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani." ¹²Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u Šilu da poðu u boj na njih. ¹³Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju poslaše Pinhasa, sina sveæenika Eleazara, ¹⁴i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji meðu tisuæama porodica Izraelovih. ¹⁵I kad oni doðoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, rekoše im: ¹⁶"Evo što veli sva zajednica Jahvina: 'Što znaèi nevjera koju èinite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zašto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavši žrtvenik, zašto se bunite protiv Jahve? ¹⁷Zar vam nije dosta zloèina iz Peora, od kojega se nismo oèistili do dana današnjega i zbog kojega je došao pomor na zajednicu Jahvinu? ¹⁸Ako se danas odvraæate od Jahve i bunite se danas protiv njega, neæe li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu? ¹⁹Ili vam je možda zemlja vaše baštine neèista? Onda prijeðite u zemlju baštine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivalište, i prebivajte meðu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dižuæi sebi žrtvenik mimo žrtvenik Jahve, Boga našega. ²⁰Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o 'herem' te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'" ²¹Tada odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova govoreæi plemenskim glavarima Izraelovim: ²²"Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju pomoæ danas; ²³ako smo podigli žrtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo žrtve paljenice, prinosnice i žrtve prièesnice, neka nam onda sudi Jahve! ²⁴Uèinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga æe dana sinovi vaši reæi našima: Što vam je zajednièko s Jahvom, Bogom Izraelovim? ²⁵Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve izmeðu vas i nas meðu našu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi vaši mogli uèiniti da se sinovi naši odvrate te ne štuju Jahvu. ²⁶Zato smo rekli: 'Podignimo žrtvenik, ali ne za žrtve paljenice niti za klanice, ²⁷nego da bude svjedoèanstvo izmeðu nas i vas, meðu potomcima našim, da želimo služiti Jahvi paljenicama, klanicama i prièesnicama. Tako da ne mognu jednom vaši sinovi reæi našima: Nemate dijela s Jahvom.' ²⁸Ako bi kada tako rekli nama i potomcima našim, mogli bismo odgovoriti: 'Pogledajte slog žrtvenika Jahvina što su ga podigli oci naši ne za žrtve paljenice ni klanice, nego za svjedoèanstvo izmeðu nas i vas.' ²⁹Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se odvraæamo od njega dižuæi žrtvenik za žrtve paljenice, prinosnice i klanice, mimo žrtvenik Jahve, Boga našega, koji je pred njegovim Prebivalištem!"

³⁰Kad sveæenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim èuše rijeèi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se. ³¹Tada sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve meðu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste saèuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine." ³²Sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratiše se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazaše im odgovor. ³³Izraelovim sinovima bijaše drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. ³⁴Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik "Ed" - "Svjedoèanstvo", jer rekoše: "To je svjedoèanstvo meðu nama: Jahve je Bog."