Chapter 34

¹ Elihu nastavi svoju besjedu i reèe: ²"I vi, mudraci, èujte što æu reæi, vi, ljudi umni, poslušajte mene, ³jer uši nam prosuðuju besjede isto kao što nepce hranu kuša. ⁴Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro. ⁵Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraæuje. ⁶U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' ⁷Zar gdje èovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, ⁸sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? ⁹On tvrdi: 'Kakva korist je èovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' ¹⁰Stoga me èujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemoguæega, ¹¹te on èovjeku plaæa po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. ¹²Odista, Bog zla nikada ne èini, niti Svesilni kad izvræe pravo. ¹³TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? ¹⁴Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi èitav svoj duh k sebi vratio, ¹⁵sva biæa bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio èovjek. ¹⁶Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu rijeèi mojih. ¹⁷Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoæeš li osudit'? - ¹⁸Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odlièniku govori: 'Zlikovèe!' ¹⁹Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i moguænik, jer oni su djelo ruku njegovih? ²⁰Zaglave za tren, usred gluhe noæi: komešaju se narodi, prolaze; ni od èije ruke moæni padaju. ²¹Jer, on nadzire pute èovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. ²²Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. ²³Bog nikome unaprijed ne kaže kada æe na sud pred njega stupiti. ²⁴Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. ²⁵TÓa odveæ dobro poznaje im djela! Sred noæi on ih obara i gazi. ²⁶Æuškom ih bije zbog zloæe njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. ²⁷Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove ²⁸goneæ uboge da vape do njega i potlaèene da k njemu leleèu. ²⁹Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može? ³⁰Nad pucima bdi k'o i nad èovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. ³¹Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neæu. ³²Ne uviðam li, ti me sad pouèi, i ako sam kad nepravdu èinio, ubuduæe ja èiniti je neæu!' ³³Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odluèuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada! ³⁴Svi ljudi umni sa mnom æe se složit' i svatko razuman koji èuje mene: ³⁵Nepromišljeno Job je govorio, u rijeèima mu neima mudrosti. ³⁶Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; ³⁷a svom grijehu još pobunu domeæe, meðu nama on plješæe dlanovima i hule svoje na Boga gomila."