Chapter 1

¹ Bijaše nekoæ u zemlji Usu èovjek po imenu Job. Bio je to èovjek neporoèan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla. ²Rodilo mu se sedam sinova i tri kæeri. ³Imao je sedam tisuæa ovaca, tri tisuæe deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinèadi. Èovjek taj bijaše najugledniji meðu svim istoènjacima. ⁴Sinovi su njegovi obièavali naizmjence prireðivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima. ⁵A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na oèišæenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda èinio. ⁶Jednoga dana doðu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a meðu njima pristupi i Satan. ⁷Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo proðoh zemljom i obiðoh je", odgovori on. ⁸Nato æe Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Èovjek je to neporoèan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!" ⁹A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji? ¹⁰Zar nisi ogradio njega, kuæu mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. ¹¹Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice æe te prokleti!" ¹²"Neka ti bude! - reèe Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica Jahvina. ¹³Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kæeri jeli i pili vino u kuæi najstarijeg brata, ¹⁴doðe glasnik k Jobu i reèe: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, ¹⁵kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim maèem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim." ¹⁶Dok je on još to govorio, doðe drugi i reèe: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁷Dok je još govorio, doðe treæi i reèe: "Kaldejci navališe sa tri èete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim maèem. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁸Dok je ovaj još govorio, doðe èetvrti i reèe: "Tvoji su sinovi i kæeri jeli i pili vino u kuæi najstarijeg brata. ¹⁹I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva èetiri ugla kuæe, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim." ²⁰Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa nièice pade na zemlju, pokloni se ²¹i reèe: "Go iziðoh iz krila majèina, go æu se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!" ²²Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.